<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-04-202604C130202405440-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0544-24-202603398-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="17/06/2026 12:23:34" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="cHJxJs2MjnM/cZGcHJ3tAWkJ8r9WRydoQ6AoqL6lCfko2OfzdQqGQMT3ycp8qLvfZ8kFbGPbJzDtQfntDwOp5UCGfoEQ5Yn2GaIIvQRC7s/eBbxOY0WT8mUOTxMifquwIyQR599URC2gXmk/+vrlwnRWPBoFjBS4UwGe0thjvFM=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="svc_wsgendoc" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0544" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2024" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 24-04-26 13:58:33" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="7a07eeeef214463e9ab398d69399a203" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0544" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 30. 4. 2026. – Predmet C‑544/24</div>
      <div id="rId21" style="default">Nekilnojamojo turto valdymas</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (prvo vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      30. travnja 2026. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članak 273. – Članak 49. stavak 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Obveze koje se smatraju potrebnima kako bi se osigurala pravilna naplata PDV‑a i spriječila utaja – Nacionalni propis kojim se predviđa sustav zateznih kamata na porezne dugove u području PDV‑a – Naplata zateznih kamata – Načelo proporcionalnosti”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑544/24,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Mokestinių ginčų komisija prie Lietuvos Respublikos Vyriausybės (Komisija za porezne sporove pri vladi Republike Litve), odlukom od 9. kolovoza 2024., koju je Sud zaprimio 12. kolovoza 2024., u postupku
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      „Nekilnojamojo turto valdymas” BUAB
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-9" title="page-1">
      SUD (prvo vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-1">
      u sastavu: F. Biltgen, predsjednik vijeća, T. von Danwitz (izvjestitelj), potpredsjednik Suda, i A. Kumin, sudac,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      nezavisni odvjetnik: A. Rantos,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      tajnik: A. Calot Escobar,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za „Nekilnojamojo turto valdymas” BUAB, P. Gruodis, advokatas,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za litavsku vladu, K. Dieninis, V. Kazlauskaitė-Švenčionienė i E. Kurelaitytė, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Europsku komisiju, P. Carlin i J. Jokubauskaitė, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-19" title="page-1">
      saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 13. studenoga 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-20" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-21" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Predmetni zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 325. UFEU‑a i članka 273. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1. i str. 120. te ispravak SL 2026./90049, L; u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV‑u), u vezi s člancima 49. i 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj zahtjev proizlazi iz spora između „Nekilnojamojo turto valdymas” BUAB, društva osnovanog na temelju litavskog prava (u daljnjem tekstu: tužitelj u glavnom postupku), i Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijosa (Državni porezni inspektorat pri Ministarstvu financija Republike Litve) (u daljnjem tekstu: porezna uprava) u vezi s odlukom potonje da tužitelju u glavnom postupku ne prizna oslobođenje koje je zatražio za plaćanje zateznih kamata na porez na dodanu vrijednost (PDV) te novčane kazne koji su mu izrečeni zbog utaje poreza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">UFEU</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 325. stavcima 1. i 2. UFEU‑a propisuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-28" title="page-2">
      „1. [Europska u]nija i države članice suzbijaju prijevare i sva druga nezakonita djelovanja koja su usmjerena protiv financijskih interesa Unije pomoću mjera iz ovog članka koje djeluju kao sredstvo za odvraćanje i koje pružaju djelotvornu zaštitu u državama članicama, i u svim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-29" title="page-2">
      2. Radi suzbijanja prijevara usmjerenih protiv financijskih interesa Unije, države članice poduzimaju iste mjere koje poduzimaju radi suzbijanja prijevara koje su usmjerene protiv njihovih vlastitih financijskih interesa.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Povelja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 49. stavak 3. Povelje predviđa:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-32" title="page-2">
      „Strogost kazne ne smije biti nerazmjerna kaznenom djelu.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 50. Povelje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-34" title="page-2">
      „Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u Uniji u skladu sa zakonom.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Direktiva o PDV‑u</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 2. stavak 1. Direktive o PDV‑u određuje koje transakcije podliježu PDV‑u.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 273. Direktive o PDV‑u glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-38" title="page-2">
      „Države članice mogu propisati i druge obveze koje smatraju potrebnima da bi osigurale pravilnu naplatu PDV‑a, te da bi spriječile utaju, uz poštivanje jednakog postupanja s domaćim transakcijama i transakcijama koje obavljaju porezni obveznici između država članica, te pod uvjetom da te obveze u trgovini između država članica ne uzrokuju formalnosti povezane s prelaskom preko granice.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-39" title="page-2">
      Mogućnost predviđena prvim stavkom ne može se upotrebljavati za određivanje dodatnih obveza izdavanja računa, koje su veće od onih propisanih u poglavlju 3.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Litavsko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zakon Republike Litve o porezu na dodanu vrijednost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 123. Lietuvos Respublikos pridėtinės vertės mokesčio įstatymas (Zakon Republike Litve o porezu na dodanu vrijednost) od 5. ožujka 2002. (Žin., 2002., br. 35‑1271), u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak, naslovljen „Nepoštovanje pravila o plaćanju PDV‑a”, u stavku 1. pojašnjava da su osobe koje krše odredbe tog zakona dužne platiti zatezne kamate, na način predviđen Lietuvos Respublikos mokesčių administravimo įstatymas (Zakon Republike Litve o poreznoj upravi) od 13. travnja 2004. (Žin., 2004., br. 63‑2243), kako je izmijenjen, s učinkom od 1. svibnja 2023., Zakonom br. XIV-1658 od 13. prosinca 2022. (u daljnjem tekstu: Zakon o poreznoj upravi).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zakon o poreznoj upravi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 7. Zakona o poreznoj upravi, naslovljen „Načelo jednakosti poreznih obveznika”, u stavku 1. određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-45" title="page-3">
      „U primjeni poreznih zakona svi porezni obveznici jednaki su s obzirom na uvjete utvrđene tim zakonima.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 8. tog zakona, naslovljen „Načelo zakonitosti i opće primjene”, predviđa:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-47" title="page-3">
      „1. Svaki porezni obveznik mora platiti poreze i namete utvrđene poreznim zakonodavstvom, poštujući pravila za izračun i plaćanje poreza koja su utvrđena poreznim propisima.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-48" title="page-3">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-49" title="page-3">
      3. Porezna uprava mora prilikom upravljanja porezima poštovati kriterije razumnosti i pravičnosti.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 95. navedenog zakona, naslovljen „Instrumenti za osiguranje ispunjenja porezne obveze”, u stavku 1. točki 1. određuje da su zatezne kamate dio tih instrumenata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 96. istog zakona, naslovljen „Zatezne kamate”, određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-52" title="page-3">
      „1. Zatezne kamate poreznom obvezniku obračunavaju se:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-53" title="page-3">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-54" title="page-3">
      2. u slučaju neplaćanja ili zakašnjelog plaćanja neprijavljenog ili neobračunanog poreza […] koji je utvrdila porezna uprava tijekom poreznog nadzora;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-55" title="page-3">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 97. Zakona o poreznoj upravi, naslovljen „Datum od kojeg se obračunavaju zatezne kamate”, u stavku 2. određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-57" title="page-3">
      „U slučaju predviđenom u članku 96. stavku 1. točki 2. ovog zakona zatezne kamate teku od prvog sljedećeg dana nakon što je porez trebao biti uplaćen u državni proračun u skladu s poreznim propisom koji je tada bio na snazi, do dana sastavljanja isprave kojom se formaliziraju rezultati nadzora, a u slučaju neplaćanja poreza u roku predviđenom u članku 81. stavku 2. ovog zakona […] kamate nastavljaju teći od prvog sljedećeg dana nakon isteka navedenog roka.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 98. tog zakona, naslovljen „Razdoblje obračuna zateznih kamata”, u stavku 2. određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-59" title="page-4">
      „Zatezne kamate, koje su počele teći u skladu s člankom 97. stavcima 1. ili 2., teku u razdoblju od najviše 180 dana od datuma na koji se porezni dug može prisilno naplatiti. U slučaju da porezni obveznik ne plati porez koji mora sam obračunati i koji ne podliježe prijavi (ili koji obračuna porezna uprava ako je tako propisano navedenim poreznim zakonom), one se obračunavaju u razdoblju od najviše 180 dana od roka za plaćanje poreza predviđenog navedenim poreznim zakonom.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 99. navedenog zakona, naslovljen „Stopa zateznih kamata”, u stavku 1. određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-61" title="page-4">
      „Stopu zatezne kamate, koja ni u kojem slučaju ne smije biti manja od nule, te način njezina izračuna, utvrđuje ministar financija uzimajući u obzir prinos trezorskog zapisa na sekundarnom tržištu posljednji radni dan prethodnog tromjesečja, čiji je rok dospijeća najbliži dvanaestomjesečnom razdoblju. Stopa zatezne kamate izračunava se tako da se gore spomenuta stopa uveća za 7 postotnih bodova.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 100. tog zakona, naslovljen „Oslobođenje od plaćanja zateznih kamata”, glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-63" title="page-4">
      „1. Porezni obveznik može se osloboditi plaćanja jednog dijela ili cijelog iznosa dospjelih (obračunanih) zateznih kamata, koje nisu plaćene (naplaćene), u slučaju kad:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-64" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-65" title="page-4">
      2. ta pravna mogućnost predviđena je posebnim poreznim zakonom;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-66" title="page-4">
      3. postoji jedan od razloga iz članka 141. stavka 1. tog zakona;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-67" title="page-4">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 141. Zakona o poreznoj upravi, naslovljen „Oslobođenje od plaćanja novčane kazne”, određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-69" title="page-4">
      „1. Razlozi za oslobođenje od plaćanja novčanih kazni izrečenih na temelju članaka 139. i 140. ovog zakona su sljedeći:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-70" title="page-4">
      1. kada porezni obveznik dokaže da on nije kriv za počinjeno kažnjivo djelo;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-71" title="page-4">
      2. kada je do kršenja poreznog zakona došlo zbog okolnosti koje ne ovise o volji poreznog obveznika, koje on nije predvidio niti ih je mogao predvidjeti. Ne mogu predstavljati takve okolnosti radnje ili propusti poreznog obveznika ili njegovih zaposlenika, kao ni insolventnost poreznog obveznika;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-72" title="page-4">
      3. kada je riječ o izoliranoj radnji kojom se krše odredbe poreznog zakona, ali se ne nanosi šteta proračunu;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-73" title="page-5">
      4. kada je porezni obveznik prekršio porezni zakon jer je od porezne uprave pisanim putem ili telefonski primio pogrešno objašnjenje poreznog zakona ili pogrešan porezni savjet pod uvjetom da je savjetovanje evidentirano u skladu s pravilima koje je utvrdila nacionalna porezna uprava i da se pozivatelj može identificirati kao porezni obveznik ili njegov zastupnik.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak i prethodna pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Porezna uprava provela je nadzor točnosti obračuna, prijave i plaćanja PDV‑a koji tužitelj u glavnom postupku duguje za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 31. prosinca 2016. Nakon tog nadzora ta je uprava sastavila izvješće o nadzoru u kojem je utvrdila da je tužitelj u glavnom postupku povrijedio članak 58. stavak 1. i članak 64. stavak 2. Zakona Republike Litve o porezu na dodanu vrijednost jer je od poreza koji duguje na svoje oporezive transakcije odbio PDV iskazan na računima koji nemaju pravnu vrijednost i jer je sudjelovao u transakcijama kojima je počinjena utaja PDV‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U odluci od 4. rujna 2018., kojom je potvrđen taj izvještaj, porezna uprava utvrdila je da dodatni PDV koji duguje tužitelj u glavnom postupku iznosi 6 517 901,36 eura, dok zatezne kamate na taj PDV iznose 2 431 505,31 eura. Ona je također tužitelju izrekla poreznu novčanu kaznu u iznosu od 1 862 257 eura.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj u glavnom postupku podnio je žalbu protiv te odluke Mokestinių ginčų komisija prie Lietuvos Respublikos Vyriausybės (Komisija za porezne sporove pri Vladi Republike Litve), koja je odlukom od 10. prosinca 2018. potvrdila navedenu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presudom od 30. svibnja 2019. Vilniaus apygardos administracinis teismas (Okružni upravni sud u Vilniusu, Litva) odbio je tužbu koju je tužitelj u glavnom postupku podnio protiv odluke Mokestinių ginčų komisija prie Lietuvos Respublikos Vyriausybės (Komisija za porezne sporove pri Vladi Republike Litve) od 10. prosinca 2018.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj u glavnom postupku zatim je podnio žalbu Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasu (Vrhovni upravni sud Litve) radi poništenja te odluke i odluke porezne uprave od 4. rujna 2018.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presudom od 9. rujna 2020. Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Vrhovni upravni sud Litve) odbio je tu žalbu i potvrdio presudu Vilniaus apygardos administracinis teismasa (Okružni upravni sud u Vilniusu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dana 18. siječnja 2021. tužitelj u glavnom postupku poreznoj je upravi podnio zahtjev za oslobođenje od plaćanja zateznih kamata i novčane kazne koje mu je naloženo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlukom od 16. ožujka 2021. porezna uprava odbila je tužitelja u glavnom postupku osloboditi plaćanja zateznih kamata na PDV u visini od 2 835 125,75 eura i novčane kazne. Utvrdila je da tužitelj u glavnom postupku ne ispunjava nijedan od uvjeta iz članka 141. stavka 1. Zakona o poreznoj upravi i da isto tako nije dokazao postojanje izvanrednih okolnosti koje opravdavaju primjenu kriterija razumnosti i pravičnosti, predviđenih u članku 8. stavku 1. tog zakona.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da tužitelj u glavnom postupku nije podmirio dodatne porezne obveze koje su mu određene u pogledu PDV‑a, ukupni iznos zateznih kamata utvrđenih u odluci porezne uprave od 4. rujna 2018. koje su tekle tijekom čitavog postupka poreznog nadzora, kao i tijekom sudskog postupka, odnosno između 26. siječnja 2013. i 4. travnja 2021., utvrđen je na 3 150 660,79 eura, a novčana kazna na 1 838 812,44 eura.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj u glavnom postupku podnio je 11. travnja 2024. novi zahtjev za oslobođenje od plaćanja zateznih kamata i novčane kazne. U tom je pogledu zatražio da ga se oslobodi od plaćanja „kaznenog dijela” tih kamata, odnosno dijela koji premašuje iznos koji osigurava naknadu štete Državnoj riznici i koji predstavlja dvije trećine ukupnog iznosa navedenih kamata. Prema mišljenju tužitelja u glavnom postupku, neproporcionalnost tih kamata, kao sankcije, očita je u situaciji poput njegove, u kojoj su zatezne kamate retroaktivno izračunane za cijelo razdoblje od trenutka u kojem je porez trebao biti plaćen do 4. travnja 2021., uključujući tijekom postupka poreznog nadzora i sudskog postupka. Usto, te su kamate kaznenopravna mjera u pogledu primjene njihove kaznene sastavnice, odnosno uvećanja od sedam postotnih bodova primijenjenog na kamatnu stopu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlukom od 13. svibnja 2024. porezna uprava odbila je prihvatiti taj novi zahtjev, navodeći u bitnome da su zatezne kamate utvrđene u skladu sa zahtjevima Zakona o poreznoj upravi. Naime, taj zakon ne daje nikakvu mogućnost da se tužitelj u glavnom postupku oslobodi plaćanja zateznih kamata iz nekih drugih razloga osim onih predviđenih u njegovu članku 100. stavku 1. Način izračuna stope zateznih kamata kogentno je utvrđen navedenim zakonom te porezna uprava mora donijeti odluku u pogledu zateznih kamata u granicama utvrđenim tim zakonom. Nadalje, prema ustaljenoj nacionalnoj sudskoj praksi, zatezne kamate su instrument za osiguravanje izvršenja porezne obveze i ne mogu se smatrati sankcijom koja ima kazneni karakter. Osim toga, u slučaju da ta uprava prihvati zahtjev tužitelja u glavnom postupku i odluči na njega primijeniti kamatnu stopu koja se razlikuje od one predviđene Zakonom o poreznoj upravi, navedena uprava povrijedila bi načelo jednakosti poreznih obveznika pred zakonom, zajamčeno člankom 7. Zakona o poreznoj upravi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dana 4. lipnja 2024. tužitelj je pred Mokestinių ginčų komisija prie Lietuvos Respublikos Vyriausybėsom (Komisija za porezne sporove pri Vladi Republike Litve), sudom koji je uputio zahtjev, podnio tužbu za poništenje odluke porezne uprave od 13. svibnja 2024.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev napominje da je, prema informacijama koje je dostavila porezna uprava, tijekom poreznog nadzora utvrđeno da protiv tužitelja u glavnom postupku kao pravne osobe treba pokrenuti kazneni progon. Međutim, kazneni postupak još je u tijeku i protiv njega nije donesena nikakva osuđujuća odluka. Stoga u ovoj fazi protiv potonje osobe u kaznenom postupku nije izrečena nikakva kazna.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasa (Vrhovni upravni sud Litve), sud koji je uputio zahtjev ističe da je primarna funkcija zateznih kamata osigurati ispunjenje porezne obveze plaćanja poreza i da je njihov cilj prije svega pokriti troškove države, a ne sankcionirati dotičnu osobu. Ipak, te zatezne kamate također sadržavaju element sankcije jer se njihova stopa izračunava uvećanjem odštetnog dijela koji se odnosi na trošak javnog duga. Potonji se utvrđuje uzimajući u obzir prinos trezorskog zapisa na sekundarnom tržištu, uvećan za sedam postotnih bodova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim se okolnostima sud koji je uputio zahtjev pita, među ostalim, o usklađenosti članaka 96. do 99. Zakona o poreznoj upravi s člankom 325. UFEU‑a i člankom 273. Direktive o PDV‑u, u vezi s člankom 49. stavkom 3. i člankom 50. Povelje, s obzirom na to da te nacionalne odredbe ne osiguravaju usklađivanje između upravnog postupka za određivanje zateznih kamata i kaznenog progona, kako bi se dodatni teret koji proizlazi iz kumuliranja tih postupaka sveo na ono što je strogo nužno i kako bi težina svih izrečenih sankcija odgovarala težini utvrđenog kažnjivog djela. Konkretno, navedene nacionalne odredbe ne predviđaju ograničenje, u svrhu izricanja kaznenih sankcija, primjene kaznenog dijela tih kamata kada djela na kojima se temelje navedene kamate također dovode do kaznenog progona.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Mokestinių ginčų komisija prie Lietuvos Respublikos Vyriausybės (Komisija za porezne sporove pri Vladi Republike Litve) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-91" title="page-7">
      „1. Treba li članak 325. UFEU‑a, članak 273. Direktive o PDV‑u i članak 50. Povelje tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis koji omogućuje primjenu poreznih zateznih kamata, koje sadržavaju i jedan dio koji je kaznene prirode, na porezna kažnjiva djela koja podliježu kaznenom progonu, a pritom se ne predviđaju nikakva pravila o kumuliranoj provedbi tih postupaka kako bi se ograničio na ono što je krajnje nužno dodatni teret koji za dotične osobe nastaje zbog kumuliranja postupaka ili koja mogu osigurati da strogost svih izrečenih sankcija bude ograničena samo na ono što je krajnje nužno s obzirom na težinu konkretnog kažnjivog djela?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-92" title="page-7">
      2. Treba li članak 325. UFEU‑a, članak 273. Direktive o PDV‑u i članak 49. stavak 3. Povelje tumačiti na način da im se protive pravila o poreznim zateznim kamatama koja određuju da te kamate sadržavaju, neovisno o prirodi i težini kažnjivog djela, fiksni kazneni dio te ne predviđaju mogućnost da se iznos tog dijela smanji, odnosno primijeni kamatna stopa niža od one predviđene zakonom ili odustane od uračunavanja kaznenog dijela zateznih kamata?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Litavska vlada smatra da je zahtjev za prethodnu odluku u cijelosti nedopušten jer smatra da pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev nemaju nikakve veze s predmetom glavnog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S tim u vezi ta vlada napominje da je plaćanje zateznih kamata i novčane kazne koje je tužitelju u glavnom postupku naloženo odlukom porezne uprave od 4. rujna 2018. potvrđeno pravomoćnom presudom Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasa (Vrhovni upravni sud Litve) donesenom 9. rujna 2020. Tako je porezna odgovornost tužitelja u glavnom postupku utvrđena pravomoćnom odlukom protiv koje nema mogućnosti podnošenja žalbe. Stoga se predmet spora koji se vodi pred sudom koji je uputio zahtjev odnosi samo na uvjete za dodjelu oslobođenja od plaćanja zateznih kamata u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, na pitanja vezana uz tumačenje prava Unije koja uputi nacionalni sud unutar pravnog i činjeničnog okvira koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću i čiju točnost Sud nije nadležan provjeravati, primjenjuje se presumpcija relevantnosti. Sud može odbiti odlučiti o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ni predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi mogao dati koristan odgovor na pitanja koja su mu upućena (presuda od 12. listopada 2023., KBC Verzekeringen, C‑286/22, EU:C:2023:767, t. 22. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, sudu koji je uputio zahtjev podnesena je tužba koju je tužitelj u glavnom postupku podnio protiv odluke porezne uprave od 13. svibnja 2024. kojom je potonja odbila njegov zahtjev za oslobođenje od plaćanja zateznih kamata na dospjeli dug PDV‑a i porezne novčane kazne koji su mu izrečeni. U tom se kontekstu taj sud u biti pita o usklađenosti mehanizma oporezivanja zateznih kamata predviđenog Zakonom o poreznoj upravi s člankom 325. UFEU‑a i člankom 273. Direktive o PDV‑u, u vezi s člankom 49. stavkom 3. i člankom 50. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja s jedne strane navesti da mehanizam plaćanja zateznih kamata na dospjela dugovanja PDV‑a, poput onoga koji je uveden u člancima 95. do 99. Zakona o poreznoj upravi, predstavlja provedbu odredbi Direktive o PDV‑u i konkretno njezina članka 273., s obzirom na to da mu je cilj osiguravanje naplate iznosa PDV‑a koji nisu podmireni u skladu s drugim odredbama te direktive.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, iz podataka sadržanih u spisu dostavljenom Sudu jasno ne proizlazi da zatraženo tumačenje članka 273. navedene direktive nema nikakve veze s činjeničnim stanjem i predmetom spora iz glavnog postupka ili da je problem hipotetske naravi. Naime, budući da se drugo prethodno pitanje u biti odnosi na poštovanje načela proporcionalnosti u okviru izračuna od strane porezne uprave zateznih kamata koje se odnose na dospjela dugovanja PDV‑a i u pogledu trajanja razdoblja u kojem se obračunavaju, čini se da je ono relevantno za rješavanje spora u glavnom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, s obzirom na to da Sud raspolaže svim činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se dao koristan odgovor na upućena pitanja, valja zaključiti da je predmetni zahtjev za prethodnu odluku dopušten.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Europska komisija osporava dopuštenost prvog pitanja ističući da primjena načela ne bis in idem, zajamčenog člankom 50. Povelje, pretpostavlja postojanje situacije u kojoj je za isto kažnjivo djelo donesena pravomoćna osuđujuća ili oslobađajuća presuda. U ovom je slučaju kazneni postupak u okviru kojeg se goni tužitelj u glavnom postupku još u tijeku te protiv njega nije donesena nikakva osuđujuća presuda. Stoga u predmetu o kojem je riječ u glavnom postupku uvjet „bis” nije ispunjen, tako da sud koji je uputio zahtjev ne treba dobiti odgovor na prvo pitanje kako bi riješio spor u glavnom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o članku 50. Povelje, najprije valja podsjetiti na to da postupci koji se odnose na kažnjiva djela u području PDV‑a i kojima je cilj osigurati pravilnu naplatu tog poreza i spriječiti utaju, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, predstavljaju provedbu Direktive o PDV‑u i, slijedom toga, prava Unije u smislu članka 51. stavka 1. Povelje. Tako su odredbe nacionalnog prava kojima se uređuju takvi postupci obuhvaćene područjem primjene Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 5. travnja 2017., Orsi i Baldetti, C‑217/15 i C‑350/15, EU:C:2017:264, t. 16. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, također valja podsjetiti na to da primjenjivost načela ne bis in idem pretpostavlja donošenje pravomoćne osuđujuće ili oslobađajuće presude za isto kažnjivo djelo. Naime iz sudske prakse Suda proizlazi da je načelo ne bis in idem namijenjeno sprječavanju da se poduzetnika „osudi ili progoni još jednom”, što pretpostavlja da je taj poduzetnik bio osuđen ili da nije utvrđena njegova odgovornost ranijom odlukom koju više nije moguće pobijati. Članak 50. Povelje tako se odnosi na ponavljanje postupka u kojem je donesena pravomoćna odluka o istom materijalnom elementu (vidjeti u tom smislu presudu od 3. travnja 2019., Powszechny Zakład Ubezpieczeń na Życie, C‑617/17, EU:C:2019:283, t. 29. i 32., kao i rješenje od 20. svibnja 2021., ENR Grenelle Habitat i dr., C‑88/20, EU:C:2021:407, t. 33.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi, s jedne strane, da je nakon upravnog postupka poreznog nadzora tužitelju u glavnom postupku naloženo plaćanje zateznih kamata na dospjela dugovanja PDV‑a kao i porezne novčane kazne. S druge strane, kazneni progon koji je protiv njega pokrenut za ista djela još nije okončan i protiv njega za isto kažnjivo djelo nije donesena nikakva pravomoćna osuđujuća ili oslobađajuća presuda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S tim u vezi valja istaknuti da članak 50. Povelje zabranjuje da se za ista djela izrekne više sankcija kaznene naravi u različitim postupcima vođenima u tu svrhu (presuda od 20. ožujka 2018., Menci, C‑524/15, EU:C:2018:197, t. 35.). Međutim, taj članak 50. ne uređuje situaciju osobe protiv koje se za istu povredu porezne obveze vode upravni i kazneni postupak sve dok se za ista djela ne donese nikakva osuđujuća ili oslobađajuća odluka u okviru drugog postupka, koji je različit i samostalan u odnosu na prvi, kao u ovom slučaju. U tim okolnostima, članak 50. Povelje nije primjenjiv na glavni postupak.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu valja podsjetiti na to da ako odredbe prava Unije na koje se odnosi prethodno pitanje nisu primjenjive na glavni postupak i time nisu relevantne za njegovo rješavanje, treba smatrati da tražena prethodna odluka nije nužna kako bi se sudu koji je uputio zahtjev omogućilo donošenje njegove presude i da je to pitanje stoga nedopušteno (vidjeti u tom smislu presudu od 3. travnja 2025., Swiftair, C‑701/23, EU:C:2025:237, t. 28. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, prvo pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev nije dopušteno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim drugim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 325. UFEU‑a i članak 273. Direktive o PDV‑u, u vezi s člankom 49. stavkom 3. Povelje, tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se predviđa plaćanje zateznih kamata na dospjela dugovanja PDV‑a i koji, neovisno o prirodi i težini kažnjivog djela koje je utvrdila porezna uprava, utvrđuje iznos tih kamata, pri čemu ta uprava ne može smanjiti jedan od dijelova tog iznosa i primijeniti kamatnu stopu nižu od one predviđene tim propisom ili odustati od uračunavanja jednog dijela navedenog iznosa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju dvojbe suda koji je uputio zahtjev u pogledu tumačenja prava Unije proizlaze iz činjenice da nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku dopušta kumulativno izricanje kako zateznih kamata na PDV, čiji dio sadržava i element sankcije, tako i porezne novčane kazne u slučaju neplaćanja ili zakašnjelog plaćanja dugovanog poreza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev s tim u vezi nastoji pojasniti, s jedne strane, u kojoj mjeri zatezne kamate na dospjela dugovanja PDV‑a koje su tužitelju u glavnom postupku određene po provođenju upravnog postupka poreznog nadzora imaju kaznenu prirodu u smislu članka 49. stavka 3. Povelje i, s druge strane, je li takav nacionalni propis u skladu s načelom proporcionalnosti kako se ono tumači u okviru primjene članka 325. UFEU‑a i članka 273. Direktive o PDV‑u.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Primjenjivost članka 49. stavka 3. Povelje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda o tumačenju članka 50. Povelje, prenesenom u njezin članak 49. stavak 3., tri su kriterija relevantna za ocjenu kaznene prirode sankcije, to jest pravna kvalifikacija kažnjivog djela u nacionalnom pravu, sama priroda kažnjivog djela te stupanj težine sankcije kojoj dotična osoba može biti izložena (presude od 20. ožujka 2018., Menci, C‑524/15, EU:C:2018:197, t. 26. i navedena sudska praksa, kao i od 22. ožujka 2022., bpost, C‑117/20, EU:C:2022:202, t. 25. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, također prema toj sudskoj praksi, čak i u slučaju kad se kažnjiva djela u nacionalnom pravu ne kvalificiraju kao „kaznena”, takav karakter ipak može proizlaziti iz same prirode konkretnog kažnjivog djela i iz težine sankcija do kojih ono može dovesti (presuda od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 88. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako je sud koji je uputio zahtjev nadležan u kontekstu tih kriterija ocijeniti ima li nametanje zateznih kamata na dospjela dugovanja PDV‑a kaznenu narav u smislu članka 49. stavka 3. Povelje, Sud može odlučujući o zahtjevu za prethodnu odluku ipak dati pojašnjenja koja će taj sud usmjeriti u njegovu tumačenju (vidjeti u tom smislu presudu od 20. ožujka 2018., Menci, C‑524/15, EU:C:2018:197, t. 27. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o prvom kriteriju vezanom uz kvalifikaciju kažnjivog djela u nacionalnom pravu, iz teksta članka 95. stavka 1. Zakona o poreznoj upravi kao i iz nacionalne sudske prakse uključujući sudsku praksu Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasa (Vrhovni upravni sud Litve) razvidno je da se u litavskom pravu naplata zateznih kamata na dospjela porezna dugovanja u slučaju neplaćanja ili zakašnjelog plaćanja dugovanog poreza ne smatra sankcijom koja ima kazneni karakter. Osim toga, iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da se takve kamate određuju u okviru upravnog postupka. Iako se litavskim pravom predviđa i postojanje poreznih povreda koje su predmet kaznenog progona, sankcije koje se u tom pogledu donose izriču se u zasebnom i neovisnom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o drugom kriteriju vezanom uz sâmu prirodu kažnjivog djela, on podrazumijeva provjeru ima li predmetna sankcija među ostalim represivnu svrhu. Iz toga slijedi da je sankcija koja ima represivnu svrhu kaznene naravi i da joj okolnost da usto ima i preventivnu svrhu ne može sama po sebi oduzeti kvalifikaciju kao kaznene sankcije. U samoj je naravi kaznenih sankcija da im je cilj kako represija tako i prevencija nezakonitih postupanja. Naprotiv, mjera kojom se samo popravlja šteta prouzročena pojedinim kažnjivim djelom nije kaznene naravi (vidjeti u tom smislu presude od 20. ožujka 2018., Menci, C‑524/15, EU:C:2018:197, t. 31. te od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 89.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje zahtjev i iz pisanih očitovanja stranaka pred Sudom proizlazi da je, u skladu sa Zakonom o poreznoj upravi, naplata zateznih kamata, s jedne strane, preventivne naravi, potičući osobe o kojima je riječ da plate PDV u propisanom roku ili što je prije moguće nakon isteka tog roka, što također pridonosi osiguranju pravilne naplate PDV‑a i, s druge strane, odštetne naravi jer je cilj takvih kamata nadoknaditi financijske gubitke koje je država pretrpjela zbog neplaćanja ili zakašnjelog plaćanja poreza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S tim u vezi valja napomenuti da je Sud već presudio da naplata zateznih kamata ima, s jedne strane, preventivan karakter, poticanjem poreznog obveznika da izvrši poreznu obvezu što je prije moguće nakon isteka propisanih rokova i, s druge strane, odštetni karakter, jer se tim kamatama nastoje nadoknaditi financijski gubici države zbog neplaćanja ili zakašnjelog plaćanja poreza (vidjeti u tom smislu presudu od 13. listopada 2022., Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno‑osiguritelna praktika”, C‑1/21, EU:C:2022:788, t. 89. do 91. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava također proizlazi da „zatezne kamate u osnovi nemaju za cilj kažnjavanje poreznih obveznika kako bi se spriječilo ponavljanje inkriminiranih radnji, već im je prvenstveni cilj naknada imovinske štete, to jest financijske štete nastale zbog proteka vremena i kašnjenja u plaćanju poreza” (ESLJP, 6. listopada 2009., Poniatowski protiv Francuske (odluka), CE:ECHR:2009:1006DEC002949408). Tako, na temelju te sudske prakse, nemaju kaznenu konotaciju ni postupci za naknadni obračun ili za ispravak poreza koji se odnose samo na naplatu cjelokupnog poreza, pri čemu taj ispravak ne prati nikakvo uvećanje, kao ni postupci vezani uz zatezne kamate, i to neovisno o njihovoj kvalifikaciji u nacionalnom pravu i njihovu iznosu (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 17. svibnja 2016., Société Oxigène Plus protiv Francuske (odluka), CE:ECHR:2016:0517DEC007695911, t. 45. i 46. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na tu sudsku praksu, očito je da se nametanje zateznih kamata koje se odnosi na dospjela dugovanja PDV‑a, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, ne može smatrati represivnom mjerom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče trećeg kriterija koji se odnosi na stupanj težine sankcije, čini se da elementi spisa kojima Sud raspolaže ne upućuju na to da su zatezne kamate, poput onih izrečenih u glavnom postupku, od takve važnosti da im treba priznati kaznenopravni karakter. Što se tiče, osobito, činjenice da je, kao što je to tužitelj u glavnom postupku tvrdio u okviru glavnog postupka, dio zateznih kamata „kaznene naravi” s obzirom na povećanje osnovne stope tih kamata za sedam postotnih bodova, valja istaknuti da se ti navodi temelje na tumačenju nacionalnog propisa u glavnom postupku koje se razlikuje od onoga koje je iznio sud koji je uputio zahtjev. Naime, iz odluke kojom se upućuje zahtjev ne proizlazi da zatezne kamate o kojima je riječ u glavnom postupku imaju kaznenu prirodu (vidjeti u tom smislu presudu od 28. veljače 2018., Nidera, C‑387/16, EU:C:2018:121, t. 35.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, u skladu sa sudskom praksom Suda, zatezne kamate imaju za cilj neutralizirati posljedice prekoračenja roka za plaćanje i kompenzirati korist koju porezni obveznik neosnovano ostvaruje zbog kašnjenja u podmirivanju poreznog duga, a ne sankcionirati takvo kašnjenje (vidjeti u tom smislu presudu od 5. prosinca 2024., Network One Distribution, C‑506/23, EU:C:2024:1003, t. 32.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava navedene u točki 58. ove presude također proizlazi da se, neovisno o njihovu iznosu, nije smatralo da su mjere slične onima nametnutima u glavnom postupku dovoljno ozbiljne da bi imale kaznenu narav.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja i pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, čini se da nije ispunjen nijedan od triju kriterija navedenih u točki 51. ove presude na temelju kojih bi se zatezne kamate o kojima je riječ u glavnom postupku mogle kvalificirati kao kaznenopravne mjere. Budući da nisu kaznene prirode, te zatezne kamate ne mogu se ocijeniti s obzirom na članak 49. stavak 3. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Primjena općeg načela proporcionalnosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako mjera poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku nije obuhvaćena područjem primjene članka 49. stavka 3. Povelje, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri je li ona u skladu s načelom proporcionalnosti, s obzirom na to da je Sud nadležan pružiti mu korisne elemente tumačenja u tom pogledu. Naime, poštovanje tog načela, koje je opće načelo prava Unije, nameće se državama članicama kada provode to pravo, uključujući u nedostatku usklađenosti zakonodavstva Unije u području primjenjivih sankcija (presuda od 8. ožujka 2022., Bezirkshauptmannschaft Hartberg‑Fürstenfeld (Izravan učinak), C‑205/20, EU:C:2022:168, t. 31. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima valja smatrati da svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti želi utvrditi treba li članak 325. UFEU‑a i članak 273. Direktive o PDV‑u, u vezi s načelom proporcionalnosti, tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se utvrđuju načini izračuna stope zateznih kamata na dospjela dugovanja PDV‑a neovisno o prirodi i težini povrede koju je utvrdila porezna uprava, i kojim se isključuje to da ona može primijeniti nižu kamatnu stopu od one predviđene tim propisom ili odustati od izračuna dijela iznosa zateznih kamata ili osloboditi poreznog obveznika plaćanja tih kamata, osim u slučajevima koji su taksativno određeni navedenim propisom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, kako bi se poštovalo načelo proporcionalnosti, mjera mora biti prikladna za dosljedno i sustavno jamčenje ostvarenja legitimnog cilja koji se želi postići i ne smije prelaziti ono što je prikladno i nužno za njegovo postizanje, pri čemu uzrokovane nepovoljnosti ne smiju biti neproporcionalne u odnosu na ciljeve koje se želi postići (vidjeti u tom smislu presudu od 7. rujna 2022., Cilevičs i dr., C‑391/20, EU:C:2022:638, t. 65. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ, konkretno, o upravnim ili represivnim mjerama koje su dopuštene nacionalnim zakonodavstvom, njima se ne smije prekoračivati granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarivanje ciljeva kojima to zakonodavstvo legitimno teži (presuda od 24. veljače 2022., Agenzia delle dogane e dei monopoli i Ministero dell'Economia e delle Finanze, C‑452/20, EU:C:2022:111, t. 37. kao i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetnom slučaju najprije valja podsjetiti na to da iz članaka 2. i 273. Direktive o PDV‑u u vezi s člankom 4. stavkom 3. UEU‑a i člankom 325. stavkom 1. UFEU‑a proizlazi da države članice imaju obvezu poduzimati sve zakonodavne i upravne mjere koje mogu osigurati cjelovitu naplatu dugovanog PDV‑a na svojim državnim područjima te suzbijati utaje (vidjeti u tom smislu presudu od 20. ožujka 2018., Menci, C‑524/15, EU:C:2018:197, t. 18.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da odredbe članka 273. Direktive o PDV‑u, osim granica koje propisuju, ne određuju pobliže ni uvjete ni obveze koje države članice mogu propisati i potonjima dakle dodjeljuju marginu prosudbe u vezi sa sredstvima kojima se nastoji postići naplata ukupnog PDV‑a na njihovu državnom području i borba protiv utaje (presuda od 13. listopada 2022., Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno‑osiguritelna praktika”, C‑1/21, EU:C:2022:788, t. 69.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, članak 325. stavci 1. i 2. UFEU‑a obvezuje države članice na borbu protiv nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije putem odvraćajućih i djelotvornih mjera te ih posebno obvezuje na poduzimanje istih mjera radi suzbijanja prijevara koje utječu na financijske interese Unije kao što su mjere koje one poduzimaju radi suzbijanja prijevara koje su usmjerene protiv njihovih vlastitih interesa (presuda od 1. listopada 2020., Úrad špeciálnej prokuratúry, C‑603/19, EU:C:2020:774, t. 48. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako zadržavaju marginu prosudbe u pogledu izbora sankcija, države članice moraju voditi računa o tome da se kršenja prava Unije, uključujući i usklađena pravila iz Direktive o PDV‑u, sankcioniraju u materijalnim i postupovnim uvjetima koji su slični onima koji se primjenjuju na kršenja nacionalnog prava slične naravi i važnosti, a koji u svakom slučaju sankciju čine djelotvornom, proporcionalnom i odvraćajućom (presuda od 2. svibnja 2018., Scialdone, C‑574/15, EU:C:2018:295, t. 28. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, mjera kojom se uvodi plaćanje zateznih kamata koje se odnose na dugovanja PDV‑a, kako je predviđena člancima 95. do 99. Zakona o poreznoj upravi, kojom počinje teći razdoblje obračuna zateznih kamata na neplaćanje ili zakašnjelo plaćanje dugovanog poreza, pridonosi naplati iznosa PDV‑a koje porezni obveznik nije platio u prekluzivnim rokovima utvrđenima odredbama Direktive o PDV‑u.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako, s obzirom na to da mu je cilj osiguranje pravilne naplate PDV‑a i/ili izbjegavanje utaje, nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku slijedi legitiman cilj priznat pravom Unije. Naime, Sud je već priznao da naplata zateznih kamata doprinosi suzbijanju neplaćanja prijavljenih iznosa PDV‑a u propisanim rokovima, u skladu s obvezom država članica, među ostalim na temelju članka 273. Direktive o PDV‑u i članka 325. stavka 1. UFEU‑a, da poduzmu sve zakonske i upravne mjere prikladne za osiguranje naplate cjelokupnog PDV‑a koji se duguje na njihovu državnom području i borbu protiv utaje (vidjeti u tom smislu presudu od 13. listopada 2022., Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno‑osiguritelna praktika”, C‑1/21, EU:C:2022:788, t. 88., 89. i 92., kao i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako je na sudu koji upućuje zahtjev i koji je jedini nadležan za tumačenje i primjenu nacionalnog prava, da konačno procijeni je li mjera kojom se nameće plaćanje zateznih kamata, kao što je ona u glavnom postupku, prikladna, nužna i proprcionalna ostvarenju legitimnog cilja kojem se teži, Sud može ipak pružiti smjernice kako bi pomogao tom sudu u toj procjeni (vidjeti u tom smislu presudu od 24. veljače 2022., Agenzia delle dogane e dei monopoli i Ministero dell’Economia e delle Finanze, C‑452/20, EU:C:2022:111, t. 40. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, na prvom mjestu, pitanja može li takva mjera na dosljedan i sustavan način jamčiti ostvarenje zadanih legitimnih ciljeva, valja istaknuti da naplata zateznih kamata pridonosi borbi protiv neplaćanja prijavljenih iznosa PDV‑a u propisanim rokovima. Stoga takva mjera doprinosi poštovanju obveze svake države članice, navedene u točki 68. ove presude, da poduzme sve zakonodavne i upravne mjere prikladne za osiguranje naplate cjelokupnog PDV‑a koji se duguje na njezinu državnom području i borbu protiv utaje (vidjeti u tom smislu presudu od 13. listopada 2022., Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno‑osiguritelna praktika”, C‑1/21, EU:C:2022:788, t. 71.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se čini da su zatezne kamate prikladna mjera za postizanje ciljeva koji se žele postići nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na drugom mjestu, što se tiče nužnosti navedene mjere, valja podsjetiti na važnost borbe protiv utaje, u skladu s člankom 325. UFEU‑a i člankom 273. Direktive o PDV‑u, i na obvezu država članica da donesu učinkovite mjere za postizanje cilja koji se sastoji od osiguranja pravilne naplate PDV‑a i sprečavanja utaje, u skladu s istim odredbama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu Zakon o poreznoj upravi provodi odredbe Direktive o PDV‑u, koja je obvezujuća za Republiku Litvu i čiji je cilj da se mogu nametnuti učinkovite mjere protiv utaje u području PDV‑a, kako bi se potaknulo poreznog obveznika da na vrijeme ispuni svoje porezne obveze i kako bi se pokrili troškovi koje je porezna uprava imala zbog toga što nije pravodobno ispunio te obveze, na način da se nadoknadi šteta koja je državnoj riznici prouzročena nedostupnošću iznosa dugovanog poreza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 48. svojeg mišljenja, valja navesti da određivanje zateznih kamata ima za cilj potaknuti porezne obveznike da prioritetno podmire svoje porezne obveze kako ne bi riskirali da se njihovo porezno dugovanje poveća proporcionalno trajanju njegova nepodmirivanja. Bez takve mjere porezni obveznici ne bi imali nikakav posebni poticaj da podmire svoje porezne obveze u propisanim rokovima te bi mogli prednost dati drugim poslovnim transakcijama. Osim toga, nepostojanje zateznih kamata pogodovalo bi osobama koje ne ispunjavaju svoje porezne obveze u propisanim rokovima i koje bi tako imale koristi od dodatne likvidnosti i gospodarske prednosti zbog smanjenja stvarne vrijednosti iznosa njihova poreznog duga tijekom vremena.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da se, s obzirom na kontekst u kojem se nalazi nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku, čini da je taj propis, s obzirom na to da nameće mjeru kojom se uvode zatezne kamate, nužan za ostvarenje legitimnog cilja koji se njime želi postići.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na trećem mjestu, kad je riječ o proporcionalnosti u užem smislu te mjere, valja osobito podsjetiti na to da je litavski zakonodavac propisao zatezne kamate i utvrdio njihov iznos neovisno o prirodi i težini povrede koju utvrdi porezna uprava i da je iznos tih kamata utvrđen a da ta uprava ne može smanjiti jednu od sastavnica tog iznosa kako bi primijenila nižu kamatnu stopu od one predviđene tim propisom ili odustala od izračuna dijela tog iznosa. U tom okviru valja ispitati jesu li nepogodnosti uzrokovane nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku neproporcionalne u odnosu na ciljeve koji se tim propisom legitimno nastoje postići, tj. u odnosu na učinkovitost naplate PDV‑a i borbe protiv utaje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da se odredbe nacionalnog prava koje uređuju izračun stope zatezne kamate primjenjuju na sve porezne obveznike u slučaju neplaćanja ili zakašnjelog plaćanja, utvrđenog tijekom poreznog nadzora, poreza koji podliježe obvezi prijave, a nije prijavljen ili koji ne podliježe obvezi prijave, a nije obračunan. S jedne strane, stopa se a priori utvrđuje na jasan i transparentan način u skladu s objektivnim kriterijima i na temelju metodologije izračuna predviđene Zakonom o poreznoj upravi. S druge strane, tim je zakonom uređena diskrecijska ovlast odlučivanja porezne uprave u području utvrđivanja zateznih kamata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom osobito na preventivnu narav predmetne mjere, koja ima za cilj potaknuti poreznog obveznika da pravodobno ispuni svoje porezne obveze i pokriti troškove koje trpi porezna uprava zbog toga što porezni obveznik nije pravodobno ispunio svoje porezne obveze, određivanje unaprijed utvrđene stope za izračun zateznih kamata ne čini se neproporcionalnim, s obzirom na ciljeve koji se nastoje postići nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku, kako bi se osigurala njihova djelotvornost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kao što je nezavisni odvjetnik naveo u točki 55. svojeg mišljenja, iz činjenice da je iznos zateznih kamata paušalan i da ne postoji nikakva mogućnost njegove prilagodbe ne može se samo po sebi zaključiti da je ta mjera neproporcionalna. Naime, određivanjem, u nacionalnom propisu o kojem je riječ u glavnom postupku, iznosa zateznih kamata koji porezna uprava ne može ni na koji način prilagoditi, osim u nekoliko slučajeva koji se izričito utvrđuju u mjerodavnom poreznom propisu, porezni se obveznici štite od svake proizvoljne odluke te uprave uz istodobno osiguravanje jednakog postupanja prema tim obveznicima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako utvrđen iznos kamata omogućava kako vjerovnicima tako i dužnicima da precizno predvide budući iznos svojih potraživanja odnosno svojih financijskih obaveza, na način da se također zajamči pravna sigurnost. Nepostojanje ograničenja margine prosudbe kojom bi porezna uprava mogla raspolagati moglo bi dovesti do neopravdane razlike u postupanju u odnosu na porezne obveznike koji se nalaze u usporedivoj poreznoj situaciji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, valja istaknuti da, s obzirom na to da je razdoblje obračuna zateznih kamata povezano s izvršenjem ili prestankom porezne obveze poreznog obveznika, njegove radnje uvelike pridonose određivanju ukupnog iznosa kamata koje on mora platiti. Naime, primjena zateznih kamata nameće poreznom obvezniku, koji nije podmirio svoje porezne obveze u propisanim rokovima, financijsko opterećenje proporcionalno trajanju nepodmirenja njegova dugovanja koje je pokrenulo njihov tijek. Prema tome, uporaba zateznih kamata kao načina osiguranja izvršenja poreznih obveza načelno nije rješenje koje pretjerano opterećuje porezne obveznike.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj zaključak ne može osporiti činjenica da su, kao što je to tužitelj u glavnom postupku tvrdio, zatezne kamate o kojima je riječ retroaktivno izračunane za cijelo razdoblje od trenutka u kojem je porez trebao biti plaćen, dakle uključujući tijekom postupka poreznog nadzora i sudskog postupka. Naime, ako se nakon sudskog postupka konačno potvrdi postojanje porezne obveze, neuzimanje u obzir trajanja tog postupka prilikom izračuna zateznih kamata dalo bi predmetnom poreznom obvezniku likvidnosnu prednost u odnosu na druge porezne obveznike koji su pravodobno ispunili svoje obveze.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, kad je riječ o tvrdnji tužitelja u glavnom postupku prema kojoj je on zatražio oslobođenje od plaćanja dijela kamata koji premašuje iznos kojim se osigurava odšteta Državnoj riznici, valja istaknuti da, iako u određenim posebnim slučajevima iznos kompenzacijskih kamata može premašiti stvarnu štetu koju je pretrpjela državna riznica, to je samo posljedica sustava paušalne odštete, koji po svojoj prirodi ne odražava stvarno pretrpljene gubitke, nego gubitke koje državna riznica, prema ocjeni nacionalnog zakonodavca, može pretrpjeti (vidjeti u tom smislu presudu od 28. veljače 2018., Nidera, C‑387/16, EU:C:2018:121, t. 36.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, u skladu s člankom 100. stavkom 1. Zakona o poreznoj upravi, moguće je potpuno ili djelomično oslobođenje od plaćanja (obračunanih) zateznih kamata koje nisu plaćene (nenaplaćene) ako su ispunjeni uvjeti predviđeni tom odredbom. Takvo se oslobođenje osobito može odobriti ako se utvrdi jedan od razloga predviđenih u članku 141. stavku 1. tog zakona. Među tim razlozima nalaze se, među ostalim, slučajevi u kojima porezni obveznik dokaže da se počinjeno kažnjivo djelo ne može pripisati njegovoj krivnji ili kada je povreda poreznog zakona posljedica okolnosti neovisnih o njegovoj volji, koje nije predvidio i koje nije mogao predvidjeti, ili kada je riječ o izoliranom djelu kojim se, iako je protivno odredbama tog zakona, ne oštećuje proračun.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, točno je da ocjena proporcionalnosti mjerâ koje imaju represivnu svrhu zahtijeva da se uzmu u obzir okolnosti kao što su priroda i težina povrede porezne obveze koju utvrdi porezna uprava ili druge okolnosti kao što su poseban kontekst u kojem je ta povreda počinjena i njezina eventualna povezanost s drugim postupcima koji su u tijeku. Ostaje činjenica da su mjere kao što su zatezne kamate koje se odnose na dospjela dugovanja PDV‑a preventivne naravi i, kao što je to istaknuto u točki 79. ove presude, imaju za cilj potaknuti porezne obveznike na to da prioritetno ispune svoje porezne obveze, kako ne bi preuzeli rizik da će se iznos njihova poreznog duga povećati proporcionalno trajanju njegova nepodmirenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji utvrđuje načine izračuna stope zateznih kamata, pri čemu isključuje mogućnost da porezna uprava primijeni nižu kamatnu stopu od one koju predviđa taj propis ili odustane od obračuna dijela iznosa tih kamata, ne čini pretjeranim s obzirom na cilj koji se želi postići uz pomoć navedenih kamata. Činjenica da ta uprava ne može osloboditi poreznog obveznika plaćanja istih kamata, osim u slučajevima koji su taksativno definirani tim propisom, ni na koji način ne mijenja to utvrđenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 325. UFEU‑a i članak 273. Direktive o PDV‑u, u vezi s načelom proporcionalnosti, treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se utvrđuju načini izračuna stope zateznih kamata na dospjela dugovanja PDV‑a neovisno o prirodi i težini povrede koju utvrdi porezna uprava, i kojim se isključuje to da ona može primijeniti nižu kamatnu stopu od one predviđene tim propisom ili odustati od obračuna dijela iznosa zateznih kamata ili osloboditi poreznog obveznika plaćanja tih kamata, osim u slučajevima koji su taksativno određeni navedenim propisom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-159" title="page-18">
      Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-160" title="page-19">
      Članak 325. UFEU‑a i članak 273. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, u vezi s načelom proporcionalnosti,
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-161" title="page-19">
      valja tumačiti tako da im se:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-162" title="page-19">
      ne protivi nacionalni propis kojim se utvrđuju načini izračuna stope zateznih kamata na dospjela dugovanja PDV‑a neovisno o prirodi i težini povrede koju utvrdi porezna uprava, i kojim se isključuje to da ona može primijeniti nižu kamatnu stopu od one predviđene tim propisom ili odustati od obračuna dijela iznosa zateznih kamata ili osloboditi poreznog obveznika plaćanja tih kamata, osim u slučajevima koji su taksativno određeni navedenim propisom.
    </p>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-163" title="page-19">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: litavski</p>
</body>
</html>
