<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-518/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CC0518</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:619">EU:C:2017:619</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>13</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>13</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>MIŠLJENJE E. SHARPSTON – PREDMET C‑518/15</P><P>MATZAK</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje Nezavisne Odvjetnice</HT></P><P><HT TYPE="UC">Eleanor Sharpston</HT></P><P>od <DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑518/15</HT></P><P>Ville de Nivelles</P><P>protiv</P><P>Rudyja Matzaka</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour du travail de Bruxelles (Visoki radni sud u Bruxellesu (Belgija))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika</KEYWORD><KEYWORD>Organizacija radnog vremena</KEYWORD><KEYWORD>Pojmovi <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/> i <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/></KEYWORD><KEYWORD>Vatrogasci</KEYWORD><KEYWORD>Dežurstvo</KEYWORD><KEYWORD>Pripravnost</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Ovim zahtjevom za prethodnu odluku od Suda se traže smjernice o tumačenju Direktive 2003/88 o radnom vremenu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20031104">4. studenoga 2003.</DATE> o određenim vidovima organizacije radnog vremena (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="299" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 299, str. 9</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.).</P></NOTE> koja se primjenjuje na pričuvnog vatrogasca<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Vidjeti bilješku 6. za daljnje pojašnjenje tog aspekta terminologije koju sam koristila u ovom mišljenju.</P></NOTE>, od kojeg se zahtijeva da se stavi na raspolaganje u smjenama tijekom pripravnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Vidjeti bilješku 8. niže.</P></NOTE> unutar određene udaljenosti (izražene u vremenskom okviru) od svojeg radnog mjesta. Od Suda se također traži mišljenje o (i) mogućnosti isključivanja određenih kategorija vatrogasaca od primjene te direktive; (ii) tome može li država članica donijeti manje ograničavajuću definiciju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>radnog vremena<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/> od one koja je propisana direktivom; i (iii) primjenjuje li se tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> iz direktive također na određivanje plaće u slučaju osobe koja je u pripravnosti.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 153. UFEU‑a:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="153.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Radi postizanja ciljeva iz članka 151., Unija podupire i dopunjuje aktivnosti država članica u sljedećim područjima:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>poboljšavanju posebice radne okoline radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>radnim uvjetima;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>socijalnoj sigurnosti i socijalnoj zaštiti radnika;</TXT></NP></ITEM></LIST><?PAGE NO="2"?><P>[…]</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="153.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>U tu svrhu Europski parlament i Vijeće mogu:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>poštujući uvjete i tehnička pravila koja postoje u pojedinim državama članicama u područjima iz stavka 1. točkama od (a) do (i) posredstvom direktiva usvojiti minimalne uvjete koji se postupno primjenjuju. […]</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="153.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na […]<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Članak 1. Direktive 2003/88 određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ova direktiva postavlja minimalne sigurnosne i zdravstvene uvjete za organizaciju radnog vremena.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ova se Direktiva primjenjuje na:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>najkraća razdoblja dnevnog odmora, tjednog odmora i godišnjeg odmora, na stanke i najveći broj radnih sati tjedno; i</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>određene aspekte noćnog rada, rada u smjenama i radnog rasporeda.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se direktiva primjenjuje na sve sektore djelatnosti, kako javne, tako i privatne, u smislu članka 2. (Direktive 89/391/EEZ Vijeća od <DATE ISO="19890612">12. lipnja 1989.</DATE> o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="183" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1989">SL 1989., L 183, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 50.), ne dovodeći u pitanje članke 14., 17., 18. i 19. ove direktive.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Članak 2. Direktive 2003/88 određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeći pojmovi:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="2019" ID="QE0008"/> je vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="2019" ID="QE0009"/> je vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 15. ove direktive:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Ova Direktiva ne dovodi u pitanje pravo država članica da primjenjuju ili donose zakone i druge propise povoljnije za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika odnosno da olakšavaju ili dopuštaju primjenu kolektivnih ugovora ili sporazuma između socijalnih partnera povoljnijih za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>U stavcima 2. i 3. članka 17. Direktive 2003/88 propisano je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="017.002"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>2.</NO.PARAG><ALINEA>Zakonima i drugim propisima ili kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera mogu se predvidjeti odstupanja sukladno stavku 3., 4. i 5., ako radnici dobiju odgovarajuća zamjensko vrijeme za odmor ili, u iznimnim slučajevima u kojima to iz objektivnih razloga nije moguće, da dobiju odgovarajuću zaštitu.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="017.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA><P>U skladu sa stavkom 2. ovog članka moguća su odstupanja od članaka 3., 4., 5., 8. i 16.:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>kod djelatnosti koje zahtijevaju neprekidno pružanje usluga ili proizvodnju, što se posebno odnosi na:</TXT><P>[…]</P><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>(iii)</NO.P><TXT>tisak, radio, televiziju, filmsku produkciju, poštanske i telekomunikacijske usluge, te službe hitne pomoći i vatrogasne i civilne zaštite;</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Belgijsko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Loi du 14 décembre 2000 fixant certains aspects de l’aménagement du temps de travail dans le secteur public (Zakon od <DATE ISO="20001214">14. prosinca 2000.</DATE> o određenim vidovima organizacije radnog vremena u javnom sektoru; u daljnjem tekstu: Zakon od <DATE ISO="20001214">14. prosinca 2000.</DATE>) prenio je Direktivu 93/104 o organizaciji radnog vremena<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Direktiva Vijeća 93/104/EZ od <DATE ISO="19931123">23. studenoga 1993.</DATE> o određenim vidovima organizacije radnog vremena (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="307" PAGE.FIRST="18" DATE.PUB="1993">SL 1993., L 307, str. 18</REF.DOC.OJ>.). Ta direktiva ukinuta je i zamijenjena Direktivom 2003/88.</P></NOTE> u nacionalno pravo. Članak 3. tog zakona definira <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>radnike<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>osobe koje u okviru zakonodavnog ili ugovornog odnosa […] obavljaju rad prema uputama druge osobe<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>. U članku 8., među ostalim, propisano je da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> vremensko razdoblje u kojem radnik stoji na raspolaganju poslodavcu”.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 186. Loi du 30 décembre 2009 portant sur diverses dispositions (Zakon od <DATE ISO="20091230">30. prosinca 2009.</DATE> koji obuhvaća razne odredbe) propisuje da se, među ostalim, pričuvne vatrogasce ne može definirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>radnike<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> za potrebe članka 3. Zakona od <DATE ISO="20001214">14. prosinca 2000.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Članak 9.a règlement organique du service d’incendie de Nivelles (Uredba o vatrogasnoj službi Nivellesa) određuje da:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>Svaki član pričuvne vatrogasne službe koji radi u vatrogasnoj postaji Nivelles u vrijeme pripravnosti mora:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>u svakom trenutku biti u blizini vatrogasne postaje tako da vrijeme koje mu je potrebno da dođe do postaje tijekom redovitog odvijanja prometa ne prelazi gornju granicu od osam minuta;</P></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje, postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Rudy Matzak je pričuvni vatrogasac<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>R. Matzak je u zahtjevu za prethodnu odluku opisan kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>pompier volontaire<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> (dobrovoljni vatrogasac). Međutim, jasno je da mu poslodavac isplaćuje naknadu za vrijeme obavljanja aktivne službe. Vlada Ujedinjene Kraljevine ističe da u državi članici vatrogasci mogu biti svrstani u tri kategorije: (i) profesionalni vatrogasci, koji uobičajeno rade u punom radnom vremenu i primjereno tomu su plaćeni; (ii) pričuvni vatrogasci, koji primaju naknadu jer stoje na raspolaganju u vrijeme pripravnosti tijekom određenog razdoblja; i (iii) dobrovoljni vatrogasci, koji nisu plaćeni. Iako se čini da pričuvni vatrogasci u Ujedinjenoj Kraljevini mogu biti plaćeni ne samo za obavljanje aktivne službe nego i (za razliku od R. Matzaka) za vrijeme provedeno na radu po pozivu (barem djelomično), koristila sam taj pojam u ovom mišljenju jer je najprikladniji situaciji u kojoj se nalazi R. Matzak. Vidjeti, ipak, točku 22. ovog mišljenja.</P></NOTE> za Ville de Nivelles (Grad Nivelles) u Belgiji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>R. Matzak u svojim pisanim očitovanjima navodi da je od travnja 2015. njegov poslodavac Zone de secours du Brabant Wallon (Služba spašavanja Valonskog Brabanta). Ne čini se da je ta promjena imala ikakvu ulogu.</P></NOTE>. Od njega se, u skladu s uvjetima koji se primjenjuju na njegovo zaposlenje, zahtijeva da bude pripravan odazvati se pozivu za rad svaki četvrti tjedan tijekom večeri i vikendom. Plaćen je samo za vrijeme aktivne službe. Vrijeme dežurstva, tijekom kojeg vatrogasac nije obvezan obavljati nikakve profesionalne zadatke (tzv. <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>pripravnost<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>dežurstvo u domu<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/><HT TYPE="ITALIC">heures de garde à domicile</HT><QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>) također se koristi u zahtjevu za prethodnu odluku. Međutim, budući da je očito da nije uvjetovano ni to da osoba ima boravište u radijusu od osam minuta do vatrogasne postaje ni to da, ako ga ima, ostane u mjestu svojeg boravišta tijekom dotičnog razdoblja, koristila sam dolje izraze <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>vrijeme pripravnosti<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>obveza pripravnosti<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> koji označavaju vrijeme u kojemu radnik mora biti dostupan i pripravan obaviti poslove prema uputama poslodavca ali ne i prisutan na mjestu rada (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20041005">5. listopada 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Pfeiffer i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑397/01 do C‑403/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:584">EU:C:2004:584</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, nije plaćeno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Za vrijeme obveze pripravnosti R. Matzak mora biti pripravan odazvati se pozivu i, ako je potrebno, javiti se vatrogasnoj postaji čim prije, a u svakom slučaju u roku od osam minuta, pod normalnim okolnostima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Vidjeti točku 9. gore.</P></NOTE>. Sud koji je uputio zahtjev osobito ističe da to u praksi znači da vatrogasac mora prebivati blizu vatrogasne postaje te da su slijedom toga njegove aktivnosti za to vrijeme ograničene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Smatrajući da su brojni aspekti sustava koji se na njega primjenjuje, uključujući osobito visinu njegove plaće u pogledu obveze pripravnosti, bili nezadovoljavajući, R. Matzak pokrenuo je postupak pred Tribunal du travail de Nivelles (Radni sud u Nivellessu), koji je u presudi od <DATE ISO="20120323">23. ožujka 2012.</DATE> prihvatio većinu njegovih prigovora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Potom je Grad Nivelles podnio žalbu protiv te odluke pri Cour du Travail de Bruxelles (Visoki radni sud u Bruxellesu). Taj sud ističe da je prema belgijskom pravu radno vrijeme općenito definirano kao vrijeme u kojem radnik stoji na raspolaganju svojem poslodavcu, pri čemu se čini da mjesto na kojem se nalazi radnik nije odlučujuće. S obzirom na to kako Sud Europske unije tumači članak 2. stavak 1. Direktive 2003/88<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti točku 51. i dalje u nastavku.</P></NOTE>, definicije radnog vremena prema belgijskom pravu i pravu Unije ne podudaraju se u cijelosti. Taj sud također ističe da u praksi nacionalnih sudova postoji tendencija da se pitanje plaće pričuvnih vatrogasaca, poput R. Matzaka, rješava oslanjanjem, uglavnom ili isključivo, na definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> prema pravu Unije. Budući da smatra da je tumačenje Suda Europske unije određenih odredbi Direktive 2003/88 nužno kako bi riješio spor koji se vodi pred njim, taj sud je u skladu s člankom 267. UFEU‑a uputio Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>1.</NO.P><TXT>Treba li članak 17. stavak 3. točku (c) podtočku iii. [Direktive 2003/88] tumačiti na način da državama članicama dopušta isključivanje određene kategorije vatrogasaca, koji su zaposleni u javnim službama za zaštitu od požara, od primjene svih odredaba kojima se osigurava prenošenje te direktive, uključujući odredbu koja definira radno vrijeme i vrijeme odmora?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Budući da [Direktiva 2003/88] propisuje samo minimalne standarde, treba li je tumačiti na način da ne sprječava nacionalnog zakonodavca da zadrži ili donese manje ograničavajuću definiciju radnog vremena?</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="5"?><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir članak 153. stavak 5. UFEU‑a i ciljeve [Direktive 2003/88], treba li članak 2. te direktive, u dijelu u kojem definira glavne pojmove koji se u njoj koriste, među ostalim i pojmove radnog vremena i vremena odmora, tumačiti na način da se ne primjenjuje na pojam radnog vremena koji služi za određivanje potraživanih naknada za dežurstvo u domu?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Onemogućava li [Direktiva 2003/88] to da se dežurstvo u domu smatra radnim vremenom s obzirom na to da ograničenja kojima je radnik izložen tijekom dežurstva (primjerice obveza odazivanja na pozive poslodavca u roku od osam minuta) u velikoj mjeri ograničavaju mogućnost drugih aktivnosti unatoč činjenici da se dežurstvo obavlja u domu radnika?<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijele su stranke glavnog postupka, belgijska, francuska i nizozemska vlada, vlada Ujedinjene Kraljevine te Europska komisija. Sve te stranke, uz iznimku nizozemske vlade, iznijele su usmena izlaganja na raspravi održanoj <DATE ISO="20161215">15. prosinca 2016.</DATE> i odgovorile na pitanja koja je postavio sud.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvodna pitanja</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Dopuštenost</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Grad Nivelles i Komisija istaknuli su pitanja koja se odnose (u cijelosti ili djelomično) na dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti također točke 29. do 31. niže o argumentima belgijske vlade koje se odnose na dopuštenost drugog pitanja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Ona se temelje na činjenici da je predmet spora koji se vodi pred sudom koji je uputio zahtjev naknada na koju R. Matzak ima pravo za usluge koje pruža kao pričuvni vatrogasac, a ne njegovo radno vrijeme. Budući da članak 153. stavak 5. UFEU‑a isključuje pitanja koja se odnose na plaću iz opsega primjene članka 153. (što uključuje poboljšanje zdravlja i sigurnosti radnika na koje se odnosi Direktiva 2003/88), pitanja suda koji je uputio zahtjev odnose se na pitanja o kojima Sud nije nadležan odlučivati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>U skladu s tim, ustaljena je sudska praksa da Sud može odbiti odlučiti o pitanju koje je uputio nacionalni sud samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim ili pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor na upućena pitanja. Kada se postavlja pitanje o pravu Unije, vrijedi dakle pretpostavka relevantnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti u tom smislu, među ostalim, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170511">11. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Archus i Gama</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑131/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:358">EU:C:2017:358</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Postavlja li se u ovom predmetu takvo pitanje?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Smatram da se postavlja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Premda na temelju čitanja zahtjeva za prethodnu odluku i nacionalnog spisa koji je dostavljen Sudu jasno proizlazi da se tužba R. Matzaka prije svega odnosi na pitanje njegove plaće, to samo po sebi nije odlučno za to treba li Sud odgovoriti na postavljena pitanja. Pitanje na koje treba odgovoriti u tom okviru ne glasi: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>Koji je predmet tužbe u glavnom postupku?<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> Prije je riječ o pitanju je li zatraženo tumačenje prava Unije <HT TYPE="ITALIC">povezano</HT> s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku. U<?PAGE NO="6"?> zahtjevu za prethodnu odluku navedeno je da je definicija pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> iz prava Unije relevantna za rješavanje pitanja plaća pričuvnih vatrogasaca kao što je R. Matzak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti točku 13. gore.</P></NOTE>. Stoga će tumačenje Suda o tom pojmu biti korisno sudu koji je uputio zahtjev prilikom odlučivanja u predmetu koji se vodi pred njim. Prethodna pitanja su dakle dopuštena<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Za daljnju analizu nadležnosti Suda da odlučuje o zahtjevu za prethodnu odluku u okolnostima koje uključuju slična pitanja, vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Watheleta u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Hälvä i dr</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑175/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:285">EU:C:2017:285</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> To se također odnosi na Direktivu 2003/88. Nezavisni odvjetnik M. Wathelet slično je zaključio da Sud treba presuditi.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Značenje pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>radnik<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Iako članak 2. Direktive 2003/88 definira <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> tako da se, među ostalim, poziva na razdoblja u kojem <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>radnik<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>radi<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>, direktiva ne definira sam pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>radnika<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>U svojim pisanim očitovanjima i na raspravi francuska vlada osvrnula se na situaciju u Francuskoj u kojoj su svi vatrogasci koji nisu profesionalci zaposleni na osnovi koja ih ne stavlja u podređen položaj i ne primaju plaće kao takve. Umjesto toga primaju naknadu (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/><HT TYPE="ITALIC">indemnité</HT><QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/>) koja ne podliježe oporezivanju i umanjenju za davanja iz sustava socijalne sigurnosti. Slično tomu, belgijska vlada ističe da pričuvni vatrogasci u toj državi članici nisu kategorizirani kao radnici u svrhu primjene relevantnih odredaba nacionalnog zakonodavstva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Vidjeti točku 8. gore.</P></NOTE> nego imaju status <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>plaćenih dobrovoljaca<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/><HT TYPE="ITALIC">bénévolat indemnisé</HT><QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Znači li to da ti vatrogasci ne potpadaju pod kategoriju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>radnika<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> u svrhu primjene direktive?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Sud smatra da je pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>radnik<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> iz direktive autonoman pojam prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101014">14. listopada 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Union syndicale Solidaires Isère</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑428/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:612">EU:C:2010:612</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Treba ga tumačiti na način da obuhvaća <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>svaku osobu koja obavlja stvarne, konkretne djelatnosti, uz isključenje djelatnosti tako malog razmjera da ih se može smatrati isključivo marginalnima i dopunskima<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/>. Za radni odnos je značajno da u određenom razdoblju osoba obavlja rad za drugu osobu i prema njezinim uputama, za što zauzvrat prima plaću<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150326">26. ožujka 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Fenoll</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑316/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:200">EU:C:2015:200</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>. Sud nije trebao definirati što predstavlja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>primitak od rada<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> (ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>plaću<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>) za potrebe te definicije. Međutim, moguće je neke smjernice izvući iz pojmova u članku 157. stavku 2. UFEU‑a (u kontekstu jednake plaće), koji definira <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>plaću<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> pozivajući se na naknade <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>[…] koje radnik prima neposredno ili posredno od svojeg poslodavca u vezi s zaposlenjem<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100610">10. lipnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Bruno i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑395/08 i C‑396/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:329">EU:C:2010:329</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, u kojoj je Sud utvrdio da je taj kriterij <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>jedini kriterij koji može biti odlučujući<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> u kontekstu današnjeg članka 157. UFEU‑a. Sud je primijenio istu definiciju za tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>plaće<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/> u svrhu primjene Okvirnog sporazuma o radu s nepunim radnim vremenom zaključenog <DATE ISO="19970606">6. lipnja 1997.</DATE>, koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća 97/81/EZ od <DATE ISO="19971215">15. prosinca 1997.</DATE> o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="014" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="1998">SL 1998., L 14, str. 9</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 131.) (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Österreichischer Gewerkschaftsbund</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑476/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2332">EU:C:2014:2332</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t.16.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Konkretno, Sud je utvrdio da se direktiva primjenjuje na profesionalne vatrogasce<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Vidjeti rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050714">14. srpnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Personalrat der Feuerwehr Hamburg</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑52/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:467">EU:C:2005:467</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101014">14. listopada 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Fuß</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑243/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:609">EU:C:2010:609</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Što se tiče njezine proširene primjene na vatrogasce drugih kategorija, smatram da u zahtjevu za prethodnu odluku ništa ne ukazuje na to da vatrogasci u kategoriji R. Matzaka ne obavljaju stvarne i konkretne djelatnosti te da ne <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>postupaju prema uputama druge osobe<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/>, odnosno vatrogasne službe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Ostavljam postrani pitanje povezano sa situacijom u Francuskoj. To nije povezano s ovim postupkom.</P></NOTE>. Da bi potonji mogli djelovati učinkovito, jasno je da članovi vatrogasne ekipe (bez obzira na to je li riječ o profesionalnim, pričuvnim ili dobrovoljnim vatrogascima) moraju raditi slijedeći upute i poštujući naloge koji su im dani, uključujući to da se stave na raspolaganje za aktivnu službu u smjenama. Što se tiče pitanja predstavlja li iznos koji R. Matzak prima u zamjenu za svoje usluge <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>primitak od rada<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>plaću<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> u svrhu primjene kriterija gore navedenih u točki 24., Sudu je, osim očitovanja belgijske vlade (relativno nejasnih), pruženo malo informacija o preciznim odredbama koje uređuju situaciju u toj<?PAGE NO="7"?> državi članici, pa to stoga nije moguće dalje komentirati. Na nacionalnom je sudu da odgovori na to pitanje primjenjujući pritom kriterije koje sam ranije spomenula. Budući da je pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>radnika<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> pojam prava Unije, jasno određivanje statusa osobe koja pruža usluge i kvalifikacija novca koji mu se isplaćuje za pružanje tih usluga prema nacionalnom pravu ne mogu, sami po sebi, biti odlučujući.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita u biti je li državama članicama dopušteno isključivanje određenih kategorija vatrogasaca od primjene svih odredaba kojima se osigurava prenošenje Direktive 2003/88 u nacionalno pravo, uključujući odredbu koja definira radno vrijeme i vrijeme odmora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Te se definicije nalaze u članku 2. direktive. Kako je navedeno u članku 17. stavku 3. Direktive 2003/88, moguća su odstupanja samo od odredaba izričito navedenih u njoj koja se odnose na, među ostalim, vatrogasnu službu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101014">14. listopada 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Fuß</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑243/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:609">EU:C:2010:609</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>. Tako je u članku 17. stavku 3. propisano da država članica, koja ispunjava uvjete iz članka 17. stavka 2., može odstupiti od članaka 3., 4., 5., 8. i 16. direktive. Ta se mogućnost ne odnosi na definicije pojmova <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/> iz članka 2. i, s obzirom na to da se članak 17. stavak 3. mora restriktivno tumačiti, jednako kao i ostale odredbe o odstupanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Vidjeti, kada je riječ o članku 17. Direktive 2003/88, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101014">14. listopada 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Union syndicale Solidaires Isère</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑428/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:612">EU:C:2010:612</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, smatram da nema prostora za prihvaćanje širokog pristupa koji bi mogao prelaziti okvire izričite formulacije odstupanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051201">1. prosinca 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Dellas i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑14/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:728">EU:C:2005:728</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110304">4. ožujka 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Grigore</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑258/10</NO.CASE>, još neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:122">EU:C:2011:122</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, u kojoj je Sud potvrdio to tumačenje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Stoga smatram da bi na prvo pitanje trebalo odgovoriti da članak 17. stavak 3. točku (c) podtočku iii. Direktive 2003/88 treba tumačiti na način da državama članicama dopušta isključivanje određene kategorije vatrogasaca koji su zaposleni u javnim službama samo od primjene odredaba te direktive iz članka 17. stavka 3. Državama članicama nije dopušteno isključivanje tih radnika od primjene svih odredaba kojima se osigurava prenošenje te direktive, a posebice im nije dopušteno da u odnosu na te radnike isključuju odredbe koje definiraju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li Direktivu 2003/88 tumačiti na način da ne sprječava državu članicu da donese manje ograničavajuću definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> s obzirom na to da propisuje samo minimalne standarde?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Belgijska vlada tvrdi da je to pitanje nedopušteno, navodeći da je belgijski Cour de cassation (Kasacijski sud) u nekoliko navrata presudio da pojam radnog vremena treba tumačiti jednako, kako prema belgijskom tako i prema pravu Unije, te da je sud koji je uputio zahtjev imao dovoljno elemenata potrebnih za razumijevanje tog pojma. U tom pogledu, posebno se oslanja na presudu Dzodzi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19901018">18. listopada 1990.</DATE>, <NO.CASE>C‑297/88 i C‑197/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:360">EU:C:1990:360</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> (u daljnjem tekstu: Dzodzi).</P></NOTE>, navodeći da iz točke 42. te presude proizlazi osnova za stajalište da mora postojati stvaran rizik za razilaženje između prava Unije, s jedne strane, i odredbe nacionalnog prava koja se odnosi na odredbu prava Unije, s druge strane, kako bi u tim okolnostima Sud bio nadležan odlučivati na temelju članka 267. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Već sam navela da vrijedi pretpostavka relevantnosti kada se od Suda traži tumačenje jedne odredbe prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti točku 17. gore.</P></NOTE>. Ne vidim razlog da se u ovom slučaju odstupi od te pretpostavke. Sud koji je uputio zahtjev naveo je da se pitanja plaće pričuvnih vatrogasaca prema nacionalnom pravu mogu riješiti na temelju definicije pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/> prema pravu Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti točku 13. gore.</P></NOTE>. Predviđa se da bi odgovor na drugo pitanje pomogao sudu koji je uputio zahtjev da riješi predmet koji se pred njim vodi. Stoga bi ovaj Sud trebao dati taj odgovor. Što se tiče uzimanja u obzir presude Dzodzi, Sud je u kasnijim presudama smatrao da je nadležan za odlučivanje kad su činjenice u predmetima o kojima su odlučivali nacionalni sudovi izvan opsega prava Unije iako su se dotične odredbe tog prava primjenjivale na temelju nacionalnog prava (preko upućivanja na pravo Unije) te kada domaće odredbe u pitanju nisu ograničavale primjenu potonjeg<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970717">17. srpnja 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Leur‑Bloem</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑28/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:369">EU:C:1997:369</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu. Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111221">21. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Cicala</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑482/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:868">EU:C:2011:868</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Čini mi se da nacionalna situacija u ovom slučaju, kako je opisana u zahtjevu za prethodnu odluku, uključuje upućivanje na pravo Unije koje ne ograničava primjenu potonjeg. Na temelju toga odbijam argumente belgijske vlade. Čini mi se da se radi o pitanju na koje je Sud nadležan dati odgovor pa stoga na njega valja odgovoriti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Što se samog pitanja tiče, na prvi pogled se čini da bi odgovor mogao biti potvrdan. Točno je da je u članku 1. Direktive 2003/88 propisano da direktiva postavlja minimalne sigurnosne i zdravstvene uvjete i da, kako to ističu R. Matzak i Komisija, članak 15. omogućava državama članicama da primjenjuju ili donose propise povoljnije za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika. Nadalje, iz definicije pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/> iz članka 2. izričito proizlazi da treba uvažiti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>nacionalne propise i/ili praksu<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Smatram da je stvarna situacija puno složenija. (Tadašnji) zakonodavac Zajednice je donošenjem Direktive 2008/33 imao namjeru postaviti minimalne sigurnosne i zdravstvene uvjete koji bi se primjenjivali na teritoriju današnje Europske unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Vidjeti članak 1. Direktive.</P></NOTE>. U tu je svrhu, među ostalim, određena definicija pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/>, povezana s definicijom pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/>, koja je trebala biti ujednačena u svim državama članicama. Iz toga proizlazi da bi te definicije trebalo tumačiti prema objektivnim kriterijima oslanjajući se na sustave i cilj direktive s obzirom na to da samo takvo tumačenje može osigurati punu učinkovitost i ujednačenu primjenu tih pojmova u svim državama članicama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Vidjeti u tom smislu, među ostalim, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030909">9. rujna 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Jaeger</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑151/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:437">EU:C:2003:437</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>. Država članica koja želi provesti direktivu nema dakle nikakvog manevarskog prostora za donošenje manje ograničavajuće verzije bilo jedne ili druge definicije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>To, dakako, ne znači da države članice nemaju mogućnost povećati zaštitu koju omogućava direktiva putem različitih zakonodavnih tehnika. Koristeći se svojim pravima iz članka 15., države članice mogu, na primjer, propisati dulje trajanje najkraćeg <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>vremena odmora<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/> od onog iz članaka 3. i 7. direktive. Isto vrijedi u odnosu na odredbe koje uređuju noćni rad i rad u smjenama iz članaka 8. do 13. Međutim, države članice koje to čine moraju zadržati <HT TYPE="ITALIC">definicije</HT> pojmova <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/> iz članka 2.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Stoga smatram da bi na drugo pitanje trebalo odgovoriti da Direktivu 2003/88 treba tumačiti na način da sprečava nacionalnom zakonodavcu države članice zadržavanje ili donošenje manje ograničavajuće definicije pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/> od one koja je predviđena tom direktivom. Međutim, zakonodavac te države članice može povećati zaštitu koja se pruža tim radnicima, pri čemu ne smije odstupati od odredaba te definicije.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Treće pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 2. Direktive 2003/88, u dijelu u kojem definira ono što sud koji je uputio zahtjev zove <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>glavnim pojmovima koji se koriste<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/> u Direktivi, uključujući posebno pojmove <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/>, tumačiti na način da se ne primjenjuje na pojam radnog vremena koji služi za određivanje isplaćene plaće vatrogascima kao što je R. Matzak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Da bi se odgovorilo na to pitanje potrebno je razgraničiti njegove pojmove. Kao prvo, u mjeri u kojoj je to relevantno u ovom slučaju, u članku 2. Direktive 2003/88 nije definiran osim pojmova <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/>, njegove posljedice, nijedan drugi vremenski pojam. Treba li definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/> proširiti na okolnosti u kojima se nalaze radnici u situaciji kakva je ona R. Matzaka predmet je četvrtog pitanja suda koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Kao drugo, nedvojbeno je da je, u okviru postupka iz članka 267. UFEU‑a, uloga Suda ograničena na tumačenje prava Unije. Sud ne može tumačiti nacionalno pravo s obzirom na to da je to isključivo u nadležnosti suda dotične države članice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Vidjeti u tom smislu, među ostalim, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090219">19. veljače 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Schwarz</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑321/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:104">EU:C:2009:104</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Stoga, iako sud koji je uputio zahtjev navodi da u nacionalnoj sudskoj praksi postoji tendencija da se riješi pitanje plaće pričuvnih vatrogasaca oslanjajući se na definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/> iz prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Vidjeti točku 13. gore.</P></NOTE>, primjena tih pravila u okviru unutarnjeg prava nije pitanje u nadležnosti Suda. Pod uvjetom da su nacionalni propisi u skladu s pravom Unije, države članice mogu oblikovati dotično nacionalno zakonodavstvo na način koji smatraju primjerenim, a u nadležnosti je njihovih nacionalnih sudova da ga tumače. Stoga ću se u svojoj analizi ovog pitanja osvrnuti (samo) na pitanja koja se odnose na pravo Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>S obzirom na navedena razmatranja, čini mi se da je treće pitanje najbolje razumjeti na način da se pita primjenjuje li se definicija pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/> iz članka 2. Direktive 2003/88, automatski i bez dodatnih uvjeta, i na uređivanje plaće radnika koji su obuhvaćeni zaštitom propisanom u toj direktivi u smislu sigurnosti i zdravlja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju takva automatska povezanost ne postoji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Direktiva 2003/88 donesena je na temelju današnjeg članka 153. stavka 2. UFEU‑a. Ta odredba ovlašćuje zakonodavca Unije da donese direktivu koja uspostavlja minimalne uvjete za postupno usklađivanje u pogledu (u mjeri u kojoj je to bitno za ovo mišljenje) zdravlja i sigurnosti (članak 153. stavak 1. podstavak (a)), radnih uvjeta (članak 153. stavak 1. podstavak (b)) i socijalne sigurnosti i socijalne zaštite (članak 153. stavak 1. podstavak (c)). U stavku 5. izričito je propisano da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>odredbe ovog članka ne primjenjuju na plaću<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/>. Potonje je dakle samo u nadležnosti država članica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070913">13. rujna 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Del Cerro Alonso</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑307/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:509">EU:C:2007:509</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Ta se podjela nadležnosti također odražava na sudsku praksu Suda. U presudi Dellas i dr. Sud je naveo da, u pogledu Direktive 93/104, cilj i sam tekst direktive vode do zaključka da se ona ne primjenjuje na plaću radnika. Sud je nadalje dodao da takvo tumačenje nedvojbeno proizlazi iz današnjeg članka 153. stavka 5. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051201">1. prosinca 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Dellas i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑14/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:728">EU:C:2005:728</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. U presudi Vorel Sud je potvrdio primjenu tog načela u odnosu na Direktivu 2003/88<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070111">11. siječnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Vorel</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑437/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:23">EU:C:2007:23</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Vidjeti također rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110304">4. ožujka 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Grigore</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑258/10</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:122">EU:C:2011:122</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0081">81.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0084">84.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150910">10. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Federación de Servicios Privados del sindicato Comisiones obreras</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑266/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:578">EU:C:2015:578</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Jedina iznimka od tog načela nalazi se u članku 7. stavku 1. Direktive 2003/88, koja se odnosi na plaćeni godišnji odmor.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Može se reći da je to samo po sebi dovoljno za odgovor na treće pitanje. Međutim, kao što je na to nizozemska vlada točno ukazala, iako Direktiva 2003/88 ne zahtijeva da države članice primjenjuju definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/>, isto tako ne propisuje ni da to ne smiju raditi. Stoga država članica može donijeti nacionalno zakonodavstvo koje predviđa da se plaće jedne ili više kategorija radnika moraju temeljiti na toj definiciji a da ne prekorači svoju nadležnost. Ugovori o radu i kolektivni ugovori također tipično koriste <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/> u vezi s radnim satima i dogovorenim stopama naknade kako bi utvrdili ukupne primitke od rada. Takve stope naknada mogu se razlikovati ovisno o dotičnoj vrsti radnog vremena (vrijeme aktivne službe, vrijeme pripravnosti)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti, na primjer, rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070111">11. siječnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Vorel</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑437/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:23">EU:C:2007:23</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0011">11.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i sljedeće.</P></NOTE>. Svi su ti aspekti u nadležnosti nacionalnog prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Smatram da na treće pitanje valja odgovoriti na način da se definicija pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/> iz članka 2. Direktive 2003/88 ne primjenjuje, automatski i bez dodatnih uvjeta, u smislu da uređuje plaće radnika koji imaju pravo na zaštitu propisanu u toj direktivi u području sigurnosti i zdravlja. Međutim, iako ta direktiva ne zahtijeva da države članice primjenjuju definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/> na pitanja koja se odnose na plaće, isto tako ne propisuje ni da to ne smiju raditi. Stoga države članice mogu donijeti nacionalno zakonodavstvo koje predviđa da se plaće jedne ili više kategorija radnika moraju temeljiti na toj definiciji.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Četvrto pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Svojim četvrtim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita u biti treba li definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/> iz članka 2. stavka 1. Direktive 2003/88 tumačiti na način da obuhvaća radnike poput R. Matzaka, koji rade u pripravnosti, od kojih se očekuje da se odazovu na poziv poslodavca u kratkom vremenu (u ovom slučaju osam minuta) a da istodobno ne moraju biti fizički prisutni u prostorijama poslodavca i čije mogućnosti obavljanja drugih aktivnosti u dotičnom razdoblju mogu, slijedom toga, biti ograničene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Uvodno moram napomenuti da, iako sud koji je uputio zahtjev postavlja svoje pitanje na temelju pretpostavke da je dežurstvo vrijeme <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>provedeno u domu radnika<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/>, zahtjev u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku zapravo se ne sastoji u tome da se vrijeme provodi u domu radnika nego da radnik može doći do svojeg mjesta rada u roku od osam minuta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti točku 9. gore.</P></NOTE>. Tako se u praksi može dogoditi da radnici provode vrijeme u svojem domu u vrijeme pripravnosti te da moraju, kao neposredna posljedica tog zahtjeva, imati dom unutar područja koje to ograničenje nameće.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Da se vratim na bit pitanja, R. Matzak tvrdi da činjenice u ovom predmetu, zajedno sa sudskom praksom Suda, impliciraju da razdoblja pripravnosti jasno predstavljaju radno vrijeme. Konkretno, činjenica da u to vrijeme nije obvezan obavljati nikakve poslove nije relevantna. Od njega se zahtijeva da u svako doba bude pripravan odazvati se pozivu svojeg poslodavca pa su zbog toga njegova sloboda kretanja i sloboda organiziranja poslova ozbiljno ograničene u vrijeme pripravnosti. Neispunjenje tih uvjeta može dovesti do disciplinskih i kaznenopravnih sankcija. Situacija R. Matzaka, koja ga obvezuje da se u kratkom roku pojavi na svojem mjestu rada, zapravo je više ograničavajuća nego situacija radnika koji, iako je dežuran, ima znatno više vremena da se pojavi na poslu ili može intervenirati na daljinu. Iz toga proizlazi da se može smatrati da u svakom trenutku stoji na raspolaganju svojem poslodavcu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Iako, barem u određenoj mjeri, razumijem logiku tih argumenata, mislim da situacija nije tako jednostavna kakvom je prikazuje R. Matzak.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, ishodište svake analize treba biti tekst članka 2. stavaka 1. i 2. Direktive 2003/88. Ono definira <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/> kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke […]<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/>, a <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/> znači <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>svako razdoblje koje nije radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/>. Kao što je određen broj stranaka naveo u svojim pisanim očitovanjima, čak i Sud u svojoj sudskoj praksi, razlika je dakle dvostruka: vrijeme je ili radno ili nije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150910">10. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Federación de Servicios Privados del sindicato Comisiones obreras</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑266/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:578">EU:C:2015:578</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>. Zakonodavac nije smatrao potrebnim definirati neku drugu kategoriju ili druge kategorije, što omogućava određeni stupanj pojašnjenja ili preciziranja. Gubitak fleksibilnosti je možda vrijedan žaljenja, ali tekst zakona je takav kakav je.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Budući da je kategorija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/> po definiciji rezidualna kategorija, u sljedećoj analizi osvrnut ću se na pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/>. Neke smjernice o tome kako bi ga trebalo tumačiti mogu se već pronaći u sudskoj praksi Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Tako je Sud u više navrata presudio da su pojmovi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/> iz Direktive 2003/88 autonomni pojmovi prava Unije koje treba definirati prema objektivnim značajkama, s obzirom na sustav i cilj te direktive, koje imaju za cilj uspostaviti minimalne odredbe za poboljšanje životnih i radnih uvjeta radnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150910">10. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Federación de Servicios Privados del sindicato Comisiones obreras</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑266/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:578">EU:C:2015:578</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>. Sud zahtijeva da su ispunjene tri pretpostavke. Prvo, radnik mora <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/>raditi<QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="201D" ID="QE0085"/>; drugo, mora stajati na raspolaganju poslodavcu; i treće, mora obavljati svoje poslove ili zadatke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150910">10. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Federación de Servicios Privados del sindicato Comisiones obreras</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑266/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:578">EU:C:2015:578</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>U presudi Simap Sud je po prvi put imao priliku tumačiti te pretpostavke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20001003">3. listopada 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Simap</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑303/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:528">EU:C:2000:528</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> (u daljnjem tekstu: Simap).</P></NOTE>. Predmet se odnosio na dežurstvo liječnika u timovima primarne zaštite koji su bili zaposleni u zdravstvenom centru. Dio tog vremena morali su biti na svojem mjestu rada dok su u preostalo vrijeme samo morali biti pripravni odazvati se pozivu. Sud je smatrao da između njih postoji bitna razlika. Što se tiče prvog dijela, iako se aktivnost koju obavljaju može razlikovati ovisno o okolnostima, činjenica da su liječnici morali biti prisutni i dostupni na svojim mjestima rada zbog pružanja profesionalnih usluga znači da su obavljali svoje zadatke. Stoga su pretpostavke iz članka 2. stavka 1. ispunjene. Međutim, što se tiče drugog dijela, liječnici su mogli upravljati svojim vremenom uz manje ograničenja i posvetiti se svojim interesima iako su stajali na raspolaganju svojim poslodavcima u mjeri u kojoj su morali biti pripravni odazvati se pozivu. Stoga to vrijeme potpada pod kategoriju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Vidjeti točke 48. do 50. spomenute presude.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Presuda Jaeger<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030909">9. rujna 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Jaeger</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑151/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:437">EU:C:2003:437</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> (u daljnjem tekstu: Jaeger).</P></NOTE> odnosila se na liječnika u bolnici koji je bio obvezan provoditi vrijeme tijekom obveze pripravnosti u prostorijama svojeg poslodavca. Bio je smješten u sobu s krevetom, u kojoj je mogao spavati kad njegove usluge nisu bile potrebne. Sud je ponovio svoja stajališta iz presude Simap<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti točke 48. do 51. presude.</P></NOTE>, ali je naglasio da u toj presudi nije presuđeno o okolnostima u kojima radnik tijekom dežurstva može odmarati ili spavati u prostorijama svojeg poslodavca. Sud je smatrao da to pitanje nije relevantno. Ono što je smatrao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>odlučujućim faktorom<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="201D" ID="QE0087"/> bila je činjenica da je radnik obvezan biti prisutan na mjestu koje odredi poslodavac i stajati na raspolaganju poslodavcu kako bi mogao, po potrebi, odmah pružati svoje usluge, ako je to potrebno. Iz toga proizlazi da se za radnika u tim razdobljima ne može reći da je na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>odmoru<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Vidjeti u tom smislu točke 60. do 65. spomenute presude.</P></NOTE>. Sud je u svojem odgovoru nacionalnom sudu jasno naznačio da se njegova presuda odnosi na situacije u kojima je radnik <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0089" REF.END="QE0089"/>obvezan biti fizički prisutan u bolnici<QUOT.END REF.START="QS0089" CODE="201D" ID="QE0089"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Vidjeti točku 71. i točku 1. izreke presude.</P></NOTE>. Dotičnim radnicima bilo je upravljanje njihovim vremenom znatno ograničeno i bili su<?PAGE NO="12"?> odvojeni od svojih obitelji i društvenog okruženja. Sud je dodao da se njegovo tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0090" REF.END="QE0090"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0090" CODE="201D" ID="QE0090"/> ne može dovoditi u pitanje prigovorima utemeljenima na ekonomskim i organizacijskim posljedicama koje bi, prema tvrdnjama određenih država članica, nastale da se to vrijeme odmora kategorizira kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0091" REF.END="QE0091"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0091" CODE="201D" ID="QE0091"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Vidjeti točku 66. presude.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>U presudi Dellas<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051201">1. prosinca 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Dellas i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑14/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:728">EU:C:2005:728</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> (u daljnjem tekstu: Dellas).</P></NOTE>, koja se također odnosila na pretpostavku da se pomoćni specijalizirani radnici dok traje dežurstvo nalaze u prostorijama poslodavca, Sud je zaključio jednako kao u presudi Jaeger.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Presuda Grigore<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110304">4. ožujka 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Grigore</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑258/10</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:122">EU:C:2011:122</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> (u daljnjem tekstu: Grigore).</P></NOTE> odnosila se na šumara kojemu je poslodavac dodijelio smještaj namijenjen zaposlenicima u blizini šume za koju je bio odgovoran. Od šumara se zahtijevalo da tamo provodi određeno vrijeme<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Iz rješenja jasno proizlazi da je precizan opseg obveze nejasan (vidjeti, osobito, točku 35.).</P></NOTE>. Sud je smatrao da dodjeljivanje smještaja samo po sebi nije element na temelju kojeg se može zaključiti da vrijeme koje se tamo provodi predstavlja radno vrijeme samo zato što se smještaj nalazi području aktivnosti N. Grigorea. Međutim, bilo bi udovoljeno definiciji tog pojma da se utvrdilo da je imao obvezu stajati na raspolaganju svojem poslodavcu kako bi mogao, po potrebi, odmah pružati svoje usluge, ako je to potrebno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Vidjeti osobito točke 64. do 70. rješenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Naposljetku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Radi cjelovitosti moram spomenuti da je Sud u svojoj presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151223">23. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Grčka</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑180/14</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:840">EU:C:2015:840</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, ponovio zaključke iz presuda Simap i Jaeger (vidjeti točke 36. i 37. presude).</P></NOTE>, od Suda je u predmetu Federación de Servicios Privados del sindicato Comisiones obreras (u daljnjem tekstu: Tyco)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150910">10. rujna 2015.</DATE>, <NO.CASE>C‑266/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:578">EU:C:2015:578</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>.</P></NOTE> zatraženo da odgovori na pitanje predstavlja li vrijeme koje su radnici koji nisu imali stalno ili uobičajeno mjesto rada provodili putujući od svojeg doma do klijenata svojeg poslodavca, kako ih je odredio njihov poslodavac, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0092" REF.END="QE0092"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0092" CODE="201D" ID="QE0092"/>. Odgovor Suda bio je potvrdan. Sud je posebno podsjetio na načelo, koje proizlazi iz presude Jaeger, u skladu s kojim je odlučujući faktor prilikom utvrđivanja je li udovoljeno definiciji pretpostavka prisutnosti na mjestu koje odredi poslodavac i mogućnost neposrednog pružanja odgovarajuće usluge. Istodobno, naglasio je stajalište iz presude Simap, prema kojem je mogućnost da se radnici posvete svojim interesima element podoban za dokazivanje da dotično razdoblje nije radno vrijeme u smislu Direktive 2003/88. Međutim, to nije bio slučaj s radnicima u glavnom postupku. Premda su oni imali određenu slobodu tijekom putovanja, ipak su u dotičnom razdoblju morali postupati prema uputama svojeg poslodavca<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Vidjeti točke 35., 37. i 39. presude.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Čini mi se da bi s određenom mjerom opreza trebalo razmotriti tvrdnju da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0093" REF.END="QE0093"/>pretpostavka prisutnosti na mjestu koje odredi poslodavac kako bi se usluga mogla pružiti neposredno<QUOT.END REF.START="QS0093" CODE="201D" ID="QE0093"/> <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0094" REF.END="QE0094"/>odlučujući faktor<QUOT.END REF.START="QS0094" CODE="201D" ID="QE0094"/> pri određivanju onoga što jest a što nije radno vrijeme. Ta je tvrdnja primijenjena u predmetima kao što su Jaeger i Dellas, u kojima su radnici vrijeme dežurstva morali provoditi u prostorijama poslodavca. Činjenica da radnik cijelo to vrijeme možda neće provesti radno nije bila relevantna. Jednako tako, to nije bilo ključno u presudi Grigore u kojoj je Sud također naglasio stupanj slobode koju uživa radnik. Taj je aspekt zaista u srži presude Suda Simap. Čini mi se da je jednako važna kvaliteta vremena koje radnik provodi tijekom pripravnosti (koju dokazuje, primjerice, njegova mogućnost posvećivanja svojim interesima i obitelji)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika A. Saggia u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Simap</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑303/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:621">EU:C:1999:621</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150910">10. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Federación de Servicios Privados del sindirecato Comisiones obreras</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑266/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:578">EU:C:2015:578</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, u kojoj je Sud naveo da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0095" REF.END="QE0095"/>mogućnost da radnici upravljaju svojim vremenom bez većih ograničenja te da se posvećuju svojim interesima element koji dokazuje da dotično razdoblje ne predstavlja radno vrijeme u smislu Direktive 2003/88<QUOT.END REF.START="QS0095" CODE="201D" ID="QE0095"/>.</P></NOTE>. Činjenica da je, u bilo kojem slučaju, potrebno da radnik za vrijeme pripravnosti bude relativno blizu svojeg mjesta rada, prema mojem mišljenju, ne umanjuje potrebu da se uzme u obzir kvaliteta vremena koje može provoditi. Osim u slučaju kada radnik može intervenirati na daljinu, za takve je vrste dužnosti značajno da je radnik obvezan ostati u blizini svojeg mjesta rada. U ovom kontekstu nije najvažniji točan stupanj<?PAGE NO="13"?> blizine mjestu rada nego kvaliteta provedenog vremena. Dužnost je suda koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan za odlučivanje o činjeničnom stanju, da utvrdi je li kvaliteta vremena R. Matzaka tijekom pripravnosti bila umanjena ograničenjima nametnutima od strane njegova poslodavca do te mjere da bi to vrijeme trebalo kategorizirati radnim vremenom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Stoga smatram da na četvrto pitanje treba odgovoriti tako da definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0096" REF.END="QE0096"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0096" CODE="201D" ID="QE0096"/> iz članka 2. stavka 1. Direktive 2003/88 ne treba tumačiti na način da automatski obuhvaća radnike koji rade u pripravnosti, od kojih se očekuje da se odazovu na poziv poslodavca u kratkom vremenu (a da istodobno ne moraju biti fizički prisutni u prostorijama poslodavca) i čije mogućnosti obavljanja drugih aktivnosti u dotičnom razdoblju zbog toga mogu biti ograničene. Naprotiv, nužno je uzeti u obzir kvalitetu vremena koje radnik provodi dok traje ta vrsta dežurstva, na primjer, u vidu njegove mogućnosti da se posveti svojim interesima ili obitelji. U tom kontekstu nije najvažniji točan stupanj blizine mjestu rada nego kvaliteta provedenoga vremena. Nacionalni sud će na temelju činjeničnog stanja presuditi treba li to razdoblje, u konkretnom slučaju, kategorizirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0097" REF.END="QE0097"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0097" CODE="201D" ID="QE0097"/> ili ne.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, mišljenja sam da Sud na pitanja koja je postavio Cour du travail de Bruxelles (Visoki radni sud u Bruxellesu (Belgija)) treba odgovoriti na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Članak 17. stavak 3. točku (c) podtočku iii. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20031104">4. studenoga 2003.</DATE> o određenim vidovima organizacije radnog vremena treba tumačiti na način da državama članicama dopušta isključivanje određene kategorije vatrogasaca, koji su zaposleni u javnim službama za zaštitu od požara, samo iz područja primjene odredaba te direktive navedenih u članku 17. stavku 3. Državama članicama nije dopušteno isključivanje tih radnika od primjene svih odredaba kojima se osigurava prenošenje te direktive, a osobito nije dopušteno u odnosu na te radnike isključiti odredbe koje definiraju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0098" REF.END="QE0098"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0098" CODE="201D" ID="QE0098"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0099" REF.END="QE0099"/>vrijeme odmora<QUOT.END REF.START="QS0099" CODE="201D" ID="QE0099"/>.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Direktivu 2003/88 treba tumačiti na način da sprečava nacionalnom zakonodavcu države članice zadržavanje ili donošenje manje ograničavajuće definicije pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0100" REF.END="QE0100"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0100" CODE="201D" ID="QE0100"/> od one propisane direktivom. Međutim, zakonodavac države članice može povećati zaštitu koja se pruža radnicima, pri čemu ne smije odstupati od odredaba te definicije.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Definicija pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0101" REF.END="QE0101"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0101" CODE="201D" ID="QE0101"/> iz članka 2. Direktive 2003/88 ne primjenjuje se, automatski i bez dodatnih uvjeta, u smislu da uređuje plaće radnika koji imaju pravo na zaštitu propisanu u toj direktivi u smislu sigurnosti i zdravlja. Međutim, iako Direktiva 2003/88 ne zahtijeva da države članice primjenjuju definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0102" REF.END="QE0102"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0102" CODE="201D" ID="QE0102"/> na pitanja koja se odnose na plaće, ona isto tako ne propisuje ni da to ne smiju raditi. Iz navedenoga proizlazi da države članice mogu donijeti propise koji predviđaju da se plaće jedne kategorije ili više kategorija radnika moraju temeljiti na toj definiciji.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0103" REF.END="QE0103"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0103" CODE="201D" ID="QE0103"/> iz članka 2. stavka 1. Direktive 2003/88 ne treba tumačiti na način da automatski obuhvaća radnike koji rade u pripravnosti, od kojih se očekuje da se odazovu na poziv poslodavca u kratkom vremenu (a da istodobno ne moraju biti fizički prisutni u prostorijama poslodavca) i čije mogućnosti obavljanja drugih aktivnosti u dotičnom razdoblju mogu zbog toga biti ograničene. Naprotiv, nužno je uzeti u obzir kvalitetu vremena koje radnik provodi dok traje ta vrsta dežurstva, na primjer, u vidu njegove mogućnosti da se posveti svojim interesima ili obitelji. U tom kontekstu nije najvažniji točan stupanj blizine mjestu rada nego kvaliteta provedenog vremena. Nacionalni sud će na temelju činjeničnog stanja presuditi treba li to razdoblje, u konkretnom slučaju, kategorizirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0104" REF.END="QE0104"/>radno vrijeme<QUOT.END REF.START="QS0104" CODE="201D" ID="QE0104"/> ili ne.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>