<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE A_Doc_Ref SYSTEM "ARR.dtd">
<A_Doc_Ref A_Langue="hr" A_Version_doc="4.0" A_Debut_ID="HR62014J0554">
   <Properties>
      <Property name="Juridiction">C</Property>
      <Property name="NumeroOrdre">0554</Property>
      <Property name="Annee">2014</Property>
      <Property name="Formation">GC</Property>
      <Property name="Langue">HR</Property>
      <Property name="TypeDoc">ARR</Property>
      <Property name="NatureAff">RP</Property>
      <Property name="CreatedFrom">Litige</Property>
      <Property name="EP_Mode">0</Property>
      <Property name="EP_ModeText">DEF</Property>
      <Property name="EP_Titre1"/>
      <Property name="EP_Titre2">Maria Berger - Projet d'arrêt du 15/06/2016</Property>
      <Property name="EP_Titre3"/>
      <Property name="EP_Mention">1</Property>
      <Property name="EP_Mention_Texte">Texte pour publication</Property>
      <Property name="EP_IsMention_Texte">0</Property>
      <Property name="Version"/>
      <Property name="EP_Version">0</Property>
      <Property name="NEW">0</Property>
      <Property name="FileDoc">Document2</Property>
      <Property name="TypeOrd"/>
      <Property name="TOC_Position_NotVademecum">0</Property>
      <Property name="NumProc">1</Property>
      <Property name="TypeProc">P</Property>
      <Property name="NumSuite">1</Property>
      <Property name="LitFilePath">C:\Users\kraulso\AppData\Local\Temp\canevas\Litige.xml</Property>
      <Property name="Created">Canevas 3.8.8 K 15/06/2016 10:37:01</Property>
      <Property name="FootNotes">False</Property>
      <Property name="EP_Titre0"/>
      <Property name="EP_DocDeTravail">0</Property>
      <Property name="EP_FormJug_Footer">0</Property>
      <Property name="EP_FormJug_ID">-</Property>
      <Property name="EP_FormJug_Texte"/>
      <Property name="Filename">^CONVERSION^pavkove@TRA-DOC-HR-ARRET-C-0554-2014-201608814-06W70</Property>
      <Property name="QuotationMark_Open">"</Property>
      <Property name="QuotationMark_Close">"</Property>
      <Property name="serveur_nom">Doc2XML_2003_PC_TRAD SV2_PUB</Property>
      <Property name="serveur_config_path">C:\Documents and Settings\gti_prod\Application Data\Doc2XML\PR_Doc2XML_2003_SV2_PUB.xml</Property>
      <Property name="watch">P:\GTiWebTools\Automates\Suivi_II\conversion\doc2xml_pub\In\</Property>
   </Properties>
   <A_Header_Gauche>
      <blockquote id="A010000000">
         <para style="header" id="A150000000">PRESUDA OD 8. 11. 2016. – PREDMET C‑554/14</para>
      </blockquote>
   </A_Header_Gauche>
   <A_Header_Droit>
      <blockquote id="A010000001">
         <para style="header" id="A150000001">OGNJANOV</para>
      </blockquote>
   </A_Header_Droit>
   <A_Footer_Gauche>
      <blockquote id="A010000002">
         <para style="footer" id="A150000002">I - 14</para>
      </blockquote>
   </A_Footer_Gauche>
   <A_Footer_Droit>
      <blockquote id="A010000003">
         <para style="footer" id="A150000003">
            <emphasis role="tab" id="A400000000"/>I - 15</para>
      </blockquote>
   </A_Footer_Droit>
   <Affaire>
      <Introduction>
         <section id="A000000000">
            <para style="19Centre" id="A150000004">PRESUDA SUDA (veliko vijeće)</para>
            <para style="19Centre" id="A150000005">8. studenoga 2016.<footnote role="fNote" id="A110000000">
                  <number>*</number>
                  <para style="42FootnoteLangue" id="A150000006"> Jezik postupka: bugarski</para>
               </footnote>
            </para>
            <para style="71Indicateur" id="A150000007">
               <phrase role="motcle" id="A410000000">„Zahtjev za prethodnu odluku </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000001">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000002"> Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000003">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000004"> Okvirna odluka 2008/909/PUP </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000005">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000006"> Članak 17. </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000007">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000008"> Pravo koje uređuje izvršenje kazne </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000009">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000010"> Tumačenje nacionalnog pravila države izvršiteljice naloga kojim se predviđa smanjenje kazne zatvora zbog rada koji je osuđena osoba obavljala tijekom oduzimanja slobode u državi izdavateljici naloga </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000011">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000012"> Pravni učinci okvirnih odluka </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000013">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000014"> Obveza usklađenog tumačenja”</phrase>
            </para>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000008">U predmetu C‑554/14,</para>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000009">povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Sofijski gradski sad (Sofijski gradski sud, Bugarska), odlukom od 25. studenoga 2014., koju je Sud zaprimio 3. prosinca 2014., dopunjenog 15. prosinca 2014., u kaznenom postupku protiv</para>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000010">
               <emphasis role="bold" id="A400000001">Atanasa Ognjanova</emphasis>
            </para>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000011">uz sudjelovanje:</para>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000012">
               <emphasis role="bold" id="A400000002">Sofijske gradske prokurature,</emphasis>
            </para>
            <para style="19Centre" id="A150000013">SUD (veliko vijeće),</para>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000014">u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, A. Tizzano, potpredsjednik, R. Silva de Lapuerta, M. Ilešič, J. L. da Cruz Vilaça i M. Berger (izvjestiteljica), predsjednici vijeća, J.-C. Bonichot, A. Arabadjiev, C. Toader, M. Safjan, E. Jarašiūnas, C. G. Fernlund, C. Vajda, S. Rodin i F. Biltgen, suci,</para>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000015">nezavisni odvjetnik: Y. Bot,</para>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000016">tajnik: M. Aleksejev, administrator,</para>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000017">uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 12. siječnja 2016.,</para>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000018">uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</para>
            <itemizedlist id="A030000000">
               <listitem id="A060000000">
                  <blockquote id="A010000004">
                     <title id="A210000000">
                        <number>–</number>
                     </title>
                     <para style="03Tiretlong" id="A150000019">za njemačku vladu, T. Henze i J. Kemper, u svojstvu agenata,</para>
                  </blockquote>
               </listitem>
               <listitem id="A060000001">
                  <blockquote id="A010000005">
                     <title id="A210000001">
                        <number>–</number>
                     </title>
                     <para style="03Tiretlong" id="A150000020">za španjolsku vladu, A. Rubio González, u svojstvu agenta,</para>
                  </blockquote>
               </listitem>
               <listitem id="A060000002">
                  <blockquote id="A010000006">
                     <title id="A210000002">
                        <number>–</number>
                     </title>
                     <para style="03Tiretlong" id="A150000021">za nizozemsku vladu, M. Bulterman i M. Gijzen, u svojstvu agenata,</para>
                  </blockquote>
               </listitem>
               <listitem id="A060000003">
                  <blockquote id="A010000007">
                     <title id="A210000003">
                        <number>–</number>
                     </title>
                     <para style="03Tiretlong" id="A150000022">za austrijsku vladu, G. Eberhard, u svojstvu agenta,</para>
                  </blockquote>
               </listitem>
               <listitem id="A060000004">
                  <blockquote id="A010000008">
                     <title id="A210000004">
                        <number>–</number>
                     </title>
                     <para style="03Tiretlong" id="A150000023">za vladu Ujedinjene Kraljevine, D. Blundell i L. Barfoot, u svojstvu agenata,</para>
                  </blockquote>
               </listitem>
               <listitem id="A060000005">
                  <blockquote id="A010000009">
                     <title id="A210000005">
                        <number>–</number>
                     </title>
                     <para style="03Tiretlong" id="A150000024">za Europsku komisiju, R. Troosters, W. Bogensberger i V. Soloveytchik, u svojstvu agenata,</para>
                  </blockquote>
               </listitem>
            </itemizedlist>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000025">saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 3. svibnja 2016.,</para>
            <para style="02AlineaAltA" id="A150000026">donosi sljedeću</para>
         </section>
      </Introduction>
      <A_Motif>
         <section id="B000000000">
            <para style="75Debutdesmotifs" id="B150000000">
               <emphasis role="bold" id="B400000000">Presudu</emphasis>
            </para>
            <blockquote id="B010000000">
               <title id="B210000000">
                  <number>1</number>
               </title>
               <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000001">Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 17. stavka 1. i članka 17. stavka 2. Okvirne odluke Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji (SL 2008., L 327, str. 27.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 111.), kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. (SL 2009., L 81, str. 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 16., str. 169.) (u daljnjem tekstu: Okvirna odluka 2008/909).</para>
            </blockquote>
            <blockquote id="B010000001">
               <title id="B210000001">
                  <number>2</number>
               </title>
               <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000002">Zahtjev je upućen u okviru postupka za priznanje kaznene presude i izvršenja u Bugarskoj kazne zatvora koju je danski sud izrekao Atanasu Ognjanovu.</para>
            </blockquote>
            <section id="B000000001">
               <title style="04Titre1" id="B200000000">
                  <titlecontent id="B300000000">
                     <emphasis role="bold" id="B400000001">Pravni okvir</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <section id="B000000002">
                  <title style="05Titre2" id="B200000001">
                     <titlecontent id="B300000001">
                        <emphasis role="italc" id="B400000002">Pravo Unije</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000002">
                     <title id="B210000002">
                        <number>3</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000003">Okvirnom odlukom 2008/909 za većinu država članica počevši od 5. prosinca 2011. zamijenjene su odgovarajuće odredbe Konvencije Vijeća Europe od 21. ožujka 1983. o transferu osuđenih osoba i njezina Dodatnog protokola od 18. prosinca 1997.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000003">
                     <title id="B210000003">
                        <number>4</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000004">Uvodna izjava 5. te okvirne odluke glasi:</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000005">„Postupovna prava u kaznenim postupcima su od temeljnog značaja za osiguranje uzajamnog povjerenja među državama članicama u pravosudnoj suradnji. Odnosi među državama članicama, koje obilježava posebno uzajamno povjerenje u pravne sustave drugih država članica, omogućuju državi članici koja izvršava nalog priznavanje odluka tijela države članice izdavateljice naloga. Stoga treba osmisliti daljnji razvoj suradnje predviđene instrumentima Vijeća Europe u vezi s izvršenjem presuda izrečenih u kaznenom postupku, posebno kada je građanima Unije izrečena presuda u kaznenom postupku te su osuđeni na kaznu zatvora ili je prema njima primijenjena mjera oduzimanja slobode u drugoj državi članici. […]”</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000004">
                     <title id="B210000004">
                        <number>5</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000006">Članak 3. navedene okvirne odluke, pod naslovom „Svrha i područje primjene”, određuje:</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000007">„1.<emphasis role="tab" id="B400000003"/>Svrha ove Okvirne odluke je utvrđivanje pravila na temelju kojih država članica, kako bi poboljšala društvenu rehabilitaciju osuđene osobe, priznaje presudu te izvršava kaznu.</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000008">[…]</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000009">3.<emphasis role="tab" id="B400000004"/>Ova se Okvirna odluka primjenjuje samo na priznavanje presuda i izvršenje kazni u smislu ove Okvirne odluke. […]</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000010">[…]”</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000005">
                     <title id="B210000005">
                        <number>6</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000011">U skladu s člankom 8. Okvirne odluke 2008/909, pod naslovom „Priznavanje presude i izvršenje kazne”:</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000012">„1.<emphasis role="tab" id="B400000005"/>Nadležno tijelo države izvršiteljice naloga priznaje presudu koja je proslijeđena […] te odmah poduzima sve potrebne mjere za izvršenje kazne, ako se ne odluči pozvati na jednu od osnova za nepriznavanje i neizvršenje iz članka 9.</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000013">2.<emphasis role="tab" id="B400000006"/>Kada kazna zbog svog trajanja nije u skladu sa zakonom države članice izvršiteljice naloga, nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga može donijeti odluku o promjeni kazne samo kada je ona duža od maksimalne kazne predviđene za slična kaznena djela na temelju njezinog nacionalnog prava. Promijenjena kazna ne smije biti manja od maksimalne kazne predviđene za slična kaznena djela na temelju prava države članice izvršiteljice naloga.</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000014">3.<emphasis role="tab" id="B400000007"/>Kada kazna zbog svoje vrste nije u skladu s pravom države članice izvršiteljice naloga, nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga može donijeti odluku o promjeni kazne s obzirom na kaznu ili mjeru predviđenu na temelju nacionalnog prava za slična kaznena djela. Takva kazna ili mjera u najvećoj mogućoj mjeri odgovara kazni izrečenoj u državi članici izdavateljici naloga te se stoga kazna ne smije pretvoriti u novčanu kaznu.</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000015">4. Promijenjena kazna ne smije, s obzirom na vrstu ili trajanje, biti stroža od kazne izrečene u državi članici izdavateljici naloga.”</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000006">
                     <title id="B210000006">
                        <number>7</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000016">Članak 10. te okvirne odluke, pod naslovom „Djelomično priznavanje i izvršenje”, u stavku 1. propisuje:</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000017">„Ako nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga može razmotriti djelomično priznavanje presude i izvršenje kazne, ono se prije donošenja odluke o neizvršavanju presude i neizvršavanju kazne u cijelosti može savjetovati s nadležnim tijelima države članice izdavateljice naloga radi postizanja dogovora […]”</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000007">
                     <title id="B210000007">
                        <number>8</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000018">Članak 13. navedene okvirne odluke određuje:</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000019">„Tako dugo dok izvršenje kazne u državi članici izvršiteljici naloga nije započelo, država članica izdavateljica naloga može povući potvrdu iz te države navodeći razloge za taj postupak. Nakon povlačenja potvrde država članica izvršiteljica naloga više ne izvršava kaznu.”</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000008">
                     <title id="B210000008">
                        <number>9</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000020">U skladu s člankom 17. Okvirne odluke 2008/909, pod naslovom „Pravo koje uređuje izvršenje”:</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000021">„1.<emphasis role="tab" id="B400000008"/>Izvršenje kazne uređuje se pravom države članice izvršiteljice naloga. Samo tijela države članice izvršiteljice naloga, podložno stavcima 2. i 3., nadležna su odlučiti o postupcima izvršenja te odrediti sve s njima povezane mjere, uključujući osnove za prijevremeni ili uvjetni otpust.</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000022">2.<emphasis role="tab" id="B400000009"/>Nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga od ukupnog trajanja oduzimanja slobode koje je preostalo za odsluženje oduzima ukupno razdoblje oduzimanja slobode koje je već odsluženo u vezi s kaznom za koju je izrečena presuda.</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000023">3.<emphasis role="tab" id="B400000010"/>Nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga, na zahtjev, obavješćuje nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga o odredbama koje se primjenjuju za mogućnost prijevremenog ili uvjetnog otpusta. Država članica izdavateljica naloga može se s primjenom tih odredaba složiti ili povući potvrdu.</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000024">4.<emphasis role="tab" id="B400000011"/>Države članice mogu predvidjeti da svaka odluka o prijevremenom ili uvjetnom otpustu može uzeti u obzir te odredbe nacionalnog prava, koje je država članica izdavateljica naloga navela, na temelju kojih osoba u određeno vrijeme ima pravo na prijevremeni ili uvjetni otpust.”</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000009">
                     <title id="B210000009">
                        <number>10</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000025">Presudi koju je izrekla država izdavateljica naloga i koja je proslijeđena državi izvršiteljici naloga mora se priložiti potvrda. U Prilogu I. Okvirnoj odluci 2008/909 nalazi se standardni obrazac te potvrde.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000010">
                     <title id="B210000010">
                        <number>11</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000026">Točka (i) 2. tog standardnog obrasca odnosi se na „[p]ojedinosti o trajanju kazne”. Tako država izdavateljica naloga mora dostaviti podatke, kao prvo, o ukupnom trajanju kazne, u danima (točka (i) 2.1. potvrde), kao drugo, o ukupnom trajanju oduzimanja slobode koje je već odsluženo u vezi s kaznom za koju je presuda izrečena, u danima (točka (i) 2.2. te potvrde) i, kao treće, o broju dana koji se trebaju oduzeti od ukupnog trajanja oduzimanja slobode, osim zbog razloga navedenih u 2.2. (točka (i) 2.3. potvrde).</para>
                  </blockquote>
               </section>
               <section id="B000000003">
                  <title style="05Titre2" id="B200000002">
                     <titlecontent id="B300000002">
                        <emphasis role="italc" id="B400000012">Bugarsko pravo</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000011">
                     <title id="B210000011">
                        <number>12</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000027">Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da na dan svojeg donošenja Okvirna odluka 2008/909 još nije bila prenesena u bugarsko pravo.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000012">
                     <title id="B210000012">
                        <number>13</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000028">U skladu s člankom 41. stavkom 3. Nakazatelenog kodeksa (Kazneni zakonik):</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000029">„Rad osuđene osobe uzima se u obzir za potrebe smanjenja trajanja kazne na način da dva radna dana vrijede kao tri dana oduzimanja slobode.”</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000013">
                     <title id="B210000013">
                        <number>14</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000030">Članak 457. Nakazatelno‑procesualenog kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku; u daljnjem tekstu: NPK), koji se odnosi na pitanja izvršenja kazne u okviru transfera osuđenih osoba, u stavcima 4. do 6. propisuje:</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000031">„4.<emphasis role="tab" id="B400000013"/>Ako je najdulje trajanje oduzimanja slobode predviđeno zakonom Republike Bugarske za počinjeno kazneno djelo kraće od trajanja utvrđenog u presudi, sud smanjuje izrečenu kaznu na to trajanje. Ako zakonom Republike Bugarske nije predviđeno oduzimanje slobode za počinjeno kazneno djelo, sud određuje kaznu koja u najvećoj mogućoj mjeri odgovara kazni izrečenoj u presudi.</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000032">5.<emphasis role="tab" id="B400000014"/>Vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i već izdržani dio kazne u državi koja ju je izrekla odbijaju se te, ako se kazne razlikuju, uzimaju u obzir prilikom određivanja trajanja kazne.</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000033">6.<emphasis role="tab" id="B400000015"/>Dodatne kazne izrečene u presudi moraju se izvršiti ako ih predviđaju odgovarajuće odredbe zakonodavstva Republike Bugarske i ako nisu izvršene u državi koja je izrekla kaznu.”</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000014">
                     <title id="B210000014">
                        <number>15</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000034">U skladu s presudom o tumačenju br. 3/13 od 12. studenoga 2013. (u daljnjem tekstu: presuda o tumačenju) koju je donio Vrhoven kasacionen sad (Vrhovni kasacijski sud, Bugarska), članak 457. stavak 5. NPK‑a u vezi s člankom 41. stavkom 3. Kaznenog zakonika treba tumačiti na način da nadležno tijelo države izvršiteljice naloga mora za potrebe smanjenja kazne uzeti u obzir rad za opće dobro koji je u državi koja je izrekla kaznu obavljala transferirana bugarska osuđena osoba, na način da se dva dana rada izjednačavaju s trima danima oduzimanja slobode, osim ako je država koja je izrekla kaznu u skladu s tim već smanjila navedenu kaznu.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000015">
                     <title id="B210000015">
                        <number>16</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000035">U svojem zahtjevu za prethodnu odluku sud koji je uputio zahtjev navodi da ga ta presuda o tumačenju obvezuje.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000016">
                     <title id="B210000016">
                        <number>17</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000036">Sud koji je uputio zahtjev dodaje da ni zakon ni navedena presuda o tumačenju ne spominju obvezu da se država izdavateljica naloga obavijesti ili pribavi njezino očitovanje i pristanak za primjenu nadležnih bugarskih tijela takvog smanjenja kazne.</para>
                  </blockquote>
               </section>
            </section>
            <section id="B000000004">
               <title style="04Titre1" id="B200000003">
                  <titlecontent id="B300000003">
                     <emphasis role="bold" id="B400000016">Glavni postupak i prethodna pitanja</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="B010000017">
                  <title id="B210000017">
                     <number>18</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000037">Presudom od 28. studenoga 2012. Retten i Glostrup (Sud u Glostrupu, Danska) osudio je A. Ognjanova, bugarskog državljanina, na kumulativnu kaznu zatvora od 15 godina za ubojstvo i tešku krađu.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000018">
                  <title id="B210000018">
                     <number>19</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000038">A. Ognjanovu prvo je od 10. siječnja do 28. studenoga 2012., datuma kada je protiv njega izrečena osuđujuća presuda koja je postala pravomoćna, određen istražni zatvor u Danskoj.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000019">
                  <title id="B210000019">
                     <number>20</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000039">Potom je od 28. studenoga 2012. do 1. listopada 2013., datuma svojeg transfera bugarskim tijelima, odslužio dio kazne zatvora.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000020">
                  <title id="B210000020">
                     <number>21</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000040">Tijekom oduzimanja slobode u Danskoj A. Ognjanov radio je od 23. siječnja 2012. do 30. rujna 2013.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000021">
                  <title id="B210000021">
                     <number>22</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000041">Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da su se za potrebe transfera A. Ognjanova bugarskim tijelima danska tijela pozvala na Okvirnu odluku 2008/909. Potonja su bugarskim tijelima uputila zahtjev za pružanje informacija o kazni koju su ta tijela namjeravala izvršiti i o pravilima o prijevremenom otpustu koja se primjenjuju u Bugarskoj. Osim toga, danska tijela izričito su navela da danski zakon ne dopušta smanjenje kazne zatvora zbog rada koji se obavljao tijekom njezina izvršenja.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000022">
                  <title id="B210000022">
                     <number>23</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000042">Sofijska gradska prokuratura (Državno odvjetništvo grada Sofije, Bugarska), na dan koji nije naveden u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, na temelju članka 457. NPK‑a pokrenula je postupak pred sudom koji je uputio zahtjev kako bi taj sud donio odluku o pitanjima koja se tiču izvršenja presude koju je A. Ognjanovu izrekao danski sud.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000023">
                  <title id="B210000023">
                     <number>24</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000043">Uzimajući u obzir rješenje iz presude o tumačenju, sud koji je uputio zahtjev pita treba li se radi određivanja trajanja preostalog dijela kazne koji A. Ognjanov mora izvršiti uzeti u obzir razdoblje tijekom kojeg je potonji radio u danskom zatvoru. Ako to treba učiniti, predmetnoj osobi kazna se ne bi smanjila za jednu godinu, osam mjeseci i dvadeset dana, nego za dvije godine, šest mjeseci i dvadeset četiri dana, što bi mu omogućilo prijevremeno puštanje na slobodu. Taj sud dodaje da Okvirnom odlukom 2008/909 nije predviđeno takvo smanjenje kazne.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000024">
                  <title id="B210000024">
                     <number>25</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000044">Sud koji je uputio zahtjev u odluci navodi razloge koji ga navode na zaključak da bugarsko pravo nije u skladu s relevantnim odredbama Okvirne odluke 2008/909.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000025">
                  <title id="B210000025">
                     <number>26</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000045">Taj sud, naime, smatra, kao prvo, da članak 17. stavak 1. Okvirne odluke 2008/909 ovlašćuje nadležna tijela države izvršiteljice naloga da odluče kako „će” se izvršiti kazna zatvora, ali ih ne ovlašćuje za davanje nove pravne ocjene o već izvršenoj kazni u državi izdavateljici naloga. Stoga, prema mišljenju navedenog suda, nadležna tijela države izvršiteljice naloga ne mogu smanjiti kaznu na preostali dio koji je potrebno odslužiti zbog rada koji je osuđena osoba obavljala u zatvoru države izdavateljice naloga.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000026">
                  <title id="B210000026">
                     <number>27</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000046">Sud koji je uputio zahtjev, kao drugo, smatra da članak 17. stavak 2. Okvirne odluke 2008/909 obvezuje državu izvršiteljicu naloga da oduzme ukupno razdoblje kazne zatvora koju je osuđena osoba već odslužila u državi izdavateljici naloga na dan transfera, te da se takav cilj ne može postići ako nadležna tijela države izvršiteljice naloga oduzmu razdoblje koje je kraće ili dulje od razdoblja kazne izvršene u skladu s pravom države izdavateljice naloga. Stoga je, prema mišljenju tog suda, oduzimanje razdoblja duljeg od onog koje odgovara stvarnom oduzimanju slobode protivno toj odredbi.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000027">
                  <title id="B210000027">
                     <number>28</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000047">Nadalje, prema mišljenju tog suda, druge dvije odredbe Okvirne odluke 2008/909 kojima se predviđa mogućnost smanjenja kazne, to jest njezin članak 8. stavak 2. i članak 10. stavak 1., očito su neprimjenjive u predmetu koji je pred njim u tijeku.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000028">
                  <title id="B210000028">
                     <number>29</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000048">U tim je okolnostima Sofijski gradski sad (Sofijski gradski sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</para>
                  <blockquote id="B010000029">
                     <para style="09Marge0avecretrait" id="B150000049">„1.<emphasis role="tab" id="B400000017"/>Dopuštaju li odredbe Okvirne odluke 2008/909 da država izvršiteljica naloga u postupku transfera smanji trajanje kazne zatvora koju je izrekla država izdavateljica naloga na temelju obavljenog rada tijekom odsluženja te kazne u državi izdavateljici naloga kako slijedi:</para>
                     <blockquote id="B010000030">
                        <para style="11Marge1avecretrait" id="B150000050">(a)<emphasis role="tab" id="B400000018"/>Smanjenje kazne posljedica je primjene prava države izvršiteljice naloga na izvršenje kazne u skladu s člankom 17. stavkom 1. [Okvirne odluke 2008/909]. Dopušta li ta odredba da se pravo države izvršiteljice naloga o izvršenju kazne primijeni već u postupku transfera u pogledu okolnosti koje su nastale u razdoblju u kojem je osuđena osoba bila pod jurisdikcijom države izdavateljice naloga (tj. u pogledu rada obavljenog u zatvoru države izdavateljice naloga)?</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000031">
                        <para style="11Marge1avecretrait" id="B150000051">(b)<emphasis role="tab" id="B400000019"/>Smanjenje kazne proizlazi iz oduzimanja u skladu s člankom 17. stavkom 2. [Okvirne odluke 2008/909]. Dopušta li ta odredba oduzimanje razdoblja koje je dulje nego trajanje kazne zatvora određeno prema pravu države izdavateljice naloga ako se primjenjuje pravo države izvršiteljice naloga, na temelju čega dolazi do nove pravne ocjene okolnosti nastalih u državi izdavateljici naloga (tj. rada obavljenog u zatvoru države izdavateljice naloga)?</para>
                     </blockquote>
                  </blockquote>
                  <para style="02AlineaAltA" id="B150000052">2.<emphasis role="tab" id="B400000020"/>U slučaju da su te ili druge odredbe Okvirne odluke [2008/909] primjenjive na smanjenje kazne o kojem je riječ, treba li državu izdavateljicu naloga o tome obavijestiti ako ona to izričito zatraži i treba li u slučaju njezinog protivljenja smanjenju kazne obustaviti postupak transfera? U slučaju postojanja obveze obavješćivanja, kakav treba biti način obavješćivanja – općenit i apstraktan o primjenjivom pravu ili o konkretnom smanjenju koje će sud odobriti konkretnoj osuđenoj osobi?</para>
                  <para style="02AlineaAltA" id="B150000053">3.<emphasis role="tab" id="B400000021"/>Ako bi Sud Europske unije utvrdio da odredbe članka 17. stavaka 1. i 2. Okvirne odluke 2008/909 ne dopuštaju da država izvršiteljica naloga na temelju svojeg nacionalnog prava smanji kaznu (zbog rada obavljenog u državi izdavateljici naloga), je li tada u skladu s europskim pravom odluka nacionalnog suda o tome da se ipak primijeni nacionalno pravo jer je to povoljnije od članka 17. te Okvirne odluke?”</para>
               </blockquote>
            </section>
            <section id="B000000005">
               <title style="04Titre1" id="B200000004">
                  <titlecontent id="B300000004">
                     <emphasis role="bold" id="B400000022">O prethodnim pitanjima</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <section id="B000000006">
                  <title style="05Titre2" id="B200000005">
                     <titlecontent id="B300000005">
                        <emphasis role="italc" id="B400000023">Prvo pitanje</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000032">
                     <title id="B210000029">
                        <number>30</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000054">Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 17. stavke 1. i 2. Okvirne odluke 2008/909 tumačiti na način da mu se protivi nacionalno pravilo koje se tumači na način da se njime država izvršiteljica naloga ovlašćuje da osuđenoj osobi smanji kaznu zbog rada koji je ta osoba obavljala tijekom oduzimanja slobode u državi izdavateljici naloga, iako nadležna tijela potonje države nisu u skladu s njezinim pravom smanjila kaznu na taj način.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000033">
                     <title id="B210000030">
                        <number>31</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000055">Kako bi se odgovorilo na to pitanje, valja podsjetiti da, sukladno ustaljenoj praksi Suda, pri tumačenju odredbe prava Unije u obzir treba uzeti ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je ona dio (presuda od 16. srpnja 2015., Lanigan, C‑237/15 PPU, EU:C:2015:474, t. 35.).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000034">
                     <title id="B210000031">
                        <number>32</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000056">Kad je riječ o tekstu članka 17. stavaka 1. i 2. Okvirne odluke 2008/909, treba istaknuti da, iako stavak 1. navedenog članka određuje da se „izvršenje kazne uređuje […] pravom države članice izvršiteljice naloga”, u njemu se ipak ne navodi, kao što to nezavisni odvjetnik ističe u točki 63. svojeg mišljenja, odnosi li se na izvršenje kazne od izricanja presude u državi izdavateljici naloga ili samo od transfera osuđene osobe u državu izvršiteljicu naloga.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000035">
                     <title id="B210000032">
                        <number>33</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000057">Što se tiče članka 17. stavka 2. Okvirne odluke 2008/909, njime je propisano da „[n]adležno tijelo države članice izvršiteljice naloga od ukupnog trajanja oduzimanja slobode koje je preostalo za odsluženje oduzima ukupno razdoblje oduzimanja slobode koje je već odsluženo u vezi s kaznom za koju je izrečena presuda”. Na temelju te odredbe, koja polazi od pretpostavke da osuđena osoba može odslužiti dio kazne u državi izdavateljici naloga prije svojeg transfera, ne može se utvrditi može li država izvršiteljica naloga primijeniti smanjenje kazne kojim se uzima u obzir rad što ga je osuđena osoba obavljala tijekom oduzimanja slobode u kaznionici države izdavateljice naloga.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000036">
                     <title id="B210000033">
                        <number>34</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000058">Stoga treba uzeti u obzir kontekst članka 17. Okvirne odluke 2008/909. U tom pogledu treba istaknuti da se taj članak nalazi u njezinu poglavlju II., pod naslovom „Priznavanje presuda i izvršenje kazni”. U tom se poglavlju, u kojem se nalaze članci od 4. do 25., kronološkim redom navodi niz načela.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000037">
                     <title id="B210000034">
                        <number>35</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000059">Kao prvo, kao što je to nezavisni odvjetnik utvrdio u točki 100. svojeg mišljenja, člancima 4. do 14. Okvirne odluke 2008/909 utvrđuju se pravila koja države članice moraju primjenjivati kako bi transferirale osuđenu osobu. Tako se člancima 4. do 6. te okvirne odluke najprije određuju postupci prosljeđivanja presude i potvrde državi izvršiteljici naloga. Člancima 7. do 14. navedene okvirne odluke zatim se utvrđuju načela koja se primjenjuju na odluke o priznavanju presude i izvršenju kazne.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000038">
                     <title id="B210000035">
                        <number>36</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000060">Člankom 8. te okvirne odluke nadležnom tijelu države izvršiteljice naloga uvode se strogi uvjeti za promjenu kazne izrečene u državi izdavateljici naloga, koji su tako jedine iznimke od načelne obveze navedenog tijela da prizna presudu koja mu je proslijeđena i izvrši kaznu čije trajanje i vrsta odgovaraju onima predviđenima u presudi izrečenoj u toj državi izdavateljici naloga.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000039">
                     <title id="B210000036">
                        <number>37</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000061">Osim toga, iz članka 13. Okvirne odluke 2008/909 proizlazi da država izdavateljica naloga zadržava svoju nadležnost za izvršenje kazne sve dok „izvršenje kazne u državi članici izvršiteljici naloga nije započelo”.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000040">
                     <title id="B210000037">
                        <number>38</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000062">Kao drugo, člankom 15. Okvirne odluke 2008/909 utvrđuju se postupci koji se primjenjuju na transfer osuđene osobe, a njezinim člankom 16. propisuju se posebne odredbe za slučaj transfera [tranzita] osuđene osobe preko državnog područja druge države članice.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000041">
                     <title id="B210000038">
                        <number>39</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000063">Članak 17. Okvirne odluke 2008/909 predstavlja nastavak odredaba koje mu prethode jer se njime utvrđuju načela koja se primjenjuju na izvršenje kazne jednom kada je osuđena osoba transferirana nadležnom tijelu države izvršiteljice naloga.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000042">
                     <title id="B210000039">
                        <number>40</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000064">Iz toga slijedi da članak 17. Okvirne odluke 2008/909 treba tumačiti na način da se na dio kazne koju je predmetna osoba odslužila na državnom području države izdavateljice naloga do njezina transfera u državu izvršiteljicu naloga primjenjuje samo pravo države izdavateljice naloga, uključujući u pogledu eventualnog smanjenja kazne. Kad je riječ o pravu države izdavateljice naloga, njegova je svrha primjena samo na preostali dio kazne koju ta osoba nakon tog transfera mora odslužiti na državnom području države izvršiteljice naloga.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000043">
                     <title id="B210000040">
                        <number>41</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000065">Takvo tumačenje proizlazi i iz obrasca potvrde koji se nalazi u Prilogu I. Okvirnoj odluci 2008/909.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000044">
                     <title id="B210000041">
                        <number>42</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000066">U tom pogledu treba istaknuti da je taj obrazac potvrde standardni obrazac koji treba popuniti nadležno tijelo države izdavateljice naloga te ga potom, zajedno s osuđujućom presudom, proslijediti nadležnom tijelu države izvršiteljice naloga. U skladu s člankom 8. stavkom 1. Okvirne odluke 2008/909, nadležno tijelo države izvršiteljice naloga priznaje osuđujuću presudu na temelju podataka koje je u potvrdi navelo nadležno tijelo države izdavateljice naloga.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000045">
                     <title id="B210000042">
                        <number>43</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000067">Iz točke (i) 2.2. obrasca potvrde, koja se odnosi na podatke o trajanju kazne koje treba dostaviti, proizlazi da je država izdavateljica naloga dužna navesti broj dana ukupnog trajanja oduzimanja slobode koje je već odsluženo u vezi s kaznom za koju je presuda izrečena. U točki (i) 2.3. tog obrasca država izdavateljica naloga mora navesti broj dana koji se trebaju oduzeti od ukupnog trajanja oduzimanja slobode, osim zbog razloga navedenih u točki (i) 2.2. navedenog obrasca. Netaksativan popis tih „[drugih] razloga” nalazi se i u njegovoj točki (i) 2.3., među kojima su amnestije, pomilovanja ili sl. s obzirom na kaznu. Stoga, kao što to navodi nezavisni odvjetnik u točki 116. svojeg mišljenja, ta točka (i) 2.3. omogućuje državi izdavateljici naloga pružanje dodatnih podataka kada je zbog posebnih okolnosti, kao što je, primjerice, rad koji je tijekom oduzimanja slobode obavljala osuđena osoba, već došlo do smanjenja kazne.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000046">
                     <title id="B210000043">
                        <number>44</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000068">Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da je, prije priznavanja osuđujuće presude od države izvršiteljice naloga i transfera osuđene osobe u tu državu, na državi izdavateljici naloga da odredi smanjenja kazne koja se odnose na razdoblje oduzimanja slobode odsluženo na njezinu državnom području. Samo je potonja nadležna smanjiti kaznu zbog rada obavljenog prije transfera i državi izvršiteljici naloga u potvrdi iz članka 4. Okvirne odluke 2008/909 navesti to smanjenje. Stoga država izvršiteljica naloga ne može retroaktivno svojim pravom o izvršenju kazni i osobito svojim propisom o smanjenju kazni zamijeniti pravo države izdavateljice naloga u pogledu dijela kazne koji je predmetna osoba već odslužila na državnom području potonje države.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000047">
                     <title id="B210000044">
                        <number>45</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000069">U ovom slučaju iz dokumenata dostavljenih Sudu proizlazi da su prilikom transfera A. Ognjanova danska tijela bugarskim tijelima izričito navela da danski zakon ne dopušta smanjenje kazne zatvora zbog rada koji je osuđena osoba obavljala tijekom oduzimanja slobode. Stoga tijelo koje je u državi izvršiteljici naloga nadležno za pitanja izvršenja kazne, kao što je to sud koji je uputio zahtjev, ne može smanjiti kaznu u odnosu na njezin dio koji je osuđena osoba već odslužila na državnom području države izdavateljice naloga kada tijela potonje države nisu u skladu sa svojim nacionalnim pravom odobrila takvo smanjenje kazne.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000048">
                     <title id="B210000045">
                        <number>46</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000070">Protivno tumačenje moglo bi u konačnici ugroziti ciljeve koji se žele postići Okvirnom odlukom 2008/909, među kojima je osobito poštovanje načela uzajamnog priznavanja, koje je, u skladu s uvodnom izjavom 1. te odluke u vezi s člankom 82. stavkom 1. UFEU‑a, „kamen temeljac” pravosudne suradnje u kaznenim stvarima u Europskoj uniji (vidjeti u tom smislu presudu od 5. travnja 2016., Aranyosi i Căldăraru, C‑404/15 i C‑659/15 PPU, EU:C:2016:198, t. 79.).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000049">
                     <title id="B210000046">
                        <number>47</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000071">U tom se pogledu u uvodnoj izjavi 5. Okvirne odluke 2008/909 naglašava da se ta suradnja temelji na posebnom uzajamnom povjerenju u pravne sustave drugih država članica.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000050">
                     <title id="B210000047">
                        <number>48</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000072">Međutim, smanjenje kazne nacionalnog suda države izvršiteljice naloga u skladu s njezinim nacionalnim pravom, nakon što je priznao osuđujuću presudu koju je izrekao sud države izdavateljice naloga i nakon što je osuđena osoba transferirana tijelima države izvršiteljice naloga, u odnosu na njezin dio koji je ta osoba već odslužila na državnom području države izdavateljice naloga, iako nadležna tijela potonje države nisu na temelju svojeg nacionalnog prava odobrila takvo smanjenje kazne, ugrozilo bi posebno uzajamno povjerenje u pravne sustave drugih država članica.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000051">
                     <title id="B210000048">
                        <number>49</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000073">Naime, u takvom bi slučaju nacionalni sud države izvršiteljice naloga svoje nacionalno pravo retroaktivno primjenjivao na dio kazne koji je odslužen na državnom području koje je u nadležnosti države izdavateljice naloga. Taj bi sud na taj način preispitivao razdoblje oduzimanja slobode koje je odsluženo na državnom području navedene države, što bi bilo suprotno načelu uzajamnog priznavanja.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000052">
                     <title id="B210000049">
                        <number>50</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000074">Nadalje, iz članka 3. stavka 1. Okvirne odluke 2008/909 proizlazi da priznavanje presude i izvršenje kazne države članice koja nije ona koja je izrekla navedenu presudu ima za svrhu poboljšati društvenu rehabilitaciju osuđene osobe. Stoga bi nepoštovanje načela uzajamnog priznavanja ugrozilo i taj cilj.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000053">
                     <title id="B210000050">
                        <number>51</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000075">S obzirom na sve prethodne elemente, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 17. stavke 1. i 2. Okvirne odluke 2008/909 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalno pravilo koje se tumači na način da se njime država izvršiteljica naloga ovlašćuje da osuđenoj osobi smanji kaznu zbog rada koji je ta osoba obavljala tijekom oduzimanja slobode u državi izdavateljici naloga, iako nadležna tijela potonje države nisu u skladu sa svojim pravom smanjila kaznu na taj način.</para>
                  </blockquote>
               </section>
               <section id="B000000007">
                  <title style="05Titre2" id="B200000006">
                     <titlecontent id="B300000006">
                        <emphasis role="italc" id="B400000024">Drugo pitanje</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000054">
                     <title id="B210000051">
                        <number>52</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000076">Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi saznati je li, u slučaju da je člankom 17. Okvirne odluke 2008/909 nadležnom tijelu države izvršiteljice naloga dopušteno primijeniti smanjenje kazne poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku u odnosu na dio kazne koji je osuđena osoba već odslužila na državnom području države izdavateljice naloga, država izvršiteljica naloga o tom zahtjevu dužna izvijestiti državu izdavateljicu naloga koja je to izričito zahtijevala. U slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje, sud koji je uputio zahtjev pita kakve podatke tada treba dostaviti.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000055">
                     <title id="B210000052">
                        <number>53</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000077">S obzirom na odgovor na prvo pitanje, drugo pitanje ne treba ispitati.</para>
                  </blockquote>
               </section>
               <section id="B000000008">
                  <title style="05Titre2" id="B200000007">
                     <titlecontent id="B300000007">
                        <emphasis role="italc" id="B400000025">Treće pitanje</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000056">
                     <title id="B210000053">
                        <number>54</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000078">Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li se pravo Unije tumačiti na način da mu se protivi to da nacionalni sud primijeni nacionalno pravilo poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, iako se ono protivi članku 17. stavcima 1. i 2. Okvirne odluke 2008/909, s obrazloženjem da je to nacionalno pravilo blaže od navedene odredbe prava Unije.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000057">
                     <title id="B210000054">
                        <number>55</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000079">Prije svega treba naglasiti da pozivanje suda koji je uputio zahtjev na načelo retroaktivne primjene blažeg zakona počiva na pretpostavci da se bugarsko pravo, osobito njegova pravila o smanjenju kazne, primjenjuje i na razdoblje oduzimanja slobode koje je A. Ognjanov odslužio u Danskoj prije transfera u Bugarsku. Međutim, kao što to proizlazi iz odgovora na prvo pitanje, takva je pretpostavka pogrešna.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000058">
                     <title id="B210000055">
                        <number>56</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000080">S obzirom na navedeno, treba istaknuti i da, za razliku od onoga što, čini se, žele reći sud koji je uputio zahtjev i Europska komisija, Okvirna odluka 2008/909 nema izravan učinak. Naime, ona je donesena na temelju bivšeg trećeg stupa Unije, među ostalim, na temelju članka 34. stavka 2. točke (b) UEU‑a. Doista, ta odredba, s jedne strane, predviđa da okvirne odluke obvezuju države članice u pogledu rezultata koji je potrebno postići, a odabir oblika i metoda postizanja tog rezultata prepušten je nacionalnim tijelima, i, s druge strane, da okvirne odluke ne mogu imati izravan učinak.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000059">
                     <title id="B210000056">
                        <number>57</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000081">U tom pogledu treba podsjetiti da, u skladu s člankom 9. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama, priloženog Ugovorima, akti institucija, tijelâ, uredâ i agencija Unije doneseni na temelju UEU‑a prije stupanja Ugovora iz Lisabona na snagu zadržavaju svoje pravne učinke dok se ne stave izvan snage, ponište ili izmijene provedbom Ugovorâ. S obzirom na to da Okvirna odluka 2008/909 nije stavljena izvan snage, poništena ili izmijenjena, i dalje proizvodi pravne učinke u skladu s člankom 34. stavkom 2. točkom (b) UEU‑a.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000060">
                     <title id="B210000057">
                        <number>58</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000082">Također je ustaljena sudska praksa da, iako okvirne odluke, u skladu s člankom 34. stavkom 2. točkom (b) UEU‑a, ne mogu proizvesti izravan pravni učinak, njihov obvezujući karakter ipak obvezuje nacionalna tijela, a osobito nacionalne sudove, da usklađeno tumače nacionalno pravo (vidjeti presudu od 5. rujna 2012., Lopes Da Silva Jorge, C‑42/11, EU:C:2012:517, t. 53. i navedenu sudsku praksu).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000061">
                     <title id="B210000058">
                        <number>59</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000083">Kada primjenjuje nacionalno pravo, nacionalni sud od kojeg se zahtijeva njegovo tumačenje dužan je to učiniti u najvećoj mogućoj mjeri u svjetlu teksta i svrhe okvirne odluke radi postizanja rezultata koji se njome želi ostvariti. Ta je obveza usklađenog tumačenja nacionalnog prava svojstvena sustavu uspostavljenom UFEU‑om jer nacionalnim sudovima omogućava da u okviru svojih nadležnosti osiguraju punu učinkovitost prava Unije kada odlučuju u određenom sporu (vidjeti presudu od 5. rujna 2012., Lopes Da Silva Jorge, C‑42/11, EU:C:2012:517, t. 54. i navedenu sudsku praksu).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000062">
                     <title id="B210000059">
                        <number>60</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000084">Osim toga, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da na dan donošenja te odluke Okvirna odluka 2008/909 još nije bila prenesena u bugarsko pravo, iako je, u skladu s člankom 29. te okvirne odluke, to prenošenje trebalo izvršiti prije 5. prosinca 2011.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000063">
                     <title id="B210000060">
                        <number>61</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000085">U tom pogledu treba istaknuti da je sud koji je uputio zahtjev dužan poštovati načelo usklađenog tumačenja od dana kada je istekao rok za prenošenje te okvirne odluke (vidjeti po analogiji presudu od 4. srpnja 2006., Adeneler i dr., C‑212/04, EU:C:2006:443, t. 115. i 124.).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000064">
                     <title id="B210000061">
                        <number>62</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000086">Treba, međutim, podsjetiti da to načelo usklađenog tumačenja ima određene granice.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000065">
                     <title id="B210000062">
                        <number>63</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000087">Tako je obveza nacionalnog suda da se pozove na sadržaj okvirne odluke kada tumači i primjenjuje relevantna pravila nacionalnog prava ograničena općim načelima prava, osobito onima pravne sigurnosti i zabrane retroaktivnosti (vidjeti presude od 16. lipnja 2005., Pupino, C‑105/03, EU:C:2005:386, t. 44. i od 5. rujna 2012., Lopes Da Silva Jorge, C‑42/11, EU:C:2012:517, t. 55.).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000066">
                     <title id="B210000063">
                        <number>64</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000088">Ta se načela, među ostalim, protive tomu da ta obveza, na temelju okvirne odluke i neovisno o zakonu donesenom radi njezine provedbe, može dovesti do utvrđivanja ili povećanja kaznene odgovornosti onih koji krše njezine odredbe (vidjeti presudu od 16. lipnja 2005., Pupino, C‑105/03, EU:C:2005:386, t. 45.).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000067">
                     <title id="B210000064">
                        <number>65</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000089">Međutim, u ovom bi slučaju obveza usklađenog tumačenja značila da se A. Ognjanovu na temelju bugarskog prava ne može smanjiti kazna zbog rada koji je obavljao tijekom razdoblja oduzimanja slobode u Danskoj, a što je, naime, u isključivoj nadležnosti potonje države članice. Ta obveza, s druge strane, nema za posljedicu utvrđivanje ili povećanje kaznene odgovornosti A. Ognjanova niti izmjenu na njegovu štetu trajanja kazne iz presude koju mu je 28. studenoga 2012. izrekao Retten i Glostrup (Sud u Glostrupu).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000068">
                     <title id="B210000065">
                        <number>66</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000090">Obveza usklađenog tumačenja prestaje i kad se nacionalno pravo ne može primijeniti na način koji dovodi do rezultata usklađenog s onim koji se želi postići okvirnom odlukom. Drugim riječima, načelo usklađenog tumačenja ne može biti temelj za tumačenje nacionalnog prava<emphasis role="italc" id="B400000026"> contra legem</emphasis>. Međutim, to načelo nalaže da nacionalni sud, kad je to potrebno, uzme u obzir cjelokupno nacionalno pravo kako bi ocijenio u kojoj ga se mjeri može primijeniti a da to ne dovede do rezultata suprotnog onomu koji se želi postići okvirnom odlukom (vidjeti presude od 16. lipnja 2005., Pupino, C‑105/03, EU:C:2005:386, t. 47. i od 5. rujna 2012., Lopes Da Silva Jorge, C‑42/11, EU:C:2012:517, t. 55. i 56.).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000069">
                     <title id="B210000066">
                        <number>67</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000091">U tom kontekstu valja naglasiti da zahtjev usklađenog tumačenja uključuje obvezu za nacionalne sudove, i za one koji odlučuju u posljednjem stupnju, da izmijene, ako je potrebno, ustaljenu sudsku praksu ako se ona temelji na tumačenju nacionalnog prava koje nije u skladu s ciljevima okvirne odluke (vidjeti po analogiji presude od 19. travnja 2016., DI, C‑441/14, EU:C:2016:278, t. 33. i od 5. srpnja 2016., Ognjanov, C‑614/14, EU:C:2016:514, t. 35.).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000070">
                     <title id="B210000067">
                        <number>68</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000092">U ovom slučaju iz dokumenata dostavljenih Sudu proizlazi da nacionalno pravilo o kojem je riječ u glavnom postupku – prema kojemu rad za opće dobro koji je transferirana bugarska osuđena osoba obavljala u državi izdavateljici naloga nadležno tijelo države izvršiteljice naloga mora uzeti u obzir za potrebe smanjenja kazne – proizlazi iz tumačenja članka 457. stavka 5. NPK‑a u vezi s člankom 41. stavkom 3. Kaznenog zakonika koje je izvršio Vrhoven kasacionen sad (Vrhovni kasacijski sud) u svojoj presudi o tumačenju.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000071">
                     <title id="B210000068">
                        <number>69</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000093">Stoga sud koji je uputio zahtjev ne može u glavnom predmetu valjano tvrditi da spornu nacionalnu odredbu ne može tumačiti u skladu s pravom Unije samo zato što je tu odredbu Vrhoven kasacionen sad (Vrhovni kasacijski sud) tumačio u smislu koji nije u skladu s tim pravom (vidjeti u tom smislu presudu od 19. travnja 2016., DI, C‑441/14, EU:C:2016:278, t. 34.).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000072">
                     <title id="B210000069">
                        <number>70</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000094">U tim okolnostima, sud koji je uputio zahtjev ima obvezu osigurati puni učinak Okvirne odluke 2008/909, izuzimajući od primjene, prema potrebi i na temelju samostalne ovlasti, tumačenje koje je izvršio Vrhoven kasacionen sad (Vrhovni kasacijski sud) jer ono nije u skladu s pravom Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 5. srpnja 2016., Ognjanov, C‑614/14, EU:C:2016:514, t. 36.).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000073">
                     <title id="B210000070">
                        <number>71</number>
                     </title>
                     <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000095">S obzirom na sva prethodna razmatranja, na treće pitanje valja odgovoriti tako da pravo Unije treba tumačiti na način da je nacionalni sud dužan uzeti u obzir sva pravila nacionalnog prava te ih u najvećoj mogućoj mjeri tumačiti u skladu s Okvirnom odlukom 2008/909 radi postizanja rezultata koji se njome želi ostvariti, izuzimajući od primjene, prema potrebi i na temelju samostalne ovlasti, tumačenje koje je izvršio nacionalni sud koji odlučuje u posljednjem stupnju jer ono nije u skladu s pravom Unije.</para>
                  </blockquote>
               </section>
            </section>
            <section id="B000000009">
               <title style="04Titre1" id="B200000008">
                  <titlecontent id="B300000008">
                     <emphasis role="bold" id="B400000027">Troškovi</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="B010000074">
                  <title id="B210000071">
                     <number>72</number>
                  </title>
                  <para style="01PointnumeroteAltN" id="B150000096">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</para>
               </blockquote>
            </section>
         </section>
      </A_Motif>
      <Dispositif>
         <section id="D000000000">
            <para style="41DispositifIntroduction" id="D150000000">Slijedom navedenoga, Sud (veliko vijeće) odlučuje:</para>
            <orderedlist id="D020000000">
               <listitem id="D060000000">
                  <blockquote id="D010000000">
                     <title id="D210000000">
                        <number>1.</number>
                     </title>
                     <para style="08Dispositif" id="D150000001">
                        <emphasis role="bold" id="D400000000">Članak 17. stavke 1. i 2. Okvirne odluke Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009., treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalno pravilo koje se tumači na način da se njime država izvršiteljica naloga ovlašćuje da osuđenoj osobi smanji kaznu zbog rada koji je ta osoba obavljala tijekom oduzimanja slobode u državi izdavateljici naloga, iako nadležna tijela potonje države nisu u skladu sa svojim pravom smanjila kaznu na taj način.</emphasis>
                     </para>
                  </blockquote>
               </listitem>
               <listitem id="D060000001">
                  <blockquote id="D010000001">
                     <title id="D210000001">
                        <number>2.</number>
                     </title>
                     <para style="08Dispositif" id="D150000002">
                        <emphasis role="bold" id="D400000001">Pravo Unije treba tumačiti na način da je nacionalni sud dužan uzeti u obzir sva pravila nacionalnog prava te ih u najvećoj mogućoj mjeri tumačiti u skladu s Okvirnom odlukom 2008/909, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, radi postizanja rezultata koji se njome želi ostvariti, izuzimajući od primjene, prema potrebi i na temelju samostalne ovlasti, tumačenje koje je izvršio nacionalni sud koji odlučuje u posljednjem stupnju jer ono nije u skladu s pravom Unije.</emphasis>
                     </para>
                  </blockquote>
               </listitem>
            </orderedlist>
         </section>
      </Dispositif>
      <A_Signatures>
         <section id="D000000001">
<para style="77Signatures" id="D150000003">Potpisi</para>

</section>
      </A_Signatures>
   </Affaire>
</A_Doc_Ref>