RJEŠENJE OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)

20. travnja 2026. ( *1 )

„Javna služba – Članovi privremenog osoblja – Priopćenje za medije koje je objavio klub zastupnika u Parlamentu – Nadležnost Općeg suda – Odgovornost – Imovinska i neimovinska šteta – Tužba koja je očito pravno neosnovana”

U predmetu T‑374/25,

EO, kojeg zastupa L. Levi, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Europskog parlamenta, koji zastupaju S. Seyr i R. Schiano, u svojstvu agenata,

tuženika,

OPĆI SUD (četvrto vijeće),

u sastavu: G. De Baere, predsjednik, J. Svenningsen (izvjestitelj) i C. Mac Eochaidh, suci,

Tajnik: V. Di Bucci,

uzimajući u obzir pisani dio postupka, a posebno:

–

tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 6. lipnja 2025.,

–

prigovor nedopuštenosti i nenadležnosti (u daljnjem tekstu: prigovor) koji je Parlament podnio tajništvu Općeg suda 15. rujna 2025.,

–

tužiteljeva očitovanja o prigovoru podnesena tajništvu Općeg suda 27. listopada 2025.,

–

mjeru upravljanja postupkom od 17. prosinca 2025. i odgovore Parlamenta i tužitelja podnesene tajništvu Općeg suda 8. siječnja 2026. odnosno 11. veljače 2026.,

donosi sljedeće

Rješenje

1

Tužbom na temelju članka 270. UFEU‑a tužitelj, osoba EO, zahtijeva poništenje odluke od 12. srpnja 2024. (u daljnjem tekstu: prva pobijana odluka) predsjednice Progresivnog saveza socijalista i demokrata (u daljnjem tekstu: Klub zastupnika S&D‑a), kluba zastupnika Europskog parlamenta, i odluke od 6. ožujka 2025. Predsjedništva Kluba zastupnika S&D‑a (u daljnjem tekstu: druga pobijana odluka), kojima se odbija njegov zahtjev za naknadu štete. Na temelju iste odredbe također traži naknadu imovinske i neimovinske štete koju je navodno pretrpio zbog objave priopćenja za medije Kluba zastupnika S&D‑a pod naslovom Nulta tolerancija na korupciju (u daljnjem tekstu: priopćenje za medije).

Okolnosti spora

2

Tužitelj je bivši član privremenog osoblja u smislu članka 2. točke (c) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (u daljnjem tekstu: Uvjeti zaposlenja ostalih službenika) Kluba zastupnika S&D‑a. Ugovor o radu sklopio je s Parlamentom.

3

U obavljanju svojih dužnosti političkog savjetnika Kluba zastupnika S&D‑a tužitelj je među ostalim bio uključen u izradu Rezolucije Europskog parlamenta od 24. studenoga 2022. o stanju ljudskih prava u kontekstu Svjetskog prvenstva FIFA‑e u Kataru (SL 2023., C 167, str. 99.).

4

U danima nakon donošenja Rezolucije od 24. studenoga 2022. akreditirani parlamentarni asistent jednog zastupnika iz Kluba zastupnika S&D‑a ponudio je tužitelju da prisustvuje utakmici Svjetskog prvenstva u Kataru. Taj se dar sastojao od dviju ulaznica za četvrtfinalnu utakmicu između reprezentacija Argentine i Nizozemske te je uključivao pokrivanje putnih troškova i troškova smještaja za dvije osobe.

5

Tužitelj je od 8. do 11. prosinca 2022. bio u Kataru sa svojom partnericom.

6

Belgijska su tijela 9. prosinca 2022. pokrenula istragu o mogućim nezakonitim aktivnostima lobiranja koje je provodio Katar (u daljnjem tekstu: istraga o Kataru). Ona su, među ostalim, provela pretrage u uredima Parlamenta i uhitila više osoba, uključujući akreditiranog parlamentarnog asistenta iz točke 4. ovog rješenja.

7

Tužitelj je 16. prosinca 2022. obavijestio svojeg načelnika odjela o svojem boravku u Kataru. Zajedno su obavijestili glavnog tajnika Kluba zastupnika S&D‑a.

8

Dana 20. prosinca 2022., nakon što je saslušala tužitelja, predsjednica Kluba zastupnika S&D‑a, u svojstvu tijela nadležnog za sklapanje ugovorâ o radu (u daljnjem tekstu: tijelo nadležno za sklapanje ugovorâ o radu), suspendirala ga je s njegovih dužnosti na neodređeno razdoblje uz uskratu primitaka od rada na temelju članaka 23. i 24. Priloga IX. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju).

9

Nakon određenog broja administrativnih koraka, 15. rujna 2023. Parlament je otkazao tužiteljev ugovor člana privremenog osoblja na temelju članka 47. točke (c) podtočke (i) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika. Tužitelj je zahtijevao poništenje te odluke i potraživao naknadu za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu. Ta je tužba odbijena presudom od 11. lipnja 2025., EO/Parlament (T‑368/24, žalbeni postupak je u tijeku, EU:T:2025:583).

10

Dana 20. prosinca 2022., odnosno istog dana kada je predsjednica Kluba zastupnika S&D‑a suspendirala tužitelja, Predsjedništvo Kluba zastupnika S&D‑a objavilo je priopćenje za medije učinivši ga dostupnim na vlastitoj internetskoj stranici.

11

U tom priopćenju za medije Predsjedništvo Kluba zastupnika S&D‑a navelo je da je, slijedom odluke od prethodnog tjedna o isključenju potpredsjednice Parlamenta iz tog kluba zastupnika i smjene drugih zastupnika u Europskom parlamentu povezanih s istragom o Kataru s njihovih dužnosti, spremno poduzeti daljnje konkretne mjere u svrhu borbe protiv korupcije i inozemnog upletanja. Također je navelo da Predsjedništvo Kluba zastupnika S&D‑a zgroženo navodima o korupciji te da je spremno dati podršku temeljitoj istrazi. Obrazložilo je da je sastavilo glavne smjernice za unutarnju istragu i potvrdilo vremenski okvir izbora kandidata Kluba zastupnika S&D‑a za mjesto potpredsjednika.

12

U petom i šestom odlomku priopćenja za medije istaknuto je da „Predsjedništvo u potpunosti podržava suspenziju člana osoblja S&D‑a zbog teške povrede koja je povezana sa sudskom istragom koja je u tijeku”.

13

Potom je tužiteljev profil uklonjen iz organigrama Kluba zastupnika S&D‑a iako je, prema navodima Parlamenta, njegovo ime ostalo u glavnom imeniku Parlamenta.

14

Nakon što je proveo istraživanje, jedan je novinar zaključio da je tužitelj član osoblja Kluba zastupnika S&D‑a o kojem je riječ u tom priopćenju za medije te je 22. prosinca 2022. objavio novinski članak o suspenziji tužitelja uz navođenje njegova imena u kontekstu unutarnje istrage Kluba zastupnika S&D‑a.

15

Dana 14. ožujka 2024. tužitelj je na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju podnio zahtjev za naknadu štete pretrpljene zbog priopćenja za medije.

16

Prvom pobijanom odlukom predsjednica Kluba zastupnika S&D‑a odbila je tužiteljev zahtjev za naknadu štete. Smatrala je da objavom priopćenja za medije nisu povrijeđeni načelo pretpostavke nedužnosti, dužnost brižnog postupanja, pravo na dobru upravu ili prava na zaštitu privatnosti i osobnih podataka. Prema njezinu mišljenju, nije ispunjen prvi od triju kumulativnih uvjeta potrebnih za prihvaćanje zahtjeva za naknadu štete na temelju izvanugovorne odgovornosti Unije (uvjet nezakonitog postupanja institucije).

17

Tužitelj je 10. listopada 2024. podnio žalbu protiv pobijane odluke na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju. Ponovio je argumente namjera kojih je bila dokazati osnovanost njegova zahtjeva za naknadu štete.

18

Drugom pobijanom odlukom, koju je potpisala predsjednica Kluba zastupnika S&D‑a „za Predsjedništvo” odbijena je tužiteljeva žalba. U njoj je zaključeno da akti kluba zastupnika mogu dovesti do izvanugovorne odgovornosti Parlamenta samo ako se ti akti mogu pripisati Parlamentu. Priopćenje za medije je akt koji se odnosi samo na političke aktivnosti Kluba zastupnika S&D‑a te je izvan dosega aktivnosti Kluba zastupnika S&D‑a kao tijela nadležnog za sklapanje ugovorâ. Pored navedenoga, u skladu s drugom pobijanom odlukom, postupak predviđen člankom 90. stavkom 1. Pravilnika o osoblju „ne primjenjuje” se na tužitelja zato što se „spor između dužnosnika i njegove institucije […] može voditi samo na temelju članaka 90. i 91. Pravilnika o osoblju kada do njega dođe u okviru radnog odnosa između dotične osobe i institucije”.

Zahtjevi stranaka

19

U tužbi i očitovanju na prigovor Parlamenta tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–

proglasi tužbu dopuštenom,

–

poništi prvu pobijanu odluku,

–

po potrebi poništi drugu pobijanu odluku,

–

naloži Parlamentu naknadu pretrpljene imovinske i neimovinske štete te

–

naloži Parlamentu snošenje troškova.

20

U prigovoru uloženom na temelju članka 130. stavka 1. Poslovnika Parlament od Općeg suda zahtijeva da:

–

odbaci tužbu zato što je podnesena nenadležnom sudu i

–

naloži tužitelju snošenje troškova.

Pravo

21

Na temelju članka 130. stavaka 1. i 7. Poslovnika, na zahtjev tuženika Opći sud može odlučiti o prigovoru bez ulaženja u raspravljanje o meritumu. U skladu s člankom 126. Poslovnika, kad je tužba očito pravno neosnovana, Opći sud može, na prijedlog suca izvjestitelja, u svakom trenutku odlučiti obrazloženim rješenjem, bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.

22

U ovom predmetu Opći sud smatra da je na temelju sadržaja spisa raspolaže s dovoljno informacija te na temelju članka 130. stavka 7. i članka 126. Poslovnika odlučuje donijeti odluku bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.

Sudska nadležnost

23

Parlament u bitnome tvrdi da Opći sud nije nadležan za odlučivanje o tužbi zato što su odluke o objavi priopćenja za medije i uklanjanju tužiteljeva profila iz organigrama Kluba zastupnika S&D‑a politički akti Predsjedništva Kluba zastupnika S&D‑a, koje je tijelo odgovorno za koordinaciju političkih aktivnosti Kluba zastupnika S&D‑a.

24

Tužitelj tvrdi da je Opći sud nadležan na temelju članka 270. UFEU‑a.

25

Člankom 270. utvrđuje se posebna nadležnost Suda Europske unije u predmetima koji se odnose na osoblje. Tim se člankom razlikuju predmeti koji se odnose na osoblje od ostalih predmeta u nadležnosti Suda poput sporova „između Unije i njezinih službenika” te se upućuje na Pravilnik o osoblju kao instrument kojim se uređuju granice i uvjeti te posebne nadležnosti.

26

U članku 91. stavku 1. Pravilnika o osoblju navodi se da je Sud nadležan u svim sporovima između Unije i „svake osobe na koju se [ovaj] Pravilnik o osoblju primjenjuje”, koji se odnose na zakonitost akta kojim je dotična osoba oštećena u smislu članka 90. stavka 2. tog pravilnika. U skladu s potonjom odredbom, „[s]vaka osoba na koju se primjenjuje [ovaj] Pravilnik o osoblju” može tijelu za imenovanje podnijeti žalbu protiv akta kojim je dotična osoba oštećena.

27

Ne osporava se da je u vrijeme nastanka činjenica tužitelj bio član privremenog osoblja Kluba zastupnika S&D‑a u smislu članka 2. točke (c) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika. Člankom 46. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika predviđa se da se glava VII. Pravilnika o osoblju, koja obuhvaća njegove članke 90. i 91., primjenjuje po analogiji. Stoga je tužitelj osoba, na koju se primjenjuje Pravilnik o osoblju, koja je tijelu nadležnom za sklapanje ugovorâ podnijela žalbu na akt kojim je ta osoba oštećena.

28

Iz toga proizlazi da Opći sud jest nadležan za odlučivanje o ovoj tužbi protiv pobijanih odluka kojima se odbija zahtjev za naknadu štete.

29

U svojem prigovoru Parlament se poziva na presudu od 22. ožujka 1990., Le Pen (C‑201/89, EU:C:1990:133), kako bi istaknuo da ne postoji pravno pravilo Unije na temelju kojeg se može zaključiti da se akti kluba zastupnika mogu pripisati Parlamentu i da distribucija, od strane kluba zastupnika, publikacije koja je navodno klevetničke naravi, ne dovodi do izvanugovorne odgovornosti Unije.

30

Međutim, suprotno onome što Parlament u bitnome tvrdi, pravnim načelom iznesenim u presudi od 22. ožujka 1990., Le Pen (C‑201/89, EU:C:1990:133, t. 15. i t. 16. podtočka (b)) ne ograničava se posebna nadležnost Općeg suda u predmetima u vezi s osobljem, utvrđena člankom 270. UFEU‑a, već se samo ograničava raspoloživost naknade štete kao pravnog sredstva u određenim situacijama koje je Opći sud dužan ocijeniti.

31

Pored navedenoga, upućivanje na točke 21. i 22. presude od 22. studenoga 1990.Mommer/Parlament (T‑162/89, EU:T:1990:72), u kojima se tvrdi da su uvjeti zaposlenja izvan područja primjene Pravilnika o osoblju ili Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, nije relevantno zato što te točke predstavljaju obiter dicta koja nisu relevantna u ovom predmetu. Također je bespredmetan argument koji se temelji na točki 20. rješenja od 16. prosinca 2019. u predmetu Kipper/Komisija (T‑394/18, neobjavljeno, EU:T:2019:863) zato što je tim predmetom obuhvaćen sasvim drukčiji skup činjenica.

32

Stoga prigovor Parlamenta valja odbiti.

Meritum

33

U ovoj tužbi tužitelj tvrdi da je objavom priopćenja za medije Parlament postupio nezakonito i nemarno čime je povrijedio načelo pretpostavke nedužnosti, svoju dužnost brižnog postupanja, pravo na dobru upravu, kao i prava na zaštitu privatnosti i osobnih podataka. Prema tužiteljevu mišljenju, zbog objave tog priopćenja za medije izravno je nanesena šteta njegovu zdravlju i ugledu. Tvrdi da su time ispunjeni svi uvjeti za usvajanje zahtjeva za naknadu štete.

34

Drugim i trećim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva poništenje prve i druge pobijane odluke.

35

U tom pogledu, prema ustaljenoj sudskoj praksi, zahtjev za poništenje koji je formalno podnesen protiv odluke o odbijanju žalbe ima za učinak osporavanje pred Općim sudom akta protiv kojeg je podnesena žalba kad, kao takav, on nema autonoman sadržaj (vidjeti u tom smislu presude od 17. siječnja 1989., Vainker/Parlament,293/87, EU:C:1989:8, t. 8, i od 16. srpnja 2025., ET/EIB, T‑417/24, neobjavljeno, EU:T:2025:728, t. 24. i navedenu sudsku praksu).

36

Međutim, izričitom odlukom o odbijanju žalbe može se, imajući u vidu njezin sadržaj, i ne potvrditi akt koji tužitelj osporava. O takvom je slučaju riječ kada odluka o odbijanju žalbe sadržava preispitivanje tužiteljeve situacije s obzirom na nove pravne i činjenične elemente ili kada se njome prvotna odluka mijenja ili nadopunjuje. U tim slučajevima odbijanje žalbe predstavlja akt podložan nadzoru suda, koji ga uzima u obzir prilikom ocjene zakonitosti pobijanog akta, ili ga čak smatra aktom kojim se nanosi šteta, a koji zamjenjuje pobijani akt (presude od 21. svibnja 2014., Mocová/Komisija,T‑347/12 P, EU:T:2014:268, t. 34. i navedena sudska praksa i od 5. srpnja 2023.SE/Komisija,T‑223/21, EU:T:2023:375, t. 25. i navedena sudska praksa).

37

U ovom se predmetu, drugom pobijanom odlukom, kojom se odbija tužiteljeva žalba na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, mijenja prva pobijana odluka toliko temeljito da je zamjenjuje (vidjeti točke 16. i 18. ovog rješenja).

38

Stoga valja početi s tužbenim zahtjevom kojim se zahtijeva poništenje druge pobijane odluke.

39

Kao prvo, treba istaknuti da tužitelj ne iznosi argumente o meritumu kojima se pobija druga pobijana odluka, jer u trećem tužbenom zahtjevu zahtijeva njezino poništenje samo „po potrebi”. Naime, tužitelj samo tvrdi, ne potkrepljujući pritom svoju tvrdnju, da je odlukom o objavi priopćenja za medije Klub zastupnika S&D‑a „nužno – kao takav ili barem, također – djelovao kao tijelo nadležno za sklapanje ugovorâ o radu”.

40

Kao drugo, ne postoji pravno pravilo Unije iz kojeg se može zaključiti da se akti kluba zastupnika mogu pripisati Parlamentu kao instituciji Unije (presuda od 22. ožujka 1990., Le Pen,C‑201/89, EU:C:1990:133, t. 14.).

41

Akti kluba zastupnika mogu se smatrati aktima samog Parlamenta jedino ako ih ta institucija izričito dozvoli ili odobri, primjerice rezolucijom Parlamenta ili odlukom jednog od njegovih predstavničkih tijela koje djeluje u okviru svoje nadležnosti (vidjeti u tom smislu mišljenje nezavisnog odvjetnika F. Jacobsa u predmetu Le Pen, C‑201/89, EU:C:1990:63, t. 19.).

42

U tom pogledu, iz samog teksta tog priopćenja za medije jasno je da ga je Predsjedništvo Kluba zastupnika S&D‑a objavilo u okviru svoje politike borbe protiv korupcije i inozemnog uplitanja radi podizanja svijesti javnosti o njegovim obvezama u tom pogledu u kontekstu istrage o Kataru (vidjeti točke 11. i 12. ovog rješenja).

43

Kao treće, tužitelj nije dokazao da je Parlament na bilo koji način dozvolio ili odobrio objavu priopćenja za medije i uklanjanje tužiteljeva profila iz organigrama Kluba zastupnika S&D‑a.

44

Istina je da se člankom 1., člankom 2. točkom (c) i člankom 6. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika pruža pravna osnova za dodjelu funkcija tijela nadležnog za sklapanje ugovorâ o radu političkim klubovima. Pored navedenoga, člankom 4. Odluke Predsjedništva Parlamenta od 13. siječnja 2014. o delegiranju ovlasti tijela za imenovanje i tijela nadležnog za sklapanje ugovorâ o radu osigurava se delegiranje ovlasti dodijeljenih tijelu nadležnom za sklapanje ugovorâ o radu u pogledu privremenog osoblja tijelu koje odredi svaki klub zastupnika. Međutim, akti kluba zastupnika kojima se objavljuje priopćenje za medije i uklanja profil iz organigrama na njegovoj internetskoj stranici nisu uređeni tim pravnim instrumentima.

45

Iz toga proizlazi da je u drugoj pobijanoj odluci ispravno navedeno da odluke o objavi priopćenja za medije i uklanjanju tužiteljeva profila iz organigrama na internetskoj stranici Kluba zastupnika S&D‑a ne dovode do izvanugovorne odgovornosti Unije.

46

Usto, iako je u drugoj pobijanoj odluci pogrešno navedeno da se postupak utvrđen člankom 90. stavkom 1. Pravilnika o osoblju „ne primjenjuje” na tužitelja, to ne može izmijeniti činjenicu da je tom odlukom s pravom odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu štete upućen Parlamentu.

47

Stoga tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva poništenje druge pobijane odluke valja odbiti kao očito pravno neosnovan.

48

Kada je riječ o tužbenom zahtjevu kojim se traži naknada štete, prema ustaljenoj sudskoj praksi u području javne službe, taj zahtjev treba odbiti u dijelu u kojem je usko povezan sa zahtjevom za poništenje koji je sam odbačen kao nedopušten ili odbijen kao neosnovan (vidjeti presudu od 19. travnja 2023.PP i drugi/Parlament, T‑39/21, EU:T:2023:204, t. 130 i navedenu sudsku praksu).

49

S obzirom na to da su tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje druge pobijane odluke i tužbeni zahtjev kojim se traži naknada štete usko povezani, i potonji treba odbiti kao očito pravno neosnovan.

50

Tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje prve pobijane odluke također treba odbiti kao očito pravno neosnovan. U vezi s time, argumenti u prilog tom tužbenom zahtjevu bespredmetni su zbog zamjene prve pobijane odluke drugom pobijanom odlukom (vidjeti točku 37. ovog rješenja) i zbog toga što je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje druge pobijane odluke (vidjeti točku 47. ovog rješenja). Također, u svakom slučaju, s obzirom na to da se objava priopćenja za medije i uklanjanje tužiteljeva profila iz organigrama Kluba zastupnika S&D‑a ne mogu pripisati Parlamentu, prvi od potrebnih kumulativnih uvjeta potrebnih za usvajanje zahtjeva za naknadu štete na temelju izvanugovorne odgovornosti Unije nije ispunjen.

51

Iz toga proizlazi da tužbu, u skladu s člankom 126. Poslovnika treba u cijelosti odbiti kao očito pravno neosnovanu.

Troškovi

52

U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

53

S obzirom na to da tužitelj nije uspio u postupku, nalaže mu se, u skladu sa zahtjevom Parlamenta, da snosi vlastite troškove i troškove Parlamenta.

 

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (četvrto vijeće)

rješava:

 

1.

Tužba se odbija.

 

2.

Osobi EO nalaže se snošenje troškova.

 

U Luxembourgu, 20. travnja 2026.

V. Di Bucci

Tajnik

G. De Baere

Predsjednik


( *1 ) Jezik postupka: engleski