1

Tužitelj, osoba CQ, svojom tužbom traži, s jedne strane, na temelju članka 263. UFEU‑a, poništenje odluke Europskog revizorskog suda od 11. travnja 2019. o utvrđivanju iznosa potraživanja i naplate koja se na njega odnosi, u kojoj je taj sud iznos od 153 407,58 eura kvalificirao kao neopravdano primljen iznos na ime troškova službenih putovanja i dnevnica, troškova reprezentacije, kao i upotrebe usluge vozača te kojom je naložio povrat tog iznosa (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) i, s druge strane, na temelju članka 268. UFEU‑a, naknadu neimovinske štete koju je navodno pretrpio.

I.

Pravni okvir

A.

UFEU

2

Člankom 285. UFEU‑a određuje se sljedeće:

3

Članak 286. stavci 3. i 6. UFEU‑a glase kako slijedi:

B.

Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013

4

Članak 1. stavak 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL 2013., L 248, str. 1. i ispravak SL 2020., L 426, str. 97.) glasi kako slijedi:

5

Člankom 4. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 883/2013 predviđa se sljedeće:

6

U članku 5. stavcima 1. do 3. Uredbe br. 883/2013 navodi se sljedeće:

7

Člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 883/2013 određuje se sljedeće:

8

U članku 9. stavku 4. Uredbe br. 883/2013 pojašnjava se sljedeće:

9

Članak 11. stavak 4. Uredbe br. 883/2013 glasi kako slijedi:

C.

Unutarnja pravila koja je donio Revizorski sud

1.

Odluka br. 1-2003 o troškovima službenih putovanja članova Revizorskog suda

10

U članku 1. Odluke br. 1-2003 Revizorskog suda od 16. siječnja 2003. o troškovima službenih putovanja članova Revizorskog suda, koja se primjenjivala u vrijeme nastanka činjenica na koje se odnosi predmetna tužba (u daljnjem tekstu: Odluka br. 1-2003), navodilo se sljedeće:

11

Članak 3. Odluke br. 1-2003 glasio je kako slijedi:

12

Člankom 5. Odluke br. 1-2003 određivalo se sljedeće:

13

Članak 6. Odluke br. 1-2003 glasio je kako slijedi:

2.

Odluka br. 7-2004 o troškovima reprezentacije i ugošćivanja članova Revizorskog suda

14

Članak 2. Odluke br. 7-2004 Revizorskog suda od 22. travnja 2004. o troškovima reprezentacije i ugošćivanja njegovih članova, koja se primjenjivala u vrijeme nastanka činjenica na koje se odnosi predmetna tužba (u daljnjem tekstu: Odluka br. 7-2004), glasio je kako slijedi:

15

Člankom 6. Odluke br. 7-2004 predviđalo se sljedeće:

16

Odluci br. 7-2004 bila je priložena obavijest za članove Revizorskog suda od 22. travnja 2004., koja je sadržavala „prijedloge u pogledu troškova reprezentacije i ugošćivanja” (u daljnjem tekstu: obavijest od 22. travnja 2004.). U toj se obavijesti navodilo, među ostalim, sljedeće:

17

U Prilogu 1. obavijesti od 22. travnja 2004. navodilo se da se „reprezentacija/ugošćivanja izvan [Revizorskog] suda u pravilu moraju odnositi na osobe koje obnašaju visoke dužnosti u Uniji […], državama članicama ili drugim zemljama” i da troškovi koji se odnose na reprezentaciju/ugošćivanje u privatnoj rezidenciji člana „ne smiju premašiti ono što je nužno za tu svrhu, uključujući cvjetne aranžmane”.

18

U tom se prilogu također navodilo da, „[k]ad popis uzvanika, osim osoba izvan institucije, uključuje službenike [Revizorskog] suda, valja održati pravilnu ravnotežu između tih dviju kategorija” i da „osobnim prijateljima i članovima obitelji (osim bračnih drugova/partnera) treba uputiti privatne pozive na trošak člana”.

3.

Odluka br. 33‑2004 o vođenju i upotrebi voznog parka Revizorskog suda

19

Člankom 1. Odluke br. 33‑2004 Revizorskog suda od 15. lipnja 2004. o vođenju i upotrebi voznog parka Revizorskog suda, koja se primjenjivala u vrijeme činjenica na koje se odnosi predmetna tužba, do stupanja na snagu Odluke br. 19‑2009 Revizorskog suda od 20. travnja 2009. o vođenju i upotrebi voznog parka Revizorskog suda (u daljnjem tekstu: Odluka br. 33‑2004), određivalo se sljedeće:

20

Članak 4. Odluke br. 33‑2004 glasio je kako slijedi:

–

putovanja za koja je izdan putni nalog,

–

druga putovanja povezana s obavljanjem dužnosti paušalno procijenjena na 15 000 kilometara godišnje.”

21

Članak 5. Odluke br. 33‑2004 glasio je kako slijedi:

22

Člankom 6. Odluke br. 33‑2004 predviđalo se sljedeće:

23

Odluci br. 33‑2004 bio je priložen dokument naslovljen „Komentari koji se odnose na Odluku br. 33‑2004 o vođenju i upotrebi voznog parka Revizorskog suda” (u daljnjem tekstu: komentari koji se odnose na Odluku br. 33‑2004).

24

U skladu s komentarima koji se odnose na Odluku br. 33‑2004 u pogledu članka 4. te odluke, predviđalo se sljedeće:

–

put između doma (u mjestu zaposlenja) i mjesta rada,

–

put između mjesta zaposlenja ili boravišta i zračne luke,

–

protokolarne obveze koje se obavljaju u smanjenom opsegu i za koje nije izdan putni nalog,

–

slučajevi više sile (bolest, liječnički pregledi, nemogućnost vožnje itd.).”

4.

Odluka br. 19‑2009 o vođenju i upotrebi voznog parka Revizorskog suda

25

U tekstu članaka 1. i 4. do 6. Odluke br. 19‑2009 Revizorskog suda od 20. travnja 2009. o vođenju i upotrebi voznog parka Revizorskog suda, ponavlja se tekst odgovarajućih članaka Odluke br. 33‑2004.

26

Člankom 7. Odluke br. 19‑2009 određivalo se sljedeće:

27

Odluci br. 19‑2009 bio je priložen dokument naslovljen „Komentari koji se odnose na Odluku br. 19‑2009 o vođenju i upotrebi voznog parka Revizorskog suda” (u daljnjem tekstu: komentari koji se odnose na Odluku br. 19‑2009).

28

U tekstu komentara koji se odnose na Odluku br. 19‑2009 u pogledu članka 4. te odluke, ponavlja se tekst komentara u pogledu članka 4. Odluke br. 33‑2004 iz komentara koji se odnose na potonju odluku.

5.

Kodeks ponašanja članova Revizorskog suda iz 2012.

29

Članak 2. stavci 1., 2. i 4. Kodeksa ponašanja članova Revizorskog suda, koji je ta institucija donijela 8. veljače 2012. (u daljnjem tekstu: Kodeks ponašanja iz 2012.), glasio je kako slijedi:

30

Člankom 4. Kodeksa ponašanja iz 2012. određivalo se sljedeće:

II.

Činjenice iz kojih proizlazi spor

31

Tužitelj bio je član Revizorskog suda od 1. ožujka 2006. do 30. travnja 2018., pri čemu je služio dva mandata. Prije nego što je imenovan za člana Revizorskog suda, od 1980-ih obnašao je različite političke dužnosti u Kraljevini Belgiji. Do 2002. bio je član jedne političke stranke, a zatim je od 2002. bio član druge političke stranke (u daljnjem tekstu: politička stranka o kojoj je riječ).

32

Tijekom svojih mandata bio je raspoređen u vijeće Revizorskog suda koje je odgovorno za revidiranje troškova Europske unije u području vanjskih odnosa, proširenja i humanitarne pomoći. Tužitelj je tijekom otprilike sedam godina bio doajen tog vijeća.

33

Nakon pozitivnog mišljenja odbora zaduženog za ocjenu vanjskih aktivnosti članova Revizorskog suda, odlukom od 30. travnja 2015. tužitelju je dopušteno predsjedavati zakladom za očuvanje prirode i okoliša u svojoj regiji podrijetla.

34

Tužitelju su se, kao članu Revizorskog suda, namirivali troškovi reprezentacije i ugošćivanja, razni troškovi službenih putovanja koja mu je, na njegov zahtjev, odobravao predsjednik Revizorskog suda te su mu se isplaćivale dnevnice za ta putovanja.

35

Tužitelj je na raspolaganju imao službeni automobil. Od 2006. do ožujka 2014. Revizorski sud stavio mu je na raspolaganje vozača. Od travnja 2014. tužitelj je mogao tražiti da mu se stavi na raspolaganje vozač iz „pričuve vozača” kojom je upravljao ravnatelj Odjela za financije Revizorskog suda.

A.

Preliminarne mjere Revizorskog suda

36

Revizorski sud je tijekom 2016. dobio informacije o više ozbiljnih nepravilnosti koje se pripisuju tužitelju. Glavni tajnik te institucije je 18. srpnja 2016. usmeno obavijestio tužitelja o prijavi u odnosu na njega.

37

Službe Revizorskog suda provele su tijekom ljeta 2016. analizu službenih putovanja tužitelja i vozača te institucije za koje je izdao putne naloge, radi utvrđivanja mogućih nepravilnosti. Nakon toga su te službe i tužitelj razmijenili više dopisa u pogledu navodne nepravilnosti određenih službenih putovanja njega ili njegovih vozača te u pogledu zahtjeva Revizorskog suda da vrati tražene iznose. Tužitelj je nepravilnost koja mu se stavlja na teret smatrao neosnovanom te je odbio vratiti iznose koje je potraživao Revizorski sud.

38

Usto, Revizorski sud obaviješten je 26. srpnja 2016. o tvrdnjama da je tužitelj počinio prijevaru u osiguranju tijekom 2011., nakon nezgode između njegova službenog i njegova osobnog automobila. Glavni tajnik Revizorskog suda je 1. rujna 2016. usmeno obavijestio tužitelja o tim tvrdnjama. U dopisu od istog dana tužitelj je naveo da je predmetna nezgoda bila posljedica sudara između njegova službenog automobila kojim je upravljao vozač raspoređen u njegov kabinet i njegova privatnog automobila kojim je upravljao njegov sin.

B.

OLAF‑ova istraga

39

Glavni tajnik Revizorskog suda proslijedio je 14. listopada 2016. na temelju uputa predsjednika te institucije Uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) spis o tužiteljevim aktivnostima koje su dovele do moguće neopravdanih troškova na teret proračuna Unije. OLAF je 15. studenoga 2016. donio odluku o pokretanju istrage u tom pogledu.

40

Glavni direktor OLAF‑a je 31. ožujka 2017. formalno obavijestio predsjednika Revizorskog suda o pokretanju istrage zbog mogućih nepravilnosti, u kojima je sudjelovao tužitelj i koje utječu na financijske interese Unije, u pogledu upotrebe sredstava Revizorskog suda i službenih putovanja na kojima je bio ili koje je odobrio protivno primjenjivim pravilima.

41

OLAF je 22. rujna 2017. obavijestio tužitelja o pokretanju te istrage i o njegovu statusu „umiješane osobe” u toj istrazi.

42

OLAF je 20. studenoga 2017. proveo pretragu prostorija u tužiteljevu kabinetu te je tom prilikom prikupio razne dokumente. Nakon njihove prve analize, OLAF je 15. prosinca 2017. obavijestio tužitelja da je opseg istrage proširen na moguće sukobe interesa i druge povrede članaka 285. i 286. UFEU‑a, kao i odredbi Kodeksa ponašanja iz 2012.

43

OLAF‑ovi istražitelji su 22. prosinca 2017. usmeno saslušali tužitelja. Nakon što mu je OLAF proslijedio sažetak činjenica utvrđenih istragom, tužitelj mu je 15. svibnja 2018. podnio pisana očitovanja.

44

Revizorski sud zaprimio je 2. srpnja 2018. OLAF‑ovo konačno izvješće nakon završetka njegove istrage (u daljnjem tekstu: OLAF‑ovo izvješće). U tom su izvješću u pogledu tužitelja utvrđeni zlouporaba sredstava Revizorskog suda u okviru aktivnosti koje nisu povezane s njegovim dužnostima, zlouporaba kartica za gorivo, zlouporaba ugovora o automobilskom osiguranju za njegov službeni automobil, neopravdani izostanci, neprijavljivanje vanjskih aktivnosti, prijenos povjerljivih informacija i postojanje sukoba interesa.

45

S obzirom na utvrđenja u njegovu izvješću, OLAF je preporučio Revizorskom sudu da poduzme stegovne mjere protiv tužitelja, da donese prikladne mjere kako bi osigurao povrat iznosa od 472 869,09 eura, koji odgovara troškovima koje je Revizorski sud nepropisno snosio, te da razmotri povrat iznosa od 97 954,52 eura, koji odgovara plaći koja je tužitelju isplaćena tijekom neopravdanih izbivanja.

46

Osim toga, s obzirom na to da je smatrao da bi neke od činjenica otkrivenih istragom mogle činiti kaznena djela, OLAF je svoje informacije i preporuke proslijedio pravosudnim tijelima Velikog Vojvodstva Luksemburga.

C.

Kazneni postupak koji su pokrenula tijela Velikog Vojvodstva Luksemburga

47

S obzirom na informacije koje je proslijedio OLAF, državni odvjetnik pri tribunalu d’arrondissement de Luxembourg (Općinski sud u Luxembourgu, Luksemburg) zatražio je u dopisu od 1. listopada 2018. od Revizorskog suda da tužitelju ukine imunitet od sudskih postupaka. Ta je institucija 15. studenoga 2018. prihvatila taj zahtjev.

D.

Pokretanje postupka u okviru Revizorskog suda

48

Predsjednik Revizorskog suda dostavio je 3. srpnja 2018. članovima te institucije presliku OLAF‑ova izvješća i preporuka koje je izdalo to tijelo.

49

Predsjednik Revizorskog suda poslao je 5. listopada 2018. članovima te institucije preliminarno izvješće. U tom se izvješću preporučuje da se od Suda zatraži da „ispita utvrđene činjenice te da utvrdi je li tužitelj povrijedio obveze koje su proizlazile iz njegove službe”. Navedeno izvješće i OLAF‑ovo izvješće istog su dana dostavljeni tužitelju. Usto su mu 17. listopada 2018. dostavljeni prilozi OLAF‑ovu izvješću.

50

Tužitelj je 19. studenoga 2018. Revizorskom sudu dostavio pisana očitovanja. Članovi Revizorskog suda usmeno su ga saslušali 26. studenoga 2018. na zatvorenoj sjednici.

51

Revizorski sud odlučio je 29. studenoga 2018., na zatvorenoj sjednici, uputiti tužiteljev slučaj Sudu Europske unije u skladu s člankom 286. stavkom 6. UFEU‑a.

E.

Postupak pred Sudom Europske unije

52

Tužbom podnesenom 15. veljače 2019. Revizorski sud tražio je od Suda Europske unije da utvrdi da je tužitelj prestao ispunjavati obveze koje su proizlazile iz njegove službe te da mu slijedom toga izrekne sankciju predviđenu u članku 286. stavku 6. UFEU‑a.

53

Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) presudio da je tužitelj povrijedio obveze koje proizlaze iz njegove službe kao člana Revizorskog suda te je proglasio da se oduzimaju dvije trećine tužiteljeva prava na mirovinu s učinkom od dana objavljivanja navedene presude.

F.

Povrat troškova koje je Revizorski sud smatrao neopravdanima

54

Dopisom od 14. prosinca 2018. i dopisom s izmjenama od 23. siječnja 2019. glavni tajnik Revizorskog suda obavijestio je tužitelja da namjerava u korist Unije ishoditi povrat iznosa od 160 839,89 eura. Tim je dopisima priložena tablica troškova koji se smatraju neopravdanima (u daljnjem tekstu: tablica troškova za naplatu). Tužitelj je na te dopise odgovorio 4. veljače 2019. i dostavio primjedbe.

55

Glavni tajnik Revizorskog suda je 11. travnja 2019. donio pobijanu odluku. U njoj je utvrdio sljedeće:

–

da je tužitelju neopravdano uplaćen iznos od 33 172,91 eura na ime troškova službenih putovanja i dnevnica,

–

da je tužitelju neopravdano uplaćen iznos od 49 138,25 eura na ime troškova reprezentacije,

–

da je tužitelj zlouporabom usluge vozača Revizorskog suda na teret proračuna Unije neopravdano stavio troškove u ukupnom iznosu od 71 096,42 eura (30 501,27 eura na ime nadnica i 40 595,15 eura na ime troškova službenih putovanja i dnevnica),

–

da će se u suradnji s računovodstvenom službenicom Revizorskog suda naložiti povrat ukupnog iznosa od 153 407,58 eura do 31. svibnja 2019.

56

Dopisom od 4. lipnja 2019., nakon što je utvrdio da ukupni iznos od 153 407,58 eura nije vraćen do 31. svibnja 2019., računovodstveni službenik Revizorskog suda zahtijevao je plaćanje neopravdanog iznosa, uvećanog za zatezne kamate po stopi od 3,5 %, odnosno iznosa od 153 584,10 eura.

57

Dopisom od 7. lipnja 2019. računovodstveni službenik Revizorskog suda utvrdio je da je bankovnim transferom plaćen iznos od 153 584,10 eura. S obzirom na datum tog plaćanja, umanjio je iznos dugovanih kamata i vratio iznos od 88,26 eura jer je na taj dan tužiteljev dug iznosio 153 495,84 eura.

III.

Zahtjevi stranaka

58

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–

poništi pobijanu odluku;

–

po potrebi, poništi dvije odluke računovodstvene službenice Revizorskog suda od 4. i 7. lipnja 2019.;

–

naloži Revizorskom sudu povrat iznosa od 153 495,84 eura (153 407,58 eura uvećano za 88,26 eura na temelju zateznih kamata koje su mu pripisane) uvećanog za zatezne kamate po stopi od 3,5 % do potpunog podmirenja;

–

naloži Revizorskom sudu naknadu pretrpljene neimovinske štete;

–

naloži Revizorskom sudu snošenje troškova.

59

Revizorski sud od Općeg suda zahtijeva da:

–

tužbu djelomično odbaci kao nedopuštenu i djelomično odbije kao neosnovanu;

–

odbaci tužbu za naknadu štete kao nedopuštenu;

–

naloži tužitelju snošenje svih troškova postupka.

IV.

Pravo

A.

Zahtjev za poništenje pobijane odluke

60

U potporu svojem zahtjevu za poništenje tužitelj ističe šest tužbenih razloga, od kojih se prvi temelji na nepravilnosti OLAF‑ove istrage i njegova izvješća, drugi na tome da Revizorski sud nije izvršio svoju diskrecijsku ovlast, posebice kao dužnosnik za ovjeravanje, na povredi njegove obveze dokazivanja optužbe i na povredi njegove obveze obrazlaganja, treći na povredi razumnog roka, četvrti na povredi načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, kao i na postojanju „očitih pogreški”, peti na povredi načela prema kojem treba zastati s upravnim postupkom do donošenja odluke u kaznenom postupku koji se vodi na temelju istog činjeničnog stanja i šesti na povredi obveze obrazlaganja upotrebe usluge vozača i povredi članka 75. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL 2012., L 298, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.) ili članka 94. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL 2018., L 193, str. 1. i ispravak SL 2018., L 294, str. 45.).

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nepravilnosti OLAF‑ove istrage i njegova izvješća

61

Tužitelj tvrdi da su OLAF‑ova istraga i njegovo izvješće nepravilni zbog tri razloga, odnosno zato što je OLAF nezakonito proširio područje svoje istrage, povrijedio njegovo pravo na poštovanje privatnog života i nije poštovao njegova prava obrane.

62

Revizorski sud osporava tužiteljeve argumente.

63

Valja utvrditi da se tužiteljeva argumentacija koja se odnosi na nepravilnost OLAF‑ove istrage i njegova izvješća za potrebe ovog predmeta u bitnome podudara s argumentacijom iznesenom u postupku predviđenom u članku 286. stavku 6. UFEU‑a (točke 126. do 134. presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782)) koju je Sud odbio u točkama 140. do 175. presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782).

64

Naime, Sud je najprije priznao da je OLAF donio odluku o proširenju predmeta istrage koja je prvotno pokrenuta zbog mogućih nepravilnosti, u kojima je sudjelovao tužitelj i koje utječu na financijske interese Unije, u pogledu upotrebe sredstava Revizorskog suda i službenih putovanja na kojima je bio ili koje je odobrio protivno primjenjivim pravilima, na moguće sukobe interesa i druge povrede članaka 285. i 286. UFEU‑a te odredbi Kodeksa ponašanja iz 2012. Sud je u točki 157. presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) ipak zaključio da činjenica da se takvo proširenje temelji na elementima otkrivenima tijekom pretrage provedene 20. studenoga 2017. ne može značiti da je ta odluka nepravilna.

65

Nadalje, Sud je u točki 166. presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) odlučio da se na temelju argumenata koje je iznio tužitelj ne može za potrebe postupka predviđenog u članku 286. stavku 6. UFEU‑a utvrditi da je OLAF nezakonito povrijedio njegovo pravo na poštovanje privatnog života.

66

Naposljetku, Sud je u točki 174. presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), zaključio da se na temelju argumenata koje je iznio tužitelj ne može za potrebe postupka predviđenog u članku 286. stavku 6. UFEU‑a dokazati da su njegova prava obrane povrijeđena.

67

Očito je da tužitelj, nakon objave presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), osporava samo relevantnost za ovaj predmet zaključka Suda koji je donio u točki 174. te presude.

68

Kao što na to podsjeća tužitelj, Sud je presudio da, iako je na OLAF‑u i Revizorskom sudu da postupaju u skladu sa svojim obvezama, poštovanje prava na saslušanje dotičnog člana ili bivšeg člana Revizorskog suda, za potrebe postupka predviđenog u članku 286. stavku 6. UFEU‑a, treba sveobuhvatno ocijeniti (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 170.).

69

Sud se u potporu navedenoj ocjeni također oslonio na načelo prema kojem se ne može isključiti da je Revizorski sud mogao tom članu ili bivšem članu dati dostatnu mogućnost da bude saslušan o elementima koje nije mogao stvarno komentirati prije donošenja OLAF‑ova izvješća (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 170.). U tom pogledu, kao prvo, Sud je utvrdio da nije sporno da je OLAF 22. prosinca 2017. usmeno saslušao tužitelja, da su OLAF i tužiteljev odvjetnik nekoliko puta razmijenili pisane dopise i da je tužitelj, nakon što mu je priopćen sažetak činjenica utvrđenih istragom, mogao OLAF‑u dostaviti pisani dokument namijenjen pobijanju tvrdnji iznesenih u tom sažetku (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 171.). Kao drugo, Sud je istaknuo da je tužitelj 5. listopada 2018. primio OLAF‑ovo izvješće i preliminarno izvješće koje je predsjednik Revizorskog suda uputio članovima te institucije i da je mogao zauzeti stajalište o tim izvješćima istodobno slanjem pisanih primjedbi i na saslušanju pred Revizorskim sudom (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 172.). Kao treće, Sud je utvrdio da tužitelj nije istaknuo nijedan argument kojim se nastoji utvrditi da pred Revizorskim sudom nije mogao dostatno iznijeti svoje stajalište u pogledu određenih elemenata koji su utvrđeni protiv njega prije donošenja OLAF‑ova izvješća (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 172.).

70

Zaključak iz točke 174. presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) može se primijeniti na ovaj predmet, s obzirom na to da se, poput postupka predviđenog u članku 286. stavku 6. UFEU‑a, ne može isključiti da je Revizorski sud u ovom slučaju tužitelju mogao dati dostatnu mogućnost da bude saslušan o elementima koje nije mogao komentirati prije donošenja OLAF‑ova izvješća.

71

Tužitelj u ovom postupku nije istaknuo nijedan novi i konkretni element kojim se utvrđuje da ga Revizorski sud nije mogao dostatno saslušati o elementima koje nije mogao stvarno komentirati prije donošenja OLAF‑ova izvješća. Međutim, takve je elemente i dalje mogao istaknuti tijekom pisanog dijela tog postupka, osobito u svojim očitovanjima u pogledu zaključaka koje valja izvesti iz presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) za potrebe ovog predmeta.

72

Stoga prvi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Revizorski sud nije izvršio svoju diskrecijsku ovlast, posebice kao dužnosnik za ovjeravanje, na povredi njegove obveze dokazivanja optužbe i povredi njegove obveze obrazlaganja

73

U okviru ovog tužbenog razloga, tužitelj u biti tvrdi da je Revizorski sud samo uputio na OLAF‑ovo izvješće a da ga pritom nije analizirao niti je, među ostalim, točno naveo zašto je svaki od kritiziranih troškova nepravilan. Poziva se na članke 98., 100. i 101. Uredbe 2018/1046, iz kojih proizlazi da je dužnosnik za ovjeravanje dužan ocijeniti postojanje potraživanja i zatim odlučiti o njegovu povratu. Stoga je na Revizorskom sudu da točno navede zašto je svaki od kritiziranih troškova nepravilan, što je također nužno za ispunjenje obveze obrazlaganja.

74

Revizorski sud osporava tužiteljeve argumente.

75

Najprije valja napomenuti da u ovom postupku, nakon presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), tužitelj više ne ističe prigovor koji se temelji na tome da Revizorski sud nije izvršio svoju diskrecijsku ovlast. Stoga u tom pogledu više nije potrebno donijeti odluku.

76

Kad je riječ o prigovorima koji se temelje na povredi obveze Revizorskog suda da dokaže optužbu i na povredi njegove obveze obrazlaganja, koje tužitelj i dalje ističe u okviru ovog postupka, valja ih ispitati zajedno s obzirom na to da se preklapaju. Usto, iz spisa proizlazi da tužitelj zapravo samo ističe da Revizorski sud nije obrazložio neopravdanost različitih iznosa koje je utvrdio osobito s obzirom na tablicu troškova za naplatu.

77

Pravom na dobru upravu, utvrđenim u članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), za institucije, tijela, urede i agencije Unije predviđa se obveza obrazlaganja vlastitih odluka. Ta obveza ima isti opseg kao i obveza koja proizlazi iz članka 296. drugog stavka UFEU‑a, kojim se određuje da se u pravnim aktima navode razlozi na kojima se ti akti temelje. Cilj je te obveze obrazlaganja, s jedne strane, omogućiti zainteresiranim osobama da se upoznaju s razlozima mjere koja je poduzeta kako bi se zaštitila njihova prava, a s druge omogućiti sudovima Unije nadzor zakonitosti odluke (vidjeti presudu od 14. srpnja 2021., BG/Parlament, T‑253/19, neobjavljenu, EU:T:2021:459, t. 44. i navedenu sudsku praksu). Valja podsjetiti na to da je obveza obrazlaganja bitna postupovna pretpostavka koju treba razlikovati od pitanja osnovanosti obrazloženja, koje je dio materijalne zakonitosti spornog akta (vidjeti presudu od 22. svibnja 2012., Internationaler Hilfsfonds/Komisija, T‑300/10, EU:T:2012:247, t. 180. i navedenu sudsku praksu). Naime, obrazloženje odluke sastoji se od formalnog navođenja razloga na kojima se ta odluka temelji. To obrazloženje može biti dovoljno čak i kad se navode pogrešni razlozi (vidjeti presudu od 12. srpnja 2012., Dover/Parlament, C‑278/11 P, neobjavljenu, EU:C:2012:457, t. 36. i navedenu sudsku praksu).

78

Osim toga, u obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne okolnosti, s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje akta zahtjeve iz tog članka mora ocjenjivati ne samo u odnosu na njegov tekst nego i na njegov kontekst i na sva pravna pravila kojima se uređuje područje o kojem je riječ (presuda od 14. srpnja 2021., BG/Parlament, T‑253/19, neobjavljena, EU:T:2021:459, t. 45.).

79

U ovom se slučaju pobijana odluka sastoji od tri dijela: popratnog dopisa kojim se obavještava o pobijanoj odluci, njegova priloga (prilog 1.), koji sadržava navedenu odluku, i sažete obavijesti o terećenju (prilog 2.).

80

Nakon što je u pobijanoj odluci podsjetio na odredbe o troškovima službenih putovanja i dnevnicama, troškovima reprezentacije, kao i upotrebi voznog parka Revizorskog suda te troškovima usluge vozača kojom se koriste njegovi članovi, koje je tužitelj povrijedio, Revizorski sud utvrdio je neopravdano isplaćene iznose čiji se povrat tražio od tužitelja.

81

Revizorski sud u tom je pogledu naveo da se na temelju analize OLAF‑ova izvješća i prilogâ tom izvješću te dokumenata u posjedu njegovih administrativnih službi moglo utvrditi da su tužitelju neopravdano nadoknađeni troškovi za njegove privatne aktivnosti ili aktivnosti koje nisu bile povezane ili nisu bile spojive s njegovim dužnostima, iako je znao ili morao znati da se ti troškovi ne mogu platiti sredstvima Revizorskog suda. Konkretnije, odluka o utvrđivanju iznosa potraživanja i naplate sadržava tablicu troškova za naplatu u kojoj su za svaku aktivnost koja je neopravdano financirana na teret proračuna Unije navedeni, među ostalim, razlog koji je tužitelj naznačio u svojim putnim nalozima ili u putnim nalozima vozača ili u svojim zahtjevima za naknadu troškova reprezentacije, stvarna priroda aktivnosti, upućivanje na dokaze na temelju kojih se može utvrditi ta stvarna priroda, datum i mjesto aktivnosti koja je dovela do troškova te trošak koji je snosio Revizorski sud.

82

Iz toga slijedi da pobijana odluka sadržava obrazloženje koje je u skladu sa zahtjevima iz članka 41. Povelje, s obzirom na to da to obrazloženje omogućuje tužitelju da se upozna s razlozima na kojima se temelji pobijana odluka, a Općem sudu da izvrši svoj nadzor u tom pogledu, ne dovodeći u pitanje ispitivanje njegove osnovanosti, koje će se provesti u okviru četvrtog tužbenog razloga.

83

Kad je riječ o tužiteljevoj tvrdnji da Revizorski sud u odgovoru na tužbu u pogledu četvrtog tužbenog razloga iznosi novo obrazloženje ili nove razloge, ona će se ispitati u svakom slučaju zasebno u okviru navedenog tužbenog razloga.

84

Stoga drugi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi razumnog roka

85

Tužitelj tvrdi da je Revizorski sud povrijedio načelo poštovanja razumnog roka, propisano u članku 41. stavku 1. Povelje, time što je doveo u pitanje pravilnost zahtjeva za naknadu troškova koji su podneseni nakon 2006., iako je ta institucija od podnošenja tih zahtjeva raspolagala svim korisnim informacijama kako bi osigurala da su navedeni zahtjevi opravdani ili kako bi odlučila tražiti pojašnjenja. Prema njegovu mišljenju, retroaktivni učinak provjere Revizorskog suda treba biti ograničen na tri godine ili barem pet godina od 5. listopada 2018., odnosno datuma njegova preliminarnog izvješća. Tužitelj stoga smatra da je za unose u tablicu troškova za naplatu prije 4. listopada 2013., odnosno retke br. 1 do uključivo 261, nastupila zastara, što dovodi do iznosa od 85 924,75 eura, tako da je visina ukupnog iznosa koji se može kvalificirati kao potraživanje koje će Revizorski sud od njega tražiti 67 482,83 eura.

86

U tom se pogledu tužitelj poziva na Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL 2002., L 248, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 2., str. 145.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 1995/2006 od 13. prosinca 2006. (SL 2006., L 390, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 1., str. 267.), u čijem se članku 73.a uvodi načelo zastare koja za dodijeljena prava Unije prema trećim stranama nastupa u roku od pet godina. Kad je riječ o roku u kojem obavijest o terećenju treba dostaviti dužniku, tužitelj napominje da se ni u „Financijskoj uredbi” ni u njezinim pravilima za provedbu ne navodi takav rok. Međutim, podsjeća na to da iz sudske prakse Suda proizlazi da obavijest o terećenju treba dostaviti u razumnom roku i da Sud smatra da je taj rok nerazuman kada do te dostave dođe izvan razdoblja od pet godina od trenutka od kojeg je nadležna institucija, u uobičajenim okolnostima, mogla potraživati svoj dug. Tužitelj u replici upućuje i na članak 98. stavak 2. Uredbe 2018/1046.

87

Tužitelj u svojim očitovanjima o zaključcima koje za potrebe ovog predmeta valja izvesti iz presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatra da Sud nije zauzeo stajalište o ovom tužbenom razlogu, s obzirom na to da je odbio drugi prigovor koji se temelji na povredi razumnog roka za pokretanje stegovnog postupka pred Revizorskim sudom.

88

Revizorski sud osporava tužiteljeve argumente i pritom u biti smatra da se njegovo potraživanje moglo smatrati nespornim, u fiksnom iznosu i dospjelim tek na datum donošenja OLAF‑ova izvješća, kao što se to zahtijeva člankom 78. stavkom 2. Uredbe br. 966/2012 i člankom 81. točkom (b) Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe br. 966/2012 (SL 2012., L 362, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 9., str. 183.). Stoga na datum donošenja pobijane odluke još nije istekao rok od pet godina. Revizorski sud u tom pogledu podsjeća na tekst članka 85. drugog stavka Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), na temelju kojeg se zahtjev za povrat mora podnijeti najkasnije pet godina od datuma isplate iznosa. Istaknuo je i da taj zahtjev vrijedi i nakon isteka tog roka ako se može utvrditi da je primatelj namjerno doveo u zabludu administrativno tijelo radi stjecanja predmetnog iznosa, što predstavlja opće načelo prava Unije.

a)

Rok zastare

89

Tužbenim razlogom koji se temelji na povredi razumnog roka tužitelj se poziva na načelo zastare koja za dodijeljena prava Unije prema trećim stranama nastupa u roku od pet godina. U tom pogledu navodi, s jedne strane, među ostalim, članak 73.a Uredbe br. 1605/2002, kako je izmijenjena i koja je bila na snazi do 31. prosinca 2013., kao i članke 78. i 85.b Uredbe Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe br. 1605/2002 (SL 2002., L 357, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 7.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ, Euratom) br. 478/2007 od 23. travnja 2007. (SL 2007., L 111, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 2., str. 264.), koja je bila na snazi do 31. prosinca 2012. S druge strane, tužitelj u replici navodi i članak 98. stavak 2. Uredbe 2018/1046. Tužitelj je na raspravi, kao odgovor na poziv Općeg suda da pojasni pravnu osnovu za primjenu na ovaj slučaj načela zastare koja za dodijeljena prava Unije prema trećim stranama nastupa u roku od pet godina, tvrdio da se, kao što je to učinio u okviru replike, valja osloniti na članak 98. stavak 2. Uredbe 2018/1046, što Revizorski sud ne osporava. Stoga valja uputiti na tu odredbu koja je bila primjenjiva na datum donošenja pobijane odluke.

90

Tužitelj u biti navodi da mu Revizorski sud nije mogao dostaviti obavijest o terećenju kako bi potraživao svoj navodni dug u okviru zahtjeva za plaćanje koji su kvalificirani kao nepravilni i podneseni prije više od pet godina. Tužitelj u okviru te tvrdnje u biti smatra da je rok zastare, koji se predviđa u članku 98. stavku 2. drugom podstavku Uredbe 2018/1046, primjenjiv bez iznimke.

91

Članak 98. stavci 1. i 2. Uredbe 2018/1046 glase kako slijedi:

92

U tom pogledu i uvodno, važno je istaknuti da sustav zastare mora biti osmišljen tako da se uspostavi ravnoteža između, s jedne strane, ciljeva jamčenja pravne sigurnosti i osiguranja obrade predmeta u razumnom roku kao općih načela prava Unije i, s druge strane, djelotvorne i učinkovite provedbe načela dobrog financijskog upravljanja (vidjeti po analogiji presudu od 21. siječnja 2021., Whiteland Import Export, C‑308/19, EU:C:2021:47, t. 49.). Načelo razumnog roka vrijedi u tom posebnom kontekstu, a ne na temelju same primjene članka 41. Povelje, kao što to tužitelj tvrdi.

93

Konkretnije, člankom 98. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe 2018/1046 predviđa se sustav zastare za dostavu obavijesti o terećenju u interesu pravne sigurnosti kojim se istodobno štite dužnik o kojem je riječ i institucija Unije koja šalje obavijest o terećenju. Naime, kad je riječ o dužniku, načelom pravne sigurnosti sprečava se da institucije Unije mogu djelovati bez ikakvog vremenskog ograničenja, čime, među ostalim, mogu ugroziti stabilnost nastalih pravnih situacija. Kad je riječ o institucijama Unije, u izvršavanju svoje zadaće naplate Unijinih potraživanja od trećih strana kako bi se poštovalo načelo dobrog financijskog upravljanja, one trebaju poštovati razumni rok koji predstavlja aspekt načela dobrog upravljanja i proizlazi iz temeljnog zahtjeva pravne sigurnosti (vidjeti u tom smislu presude od 13. studenoga 2014., Nencini/Parlament, C‑447/13 P, EU:C:2014:2372, t. 45.; od 14. lipnja 2016., Marchiani/Parlament, C‑566/14 P, EU:C:2016:437, t. 101. i od 5. listopada 2004., Sanders i dr./Komisija, T‑45/01, EU:T:2004:289, t. 59. i 60. i navedenu sudsku praksu).

94

Određivanje rokova zastare u području utvrđivanja iznosa potraživanja također treba biti u skladu s načelom djelotvornosti i ne može provedbu prava Unije učiniti praktički nemogućom ili pretjerano teškom (vidjeti po analogiji presude od 17. studenoga 2016., Stadt Wiener Neustadt, C‑348/15, EU:C:2016:882, t. 41. i od 21. siječnja 2021., Whiteland Import Export, C‑308/19, EU:C:2021:47, t. 48. i 65.).

95

Točno je da, s obzirom na članak 98. stavke 1. i 2. Uredbe 2018/1046, institucija Unije, u uobičajenim okolnostima, može potraživati svoj dug od dana kada raspolaže popratnom dokumentacijom koja joj omogućuje da određeno potraživanje potvrdi kao nesporno, u fiksnom iznosu i dospjelo ili je takvom popratnom dokumentacijom mogla raspolagati da je postupila s dužnom pažnjom (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 14. lipnja 2016., Marchiani/Parlament, C‑566/14 P, EU:C:2016:437, t. 103.).

96

Međutim, takvo utvrđenje može postati gotovo nemoguće u slučajevima u kojima institucija Unije, unatoč naporima koje je poduzela, ne može potvrditi potraživanje zbog postupanja dužnika, konkretno njegovih odugovlačenja ili njegove zle vjere.

97

Takvo tumačenje proizlazi iz načela prema kojem strogi sustav zastare koji, iz razloga svojstvenih tom sustavu, čini sustavnu prepreku zaštiti financijskih interesa Unije može učiniti primjenu pravila tog prava praktički nemogućom ili pretjerano teškom (vidjeti po analogiji presudu od 21. siječnja 2021., Whiteland Import Export, C‑308/19, EU:C:2021:47, t. 53. i navedenu sudsku praksu).

98

Tumačenje članka 98. Uredbe 2018/1046, s obzirom na to da se njime predviđaju odstupanja od početka računanja roka za utvrđivanje iznosa potraživanja, potvrđuje se po analogiji prekidima roka zastare predviđenog u članku 105. navedene uredbe za povrat iznosa potraživanja.

99

Točno je da se za dodijeljena prava Unije prema trećim stranama u Uredbi 2018/1046 ne predviđa nikakva odgoda ili prekid roka zastare na temelju akta koji konkretno donosi OLAF i koji se odnosi na istragu, protivno odredbama članka 139. stavka 2. drugog podstavka te uredbe, koji se primjenjuje na odluku o isključenju osoba ili subjekata iz njezina članka 135. stavka 2. iz sudjelovanja u postupcima dodjele uređenima navedenom uredbom ili iz odabira osoba ili subjekata za izvršenje sredstava Unije. Međutim, takvo nenavođenje u zakonodavnom tekstu ne treba tumačiti preusko te treba uzeti u obzir posebnu ulogu i ovlasti koje se odredbama prava Unije dodjeljuju OLAF‑u. Suprotan zaključak učinio bi primjenu pravnih pravila prava Unije praktički nemogućom ili pretjerano teškom i ugrozio načelo djelotvornosti prava Unije.

100

Iz toga proizlazi da početak računanja roka za utvrđivanje iznosa potraživanja, na temelju članka 98. stavka 2. drugog podstavka Uredbe 2018/1046, odnosno trenutak od kojeg institucija o kojoj je riječ, u uobičajenim okolnostima, može potraživati svoj dug ne odgovara nužno trenutku u kojem osoba poput tužitelja od institucije traži isplatu određenog novčanog iznosa. U određenim okolnostima može odgovarati trenutku u kojem OLAF podnosi izvješće toj instituciji (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 14. lipnja 2016., Marchiani/Parlament, C‑566/14 P, EU:C:2016:437, t. 107.).

101

S obzirom na prethodno navedeno, pravno je neosnovana tužiteljeva tvrdnja prema kojoj je rok zastare utvrđen u članku 98. stavku 2. drugom podstavku Uredbe 2018/1046 primjenjiv bez iznimke.

102

Stoga u svakom slučaju zasebno valja ispitati od kojeg je trenutka Revizorski sud, u uobičajenim okolnostima, mogao potraživati svoj dug, u smislu članka 98. stavka 2. drugog podstavka Uredbe 2018/1046.

b)

Tužiteljevi zahtjevi za naknadu troškova navedeni u recima br. 1 do 261 tablice troškova za naplatu

103

Tužitelj tvrdi da Revizorski sud zbog zastare nije mogao utvrditi iznos potraživanja i ishoditi njegov povrat kad je riječ o njegovim zahtjevima za naknadu troškova koje je podnio tijekom razdoblja od 2006. do 4. listopada 2013. i koji su navedeni u recima br. 1 do 261 tablice troškova za naplatu.

104

U ovom slučaju nije sporno da je Revizorski sud tužitelju dostavio obavijest o terećenju tek 11. travnja 2019., odnosno nakon što je ta institucija 2. srpnja 2018. primila OLAF‑ovo izvješće, na temelju kojeg je sastavila svoje preliminarno izvješće 5. listopada 2018. Iz njegova izvješća proizlazi da je OLAF proveo pretragu prostorija u tužiteljevu kabinetu i da je tom prilikom prikupio razne dokumente radi njihove digitalne analize te da je ispitao samog tužitelja i druge dotične osobe (vidjeti i točke 39. do 46. ove presude). OLAF je na temelju svoje istrage utvrdio da su informacije koje je tužitelj Revizorskom sudu pružio u svojim putnim nalozima i prijavama troškova reprezentacije bile nedovoljne kako bi se predsjedniku Revizorskog suda omogućilo da uz potpuno poznavanje činjenica provjeri je li aktivnost o kojoj je riječ bila u interesu Revizorskog suda.

105

U tom pogledu, s jedne strane, iz članka 11. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 883/2013, u vezi s njezinim uvodnim izjavama 28. i 29., proizlazi da OLAF‑ova istraga završava sastavljanjem konačnog izvješća o istrazi, koje čini prihvatljiv dokaz u upravnim ili sudskim postupcima, i koje sadržava, među ostalim, zaključke istrage i preporuke glavnog direktora o mjerama koje treba poduzeti. U skladu s člankom 11. stavkom 4. navedene uredbe, OLAF šalje to izvješće predmetnoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji, na kojima je da poduzmu mjere, pogotovo stegovne ili pravne, koje nalažu rezultati istrage i o njima izvijeste OLAF u roku utvrđenom u preporukama koje se prilažu izvješću i to na OLAF‑ov zahtjev. U ovom slučaju, Revizorski sud je upravo u tom kontekstu 5. listopada 2018. sastavio svoje preliminarno izvješće o OLAF‑ovoj istrazi.

106

S druge strane, važno je podsjetiti na to da, u skladu s člankom 1. stavkom 4. Uredbe br. 883/2013, OLAF unutar institucija, tijela, ureda i agencija osnovanih Ugovorima ili na temelju njih provodi administrativne istrage u cilju borbe protiv prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije, odnosno takozvane „unutarnje istrage”. Iz te uredbe također proizlazi da OLAF, u okviru takvih istraga, ima neposredan i nenajavljen pristup svim relevantnim informacijama, uključujući informacijama iz baza podataka institucija, tijela, ureda i agencija, kao i pristup njihovim prostorijama. Može dobiti presliku i izvatke bilo kojeg dokumenta ili sadržaja bilo kojeg medija za pohranu podataka koje posjeduju institucije, tijela, uredi i agencije. OLAF također može od ostalih članova osoblja zatražiti usmene informacije, uključujući obavijesne razgovore, te pisane informacije. Može obavljati provjere i inspekcije na licu mjesta u prostorijama gospodarskih subjekata kako bi dobio pristup informacijama važnima za pitanje koje je predmet unutarnje istrage.

107

Suprotno tomu, instituciji Unije kao što je Revizorski sud nisu dodijeljene takve ovlasti istrage, osobito u svrhu potvrde potraživanja prema nekom od njezinih članova i utvrđivanja njegova iznosa.

108

S obzirom na uvodne napomene iz točaka 89. do 107. ove presude, valja ispitati je li Revizorski sud mogao potvrditi i potraživati svoj dug iz redaka br. 1 do 261 tablice troškova za naplatu, u pogledu tužiteljevih zahtjeva za naknadu troškova navedenih u tim recima, od kad su ti zahtjevi podneseni, kao što to smatra tužitelj, ili od datuma donošenja OLAF‑ova izvješća, kao što to tvrdi Revizorski sud. U svrhu tog ispitivanja te zahtjeve valja podijeliti u tri skupine.

1)

Prva skupina tužiteljevih zahtjeva za naknadu troškova

109

Treba napomenuti da je, među tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima br. 1 do 261 tablice troškova za naplatu, nekoliko njih sadržavalo opravdanja koja su a priori bila vjerodostojna i u trenutku kad ih je tužitelj podnio nisu zahtijevala nikakvu dodatnu provjeru Revizorskog suda. U pogledu tih zahtjeva, Revizorski sud prije OLAF‑ove istrage nije raspolagao informacijama na temelju kojih bi im se mogao protiviti.

110

Kao prvo, među navedenim su zahtjevima za naknadu troškova oni navedeni u recima br. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 12, 14, 15, 16, 17, 19, 20, 23, 24, 29 (djelomično), 31, 41, 43, 54, 57 (djelomično), 59, 60, 61, 63 (djelomično), 65, 66, 68, 69, 70, 81, 84, 85, 88, 89, 92, 94, 95, 96, 97, 111, 116, 118 (djelomično), 120, 133, 150, 168, 169, 171, 175, 183, 184, 190, 194, 203, 204, 207, 208, 211, 215, 218, 221, 229 (djelomično), 236, 238, 248, 258 i 260 tablice troškova za naplatu, koji se odnose na tužiteljeve sastanke s političkim predstavnicima ili, u nekim ograničenim slučajevima, s članovima njihova kabineta ili na tužiteljevo sudjelovanje u aktivnostima političke stranke o kojoj je riječ.

111

Valja napomenuti da se, s jedne strane, tek prilikom OLAF‑ove istrage utvrdilo da se tužitelj tijekom svojeg mandata barem 188 puta sastao s belgijskim političkim predstavnicima koji su uglavnom bili članovi političke stranke o kojoj je riječ, čiji je i on bio član. Prema OLAF‑ovu izvješću, taj broj predstavlja 24 % svih tužiteljevih sastanaka ili ručkova na koje su se odnosili njegovi zahtjevi za naknadu troškova. Valja utvrditi da se to odnosi na aktivnosti navedene u recima br. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 12, 14, 15, 16, 19, 20, 23, 24, 29 (djelomično), 31, 41, 43, 54, 57 (djelomično), 59, 63 (djelomično), 65, 66, 70, 84, 88, 89, 92, 96, 97, 111, 116, 118 (djelomično), 133, 150, 168, 169, 171, 183, 184, 190, 194, 203, 204, 208, 211, 215, 218, 236, 238 i 248 tablice troškova za naplatu.

112

S druge strane, također je OLAF utvrdio vezu između sastanaka s belgijskim političkim predstavnicima i tjednih sastanka upravnog odbora političke stranke o kojoj je riječ. U tom pogledu iz OLAF‑ova izvješća proizlazi da je tijekom svoje istrage pribavio zapisnike s 44 sastanka u kojima je navedeno prisustvo članova upravnog odbora političke stranke o kojoj je riječ tijekom razdoblja od 17. studenoga 2008. do 29. travnja 2010. OLAF je tužiteljevo prisustvo utvrdio na 28 sastanaka. Valja utvrditi da je u tom pogledu riječ o tužiteljevim aktivnostima navedenima u recima br. 54, 60, 61, 68, 70, 81, 84, 85, 88 i 94 tablice troškova za naplatu.

113

Kad je riječ o tužiteljevu prisustvu na ostalim sastancima upravnog odbora političke stranke o kojoj je riječ, OLAF je istaknuo da je jasno da je tužitelj tijekom svojeg mandata kao člana s pravom glasa morao redovito prisustvovati tjednim sastancima tog odbora do studenoga 2008. Prema OLAF‑ovu izvješću, ispitivanjem putnih naloga otkriveno je da je tužitelj u razdoblju od ožujka 2006. do studenoga 2008. otišao na 27 službenih putovanja ponedjeljkom kako bi se sastao s članovima političke stranke o kojoj je riječ i da je tužitelj zahvaljujući tim službenim putovanjima mogao sudjelovati na tjednim sastancima upravnog odbora te političke stranke. Opći sud utvrđuje da je u tom pogledu riječ o recima br. 1, 5, 7, 12, 17, 19, 23 i 24 tablice troškova za naplatu. Konkretnije, među tim se aktivnostima u OLAF‑ovu izvješću navodi sastanak održan 7. travnja 2008., koji je naveden u retku br. 19 tablice troškova za naplatu.

114

Kad je riječ o tužiteljevu prisustvu na tim sastancima nakon travnja 2010., OLAF je naveo da to nije mogao utvrditi tijekom svoje istrage, ali da je zbog svojeg statusa člana koji nema pravo glasa morao sudjelovati barem na mjesečnim sastancima koji su se održavali svakog prvog ponedjeljka u mjesecu. U tom pogledu iz OLAF‑ova izvješća proizlazi da je u analizi tužiteljevih službenih putovanja u razdoblju od travnja 2010. do prosinca 2017. otkriveno da je 17 puta otputovao u Bruxelles (Belgija) prvog ponedjeljka u mjesecu kako bi se sastao s predstavnicima političke stranke o kojoj je riječ, za koje se činilo da su uključeni u upravljanje tom strankom. Opći sud utvrđuje da tužiteljeve aktivnosti navedene u recima br. 171, 203 i 238 tablice troškova za naplatu odgovaraju toj situaciji.

115

Usto, iz napomena u tužiteljevu dnevnom redu proizlazi da su se službena putovanja navedena u recima br. 120, 175 i 221 odnosila na sudjelovanje na parlamentarnim danima političke stranke o kojoj je riječ, da su se službeno putovanje navedeno u retku br. 207, kao i djelomično službeno putovanje navedeno u retku br. 229 odnosili na novogodišnje dočeke te političke stranke, da se službeno putovanje navedeno u retku br. 258 odnosilo na posjet gradu organiziran za članove navedene stranke ili pak službena putovanja navedena u recima br. 69 i 260 na studijski dan odnosno na kongres iste stranke (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 451.).

116

Kao drugo, kad je riječ o tužiteljevim odnosima s predstavničkim tijelima i udruženjima, navedenima u recima br. 32, 48, 83, 93, 118 (djelomično), 131, 132, 134 i 135, 137, 143, 154, 155, 170, 174 (djelomično), 192, 209, 217, 219, 224, 227, 228, 242, 256 i 261 tablice troškova za naplatu, OLAF je utvrdio da je većina tih odnosa bila s lokalnim tijelima, poput Trgovačke i gospodarske komore u tužiteljevoj regiji podrijetla, industrijske skupine u tužiteljevoj regiji podrijetla i udruge lokalnih poslodavaca, čije je područje djelovanja ograničeno na tužiteljevu regiju podrijetla. S tim aktivnostima treba izjednačiti i aktivnosti navedene u recima br. 39, 138 i 196 tablice troškova za naplatu koje se odnose na službene pozive kruga osoba čiji je predmet jačati prisustvo flamanskih poduzetnika u Bruxellesu. Naime, u tablici troškova za naplatu upućuje se na OLAF‑ovo izvješće i osobito na njegove stranice 5., 18., 29. i 37. te se navodi da taj krug osoba, čiji je predmet jačati prisustvo flamanskih poduzetnika u Bruxellesu, organizira sastanke kako bi se omogućio susret flamanskih poduzetnika i belgijskih diplomanata koji obavljaju dužnosti u inozemstvu i da te aktivnosti nisu bile povezane s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda. Tužiteljevo prisustvo proizlazi i iz zapisnika sa sastanaka upravnog odbora političke stranke o kojoj je riječ na datum koji odgovara datumu službenog putovanja navedenog u retku br. 39.

117

Kao treće, kad je riječ o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima br. 18, 29 (djelomično), 100 (djelomično), 114 i 239 koji su se odnosili na sastanke s osobom koja je među ostalim u putnim nalozima imenovana kao „CEO” (glavni izvršni direktor), „CEO [gospodarskog subjekta]” ili „CEO, predsjednik”, OLAF je utvrdio da se tužitelj u razdoblju od 2008. do 2015. s tom osobom sastao osam puta i da je tada ta osoba bila predsjednik upravnog odbora holdinga čiji je tužitelj bio dioničar, u skladu s njegovom izjavom o interesima iz 2017. Usto, tužitelj je kad ga se ispitivalo tijekom OLAF‑ove istrage objasnio da je dotična osoba s kojom su održani sastanci bila njegov dugogodišnji prijatelj i „veliki izvor nadahnuća”.

118

Kao četvrto, u pogledu tužiteljevih zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 75 i 86 koji su se odnosili na sastanke s osobom imenovanom kao „CEO [gospodarskog subjekta]” održane 21. prosinca 2009. i 15. ožujka 2010., OLAF je ta dva sastanka izričito naveo u svojem izvješću i utvrdio da se podudaraju s Unijinom istragom o državnoj potpori koju je belgijska vlada dodijelila tom gospodarskom subjektu. OLAF je također utvrdio da je tužitelj bio u kontaktu s osobom s kojom su održani sastanci i na koju se odnosila ta istraga te da je održavao izravan kontakt s kabinetom člana Europske komisije i s osobom koja je tada bila predsjednik političke stranke o kojoj je riječ. Usto, iz zapisnika sa sastanaka upravnog odbora političke stranke o kojoj je riječ proizlazi da je tužitelj sudjelovao na takvom sastanku na datum koji odgovara datumu službenog putovanja navedenog u retku br. 86.

119

Kao peto, kad je riječ o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima br. 45, 130, 199, 202, 230, 232, 253 i 257 (djelomično), oni su se odnosili na aktivnosti za koje je OLAF utvrdio da su privatne prirode. Naime, OLAF je utvrdio da su se ti zahtjevi odnosili, redom, na ručak s predsjednikom belgijskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sastanak s partnerom na lovačkom izletu, sastanak s direktorom revizorskog društva u pogledu ponude za zaposlenje tužiteljeva sina u tom društvu, tužiteljevo prisustvo na vjenčanju djeteta jednog od njegovih prijatelja, dva sastanka s direktorom jednog gospodarskog subjekta, odnosno poslodavcem jednog tužiteljeva djeteta, sastanak s belgijskim političkim predstavnikom privatne prirode i tužiteljevo sudjelovanje na roštilju koji je organizirao bivši član političke stranke o kojoj je riječ. Iz zapisnika sa sastanaka upravnog odbora političke stranke o kojoj je riječ proizlazi i da je tužitelj sudjelovao na takvom sastanku na datum koji odgovara datumu službenog putovanja navedenog u retku br. 45.

120

Zahtjeve za naknadu troškova navedene u recima br. 82, 115 i 121 valja izjednačiti s aktivnostima navedenima u točki 119. ove presude. Naime, aktivnost navedena u retku br. 115 odnosila se na ručak s direktorom jednog gospodarskog subjekta 10. rujna 2010. Kad je riječ o aktivnostima navedenima u recima br. 82 i 121, s obzirom na to da su se odnosile na „gospodina […], CEO‑a” i „službeni poziv […]”, OLAF je utvrdio da bila riječ o sastanku s trgovcem nekretnina u privatne svrhe.

121

Kao šesto, OLAF‑ovo izvješće obuhvaća i tužiteljeve aktivnosti koje se odnose na sastanke s diplomatom Ruske Federacije, s dvama članovima Komisije i glavnim direktorom skupine europskih lobija kao i Kraljem Belgijanaca. Te su aktivnosti navedene u recima br. 56, 57 (djelomično), 108, 122 i 223 tablice troškova za naplatu.

122

Prije svega, kad je riječ o sastanku s diplomatom Ruske Federacije, navedenom u retku br. 56 tablice troškova za naplatu, OLAF je utvrdio da se tužitelj s tim diplomatom sastao zbog pitanja povezanog s posvojenjem djeteta s ruskim državljanstvom u belgijsku obitelj. Prema OLAF‑ovu izvješću, napomena u tužiteljevu digitalnom kalendaru upućivala je na poteškoće otkrivene u dokumentima o posvojenju te je dotični diplomat bio spreman pomoći u pogledu određenih formalnosti kojima bi se riješio problem. Usto, OLAF je naveo da se tužitelj s istim diplomatom sastao 22. lipnja i ponovno 6. srpnja 2009. te da su putni nalozi sadržavali napomenu „sastanak s [diplomatom]” a da pritom nije bio naveden pravi razlog tih sastanaka. Smatrao je da je taj sastanak bio privatne prirode. Naime, na tu tužiteljevu aktivnost upućuje se u dijelu izvješća naslovljenom „Prijateljski posjeti poslovnim ljudima i poznanicima iz privatnih razloga”.

123

Nadalje, kad je riječ o tužiteljevim sastancima s članovima Komisije navedenima u recima br. 57 (djelomično) i 108, iz OLAF‑ova izvješća proizlazi da je, s jedne strane, tužitelj unutar kabineta člana Komisije izravno intervenirao u pogledu zahtjeva za bespovratna sredstva koji je jedna organizacija podnijela radi financiranja potpore europskim kulturnim festivalima. S druge strane, OLAF je utvrdio da je tužitelj organizirao sastanak s članom Komisije i jednom drugom osobom te je na njemu sudjelovao kako bi raspravio o stajalištu skupine lobija o Unijinoj strategiji u pogledu istraživanja i inovacija. Prema OLAF‑ovu izvješću, ta se druga osoba sastala s tužiteljem 18. listopada 2010. radi daljnje rasprave, a ta je aktivnost navedena u retku br. 122 tablice troškova za naplatu.

124

Naposljetku, kad je riječ o tužiteljevu sastanku s Kraljem Belgijanaca navedenim u retku br. 223 tablice troškova za naplatu, OLAF je na temelju tužiteljeva dnevnog reda utvrdio da ga je belgijska kraljevska obitelj pozvala da sudjeluje u „kraljevskim lovačkim izletima” u jednom belgijskom gradu.

125

Kao sedmo, kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 63 tablice troškova za naplatu (djelomično), koje se odnosilo na „svečanost otvaranja akademske godine jedne ustanove europskih studija”, u tablici troškova za naplatu upućuje se na tužiteljev dnevni red i navodi da nije sudjelovao u toj svečanosti jer se nije nalazio na popisu europskih uglednika koji su joj prisustvovali.

126

Kao osmo, kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 74 tablice troškova za naplatu, koje se opravdalo pozivom rukovoditelja privatnog gospodarskog subjekta, iz tužiteljeva dnevnog reda proizlazi da je predmet tog putovanja bilo sudjelovanje na koncertu.

127

Kao deveto, kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 128 tablice troškova za naplatu koje se odnosilo na tužiteljevo sudjelovanje na konferenciji koju je organizirala organizacija koja okuplja europske vlasnike i upravitelje zemljištima u Europskom parlamentu, iz OLAF‑ova izvješća proizlazi da je njegovo sudjelovanje na događajima te organizacije bilo povezano s njegovom vanjskom aktivnošću predsjedavanja zakladom za očuvanje prirode i okoliša u svojoj regiji podrijetla, koju je Revizorski sud odobrio odlukom od 30. travnja 2015. (vidjeti i točku 33. ove presude). OLAF je također utvrdio da te dvije organizacije blisko surađuju i dijele administrativne službe i osoblje.

128

Kao deseto, kad je riječ o zahtjevu za naknadu troškova navedenom u retku br. 100 koji se odnosio na sastanak s državnim ministrom, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da je osoba s kojom je održan sastanak bio flamanski političar koji od 2003. više nije ministar.

129

Kao jedanaesto, kad je riječ o zahtjevu za naknadu troškova navedenom u retku br. 173 koji se odnosio na tužiteljev poslovni ručak s njemačkim zastupnikom Europskog parlamenta, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red i stranice 5., 18., 29. i 37. OLAF‑ova izvješća navodi da je tužitelj usluge vozača upotrebljavao u privatne svrhe jer ih je zatražio na tri dana, a bila je riječ o samo jednom ručku.

130

Kao dvanaesto, kad je riječ o zahtjevu za naknadu troškova navedenom u retku br. 187 i povezanom sa „službenim pozivom [princeze]”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da je tužitelj službeni automobil upotrebljavao u privatne svrhe, čime je vozača obvezao da se vlakom vrati u Luxembourg.

131

Kao trinaesto, kad je riječ o zahtjevu za naknadu troškova navedenom u retku br. 191 koji sadržava napomenu „Committee of Foreign Affairs – SR No 1/2011 Devolution”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da je tužitelj usluge vozača upotrebljavao u privatne svrhe nakon službenog putovanja.

132

Kao četrnaesto, kad je riječ o zahtjevu za naknadu troškova usluge vozača navedenom u retku br. 147 tablice troškova za naplatu koji se odnosio na sastanak Odbora za proračunski nadzor Parlamenta i konferenciju i ručak jednog udruženja, u toj se tablici uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da je riječ o službenom putovanju „bez dnevnica” čiji je cilj tužiteljev liječnički pregled, u okviru kojeg je vozač morao vlakom putovati iz Luxembourga u Bruxelles i vratiti se s tužiteljem službenim automobilom u Luxembourg.

133

Kao petnaesto, kad je riječ o zahtjevu za naknadu troškova navedenom u retku br. 157 i povezanom sa sastankom s premijerom i rukovoditeljem revizorskog društva, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da je sastanak od 15:30 do 18:00 sa zaposlenicima tog društva i krugom osoba čiji je predmet jačati prisustvo flamanskih poduzetnika u Bruxellesu, koji je doveo do udvostručenja naknada troškova službenog putovanja tužitelja i vozača te do udvostručenja vozačeva radnog vremena, bio problematičan jer nije povezan s aktivnostima Revizorskog suda. Osim toga, u toj se tablici navodi da se vozač morao vlakom vratiti u Bruxelles, a tužitelj je pritom zadržao službeni automobil.

134

Kao šesnaesto, kad je riječ o zahtjevu za naknadu troškova navedenom u retku br. 229 (djelomično) koji se odnosio na troškove službenog putovanja opravdanog službenim pozivom u dvorac u Francuskoj na „dan europskih institucija”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da je riječ o aktivnosti u slobodno vrijeme, odnosno sudjelovanju u lovu u Francuskoj s dva noćenja u hotelu na toj lokaciji.

135

Naposljetku, kao sedamnaesto, kad je riječ o zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima br. 13, 33, 47, 73, 76, 80, 103, 104, 161, 163, 164, 177, 210, 225, 237, 251 i 259 tablice troškova za naplatu koji su se odnosili na sastanke s rukovoditeljima privatnih gospodarskih subjekata, među kojima su rukovoditelji međunarodnih revizorskih društava, u tablici troškova za naplatu upućuje se na OLAF‑ovo izvješće i osobito na njegove stranice 5., 18., 29. i 37. ili u određenim slučajevima na tužiteljev dnevni red, te se navodi sljedeće: kad je riječ o zahtjevu navedenom u retku br. 13, „ručak na koji je pozvan gospodarski subjekt (‚službeno putovanje bez dnevnica’, za koje je [tužitelj] kasnije priznao da je bilo privatne prirode)”; kad je riječ o zahtjevu navedenom u retku br. 33, „ugošćivanje u čast [glavnog izvršnog direktora] gospodarskog subjekta […] koji je također član upravnog odbora [drugog gospodarskog subjekta] (čiji je sam tužitelj bio član do 30. lipnja 2006.)”; kad je riječ o zahtjevima navedenima u recima br. 47, 103, 161 i 210, prema opisu pozivnice da je „događaj organiziran na račun i u ime [revizorskog društva] nespojiv s dužnostima člana Revizorskog suda”; kad je riječ o zahtjevima navedenima u recima br. 73 i 76, „ručak s rukovoditeljem društva ovlaštenih računovođa u [tužiteljevoj] regiji podrijetla”; kad je riječ o zahtjevu navedenom u retku br. 80, „privatan odlazak na koncert – slobodno vrijeme”; kad je riječ o zahtjevu navedenom u retku br. 104, „sastanak s [glavnim izvršnim direktorom] gospodarskog subjekta […]”; kad je riječ o zahtjevu navedenom u retku br. 163, „sastanak s glavnim direktorom [gospodarskog subjekta]”; kad je riječ o zahtjevu navedenom u retku br. 164, „sastanak na lovačkom izletu s partnerom […] koji je rukovoditelj [belgijskog društva]”; kad je riječ o zahtjevu navedenom u retku br. 177, „sastanak s upraviteljem [jednog] flamanskog investicijskog društva”; kad je riječ o zahtjevu navedenom u retku br. 225, „privatan odlazak na kulturni događaj (opera La Traviata u opernoj kući La Monnaie, Bruxelles) na koji je [tužitelja] pozvao gospodarski subjekt”; kad je riječ o zahtjevu navedenom u retku br. 237, „sastanak u hotelu u Bruxellesu s članom [jednog] revizorsko‑konzultantskog društva”; kad je riječ o zahtjevu navedenom u retku br. 251, „ručak na koji je pozvan [glavni izvršni direktor] društva ovlaštenih računovođa u Hasseltu (Flandrija) [(Belgija)] s kojim se [tužitelj] ponovno sastao sljedećeg dana, ovog puta pod izlikom službenog putovanja” i kad je riječ o zahtjevu navedenom u retku br. 259, „aktivnost u slobodno vrijeme: sudjelovanje na glazbenom festivalu Odegand u Gandu [(Belgija)] jedne subote”.

136

Stoga, kad je riječ o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima br. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 23, 24, 29, 31, 32, 33, 39, 41, 43, 45, 47, 48, 54, 56, 57, 59, 60, 61, 63, 65, 66, 68, 69, 70, 73, 74, 75, 76, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 88, 89, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 100, 103, 104, 108, 111, 114, 115, 116, 118 (djelomično), 120, 121, 122, 128, 130, 131, 132, 133, 134 i 135, 137, 138, 143, 147, 150, 154, 155, 157, 161, 163, 164, 168, 169, 170, 171, 173, 174 (djelomično), 175, 177, 183, 184, 187, 190, 191, 192, 194, 196, 199, 202, 203, 204, 207, 208, 209, 210, 211, 215, 217, 218, 219, 221, 223, 224, 225, 227, 228, 229, 230, 232, 236, 237, 238, 239, 242, 248, 251, 253, 256, 257 (djelomično), 258, 259, 260 i 261 tablice troškova za naplatu, Revizorski sud tek je nakon OLAF‑ove istrage, u uobičajenim okolnostima, mogao potraživati svoj dug koji se odnosi na navedene retke, u smislu članka 98. stavka 2. drugog podstavka Uredbe 2018/1046.

137

Budući da je Revizorski sud OLAF‑ovo izvješće primio tek 2. srpnja 2018., svoje je preliminarno izvješće o zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima tablice troškova za naplatu iz točke 136. ove presude mogao sastaviti tek 5. listopada 2018., pa valja smatrati da je taj sud, s obzirom na činjenice navedene u točki 54. ove presude, svoje potraživanje mogao potvrditi kao nesporno i utvrditi njegov iznos tek 2. srpnja 2018. te da je tako obavijestio tužitelja o svojem potraživanju u predviđenom roku od pet godina od utvrđenja iznosa potraživanja, u skladu s člankom 98. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe 2018/1046. U tim okolnostima, za zahtjeve za naknadu troškova navedene u recima tablice troškova za naplatu iz točke 136. ove presude nije nastupila zastara.

2)

Druga skupina tužiteljevih zahtjeva za naknadu troškova

138

Valjda utvrditi da su neki od tužiteljevih zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 1 do 261 tablice troškova za naplatu sadržavali nepotpune ili sumnjive informacije te su opravdavali OLAF‑ove provjere, tako da je Revizorski sud tek nakon OLAF‑ove istrage mogao utvrditi iznos svojeg potraživanja.

139

S jedne strane, riječ je o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova koji su sadržavali a priori previsoke iznose.

140

Naime, kao prvo, u zahtjevima za naknadu troškova reprezentacije navedenima u recima br. 27, 90, 98, 152 i 257 (djelomično) tablice troškova za naplatu, koji su se odnosili na tužiteljeve sastanke s političkim predstavnicima ili, u nekim ograničenim slučajevima, s članovima njihova kabineta, tražio se povrat iznosa, redom, od 753 eura za večeru s tri osobe (redak br. 27), od 1159 eura za večeru s pet osoba (redak br. 90), od 799 eura za večeru s dvije osobe (redak br. 98), od 884 eura za večeru s četiri osobe (redak br. 152) i od 802 eura za večeru s tri osobe (redak br. 257).

141

Kao drugo, u zahtjevima za naknadu troškova reprezentacije navedenima u recima br. 22, 55, 110, 160, 216, 243 i 245 tablice troškova za naplatu, koji su se odnosili na ugošćivanja organizirana u tužiteljevu domu, tražio se povrat iznosa, redom, od 2520,68 eura za 18 osoba (redak br. 22), od 1976 eura za 12 osoba (redak br. 55), od 2271,36 eura za 11 osoba (redak br. 110), od 3018,90 eura za 16 osoba (redak br. 160), od 2340 eura za 10 osoba (redak br. 216), od 1897,28 eura za 9 osoba (redak br. 243) i od 2069,76 eura za 10 osoba (redak br. 245).

142

Kao treće, zahtjev za naknadu troškova reprezentacije naveden u retku br. 123 tablice troškova za naplatu odnosio se na večeru s 11 osoba, među kojima je bio „CEO” gospodarskih subjekata i predsjednik političke stranke o kojoj je riječ, u iznosu od 2352 eura.

143

Naposljetku, kao četvrto, u zahtjevu za naknadu troškova službenih putovanja i dnevnica navedenom u retku br. 252 tablice troškova za naplatu, koji se odnosio na tužiteljevo sudjelovanje na ljetnom zasjedanju u Švicarskoj, tražio se povrat iznosa od 3931,20 eura.

144

S druge strane, Revizorski sud odobrio je određene tužiteljeve zahtjeve za naknadu troškova u kojima nisu bile pružene osnovne informacije o aktivnostima na koje su se odnosili.

145

Kao prvo, tužiteljevi zahtjevi za naknadu troškova navedeni u recima br. 42, 44, 49, 50, 51, 139, 178, 188, 205, 234, 235, 254 i 255 tablice troškova za naplatu odnosili su se na sastanak s osobom koja je identificirana imenom, ali nije utvrđeno njezino svojstvo.

146

Kao drugo, tužiteljevi zahtjevi za naknadu troškova navedeni u recima br. 21, 28, 40 i 162 tablice troškova za naplatu odnosili su se sastanke s osobama koje su navedene samo kao „voditelj ispitivanja”, „glavni direktor”, „direktor” i „grof”.

147

Kao treće, tužitelj je svoje zahtjeve za naknadu troškova navedene u recima br. 46, 53, 67, 79, 99, 101, 113, 159 i 181 tablice troškova za naplatu opravdao samo upućivanjem redom na „službeni poziv [kampusa]” (reci br. 46 i 159), „[sveučilište]” (redak br. 53), „službeni poziv” (reci br. 67 i 79), „službeni poziv [sveučilišta]” (redak br. 99), „službeni poziv [na vrtnu zabavu orkestra]” (redak br. 101), „[posrednika za nekretnine]” (redak br. 113) i „podnošenje godišnjeg izvješća za 2010.” (redak br. 181).

148

Kao četvrto, tužiteljevi zahtjevi za naknadu troškova navedeni u recima br. 38, 62, 64, 77, 78, 107, 109, 112, 124, 126, 127, 129, 136, 140, 141, 142, 144, 145, 146, 148, 149, 156, 158, 165, 166, 172, 176, 179, 180, 182, 189, 193, 195, 197, 198, 200, 206, 212, 213, 220, 222, 226, 231, 233, 240, 241, 244, 246, 247, 249 i 250 tablice troškova za naplatu odnosili su se na troškove usluge vozača čiji je razlog upotrebe „odlazak po [tužitelja] u Verbier”, „prijevoz [tužitelja]”, „prijevoz osobnog automobila diplomata […] u Verbier (Švicarska)”, „odlazak po diplomata […]”, „prijevoz službenog automobila”, „prijevoz osobnog automobila diplomata […]”, „prijevoz diplomata […]”, „odlazak po [tužitelja]”, „dostava dokumenata” i „dostava važnih dokumenata” ili čiji razlog nije naveden.

149

Točno je da je Revizorski sud, da je postupio s dužnom pažnjom, mogao od tužitelja tražiti da iznese dodatna opravdanja u pogledu a priori previsokih iznosa navedenih u točkama 140. do 143. ove presude i u pogledu nepotpunih podataka iz zahtjeva za naknadu troškova koje je podnio i koji su navedeni u točkama 145. do 148. ove presude. Taj bi mu pristup omogućio da djeluje u trenutku kad je tužitelj podnio zahtjeve i, ovisno o slučaju, da potvrdi potraživanje i utvrdi njegov iznos.

150

Međutim, iz spisa proizlazi da su u okviru OLAF‑ove istrage iznesena dodatna pojašnjenja u pogledu tužiteljevih aktivnosti na koje se odnose svi tužiteljevi zahtjevi za naknadu troškova navedeni u recima iz točaka 140. do 143. i 145. do 148. ove presude te su i u pogledu analize navedenih aktivnosti pružena dodatna pojašnjenja. Revizorski sud nije bio upoznat s tim pojašnjenjima kad je tužitelj podnosio zahtjeve, zbog čega ih je doveo u pitanje tek nakon što je OLAF proveo istragu.

151

Kad je riječ o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima iz točaka 140. i 142. ove presude, valja uputiti na točke 110., 111., 117. i 118. ove presude koje se odnose na informacije koje je OLAF tijekom svoje istrage iznio u pogledu tužiteljevih aktivnosti na koje su se odnosili navedeni zahtjevi.

152

Kad je riječ o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima iz točke 141. ove presude, odnosno u recima br. 22, 55, 110, 160, 216, 243 i 245 tablice troškova za naplatu, oni su se odnosili na ugošćivanja organizirana u tužiteljevu domu. OLAF je u svojem izvješću pojasnio cilj i prirodu, kao i tužiteljevu vezu s pozivima na takva ugošćivanja. OLAF je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 2006. do 2016. organizirao 13 privatnih i neslužbenih večera za odabrano društvo u svojem mjestu podrijetla. Prema OLAF‑ovu mišljenju, među tim su uzvanicima uvijek bili jedan ili dva belgijska politička predstavnika, kao i nekoliko prijatelja na visokim položajima u privatnom sektoru te su, prema tužiteljevim riječima u jednoj pozivnici, ti događaji organizirani kako bi „proveli ugodnu, opuštenu i produktivnu večer u odabranom flamanskom društvu”. OLAF je smatrao da su svi uzvanici bliski prijatelji koji su se obvezali na diskreciju i apsolutnu povjerljivost razgovora. U OLAF‑ovu izvješću pojašnjeno je i da je 46 osoba sudjelovalo na privatnim večerama te da bi se, osim činjenice da su bile tužiteljevi prijatelji, općenito moglo smatrati da su njihove veze s tužiteljem bile posljedica aktivnosti koje su se odnosile na belgijsku politiku, lov, položaj neke osobe kao „CEO‑a” i institucije Unije.

153

Kad je riječ o tužiteljevu zahtjevu za naknadu troškova navedenom u točki 143. ove presude, odnosno zahtjevu navedenom u retku br. 252 koji se odnosio na tužiteljevo službeno putovanje na „ljetno zasjedanje” u Švicarskoj, OLAF je najprije tijekom svoje istrage pojasnio da taj ljetni događaj nije imao službeni program i da iz njegove prezentacije proizlazi da su uzvanici išli na rekreativne izlete. Nadalje, OLAF je naveo dopis koji je tužitelj poslao predsjedniku Revizorskog suda kako bi zatražio naknadu odgovarajućih troškova i u kojem je tužitelj to ljetno zasjedanje predstavio kao okupljanje istaknutih predstavnika vlada, diplomata, međunarodnih organizacija, političkih stranaka i parlamenata kako bi raspravljali o aktualnim temama međunarodne politike. Naposljetku, OLAF je zaključio da je tužitelj, iako je bio svjestan stvarne prirode tog događaja, iskrivio informacije o njemu te da ga je predsjedniku Revizorskog suda predstavio kao forum za političke rasprave na visokoj razini kako bi mu se odobrila naknada tih troškova.

154

Kad je riječ o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova navedenima u točkama 145. do 148. ove presude, s jedne je strane riječ o zahtjevima u pogledu kojih OLAF u svojem izvješću iznosi sljedeća pojašnjenja:

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 44, naslovljenog „Večera – poziv od […]”, OLAF je utvrdio da je bila riječ o večeri s upraviteljem gospodarskog subjekta i da je tužitelj zapravo bio član upravnog odbora tog društva do 30. lipnja 2006.;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 49, naslovljenog „Poslovni ručak s […]”, OLAF je tu aktivnost zapravo povezao s glazbenim festivalom;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 51 i 113, naslovljenih redom „Sastanak s […]” i „[posrednik za nekretnine]”, OLAF je utvrdio da su te aktivnosti zapravo bile povezane s tužiteljevom privatnom imovinom u Bruxellesu;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 101, naslovljenog „Službeni poziv [na vrtnu zabavu orkestra]”, OLAF je zapravo utvrdio da je ta aktivnost bila privatne prirode;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 205, naslovljenog „gospodin […]”, OLAF je utvrdio da je ta osoba zapravo bila arhitekt koji je tužitelja savjetovao u pogledu kupnje stana u Bruxellesu.

155

S druge strane, među tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova, navedenima u točkama 145. do 148. ove presude, nalaze se i zahtjevi u pogledu kojih se u tablici troškova za naplatu upućuje na konkretne stranice OLAF‑ova izvješća ili tužiteljeva dnevnog reda, koji je dio tog izvješća, a pritom se ti, u nastavku navedeni zahtjevi konkretno ne navode u tom izvješću:

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 21 i 40, koji se odnose na dva tužiteljeva ručka s „voditeljem ispitivanja”, u tablici troškova za naplatu pojašnjava se da je riječ o sastancima s članom političke stranke o kojoj je riječ, a kao dokaz se iznose OLAF‑ova utvrđenja na stranicama 10., 11. i 12. njegova izvješća i, u pogledu aktivnosti navedene u retku br. 40, tužiteljev dnevni red;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 28, naslovljenog „gospodin […], glavni direktor”, u tablici troškova za naplatu upućuje se na stranice 15. i 16. OLAF‑ova izvješća i prilog 16. tom izvješću te iz stranice 16. navedenog izvješća proizlazi da je osoba s kojom je održan sastanak bila glavni direktor skupine koja zastupa interese poslodavaca privatnih poduzetnika pri Uniji;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 38, naslovljenog „odlazak po [tužitelja] u Verbier (Švicarska)”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na razgovore s vozačima tijekom istrage pojašnjava da se taj zahtjev zapravo odnosio na putovanje na skijanje u okviru kojeg su bile potrebne usluge vozača koji je otišao po tužitelja u mjesto gdje je provodio godišnji odmor te ga je odvezao do njegova mjesta podrijetla;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 42, 46, 50, 52 i 53, naslovljenih redom „Ručak s gospodinom […]”, „Službeni poziv [kampusa]”, „Sastanak s gospodinom […]”, „Poziv [ravnatelja glazbene škole]” i „[Sveučilište]”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red pojašnjava da je bila riječ o službenim putovanjima „bez dnevnica” u okviru kojih su nastali troškovi reprezentacije koji se zapravo odnose na sastanak s okružnim državnim odvjetnikom pri tužiteljevoj općini podrijetla (redak br. 42) i troškovi usluge vozača zbog putovanja u srednju školu u tužiteljev grad podrijetla povodom određenog večernjeg događaja (redak br. 46), zbog prijevoza tužitelja na privatan sastanak (redak br. 50), zbog putovanja vozača koji je tužitelja odvezao do njegova mjesta podrijetla nakon večernje zabave, spavao u hotelu te se sljedećeg dana vlakom vratio u Luxembourg (redak br. 52) i zbog odlaska na dodjelu diplome tužiteljevoj kćeri (redak br. 53);

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 62, naslovljenog „prijevoz [tužitelja]”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da je 4. studenoga 2009. trebao biti na službenom putovanju u jednom gradu u Belgiji od 10:30 do 13:00 (svečanost otvaranja akademske godine jedne ustanove europskih studija) i da je on od vozača ipak tražio da dođe po njega dan ranije u njegovo mjesto podrijetla, a ne u Luxembourg, i da ondje provede noć u hotelu. U istoj se tablici troškova za naplatu pojašnjava i da je tužitelj od vozača tražio da ga ponovno odveze u njegovo mjesto podrijetla u utorak 4. studenoga te da ondje provede noć u istom hotelu prije nego što ga sljedećeg dana, u srijedu 5. studenoga, ponovno odveze u Luxembourg;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 64 i 78, naslovljenih „prijevoz [tužitelja]”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na OLAF‑ovo izvješće navodi da su se te aktivnosti zapravo odnosile na tužiteljevo sudjelovanje na sastanku upravnog odbora političke stranke o kojoj je riječ;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 67, naslovljenog „Službeni poziv”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red i stranicu 8. OLAF‑ova izvješća pojašnjava da je ta aktivnost bila povezana s lovom, s obzirom na to da je tužitelj od drugog vozača zatražio da mu se pridruži u jednom gradu u Belgiji u kojem je išao u lov, iako je ondje već bio s jednim vozačem i imao na raspolaganju službeni automobil;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 77, 107, 112, 195, 198, 212, 213 i 233, naslovljenih „Prijevoz diplomata […]”, „Prijevoz [tužitelja]” ili „Odlazak po [tužitelja]”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red ili stranice 5., 18., 29. i 37. OLAF‑ova izvješća navodi da troškovi usluge vozača povezani s putovanjima u tužiteljevu gradu podrijetla ili u Bruxellesu nisu nastali u okviru tužiteljevih službenih putovanja;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 79, naslovljenog „Službeni poziv”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red i stranice 5., 18., 29. i 37. OLAF‑ova izvješća pojašnjava da je ta aktivnost bila povezana s „novogodišnjim” dočekom u hotelu određenog kruga osoba čiji je predmet jačati prisustvo flamanskih poduzetnika u Bruxellesu;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 99 u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red pojašnjava da se službeno putovanje opravdano službenim pozivom jednog sveučilišta odnosilo na dodjelu počasnih diploma doktorskog studija umjetnicima sveučilišta u tužiteljevoj regiji podrijetla i da je nakon te aktivnosti održan koncert;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 106, 151, 153, 167 i 214, naslovljenih redom „Dr. med. […] – Službeno putovanje bez dnevnica”, „Prof. dr. sc. […] dr. med. [sveučilišne bolnice]”, „Prof. dr. sc. […] dr. med.”, Prof. dr. sc. […] dr. med. [sveučilišne bolnice]” i „[…] Prof. dr. sc. […] dr. med.”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red pojašnjava da su se usluge vozača zapravo upotrebljavale u privatne svrhe za odlazak na liječničke preglede;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 109, 126, 145, 146, 148, 156, 158, 165, 179, 180, 188, 200, 206, 220, 226, 231, 240, 241, 244 i 246, naslovljenih „Prijevoz [tužitelja]” ili „Prijevoz diplomata […]”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da su se usluge vozača upotrebljavale u privatne svrhe za prijevoz tužitelja u njegovo mjesto podrijetla ili kako bi mu se službeni automobil stavio na raspolaganje, dok je vozač morao provesti noć u hotelu u tužiteljevu mjestu podrijetla i sljedeću noć putovati vlakom. Usto, tim zahtjevima valja dodati i zahtjev naveden u retku br. 247, naslovljen „Prijevoz službenog automobila”, u pogledu kojeg iz tablice troškova za naplatu, u kojoj se upućuje na tužiteljev dnevni red, proizlazi da je vozač morao prevesti službeni automobil kako bi ga tužitelju stavio na raspolaganje u Bornemu (Belgija);

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 124, 176 i 181, pri čemu su prva dva zahtjeva naslovljena „Odlazak po [tužitelja]” a treći „Podnošenje godišnjeg izvješća za 2010.”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red pojašnjava da su se usluge vozača upotrebljavale u privatne svrhe, odnosno nakon službenog putovanja, s obzirom na to da se tužitelj vratio u svoje mjesto podrijetla, a ne u Luxembourg;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 127, 140, 149, 166, 182, 189, 193, 234 i 235, naslovljenih „Prijevoz službenog automobila” ili „Prijevoz [tužitelja]”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da su se usluge vozača upotrebljavale u privatne svrhe, s obzirom na to da je tužitelj od vozača tražio da dođe po njega u njegovo mjesto podrijetla ili u Bruxelles i da ga odveze u Luxembourg;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 129, naslovljenog „Prijevoz službenog automobila”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da su se usluge vozača upotrebljavale u privatne svrhe, s obzirom na to da je vozač otišao po tužiteljevu suprugu u njegovo mjesto podrijetla kako bi je odvezao na večeru kojoj su prisustvovali članovi Revizorskog suda u Luxembourgu;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 136, naslovljenog „Prijevoz [tužitelja]”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da su se usluge vozača upotrebljavale u privatne svrhe, s obzirom na to da je vozač kasno poslijepodne jednog petka odvezao tužitelja u njegovo mjesto podrijetla, ostavio mu službeni automobil te se u Luxembourg vratio vlakom;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 139, naslovljenog „Sastanak s gospodinom […] i gospodinom […]”, u tablici troškova za naplatu upućuje se na tužiteljev dnevni red i OLAF‑ova utvrđenja na stranicama 10., 11. i 12. njegova izvješća;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 141, naslovljenog „Dostava dokumenata”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da su se usluge vozača upotrebljavale u privatne svrhe, uz sljedeće objašnjenje:

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 142, naslovljenog „Prijevoz osobnog automobila diplomata […] u Verbier (Švicarska)”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red i razgovor s vozačem tijekom OLAF‑ove istrage navodi da su se usluge vozača upotrebljavale u privatne svrhe;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 144, naslovljenog „Prijevoz [tužitelja]”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red i stranice 5., 18., 29. i 37. OLAF‑ova izvješća pojašnjava da je ta aktivnost bila povezana sa sastankom s rukovoditeljem flamanskog društva za fotogrametriju;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 159, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red pojašnjava da je službeno putovanje koje se opravdalo službenim pozivom jednog kampusa bilo povezano sa srednjom školom u tužiteljevu gradu podrijetla i da je bila riječ o službenom putovanju „bez dnevnica”;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 162, naslovljenog „Službeni poziv grofa”, u tablici troškova za naplatu se u okviru te aktivnosti pojašnjava da je tužitelj prisustvovao pjevačkom natjecanju jedne kapele te se navode stranice 5., 18., 29. i 37. OLAF‑ova izvješća i tužiteljev dnevni red;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 172, 222 i 249, naslovljenih „Dostava važnih dokumenata”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da su se usluge vozača upotrebljavale u privatne svrhe radi dostave dokumenata u tužiteljevo mjesto podrijetla, pri čemu je vozač bio obvezan upotrijebiti drugi službeni automobil ili ondje provesti noć i vratiti se u Luxembourg;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 178, naslovljenog „Gospodin […]”, u tablici troškova za naplatu navodi se da je riječ o sastanku s rukovoditeljem društva za prodaju sportske odjeće te se upućuje na OLAF‑ova utvrđenja u prilogu 10. njegovu izvješću (odnosno utvrđenja u pogledu lovačkih izleta u francuskom dvorcu), ali se pritom konkretno ne navodi aktivnost iz tog retka;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 197, naslovljenog „Odlazak po diplomata […]”, u tablici troškova za naplatu se uz konkretno upućivanje na razgovore s tužiteljem i vozačem navodi da su se usluge vozača upotrebljavale u privatne svrhe, s obzirom na to da je vozač otišao po tužiteljev privatni automobil u automehaničarsku radionicu u Bruxellesu kako bi ga odvezao u Luxembourg;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 250, naslovljenog „Prijevoz diplomata […]”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na razgovore s tužiteljem i vozačem te na tužiteljev dnevni red navodi da su se usluge vozača upotrebljavale u privatne svrhe, s obzirom na to da je bila riječ o dostavi šampanjca na vjenčanje tužiteljeve kćeri;

–

u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 254 i 255, naslovljenih „Prijevoz diplomata […]”, u tablici troškova za naplatu se uz upućivanje na tužiteljev dnevni red navodi da su se usluge vozača upotrebljavale u privatne svrhe kako bi se tužitelja odvezlo na privatnu večeru u restoran s Michelinovom zvjezdicom.

156

S obzirom na prethodno navedeno, kad je riječ o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima br. 21, 22, 27, 28, 38, 40, 42, 44, 46, 49, 50, 51, 52, 53, 55, 62, 64, 67, 77, 78, 79, 90, 98, 99, 101, 106, 107, 109, 110, 112, 113, 123, 124, 126, 127, 129, 136, 139, 140, 141, 142, 144, 145, 146, 148, 149, 151, 152, 153, 156, 158, 159, 160, 162, 165, 166, 167, 172, 176, 178, 179, 180, 181, 182, 188, 189, 193, 195, 197, 198, 200, 205, 206, 212, 213, 214, 216, 220, 222, 226, 231, 233, 234 i 235, 240, 241, 243, 244, 245, 246, 247, 249, 250, 252, 254 i 255 i 257 (djelomično) tablice troškova za naplatu, Revizorski sud tek je nakon OLAF‑ove istrage, u uobičajenim okolnostima, mogao potraživati svoj dug koji se odnosi na navedene retke, utvrditi njegov iznos i tužitelju dostaviti obavijest o terećenju u smislu članka 98. stavka 2. drugog podstavka Uredbe 2018/1046.

157

Budući da je Revizorski sud OLAF‑ovo izvješće primio tek 2. srpnja 2018., svoje je preliminarno izvješće o zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima tablice troškova za naplatu iz točke 156. ove presude mogao sastaviti tek 5. listopada 2018., tako da valja smatrati da je taj sud, s obzirom na činjenice navedene u točki 54. ove presude, obavijestio tužitelja o svojem potraživanju u predviđenom roku od pet godina od utvrđenja iznosa potraživanja, u skladu s člankom 98. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe 2018/1046. U tim okolnostima, za zahtjeve za naknadu troškova navedene u recima tablice troškova za naplatu iz točke 156. ove presude nije nastupila zastara.

3)

Treća skupina tužiteljevih zahtjeva za naknadu troškova

158

Valja utvrditi da su neki od tužiteljevih zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 1 do 261 tablice troškova za naplatu omogućili Revizorskom sudu da provede prethodnu provjeru i odbije, u slučaju da to smatrao prikladnim, upotrebu njegovih sredstava koju je predvidio tužitelj, ili bi mu omogućili da to učini da je postupao s dužnom pažnjom, s obzirom na to da rezultati OLAF‑ove istrage nisu otkrili ništa novo u njihovu pogledu.

159

U tom pogledu, s jedne strane, riječ je o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova koji nisu sadržavali dostatna pojašnjenja o aktivnostima navedenima u tim zahtjevima koje nisu obuhvaćene OLAF‑ovom istragom:

–

kao prvo, o zahtjevu za naknadu troškova navedenom u retku br. 37 tablice troškova za naplatu, koji se odnosio na sastanak s jednom osobom, pri čemu je navedeno samo ime osobe s kojom je održan sastanak, ali nije utvrđeno njezino svojstvo;

–

kao drugo, o zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima br. 25 i 26 tablice troškova za naplatu, koje je tužitelj opravdao samo napomenom „Službena večera”.

160

S druge strane, valja utvrditi da se OLAF‑ova istraga nije odnosila na sljedeće tužiteljeve zahtjeve za naknadu troškova, za koje je Revizorski sud mogao provesti provjeru i odbiti ih, u slučaju da je smatrao to prikladnim, prije te istrage:

–

kao prvo, zahtjeve za naknadu troškova navedene u recima br. 30, 35, 117 i 201 tablice troškova za naplatu, koji su se odnosili na tužiteljeve sastanke s veleposlanikom, rektorom, trojicom belgijskih političkih predstavnika koji predstavljaju političke skupine i državnim ministrom;

–

kao drugo, zahtjev za naknadu troškova naveden u retku br. 36 tablice troškova za naplatu, koji se odnosio na sastanak s privatnim gospodarskim subjektom;

–

kao treće, zahtjev za naknadu troškova naveden u retku br. 102 tablice troškova za naplatu, koji se odnosio na tužiteljevo sudjelovanje na konferenciji koju je organizirala Komisija i nevladin institut.

161

Stoga, kad je riječ o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima br. 25, 26, 30, 35, 36, 37, 102, 117 i 201 tablice troškova za naplatu, Revizorski sud mogao je, da je postupio s dužnom pažnjom, već u trenutku njihova podnošenja, u uobičajenim okolnostima, potraživati svoj dug koji se odnosi na navedene retke, utvrditi njegov iznos i tužitelju dostaviti obavijest o terećenju u smislu članka 98. stavka 2. drugog podstavka Uredbe 2018/1046. Kad je riječ o tužiteljevim aktivnostima navedenima u tim recima, Revizorski sud ne tvrdi niti, a fortiori, utvrđuje da je kašnjenje u djelovanju posljedica tužiteljeva postupanja.

162

Budući da su zahtjevi za naknadu troškova navedeni u recima tablice troškova za naplatu iz točke 161. ove presude podneseni u razdoblju od 3. prosinca 2007. do 15. rujna 2013., a Revizorski sud sastavio je svoje preliminarno izvješće tek 5. listopada 2018., ta institucija nije poštovala rok od pet godina predviđen člankom 98. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe 2018/1046, tako da je za podnošenje tužbe za povrat iznosâ iz tih zahtjeva nastupila zastara. Ukupna vrijednost tih zahtjeva za naknadu troškova iznosi 3170,19 eura.

c)

Zaključak o trećem tužbenom razlogu

163

S obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da je za tužiteljeve zahtjeve za naknadu troškova navedene u recima iz točke 161. ove presude nastupila zastara te u preostalom dijelu odbiti treći tužbeni razlog.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, kao i na postojanju „očitih pogreški”

164

U okviru četvrtog tužbenog razloga tužitelj u biti osporava činjenicu da je Revizorski sud u pobijanoj odluci utvrdio iznose koje treba platiti za velik broj aktivnosti za čije su pokriće sredstva Revizorskog suda, prema mišljenju tog suda, zloupotrijebljena na tužiteljev zahtjev i na ime troškova službenih putovanja i dnevnica, troškova reprezentacije i ugošćivanja, kao i troškova upotrebe službenog automobila te upotrebe usluge vozača.

165

U tom pogledu valja podsjetiti na to da u okviru trećeg tužbenog razloga, koji se u biti temelji na nepoštovanju roka zastare, treba smatrati da je za podnošenje tužbe za povrat iznosâ iz nekih od tih tužiteljevih zahtjeva za naknadu troškova nastupila zastara, odnosno za zahtjeve navedene u recima br. 25, 26, 30, 35, 36, 37, 102, 117 i 201 tablice troškova za naplatu (vidjeti točku 161. ove presude). Stoga se ti zahtjevi više neće ispitivati u okviru četvrtog tužbenog razloga, s obzirom na to da više nije potrebno ispitati osnovanost argumentacije koja se odnosi na njih i koja je istaknuta u okviru navedenog tužbenog razloga.

166

Također treba utvrditi da su navodne nepravilnosti koje Revizorski sud u pobijanoj odluci stavlja na teret tužitelju predmet tužbe koju je ta institucija podnijela Sudu u skladu s člankom 286. stavkom 6. UFEU‑a, u okviru koje je od Suda tražila da utvrdi da je tužitelj povrijedio obveze koje su proizlazile iz njegove službe kao člana Revizorskog suda i koje je imao na temelju članaka 285. i 286. UFEU‑a. Naime, u toj tužbi i u ovoj tužbi nepravilnosti su utvrđene na temelju iste tablice iz priloga koja je sastavljena na temelju OLAF‑ova izvješća (vidjeti točku 44. ove presude). Među prigovorima istaknutima u prilog tužbi u predmetu u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), prvi prigovor temeljio se na tužiteljevoj zlouporabi sredstava Revizorskog suda kako bi financirao aktivnosti koje nisu bile povezane ili nisu bile spojive s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda (u daljnjem tekstu: prvi prigovor koji je istaknuo Revizorski sud). Sud je odlučio o tom prigovoru u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 359. do 799.) te je pritom smatrao da je tužitelj povrijedio svoje obveze koje su proizlazile iz njegove službe kao člana Revizorskog suda (vidjeti točku 53. ove presude).

167

Četvrti tužbeni razlog valja ispitati upravo u tom kontekstu. Najprije valja ispitati dopuštenost prigovora koji se temelji na postojanju „očitih pogreški”

a)

Dopuštenost prigovora koji se temelji na postojanju „očitih pogreški”

168

Revizorski sud na raspravi je tvrdio da tužitelj nije utvrdio pogreške kojima bi se dovela u pitanje zakonitost pobijane odluke. Naveo je da je tužitelj u tužbi samo uputio na prilog u kojem je istaknuo, prije donošenja pobijane odluke, 69 pogreški koje je kvalificirao kao „očite”, što, prema mišljenju Revizorskog suda, nije dopušteno u okviru ovog postupka jer nije na Općem sudu da istražuje koje je očite pogreške sadržavala pobijana odluka. Tužitelj nije podnio očitovanja u tom pogledu.

169

Valja napomenuti da tužitelj, u posljednjoj točki četvrtog tužbenog razloga, zaključuje da je Revizorski sud počinio „velik broj pogrešaka, ne samo onih koje se tiču prava[,] nego i običnih činjeničnih pogreški”. Točno je da je tužitelj u okviru tog tužbenog razloga upotrijebio riječ „pogreška” samo u jednoj prethodnoj točki u kojoj upućuje na prilog o kojem je riječ te treba utvrditi da je to upućivanje bilo samo podredno, odnosno upotrijebljen je izraz „u preostalom dijelu”.

170

Međutim, iz konteksta argumenata koje je tužitelj istaknuo u okviru četvrtog tužbenog razloga u tužbi i u replici proizlazi da u biti kao pogrešne osporava razloge navedene u tablici troškova za povrat za svaki unos, na temelju kojih Revizorski sud smatra da su sredstva Revizorskog suda zloupotrijebljena na ime troškova službenih putovanja i dnevnica, troškova reprezentacije i ugošćivanja, kao i troškova upotrebe službenog automobila te upotrebe usluge vozača. To utvrđenje također treba tumačiti s obzirom na pojašnjenja u tužbi, u okviru kojih tužitelj naglašava da to što uopće nije komentirao unose u tablici troškova za naplatu, osim komentara u tužbi i prilozima toj tužbi, ni na koji način ne znači da priznaje da su zahtjevi Revizorskog suda osnovani.

171

Stoga je prigovor koji se temelji na postojanju „očitih pogreški” dovoljno potkrijepljen da bi se mogao prihvatiti. Stoga sad valja ispitati osnovanost prigovora, koji se temelje na povredi načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja te na postojanju „očitih pogreški”.

b)

Meritum

172

U svojim očitovanjima o zaključcima koje za potrebe ovog predmeta valja izvesti iz presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), tužitelj navodi da, kad je riječ o prigovorima koji se temelje na povredi načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, valja uzeti u obzir utvrđenja Suda u točkama 364. do 381. te presude.

173

Međutim, Sud je u točki 364. presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), istaknuo da, iako se tužitelj formalno poziva na načelo pravne sigurnosti i načelo zaštite legitimnih očekivanja, njegova se argumentacija zapravo isključivo odnosi na drugonavedeno načelo.

174

U ovom postupku valja utvrditi da se u replici podnesenoj nakon objave presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), u tužiteljevoj argumentaciji koja se odnosi na četvrti tužbeni razlog više uopće ne upućuje na načelo pravne sigurnosti. Stoga četvrti tužbeni razlog treba ispitati samo s obzirom na načelo zaštite legitimnih očekivanja i eventualnih „očitih pogrešaka”.

175

Kao prvo, tužitelj u pogledu navodne povrede načela zaštite legitimnih očekivanja tvrdi da je Revizorski sud povrijedio to načelo jer je na temelju izdanih odobrenja i prakse tog suda tijekom više od deset godina dobivao precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva koja potječu iz pouzdanih izvora, čime su se stvarala legitimna očekivanja da su plaćanja bila pravilna.

176

Kao drugo, tužitelj je u pogledu eventualnih „očitih pogreški”, kao što je to navedeno u točki 170. ove presude, u biti smatrao da su pogrešni razlozi na koje se Revizorski sud oslonio kako bi za iznose utvrdio da su neopravdano nadoknađeni.

1)

Uvodne napomene

i)

Opseg ispitivanja prigovora koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja

177

Kad je riječ o prigovorima koji se temelje na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja, tužitelj navodi da više ne ističe te prigovore u pogledu sredstava koja je Revizorski sud upotrebljavao na ime troškova reprezentacije i ugošćivanja te upotrebe službenog automobila i usluge vozača. Međutim, ostaje pri njima kad je riječ o putnim nalozima.

178

Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 365. do 374.) istaknuo sljedeće:

179

Stoga u ovom postupku ne treba ispitati navodnu povredu načela zaštite legitimnih očekivanja u pogledu sredstava koja je Revizorski sud upotrebljavao na ime troškova reprezentacije i ugošćivanja te upotrebe službenog automobila i usluge vozača.

180

Suprotno tomu, valja ocijeniti jesu li na temelju putnih naloga koje je na tužiteljev zahtjev izdao predsjednik Revizorskog suda mogla nastati legitimna očekivanja tog tužitelja u pogledu pravilnosti troškova povezanih sa službenim putovanjima o kojima je riječ.

ii)

Opseg ispitivanja prigovora koji se temelje na tužiteljevim legitimnim očekivanjima u pogledu pravilnosti službenih putovanja i postojanju „očitih pogreški”

181

Tužitelj je nakon objave presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) naveo da pri svojem prigovoru koji se temelji na postojanju „očitih pogreški” ostaje samo u pogledu aktivnosti koje je Sud u toj presudi u okviru ispitivanja prvog prigovora koji je istaknuo Revizorski sud kvalificirao kao nepravilne.

182

U tom pogledu, iz spisa proizlazi da je Sud u okviru tog prigovora smatrao da je nepravilno ili očito nepravilno više aktivnosti iz tablice troškova za naplatu. Stoga valja zaključiti da više nema potrebe za odlučivanjem o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova povezanima s tim aktivnostima ni o pitanju jesu li na temelju putnih naloga koji su izdani, ovisno o slučaju, u pogledu tih zahtjeva, mogla nastati legitimna očekivanja tog tužitelja u pogledu njihove pravilnosti. Riječ je o aktivnostima iz zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima br. 13, 15, 16, 18, 20, 21, 25, 26, 29, 32, 33, 36, 37, 39, 40, 42, 44, 45, 46, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 60, 61, 62, 64, 67, 68, 69, 70, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 88, 93, 94, 95, 99, 100, 101, 104, 107, 108, 109, 112, 113, 114, 115, 118 (djelomično), 120, 121, 122, 123, 124, 126, 127, 129, 130, 131, 132, 133, 134, 135, 136, 139, 140, 141, 144, 145, 146, 148, 149, 152, 154, 155 (djelomično), 156, 158, 159, 162, 163, 164, 165, 166, 170, 172, 173, 174, 175, 177, 178, 179, 180, 181, 182, 188, 189, 191, 192, 193, 195, 197, 198, 200, 201, 202, 205, 206, 207, 209, 212, 213, 217, 219, 220, 221, 222, 223, 224, 225, 226, 227, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 234, 235, 239, 240, 241, 242, 244, 246, 249, 250, 251, 252, 253, 254, 255, 256, 258, 259, 260, 261, 262, 263, 264, 265, 266, 267, 268, 269, 270, 271, 272, 273, 274, 275, 278, 280, 283, 285, 286, 287, 288, 289, 291, 292, 295, 296 (djelomično), 297, 298, 299, 300, 302, 304, 305, 306, 307, 308, 309, 310 (djelomično), 311, 312, 315, 316, 318, 321, 322, 324, 325, 326 (djelomično), 327, 328, 329, 333, 337, 340, 341, 342, 343, 344, 345, 348, 349, 351, 353, 356, 359, 360, 361, 362, 363, 364, 365, 366, 368, 369, 371, 372, 375, 376, 377, 378, 380, 383, 384, 385, 386, 387, 388, 389, 390, 392, 393, 394, 396, 397, 398, 399, 400, 401, 404, 405, 406, 409, 410, 413, 414 i 416 tablice troškova za naplatu.

183

Isti zaključak treba donijeti u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 34, s obzirom na to da je tužitelj u okviru mjere upravljanja postupkom naveo da ne ostaje pri svojem prigovoru koji je istaknuo u okviru četvrtog tužbenog razloga u pogledu tog zahtjeva, uzimajući u obzir točku 636. presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782).

184

Stoga, uzimajući u obzir tužbu za povrat iznosâ iz zahtjeva za naknadu troškova za koju Opći sud smatra da je nastupila zastara (vidjeti točku 165 ove presude), valja ispitati samo zahtjeve navedene u recima br. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 12, 14, 17, 19, 22, 23, 24, 27, 28, 31, 38, 41, 43, 47, 55, 56, 57, 59, 63, 65, 66, 89, 90, 92, 96, 97, 98, 103, 106, 110, 111, 116, 118 (djelomično), 128, 137, 138, 142, 143, 147, 150, 151, 153, 155 (djelomično), 157, 160, 161, 167, 168, 169, 171, 176, 183, 184, 187, 190, 194, 196, 199, 203, 204, 208, 210, 211, 214, 215, 216, 218, 236, 237, 238, 243, 245, 247, 248, 257, 276, 277, 279, 281, 284, 290, 293 i 294, 296 (djelomično), 301, 303, 310 (djelomično), 313, 314, 317, 319 i 320, 323, 326 (djelomično), 330, 331, 334, 335, 336, 338, 339, 346, 347, 350, 352, 354, 355, 357, 358, 367, 370, 373 i 374, 379, 381, 382, 391, 395, 402, 403, 408, 411 i 412 tablice troškova za naplatu.

iii)

Opseg nadzora Općeg suda

185

Sud je u okviru tužbe Revizorskog suda povodom koje je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), u pogledu prvog prigovora koji je istaknuo Revizorski sud pojasnio sljedeće.

186

S jedne strane, Sud je istaknuo da, u okviru postupka predviđenog u članku 286. stavku 6. UFEU‑a, o tom prvom prigovoru treba odlučiti na temelju dokaza koji su mu stavljeni na raspolaganje i s obzirom na kriterije utvrđene u članku 286. stavku 6. UFEU‑a, kako bi se odredilo mogu li se navodne nepravilnosti kvalificirati kao povreda obveza koje proizlaze iz službe člana Revizorskog suda u smislu te odredbe (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 361.).

187

S druge strane, Sud je pojasnio da, iako je Revizorski sud tužitelju dostavio pobijanu odluku, koja se odnosi na nepravilnosti koje su predmet prvog prigovora koji je ta institucija istaknula u okviru svoje tužbe povodom koje je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), njegove se ocjene o tom prigovoru u toj presudi nisu odnosile na utvrđivanje iznosa koje tužitelj eventualno treba platiti i stoga nisu dovodile u pitanje ocjenu koju je trebalo donijeti o toj odluci u okviru tužbe za poništenje te odluke koju je pred Općim sudom podnio tužitelj u skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 362.).

188

Postupak predviđen u članku 263. četvrtom stavku UFEU‑a postupovno je sredstvo za nadzor zakonitosti akata institucija, tijela, ureda ili agencija Unije koje, u skladu s člankom 263. drugim stavkom UFEU‑a, može dovesti do poništenja tog akta zbog nenadležnosti, bitne povrede postupka, povrede Ugovorâ ili bilo kojeg pravnog pravila vezanog za njihovu primjenu ili zbog zlouporabe ovlasti. Iz toga slijedi da Opći sud, u okviru tog postupka, u ovom slučaju, treba ocijeniti opravdava li jedan od tih razloga poništenje pobijane odluke u okviru nadzora njezine zakonitosti.

189

Sud Unije u okviru tog nadzora zakonitosti u pravilu izvršava cjelovit nadzor nad materijalnom zakonitosti akta, odnosno nadzor koji se odnosi na pravne i činjenične razloge akta, kao i na njegov sadržaj. Sud Unije u tom slučaju osobito provjerava valjanost činjeničnih ocjena koje je proveo autor akta (presuda od 14. srpnja 2021., Arnautu/Parlament, T‑740/20, neobjavljena, EU:T:2021:444, t. 87.).

190

U tom pogledu treba provjeriti materijalnu točnost podnesenih dokaza, njihovu pouzdanost i dosljednost (vidjeti u tom smislu presude od 15. veljače 2005., Komisija/Tetra Laval, C‑12/03 P, EU:C:2005:87, t. 39.; od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel, C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209, t. 36. i od 23. listopada 2018., McCoy/Odbor regija, T‑567/16, EU:T:2018:708, t. 98.). U tom pogledu, nad ocjenom dokazne vrijednosti dokumenta također se provodi cjelovit nadzor (vidjeti u tom smislu presudu od 16. rujna 2004., Valmont/Komisija, T‑274/01, EU:T:2004:266, t. 43.). Stoga čak i složene ili osjetljive ocjene koje provodi uprava treba potkrijepiti čvrstim dokazima (vidjeti u tom smislu presude od 15. veljače 2005., Komisija/Tetra Laval, C‑12/03 P, EU:C:2005:87, t. 41. i od 7. travnja 2016., Akhras/Vijeće, C‑193/15 P, EU:C:2016:219, t. 56.). Stoga je na sudu da, čak i u tom kontekstu, provede temeljito ispitivanje dokaza (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 146.).

191

Člankom 264. UFEU‑a predviđa se da se, ako je tužba osnovana, predmetni akt proglašava ništavim. Sud Unije stoga ni u kojem slučaju ne može svojim obrazloženjem zamijeniti obrazloženje autora pobijanog akta (presude od 27. siječnja 2000., DIR International Film i dr./Komisija, C‑164/98 P, EU:C:2000:48, t. 38.; od 22. prosinca 2008., British Aggregates/Komisija, C‑487/06 P, EU:C:2008:757, t. 141. i od 28. veljače 2013., Portugal/Komisija, C‑246/11 P, neobjavljena, EU:C:2013:118, t. 85.). Autor pobijanog akta ipak može dopuniti svoje obrazloženje ako je ono dio sveobuhvatnog obrazloženja tog akta i ako je akt donesen u kontekstu koji je poznat adresatu tog akta.

192

Usto, prema sudskoj praksi, akti institucija načelno uživaju presumpciju zakonitosti i stoga proizvode pravne učinke sve dok se ne ponište ili ne povuku (presuda od 27. rujna 2006., Roquette Frères/Komisija, T‑322/01, EU:T:2006:267, t. 333.).

193

Osim toga, u ovom slučaju, s obzirom na presumpciju zakonitosti pobijane odluke, na koju se podsjeća u točki 192. ove presude, u slučaju dvojbe o pravilnosti iznosa koji su nadoknađeni tužitelju, na tužitelju je teret dokazivanja da su, u pogledu svakog zahtjeva za naknadu troškova, troškovi o kojima je riječ nastali u skladu s primjenjivim pravilima. U tom pogledu, iz sudske prakse proizlazi da je na tužitelju da podnese dokaze kojima se odluka o povratu neopravdano isplaćenih iznosa može dovesti u pitanje (vidjeti u tom smislu i po analogiji presude od 7. ožujka 2018., Le Pen/Parlament, T‑140/16, neobjavljena, EU:T:2018:122, t. 61. do 66. i od 19. lipnja 2018., Le Pen/Parlament, T‑86/17, neobjavljena, EU:T:2018:357, t. 121. i sljedeće). Općenito, osobito treba moći podnijeti dokumente kojima se dokazuje da su ti iznosi upotrijebljeni u skladu s primjenjivim pravilima (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 22. prosinca 2005., Gorostiaga Atxalandabaso/Parlament, T‑146/04, EU:T:2005:584, t. 157.).

iv)

Zaključci koje u ovom postupku valja izvesti iz presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19), u pogledu nepravilnosti koje Revizorski sud stavlja na teret tužitelju

194

Kao što se na to podsjeća u točki 166. ove presude, nepravilnosti koje Revizorski sud u pobijanoj odluci stavlja na teret tužitelju predmet su tužbe koju je podnijela ta institucija i povodom koje je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782). Konkretnije, među prigovorima koje je Revizorski sud istaknuo u prilog toj tužbi pred Sudom, prvi se temeljio na tužiteljevoj zlouporabi sredstava Revizorskog suda kako bi financirao aktivnosti koje nisu bile povezane ili nisu bile spojive s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda. Sud je odlučio o tom prigovoru u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 359. do 799.) te je pritom smatrao da je tužitelj povrijedio svoje obveze koje su proizlazile iz njegove službe kao člana Revizorskog suda (vidjeti točku 53. ove presude).

195

U ovom slučaju, kad je riječ o četvrtom tužbenom razlogu, tužitelj tvrdi da ga je Sud ispitao u točkama 359. do. 363. i 387. do 799. presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782). Usto, Sud je u točkama 392., 615. do 618. i 700. te presude redom utvrdio u kojem je slučaju trebalo smatrati da su službena putovanja ili isplata dnevnica, kao i troškovi reprezentacije i usluge vozača koje je tužitelj potpisao kao dužnosnik za ovjeravanje, pravilni. Smatra da, iako treba uzeti u obzir zaključke Suda koji su korisni za ovaj postupak, pri čemu svaki put treba ocijeniti tu korisnost, ovaj postupak ne može biti sredstvo za osporavanje utvrđenja koja je Sud iznio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), s obzirom na spis koji mu je dostavljen te njegove činjenične i pravne odluke.

196

Revizorski sud pak tvrdi da su tužba povodom koje je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) i ova tužba samostalne i da svaka ima vlastitu funkciju, pri čemu se prvonavedenom tužbom nastoji osigurati pravilno funkcioniranje institucija Unije, kao što to Sud navodi u točki 86. te presude, dok drugonavedena tužba na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a predstavlja tužbu za poništenje odluke Revizorskog suda o povratu. Revizorski sud smatra da je na Općem sudu da u okviru ove tužbe ocijeni činjenice koje mu je dostavio. Naglašava i da Sud u toj presudi nijednu aktivnost nije priznao kao pravilnu i da je samo utvrdio da određene aktivnosti nisu očito nepravilne za potrebe postupka predviđenog u članku 286. stavku 6. UFEU‑a.

197

S obzirom na te argumente stranaka, valja ispitati može li se, i u kojoj mjeri, ocjena Suda iz postupka u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) primijeniti na ovaj postupak.

198

U tom pogledu najprije valja podsjetiti na to da je predmet tužbe podnesene na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a, u okviru koje je Sud zauzeo stajalište o tužitelju, drukčiji od predmeta ove tužbe. Naime, prvonavedena tužba odnosi se na utvrđenje povrede obveza koje proizlaze iz službe člana Revizorskog suda u smislu te odredbe i na eventualno izricanje sankcije. Prema sudskoj praksi Suda, postupak predviđen u članku 286. stavku 6. UFEU‑a ima posebnu funkciju jer se njime nastoji zajamčiti pravilno funkcioniranje institucija Unije (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 86.). Osim toga, u okviru tog postupka, na Sudu je da istraži, a da pritom u potpunosti izvršava svoju diskrecijsku ovlast, predstavlja li ponašanje koje se prigovara članu Revizorskog suda povredu obveza koje proizlaze iz njegove službe (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 87.).

199

Suprotno tomu, predmet ove tužbe podnesene u skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU‑a odnosi se na pitanje povrata neopravdano isplaćenih iznosa te se njome traži poništenje pobijane odluke. Kao što je to pojašnjeno u točki 188. ove presude, postupak predviđen u toj odredbi postupovno je sredstvo za nadzor zakonitosti akata institucija, tijela, ureda ili agencija Unije koje, u skladu s drugim stavkom tog članka, može dovesti do poništenja tog akta zbog nenadležnosti, bitne povrede postupka, povrede Ugovorâ ili bilo kojeg pravnog pravila vezanog za njihovu primjenu ili zbog zlouporabe ovlasti. Iz toga slijedi da Opći sud, u okviru ovog postupka, u ovom slučaju, treba ocijeniti opravdava li jedan od tih razloga poništenje pobijane odluke u okviru nadzora njezine zakonitosti, kao što se na to podsjeća u točkama 189. do 193. ove presude.

200

Nadalje, teret dokazivanja u ovom postupku drukčiji je od tereta dokazivanja primjenjivog u postupku u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782). U okviru tužbe Revizorskog suda u tom predmetu, teret dokazivanja tužiteljeve povrede obveza u smislu članka 286. stavka 6. UFEU‑a bio je na Revizorskom sudu, s obzirom na to da je upravo on podnio navedenu tužbu. Stoga je Revizorski sud trebao dokazati da su nepravilnosti koje su stavljene na teret tužitelju bile dovoljno ozbiljne i očite da predstavljaju tužiteljevu povredu obveza koje su proizlazile iz njegove službe kao člana Revizorskog suda u smislu članka 286. stavka 6. UFEU‑a.

201

Suprotno tomu, u ovoj tužbi koju je tužitelj podnio na temelju članka 263. UFEU‑a teret dokazivanja je na tužitelju (vidjeti točku 193. ove presude).

202

Usto valja napomenuti da je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), kad je utvrdio da je prvi prigovor koji je istaknuo Revizorski sud djelomično osnovan, pravno ocijenio svaku tužiteljevu aktivnost za koju je Revizorski sud smatrao da postoji nepravilnost. Sud je u tom pogledu djelomično zaključio da ne postoji nepravilnost odnosno da ne postoji očita nepravilnost, a djelomično je zaključio da postoji nepravilnost odnosno da postoji očita nepravilnost (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 359. do 798.).

203

Osim toga, valja istaknuti da su, u okviru ove tužbe, nepravilnosti koje je Revizorski sud u pobijanoj odluci stavio na teret tužitelju i koje se odnose na plaćanje troškova koji su neopravdano stavljeni na teret proračuna Unije istovjetne nepravilnostima koje je istaknuo u potporu svojoj tužbi povodom koje je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782). Naime, u tim su dvjema tužbama te nepravilnosti utvrđene na temelju iste tablice iz priloga tim dvjema tužbama.

204

Međutim, s obzirom na to da se predmet ove tužbe razlikuje od predmeta tužbe povodom koje je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) (vidjeti točke 198. i 199. ove presude), drukčiju prirodu tereta dokazivanja (vidjeti točku 199. ove presude), kao i činjenicu da su u ovom slučaju odgovor na tužbu, replika i odgovor na repliku podneseni tek nakon objave te presude, stranke su u ovom postupku mogle pružiti nova pojašnjenja, istaknuti nove argumente i podnijeti nove dokaze kako bi dokazale postojanje tih nepravilnosti u potporu Revizorskom sudu ili kako bi ih pobijale u potporu tužitelju.

205

Stoga bi Opći sud tek u slučaju istih činjeničnih i dokaznih elemenata istaknutih i u tužbi povodom koje je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) i ovoj tužbi, bez novih pojašnjenja i ako nema dvojbi, u ovom slučaju mogao primijeniti istu ocjenu kao što je ona koju je Sud donio u toj presudi.

206

S obzirom na prethodno navedeno, u ovom slučaju valja ocijeniti svaku tužiteljevu aktivnost iz zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima tablice troškova za naplatu iz točke 184. ove presude, s obzirom na argumente i objašnjenja koja su stranke iznijele pred Općim sudom, kako bi se odredilo valja li primijeniti istu ocjenu kao što je ona koju je Sud donio u predmetu u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782).

207

U ovom slučaju, s obzirom na to da sud Unije ne može vlastitim obrazloženjem zamijeniti obrazloženje autora akta, kao što se na to podsjeća u točki 191. ove presude, dok ispituje uspijeva li tužitelj dokazati pravilnost nastalih troškova, valja uzeti u obzir razloge koje je Revizorski sud iznio u pobijanoj odluci i na temelju kojih je smatrao da su tužiteljevi troškovi neopravdano stavljeni na teret proračuna Unije. Samo s obzirom na te razloge valja ispitati uspijeva li tužitelj pobiti te nepravilnosti ili dokazati da su pravilne.

208

Upravo s obzirom na razmatranja iznesena u točkama 177. do 207. ove presude valja ispitati prigovore koji se temelje na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja, kao i na postojanju „očitih pogreški” u pogledu tužiteljevih aktivnosti iz zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima tablice troškova za naplatu iz točke 184. ove presude.

209

Budući da je Revizorski sud u pobijanoj odluci, time što je kvalificirao iznose potraživanja, uveo razliku između tri vrste troškova, odnosno između, kao prvo, troškova službenih putovanja i dnevnica, kao drugo, troškova reprezentacije i, na kao treće, troškova upotrebe službenog automobila i usluge vozača, isti pristup treba primijeniti kad se ispituju nepravilnosti koje ta institucija stavlja na teret tužitelju, a koje su ograničene na njegove aktivnosti na koje su se odnosili zahtjevi za naknadu troškova navedeni u recima tablice troškova za naplatu iz točke 184. ove presude.

2)

Troškovi službenih putovanja i dnevnice

210

Najprije valja podsjetiti na to da je Sud, u postupku u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), u pogledu načela zaštite legitimnih očekivanja naveo da Revizorski sud ne može valjano prigovoriti tužitelju da mu je odobrena naknada troškova službenih putovanja ili isplata dnevnica na ime službenog putovanja koje je odobrio predsjednik Revizorskog suda na temelju zahtjeva koji nije imao prijevarnu prirodu i iz kojeg nisu izostavljene bitne informacije, te čija nepravilnost nije očita (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 380.). Sud je zaključio da pitanje jesu li na temelju putnih naloga koje je na tužiteljev zahtjev izdao predsjednik Revizorskog suda mogla nastati legitimna očekivanja zainteresirane osobe u pogledu pravilnosti predmetnih službenih putovanja treba ocijeniti u svakom slučaju zasebno osobito na temelju usporedbe razloga navedenog u zahtjevu za odobrenje i stvarnog cilja službenog putovanja, koji proizlazi iz dokaza podnesenih Sudu.

211

Sud je također pojasnio da treba smatrati da je zahtjev za naknadu troškova službenih putovanja ili isplatu dnevnica nepravilan ako se utvrdi da se aktivnost koja se stvarno obavlja i za koju je izdan predmetni putni nalog ne može povezati s tužiteljevim obavljanjem dužnosti. Pojasnio je da se tu nepravilnost može uzeti u obzir za potrebe postupka predviđenog u članku 286. stavku 6. UFEU‑a ako je putni nalog dobiven prijevarno ili na temelju zahtjeva iz kojeg su izostavljene bitne informacije ili ako je očito da ne postoji povezanost između te aktivnosti i tih dužnosti (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 392.).

212

Razmatranja Suda, na koja se podsjeća u točkama 210. i 211. ove presude, treba primijeniti mutatis mutandis na ovaj postupak. Međutim, u okviru njihove primjene u ovom slučaju, u odnosu na postupak u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), treba voditi računa o novim argumentima i dokazima koje su istaknule stranke, konkretnije uzimajući u obzir drukčiji teret dokazivanja koji je na strankama i drukčiji predmet ove tužbe, koja se odnosi na pitanje povrata neopravdano isplaćenih iznosa u skladu s Uredbom 2018/1046 i kojom se traži poništenje pobijane odluke u skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU‑a.

213

Također valja podsjetiti na to da je u ovom slučaju putne naloge na tužiteljev zahtjev izdao predsjednik Revizorskog suda, uzimajući u obzir informacije koje mu je pružio tužitelj, dok je pobijana odluka donesena na temelju OLAF‑ova izvješća, u kojem je utvrđeno da su informacije koje je tužitelj u svojim putnim nalozima pružio Revizorskom sudu bile nedovoljne kako bi se predsjedniku te institucije omogućilo da odluči je li aktivnost bila u interesu Revizorskog suda (vidjeti točku 104. ove presude). Stoga, s obzirom na to da Revizorski sud za razliku od OLAF‑a nema istražne ovlasti, kao što je to utvrđeno u točki 107. ove presude, valja uzeti u obzir zaključke iz OLAF‑ova izvješća kad se u ovom postupku ocjenjuje jesu li na temelju putnog naloga koji je na tužiteljev zahtjev izdao predsjednik Revizorskog suda mogla nastati legitimna očekivanja tog tužitelja u pogledu pravilnosti službenog putovanja o kojem je riječ.

214

Za potrebe te ocjene, valja ispitati, s obzirom na teret dokazivanja na koji se podsjeća u točki 193. ove presude, je li tužitelj uspio dokazati, ako je to potrebno na temelju novih dokaza kojima bi se mogla dovesti u pitanje utvrđenja iz OLAF‑ova izvješća, da putni nalog nije ishođen prijevarno ili na temelju zahtjeva iz kojeg su izostavljene bitne informacije ili da se aktivnost koja se stvarno obavljala i za koju je izdan predmetni putni nalog ne može povezati s tužiteljevim obavljanjem dužnosti.

i)

Službena putovanja koja se odnose na sastanke s političkim predstavnicima i članovima njihova kabineta

215

Među zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima tablice troškova za naplatu iz točke 184. ove presude, velik se broj tužiteljevih zahtjeva koje je odobrio Revizorski sud i za koje su nadoknađeni troškovi službenog putovanja ili isplaćene dnevnice odnosio na sastanke s političkim predstavnicima. Riječ je o zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima br. 1, 7, 19, 41, 43, 59, 92, 97, 118 (djelomično), 169, 171, 203, 204, 208, 211, 215, 238, 248, 296 (djelomično), 301, 303, 313, 314, 319 i 320, 326 (djelomično), 330 (djelomično), 331 (djelomično), 334 (djelomično), 336, 339 (djelomično), 346, 352, 355, 373 i 374 (djelomično), 381, 382 (djelomično), 395 i 402 tablice troškova za naplatu.

216

Iz pobijane odluke proizlazi da Revizorski sud osporava troškove službenih putovanja ili dnevnica koje je tužitelj snosio u okviru aktivnosti iz navedenih redaka jer u biti smatra da nisu bile povezane s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda ili radom te institucije.

217

Tužitelj smatra da su se njegovi sastanci s političkim predstavnicima mogli povezati s obavljanjem njegovih dužnosti kao člana Revizorskog suda tako da treba zaključiti da su pravilni i da su na temelju njih mogla nastati njegova legitimna očekivanja u pogledu te pravilnosti. U biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), i pritom osobito navodi da je Sud smatrao da obavljanje dužnosti člana Revizorskog suda može obuhvaćati protokolarne aktivnosti koje su osobito usmjerene na upoznavanje s radom tog člana i promicanje njegova rada, kao i održavanje odnosa s visokim dužnosnicima u interesu institucije. Usto, tužitelj napominje da je Sud pojasnio da se takve protokolarne aktivnosti mogu češće odnositi na dužnosnike iz iste države članice kao što je dotični član Revizorskog suda. Osim toga, smatra da ovaj postupak ne može omogućiti Revizorskom sudu da osporava utvrđenja koja je Sud iznio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), s obzirom na spis koji mu je dostavljen te njegove činjenične i pravne odluke.

218

Sud je u postupku u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), odlučio da se općenito ne može smatrati da u pogledu službenih putovanja koja su odobrena na transparentan način radi sastanka s političkim predstavnicima postoji očita nepravilnost zbog njihova predmeta (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 438.). Konkretnije, Sud je u pogledu tužiteljevih sastanaka s članovima političke stranke o kojoj je riječ u okviru istog postupka naveo da uske veze utvrđene između tužitelja i te političke stranke nisu dovoljne kako bi se u okviru tog postupka utvrdila pretpostavka na temelju koje se sustavno može zaključiti da je službeno putovanje čiji je cilj sastanak s političkim predstavnikom očito nepravilno samo zbog činjenice da je taj politički predstavnik član te političke stranke (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 464.). Naime, prema mišljenju Suda, osobito s obzirom na važnu ulogu koju navedena stranka ima u belgijskom političkom životu i odnose koje tužitelj legitimno može održavati unutar te stranke zbog aktivnosti koje je obavljao prije preuzimanja dužnosti, ne može se smatrati da nije vjerojatno da će se organizirati određen broj protokolarnih službenih putovanja čiji je cilj sastanak s političkim predstavnicima koji pripadaju istoj stranci (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 465.).

219

Revizorski sud u biti tvrdi da je u OLAF‑ovoj istrazi otkriveno da su izostavljene različite informacije, što je tužitelju omogućilo da prikrije stvarnu privatnu prirodu svojih aktivnosti. Prigovara tužitelju da je održavao redovite i intenzivne odnose s uskim krugom političkih predstavnika koji su obnašali visoke dužnosti i koji su bili članovi političke stranke o kojoj je riječ, čiji je i on bio član prije nego što je imenovan za člana Revizorskog suda, te koje je već dugo poznavao. Prema njegovu mišljenju, ti su se odnosi održavali u okviru neprijavljenog političkog djelovanja ili ni u kojem slučaju nisu bili povezani s obavljanjem dužnosti člana Revizorskog suda.

220

Budući da se u okviru tužiteljevih argumenata u ovom postupku u biti samo upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, (C‑130/19, EU:C:2021:782), i uzimajući u obzir razmatranja Općeg suda u točkama 202. do 205. ove presude, kako bi se odgovorilo na pitanje jesu li na temelju putnih naloga povezanih sa zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima iz točke 215. ove presude mogla nastati legitimna očekivanja tužitelja u pogledu pravilnosti službenih putovanja o kojima je riječ, najprije valja ispitati ističe li sam Revizorski sud nove argumente ili nova objašnjenja u odnosu na ona koja je već iznio pred Sudom u pogledu navedenih zahtjeva i, ako da, valja ocijeniti mogu li se, uzimajući u obzir te nove elemente, zahtjevi o kojima je riječ drukčije ocijeniti, kad je riječ o njihovoj pravilnosti, u odnosu na to kako ih je Sud već ocijenio, ili Opći sud može u okviru ovog postupka donijeti istu ocjenu kao i Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) (vidjeti točku 205. ove presude).

221

U tom pogledu, Revizorski sud se u okviru svoje argumentacije iznesene pred Općim sudom ne oslanja isključivo na same okolnosti da su politički predstavnici iz putnih naloga o kojima je riječ bili članovi političke stranke o kojoj je riječ i da su bili tužiteljevi poznanici. Naime, pruža konkretna dodatna objašnjenja kako bi utvrdio da tužiteljevi sastanci s dotičnim političkim predstavnicima, članovima te političke stranke, nisu povezani s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda, uzimajući u obzir njihovu učestalost te uski i identični krug osoba s kojima je održavao sastanke, kao što je to pokazala OLAF‑ova istraga.

222

Kao prvo, doista valja napomenuti, a tužitelj to ne osporava, da se tijekom svoja dva mandata pri Revizorskom sudu učestalo sastajao s političkim predstavnicima, članovima političke stranke o kojoj je riječ.

223

Najprije valja podsjetiti, kao što je to utvrđeno u točkama 111. i 112. ove presude, na to da je ta učestalost tužiteljevih sastanaka s političkim predstavnicima, članovima političke stranke o kojoj je riječ, otkrivena tijekom OLAF‑ove istrage. S jedne strane, OLAF je utvrdio da se tužitelj tijekom svojeg mandata barem 188 puta sastao s belgijskim političkim predstavnicima koji su uglavnom bili članovi političke stranke o kojoj je riječ. Prema OLAF‑ovu izvješću, taj broj predstavlja 24 % svih tužiteljevih sastanaka ili ručkova na koje su se odnosili njegovi zahtjevi za naknadu troškova. Valja utvrditi da se to odnosi na sve retke navedene u točki 215. ove presude, osim redaka br. 314, 319 i 320 tablice troškova za naplatu. S druge strane, također je OLAF utvrdio vezu između sastanaka s belgijskim političkim predstavnicima i tjednih sastanka upravnog odbora političke stranke o kojoj je riječ. U tom pogledu iz OLAF‑ova izvješća proizlazi da je tijekom svoje istrage pribavio zapisnike s 44 sastanka u kojima je navedeno prisustvo članova upravnog odbora te političke stranke tijekom razdoblja od 17. studenoga 2008. do 29. travnja 2010. OLAF je tužiteljevo prisustvo utvrdio na 28 sastanaka.

224

Nadalje, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, utvrdio da se 42 službena putovanja za koja tužitelj tvrdi da su njihov predmet bili sastanci s belgijskim političkim predstavnicima mogu izravno povezati s njegovom političkom aktivnosti koja nije spojiva s njegovim dužnostima, s obzirom na to da su se u stvarnosti odnosila na to da mu se omogući da sudjeluje na sastancima upravnog odbora političke stranke o kojoj je riječ ili u aktivnostima ili domjencima koje je organizirala ta politička stranka (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 442. do 457.). Tomu valja dodati i deset zahtjeva za naknadu troškova reprezentacije, za koje je Sud smatrao da su nepravilni jer su izravno povezani s tužiteljevom političkom aktivnosti (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 633. do 637.).

225

[ispravljeno rješenjem od 24. lipnja 2025.] Naposljetku, osim sastanaka navedenih u točki 224. ove presude, i među onima navedenima u točki 184. ove presude, valja napomenuti da je tužitelj sudjelovao na 64 dodatna sastanka s političkim predstavnicima, koji su i dalje članovi političke stranke o kojoj je riječ, u okviru službenog putovanja ili zahtjeva za naknadu troškova reprezentacije (reci br. 19, 23, 24, 27, 41, 43, 57, 59, 65, 66, 89, 92, 96, 97, 111, 116, 118, 168, 169, 171, 183, 184, 190, 203, 204, 208, 211, 215, 218, 236, 238, 248, 257, 276, 281, 293 i 294, 296, 303, 313, 314, 323, 326, 330, 331, 334, 336, 338, 339, 346, 350, 352, 354, 355, 357, 358, 367, 370, 381, 382, 395, 402 i 408 tablice troškova za naplatu). Tim sastancima treba dodati sastanke s članom kabineta političkog predstavnika, odnosno tri sastanka navedena u recima br. 1, 7 i 301 tablice troškova za naplatu.

226

Kao drugo, iz elemenata spisa proizlazi da se tužitelj sastao s ograničenim brojem političkih predstavnika, koji su svi članovi političke stranke o kojoj je riječ, na nacionalnoj razini i na razini Unije, s obzirom na to da je velika većina tih sastanka bila organizirana u tužiteljevoj regiji podrijetla.

227

Valja smatrati da učestalost tužiteljevih sastanaka s ograničenim brojem belgijskih političkih predstavnika, članova političke stranke o kojoj je riječ, tijekom njegova dva mandata pri Revizorskom sudu dokazuje da su ti sastanci održani u posebnom kontekstu, što je stoga bitna informacija koju Revizorski sud nije imao u trenutku odobravanja svakog zahtjeva za naknadu troškova službenih putovanja i dnevnica, koje je tužitelj zasebno podnio nakon tih sastanaka. Taj se poseban kontekst mogao razumjeti tek nakon detaljnog ispitivanja situacije koje je OLAF proveo na temelju dodatnih informacija prikupljenih nakon što je predsjednik Revizorskog suda odobrio ta službena putovanja. Stoga, uzimajući u obzir da je izostavio te bitne informacije, tužitelj se ne može pozvati na legitimna očekivanja u pogledu putnih naloga koji su se odnosili na sastanke s belgijskim političkim predstavnicima ili članovima njihova kabineta, koji su svi članovi političke stranke o kojoj je riječ, navedene u recima br. 1, 7, 19, 41, 43, 59, 92, 97, 118 (djelomično), 169, 171, 203, 204, 208, 211, 215, 238, 248, 296 (djelomično), 301, 303, 313, 326 (djelomično), 330 (djelomično), 331 (djelomično), 334 (djelomično), 336, 339 (djelomično), 346, 352, 355, 373 i 374 (djelomično), 381, 382 (djelomično), 395 i 402 tablice troškova za naplatu.

228

Taj zaključak ne može se dovesti u pitanje tužiteljevim argumentima.

229

S jedne strane, tužitelj smatra da dugogodišnje poznavanje osobe s kojom je održan sastanak očito nije dovoljno kako bi se osporilo da je taj sastanak povezan s obavljanjem njegovih dužnosti. Prema njegovu mišljenju, članu Revizorskog suda ničim se ne zabranjuje da se sastane s osobama koje poznaje. S druge strane, u biti ističe da se na temelju sedam sastanaka u 12 godina s članom kabineta voditelja političke skupine u Europskom parlamentu, u okviru službenih putovanja navedenih u recima br. 1, 7 i 301 tablice troškova za naplatu, očito ne može dokazati da je svaki sastanak s tom osobom održan isključivo u političke svrhe i da stoga nije obuhvaćen obavljanjem njegovih dužnosti kao člana Revizorskog suda.

230

Točno je da sama okolnost da je neki sastanak održan s osobom koju tužitelj poznaje ne dokazuje nužno da takav sastanak nije bio povezan s obavljanjem tužiteljevih dužnosti. Također je točno da broj tužiteljevih sastanaka s nekom osobom tijekom njegovih mandata pri Revizorskom sudu ne može kao takav biti dovoljan kako bi se utvrdilo da se svaki sastanak odnosio na tužiteljevu neprijavljenu političku djelatnost ili da nije bio povezan s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda.

231

Međutim, tužiteljeve zahtjeve za naknadu troškova navedene u recima iz točke 227. ove presude treba ocijeniti s obzirom na njihov poseban kontekst.

232

Naime, u točkama 222. do 226. ove presude utvrđeno je da su ti sastanci tijekom tužiteljevih mandata pri Revizorskom sudu bili vrlo učestali i da su se održavali s ograničenim brojem osoba. Tu učestalost sastanaka s ograničenim brojem osoba treba tumačiti s obzirom na utvrđenje Suda da je tužitelj tijekom velikog dijela svoja dva mandata pri Revizorskom sudu bio politički aktivan, što se osobito očitovalo njegovim izravnim i redovnim sudjelovanjem u upravljačkom tijelu nacionalne političke stranke, iz čega se zaključilo da je takva aktivnost očito nespojiva s dužnostima člana Revizorskog suda (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 267. i 270.).

233

U tim se okolnostima ne može smatrati da su ti tužiteljevi opetovani sastanci s vrlo ograničenim brojem političkih predstavnika na nacionalnoj razini, koji su svi članovi iste političke stranke čiji je on bio član prije preuzimanja dužnosti kao člana Revizorskog suda, bili u interesu Revizorskog suda kako bi se osiguralo promicanje njegova rada ili razmjena mišljenja povezana s njegovim dužnostima. Naime, takvim se načinom obavljanja dužnosti kao člana Revizorskog suda ugrožava poštovanje pravila ponašanja kojih se on mora pridržavati kao visoki dužnosnik institucije Unije. Kao što je to nezavisni odvjetnik G. Hogan objasnio u svojem mišljenju u predmetu Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2020:1052), članovi Revizorskog suda moraju poštovati obveze neovisnosti te časnog i suzdržanog ponašanja u smislu članaka 285. i 286. UFEU‑a, ali i najviše standarde nepristranosti i objektivnosti. Za članove Revizorskog suda, institucije koja je „financijska savjest” Unije, to nužno podrazumijeva punu odgovornost u načinu na koji troše javna sredstva te, posljedično, određen stupanj transparentnosti u tom pogledu (mišljenje nezavisnog odvjetnika G. Hogana u predmetu Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2020:1052, t. 76.).

234

Stoga upravo s obzirom na taj kontekst treba utvrditi da službena putovanja koja su se odnosila na sastanke s političkim predstavnicima, članovima političke stranke o kojoj je riječ, i koja su navedena u recima iz točke 227. ove presude, nisu povezana s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda, i to zato što nema objašnjenja ili dokaza koje je podnio tužitelj i kojima bi se dokazalo suprotno.

235

Na temelju određenih prigovora Revizorskog suda ili elemenata koji očito proizlaze iz spisa moguće je potvrditi da nema takve povezanosti.

236

Kao prvo, valja utvrditi da su, među tužiteljevim službenim putovanjima navedenima u točki 227. ove presude, putovanja navedena u recima br. 19, 41, 118, 171, 203, 211, 215, 238, 303, 326, 331, 334, 346, 352 i 402 tablice troškova za naplatu, na koja je tužitelj odlazio ponedjeljkom, izravno povezana s njegovim neprijavljenim političkim djelovanjem te nisu spojiva s njegovim dužnostima. Naime, OLAF je tijekom svoje istrage utvrdio da su se tjedni sastanci upravnog odbora političke stranke o kojoj je riječ održavali ponedjeljkom. OLAF je također istaknuo da je očito da je tužitelj tijekom svojeg mandata kao član s pravom glasa političke stranke o kojoj je riječ morao redovito prisustvovati tim tjednim sastancima do studenoga 2008. Usto, iz OLAF‑ova izvješća proizlazi da je tužitelj zbog svojeg statusa člana koji nema pravo glasa u političkoj stranci o kojoj je riječ, koji je imao od travnja 2010., morao sudjelovati barem na mjesečnim sastancima koji su se održavali svakog prvog ponedjeljka u mjesecu. Tužitelj ne podnosi nikakve dokaze da u okviru predmetnih službenih putovanja nije sudjelovao na sastancima političke stranke o kojoj je riječ ponedjeljkom.

237

Kao drugo, kad je riječ o službenim putovanjima navedenima u recima br. 19 i 296 (djelomično) tablice troškova za naplatu koja su se odnosila na tužiteljeve sastanke s dvama zastupnicima u Parlamentu, Revizorski sud tvrdi da su oni bili članovi Odbora Europskog parlamenta za razvoj ili njegova Odbora za promet i turizam. Smatra da dužnosti tih zastupnika uopće nisu bile povezane s dužnostima tužitelja, koji je tijekom svojih mandata pri Revizorskom sudu bio odgovoran za revidiranje troškova Unije u području vanjskih odnosa, proširenja i humanitarne pomoći. Usto, Revizorski sud u pogledu jednog od tih zastupnika navodi da je ranije bio član iste političke stranke, baš kao i tužitelj do 2002., te da je zajedno s tužiteljem bio član osnivač druge političke stranke tijekom kratkog razdoblja u 2002.

238

Kao treće, iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za naknadu troškova službenih putovanja ili isplatu dnevnica za službena putovanja čiji je cilj bio opetovani sastanak s istom osobom u relativno kratkom vremenu. Naime, tužiteljevi su se sastanci 2015. intenzivirali, osobito s dvama političkim predstavnicima, članovima političke stranke o kojoj je riječ, te su ti sastanci navedeni u recima br. 330 (djelomično), 331 (djelomično), 334 (djelomično), 336, 346 i 355 tablice troškova za naplatu. Kad se na raspravi od tužitelja zatražilo da objasni učestalost sastanaka s tim dvjema osobama, nije mogao pružiti nikakvo pojašnjenje u tom pogledu. Stoga, s obzirom na to da tužitelj nije mogao objasniti potrebu za organizacijom više protokolarnih službenih putovanja čiji je cilj bio sastanak s istom osobom tijekom iste godine, treba smatrati da su odgovarajući troškovi očito nepravilni i prema tome nisu povezani s tužiteljevim obavljanjem dužnosti.

239

Zaključno, s obzirom na prethodna razmatranja i u kontekstu opisanom u točki 232. ove presude, treba smatrati da službena putovanja koja su se odnosila na sastanke s političkim predstavnicima, članovima političke stranke o kojoj je riječ, navedena u recima iz točke 227. ove presude, nisu povezana s tužiteljevim obavljanjem dužnosti kao člana Revizorskog suda. Iz toga slijedi da na temelju putnih naloga koji su se odnosili na te sastanke i koje je na tužiteljev zahtjev izdao predsjednik Revizorskog suda nisu mogla nastati tužiteljeva legitimna očekivanja u pogledu pravilnosti službenih putovanja o kojima je riječ. Stoga četvrti tužbeni razlog treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na ta službena putovanja.

240

Suprotno tomu, u pogledu tužiteljevih službenih putovanja navedenih u recima br. 314 i 319 i 320 tablice troškova za naplatu treba istaknuti sljedeće.

241

Kao prvo, kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 314 tablice troškova za naplatu, iz te tablice koja je dio pobijane odluke proizlazi da je tužitelj od jedne europske političke stranke primio službeni poziv i da ne postoji nijedan dokaz o povezanosti s aktivnostima Revizorskog suda.

242

Tužitelj smatra da ovaj postupak ne može omogućiti Revizorskom sudu da osporava utvrđenja koja je Sud iznio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), s obzirom na spis koji mu je dostavljen te njegove činjenične i pravne odluke (vidjeti točku 217. ove presude). U tom pogledu valja smatrati da u biti upućuje na ocjenu Suda u toj presudi koja se odnosi na troškove reprezentacije na večeri navedenoj u retku br. 314 tablice troškova za naplatu.

243

Treba napomenuti da je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), odlučivao samo o pravilnosti troškova reprezentacije nastalih na službenom putovanju navedenom u retku br. 314 tablice troškova za naplatu, odnosno na večeri sa zastupnikom Parlamenta koji je bio predstavnik jedne europske političke stranke. Naime, utvrdio je da, s obzirom na to da Revizorski sud nije podnio dodatne razloge ili dokaze nepravilnosti, treba smatrati da su pravilni zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije nastali na temelju poziva upućenih članovima Parlamenta (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 624.).

244

U ovom postupku, Revizorski sud smatra da su nepravilni troškovi koji su nastali prilikom sastanka navedenog u retku br. 314 tablice troškova za naplatu. U tom pogledu, podsjeća na to da je tužitelj odgovorio na poziv jedne političke stranke i da je drugi dio službenog putovanja o kojem je riječ uključivao rekreativnu aktivnost lova u Belgiji, za koju je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) smatrao da postoji nepravilnost. Stoga Revizorski sud pred Općim sudom ističe nove argumente u odnosu na one na kojima se temelji ocjena Suda u toj presudi, na koju se podsjeća u točki 243. ove presude.

245

Opći sud utvrđuje da iz spisa proizlazi da je osoba s kojom je održan sastanak bila zastupnik u Parlamentu i član Odbora za proračunski nadzor. S jedne strane, u ovom postupku, Revizorski sud ne navodi da je ta osoba bila član političke stranke o kojoj je riječ ili da je tužitelj odgovorio na poziv navedene političke stranke. S druge strane, kad je riječ o tvrdnji Revizorskog suda prema kojoj je Sud smatrao da postoji nepravilnost u pogledu rekreativne aktivnosti lova, valja napomenuti da je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), naveo da postoji nepravilnost u pogledu tužiteljevih službenih putovanja koja su bila pravdana pozivima na sudjelovanje u lovačkim izletima u Belgiji, navedena u recima br. 315 i 371 tablice troškova za naplatu. Međutim, ta službena putovanja uopće nisu povezana s tužiteljevom večerom sa zastupnikom u Parlamentu, navedenom u retku br. 314 tablice troškova za naplatu. S jedne strane, iz spisa proizlazi da je ta večera održana u Bruxellesu istog dana kad i večera prilikom službenog putovanja navedenog u retku br. 315, koje se odnosilo na aktivnost lova u Belgiji, odnosno 15. listopada 2014. Međutim, prema podacima iz spisa, službeno putovanje navedeno u retku br. 315 počelo je tek u 23:00 s polaskom iz Bruxellesa pa je prema tome najvjerojatnije moglo započeti tek nakon večere o kojoj je riječ, navedene u retku br. 314. Stoga Revizorski sud nije dokazao da je rekreativna aktivnost lova održana na dan sastanka navedenog u retku br. 314. S druge strane, do službenog putovanja navedenog u retku br. 371 došlo je 16. studenoga 2015., odnosno više od jedne godine nakon večere navedene u retku br. 314.

246

U tim su okolnostima pojašnjenja Revizorskog suda navedena u točki 244. ove presude nedovoljna kako bi se službeno putovanje navedeno u retku br. 314 tablice troškova za naplatu moglo u ovom postupku drukčije ocijeniti u odnosu na to kako ga je Sud već ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), i kako se na to podsjeća u točki 243. ove presude. Stoga se Opći sud slaže s tom ocjenom troškova službenog putovanja i dnevnica navedenom u retku br. 314 tablice troškova za naplatu, i to neovisno o činjenici da se odnosila samo na troškove reprezentacije povezane sa službenim putovanjem navedenim u tom retku.

247

Slijedom toga, s obzirom na to da je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), u biti smatrao da zahtjev za naknadu troškova reprezentacije povezanih sa službenim putovanjem navedenim u retku br. 314 tablice troškova za naplatu treba ocijeniti kao pravilan (vidjeti točku 243. ove presude), valja zaključiti da su na temelju putnog naloga koji je na tužiteljev zahtjev izdao predsjednik Revizorskog suda za to službeno putovanje mogla nastati njegova legitimna očekivanja u pogledu pravilnosti tog putovanja. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na službeno putovanje navedeno u retku br. 314 tablice troškova za naplatu, čiji je trošak iznosio 96,60 eura.

248

Kao drugo, kad je riječ o sastanku s članom kabineta belgijskog ministra navedenom u recima br. 319 i 320 tablice troškova za naplatu, kako bi se osporila nepravilnost troškova nastalih na tom službenom putovanju, tužitelj u biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) (vidjeti točku 217. ove presude).

249

U potporu nepravilnosti sastanka, Revizorski sud navodi da je riječ o sastanku sa saveznim ministrom za mobilnost koji nije bio povezan s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda odgovornog za revidiranje troškova Unije u području vanjskih odnosa, proširenja i humanitarne pomoći.

250

Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), utvrdio da Revizorski sud osobu s kojom je održan sastanak nije opisao kao člana političke stranke o kojoj je riječ i da je taj sud smatrao da je to službeno putovanje trebalo biti povezano s političkom ili privatnom aktivnosti zbog njegove veze s područjem prijevoza. Sud je smatrao da taj element nije dovoljan kako bi se utvrdilo da je navedeno službeno putovanje očito nepravilno (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 470.)

251

S obzirom na zaključak iz točke 205. ove presude, s obzirom na to da su činjenice i dokazi istovjetni u postupku u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) i u ovom postupku, valja ponoviti ocjenu Suda u pogledu službenog putovanja navedenog u recima br. 319 i 320 tablice troškova za naplatu. Stoga, s obzirom na to da pred Sudom nije dokazano da je navedeno službeno putovanje očito nepravilno (vidjeti točku 250. ove presude) i na to da Revizorski sud ne tvrdi da je imalo prijevarnu prirodu ili da su iz njega izostavljene bitne informacije, valja smatrati da su na temelju putnog naloga koji je u tom pogledu na tužiteljev zahtjev izdao predsjednik Revizorskog suda mogla nastati legitimna očekivanja tužitelja u pogledu pravilnosti tog putovanja. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na službeno putovanje navedeno u recima br. 319 i 320 tablice troškova za naplatu, čiji je trošak iznosio 96,60 eura.

ii)

Ostala službena putovanja

252

Među zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima tablice troškova za naplatu iz točke 184. ove presude nalaze se drugi zahtjevi za koje su nadoknađeni troškovi službenog putovanja ili isplaćene dnevnice, za koje je Revizorski sud smatrao da nisu povezani s obavljanjem tužiteljevih dužnosti kao člana te institucije i koji su se odnosili na tužiteljeve aktivnosti navedene u recima br. 47, 56, 57, 63, 103, 128, 137, 138, 143, 155 (djelomično), 157, 161, 196, 199, 210, 237, 277, 284, 290, 293 i 294, 310 (djelomično), 330 (djelomično), 331 (djelomično), 334 (djelomično), 335, 339 (djelomično), 347, 373 i 374 (djelomično), 382, 391, 411 i 412 tablice troškova za naplatu.

253

Kao i za službena putovanja koja su se odnosila na sastanke s političkim predstavnicima i članovima njihova kabineta (vidjeti točku 216. ove presude), iz pobijane odluke proizlazi da Revizorski sud osporava troškove službenih putovanja ili dnevnica koje je snosio tužitelj i u pogledu kojih je podnio zahtjeve za naknadu troškova navedene u recima iz točke 252. ove presude jer u biti smatra da ta putovanja nisu povezana s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda.

254

Tužitelj smatra da su njegova službena putovanja navedena u recima iz točke 252. ove presude povezana s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda. U tom pogledu u biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) i navodi da je u ovom postupku treba uzeti u obzir. Podsjeća na to da Revizorski sud u ovom slučaju ne može osporavati ocjenu Suda u toj presudi s obzirom na spis koji mu je dostavljen te njegove činjenične i pravne odluke.

255

Kao prvo, kad je riječ o djelomično službenim putovanjima navedenima u recima br. 330, 331 i 334 tablice troškova za naplatu, valja utvrditi da Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) nije odlučio o pravilnosti tužiteljeva sudjelovanja na novogodišnjem dočeku flamanskog političkog udruženja (redak br. 330, djelomično) i u podnošenju dokumenta Odboru za proračunski nadzor Parlamenta (OPN) (redak br. 331, djelomično), kao ni njegova sastanka s belgijskim veleposlanikom na Kubi (redak br. 334, djelomično).

256

Kad je riječ o aktivnostima navedenima u recima br. 330 i 331, Revizorski sud navodi da je nakon tužiteljeva sudjelovanja na novogodišnjem dočeku flamanskog političkog udruženja i u podnošenju dokumenta OPN‑u uslijedio sastanak s članom političke stranke o kojoj je riječ. Revizorski sud u pogledu aktivnosti navedene u retku br. 334 ističe da se u tužiteljevu dnevnom redu uopće ne spominje sastanak s belgijskim veleposlanikom na Kubi održan na taj dan i da, u svakom slučaju, taj mogući sastanak ne može biti povezan s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda jer ta institucija nije predvidjela reviziju na Kubi.

257

Tužitelj nije podnio nikakvo očitovanje u pogledu tih tvrdnji Revizorskog suda, iako je na njemu da u ovom postupku dokaže (vidjeti točku 193. ove presude) da su troškovi službenog putovanja o kojem je riječ opravdano stavljeni na teret proračuna Unije i da je pobijana odluka nezakonita jer se u njoj smatralo da su ti troškovi neopravdano nadoknađeni.

258

U tim okolnostima valja smatrati da službena putovanja djelomično navedena u recima br. 330, 331 i 334 tablice troškova za naplatu nisu povezana s tužiteljevim obavljanjem dužnosti kao člana Revizorskog suda. Iz toga slijedi da na temelju putnih naloga koji su se odnosili na ta službena putovanja i koje je na tužiteljev zahtjev izdao predsjednik Revizorskog suda nisu mogla nastati tužiteljeva legitimna očekivanja u pogledu pravilnosti službenih putovanja o kojima je riječ. Stoga četvrti tužbeni razlog treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na ta službena putovanja.

259

Kao drugo, kad je riječ o službenom putovanju navedenom u recima br. 293 i 294 tablice troškova za naplatu, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da prigovore Revizorskog suda koji su se odnosili na to službeno putovanje treba odbiti jer se može smatrati da nepravilnost koju Revizorski sud pripisuje tužitelju može predstavljati njegovu pogrešku koja se može opravdati. Prema mišljenju Suda, iako je osnovana tvrdnja Revizorskog suda prema kojoj je to službeno putovanje izvršeno unatoč otkazivanju sastanka koji ga je opravdavao, s obzirom na napomenu u tužiteljevu dnevnom redu, postojanje prijevare u tom pogledu nije utvrđeno jer se u vrijeme koje je prvotno bilo predviđeno za navedeno službeno putovanje održao ručak koji je prijavljen Revizorskom sudu (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 579.).

260

U ovom slučaju, Revizorski sud podsjeća na to da je sastanak povezan sa službenim putovanjem navedenim u recima br. 293 i 294 tablice troškova za naplatu otkazan i da je tužitelj umjesto toga pozvao na ručak tri člana političke stranke o kojoj je riječ.

261

Uzimajući u obzir tužiteljeve odnose s političkim predstavnicima, članovima političke stranke o kojoj je riječ, za koje Opći sud smatra da nisu povezani s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda (vidjeti točke 232. do 234. i 239. ove presude), u pogledu službenog putovanja navedenog u recima br. 293 i 294 tablice troškova za naplatu valja donijeti isti zaključak kao u točki 227. ove presude.

262

Stoga valja smatrati da je kontekst tužiteljevih odnosa s članovima političke stranke o kojoj je riječ bitna informacija, s kojom predsjednik Revizorskog suda nije mogao biti upoznat kad je odobravao zahtjev za naknadu troškova službenog putovanja i dnevnica o kojima je riječ. Uzimajući u obzir da je izostavljena takva bitna informacija, tužitelj se ne može pozvati na legitimna očekivanja u pogledu putnog naloga, predviđenog za sastanak koji je otkazan i zamijenjen ručkom s trima članovima političke stranke o kojoj je riječ. Stoga četvrti tužbeni razlog treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na službeno putovanje navedeno u recima br. 293 i 294 tablice troškova za naplatu.

263

Kao treće, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), u biti smatrao da za veliku većinu zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima iz točke 252. ove presude, odnosno recima br. 56, 57, 63, 128, 137, 138, 143, 155 (djelomično), 196, 199, 277, 284, 290, 310 (djelomično), 335, 339 (djelomično), 347, 373 i 374 (djelomično), 382, 391, 411 i 412 tablice troškova za naplatu, ne treba smatrati da su očito nepravilni u odnosu na tužiteljeve dužnosti kao člana Revizorskog suda (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 498. do 501., 515., 534. do 536., 558., 559., 561. do 563., 567. do 576. i 579.).

264

U ovom slučaju, tužitelj u biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), kad je riječ o pitanju jesu li na temelju putnih naloga povezanih sa zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima iz točke 263. ove presude mogla nastati njegova legitimna očekivanja u pogledu pravilnosti službenih putovanja o kojima je riječ. Stoga valja primijeniti isto rasuđivanje kao što je ono u točki 220. ove presude. Slijedom toga, valja ispitati ističe li Revizorski sud nova pojašnjenja i argumente u odnosu na one koje je već iznio pred Sudom u pogledu tih zahtjeva i, ako da, valja ocijeniti treba li, uzimajući u obzir te nove elemente, navedene zahtjeve u ovom slučaju drukčije ocijeniti u odnosu na to kako ih je Sud već ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) (vidjeti točku 205. ove presude).

–

Službena putovanja navedena u recima br. 56, 138, 196, 284 i 382 tablice troškova za naplatu

265

Kad je riječ o putnim nalozima koji su se odnosili na tužiteljeve sastanke s diplomatima i poduzetnicima navedenima u recima br. 56, 138, 196, 284 i 382 tablice troškova za naplatu, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da Revizorski sud, koji je snosio teret dokazivanja, nije u dovoljnoj mjeri dokazao da su službena putovanja tijekom kojih su nastali ti troškovi bila privatne prirode. Prema mišljenju Suda, ta službena putovanja povezana sa sastancima s diplomatima i poduzetnicima mogla su u načelu biti povezana s dužnostima člana Revizorskog suda koji zasjeda u vijeću zaduženom za vanjske odnose Unije (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 569. do 575.).

266

Kad je riječ o službenim putovanjima navedenima u recima br. 138, 196 i 382 tablice troškova za naplatu, čiji je predmet bio omogućiti susret flamanskih poduzetnika i belgijskih diplomanata koji obavljaju dužnosti u inozemstvu, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da su takvi sastanci mogli predstavljati priliku za razmjenu mišljenja o temama koje su zanimljive Revizorskom sudu, kao i predstavljanje i promicanje njegova rada pred visokim državnim dužnosnicima. Prema mišljenju Suda, činjenica da je navedene sastanke organiziralo tijelo čiji je predmet promicanje flamanskih interesa u Bruxellesu sama po sebi nije bila dovoljna da se utvrdi nepravilnost službenih putovanja o kojima je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 573.).

267

Kao što je to utvrđeno u točki 116. ove presude, u tablici troškova za naplatu, koja je dio pobijane odluke, upućuje se na OLAF‑ovo izvješće i osobito na njegove stranice 5., 18., 29. i 37. te se navodi da se u zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima br. 138 i 196 tablice troškova za naplatu upućuje na službene pozive kruga osoba čiji je predmet bio jačati prisustvo flamanskih poduzetnika u Bruxellesu i koji je organizirao sastanke kako bi se omogućio susret flamanskih poduzetnika i belgijskih diplomanata koji obavljaju dužnosti u inozemstvu te da oni nisu bili povezani s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda. Isto se utvrdilo u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku br. 382 tablice troškova za naplatu.

268

Revizorski sud u ovom postupku podsjeća na cilj aktivnosti navedenih u recima br. 138, 196 i 382 tablice troškova za naplatu, kao što se to ističe u točki 267. ove presude. Usto tvrdi da se zaključak Suda, pojašnjen u točki 266. ove presude, odnosno da su takve aktivnosti mogle predstavljati priliku za razmjenu mišljenja o temama koje su zanimljive Revizorskom sudu, kao i predstavljanje i promicanje njegova rada pred visokim državnim dužnosnicima, primjenjuje na bilo koji sastanak člana Revizorskog suda s nekom osobom izvan te institucije.

269

U tom pogledu, takav argument ne može sam po sebi biti dovoljan kako bi se osporilo utvrđenje Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), odnosno, s jedne strane, da nije sporno da se na „diplomatskoj večeri”, koja se svake godine održavala u Bruxellesu, okupljao velik broj belgijskih diplomata i, s druge strane, da su sastanci s diplomatima mogli u načelu biti povezani s dužnostima člana Revizorskog suda koji zasjeda u vijeću zaduženom za vanjske odnose Unije (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 569. i 573.)

270

Stoga, kad je riječ o službenim putovanjima navedenima u recima br. 138, 196 i 382 tablice troškova za naplatu, u ovom slučaju valja ponoviti ocjenu Suda koju je on u tom pogledu donio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), na koju se podsjeća u točkama 265., 266. i 269. ove presude, te smatrati da u pogledu tih putovanja u načelu ne postoji nepravilnost.

271

Suprotno tomu, to ne vrijedi za službena putovanja navedena u recima br. 56 i 284 tablice troškova za naplatu.

272

Kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 56 tablice troškova za naplatu, koje se odnosilo na poslovni ručak 6. srpnja 2009. s diplomatom Ruske Federacije koji je, prema objašnjenjima Revizorskog suda u tablici troškova za naplatu koja je dio pobijane odluke, bio povezan s intervencijom u korist trećim stranama koje su u toj zemlji željele posvojiti dijete, Sud je smatrao da se na temelju dokaza koje je podnio Revizorski sud, koji datiraju nekoliko mjeseci nakon datuma tog službenog putovanja i koji se ne odnose ni na taj ručak ni na bilo koju činjenicu koja je tomu prethodila, ne može sa sigurnošću utvrditi da je to službeno putovanje imalo cilj koji nije povezan s tužiteljevim dužnostima (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 570. i 571.).

273

Revizorski sud u ovom postupku upućuje na spis koji sadržava izvadak iz OLAF‑ova izvješća koji se odnosi na taj sastanak s diplomatom Ruske Federacije. Kao što je to utvrđeno u točki 122. ove presude, OLAF je tijekom svoje istrage smatrao da je navedeni sastanak bio privatan. Utvrdio je da se tužitelj s tim diplomatom sastao zbog pitanja povezanog s posvojenjem djeteta s ruskim državljanstvom u belgijsku obitelj. Prema OLAF‑ovu izvješću, napomena u tužiteljevu digitalnom kalendaru upućuje na poteškoće otkrivene u dokumentima o posvojenju te je dotični konzul bio spreman pomoći u pogledu ispunjavanja nužnih formalnosti i rješavanja nastalog problema. Usto, OLAF je naveo da se tužitelj s istim diplomatom sastao 22. lipnja i ponovno 6. srpnja 2009. te da su putni nalozi sadržavali napomenu „sastanak s [diplomatom]” a da pritom nije bio naveden pravi razlog tih sastanaka.

274

Revizorski sud tvrdi i da je cilj tog sastanka bio olakšati belgijskom paru postupak posvojenja djeteta s ruskim državljanstvom, što dokazuje njegovu privatnu prirodu. Upućuje na kontekst tog službenog putovanja i navodi da mu je prethodilo drugo službeno putovanje „bez dnevnica” koje se odvilo dva tjedna ranije, 22. lipnja 2009., i nakon kojih je održan još jedan sastanak 30. studenoga 2009. Prema mišljenju Revizorskog suda, činjenica da tužitelj za ta dva sastanka nije tražio putni nalog s dnevnicama dokazuje da su se odnosili na privatni i obiteljski život para o kojem je riječ.

275

Valja smatrati da postoji dvojba u pogledu pravilnosti tog službenog putovanja, s obzirom na pojašnjenja koja je iznio Revizorski sud. Revizorski sud se među ostalim oslanja na učestalost tužiteljevih sastanaka s istim diplomatom Ruske Federacije u vrlo kratkom vremenu, s kojim se nije sastajao ni godinama prije ni kasnije, koja je popraćena razmjenom poruka elektroničke pošte tijekom istog razdoblja o posebnom postupku posvojenja djeteta u korist bračnog para, tužiteljevih prijatelja, kako bi uputio na to da postoji dvojba u pogledu pravilnosti službenog putovanja o kojem je riječ.

276

Stoga, u slučaju dvojbe u pogledu pravilnosti iznosa nadoknađenih tužitelju, na njemu je teret dokazivanja da su troškovi o kojima je riječ nastali u skladu s primjenjivim pravilima (vidjeti točku 193. ove presude). Međutim, tužitelj u ovom slučaju nije podnio nove dokaze kojima bi se otklonila ta dvojba.

277

Kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 284 tablice troškova za naplatu, koje se odnosilo na ručak s veleposlanikom Kraljevine Belgije u Francuskoj, također postoji dvojba u pogledu pravilnosti tog službenog putovanja, s obzirom na pojašnjenja koja je iznio Revizorski sud. Sud je u pogledu tog službenog putovanja u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), utvrdio da privatna priroda tog ručka, iako se Revizorski sud pozvao na prijateljski odnos između tog veleposlanika i tužitelja i na identitet drugih gostiju, nije dokazana jer ne postoji nikakav dokaz na temelju kojeg se Sudu može potvrditi koji je bio cilj navedenog ručka i jer samo postojanje takvog odnosa ni u kojem slučaju nije dovoljno kako bi se isključilo to da je mogla biti riječ o poslovnom ručku (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 575.).

278

Tužitelj u ovom postupku ne podnosi nijedan novi dokaz. Revizorski sud pak ponovno, drugim riječima objašnjava da je službeno putovanje navedeno u retku br. 284 tablice troškova za naplatu bilo privatne prirode. Pojašnjava da je bila riječ o pozivu veleposlanika Kraljevine Belgije u Francuskoj, upućenom pet osoba, među kojima su tužitelj i njegova supruga, na boravak tijekom vikenda u njegovoj rezidenciji u Parizu i kušanje vina. Tvrdi da je tužitelj u okviru tog službenog putovanja platio ručak i organizirao isporuku buketa cvijeća u ime svih uzvanika. Napominje da elementi dokazuju da je također tražio i dobio od Revizorskog suda kravatu i šal kao službene darove za veleposlanika i njegovu suprugu.

279

Revizorski sud dokazuje da je službeno putovanje navedeno u retku br. 284 tablice troškova za naplatu bilo privatne prirode i upućivanjem na aktivnost u kojoj je tužitelj prethodno sudjelovao s istih pet osoba te za koju je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), utvrdio da postoji nepravilnost. Usto, Revizorski sud upućuje na sadržaj spisa čiji je dio, među ostalim, izvadak iz OLAF‑ova izvješća u kojem se ta tužiteljeva aktivnost povezuje s „[p]rijateljski[m] posjeti[ma] poslovnim ljudima i poznanicima iz privatnih razloga”.

280

Pojašnjenja Revizorskog suda pokazuju se uvjerljivima. Naime, bila je riječ o sastanku koji se u vrlo kratkom vremenu, na temelju istovjetnog poziva, održao s istim osobama s kojima je održan drugi sastanak naveden u retku br. 268 tablice troškova za naplatu, za koji je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), utvrdio da je nepravilan, s obzirom na to da se odnosio na večeru organiziranu u restoranu pokraj vinogradarskog posjeda i da se u nekoliko poruka elektroničke pošte navodilo da je predmet tužiteljeva putovanja i njegova uzvanika u regiju bio posjetiti taj vinogradarski posjed (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 659.). Na temelju tih okolnosti može se smatrati da postoji dvojba u pogledu pravilnosti službenog putovanja navedenog u retku br. 284 tablice troškova za naplatu.

281

Budući da tužitelj u ovom slučaju ne može dokazati da su službena putovanja navedena u recima br. 56 i 284 tablice troškova za naplatu imala poslovnu svrhu, te da i dalje postoji dvojba u pogledu pravilnosti tih službenih putovanja, valja smatrati da sastanci navedeni u tim recima nisu povezani s tužiteljevim obavljanjem dužnosti kao člana Revizorskog suda i da su stoga nepravilni. Iz toga slijedi da na temelju putnih naloga koji su se odnosili na te sastanke i koje je na tužiteljev zahtjev izdao predsjednik Revizorskog suda nisu mogla nastati tužiteljeva legitimna očekivanja u pogledu pravilnosti službenih putovanja o kojima je riječ. Stoga četvrti tužbeni razlog treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove službenih putovanja navedenih u recima br. 56 i 284.

–

Službena putovanja navedena u recima br. 57 do 391 tablice troškova za naplatu

282

Kad je riječ o putnim nalozima koji su se odnosili na tužiteljeve sastanke s članom Komisije navedene u recima br. 57 i 391 tablice troškova za naplatu, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da dokazi koje je podnio Revizorski sud nisu dovoljni kako bi se utvrdila nepravilnost koju ta institucija ističe u pogledu tih dvaju službenih putovanja. Sud je utvrdio da nije sporno da je takav sastanak u načelu mogao biti povezan s obavljanjem dužnostî člana Revizorskog suda (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 561.).

283

Kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 57 tablice troškova za naplatu, Sud je istaknuo da osnovanost tvrdnje Revizorskog suda prema kojoj je to službeno putovanje u stvarnosti bilo povezano s organizacijom glazbenog festivala koji je privatno zanimao tužitelja nije utvrđena. Sud je objasnio da se to službeno putovanje odvijalo 13. srpnja 2009., dok se poruke elektroničke pošte u pogledu tog festivala koje je podnio Revizorski sud odnose na subvenciju za 2011. te su poslane u rujnu i listopadu 2011. Štoviše, prema mišljenju Suda, odnos između navedenog službenog putovanja i te subvencije tim je manje uvjerljiv jer je dotični član Komisije bio zadužen za kulturu tek od 10. veljače 2010. (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 562. i 563.).

284

Revizorski sud u ovom postupku upućuje na sadržaj spisa, čiji je dio, među ostalim, izvadak iz OLAF‑ova izvješća iz kojeg proizlazi da je sastanak s članom Komisije naveden u retku br. 57 tablice troškova za naplatu bio povezan s europskim glazbenim festivalom za mlade. Smatra da je taj odnos dvije godine kasnije tužitelju omogućio da osobno intervenira kako bi subvenciju ishodilo udruženje aktivno u općini koja se 2019. spojila s tužiteljevom općinom podrijetla, čiji je bio gradonačelnik, odnosno općini koja je organizirala europski glazbeni festival za mlade. Sud je te elemente već ispitao u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), kao što se to navodi u točki 283. ove presude.

285

Usto, Revizorski sud tvrdi da je službeno putovanje navedeno u retku br. 57 tablice troškova za naplatu nepravilno jer ne postoji nikakva veza između, s jedne strane, zadaća revizije koje je obavljao tužitelj i, s druge strane, zadaća člana Komisije o kojem je riječ, koji je u vrijeme nastanka činjenica radio u sektoru zdravlja.

286

Međutim, čak i ako bi se moglo smatrati da zadaće u području vanjskih odnosa, proširenja i humanitarne pomoći, za koje je tužitelj bio izravno odgovoran tijekom svojih mandata (vidjeti točku 32. ove presude), nisu mogle biti povezane sa zadaćom u području zdravlja, ta sama činjenica ipak nije kao takva dovoljna, uzimajući u obzir razliku u vremenu nastanka činjenica o kojima je riječ i nepostojanje konkretnih dokaza, kako bi se službeno putovanje navedeno u retku br. 57 tablice troškova za naplatu moglo u ovom postupku drukčije ocijeniti u odnosu na to kako ga je Sud već ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), i kako se na to podsjeća u točkama 282. i 283. ove presude, tako da valja smatrati da službeno putovanje navedeno u retku br. 57 tablice troškova za naplatu nije nepravilno.

287

Kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 391 tablice troškova za naplatu, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da Revizorski sud nije podnio nijedan poseban dokaz u potporu tvrdnji prema kojoj se to službeno putovanje odnosilo na „privatni ručak”. Prema mišljenju Suda, okolnost koja uostalom nije dokazana u pogledu toga da je dotični član Komisije bio tužiteljev partner na lovačkom izletu sama po sebi ne omogućuje da se utvrdi da je predmetni ručak bio privatan. Usto, na temelju činjenice da je upravitelj organizacije koja okuplja europske vlasnike i upravitelje zemljištima također bio na tom ručku ne može se, prema mišljenju Suda, utvrditi osnovanost stajališta Revizorskog suda, tim više jer nije sporno da popis gostiju na tom ručku, koji se održao u sjedištu Komisije, nije sastavio tužitelj (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 564. i 565.).

288

Revizorski sud u ovom se slučaju poziva na skup indicija kojima se može dokazati privatna priroda sastanka navedenog u retku br. 391 tablice troškova za naplatu, uzimajući u obzir da su na njemu prisustvovala dva bračna druga, što može biti protivno povjerljivosti svojstvenoj poslovnim razgovorima, da su s istih pet osoba održani i drugi sastanci, za koje je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da su privatne prirode, te da član Komisije s kojim je održan sastanak i tužitelj dijele dokazani zajednički interes za lov.

289

Najprije, kad je riječ o privatnoj prirodi sastanka o kojem je riječ, koju je OLAF utvrdio u svojem izvješću, i okolnosti da su dotični član Komisije i tužitelj dijelili interes za lov, Sud je te tvrdnje već ispitao u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), kao što se to navodi u točki 287. ove presude.

290

Nadalje, kad je riječ o prisustvu dvaju bračnih drugova, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), podsjetio na to da se u obavijesti od 22. travnja 2004. izričito navelo da se bračne drugove i partnere članova Revizorskog suda kao i njihove uzvanike može pozvati da sudjeluju u događanjima te se za njih plaćaju troškovi reprezentacije i ugošćivanja (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 611.).

291

Naposljetku, kad je riječ o drugim sastancima s istih pet osoba, za koje je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da su privatne prirode, Revizorski sud upućuje na aktivnost navedenu u retku br. 376 tablice troškova za naplatu. Time ističe novi argument u odnosu na one koje je Sud ispitao u toj presudi, koji se navode u točki 287. ove presude.

292

U tom je pogledu ipak dovoljno napomenuti da je aktivnost navedena u retku br. 376 tablice troškova za naplatu uključivala osobe koje nisu sve prisustvovale ručku koji se smatra dijelom aktivnosti navedene u retku br. 391 tablice troškova za naplatu.

293

Stoga nova objašnjenja Revizorskog suda navedena u točki 291. ove presude nisu dovoljna kako bi se službeno putovanje navedeno u retku br. 391 tablice troškova za naplatu moglo drukčije ocijeniti u odnosu na to kako ga je Sud već ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), i kako se na to podsjeća u točkama 282., 287., 290. i 292. ove presude, tako da u okviru ovog postupka valja smatrati da je to službeno putovanje pravilno.

–

Službena putovanja navedena u recima br. 137, 143, 155 (djelomično) i 290 tablice troškova za naplatu

294

Kad je riječ o službenim putovanjima navedenima u recima br. 137, 143, 155 (djelomično) i 290 tablice troškova za naplatu, koja su se odnosila na tužiteljeve sastanke s predsjednikom udruženja belgijskih poduzetnika i njegovo sudjelovanje na forumima koje je organiziralo to udruženje, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), utvrdio da važna uloga koja se priznaje udruženjima poduzetnika nacionalnog razmjera podrazumijeva da ne treba smatrati da u pogledu tih službenih putovanja postoji očita nepravilnost (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 515.).

295

Revizorski sud u ovom postupku upućuje na sadržaj spisa, čiji je dio, među ostalim, izvadak iz OLAF‑ova izvješća iz kojeg proizlazi da se većina tih odnosa odnosila na lokalna tijela, poput Trgovačke i gospodarske komore u tužiteljevoj regiji podrijetla, industrijske skupine u tužiteljevoj regiji podrijetla i udruge lokalnih poslodavaca, čije je područje djelovanja ograničeno na tužiteljevu regiju podrijetla (vidjeti i točku 116. ove presude). U tom pogledu valja utvrditi da je Sud taj izvadak iz OLAF‑ova izvješća analizirao u postupku u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), te da se službena putovanja navedena u recima br. 137, 143, 155 (djelomično) i 290 tablice troškova za naplatu nisu odnosila na sastanke s lokalnim tijelima u tužiteljevoj regiji podrijetla, nego s udruženjem belgijskih poduzetnika nacionalnog razmjera.

296

Kad je riječ o tužiteljevim sastancima s predsjednikom udruženja belgijskih poduzetnika, navedenima u recima br. 137 i 143 tablice troškova za naplatu, Revizorski sud u ovom predmetu pojašnjava da su očito nepovezani s aktivnostima te institucije zbog dva razloga. S jedne strane, sastanci su održani u razmacima od samo četiri tjedna, jedan 24. siječnja 2011. i drugi 21. veljače 2011. S druge strane, riječ je o razdoblju tijekom kojeg je osoba s kojom je održan sastanak prestala biti predsjednik tog udruženja. Pojašnjava da je krajem siječnja 2011. u medijima objavljeno da je tu osobu zamijenila druga osoba.

297

Međutim, s obzirom na utvrđenje Suda pojašnjeno u točki 294. ove presude, ta dva razloga nisu dovoljna kako bi nastala dvojba u pogledu privatne prirode sastanaka o kojima je riječ i kako bi se službena putovanja navedena u recima br. 137 i 143 tablice troškova za naplatu mogla u ovom postupku drukčije ocijeniti u odnosu na to kako ih je Sud već ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782).

298

Kad je riječ o službenim putovanjima navedenima u recima br. 155 (djelomično) i 290 tablice troškova za naplatu, Revizorski sud smatra da samo jedna aktivnost u interesu službe može opravdati putni nalog i nadoknadu s time povezanih troškova. Prema njegovu mišljenju, razlikovanjem prema regionalnom ili nacionalnom razmjeru tijela, koje je Sud uveo u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), ne može se ispuniti taj zahtjev. Konkretnije, Revizorski sud u pogledu aktivnosti obuhvaćene službenim putovanjem navedenim u retku br. 155 navodi da je riječ o aktivnosti lobiranja koja ne može služiti interesima i aktivnostima te institucije, koja je vanjski revizor Unije. Dodaje i da tužitelj nije u njoj sudjelovao kao govornik.

299

Treba utvrditi da Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), nije samo priznao važnu ulogu udruženjâ poduzetnika nacionalnog razmjera. Također je istaknuo da tijela civilnog društva mogu iznijeti stajališta u pogledu rada institucija koja Revizorski sud može uzeti u obzir prilikom izrade izvješćâ o tom radu (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 504.). Iz toga slijedi da nije isključeno da sudjelovanje na forumima koje je organiziralo udruženje belgijskih poduzetnika može služiti interesima i aktivnostima Revizorskog suda. Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje činjenicom da tužitelj na njima nije sudjelovao kao govornik. Naime, stajališta koja su iznijela tijela civilnog društva mogu se uzeti u obzir na nekoliko aktivnih ili pasivnih načina.

300

Stoga argumenti navedeni u točki 298. ove presude nisu dovoljni kako bi se službena putovanja navedena u recima br. 155 (djelomično) i 290 tablice troškova za naplatu mogla u ovom postupku drukčije ocijeniti u odnosu na to kako ih je Sud već ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), i kako se na to podsjeća u točkama 294 i 299. ove presude. U tim okolnostima treba smatrati da u pogledu službenih putovanja navedenih u tim recima ne postoji nepravilnost.

–

Službena putovanja navedena u recima br. 47, 103, 157, 161, 199, 210, 237, 277, 339 (djelomično) i 373 i 374 (djelomično) tablice troškova za naplatu

301

Kad je riječ o službenim putovanjima navedenima u recima br. 47, 103, 157, 161, 199, 210, 237, 277, 339 (djelomično) i 373 i 374 (djelomično) tablice troškova za naplatu, koja su se odnosila na sastanke s rukovoditeljem međunarodnog revizorskog društva, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), istaknuo da se ne može smatrati da u pogledu službenih putovanja čiji je cilj komunikacija s rukovoditeljima međunarodnih revizorskih društava postoji očita nepravilnost (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 494.). U odgovoru na argument Revizorskog suda, koji se temelji na tome da te kontakte treba utvrditi ugovorom o javnoj nabavi ili provesti u okviru aktivnosti osposobljavanja, Sud je utvrdio da se takva načela ne predviđaju unutarnjim pravilima koja ističe ta institucija te ona ne odgovaraju njezinoj praksi, koja proizlazi iz tužiteljevih putnih naloga (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 497.).

302

Konkretnije, kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 199 tablice troškova za naplatu, u pogledu kojeg je Revizorski sud tvrdio da je njegov stvarni predmet bio raspraviti o ponudi za zaposlenje koja je mogla zanimati tužiteljevo dijete, Sud je smatrao da se na temelju dokaza koje je podnio Revizorski sud ne može sa sigurnošću utvrditi da je taj sastanak organiziran u tu svrhu ili da se najprije odnosio na tužiteljeve obiteljske interese niti stoga utvrditi očita nepravilnost tog službenog putovanja. Sud je priznao da je točno da iz poruka elektroničke pošte koje je proslijedio Revizorski sud proizlazi da je osoba s kojom je tijekom navedenog službenog putovanja održan sastanak nakon razgovora s tužiteljem primila životopis jednog od njegove djece te je iznijela da postoji mogućnost zapošljavanja tog djeteta. Međutim, uvjerljivo je opravdanje koje je pružio tužitelj, prema kojem se na poslovnom ručku mogu voditi manje službeni razgovori koji se, među ostalim, odnose na obiteljsku situaciju sugovornika i koji mogu objasniti te poruke elektroničke pošte (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 500. i 501.).

303

Revizorski sud u ovom postupku podsjeća na to da kontakte s privatnim međunarodnim revizorskim društvima, kao i sve kontakte s privatnim gospodarskim subjektima, treba utvrditi ugovorima o javnoj nabavi. Kad je konkretnije riječ o sastanku navedenom u retku br. 199 tablice troškova za naplatu, pojašnjava da je OLAF u svojem izvješću smatrao da je taj sastanak bio privatne prirode, s obzirom na to da je nakon njega uslijedila razmjena poruka elektroničke pošte između tužitelja i osobe s kojom je održan sastanak, tijekom koje je potonja osoba primila životopis jednog od tužiteljeve djece te je iznijela da postoji mogućnost zapošljavanja tog djeteta. Tim argumentima u ovom postupku Revizorski sud ne dodaje ništa novo u odnosu na argumente koje je već istaknuo pred Sudom u predmetu u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), a koji su navedeni u točkama 301. i 302. ove presude.

304

Međutim, kao što je to pojašnjeno u točkama 301. i 302. ove presude, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da se na temelju dokaza koje je podnio Revizorski sud ne može sa sigurnošću utvrditi da je sastanak naveden u retku br. 199 bio organiziran u privatne svrhe ili da se najprije odnosio na tužiteljeve obiteljske interese i da se ne može smatrati da u pogledu službenih putovanja čiji je cilj komunikacija s rukovoditeljima međunarodnih revizorskih društava postoji očita nepravilnost.

305

Stoga argumenti navedeni u točki 303. ove presude nisu dovoljni kako bi se službena putovanja navedena u recima br. 47, 103, 157, 161, 199, 210, 237, 277, 339 (djelomično) i 373 i 374 (djelomično) tablice troškova za naplatu mogla u ovom postupku drukčije ocijeniti u odnosu na to kako ih je Sud već ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), i kako se na to podsjeća u točkama 301 i 302. ove presude, tako da treba smatrati da ne postoji nepravilnost u pogledu tih službenih putovanja.

–

Službena putovanja navedena u recima br. 128, 411 i 412 tablice troškova za naplatu

306

Kad je riječ o službenim putovanjima navedenima u recima br. 128, 411 i 412 tablice troškova za naplatu, koja su se odnosila na događaje koje su redom organizirali organizacija koja okuplja europske vlasnike i upravitelje zemljištima, drugo udruženje zemljoposjednika i zaklada za očuvanje staništa, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da se ta službena putovanja ne mogu ocijeniti na način da u pogledu njih postoji očita nepravilnost. Kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 128 tablice troškova za naplatu, Sud je istaknuo da se sudjelovanje na temelju transparentnog putnog naloga na konferenciji koju je organizirao Parlament zajedno s europskom predstavničkom organizacijom ne može prigovoriti tužitelju. Kad je riječ o službenim putovanjima navedenima u recima br. 411 i 412 tablice troškova za naplatu, Sud je naveo da se Revizorski sud oslanja na navodnu vezu između tih tijela i zaklade za očuvanje prirode i okoliša u tužiteljevoj regiji podrijetla koja nije potkrijepljena dokazima podnesenima Sudu (vidjeti u tom smislu presudu od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 534. i 536.).

307

Revizorski sud u ovom postupku podsjeća na svoja razmatranja prema kojima događaji o kojima je riječ nisu bili povezani s tužiteljevim obavljanjem njegovih dužnosti ili njegovim interesom, ali ne podnosi nijedan novi dokaz kako bi potkrijepio tu tvrdnju. Prema tome, sama ta tvrdnja nije dovoljna kako bi se ta službena putovanja mogla u ovom postupku drukčije ocijeniti u odnosu na to kako ih je Sud već ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), i kako se na to podsjeća u točki 306. ove presude. Stoga treba smatrati da u pogledu tih službenih putovanja ne postoji očita nepravilnost.

–

Službeno putovanje navedeno u retku br. 347 tablice troškova za naplatu

308

Kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 347 tablice troškova za naplatu, koje se odnosilo na sastanak s upraviteljem Belgijske nacionalne banke kao i belgijskim parlamentarnim zastupnikom i odvjetnikom koji je također zaposlen u toj banci, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, istaknuo da se taj sastanak ne može kvalificirati kao očito nepravilan samo na temelju tvrdnje Revizorskog suda prema kojoj to službeno putovanje „nije bilo povezano s [tužiteljevim] dužnostima”, a taj je parlamentarni zastupnik bio član političke stranke o kojoj je riječ (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 559.).

309

Revizorski sud u ovom postupku ne podnosi nijedan dokaz koji se odnosi na službeno putovanje o kojem je riječ, tako da valja smatrati, kao što je to Sud ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), i kako se na to podsjeća u točki 308. ove presude, da se to službeno putovanje ne može kvalificirati kao očito nepravilno.

–

Službeno putovanje navedeno u retku br. 310 tablice troškova za naplatu

310

Kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 310 tablice troškova za naplatu, koje se djelomično odnosilo na posjet sveučilištu, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da se, s obzirom na to da Revizorski sud nije iznio nikakvo pojašnjenje u pogledu razloga navodne nepravilnosti, ne može smatrati da je to službeno putovanje očito nepravilno jer se djelomično odnosilo na posjet jednom sveučilištu (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 558.).

311

Revizorski sud u ovom postupku smatra da treba ocijeniti da službeno putovanje navedeno u retku br. 310 tablice troškova za naplatu nije u interesu službe i da je stoga nepravilno, ali ne podnosi nijedan novi dokaz kojim bi potkrijepio tu tvrdnju. Međutim, valja smatrati, kao što to čini Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) (vidjeti točku 310. ove presude), da sama ta tvrdnja nije dovoljna kako bi se to službeno putovanje, s obzirom na to da Revizorski sud nije iznio nikakvo pojašnjenje, moglo ocijeniti kao očito nepravilno.

–

Službeno putovanje navedeno u retku br. 335 tablice troškova za naplatu

312

Kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 335 tablice troškova za naplatu, čiji je predmet bilo sudjelovanje na sprovodu oca tužiteljeve asistentice, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), napomenuo da se sudjelovanje na sprovodu oca tužiteljeve asistentice može povezati s obavljanjem dužnosti člana Revizorskog suda, od kojeg se razumno može očekivati da će u takvom trenutku pružiti osobnu potporu jednom od svojih bliskih suradnika unutar navedene institucije (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 576.).

313

Revizorski sud u ovom postupku ponavlja svoju argumentaciju prema kojoj se službeno putovanje navedeno u retku br. 335 tablice troškova za naplatu, koje se odnosilo na sprovod roditelja tužiteljeve asistentice, ne može financirati sredstvima Unije, s obzirom na to da je smrtni slučaj nečijeg roditelja privatne prirode. U tom pogledu, kao što je to Sud ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), i kako se na to podsjeća u točki 312. ove presude, valja smatrati da ta argumentacija sama po sebi nije dovoljna kako bi se to službeno putovanje moglo ocijeniti kao nepravilno.

–

Službeno putovanje navedeno u retku br. 63 tablice troškova za naplatu

314

Kad je riječ o službenom putovanju navedenom u retku br. 63 tablice troškova za naplatu, koje se odnosilo na „svečanost otvaranja akademske godine jedne ustanove europskih studija”, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), u dijelu koji se odnosi na argumentaciju Revizorskog suda u pogledu činjenice da se tužiteljevo ime nije nalazilo na popisu europskih uglednika koji su prisustvovali toj svečanosti i u pogledu ulomka s internetske stranice koji je podnijela ta institucija, smatrao da to nije dovoljno kako bi se utvrdilo da tužitelj nije sudjelovao na navedenoj svečanosti s obzirom na prirodu tog ulomka koji se ne može izjednačiti sa zapisnikom koji sadržava popis prisutnih osoba i na tekst tog dokumenta koji pokazuju da se u njemu navodi samo dio osoba prisutnih na istoj svečanosti (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 567.). Usto, Sud je tvrdio da, iako se utvrdilo da je tužitelj na datum na koji se odvijalo predmetno službeno putovanje ručao u Bruxellesu, na temelju dokaza koje je podnio Revizorski sud ne može se utvrditi vrijeme tog ručka (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 568.).

315

Revizorski sud u ovom postupku tvrdi da treba smatrati da je službeno putovanje navedeno u retku br. 63 nepravilno, s obzirom na to da tužitelj, prema mišljenju te institucije, nije sudjelovao na toj svečanosti. Ističe da je tužitelj istodobno bio na „poslovnom ručku” u Bruxellesu s članom belgijskog ministarskog kabineta. S jedne strane, Revizorski sud pojašnjava da, s obzirom na to da se svečanost o kojoj je riječ održala od 10:30 do 13:00, tužitelj nije mogao na vrijeme stići na ručak zbog udaljenosti između mjesta te svečanosti i mjesta njegova poslovnog ručka u Bruxellesu. Objašnjava da su mjesto te svečanosti i restoran u Bruxellesu udaljeni 99,6 km i da se trajanje tog putovanja bež gužvi u prometu može procijeniti na jedan sat i trinaest minuta. S druge strane, Revizorski sud tvrdi da se na temelju internetske stranice ustanove europskih studija o kojoj je riječ i koju spominje ta institucija može logično zaključiti, uz poznavanje protokolarnih pravila koja vrijede za takve događaje, da tužitelj nije prisustvovao toj svečanosti. Upućuje i na video, dostupan na istoj internetskoj stranici, iz kojeg proizlazi da je rektor te ustanove tijekom svojeg govora pozdravio prema protokolarnom redoslijedu prisustvo uglednikâ na svečanosti, pri čemu uopće nije spomenuo prisustvo tužitelja kao člana Revizorskog suda.

316

Očito je da su argumenti Revizorskog suda, navedeni u točki 315. ove presude, novi u odnosu na one na kojima se temelji ocjena Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782). Međutim, nisu dovoljni kako bi se službeno putovanje navedeno u retku br. 63 tablice troškova za naplatu moglo u ovom postupku drukčije ocijeniti u odnosu na to kako ga je Sud već ocijenio u toj presudi. Naime, informacije o udaljenosti između mjesta svečanosti i mjesta tužiteljeva poslovnog ručka u Bruxellesu ne dokazuju da tužitelj nije prisustvovao toj svečanosti, s obzirom na to da nema informacija o vremenu kad se ručak održao u restoranu, kao što je to Sud utvrdio u navedenoj presudi (vidjeti točku 314. ove presude). Kad je riječ o videu iz kojeg proizlazi da je rektor ustanove o kojoj je riječ tijekom svojeg govora pozdravio prema protokolarnom redoslijedu prisustvo uglednika na svečanosti, pri čemu uopće nije spomenuo tužitelja, taj je govor dostupan na istoj internetskoj stranici kao i ulomak naveden u točki 314. ove presude. U tom je pogledu dovoljno podsjetiti na to da je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), utvrdio da se u ulomku o kojem je riječ navodi samo dio osoba prisutnih na istoj svečanosti, tako da se ne može isključiti da je tako bilo i u govoru rektora. Naposljetku, ne može se isključiti da je tužitelj odlučio otići sa svečanosti prije njezina završetka kako bi na vrijeme mogao stići na navedeni ručak u Bruxellesu.

317

Stoga, s obzirom na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), na koju se podsjeća u točki 314. ove presude, valja smatrati da službeno putovanje navedeno u retku br. 63 tablice troškova za naplatu nije očito nepravilno.

318

S obzirom na prethodno navedeno, Opći sud u okviru ovog postupka treba donijeti istu ocjenu kao i Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), u pogledu aktivnosti obuhvaćenih službenim putovanjima navedenima u recima br. 47, 57, 63, 103, 128, 137, 138, 143, 155 (djelomično), 157, 161, 196, 199, 210, 237, 277, 290, 310 (djelomično), 335, 339 (djelomično), 347, 373 i 374 (djelomično), 382, 391, 411 i 412 tablice troškova za naplatu. Poput Suda, koji je smatrao da ne treba ocijeniti da su te aktivnosti očito nepravilne u odnosu na tužiteljeve dužnosti kao člana Revizorskog suda (vidjeti točku 263. ove presude), valja zaključiti da su na temelju putnih naloga koji su se odnosili na te aktivnosti i koje je na tužiteljev zahtjev izdao predsjednik Revizorskog suda mogla nastati tužiteljeva legitimna očekivanja u pogledu pravilnosti službenih putovanja o kojima je riječ. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove službenih putovanja ili dnevnica navedene u tim recima, koji ukupno iznose 2018,71 eura. U tom pogledu, kad je riječ o troškovima službenih putovanja i dnevnica navedenima u recima br. 155, 310, 339 i 373 i 374 tablice troškova za naplatu, valja uračunati polovicu tih troškova za službeno putovanje navedeno u retku br. 155 (48,30 eura), jednu trećinu tih troškova za službeno putovanje navedeno u retku br. 310 (48,30 eura) i jednu četvrtinu tih troškova za službena putovanja navedena u recima br. 339 i 373 i 374 (99,57 eura odnosno 12,075 eura).

319

Četvrti tužbeni razlog treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na službena putovanja navedena u recima br. 56, 284, 293 i 294, 330 (djelomično), 331 (djelomično) i 334 (djelomično) tablice troškova za naplatu.

iii)

Zaključak o troškovima službenih putovanja i dnevnicama

320

S obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da su u ovom postupku na temelju putnih naloga koji su se odnosili na aktivnosti navedene u recima br. 47, 57, 63, 103, 128, 137, 138, 143, 155 (djelomično), 157, 161, 196, 199, 210, 237, 277, 290, 310 (djelomično), 314, 319 i 320, 335, 339 (djelomično), 347, 373 i 374 (djelomično), 382, 391, 411 i 412 tablice troškova za naplatu i koje je na tužiteljev zahtjev izdao predsjednik Revizorskog suda mogla nastati tužiteljeva legitimna očekivanja u pogledu pravilnosti službenih putovanja o kojima je riječ. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove službenih putovanja i dnevnica odobrene na ime tih službenih putovanja u ukupnom iznosu od 2211,91 eura te u preostalom dijelu odbiti četvrti tužbeni razlog koji se odnosi na te troškove.

3)

Troškovi reprezentacije i ugošćivanja

321

Među tužiteljevim zahtjevima navedenima u recima tablice troškova za naplatu iz točke 184. ove presude, zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije i ugošćivanja za koje Revizorski sud smatra da ih je tužitelj neopravdano podmirio odnosili su se na retke br. 1, 2, 4, 5, 6, 7, 12, 14, 17, 19, 22, 23, 24, 27, 55, 56, 57, 63, 65, 89, 90, 96, 98, 110, 111, 116, 138, 150, 160, 168, 171, 183, 184, 190, 194, 196, 204, 216, 218, 236, 243, 245, 257, 276, 279, 281, 284, 290, 293 i 294, 314, 319 i 320, 323, 336, 338, 339, 350, 354, 357, 358, 367, 370, 373 i 374, 381, 382 i 408 tablice troškova za naplatu.

322

Tužitelj u biti smatra da se njegovi zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije navedeni u recima iz točke 321. ove presude odnose na njegove dužnosti kao člana Revizorskog suda. U tom pogledu u biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) i navodi da u ovom postupku valja ponoviti tu ocjenu Suda. Smatra da ovaj postupak ne može omogućiti Revizorskom sudu da osporava utvrđenja koja je Sud iznio u toj presudi s obzirom na spis koji mu je dostavljen te njegove činjenične i pravne odluke.

323

Najprije valja podsjetiti na to da u ovom postupku, kao što je to pojašnjeno u točki 179. ove presude, ne treba ispitati navodnu povredu načela zaštite legitimnih očekivanja u pogledu sredstava koja je Revizorski sud upotrebljavao na ime troškova reprezentacije i ugošćivanja. Stoga u pogledu tih troškova valja ispitati samo pitanje je li Revizorski sud počinio „očite pogreške” time što je smatrao da su nastali na ime nepravilnih službenih putovanja.

i)

Troškovi reprezentacije koji se odnose na sastanke s političkim predstavnicima i članovima njihovih kabineta, članovima političke stranke o kojoj je riječ

324

Među recima navedenima u točki 321. ove presude, više njih odnosi se na tužiteljeve odnose s političkim predstavnicima ili članovima njihovih kabineta, koji su svi članovi političke stranke o kojoj je riječ. Riječ je o recima br. 1, 2, 4, 5, 6, 7, 12, 14, 19, 23, 24, 27, 57, 63, 65, 89, 90, 96, 111, 116, 150, 168, 171, 183, 184, 190, 194, 204, 218, 236, 257, 276, 293 i 294, 323, 336, 338, 350, 354, 357, 358, 367, 370, 373 i 374, 381, 382 (djelomično) i 408 tablice troškova za naplatu.

325

U tom pogledu valja utvrditi da je pet od tih zahtjeva za naknadu troškova reprezentacije nastalih na temelju poziva upućenih političkim predstavnicima ili članovima njihovih kabineta, odnosno oni navedeni u recima br. 1, 7, 19, 171 i 336 tablice troškova za naplatu, povezano s tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova službenih putovanja ili dnevnica. Budući da je Opći sud u točki 239. ove presude smatrao da potonji troškovi nisu povezani s tužiteljevim obavljanjem dužnosti kao člana Revizorskog suda, taj zaključak treba primijeniti i na troškove reprezentacije nastale u okviru službenih putovanja o kojima je riječ.

326

Kad je riječ o drugim recima navedenima u točki 324. ove presude koji se također odnose na odnose s političkim predstavnicima ili članovima njihovih kabineta, koji su svi članovi političke stranke o kojoj je riječ, analiza iznesena u točkama 230. do 235. i 237. do 239. ove presude vrijedi i za naknadu troškova reprezentacije povezanih s tim recima.

327

Kao što to pojašnjava tužitelj, u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), koja se odnosi na troškove reprezentacije i ugošćivanja povezane s profesionalnim odnosima održavanima s osobom koja, s obzirom na njezino svojstvo, može imati interes za Revizorski sud, Sud je utvrdio da poziv upućen takvoj osobi treba smatrati pravilnim (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 618.).

328

Međutim, uzimajući u obzir teret dokazivanja koji je u ovom slučaju na tužitelju, i s obzirom na to da ne postoje objašnjenja ili elementi na temelju kojih bi se moglo dokazati suprotno, kontekst njegovih odnosa s političkim predstavnicima ili članovima njihovih kabineta, koji su svi članovi političke stranke o kojoj je riječ, na koji se podsjeća u točki 232. ove presude, dovodi u pitanje povezanost tih odnosa s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda (vidjeti točku 239. ove presude).

329

Slijedom toga, četvrti tužbeni razlog treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove reprezentacije u recima br. 1, 2, 4, 5, 6, 7, 12, 14, 19, 23, 24, 27, 57, 63, 65, 89, 90, 96, 111, 116, 150, 168, 171, 183, 184, 190, 194, 204, 218, 236, 257, 276, 293 i 294, 323, 336, 338, 350, 354, 357, 358, 367, 370, 373 i 374, 381, 382 (djelomično) i 408 tablice troškova za naplatu, s obzirom na to da je utvrđeno da nisu povezani s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda.

330

U tim okolnostima više nije potrebno ispitati iznose troškova reprezentacije koje Revizorski sud smatra previsokima, a koji se nalaze u recima navedenima u točki 329. ove presude, odnosno one koji se odnose na retke br. 6, 24, 27, 89, 90, 116, 168, 190, 194, 218, 236, 257, 293 i 294, 338, 350, 354, 357, 358, 367, 370, 373 i 374 i 408 tablice troškova za naplatu, u pogledu ručkova ili večera na koje je tužitelj pozvao političke predstavnike, također članove političke stranke o kojoj je riječ.

331

U svakom slučaju, iz redaka navedenih u točki 330. ove presude proizlazi da su troškovi obroka za dvije osobe iznosili 124 eura (redak br. 350), 293,50 eura (redak br. 6), 482 eura (redak br. 24), 292 eura (redak br. 89), 341 euro (redak br. 116), 225 eura (redak br. 194), 227 eura (redak br. 236), 296 eura (redak br. 338), 226 eura (redak br. 354), 315 eura (redak br. 357), 196 eura (redak br. 358), 338,20 eura (redak br. 367), 414 eura (reci br. 373 i 374) i 347 eura (redak br. 408), da su za tri osobe iznosili 753 eura (redak br. 27), za četiri osobe 513 eura (redak br. 190), 802 eura (redak br. 257) i 670 eura (reci br. 293 i 294), za pet osoba 564 eura (redak br. 168) te za šest osoba 1159 eura (redak br. 90), 630 eura (redak br. 218) i 1330 eura (redak br. 370).

332

Valja istaknuti da su ti iznosi osobito visoki za troškove ugostiteljstva i da ih je Revizorski sud stoga osnovano smatrao a priori očito previsokima. Budući da tužitelj nije pružio nikakvo konkretno objašnjenje kako bi dokazao razumnost i nužnost navedenih iznosa, iako je na njemu da dokaže da su troškovi reprezentacije opravdano stavljeni na teret proračuna Unije (vidjeti točku 193. ove presude), pobijanu odluku ne može se poništiti zbog toga što se u njoj smatralo da je te troškove neopravdano snosio Revizorski sud.

333

Slijedom toga, uzimajući u obzir OLAF‑ova utvrđenja u istrazi o učestalosti tužiteljevih sastanaka s političkim predstavnicima, članovima političke stranke o kojoj je riječ (vidjeti točku 223. ove presude), ocijenjena s obzirom na kontekst naveden u točki 232. ove presude, treba odbiti tužiteljevu argumentaciju u okviru četvrtog tužbenog razloga kojim se nastoje osporiti previsoki troškovi reprezentacije u recima navedenima u točki 330. ove presude.

ii)

Troškovi reprezentacije koji se odnose na sastanke s osobama koje nisu politički predstavnici, članovi političke stranke o kojoj je riječ

334

Kad je riječ o zahtjevima za naknadu preostalih troškova reprezentacije povezanih s tužiteljevim sastancima s osobama koje nisu politički predstavnici, članovima političke stranke o kojoj je riječ, najprije valja podsjetiti na to da, kao što je to pojasnio nezavisni odvjetnik G. Hogan u svojem mišljenju u predmetu Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2020:1052), „financijska savjest” Unije nužno podrazumijeva punu odgovornost u načinu na koji članovi Revizorskog suda troše javna sredstva te, posljedično, određen stupanj transparentnosti u tom pogledu (mišljenje nezavisnog odvjetnika G. Hogana u predmetu Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2020:1052, t. 76.).

335

Nadalje, iz priloga 1. obavijesti od 22. travnja 2004. proizlazi da se među primjerima troškova koji su prihvatljivi kao troškovi reprezentacije nalaze „darovi čiji iznos ne smije biti veći od 50 eura za poziv”. U tom se pravilu pruža naznaka o iznosu koji se može smatrati razumnim za darove koje tužitelj može ponuditi osobama koje poziva na ručak ili večeru.

336

Naposljetku, kao što je to već pojašnjeno u točkama 193. i 332. ove presude, na tužitelju je da dokaže da su troškovi reprezentacije opravdano stavljeni na teret proračuna Unije i da je pobijana odluka nezakonita jer se u njoj smatralo da su ti troškovi neopravdano stavljeni na teret Revizorskog suda.

337

Upravo s obzirom na razmatranja navedena u točkama 334. do 336. ove presude, kao i na opseg nadzora Općeg suda u ovom postupku, koji se točno određuje u točkama 185. do 193. ove presude, valja ispitati je li Revizorski sud, kao što to tvrdi tužitelj, počinio pogreške u ocjeni u pogledu zahtjeva za naknadu troškova reprezentacije koji su se odnosili na njegove sastanke s osobama koje nisu politički predstavnici, članovi političke stranke o kojoj je riječ, navedenih u recima br. 17, 28, 56, 98, 138, 196, 281, 284, 290, 314, 319 i 320, 339 i 382 tablice troškova za naplatu.

338

S obzirom na sadržaj tužiteljevih argumenata u ovom slučaju, na koje se podsjeća u točki 322. ove presude, i očitovanjâ Općeg suda u točkama 202. do 205. ove presude, u okviru ispitivanja zahtjeva za naknadu troškova reprezentacije navedenih u točki 337. ove presude valja primijeniti rasuđivanje iz točaka 220. i 264. ove presude. Stoga najprije valja ispitati ističe li Revizorski sud nove argumente i pojašnjenja u odnosu na one koje je već istaknuo pred Sudom u pogledu tih zahtjeva i, ako da, valja ocijeniti treba li se, uzimajući u obzir te nove elemente, u okviru ovog postupka složiti s ocjenom koju je Sud donio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) u tom pogledu (vidjeti točku 205. ove presude).

–

Troškovi reprezentacije u recima br. 56, 138, 196, 284 i 382 tablice troškova za naplatu

339

Troškovi reprezentacije u recima br. 138, 196 i 382 tablice troškova za naplatu odnose se na večere organizirane kako bi se omogućio susret flamanskih poduzetnika i belgijskih diplomanata koji obavljaju dužnosti u inozemstvu, troškovi u retku br. 56 odnose se na ručak s diplomatom Ruske Federacije, a troškovi u retku br. 284 povezani su s pozivom veleposlanika Kraljevine Belgije u Francuskoj, upućenim pet osoba, među kojima su tužitelj i njegova supruga.

340

Tužitelj u biti upućuje na ocjenu Suda u postupku u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782). Sud je u navedenom postupku smatrao da sastanke s diplomatima navedene u recima br. 56, 138, 284 i 382 tablice troškova za naplatu treba smatrati pravilnima jer je utvrđeno da Revizorski sud nije utvrdio nepravilnost službenih putovanja tijekom kojih su nastali ti troškovi (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 643.). Isto vrijedi i za sastanak naveden u retku br. 196, s obzirom na zaključak Suda da Revizorski sud nije u dovoljnoj mjeri dokazao da je taj sastanak bio privatne prirode (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 569. i 572. do 574.).

341

Revizorski sud u ovom postupku smatra da su večere navedene u recima br. 138, 196 i 382 tablice troškova za naplatu te ručkovi navedeni u recima br. 56 i 284 bili privatne prirode. Prema njegovu mišljenju, predmet večera navedenih u recima br. 138, 196 i 382 bio je omogućiti susret flamanskih poduzetnika i belgijskih diplomanata koji obavljaju dužnosti u inozemstvu, ručak s diplomatom Ruske Federacije naveden u retku br. 56 bio je povezan s razgovorima kako bi se belgijskom paru, tužiteljevim prijateljima, olakšao postupak posvojenja djeteta s ruskim državljanstvom, a ručak naveden u retku br. 284 odnosio se na poziv veleposlanika Kraljevine Belgije u Francuskoj, upućen pet osoba, među kojima su tužitelj i njegova supruga, na boravak tijekom vikenda u njegovoj rezidenciji u Parizu i kušanje vina, u okviru kojeg je tužitelj platio ručak i organizirao isporuku buketa cvijeća u ime svih uzvanika. Usto, iz spisa proizlazi da Revizorski sud smatra da je iznos ručka navedenog u retku br. 284 previsok.

342

U tom pogledu, kad je riječ o privatnoj prirodi sastanaka navedenih u recima br. 138, 196 i 382 tablice troškova za naplatu, dovoljno je uputiti na točke 266. do 270. ove presude, u kojima se utvrđuje da se u okviru ovog postupka ponavlja ocjena koju je Sud u tom pogledu iznio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), i na koju se podsjeća u točkama 266. i 269. ove presude. Budući da ne treba smatrati da su ti sastanci očito nepravilni s obzirom na tužiteljeve dužnosti kao člana Revizorskog suda (vidjeti točku 263. ove presude), valja zaključiti da je Revizorski sud počinio pogrešku u ocjeni time što je smatrao da su navedeni sastanci bili privatne prirode i time što je zahtijevao naplatu troškova reprezentacije povezanih s tim sastancima.

343

Suprotno tomu, kad je riječ o sastancima navedenima u recima br. 56 i 284 tablice troškova za naplatu, Opći sud je u točki 281. ove presude smatrao da su troškovi službenih putovanja koji su povezani s tim sastancima nepravilni. Prema tome, troškovi reprezentacije povezani s tim službenim putovanjima također su nepravilni i stoga ih ne treba staviti na teret Revizorskog suda.

344

S obzirom na prethodno navedeno, treba, s jedne strane, poništiti pobijanu odluku u dijelu u kojem se odnosi na zahtjeve za naknadu troškova reprezentacije u recima br. 138, 196 i 382 tablice troškova za naplatu, u iznosu od 382 eura i, s druge strane, odbiti četvrti tužbeni razlog u dijelu u kojem se odnosi na troškove reprezentacije u recima br. 56 i 284 tablice troškova za naplatu.

–

Troškovi reprezentacije u recima br. 17, 28 i 290 tablice troškova za naplatu

345

Troškovi reprezentacije u recima br. 17, 28 i 290 tablice troškova za naplatu odnose se na ručkove s visokim administrativnim upraviteljem, direktorom skupine koja zastupa interese poslodavaca privatnih poduzetnika pri Uniji i rukovoditeljem međunarodnog revizorskog društva.

346

Tužitelj u biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782). Sud je u tom pogledu smatrao da Revizorski sud nije uspio dokazati da su se zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije u recima navedenima u točki 345. ove presude odnosili na troškove koji mu nisu nastali u svojstvu člana Revizorskog suda (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 639.). Kad je riječ o troškovima u retku br. 17, Sud je istaknuo da treba smatrati da poziv upućen visokom administrativnom upravitelju koji je predsjedao povjerenstvom u upravi Service public fédéral – Finances (Savezna javna služba za financije, Belgija) ulazi u tu kategoriju s obzirom na to da ne postoje dokazi o privatnoj prirodi tog poziva (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 640.). Prema njegovu mišljenju, isto vrijedi u pogledu troškova u recima br. 28 i 290, s obzirom na to da pozivi upućeni direktoru europske predstavničke skupine i rukovoditelju međunarodnog revizorskog društva mogu biti povezani s dužnostima člana Revizorskog suda (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 642.).

347

U ovom postupku Revizorski sud smatra da treba ocijeniti da su troškovi reprezentacije u recima br. 17, 28 i 290 tablice troškova za naplatu nastali u okviru sastanaka koji nisu povezani s interesom službe te da su oni stoga nepravilni.

348

Najprije, kad je riječ o troškovima reprezentacije u retku br. 290 tablice troškova za naplatu, dovoljno je uputiti na točke 297. i 300. ove presude, u kojima se zaključilo da u pogledu službenih putovanja na koja se odnose ti troškovi ne postoji očita nepravilnost, tako da se na povezane troškove reprezentacije može primijeniti ista ocjena.

349

Nadalje, kad je riječ o troškovima reprezentacije nastalima na temelju sastanka navedenog u retku br. 17 tablice troškova za naplatu, Revizorski sud se u potporu nepovezanosti te aktivnosti s tužiteljevim dužnostima poziva na činjenicu da je taj sastanak održan u okviru „službenog putovanja bez dnevnica”, što prema njegovu mišljenju upućuje na to da je tužitelj po definiciji nastojao ostvariti privatne ciljeve.

350

Međutim, u pogledu putnog naloga za službeno putovanje „bez dnevnica” valja podsjetiti na to da je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), ispitao argument Revizorskog suda prema kojem je tužitelj tijekom saslušanja koje je proveo OLAF priznao da nijedno od službenih putovanja koja se u zahtjevima za izdavanje putnog naloga izričito navode kao „službena putovanja bez dnevnica”, uopće nije bilo povezano s njegovim dužnostima. Sud je u tom pogledu utvrdio da iz zapisnika s tog saslušanja proizlazi da je tužitelj samo naveo da je radi transparentnosti podnosio takve zahtjeve kad je službeno putovanje „imalo cilj povezan s [njegovom] dužnosti[,] ali i privatan aspekt” ili kad je imao „dvojbu o primjerenosti” službenog putovanja s obzirom na cilj i važnost aktivnosti o kojoj je riječ. Sud je zaključio da službena putovanja koja je tužitelj izričito naveo kao „službena putovanja bez dnevnica” treba ispitati na isti način kao i druga službena putovanja na koja se odnosi prvi tužbeni razlog Revizorskog suda (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 393. do 395.). S obzirom na tu ocjenu Suda, jedini argument Revizorskog suda koji se temelji na tome da su troškovi reprezentacije bili povezani sa „službenim putovanjem bez dnevnica” nije dovoljan kako bi se na sastanak povezan s troškovima reprezentacije u retku br. 17 tablice troškova za naplatu u ovom postupku primijenila drukčija ocjena od one koju je donio Sud i na koju se podsjeća u točki 346. ove presude, tako da je valja ponoviti u okviru ovog postupka i smatrati da te troškove i dalje snosi Revizorski sud.

351

Naposljetku, kad je riječ o troškovima reprezentacije povezanima s tužiteljevim sastankom s direktorom europske predstavničke skupine, koji se navodi u retku br. 28 tablice troškova za naplatu, Revizorski sud upućuje na sadržaj spisa, čiji je dio, među ostalim, izvadak iz OLAF‑ova izvješća iz kojeg proizlazi da je taj sastanak bio privatne prirode.

352

Valja utvrditi da je taj izvadak iz OLAF‑ova izvješća bio dio spisa pred Sudom u predmetu u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), s obzirom na to da su, kao što se to utvrdilo u točki 166. ove presude, u tom postupku kao i u ovom postupku, nepravilnosti na koje se Revizorski sud poziva protiv tužitelja utvrđene na temelju iste tablice koja se nalazi u prilogu A.47 tim dvjema tužbama. Prema tome, Revizorski sud ne dodaje ništa novo kao dopunu argumentima koje je iznio pred Sudom u tom predmetu. U tim je okolnostima Revizorski sud dužan snositi troškove reprezentacije povezane sa sastankom navedenim u retku br. 28 tablice troškova za naplatu, koji nije očito nepravilan.

353

S obzirom na prethodno navedeno, valja zaključiti da je Revizorski sud počinio pogrešku u ocjeni time što je smatrao da sastanci navedeni u recima br. 17, 28 i 290 tablice troškova za naplatu nisu povezani s interesom službe i time što je zahtijevao naplatu troškova reprezentacije povezanih s tim sastancima. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na zahtjeve za naknadu troškova reprezentacije navedene u recima br. 17, 28 i 290 tablice troškova za naplatu, u iznosu od 608,80 eura.

–

Troškovi reprezentacije u recima br. 314, 319 i 320 tablice troškova za naplatu

354

Kad je riječ o troškovima reprezentacije u recima br. 314 i 319 te 320 tablice troškova za naplatu, koji se odnose na odnose s političkim predstavnicima koji nisu bili članovi političke stranke o kojoj je riječ, i na njih valja primijeniti ocjenu iz točaka 241. do 251. ove presude.

355

Prema tome, u ovom slučaju, kao što je to Sud u tom pogledu ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) (vidjeti točke 243. i 250. ove presude), s obzirom na to da je smatrao da su troškovi reprezentacije u retku br. 314 pravilni i da troškovi reprezentacije u recima br. 319 i 320 nisu očito nepravilni, valja zaključiti da je Revizorski sud počinio pogrešku u ocjeni time što je smatrao da su sastanci povezani s tim troškovima nepravilni i time što je zahtijevao njihovu naplatu. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na zahtjeve za naknadu troškova reprezentacije u recima br. 314 i 319 te 320 tablice troškova za naplatu, u iznosu od 209,40 eura.

–

Troškovi reprezentacije u retku br. 339 tablice troškova za naplatu

356

Troškovi reprezentacije u retku br. 339 tablice troškova za naplatu odnose se na sastanak s voditeljem kabineta Kralja Belgijanaca.

357

Tužitelj u biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), u kojoj je Sud utvrdio da dužnosti koje obavlja osoba s kojom je održan sastanak opravdavaju pravilnost naknada troškova reprezentacije koje je zatražio tužitelj (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 625.).

358

U ovom postupku, u potporu nepovezanosti sastanka o kojem je riječ s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda, ta se nepovezanost temelji na statusu osobe s kojom je održan sastanak. Taj se argument ne razlikuje od argumenta iznesenog pred Sudom u predmetu u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), tako da u okviru ovog postupka valja ponoviti ocjenu Suda u pogledu troškova reprezentacije u retku br. 339 tablice troškova za naplatu, na koju se podsjeća u točki 357. ove presude.

359

Slijedom toga, valja zaključiti da su pravilne naknade troškova reprezentacije na koje se odnosi redak br. 339 tablice troškova za naplatu, tako da je Revizorski sud počinio pogrešku u ocjeni time što je zahtijevao njihovu naplatu.

360

Međutim, Revizorski sud smatra da su troškovi koji se odnose na večeru za dvije osobe u iznosu od 158 eura previsoki. U tom pogledu valja utvrditi da tužitelj nije podnio nikakvo očitovanje o razumnosti navedenog iznosa, iako je na njemu da pobija prigovor koji je Revizorski sud istaknuo u tom pogledu (vidjeti točku 336. ove presude).

361

U tim okolnostima i s obzirom na očitovanja iz točke 335. ove presude, valja smatrati da je iznos troškova reprezentacije u retku br. 339 tablice troškova za naplatu previsok te utvrditi da je iznos od 50 eura po osobi opravdan za troškove reprezentacije nastale za člana Revizorskog suda, koji u ovom slučaju odgovaraju iznosu od 100 eura.

362

S obzirom na prethodno navedeno, pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na zahtjev za naknadu troškova reprezentacije navedenih u retku br. 339 tablice troškova za naplatu, jer se odnosi na troškove reprezentacije u iznosu od 100 eura. Četvrti tužbeni razlog treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na ostale troškove reprezentacije u retku br. 339 tablice troškova za naplatu.

–

Troškovi reprezentacije u recima br. 98 i 281 tablice troškova za naplatu

363

Troškovi reprezentacije u recima br. 98 i 281 tablice troškova za naplatu odnose se na večeru s voditeljem kabineta člana Komisije, odnosno na večeru s članom Revizorskog suda, članom belgijske vlade i „šefom kabineta”.

364

Tužitelj u biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782). U tom pogledu, s jedne strane, Sud je utvrdio da u načelu treba smatrati da su troškovi večere s voditeljem kabineta člana Komisije navedene u retku br. 98 tablice troškova za naplatu, s obzirom na dužnosti koje je obavljao uzvanik, nastali osobi u svojstvu člana Revizorskog suda (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 644.). Prema njegovu mišljenju, elementi koje je u tom pogledu podnio Revizorski sud nisu dovoljni kako bi se utvrdila osnovanost njegove tvrdnje prema kojoj je bila riječ o privatnoj večeri (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 645.). Istaknuo je da, iako se Revizorski sud poziva na razmjenu poruka elektroničke pošte od 20. svibnja 2010., iz tih poruka ipak proizlazi da su točna pitanja koja su u njima navedena bila riješena prije te večere i da nijedan element ne upućuje na to da se navedena večera odnosila na te poruke (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 646.). Usto je smatrao da se na temelju argumenta Revizorskog suda prema kojem je trošak večere o kojoj je riječ podrazumijevao da je uzvanik povrijedio obveze koje ima na temelju članka 11. Pravilnika o osoblju ni u kojem slučaju ne može utvrditi privatna priroda te večere (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 647.).

365

U ovom postupku, kad je riječ o političkoj prirodi sastanka navedenog u retku br. 98 tablice troškova za naplatu, Revizorski sud ističe da su političke sklonosti koje povezuju tužitelja i voditelja kabineta o kojem je riječ pokazatelj privatne prirode službenog putovanja. U tom pogledu upućuje na razmjenu poruka elektroničke pošte od 20. svibnja 2010. koje se nalaze u spisu i koje se odnose na organizaciju te večere, a u kojima je osoba s kojom je održan sastanak upotrijebila izraz „uz moje najplavije pozdrave”, što, prema mišljenju Revizorskog suda, predstavlja upućivanje na boju s kojom se u Flandriji (Belgija) povezuje političku stranku o kojoj je riječ. Revizorski sud također navodi da se na temelju dokumenata koje je zaplijenio OLAF u svakom slučaju može utvrditi da se sastanak o kojem je riječ nije odnosio na pitanja povezana s tužiteljevim dužnostima.

366

Revizorski sud dodaje da je osoba s kojom je održan sastanak bila voditelj kabineta člana belgijske Komisije, koji je član političke stranke o kojoj je riječ. S obzirom na to da je osoba s kojom je održan sastanak u porukama elektroničke pošte od 20. svibnja 2010. upotrijebila izraz „uz moje najplavije pozdrave”, očito je da je i ona bila član te političke stranke.

367

S obzirom na kontekst tužiteljevih odnosa s političkim predstavnicima, članovima političke stranke o kojoj je riječ, opisan u točki 232. ove presude, za koje valja smatrati da nisu povezani s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda (vidjeti točku 239. ove presude), argument Revizorskog suda koji se navodi u točki 366. ove presude dovoljan je da nastane dvojba u pogledu službene prirode sastanka o kojem je riječ. Budući da tužitelj, koji ipak snosi teret dokazivanja, nije pružio nikakva druga pojašnjenja u tom pogledu, povezane troškove reprezentacije u retku br. 98 tablice troškova za naplatu treba staviti njemu na teret.

368

Stoga četvrti tužbeni razlog treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove reprezentacije u retku br. 98 tablice troškova za naplatu.

369

S druge strane, kad je riječ o večeri s članom Revizorskog suda, članom belgijske vlade i „šefom kabineta”, navedenoj u retku br. 281 tablice troškova za naplatu, Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da, s obzirom na to da se u članku 2. Odluke br. 7-2004 zahtijeva samo da se naznači glavni uzvanik kako bi se opravdao nastanak troškova reprezentacije, prisutnost dodatnog uzvanika, čije svojstvo samo po sebi ne opravdava takav trošak, nije dovoljna kako bi se utvrdila nepravilnost cijelog zahtjeva za naknadu troškova reprezentacije o kojem je riječ (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 627.).

370

U ovom postupku valja utvrditi da je Revizorski sud kao glavnog uzvanika večere odredio člana belgijske vlade. Međutim, iz spisa proizlazi da je ta osoba bila član političke stranke o kojoj je riječ, u čiju je korist tužitelj neprijavljeno politički djelovao. Budući da se u točki 239. ove presude zaključilo da, u kontekstu opisanom u točki 232. ove presude, valja smatrati da službena putovanja koja su se odnosila na tužiteljeve sastanke s belgijskim političkim predstavnicima, članovima te političke stranke, nisu povezana s njegovim obavljanjem dužnosti kao člana Revizorskog suda, to rješenje valja primijeniti na zahtjev za naknadu troškova reprezentacije nastalih na temelju sastanka navedenog u retku br. 281.

371

Slijedom toga, treba smatrati da su zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije nastalih na temelju večera navedeni u recima br. 98 i 281 tablice troškova za naplatu povezani s tužiteljevim neprijavljenim političkim djelovanjem koje nije u skladu s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda. Stoga četvrti tužbeni razlog treba odbiti u tom pogledu.

372

U tim okolnostima, više nije potrebno ispitati argumentaciju Revizorskog suda u pogledu previsokih iznosa troškova reprezentacije u recima br. 98 i 281 tablice troškova za naplatu.

373

U svakom slučaju, valja napomenuti da je riječ o iznosu od 799 eura za večeru s dvije osobe, koja se navodi u retku br. 98 tablice troškova za naplatu, i od 685 eura za večeru s trima osobama, koja se navodi u retku br. 281 tablice troškova za naplatu. Tužitelj u tom pogledu nije podnio nikakvo očitovanje o razumnosti navedenih iznosa, iako je na njemu da podnese dokaze u tom pogledu (vidjeti točku 336. ove presude).

374

U tim okolnostima, uzimajući u obzir utvrđenja iz OLAF‑ova izvješća o učestalosti tužiteljevih sastanaka s političkim predstavnicima, članovima političke stranke o kojoj je riječ, na koje se podsjeća u točki 223. ove presude i koje treba ocijeniti s obzirom na kontekst naveden u točki 232. ove presude, utvrđeno je da su troškovi reprezentacije u recima br. 98 i 281 tablice troškova za naplatu previsoki te također u tom pogledu također treba odbiti četvrti tužbeni razlog.

–

Zaključak o troškovima reprezentacije koji se odnose na sastanke s drugim osobama

375

S obzirom na prethodno navedeno, pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na ukupan iznos od 1300,20 eura koji se dijeli na sljedeći način:

–

zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije koji su se odnosili na sastanke navedene u recima br. 17, 28, 138, 196, 290, 314, 319 i 320 te 382 tablice troškova za naplatu, u ukupnom iznosu od 1200,20 eura,

–

zahtjev za naknadu troškova reprezentacije u retku br. 339 tablice troškova za naplatu, u iznosu od 100 eura.

376

Četvrti tužbeni razlog treba odbiti u preostalom dijelu koji se odnosi na te troškove reprezentacije.

iii)

Obroci u tužiteljevu mjestu podrijetla

377

Zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije koji su se odnosili na obroke u tužiteljevu mjestu podrijetla navode se u recima br. 22, 55, 110, 160, 216, 243, 245 i 279 tablice troškova za naplatu. Kad je riječ o tim zahtjevima, tužitelj u biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), kako bi istaknuo da su troškovi koji su nastali prilikom tih obroka bili povezani s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda i da je pobijana odluka nezakonita jer se u njoj smatralo da su ti troškovi neopravdano nadoknađeni. Sud je u tom pogledu smatrao da se navedeni zahtjevi odnose na troškove koji su nastali zbog povezanosti s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda. Prema mišljenju Suda, u osam slučajeva koji se navode u navedenim recima, na temelju svojstava većine uzvanika na ugošćivanju organiziranom u tužiteljevoj rezidenciji moglo se dokazati da je on u interesu Revizorskog suda legitimno htio održavati profesionalne odnose s njima. Tako je Sud pojasnio da su među tim uzvanicima bile osobe koje su obnašale visoke dužnosti u institucijama Unije, odnosno članovi Parlamenta, Komisije, Suda Europske unije i Revizorskog suda, te u državama članicama, kao što su članovi belgijskog parlamenta, belgijske vlade i kabineta Kralja Belgijanaca te veleposlanici i visoki dužnosnici (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 682. i 683.).

378

Na temelju rasuđivanja iz točaka 220., 264. i 338. ove presude, najprije valja ispitati ističe li Revizorski sud nova pojašnjenja i argumente u odnosu na one koje je već iznio pred Sudom u pogledu zahtjeva o kojima je riječ i zatim, ako da, valja ocijeniti je li moguće, uzimajući u obzir te nove elemente, na ovaj predmet primijeniti zaključke Suda o tim zahtjevima iznesene u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782) (vidjeti točku 205. ove presude).

379

Revizorski sud u ovom postupku smatra da su troškovi reprezentacije povezani s obrocima u tužiteljevu mjestu podrijetla, koji se navode u recima br. 22, 55, 110, 160, 216, 243, 245 i 279 tablice troškova za naplatu, očito nepovezani s njegovim aktivnostima. U tom pogledu, on prije svega podnosi tužiteljev dopis od 28. travnja 2015., upućen premijeru Kraljevine Belgije kako bi ga pozvao na večeru, u kojem je tužitelj objasnio da je redovito pozivao „određen broj prijatelja na neformalnu večeru k [sebi]” na kojima su prisustvovali „jedan ili dva politička uglednika, kao i nekoliko prijatelja koji su obnašali visoke dužnosti u poslovnoj zajednici” kako bi „proveli ugodnu, opuštenu i produktivnu večer u dobrom društvu”. Prema mišljenju Revizorskog suda, na temelju teksta tog dopisa može se općenito utvrditi da je cilj obroka organiziranih u tužiteljevu mjestu podrijetla zapravo bilo povjerljivo sastajanje s njegovim prijateljima te oni stoga uopće nisu bili povezani s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda.

380

Osim toga, Revizorski sud navodi da su obroci bili organizirani u tužiteljevu mjestu podrijetla, a ne u njegovu domu, gdje se trebao službeno nastaniti nakon svojeg imenovanja, kao ni u njegovu sjedištu, u kojem je postojalo mjesto za sastanak predviđeno za takve svrhe.

381

Usto, nakon što je podsjetio na to da Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), nije smatrao da je taj dopis dovoljan kako bi se dokazalo da su svi obroci koje je tužitelj organizirao u rezidenciji u svojem mjestu podrijetla bili privatne prirode (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 676. do 681.), Revizorski sud dodaje da dopis od 28. travnja 2015. odražava cilj i način na koji je tužitelj organizirao ugošćivanja koja su očito nepovezana s njegovim aktivnostima. U svakom slučaju, prema mišljenju Revizorskog suda, nije na poreznom obvezniku Unije da financira privatne događaje koji su korisni uzvanicima te koji su bliski tajnim dogovorima i sukobima interesa među prijateljima koji obnašaju visoke javne ili privatne dužnosti.

382

Argumentima Revizorskog suda, navedenima u točkama 379. do 381. ove presude, ništa se ne dodaje argumentima koji potkrepljuju ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), u pogledu tužiteljeva dopisa od 28. travnja 2015. i svojstva uzvanika na obroke o kojima je riječ, na koju se podsjeća u točki 377. ove presude. Stoga ti argumenti nisu dovoljni kako bi se tužiteljevi zahtjevi za naknadu troškova navedeni u recima iz točke 377. ove presude mogli u ovom postupku drukčije ocijeniti u odnosu na to kako ih je Sud već ocijenio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782).

383

Također valja podsjetiti, kao što je to pojašnjeno u točki 152. ove presude, na to da je, kad je riječ o tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova navedenima u recima br. 22, 55, 110, 160, 216, 243 i 245 tablice troškova za naplatu, OLAF u svojem izvješću osobito pojasnio tužiteljevu vezu s uzvanicima na takva ugošćivanja. Prema OLAF‑ovu mišljenju, među tim su uzvanicima uvijek bili jedan ili dva belgijska politička predstavnika, kao i nekoliko prijatelja na visokim položajima u privatnom sektoru te su ti događaji organizirani kako bi „proveli ugodnu, opuštenu i produktivnu večer u odabranom flamanskom društvu”. OLAF je smatrao da su svi uzvanici bliski prijatelji i da su se mogli obvezati na diskreciju i apsolutnu povjerljivost razgovora. U OLAF‑ovu izvješću pojašnjeno je i da je 46 osoba sudjelovalo na tim privatnim večerama i da bi se, osim činjenice da su bile njegovi prijatelji, njihove veze s tužiteljem općenito mogle temeljiti na pripadnosti krugovima kao što su belgijska politika, lov, privatni sektor i institucije Unije.

384

Konkretnije, kad je riječ o prisustvu belgijskih političkih predstavnika obrocima organiziranima u tužiteljevu mjestu podrijetla, navedenima u recima br. 22, 55, 110, 160, 216, 243, 245 i 279 tablice troškova za naplatu, spis kojim raspolaže Opći sud potvrđuje OLAF‑ovo utvrđenje prema kojem su se među uzvanicima na te obroke nalazili jedan ili dva belgijska politička predstavnika. Naime, u tablici troškova za naplatu pojašnjeno je da je obrocima navedenima u recima br. 22, 55, 216, 245 i 279 prisustvovao član političke stranke o kojoj je riječ te da su obroku navedenom u retku br. 160 prisustvovala dva člana te političke stranke. Ta tablica ne sadržava nikakvo pojašnjenje u pogledu prisustva takvih članova obrocima navedenima u recima br. 110 i 243.

385

Prisustvo članova predmetne političke stranke o kojoj je riječ takvim obrocima doista je problematično, uzimajući u obzir OLAF‑ova utvrđenja u njegovoj istrazi o učestalosti tužiteljevih sastanaka s tim političkim predstavnicima, na koje se podsjeća u točki 223. ove presude, s obzirom na kontekst iz točke 232. ove presude. Zbog toga bi se moglo smatrati da je tužitelj takvim obrocima barem djelomično nastojao ostvariti vlastite političke ciljeve, što nije u skladu s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda.

386

Međutim, valja utvrditi, kao što to proizlazi iz točaka 383. i 384. ove presude, da popis osoba pozvanih na obroke o kojima je riječ nije bio ograničen na članove političke stranke o kojoj je riječ ili, kao što je to Sud utvrdio u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 678.), na „flamanske uglednike”, te je često uključivao jednu ili više osoba koje su obnašale dužnosti u institucijama Unije.

387

Revizorski sud ne pojašnjava koje od konkretnih osoba pozvanih na obroke organizirane u tužiteljevu mjestu podrijetla, navedene u recima br. 22, 55, 110, 160, 216, 243, 245 i 279 tablice troškova za naplatu, nemaju profesionalni odnos s tužiteljem. Stoga Opći sud u okviru ovog postupka treba donijeti istu ocjenu kao i Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), na koju se podsjeća u točki 377. ove presude, odnosno da se zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije povezanih s tim obrocima odnose na troškove koji su nastali zbog povezanosti s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda.

388

Suprotno tomu, Opći sud napominje da, kad je riječ o svim zahtjevima za naknadu troškova reprezentacije koji su se odnosili na obroke u tužiteljevu mjestu podrijetla, navedenima u točki 377. ove presude, Revizorski sud također ističe iznose tih troškova, pri čemu u biti prigovara da su previsoki.

389

U tom pogledu valja utvrditi da troškovi koji se odnose na navedene obroke iznose 2520,68 eura za 18 osoba (redak br. 22), 1976 eura za 12 osoba (redak br. 55), 2271,36 eura za 11 osoba (redak br. 110), 3018,90 eura za 16 osoba (redak br. 160), 2340 eura za 10 osoba (redak br. 216), 1897,28 eura za 9 osoba (redak br. 243), 2069,76 eura za 10 osoba (redak br. 245) i 1104 eura za 6 osoba (redak br. 279). Budući da ti troškovi otprilike iznose od 140 do 234 eura po osobi, treba smatrati da očito premašuju ono što je nužno za ugošćivanja u tužiteljevoj privatnoj rezidenciji, uključujući cvjetne aranžmane, ako ih ima, u skladu s obavijesti od 22. travnja 2004. (vidjeti točku 16. ove presude). Usto, valja uzeti u obzir činjenicu da su predmetni troškovi nastali izvan tužiteljeva mjesta zaposlenja.

390

Opći sud utvrđuje da tužitelj nije podnio nikakvo očitovanje o razumnosti navedenih iznosa, iako je, kao što je to pojašnjeno u točki 336. ove presude, na njemu da pobija prigovore Revizorskog suda te da dokaže da su troškovi reprezentacije opravdano stavljeni na teret proračuna Unije i da je pobijana odluka nezakonita jer se u njoj smatralo da su ti troškovi neopravdano nadoknađeni.

391

U tim okolnostima, uzimajući u obzir razmatranja Općeg suda u točki 335. ove presude, koja se primjenjuju mutatis mutandis na obroke organizirane u tužiteljevu mjestu podrijetla, valja odlučiti da se na temelju pravedne ocjene okolnosti ovog slučaja proglašava da iznos od 50 eura po osobi ne premašuje ono što je nužno za obroke organizirane u tužiteljevu mjestu podrijetla, navedene u recima br. 22, 55, 110, 160, 216, 243, 245 i 279 tablice troškova za naplatu.

392

Usto, iz priloga 1. obavijesti od 22. travnja 2004., koji se odnosi na prijedloge u pogledu troškova reprezentacije i ugošćivanja članova Revizorskog suda, proizlazi da su se ti troškovi nastali u privatnoj rezidenciji takvog člana mogli odnositi, među ostalim, na cvjetne aranžmane koji nisu premašivali ono što je nužno za organizaciju ugošćivanja (vidjeti točku 17. ove presude). Međutim, Opći sud utvrđuje da računi u spisu, koji se odnose na svaki od obroka organiziranih u tužiteljevu mjestu podrijetla, navedenih u recima br. 22, 55, 110, 160, 216, 243, 245 i 279 tablice troškova za naplatu, ne sadržavaju nikakvo pojašnjenje u pogledu cvjetnih aranžmana predviđenih za te obroke. Naime, računi za obroke navedene u recima br. 22, 55, 110, 160, 216, 243 i 245 u biti se odnose samo na cijenu jela posluženih svakoj osobi tijekom obroka. Samo se na računu za obrok u retku br. 279 navodi, među ostalim uslugama ugostiteljstva, „ukrašavanje stola”, pri čemu ipak nema nikakve naznake o tome da je riječ o cvjetnim aranžmanima, kao ni upućivanja na cijenu takvih aranžmana, ako ih je bilo. U svakom slučaju, s obzirom na to da, u skladu s člankom 6. Odluke br. 7-2004, za ugošćivanja u domu Revizorski sud nadoknađuje troškove do iznosa navedenog u podnesenoj popratnoj dokumentaciji (vidjeti točku 15. ove presude), samo navođenje usluge „ukrašavanja stola” nije dovoljno kako bi se nadoknadili troškovi povezani s cvjetnim aranžmanima.

393

Slijedom toga, pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se njome zahtijeva naplata iznosa od 900 eura navedenog u retku br. 22, od 600 eura navedenog u retku br. 55, od 550 eura navedenog u retku br. 110, od 800 eura navedenog u retku br. 160, od 500 eura navedenog u retku br. 216, od 450 eura navedenog u retku br. 243, od 500 eura navedenog u retku br. 245 i od 300 eura navedenog u retku br. 279, što ukupno iznosi 4600 eura, te u preostalom dijelu odbiti četvrti tužbeni razlog koji se odnosi na te troškove.

4)

Troškovi koji se odnose na upotrebu službenog automobila i usluga vozača

394

Među tužiteljevim zahtjevima navedenima u recima tablice troškova za naplatu iz točke 184. ove presude, zahtjevi za naknadu troškova povezani s upotrebom službenog automobila i usluga vozača, za koje Revizorski sud smatra da ih je tužitelj neopravdano podmirio, odnosili su se na retke br. 3, 31, 38, 57, 66, 103, 138, 142, 143, 161, 196, 199, 203, 211, 215, 237, 238, 277, 281, 293 i 294, 296 (djelomično), 310 (djelomično), 313, 317, 319 i 320, 330, 335, 336, 339, 347, 352, 354, 355, 373 i 374, 379, 381, 382, 391, 402 te 403 tablice troškova za naplatu.

395

Tužitelj u biti smatra da su se zahtjevi za naknadu troškova usluge vozača navedeni u recima iz točke 394. ove presude odnosili na njegove dužnosti kao člana Revizorskog suda. U tom pogledu u biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), pri čemu navodi da ovaj postupak ne može omogućiti Revizorskom sudu da osporava tu ocjenu.

396

Najprije valja podsjetiti na to da u ovom postupku, kao što je to pojašnjeno u točki 179. ove presude, ne treba ispitati navodnu povredu načela zaštite legitimnih očekivanja u pogledu sredstava koja je Revizorski sud upotrebljavao na ime troškova upotrebe službenog automobila i usluga vozača. Prema tome, kad je riječ o navedenim troškovima, s obzirom na opseg nadzora Općeg suda u ovom postupku, na koji se podsjeća u točkama 185. do 193. ove presude, valja ispitati samo je li Revizorski sud počinio pogreške u ocjeni time što je nadoknadio te troškove.

i)

Troškovi usluge vozača povezani s tužiteljevim službenim putovanjima ili troškovima reprezentacije koji se odnose na sastanke s članovima političke stranke o kojoj je riječ

397

Kad je riječ o recima br. 203, 211, 215, 238, 293 i 294, 296 (djelomično), 313, 330, 336, 339 (djelomično), 352, 355, 381, 382 (djelomično) i 402 tablice troškova za naplatu, u točkama 239. i 261. ove presude smatralo se da tužiteljeva službena putovanja navedena u tim recima nisu bila povezana s njegovim obavljanjem dužnosti kao člana Revizorskog suda. Slijedom toga, valja smatrati da ni troškovi usluge vozača navedeni u istim recima nemaju takvu poveznicu.

398

Isto vrijedi za zahtjeve za naknadu troškova usluge vozača, navedene u recima br. 281, 293 i 294 te 354 tablice troškova za naplatu, koji se odnose na zahtjeve za naknadu troškova reprezentacije nastalih na temelju večera s članovima političke stranke o kojoj je riječ, koji su navedeni u istim recima i za koje se smatra da nisu u skladu s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda (vidjeti točke 329. i 371. ove presude).

399

Isti se zaključak primjenjuje u pogledu zahtjeva za naknadu troškova usluge vozača, navedenih u recima br. 3, 31 i 66 tablice troškova za naplatu, s obzirom na to da su se ti zahtjevi odnosili na sastanke s članovima političke stranke o kojoj je riječ.

400

Stoga četvrti tužbeni razlog treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove usluge vozača navedene u recima br. 3, 31, 66, 203, 211, 215, 238, 281, 293 i 294, 296 (djelomično), 313, 330, 336, 339 (djelomično), 352, 354, 355, 381, 382 (djelomično) te 402 tablice troškova za naplatu.

ii)

Ostali troškovi usluge vozača

–

Troškovi usluge vozača u recima br. 57, 103, 143, 157, 161, 199, 237, 277, 310, 335, 347, 354 i 391 tablice troškova za naplatu

401

Među zahtjevima za naknadu troškova usluge vozača, navedenima u točki 394. ove presude, zahtjevi navedeni u recima br. 3, 31, 57, 66, 103, 143, 157, 161, 199, 237, 277, 310 (djelomično), 335, 347, 354 i 391 tablice troškova za naplatu povezani su sa zahtjevima za naknadu troškova službenih putovanja ili dnevnica ili pak troškova reprezentacije koje je podnio tužitelj. Sud je potonje zahtjeve ispitao u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), kako bi saznao odnose li se oni na tužiteljeve dužnosti kao člana Revizorskog suda.

402

U tom pogledu valja napomenuti da je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), nakon što je ocijenio svaki od zahtjeva za naknadu troškova službenih putovanja ili dnevnica, navedenih u recima br. 31, 57, 66, 103, 143, 157, 161, 199, 237, 277, 310 (djelomično), 335, 347 i 391 tablice troškova za naplatu, s obzirom na navodne nepravilnosti koje je Revizorski sud istaknuo u tom postupku, Sud u biti smatrao da se oni odnose na troškove koji su nastali zbog povezanosti s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 494., 497., 500., 501., 504., 505., 515., 558., 559., 561. do 565., 576. i 735.).

403

Tužitelj se u ovom postupku oslanja na tu ocjenu Suda kako bi dokazao da je snošenje troškova nastalih zbog zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima iz točke 401. ove presude bilo povezano s njegovim dužnostima i da je pobijana odluka nezakonita jer se u njoj smatralo da su ti troškovi neopravdano nadoknađeni.

404

S obzirom na tužiteljeve argumente i očitovanja koji se navode u točkama 202. do 205. ove presude, u okviru ispitivanja zahtjeva za naknadu troškova usluge vozača navedenih u točki 401. ove presude valja primijeniti isto rasuđivanje kao i u točkama 220., 264., 338. te 378. ove presude. Stoga najprije valja ispitati ističe li Revizorski sud nove argumente i pojašnjenja u odnosu na one koje je već istaknuo pred Sudom u pogledu tih zahtjeva i zatim, ako da, valja ocijeniti treba li, uzimajući u obzir te nove elemente, izvesti iste zaključke kao i Sud (vidjeti točku 205. ove presude) u pogledu navedenih zahtjeva.

405

Kad je riječ o zahtjevima za naknadu troškova službenih putovanja ili dnevnica, navedenima u recima br. 57, 103, 143, 157, 161, 199, 237, 277, 310 (djelomično), 335, 347 i 391 tablice troškova za naplatu, u ovom se postupku zaključilo, uzimajući u obzir ispitivanje u točkama 282. do 297., 301. do 305. i 308. do 313. ove presude, da se u tom pogledu valja složiti s ocjenom Suda. Budući da, kad je riječ o zahtjevima za naknadu troškova usluge vozača na koje se odnose navedeni reci, Revizorski sud ne dodaje ništa novo u odnosu na argumente koje je istaknuo pred Sudom, valja, kao što je to učinio Sud, smatrati da su troškovi usluge vozača navedeni u tim recima nastali zbog povezanosti s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda.

406

U tim okolnostima valja zaključiti da je Revizorski sud počinio pogrešku u ocjeni time što je smatrao da troškovi usluge vozača u recima br. 57, 103, 143, 157, 161, 199, 237, 277, 310 (djelomično), 335, 347 i 391 tablice troškova za naplatu nisu povezani s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda i time što je zahtijevao njihovu naplatu. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove usluge vozača u navedenim recima, u iznosu od 3224,72 eura. U tom pogledu, kad je riječ o troškovima u retku br. 310, valja uzeti u obzir jednu trećinu tih troškova (153,65 eura).

–

Troškovi usluge vozača u recima br. 138, 196, 319 i 320, 339 (djelomično) i 382 (djelomično) tablice troškova za naplatu

407

Kad je riječ o zahtjevima za naknadu troškova usluge vozača navedenima u recima br. 138, 196, 319 i 320, 339 (djelomično) te 382 (djelomično) tablice troškova za naplatu, valja utvrditi da Sud nije odlučio o njima u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782).

408

Ti su zahtjevi povezani s tužiteljevim zahtjevima za naknadu troškova reprezentacije za koje se smatralo da aktivnosti na koje se odnose ti zahtjevi nisu nepovezane s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda (vidjeti točke 342., 355. i 359. ove presude).

409

Na temelju istog rasuđivanja kao što je ono u točki 404. ove presude, valja utvrditi da, u pogledu zahtjeva za naknadu troškova usluge vozača povezanih s recima o kojima je riječ, Revizorski sud u ovom slučaju ne dodaje ništa novo u odnosu na argumente koje je već iznio pred Sudom. Stoga valja smatrati da su troškovi usluge vozača u recima br. 138, 196, 319 i 320, 339 (djelomično) te 382 (djelomično) tablice troškova za naplatu nastali zbog povezanosti s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda.

410

U tim okolnostima valja zaključiti da je Revizorski sud počinio pogrešku u ocjeni time što je smatrao da troškovi usluge vozača u recima br. 138, 196, 319 i 320, 339 (djelomično) te 382 (djelomično) tablice troškova za naplatu nisu povezani s tim dužnostima i time što je zahtijevao njihovu naplatu. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove usluge vozača u recima br. 138, 196, 319 i 320, 339 (djelomično) te 382 (djelomično) tablice troškova za naplatu, u iznosu od 1158,83 eura. U tom pogledu, kad je riječ o troškovima usluge vozača u recima br. 339 i 382, valja uzeti u obzir jednu četvrtinu tih troškova za redak br. 339 (74,13 eura) i jednu trećinu predmetnih troškova za redak br. 382 (165,70 eura).

–

Troškovi usluge vozača u recima br. 379 i 403 tablice troškova za naplatu

411

Sud u presudi 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), nije izričito ispitao dva zahtjeva za naknadu troškova usluge vozača, navedena u točki 394. ove presude te u recima br. 379 i 403 tablice troškova za naplatu.

412

U tom pogledu, s obzirom na teret dokazivanja na koji se podsjeća u točki 193. ove presude, na tužitelju je da dokaže da su troškovi usluge vozača o kojima je riječ, koji su povezani s recima br. 379 i 403 tablice troškova za naplatu, opravdano stavljeni na teret proračuna Unije te da je pobijana odluka nezakonita jer se u njoj smatralo da su ti troškovi neopravdano nadoknađeni.

413

Kad je riječ o troškovima usluge vozača u retku br. 379, valja napomenuti da oni nisu bili povezani s tužiteljevim službenim putovanjem. Iz vozačeva putnog naloga proizlazi da je njegov cilj bio prevesti tužitelja iz Luxembourga u Bruxelles, a zatim u njegovo mjesto podrijetla, pri čemu je vozač proveo noć u hotelu te se vlakom vratio u Luxembourg.

414

Suprotno tomu, kad je riječ o troškovima usluge vozača u retku br. 403, oni su bili povezani s tužiteljevim službenim putovanjem bez dnevnica. Iz putnog naloga proizlazi da se on odnosio na „odvjetnika […]” i na putovanje Luxembourg‑Dijon‑Luxembourg. Prema mišljenju Revizorskog suda, stvarna priroda aktivnosti navedene u tom retku bila je kupovina vinograda.

415

Tužitelj samo smatra da se ti troškovi, s obzirom na to da ih Sud nije kvalificirao kao nepravilne, ni u ovom postupku ne mogu smatrati takvima.

416

Međutim, valja utvrditi da je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da postoji nepravilnost u pogledu službenih putovanja vozača čiji je predmet prijevoz tužitelja iz nepoznatog razloga ili iz razloga za koji je jasno da nije povezan s njegovim dužnostima (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 711. do 716.).

417

Budući da tužitelj nije podnio dokaze na temelju kojih bi se moglo utvrditi da su se troškovi usluge vozača u recima br. 379 i 403 tablice troškova za naplatu odnosili na putovanja povezana s obavljanjem njegovih dužnosti te na temelju kojih bi se mogle osporiti tvrdnje Revizorskog suda u pogledu privatne prirode tih troškova, valja smatrati da je Revizorski sud pravilno kvalificirao te troškove kao potraživanja i zatražio njihovu naplatu.

418

Stoga četvrti tužbeni razlog treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na osporavanje pravilnosti naplate troškova usluge vozača u recima br. 379 i 403 tablice troškova za naplatu.

–

Troškovi usluge vozača u retku br. 38 tablice troškova za naplatu

419

Revizorski sud u pobijanoj odluci smatra da je nepravilno službeno putovanje vozača navedeno u retku br. 38 tablice troškova za naplatu, u okviru kojeg je vozač iz Luxembourga došao u mjesto gdje je tužitelj provodio godišnji odmor u Švicarskoj kako bi ga prevezao do njegova mjesta podrijetla.

420

Tužitelj se u biti oslanja na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), prema kojoj, iako se na temelju razloga koji Revizorski sud navodi za službeno putovanje vozača navedeno u retku br. 38 tablice troškova za naplatu, odnosno prijevoz tužitelja iz mjesta gdje je provodio godišnji odmor, može utvrditi nepravilnost tog službenog putovanja, tužitelj niječe da je odobrio takvo službeno putovanje, a Revizorski sud nije utvrdio da se to službeno putovanje zaista i dogodilo jer spis kojim raspolaže Sud ne sadržava putni nalog koji je vlastoručno potpisao tužitelj (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 717.).

421

Sud je također utvrdio da je, u okviru uređenja koje je do 5. listopada 2016. provodio Revizorski sud, bilo na članu te institucije da potpiše putne naloge vozačâ čije je usluge upotrebljavao (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 698.).

422

U ovom postupku Revizorski sud navodi da nije postojao putni nalog koji se odnosi na tužitelja, što je samo po sebi dovoljno kako bi se utvrdila nepravilnost službenog putovanja vozača. Također tvrdi da je tužitelj, kao vozačev dužnosnik za ovjeravanje, zatražio i odobrio predmetno službeno putovanje u elektroničkom sustavu MISPROD, koje je u to vrijeme upotrebljavao kako bi potvrdio da će se službeno putovanje zaista dogoditi.

423

Spis doista ne sadržava nijedan putni nalog vozača za aktivnost navedenu u retku br. 38 tablice troškova za naplatu, koji je vlastoručno potpisao tužitelj, kao što se to zahtijevalo tada važećim pravilima. Međutim, iako ta administrativna zadaća nije izvršena, ipak nije sporno da su vozačevi troškovi za tu aktivnost nastali u razdoblju od 7. do 9. ožujka 2009. u iznosu od 716,82 eura. Usto, Revizorski sud spisu prilaže izvatke iz elektroničkog sustava MISPROD, iz kojih proizlazi da je tužitelj bio dužnosnik za ovjeravanje službenog putovanja u okviru kojeg je njegov vozač otišao po njega u grad u Švicarskoj. Ti izvadci također potvrđuju tvrdnje Revizorskog suda u pogledu vozačevih aktivnosti povezanih sa zahtjevom za naknadu troškova navedenim u tom retku, prema kojima je vozač proveo noć sa 7. na 8. ožujka 2009. u hotelu u Švicarskoj, potom je 8. ožujka 2009. prevezao tužitelja u njegovo mjesto podrijetla, gdje je proveo noć s 8. na 9. ožujka 2009. u hotelu, a zatim se vratio u Luxembourg 9. ožujka 2009.

424

Tužitelj nije podnio nikakvo očitovanje u pogledu tih tvrdnji Revizorskog suda, iako je na njemu da u ovom postupku dokaže (vidjeti točku 193. ove presude) da su troškovi usluge vozača o kojima je riječ opravdano stavljeni na teret proračuna Unije i da je pobijana odluka nezakonita jer se u njoj smatralo da su ti troškovi neopravdano nadoknađeni.

425

U tim okolnostima treba smatrati da su troškovi usluge vozača u retku br. 38 tablice troškova za naplatu nepravilni te odbiti četvrti tužbeni razlog u dijelu u kojem se odnosi na taj redak.

–

Troškovi usluge vozača u recima br. 106, 147, 151, 153, 167 i 214 tablice troškova za naplatu

426

Predmet vozačevih službenih putovanja navedenih u recima br. 106, 147, 151, 153, 167 i 214 tablice troškova za naplatu bio je prijevoz tužitelja u okviru službenih putovanja koja su se odnosila na liječničke preglede.

427

Tužitelj u tom pogledu u biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782).

428

Revizorski sud tvrdi da u pogledu službenih putovanja vozača navedenih u recima iz točke 426. ove presude postoji nepravilnost jer su odgovarajuća tužiteljeva službena putovanja bila „službena putovanja bez dnevnica” ili su bila „dogovorena bez troškova”. Prema njegovu mišljenju, s obzirom na to da ta službena putovanja ne predstavljaju službeno putovanje na temelju njegovih unutarnjih propisa, u okviru njih nije se mogla odobriti upotreba usluga vozača.

429

Valja podsjetiti na to da je Sud, u pogledu navedenih službenih putovanja vozača, u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), naveo sljedeće:

430

Na ovaj predmet valja primijeniti ta razmatranja i zaključke Suda iz presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), u pogledu istih službenih putovanja vozača navedenih u recima br. 106, 151, 153, 167 i 214 tablice troškova za naplatu.

431

Usto, to rasuđivanje Suda primjenjivo je i na službeno putovanje vozača navedeno u retku br. 147, koje uključuje troškove prijevoza za vozača koji se odnose na dva tužiteljeva liječnička pregleda. U tom pogledu, s obzirom na okolnost da su ti pregledi, za koje je tužitelj zatražio odobrenje Revizorskog suda, obavljeni prilikom putovanja, uz upotrebu službenog automobila, na sastanak Odbora za proračunski nadzor Parlamenta te na konferenciju i ručak određenog udruženja (vidjeti i točku 132. ove presude), njegov zahtjev za upotrebu usluga vozača kako bi se vratio u Luxembourg ne može se smatrati nepravilnim, i to unatoč tomu što je to za dotičnog vozača podrazumijevalo da mora vlakom putovati iz Luxembourga u Bruxelles.

432

S obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da je Revizorski sud počinio pogrešku u ocjeni time što je troškove usluge vozača u recima br. 106, 147, 151, 153, 167 i 214 tablice troškova za naplatu kvalificirao kao potraživanja i time što je zahtijevao njihovu naplatu. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove usluge vozača u tim recima, u iznosu od 1689,25 eura.

–

Troškovi usluge vozača u retku br. 142 tablice troškova za naplatu

433

Službeno putovanje vozača navedeno u retku br. 142 tablice troškova za naplatu odnosi se na troškove nastale za prijevoz tužiteljeva službenog automobila u mjesto gdje je provodio godišnji odmor u Švicarskoj. Revizorski sud u pobijanoj odluci uzima u obzir tužiteljevu nadoknadu iznosa potrošenih prilikom tog putovanja vozača. Međutim, smatra da neopravdano upotrijebljeni dio vozačeve plaće nije nadoknađen.

434

Tužitelj osporava činjenicu da plaća vozača na koju se odnosi službeno putovanje navedeno u retku br. 142 tablice troškova za naplatu predstavlja potraživanje Revizorskog suda u odnosu na njega. Tako pojašnjava da je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), smatrao da nije riječ o nepravilnosti.

435

Sud je u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), zaključio da se, iako se ne osporava nepravilnost službenog putovanja vozača navedenog u retku br. 142 tablice troškova za naplatu, ta nepravilnost ne može staviti na teret tužitelju u okviru postupka koji se pred njim vodio (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 752.). U tom je pogledu utvrdio da, iako se stranke ne slažu u pogledu točnog cilja tog službenog putovanja, tužiteljeva tvrdnja, s kojom se slaže voditelj vozačâ Revizorskog suda, prema kojoj se navedeno službeno putovanje odnosilo na preuzimanje službenog automobila nakon nezgode u biti odgovara izjavama dotičnog vozača tijekom njegova saslušanja koje je OLAF proveo 16. listopada 2017. (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 754.). Sud je usto naveo da je utvrđeno da je tužitelj, nakon što je obavješten o mogućoj nepravilnosti službenog putovanja dotičnog vozača, tijekom 2011. podnio zahtjev upravi Revizorskog suda kako bi nadoknadio iznose koji su neopravdano stavljeni na teret te institucije prilikom tog službenog putovanja te da su ti iznosi odbijeni od njegove plaće (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 755.).

436

U ovom je slučaju dovoljno utvrditi, kao što se na to podsjeća u točki 35. ove presude, da je Revizorski sud 2011. tužitelju stavio na raspolaganje usluge vozača, tako da je Revizorski sud trebao isplatiti plaću tog vozača i stoga po toj osnovi nije utvrđeno da je taj sud pretrpio bilo kakvu financijsku štetu.

437

Slijedom toga, Revizorski sud počinio je pogrešku u ocjeni time što je plaću vozača navedenu u retku br. 142 tablice troškova za naplatu kvalificirao kao potraživanje i time što je zahtijevao njezinu naplatu. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove usluge vozača u tom retku, u iznosu od 185,43 eura.

–

Troškovi usluge vozača u retku br. 187 tablice troškova za naplatu

438

Razlog službenog putovanja vozača navedenog u retku br. 187 tablice troškova za naplatu bio je „službeni poziv [princeze]”. Revizorski sud smatra da je to službeno putovanje bilo nepravilno jer je odgovarajuće tužiteljevo službeno putovanje bilo „službeno putovanje bez dnevnica”. Konkretnije, pojašnjava da je tužitelj službenim automobilom otišao na službeno putovanje u Bruxelles u pratnji svojeg vozača, ali je ipak odlučio zadržati službeni automobil za svoje privatne aktivnosti tijekom vikenda, dok je vozač bio prisiljen vratiti se u Luxembourg vlakom.

439

Tužitelj u biti upućuje na ocjenu Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), u kojoj je Sud u biti zaključio da nije korisno odrediti je li Revizorski sud valjano mogao pripisati tužitelju praksu prema kojoj je njegovo zadržavanje službenog automobila dovelo do toga da je vozač putovao vlakom (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 798.).

440

U ovom postupku, i prema rasuđivanju koje je slično onomu u pogledu zahtjeva za naknadu troškova navedenog u retku 147 (vidjeti točku 431. ove presude), dovoljno je utvrditi da Revizorski sud ne osporava pravilnost tužiteljeva putovanja kao odgovor na poziv uglednice o kojoj je riječ niti pojašnjava za koje je privatne aktivnosti tužitelj zadržao službeni automobil tijekom vikenda. U tim okolnostima, i s obzirom na okolnost da je odgovarajuće tužiteljevo službeno putovanje odobrio Revizorski sud, ne može se smatrati da je njegov zahtjev za upotrebu usluga vozača nepravilan.

441

Prema tome, Revizorski sud počinio je pogrešku u ocjeni time što je troškove usluge vozača u retku br. 187 tablice troškova za naplatu kvalificirao kao potraživanja i time što je zahtijevao njihovu naplatu. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na te troškove usluge vozača, u iznosu od 42,64 eura.

–

Troškovi usluge vozača u retku br. 247 tablice troškova za naplatu

442

Predmet službenog putovanja vozača navedenog u retku br. 247 bio je prijevoz tužiteljeva službenog automobila, koji je on upotrebljavao, u automehaničarsku radionicu u Belgiji kako bi se provelo njegovo održavanje.

443

Tužitelj u biti smatra da valja uzeti u obzir razmatranja Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782). U tom pogledu, nakon što je utvrdio da je cilj službenog putovanja vozača navedenog u retku br. 247 bilo, prema tužiteljevu mišljenju, prijevoz njegova službenog automobila u automehaničarsku radionicu kako bi se provelo njegovo održavanje, Sud je smatrao da se argument Revizorskog suda ne može prihvatiti s obzirom na to da ne postoji nikakav dokaz koji potkrepljuje taj argument (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 748. i 749.).

444

Revizorski sud u ovom postupku ističe da se automehaničarska radionica zadužena za održavanje tužiteljeva službenog automobila, u skladu s važećim ugovorom o leasingu, nalazila u Luxembourgu, tako da cilj službenog putovanja o kojem je riječ nije moglo biti takvo održavanje.

445

U tom pogledu, slijedom istog rasuđivanja kao što je ono u točki 404. ove presude, dovoljno je napomenuti da spis ne sadržava drugi dokaz kojim se potvrđuje točnost tvrdnje Revizorskog suda da je održavanje tog automobila osiguravala automehaničarska radionica koja se nalazi u drugoj državi. Stoga Opći sud u okviru ovog postupka treba donijeti istu ocjenu kao i Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), na koju se podsjeća u točki 443. ove presude.

446

Prema tome, Revizorski sud počinio je pogrešku u ocjeni time što je troškove usluge vozača u retku br. 247 tablice troškova za naplatu kvalificirao kao potraživanja i time što je zahtijevao njihovu naplatu. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na te troškove, u iznosu od 239,10 eura.

–

Troškovi usluge vozača u recima br. 176, 317 i 373 te 374 tablice troškova za naplatu

447

Kad je riječ o troškovima usluge vozača u recima br. 176, 317 i 373 te 374 tablice troškova za naplatu, tužitelj u biti smatra da valja uzeti u obzir razmatranja Suda u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782). Sud u tom pogledu nije utvrdio nepravilnost službenih putovanja vozača navedenih u recima br. 176, 317 i 373 te 374 tablice troškova za naplatu, s obzirom na to da spis kojim je raspolagao Sud nije sadržavao tužiteljeve putne naloge na koje je upućivao Revizorski sud te stoga nije omogućavao da se utvrdi da za osporavana putovanja opravdano nisu izdani ti putni nalozi (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 735.).

448

Na temelju rasuđivanja iz točke 404. ove presude, valja utvrditi da Revizorski sud u ovom postupku ističe, upućivanjem na povezane putne naloge koji se nalaze u prilozima, da su službena putovanja navedena u recima br. 176, 317 i 373 te 374 tablice troškova za naplatu trebala započeti i završiti u Luxembourgu.

449

U tom je pogledu dovoljno napomenuti, kao što je to učinio Sud, da spis pred Općim sudom ni u ovom slučaju ne sadržava tužiteljeve putne naloge povezane s troškovima usluge vozača u recima br. 176, 317 i 373 te 374 tablice troškova za naplatu, tako da nepravilnost predmetnih troškova nije utvrđena u dovoljnoj mjeri kako bi se mogla staviti na teret tužitelju.

450

U tim okolnostima valja zaključiti da je Revizorski sud počinio pogrešku u ocjeni time što je smatrao da troškovi usluge vozača u recima br. 176, 317 i 373 te 374 tablice troškova za naplatu nisu povezani s tužiteljevim dužnostima kao člana Revizorskog suda i time što je zahtijevao njihovu naplatu. Stoga pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se njome zahtijeva naplata tih troškova, u iznosu od 1431,93 eura.

–

Zaključak o ostalim troškovima usluge vozača

451

S obzirom na prethodno navedeno, pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na troškove usluge vozača u recima br. 57, 103, 106, 138, 142, 143, 147, 151, 153, 157, 161, 167, 176, 187, 196, 199, 214, 237, 247, 277, 310 (djelomično), 317, 319 i 320, 335, 339 (djelomično), 347, 354, 373 i 374, 382 (djelomično) te 391 tablice troškova za naplatu, u iznosu od 7971,90 eura. Četvrti tužbeni razlog treba odbiti u preostalom dijelu kad je riječ o tim ostalim troškovima.

c)

Zaključak o četvrtom tužbenom razlogu

452

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se njome nalaže naplata iznosâ od 16 084,01 euro iz zahtjeva za naknadu troškova navedenih u recima iz točaka 320., 375., 393. i 451. ove presude. U preostalom dijelu četvrti tužbeni razlog treba odbiti.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na načelu prema kojem treba zastati s upravnim postupkom do donošenja odluke u kaznenom postupku koji se vodi na temelju istog činjeničnog stanja

453

U okviru ovog tužbenog razloga, tužitelj tvrdi da zbog kaznenog postupka koji je u tijeku u Velikom Vojvodstvu Luksemburgu Revizorski sud nije mogao donijeti odluku prije nego što luksemburška kaznena tijela odluče u postupku koji se pred njima vodi u pogledu istih činjenica kao što su one na kojima se temelji pobijana odluka. Da nije pričekao ishod kaznenog postupka, povrijedio bi načelo prema kojem treba zastati s upravnim postupkom do donošenja odluke u kaznenom postupku koji se vodi na temelju istog činjeničnog stanja. U svojim očitovanjima o zaključcima koje za potrebe ovog predmeta valja izvesti iz presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), tužitelj smatra da Sud nije odlučio o ovom tužbenom razlogu.

454

Revizorski sud osporava tužiteljeve argumente.

455

Valja utvrditi, kao što je to učinio Revizorski sud, da je Sud u presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), odbio sličnu argumentaciju tužitelja, koja se temeljila na postojanju kaznenog postupka koji je u tijeku u Velikom Vojvodstvu Luksemburgu. Sud je u tom pogledu najprije istaknuo da se nijednom odredbom prava Unije ne predviđa da postupak pokrenut pred njim na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a treba biti prekinut ako je pokrenut kazneni postupak koji se u cijelosti ili djelomično odnosi na iste činjenice (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 83.). Nadalje, nakon što se pozvao na članak 25. Priloga IX. Pravilniku o osoblju, kojim se određuje da se, ako se dužnosnik za ista djela kazneno goni, konačna stegovna odluka donosi tek nakon pravomoćne presude suda pred kojim se taj predmet nalazi, Sud je istaknuo da su postupci koji se odnose na povredu koju je član Revizorskog suda počinio u pogledu obveza koje proizlaze iz njegove službe obuhvaćeni autonomnim pravnim sredstvom predviđenim u članku 286. stavku 6. UFEU‑a te da ti postupci stoga nisu uređeni pravilima o stegovnom postupku navedenima u Pravilniku o osoblju (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 84. i 85.). Naposljetku, Sud je zaključio da mogući prekid postupka na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a, do okončanja kaznenog postupka pokrenutog u Velikom Vojvodstvu Luksemburgu, nije nužan jer ishod tog postupka ni u kojem slučaju ne može ograničiti opseg ocjena koje je Sud dužan provesti kako bi odlučio o predmetnoj tužbi (presuda od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten, C‑130/19, EU:C:2021:782, t. 88.).

456

To rasuđivanje valja primijeniti na ovaj postupak, pokrenut na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a. Naime, nijednim pravilom prava Unije ne predviđa se da postupak pokrenut pred Općim sudom na temelju te odredbe treba biti prekinut ako je pokrenut kazneni postupak koji se u cijelosti ili djelomično odnosi na iste činjenice. Usto, financijske posljedice povrede koju je član Revizorskog suda počinio u pogledu obveza koje proizlaze iz njegove službe nisu uređene pravilima o stegovnom postupku navedenima u Pravilniku o osoblju. Te su financijske posljedice primijenjene u skladu s odredbama članaka 98. i 100. Uredbe 2018/1046. Osim toga, u okviru ovog postupka također se može zaključiti da mogući prekid tog postupka do okončanja kaznenog postupka pokrenutog u Velikom Vojvodstvu Luksemburgu nije nužan jer ishod tog postupka ni u kojem slučaju ne može ograničiti opseg ocjena koje je Opći sud dužan provesti kako bi odlučio o predmetnoj tužbi.

457

S obzirom na prethodno navedeno, ovaj tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja upotrebe usluge vozača i povredi članka 75. Uredbe br. 966/2012 ili članka 94. Uredbe 2018/1046

458

Tužitelj osporava utvrđenje njegove odgovornosti u svojstvu dužnosnika za ovjeravanje troškova svojih vozača, koji iznose 30 501,27 eura na ime njihovih nadnica te 40 595,15 eura na ime troškova službenih putovanja i dnevnica. Poziva se na članak 75. Uredbe br. 966/2012 i smatra da ta odgovornost može nastati samo u slučaju njegova „namjernog popusta” ili „krajnje nepažnje” kao dužnosnika za ovjeravanje službenih putovanja vozačâ. Također navodi da se tom odredbom i člankom 94. Uredbe 2018/1046 predviđa pokretanje postupka pred posebnim povjerenstvom za financijske nepravilnosti u slučaju utvrđenja odgovornosti financijskog izvršitelja. Usto, tužitelj podsjeća na to da nema funkciju dužnosnika za ovjeravanje dnevnica vozača koji su ga prevozili, kao ni za isplatu njihovih naknada za rad.

459

Tužitelj smatra da je Revizorski sud povrijedio, s jedne strane, svoju obvezu obrazlaganja time što u pobijanoj odluci nije odgovorio na „jedan od argumenata koje je [on] istaknuo u okviru ostvarivanja svojeg prava na saslušanje” i, s druge strane, članak 75. Uredbe br. 966/2012 ili članak 94. Uredbe 2018/1046.

460

Za usporedbu, tužitelj navodi da svojstvo dužnosnika za ovjeravanje koje su dva predsjednika Revizorskog suda imala tijekom svojih dvaju mandata u pogledu vlastitih troškova službenih putovanja, reprezentacije i ugošćivanja nije dovelo do utvrđenja njihove odgovornosti. Osim toga, tvrdi da su troškovi službenih putovanja vozačâ bili u skladu s pravnim okvirom koji je bio na snazi u vrijeme nastanka činjenica iz kojih proizlazi spor, konkretno s odlukama br. 33‑2004 i 19‑2009.

461

U svojim očitovanjima o zaključcima koje za potrebe ovog predmeta valja izvesti iz presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), tužitelj ističe da Sud nije odlučio o ovom tužbenom razlogu, koji nije bio istaknut u okviru postupka koji je pred njim pokrenuo Revizorski sud.

462

Revizorski sud osporava tužiteljeve argumente.

463

Kao prvo, kad je riječ o prigovoru, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, tužitelj samo navodi da se u pobijanoj odluci ne odgovara na jedan od argumenata koje je istaknuo u okviru ostvarivanja svojeg prava na saslušanje. Bez ikakva pojašnjenja o kojem je argumentu riječ, valja smatrati da ovaj prigovor ne ispunjava zahtjeve iz članka 76. točke (d) Poslovnika Općeg suda u pogledu jasnoće i preciznosti te ga stoga treba odbaciti kao nedopušten.

464

Naime, na temelju članka 21. prvog stavka Statuta Suda Europske unije, koji je primjenjiv na postupak pred Općim sudom u skladu s člankom 53. prvim stavkom tog statuta, i članka 76. točke (d) Poslovnika, tužba treba sadržavati predmet spora, tužbene razloge i argumente kao i sažeti prikaz tih razloga. Ti elementi moraju biti dovoljno jasni i precizni kako bi se tuženiku omogućilo da pripremi obranu, a Općem sudu da odluči o tužbi, po potrebi i bez drugih podataka. Kako bi se zajamčila pravna sigurnost i dobro sudovanje, za dopuštenost tužbe potrebno je da bitni činjenični i pravni elementi na kojima se ona temelji na smislen i razumljiv način proizlaze iz sadržaja same tužbe (vidjeti u tom smislu rješenje od 28. travnja 1993., De Hoe/Komisija, T‑85/92, EU:T:1993:39, t. 20. i navedenu sudsku praksu). U tužbi stoga treba izričito navesti sadržaj tužbenog razloga na kojem se ona temelji jer samo njegovo apstraktno navođenje ne ispunjava zahtjeve iz Poslovnika. Isto se zahtijeva kada se u prilog tužbenom razlogu poziva na neki prigovor (vidjeti presudu od 25. ožujka 2015., Belgija/Komisija, T‑538/11, EU:T:2015:188, t. 131. i navedenu sudsku praksu; rješenje od 27. studenoga 2020., PL/Komisija, T‑728/19, neobjavljeno, EU:T:2020:575, t. 64.).

465

[ispravljeno rješenjem od 24. lipnja 2025.] Kao drugo, kad je riječ o prigovoru, koji se temelji na povredi članka 75. Uredbe br. 966/2012 ili članka 94. Uredbe 2018/1046, tužitelj je na raspravi pojasnio da se on zapravo odnosi na članak 73. Uredbe br. 966/2012 ili članak 92. Uredbe 2018/1046.

466

Kad je riječ o meritornom ispitivanju prigovora, koji se temelji na povredi potonjih odredbi, dovoljno je napomenuti da iz sustava koji se primjenjuje na usluge vozača koje upotrebljava član Revizorskog suda, kao što je to Sud pojasnio u točkama 695. do 700. presude od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), proizlazi da je na tužitelju, kao dužnosniku za ovjeravanje službenih putovanja vozačâ, da osigura da se prilikom izdavanja putnih naloga vozačâ poštuju pravila primjenjiva u tom pogledu. Treba smatrati da je taj zahtjev neovisan o bilo kakvoj eventualnoj primjeni postupka utvrđenog člankom 73. Uredbe br. 966/2012 ili člankom 92. Uredbe 2018/1046 ili čak postupka pred OLAF‑om. Stoga te odredbe nisu relevantne za ovaj postupak.

467

Usto, tužiteljeva odgovornost kao dužnosnika za ovjeravanje službenih putovanja vozačâ, neovisno o tome je li nastala namjerno ili krajnjom nepažnjom, ne može se usporediti s odgovornošću predsjednika Revizorskog suda u svojstvu dužnosnika za ovjeravanje troškova službenih putovanja, reprezentacije i ugošćivanja koji su nastali članovima Revizorskog suda. Naime, službena putovanja vozačâ povezana su s aktivnostima samog tužitelja, dok između člana Revizorskog suda i njegova predsjednika, u pogledu službenih putovanja prvonavedene osobe, ne postoji takva veza.

468

S obzirom na prethodno navedeno, prigovor, koji se temelji na povredi članka 73. Uredbe br. 966/2012 ili članka 92. Uredbe 2018/1046 treba odbiti kao neosnovan.

469

Osim toga, kad je riječ o prigovoru kojim tužitelj osporava svoju odgovornost za troškove svojih vozača, koji iznose 30 501,27 eura na ime njihovih nadnica i 40 595,15 eura na ime troškova službenih putovanja i dnevnica, taj se prigovor u biti podudara s prigovorom, koji se temelji na postojanju „očitih pogrešaka”, koji je već ispitan u okviru četvrtog tužbenog razloga (vidjeti točke 394. do 451. ove presude).

470

S obzirom na prethodno navedeno, šesti tužbeni razlog treba odbiti u cijelosti.

7.

Zaključak o zahtjevu za poništenje pobijane odluke

471

S obzirom na sve prethodno navedeno, bez potrebe za donošenjem mjera upravljanja postupkom koje je zatražio tužitelj, pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi, s jedne strane, na zahtjeve za naknadu troškova za koje je Opći sud u točki 162. ove presude smatrao da je nastupila zastara i, s druge strane, na zahtjeve navedene u točki 452. ove presude. Konačno, troškovi povezani sa svim tim zahtjevima ukupno iznose 19 254,20 eura. U preostalom dijelu zahtjev za poništenje pobijane odluke treba odbiti.

B.

Zahtjev za poništenje odluka računovodstvenog službenika Revizorskog suda od 4. i 7. lipnja 2019.

472

Valja napomenuti da u okviru zahtjeva za poništenje, neposredno nakon podnošenja zahtjeva za poništenje pobijane odluke, tužitelj traži, „po potrebi”, poništenje odluka računovodstvenog službenika Revizorskog suda od 4. i 7. lipnja 2019. U tom pogledu valja smatrati da tužitelj, bez isticanja bilo kakvog posebnog prigovora protiv tih dviju odluka, traži njihovo poništenje u pogledu iznosa koji se u njima navodi, koji je uvećan za kamate računajući od 31. svibnja 2019. i koji je, prema izračunu računovodstvene službenice Revizorskog suda, 4. lipnja 2019. iznosio 153 584,10 eura, a 7. lipnja 2019. 153 495,84 eura.

473

U ovom slučaju valja utvrditi da je računovodstvena službenica Revizorskog suda u dopisu od 7. lipnja 2019. utvrdila da je plaćanje izvršeno uzimajući u obzir kamate dugovane za taj datum (vidjeti točku 57. ove presude). Stoga, s obzirom na zaključak izveden u točki 471. ove presude, valja prihvatiti zahtjev za poništenje odluke računovodstvene službenice Revizorskog suda sadržane u njezinu dopisu od 7. lipnja 2019., u dijelu u kojem se njome predviđa plaćanje zateznih kamata po stopi od 3,5 % na iznos naveden u točki 471. ove presude.

474

U tim okolnostima nije potrebno poništiti odluku od 4. lipnja 2019., koja sadržava iznos uvećan za kamate od 31. svibnja do 4. lipnja 2019., a koji se razlikuje od iznosa koji je računovodstvena službenica Revizorskog suda utvrdila 7. lipnja 2019. i koji je tužitelj stvarno platio.

C.

Zahtjev za naknadu i plaćanje kamata

475

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da Revizorskom sudu naloži da mu vrati iznos koji je kvalificirao kao neopravdano plaćanje i da mu isplati kamate po stopi od 3,5 % računajući od 31. svibnja 2019., krajnjeg roka koji mu je pobijanom odlukom određen za plaćanje ukupnog iznosa od 153 407,58 eura do potpunog podmirenja.

476

Valja podsjetiti na to da sudsko poništenje akta ima za učinak retroaktivno brisanje tog akta iz pravnog poretka Unije (vidjeti presudu od 30. lipnja 2021., Mélin/Parlament, T‑51/20, neobjavljenu, EU:T:2021:398, t. 68. i navedenu sudsku praksu).

477

U skladu s člankom 266. UFEU‑a, institucija čiji je akt poništen dužna je poduzeti potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom o poništenju. Tužena institucija stoga je dužna, na temelju te odredbe, poduzeti potrebne mjere kako bi otklonila učinke utvrđenih nezakonitosti (vidjeti presudu od 30. lipnja 2021., Mélin/Parlament, T‑51/20, neobjavljenu, EU:T:2021:398, t. 69. i navedenu sudsku praksu).

478

Štoviše, ako je poništeni akt već izvršen, otklanjanje njegovih učinaka u načelu zahtijeva ponovno uspostavljanje pravne situacije u kojoj je tužitelj bio prije njegova donošenja (vidjeti presudu od 30. lipnja 2021., Mélin/Parlament, T‑51/20, neobjavljenu, EU:T:2021:398, t. 70. i navedenu sudsku praksu).

479

Kad je riječ o isplati kamata po stopi od 3,5 % računajući od 31. svibnja 2019., valja iznijeti sljedeće napomene.

480

Iz sudske prakse Suda proizlazi da, kada su iznosi naplaćeni povredom prava Unije, iz tog prava proizlazi obveza da se vrate s kamatama. To je osobito slučaj kada su iznosi naplaćeni primjenom akta Unije koji je sud Unije proglasio nevaljanim ili ga je poništio (presuda od 20. siječnja 2021., Komisija/Printeos, C‑301/19 P, EU:C:2021:39, t. 66. i 67.).

481

Konkretno, kad je riječ o poništenju, od strane suda Unije, akta koji uključuje isplatu iznosa Uniji, Sud je presudio da plaćanje zateznih kamata čini mjeru izvršenja presude o poništenju, u smislu članka 266. prvog stavka UFEU‑a, jer je njegov cilj paušalno obeštetiti nemogućnost ostvarenja tražbine i potaknuti dužnika da u najkraćem mogućem roku izvrši presudu o poništenju (presuda od 20. siječnja 2021., Komisija/Printeos, C‑301/19 P, EU:C:2021:39, t. 68.).

482

U ovom slučaju, kao što je to Revizorski sud pojasnio na raspravi, kamate treba računati od 7. lipnja 2019., odnosno od datuma na koji je tužitelj izvršio plaćanje. Naime, dodjelom zateznih kamata računajući od dana kad je tužitelj platio iznos o kojem je riječ nastoji se postići cilj paušalnog obeštećenja tužitelja za uskraćivanje korištenja tim sredstvima (vidjeti u tom smislu presudu od 20. siječnja 2021., Komisija/Printeos, C‑301/19 P, EU:C:2021:39, t. 85.).

483

Kad je riječ o kamatnoj stopi koju potražuje tužitelj, odnosno 3,5 %, prema sudskoj praksi, u skladu s člankom 99. stavkom 2. točkom (b) Uredbe 2018/1046, primjenjiva kamatna stopa izračunava se na temelju stope koju upotrebljava Europska središnja banka (ESB) za svoje glavne operacije refinanciranja, koja se primjenjuje prvog kalendarskog dana mjeseca u kojem iznos dospijeva, uvećana za tri i pol postotna boda (vidjeti po analogiji rješenje od 27. siječnja 2016., ANKO/Komisija i REA, T‑165/14 DEP, neobjavljeno, EU:T:2016:108, t. 50.).

484

Budući da tužitelj traži isplatu kamata samo u visini stope od 3,5 %, a ne u visini stope koju je ESB utvrdio za svoje glavne operacije refinanciranja, uvećane za tri i pol postotna boda, samo je potrebno odlučiti da u ovom slučaju iznos od 19 254,20 eura, računajući od 7. lipnja 2019., dovodi do zateznih kamata po stopi od 3,5 %, sve dok ga Revizorski sud u potpunosti ne podmiri.

D.

Zahtjev za naknadu štete

485

Tužitelj traži da se Revizorskom sudu naloži plaćanje naknade za neimovinsku štetu koju je navodno pretrpio, a koju ex æquo et bono procjenjuje na 50 000 eura. Tvrdi da je Revizorski sud naštetio njegovoj karijeri i ugledu svojim uzastopnim priopćenjima o postojanju OLAF‑ova izvješća i zaključcima iz njega, u trenutku u kojem on sam nije imao na raspolaganju to izvješće, kao ni eventualno preliminarno izvješće predsjednika Revizorskog suda. U tom pogledu tužitelj ističe da je OLAF‑ovo izvješće članovima Revizorskog suda i Odboru za proračunski nadzor Parlamenta stavljeno na raspolaganje 3. srpnja 2018., dok je njemu tek 5. listopada 2018. dostavljeno preliminarno izvješće predsjednika Revizorskog suda, koje je uključivalo OLAF‑ovo izvješće. Međutim, navodi da je 11. srpnja 2018., „na temelju curenja informacija”, u medijima već bila objavljena vijest o postojanju OLAF‑ova izvješća i zaključcima iz njega. U tom kontekstu prigovara Revizorskom sudu da nije proveo istragu kako bi utvrdio točan izvor „curenja informacija”. Tužitelj podsjeća i na činjenicu da je Revizorski sud istog dana, 11. srpnja 2018., izdao priopćenje za medije te priopćenje za svoje cjelokupno osoblje.

486

Tužitelj smatra da je Revizorski sud, time što je potvrdio OLAF‑ovo izvješće u priopćenjima koja se odnose na njega i time što je naveo da će se poduzeti mjere u svrhu naplate neopravdanih troškova, objavio informacije prema kojima je odgovoran za pronevjere te je ozbiljno ugrozio pretpostavku nedužnosti koju je trebalo primijeniti na njega. Prema tužiteljevu mišljenju, Revizorski sud time je zauzeo stajalište bez prikladnog obrazloženja, čime je povrijedio zahtjeve načela dobre uprave predviđenog člankom 41. Povelje i nadležnosti koje ima. Također ističe nepoštovanje postupovnih jamstava predviđenih UFEU‑om i Poslovnikom Revizorskog suda.

487

Tužitelj se u replici poziva na to da je Revizorski sud povrijedio načelo pretpostavke nedužnosti, načelo dobre uprave, konkretnije pravilo o nepristranosti, i obvezu dužne pažnje koju imaju institucije Unije, kao i postupovna jamstva te obvezu povjerljivosti.

488

Revizorski sud smatra da je tužiteljev zahtjev za naknadu štete nedopušten jer je podnesen u okviru tužbe za poništenje na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, a ne u okviru samostalne tužbe podnesene u skladu s člancima 268. i 340. UFEU‑a. Na raspravi je pojasnio da ne osporava činjenicu da je načelno moguće u okviru iste tužbe podnijeti zahtjev za naknadu štete i zahtjev za poništenje. Međutim, prema njegovu mišljenju, tužiteljev zahtjev za naknadu štete nije dopušten jer se njime u dovoljnoj mjeri ne pojašnjavaju svi uvjeti za nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije. Podsjeća na to da je tužitelj svoj zahtjev za naknadu štete strukturiranije iznio tek u replici.

489

Prije svega valja podsjetiti na to da je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, uspostavljanje izvanugovorne odgovornosti Unije u smislu članka 340. drugog stavka UFEU‑a uvjetovano ispunjenjem skupine kumulativnih uvjeta, odnosno nezakonitošću ponašanja koje se predbacuje instituciji Unije, stvarnošću štete i postojanjem uzročne veze između ponašanja te institucije i navedene štete (vidjeti presudu od 20. rujna 2016., Ledra Advertising i dr./Komisija i ESB, C‑8/15 P do C‑10/15 P, EU:C:2016:701, t. 64. i navedenu sudsku praksu).

490

Budući da jedan od triju uvjeta za nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije nije ispunjen, zahtjeve za naknadu štete treba odbiti a da nije potrebno ispitati jesu li ispunjena druga dva uvjeta (vidjeti rješenje od 11. studenoga 2014., Bergallou/Parlament i Vijeće, T‑22/14, neobjavljeno, EU:T:2014:954, t. 61. i navedenu sudsku praksu).

491

U prilog svojem zahtjevu za naknadu štete, tužitelj Revizorskom sudu u biti prigovora zbog dvaju postupanja: s jedne strane, zbog toga što nije proveo istragu kako bi utvrdio točan izvor „curenja informacija” o postojanju OLAF‑ova izvješća koje se odnosi na njega i zaključcima iz tog izvješća te, s druge strane, zbog toga što je 11. srpnja 2018., odnosno nakon tog „curenja” informacija, ali prije nego što mu je dostavljeno OLAF‑ovo izvješće ili preliminarno izvješće predsjednika Revizorskog suda, objavio priopćenje za medije i priopćenje za svoje cjelokupno osoblje.

492

U tom pogledu valja utvrditi da je Revizorski sud na raspravi pojasnio da priopćenje za medije nije izdao na vlastitu inicijativu, što tužitelj nije osporavao. Postojanje priopćenja za medije ne proizlazi ni iz spisa. Prema tome, u okviru ispitivanja ovog zahtjeva za naknadu štete, tužiteljev prigovor, koji se temelji na tome da je Revizorski sud izdao priopćenje za medije treba odmah odbiti kao nedovoljno potkrijepljen.

493

Usto, dovoljno je utvrditi da iz očitovanja Revizorskog suda iznesenih na raspravi, koja tužitelj nije osporavao u tom pogledu, proizlazi da je taj sud 11. srpnja 2018. objavio priopćenje za svoje cjelokupno osoblje tek nakon što je „na temelju curenja informacija” u medijima već objavljena vijest o postojanju OLAF‑ova izvješća i zaključcima iz njega. Revizorski sud na raspravi je pojasnio da je odgovorio na nekoliko pitanja koja su u tom pogledu postavili novinari, a njegovi su odgovori zatim proslijeđeni cjelokupnom osoblju. To je također potvrđeno, s jedne strane, samim tekstom priopćenja Revizorskog suda za njegovo osoblje, u kojem se upućuje na „pitanja koja su postavili mediji” i, s druge strane, novinskim člankom koji je tužitelj naveo u točki 234. tužbe, u kojem se upućuje na „dobro informirani izvor koji je dao anonimnu izjavu” i koji je medijima priopćio informacije o OLAF‑ovoj istrazi protiv tužitelja.

494

Iz toga slijedi da je upravo to „curenje” u medije prethodnih informacija koje je priopćila anonimna treća strana dovelo do naknadnog priopćenja Revizorskog suda za njegovo cjelokupno osoblje te ono zapravo predstavlja osnovu tužiteljevih tvrdnji u pogledu štete njegovoj karijeri i ugledu. Međutim, u tim okolnostima tužitelj nije podnio prima facie dokaz na temelju kojeg bi se utvrdilo da se to curenje u medije informacija o postojanju OLAF‑ova izvješća koje se odnosi na njega i zaključcima iz tog izvješća može pripisati Revizorskom sudu.

495

Prema tome, s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je navodna šteta njegovoj karijeri i ugledu bila izravna posljedica radnje koja se može pripisati Revizorskom sudu, valja smatrati da se ne može utvrditi nikakva krivnja tog suda te da nije ispunjen prvi od uvjeta za nastanak odgovornosti Unije na koje se podsjeća u točki 489. ove presude. Usto, iako tužitelj prigovara Revizorskom sudu da nije proveo istragu kako bi utvrdio točan izvor „curenja” informacija u medije o kojem je riječ, ne navodi pravnu osnovu na temelju koje bi Revizorski sud imao takvu obvezu, s obzirom na to da je uostalom riječ o „curenju” informacija koje mu se ne može pripisati.

496

Stoga tužiteljev zahtjev za naknadu štete treba odbiti a da nije potrebno odlučiti o njegovoj dopuštenosti.

V.

Troškovi

497

U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Osim toga, u skladu s člankom 134. stavkom 3. Poslovnika, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Međutim, ako se to čini opravdanim u danim okolnostima, Opći sud može odlučiti da, osim vlastitih troškova, jedna stranka snosi i dio troškova druge stranke.

498

Iako je pobijana odluka poništena u iznosu od 19 254,20 eura, što predstavlja otprilike jednu osminu ukupnog iznosa od 153 407,58 eura koji Revizorski sud smatra neopravdanim, valja istaknuti da tužitelj nije uspio ni u pogledu sedam osmina potonjeg iznosa ni u pogledu svoje tužbe za naknadu štete. Stoga tužitelju valja naložiti snošenje troškova Revizorskog suda i četiri petine iznosa vlastitih troškova, pri čemu Revizorski sud snosi preostalu jednu petinu.

1.

Odluka Europskog revizorskog suda od 11. travnja 2019. o utvrđivanju iznosa potraživanja i naplate koja se odnosi na osobu CQ, u kojoj se iznos od 153 407,58 eura kvalificirao kao neopravdano primljen i kojom se naložio njegov povrat, poništava se u dijelu u kojem se odnosi na iznos od 19 254,20 eura, a odluka sadržana u dopisu računovodstvenog službenika Revizorskog suda od 7. lipnja 2019. poništava se u dijelu u kojem se njome predviđa plaćanje zateznih kamata po stopi od tri i pol postotna boda na navedeni iznos.

2.

Na iznos od 19 254,20 eura obračunavaju se, računajući od 7. lipnja 2019., zatezne kamate po stopi od tri i pol postotna boda, sve dok ga Revizorski sud u potpunosti ne podmiri.

3.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.

Osobi CQ nalaže se snošenje troškova Revizorskog suda i četiri petine iznosa vlastitih troškova, a Revizorski sud snosi preostalu jednu petinu.