<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE C_Doc_Ref SYSTEM "CNC.dtd">
<C_Doc_Ref C_Langue="hr" C_Version_doc="4.0" C_Debut_ID="HR62015C0679">
   <Properties>
      <Property name="Juridiction">C</Property>
      <Property name="NumeroOrdre">0679</Property>
      <Property name="Annee">2015</Property>
      <Property name="Formation">III</Property>
      <Property name="Langue">HR</Property>
      <Property name="MessInFileNumber">L_Cnc_Mess_En.xml</Property>
      <Property name="DtFilename">TRA-DT-EN-CONCL-C-0679-2015-201608732-01_00.xml</Property>
      <Property name="TypeDoc">CNC</Property>
      <Property name="NatureAff">RP</Property>
      <Property name="CreatedFrom">Litige</Property>
      <Property name="EP_Mode">0</Property>
      <Property name="EP_ModeText">DEF</Property>
      <Property name="EP_Titre1"/>
      <Property name="EP_Titre2">PROVISIONAL TEXT OF 25/07/2016</Property>
      <Property name="EP_Titre3"/>
      <Property name="EP_Mention">1</Property>
      <Property name="EP_Mention_Texte">Text for publication</Property>
      <Property name="EP_IsMention_Texte">0</Property>
      <Property name="Version"/>
      <Property name="EP_Version">0</Property>
      <Property name="EP_FormJug_Footer"/>
      <Property name="EP_FormJug_ID">-</Property>
      <Property name="EP_FormJug_Texte"/>
      <Property name="NEW">0</Property>
      <Property name="FileDoc">Document2</Property>
      <Property name="TypeOrd"/>
      <Property name="TOC_Position_NotVademecum">0</Property>
      <Property name="NumProc">1</Property>
      <Property name="TypeProc">P</Property>
      <Property name="NumSuite">1</Property>
      <Property name="LitFilePath">C:\Users\simmola\AppData\Local\Temp\canevas\Litige.xml</Property>
      <Property name="Created">Canevas 3.8.8 K 25/07/2016 09:12:12</Property>
      <Property name="FootNotes">False</Property>
      <Property name="EP_Titre0"/>
      <Property name="EP_DocDeTravail">0</Property>
      <Property name="SectionType1">CNC</Property>
      <Property name="SectionData1">§92;pos=27874:lng=HR</Property>
      <Property name="Filename">^CONVERSION^mamiciv@TRA-DOC-HR-CONCL-C-0679-2015-201608732-06W70</Property>
      <Property name="serveur_nom">Doc2XML_2003_TRAD_SUIVI2</Property>
      <Property name="serveur_config_path">C:\Documents and Settings\gti_prod\Application Data\Doc2XML\PR_Doc2XML_2003_TRAD_SUIVI2.xml</Property>
      <Property name="watch">O:\GTiWebTools\Automates\Suivi_II\conversion\doc2xml_trad\In\</Property>
      <Property name="QuotationMark_Open">"</Property>
      <Property name="QuotationMark_Close">"</Property>
      <Property name="serveur_nom">Doc2XML_2003_PC_TRAD SV2_PUB</Property>
      <Property name="serveur_config_path">C:\Documents and Settings\gti_prod\Application Data\Doc2XML\PR_Doc2XML_2003_SV2_PUB.xml</Property>
      <Property name="watch">P:\GTiWebTools\Automates\Suivi_II\conversion\doc2xml_pub\In\</Property>
   </Properties>
   <C_Header_Gauche>
      <blockquote id="A010000000">
         <para style="header" id="A150000000">MIŠLJENJE N. WAHLA – PREDMET C‑679/15</para>
      </blockquote>
   </C_Header_Gauche>
   <C_Header_Droit>
      <blockquote id="A010000001">
         <para style="header" id="A150000001">ULTRA‑BRAG</para>
      </blockquote>
   </C_Header_Droit>
   <C_Footer_Gauche>
      <blockquote id="A010000002">
         <para style="footer" id="A150000002">I - 12</para>
      </blockquote>
   </C_Footer_Gauche>
   <C_Footer_Droit>
      <blockquote id="A010000003">
         <para style="footer" id="A150000003">
            <emphasis role="tab" id="A400000000"/>I - 11</para>
      </blockquote>
   </C_Footer_Droit>
   <Affaire>
      <Introduction>
         <section id="A000000000">
            <para style="36Centre" id="A150000004">MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA</para>
            <para style="36Centre" id="A150000005">NILSA WAHLA</para>
            <para style="36Centre" id="A150000006">od 26. listopada 2016.<footnote role="fNote" id="A110000000">
                  <number>1</number>
                  <para style="40FootnoteLangue" id="A150000007"> –	Izvorni jezik: engleski</para>
               </footnote>
            </para>
            <para style="38Centregrasgrandespacement" id="A150000008">
               <emphasis role="bold" id="A400000001">Predmet C-679/15</emphasis>
            </para>
            <para style="37Centregras" id="A150000009">
               <emphasis role="bold" id="A400000002">Ultra‑Brag AG</emphasis>
            </para>
            <para style="37Centregras" id="A150000010">
               <emphasis role="bold" id="A400000003">protiv</emphasis>
            </para>
            <para style="37Centregras" id="A150000011">
               <emphasis role="bold" id="A400000004">Hauptzollamt Lörrach</emphasis>
            </para>
            <para style="39Centreespacement" id="A150000012">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Baden‑Württemberg (Financijski sud, Baden‑Württemberg, Njemačka))</para>
            <para style="71Indicateur" id="A150000013">
               <phrase role="motcle" id="A410000000">„Carinski zakonik zajednice </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000001">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000002"> Članak 202. stavak 3. </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000003">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000004"> Članak 212.a </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000005">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000006"> Nastanak carinskog duga nezakonitim unosom robe </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000007">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000008"> Pojam dužnika </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000009">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000010"> Zaposlenik pravne osobe odgovorne za nezakoniti unos robe </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000011">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000012"> Pripisivanje postupanja i znanja zaposlenika poslodavcu”</phrase>
            </para>
         </section>
      </Introduction>
      <C_Conclusions role="page break">
         <C_Conc_Txt>
            <section id="B000000000">
               <blockquote id="B010000000">
                  <title id="B210000000">
                     <number>1.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000000">U kojoj je mjeri poslodavac odgovoran za carinski dug koji nastane kao posljedica kršenja carinskih obveza od strane nekog od njegovih zaposlenika pri obavljanju zadataka koji su mu povjereni? To je pitanje o kojemu Sud mora odlučiti u predmetnom zahtjevu za prethodnu odluku.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000001">
                  <title id="B210000001">
                     <number>2.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000001">Ovaj zahtjev za prethodnu odluku suda Finanzgericht Baden‑Württemberg (Financijski sud u Baden‑Württembergu, Njemačka) odnosi se na ispravno tumačenje pojma „dužnik”, na način na koji je taj pojam definiran prvom i drugom alinejom članka 202. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 2913/92<footnote role="fNote" id="B110000000">
                        <number>2</number>
                        <para style="footnotetext" id="B150000002"> –	Uredba Vijeća od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.) s izmjenama i dopunama i u verziji koja je primjenjiva u predmetnom trenutku, tj., u svibnju 2010. (u daljnjem tekstu: Carinski zakonik).</para>
                     </footnote>, a konkretnije, na parametre kada se pravna osoba smatra odgovornom za postupanje svojih zaposlenika. Jednako tako, sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku traži smjernicu i o tome uključuje li „očita nepažnja”, u smislu članka 212.a Carinskog zakonika, eventualnu nepažnju zaposlenika.</para>
               </blockquote>
               <section id="B000000001">
                  <title style="03Titre1" id="B200000000">
                     <number>I –</number>
                     <titlecontent id="B300000000">
                        <emphasis role="bold" id="B400000000">Pravni okvir</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000002">
                     <title id="B210000002">
                        <number>3.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000003">Članak 38. stavak 1. Carinskog zakonika određuje:</para>
                     <blockquote id="B010000003">
                        <para style="16Margeretrait1" id="B150000004">„Osoba koja je unijela robu u carinsko područje Zajednice obvezna je robu bez odgode prevesti putem i na način koji odrede carinska tijela i u skladu s njihovim uputama:</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000004">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000005">(a)<emphasis role="tab" id="B400000001"/>do naznačene carinarnice, od strane carinskih tijela, ili kojega drugog mjesta koje odrede ili odobre ta tijela; ili,</para>
                        <blockquote id="B010000005">
                           <para style="17Margeretrait2" id="B150000006">[…]”</para>
                        </blockquote>
                     </blockquote>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000006">
                     <title id="B210000003">
                        <number>4.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000007">Članak 40. Carinskog zakonika propisuje:</para>
                     <blockquote id="B010000007">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000008">„Robu koja ulazi u carinsko područje Zajednice carinarnici podnosi osoba koja je robu unijela na to područje ili prema potrebi osoba koja je preuzela odgovornost za prijevoz robe nakon takvog ulaska, izuzev robe koja se nalazi na prijevoznim sredstvima koja samo prolaze teritorijalnim vodama ili zračnim prostorom carinskog područja Zajednice bez zaustavljanja na tom području. Osoba koja podnosi robu treba uputiti na skraćenu deklaraciju ili carinsku deklaraciju koja je prethodno podnesena u pogledu robe.”</para>
                     </blockquote>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000008">
                     <title id="B210000004">
                        <number>5.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000009">U skladu s člankom 185. stavkom 1. Carinskog zakonika:</para>
                     <blockquote id="B010000009">
                        <para style="16Margeretrait1" id="B150000010">„Robi Zajednice, koja je bila izvezena iz carinskog područja Zajednice, te se u roku od tri godine vraća u to područje i pušta u slobodni promet‚ odobrava se oslobođenje od uvoznih carina na zahtjev osobe na koju se to odnosi.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000010">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000011">[…]”</para>
                     </blockquote>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000011">
                     <title id="B210000005">
                        <number>6.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000012">Članak 202. Carinskog zakonika propisuje:</para>
                     <blockquote id="B010000012">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000013">„1.<emphasis role="tab" id="B400000002"/>Uvozni carinski dug nastaje:</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000013">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000014">(a)<emphasis role="tab" id="B400000003"/>nezakonitim unosom u carinsko područje Zajednice robe koja podliježe plaćanju uvoznih carina, ili</para>
                        <blockquote id="B010000014">
                           <para style="16Margeretrait1" id="B150000015">[…]</para>
                        </blockquote>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000015">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000016">Za potrebe ovog članka, nezakoniti unos znači svaki unos uz nepoštovanje odredaba članaka od 38. do 41. […]</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000016">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000017">3.<emphasis role="tab" id="B400000004"/>Dužnici su:</para>
                     </blockquote>
                     <itemizedlist id="B030000000">
                        <listitem id="B060000000">
                           <blockquote id="B010000017">
                              <title id="B210000006">
                                 <number>–</number>
                              </title>
                              <para style="10Tiretlong1" id="B150000018">osoba koja je nezakonito unijela robu,</para>
                           </blockquote>
                        </listitem>
                        <listitem id="B060000001">
                           <blockquote id="B010000018">
                              <title id="B210000007">
                                 <number>–</number>
                              </title>
                              <para style="10Tiretlong1" id="B150000019">sve osobe koje su sudjelovale u nezakonitom unosu robe, a znale su ili su opravdano trebale znati da je takav unos nezakonit, i</para>
                           </blockquote>
                        </listitem>
                        <listitem id="B060000002">
                           <blockquote id="B010000019">
                              <title id="B210000008">
                                 <number>–</number>
                              </title>
                              <para style="10Tiretlong1" id="B150000020">sve osobe koje su određenu robu stekle u vlasništvo ili posjed i koje su u trenutku stjecanja ili primitka robe znale ili su opravdano trebale znati da je roba nezakonito unesena.”</para>
                           </blockquote>
                        </listitem>
                     </itemizedlist>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000020">
                     <title id="B210000009">
                        <number>7.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000021">Članak 212.a Carinskog zakonika propisuje:</para>
                     <blockquote id="B010000021">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000022">„Ako zbog prirode ili posebne svrhe robe carinsko zakonodavstvo predviđa povoljno tarifno postupanje za robu ili oslobođenje ili potpuno ili djelomično izuzeće od uvozne ili izvozne carine prema člancima 21., 82., 145. ili 184. do 187., takvo povoljno tarifno postupanje, oslobođenje ili izuzeće također se primjenjuje u slučajevima kada je carinski dug nastao prema člancima 202. do 205., 210. ili 211. ako postupanje dotične osobe ne podrazumijeva ni prijevaru ni očitu nepažnju, a ta osoba podnese dokaz da su zadovoljeni drugi uvjeti za primjenu povoljnog tarifnog postupanja, oslobođenja ili izuzeća.” [neslužbeni prijevod]</para>
                     </blockquote>
                  </blockquote>
               </section>
               <section id="B000000002">
                  <title style="03Titre1" id="B200000001">
                     <number>II –</number>
                     <titlecontent id="B300000001">
                        <emphasis role="bold" id="B400000005">Činjenice, postupak i prethodna pitanja</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000022">
                     <title id="B210000010">
                        <number>8.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000023">Tužitelj u glavnom postupku, Ultra‑Brag AG, poduzetnik je za logistiku sa sjedištem u Švicarskoj, koji, između ostalog, nudi prijevozničke usluge na europskim unutarnjim plovnim putovima.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000023">
                     <title id="B210000011">
                        <number>9.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000024">Ultra‑Brag je 25. svibnja 2010., unutarnjim plovnim putovima na plovilu naziva <emphasis role="italc" id="B400000006">MS Aargau,</emphasis> izvezao iz carinskog područja Unije u Švicarsku dva transformatora, od kojih je svaki imao dvije zavojnice.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000024">
                     <title id="B210000012">
                        <number>10.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000025">Istoga je dana Ultra‑Brag obaviješten da jedno od njegovih plovila, koje je u 11 sati idućega dana trebalo u Strasbourgu (Francuska) utovariti turbinu težine 301 tonu, kako bi je prevezlo u Antwerpen (Belgija), ima tehničke teškoće i da stoga ne može izvršiti prijevoz. Za oba posla bio je odgovoran L., koji je bio stručnjak za prijevoz robe velike težine te je bio zaposlen kod tužitelja kao voditelj ključnih kupaca (<emphasis role="italc" id="B400000007">key account manager</emphasis>). Dok je L. tražio zamjensko plovilo, također je razmatrao da <emphasis role="italc" id="B400000008">MS Aargau</emphasis>, s kojega još nije bio istovaren jedan transformator i njegove dvije zavojnice, otplovi u Strasbourg i da tamo utovari turbinu. Kada bi L. odabrao ovaj način, tada bi se i turbina i transformator trebali prevesti natrag u Švicarsku, gdje bi transformator i njegove zavojnice bili iskrcani. Potom bi <emphasis role="italc" id="B400000009">MS Aargau</emphasis> prevezao turbinu do Antwerpena.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000025">
                     <title id="B210000013">
                        <number>11.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000026">L. je kontaktirao s nadležnim švicarskim tijelima kako bi se raspitao o carinskom postupanju s takvim privremenim prijevozom. Švicarska su tijela navela da privremeni izvoz u carinsko područje Unije prema njihovu mišljenju ne predstavlja teškoću, ali da bi nadležna njemačka carinska tijela (u ovom slučaju Zollamt Weil am Rhein‑Schusterinsel, carinarnica u Weil am Rhein‑Schusterinsel) trebala biti obaviještena o planiranome prijevozu<footnote role="fNote" id="B110000001">
                           <number>3</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000027"> –	U Baselu, kako je objasnio sud koji je uputio zahtjev, postoji tronacionalna carinarnica, koja je uspostavljena u cilju pojednostavljenja carinskih postupaka za prijevoz plovnim putovima Rajne. Međutim, njezinim uspostavljanjem nije preneseno izvršavanje suverenih ovlasti jednog nacionalnog carinskog tijela na tijelo druge države.</para>
                        </footnote>. Međutim, na putu do navedene carinarnice, L.-ov se automobil pokvario i nadležna njemačka carinska tijela zbog toga nisu bila obaviještena.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000026">
                     <title id="B210000014">
                        <number>12.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000028">L.-ova potraga za zamjenskim plovilom bila je bez uspjeha i iste večeri, nakon zatvaranja carinarnice u Weil am Rhein‑Schusterinselu, kako bi izvršio utovar u Strasbourgu, L. je dao nalog kapetanu plovila <emphasis role="italc" id="B400000010">MS Aargau</emphasis>, koji je također bio zaposlenik Ultra‑Braga, da otplovi u Strasbourg i preuzme turbinu dok su transformator i zavojnice još uvijek bili na plovilu. Transformator i zavojnice nisu bili prijavljeni carinskim tijelima nakon prelaska granice između Švicarske i Njemačke.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000027">
                     <title id="B210000015">
                        <number>13.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000029">Sljedećeg dana, 26. svibnja 2010., L. je kontaktirao s nadležnim njemačkim carinskim tijelima i obavijestio ih o ponovnom uvozu transformatora i njegovih zavojnica.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000028">
                     <title id="B210000016">
                        <number>14.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000030">Dana 27. svibnja 2010. <emphasis role="italc" id="B400000011">MS Aargau</emphasis> vratio se u luku Basel (Švicarska) na Rajni kako bi iskrcao transformator i dvije zavojnice. U tom trenutku, njemačka carinska tijela identificirala su tijekom nadzora tu robu na plovilu.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000029">
                     <title id="B210000017">
                        <number>15.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000031">U svojoj obavijesti o uvoznoj carini od 9. kolovoza 2010., tuženik u glavnome postupku, Hauptzollamt Lörrach (Glavna carinarnica u Lörrachu, Njemačka), procijenila je da je Ultra‑Brag sam u obvezi platiti carinu za transformator i njegove dvije zavojnice u iznosu od 122 470,07 eura.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000030">
                     <title id="B210000018">
                        <number>16.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000032">Nakon neuspješnog prigovora na tu procjenu, Ultra‑Brag je pokrenuo pravni postupak pred sudom koji je uputio zahtjev, tvrdeći da je procjena carine bila nezakonita jer su bili ispunjeni uvjeti za izuzeće određeni člankom 212.a Carinskog zakonika. Ultra‑Brag je tvrdio da nije kriv za bilo kakvu očitu nepažnju time što je svojem zaposleniku, L.-u, povjerio prijevoz predmetne robe. Jednako se tako ni L.-a ne može okriviti za očitu nepažnju.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000031">
                     <title id="B210000019">
                        <number>17.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000033">Imajući dvojbe o tome može li se poslodavac smatrati dužnikom carinskoga duga u smislu članka 202. stavka 3. prve ili druge alineje i uključuje li „očita nepažnja” u smislu članka 212.a Carinskoga zakonika eventualnu nepažnju zaposlenika, Finanzgericht Baden‑Württemberg (Financijski sud u Baden‑Württembergu) odlučio je prekinuti postupak i radi prethodne odluke uputiti Sudu sljedeća tri pitanja:</para>
                     <blockquote id="B010000032">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000034">„1.<emphasis role="tab" id="B400000012"/>Treba li članak 202. stavak 3. prvu alineju Carinskog zakonika tumačiti na način da pravna osoba koja je unijela robu postaje dužnik u smislu članka 202. stavka 3. prve alineje Carinskog zakonika ako je nezakoniti unos uzrokovao njezin zaposlenik u okviru svojih ovlasti, koji nije njezin zakonski zastupnik?</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000033">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000035">2.<emphasis role="tab" id="B400000013"/>Ako je odgovor na prvo pitanje negativan:</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000034">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000036">Treba li članak 202. stavak 3. drugu alineju [Carinskog zakonika] tumačiti na način da:</para>
                        <blockquote id="B010000035">
                           <para style="16Margeretrait1" id="B150000037">(a)<emphasis role="tab" id="B400000014"/>pravna osoba sudjeluje u nezakonitom unosu robe (i onda) kada je njezin zaposlenik, koji nije njezin zakonski zastupnik, u okviru svojih ovlasti sudjelovao u tom unosu i</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000036">
                           <para style="16Margeretrait1" id="B150000038">(b)<emphasis role="tab" id="B400000015"/>u slučaju pravne osobe koja sudjeluje u nezakonitom unosu, u pogledu subjektivnog zahtjeva da su osobe ‚znale ili su opravdano trebale znati’, treba uzeti u obzir fizičku osobu koja je pri pravnoj osobi odgovorna za taj posao, čak i ako ta osoba nije zakonski zastupnik te pravne osobe?</para>
                        </blockquote>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000037">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000039">(3)<emphasis role="tab" id="B400000016"/>U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo prethodno pitanje:</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000038">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000040">Treba li članak 212.a Carinskog zakonika tumačiti na način da se u slučaju pravne osobe pri ocjeni je li određena osoba postupala prijevarno ili s očitim nemarom uzima u obzir isključivo postupanje pravne osobe odnosno njezinih organa, ili joj treba pripisati postupanje fizičke osobe koja je kod nje zaposlena i u okviru svojih dužnosti odgovorna za taj posao?”</para>
                     </blockquote>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000039">
                     <title id="B210000020">
                        <number>18.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000041">Komisija je dostavila pisano očitovanje. Rasprava nije održana u skladu s člankom 76. stavkom 2. Poslovnika Suda.</para>
                  </blockquote>
               </section>
               <section id="B000000003">
                  <title style="03Titre1" id="B200000002">
                     <number>III –</number>
                     <titlecontent id="B300000002">
                        <emphasis role="bold" id="B400000017">Analiza</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <section id="B000000004">
                     <title style="04Titre2" id="B200000003">
                        <number>A –</number>
                        <titlecontent id="B300000003">
                           <emphasis role="italc" id="B400000018">Uvodne napomene o nastanku carinskoga duga</emphasis>
                        </titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000040">
                        <title id="B210000021">
                           <number>19.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000042">Uvozni carinski dug u redovnim okolnostima nastaje nakon „carinjenja”, ili, prema članku 201. stavku 1. točki (a) Carinskog zakonika, puštanjem u slobodni promet robe koja podliježe plaćanju uvoznih carina. Prema članku 201. stavcima 2. i 3. Carinskog zakonika, nastanak duga povezan je s prihvaćanjem odnosne carinske deklaracije i deklarant se smatra dužnikom<footnote role="fNote" id="B110000002">
                              <number>4</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000043"> –	„Deklarant” je definiran u članku 4. stavku 18. Carinskog zakonika kao osoba koja podnosi carinsku deklaraciju u svoje ime ili osoba u čije je ime carinska deklaracija podnesena.</para>
                           </footnote>, a u slučaju neizravnog zastupanja<footnote role="fNote" id="B110000003">
                              <number>5</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000044"> –	„Neizravno zastupanje” definirano je u članku 5. stavku 2. Carinskog zakonika i odnosi se na zastupnika koji djeluje u svoje ime, ali za račun druge osobe.</para>
                           </footnote>, dužnik je osoba za čiji je račun carinska deklaracija podnesena.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000041">
                        <title id="B210000022">
                           <number>20.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000045">U slučaju nepoštovanja pravila carinskog postupka, carinski je dug umjesto toga povezan s povredom carinskih obveza i uređen je člancima 202. do 205. Carinskog zakonika. U predmetu pred sudom koji je uputio zahtjev, transformator i dvije zavojnice uneseni su u carinsko područje Unije, ali nisu prevezeni ili podneseni nadležnim carinskim tijelima, u ovom slučaju carinarnici u Weil am Rhein‑Schusterinselu, u skladu s člancima 38. i 40. Carinskog zakonika. Kao rezultat toga nastao je uvozni carinski dug zbog „nezakonitog unosa” robe u carinsko područje Unije prema članku 202. stavku 1. točki (a) Carinskog zakonika.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000042">
                        <title id="B210000023">
                           <number>21.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000046">Kada se roba koja podliježe plaćanju carine nezakonito unese u carinsko područje Unije, prva, druga i treća alineja članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika identificiraju tri moguće kategorije dužnika odgovornih za carinski dug<footnote role="fNote" id="B110000004">
                              <number>6</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000047"> –	Ako je više dužnika odgovorno za plaćanje carinskog duga, prema članku 213. Carinskog zakonika oni su solidarno odgovorni za plaćanje tog duga.</para>
                           </footnote>, i to (i.) osobu koja je nezakonito unijela robu, (ii.) sve osobe koje su sudjelovale u nezakonitom unosu robe, a znale su ili su opravdano trebale znati da je takav unos nezakonit, i (iii.) sve osobe koje su određenu robu stekle u vlasništvo ili posjed i koje su u trenutku stjecanja ili primitka robe znale ili su opravdano trebale znati da je roba nezakonito unesena.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000043">
                        <title id="B210000024">
                           <number>22.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000048">Za tri alineje iz članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika moglo bi se, u određenoj mjeri, reći kako određuju redoslijed uključenosti osoba za koje se smatra da su dužnici na temelju njihova sudjelovanja u nezakonitom unosu robe u carinsko područje Unije. Dok se prva alineja odnosi na osobu koja nezakonito unosi robu, tj., osobu koja je po redovnom tijeku stvari trebala ocariniti robu na carini i ispuniti obveze deklaranta, druga i treća alineja odnose se na osobe koje, iako nisu odgovorne za carinjenje prema Carinskom zakoniku, ipak jesu uključene, bilo prije ili neposredno nakon nezakonitog unosa<footnote role="fNote" id="B110000005">
                              <number>7</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000049"> –	Mišljenje nezavisnog odvjetnika Cruza Villalóna u predmetu Jestel, C‑454/10, EU:C:2011:488, t. 36.</para>
                           </footnote>. Dok je odgovornost dužnika iz prve alineje jasna, u drugoj i trećoj alineji pojavljuje se subjektivni element, tako da dužnicima postaju samo one osobe koje su znale ili su opravdano trebale znati da je takav unos nezakonit.</para>
                     </blockquote>
                  </section>
                  <section id="B000000005">
                     <title style="04Titre2" id="B200000004">
                        <number>B –</number>
                        <titlecontent id="B300000004">
                           <emphasis role="italc" id="B400000019">Prvo pitanje</emphasis>
                        </titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000044">
                        <title id="B210000025">
                           <number>23.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000050">Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev traži smjernicu u pogledu toga kada pravna osoba postaje odgovorna za carinski dug na temelju prve alineje članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika, tj., kao osoba koja je nezakonito unijela robu u carinsko područje Unije. Točnije, sud koji je uputio zahtjev pita postoji li takva odgovornost ako nezakoniti unos<footnote role="fNote" id="B110000006">
                              <number>8</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000051"> –	Sud koji je uputio zahtjev navodi tijela trgovačkog društva, na njemačkom „<emphasis role="italc" id="B400000020">Organe”</emphasis>.</para>
                           </footnote> prouzroči u okviru svojih ovlasti njezin zaposlenik koji nije njezin zakonski zastupnik. U nastavku ću objasniti zbog čega bi na ovo pitanje, u načelu, trebalo odgovoriti potvrdno.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000045">
                        <title id="B210000026">
                           <number>24.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000052">Na samom početku, primjećujem da prva alineja članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika navodi „osobu” koja je unijela robu, ne određujući pri tome radi li se o fizičkoj ili pravnoj osobi. Međutim, iz članka 4. stavka 1. Carinskog zakonika proizlazi da pojam „osoba” obuhvaća i pravne i fizičke osobe. Štoviše, Sud je potvrdio da poslodavac može postati dužnik carinskoga duga na temelju prve alineje (bilo samostalno ili zajedno sa svojim zaposlenikom), ako se može smatrati „da je svojim radnjama odgovoran za nezakoniti unos robe”<footnote role="fNote" id="B110000007">
                              <number>9</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000053"> –	Presude od 23. rujna 2004., Spedition Ulustrans, C‑414/02, EU:C:2004:551, t. 26. i od 3. ožujka 2005., Papismedov i dr., C‑195/03, EU:C:2005:131, t. 39.</para>
                           </footnote>, ili, drugim riječima, kao „da je sam nezakonito unio robu”<footnote role="fNote" id="B110000008">
                              <number>10</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000054"> –	Presuda od 23. rujna 2004., Spedition Ulustrans, C‑414/02, EU:C:2004:551, t. 29.</para>
                           </footnote>. Iz ovoga zaključujem da Ultra‑Brag, kao pravna osoba, u načelu može postati dužnik na temelju prve alineje članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika<footnote role="fNote" id="B110000009">
                              <number>11</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000055"> –	Vidjeti također Gormley, L., <emphasis role="italc" id="B400000021">EU Law of Free Movement of Goods and Customs Union </emphasis>(Pravo Unije o slobodnom kretanju robe i o carinskoj uniji), Oxford University Press, Oxford, 2009., str. 335. kod bilješke 40.</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000046">
                        <title id="B210000027">
                           <number>25.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000056">Ipak, ostaje i dalje pitanje: pod kojim će uvjetima nastati takva odgovornost?</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000047">
                        <title id="B210000028">
                           <number>26.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000057">Sud koji je uputio zahtjev navodi da pravna osoba može postati carinski dužnik na temelju prve alineje članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika ako sam unosi robu (putem svojih zakonskih zastupnika) ili ako je nezakoniti unos „izravna posljedica radnji poslodavca”. Budući da se, prema stajalištu suda koji je uputio zahtjev, ne može smatrati da je Ultra‑Brag sam unio robu<footnote role="fNote" id="B110000010">
                              <number>12</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000058"> –	Sud koji je uputio zahtjev priznaje da je roba prevezena brodom <emphasis role="italc" id="B400000022">MS Aargau</emphasis> u ime Ultra‑Braga, ali, s obzirom da je kapetan <emphasis role="italc" id="B400000023">MS Aargua</emphasis> bio tek zaposlenik Ultra‑Braga (a ne i zakonski zastupnik), sud koji je uputio zahtjev zaključuje kako se ne može smatrati da je Ultra‑Brag sam prevozio robu.</para>
                           </footnote>, njegova odgovornost prema prvoj alineji članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika ovisi o tome je li dovoljno da je nezakoniti unos robe u carinsko područje Unije bio izravna posljedica postupanja jednoga od njegovih zaposlenika, u ovome slučaju L.-a, koji je bio odgovoran za prijevoz te je dao nalog kapetanu broda da otplovi u Strasbourg, ili se za utvrđivanje odgovornosti može uzeti u obzir isključivo postupanje njegovih zakonskih zastupnika.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000048">
                        <title id="B210000029">
                           <number>27.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000059">Komisija smatra da je za odgovornost poslodavca – pravne osobe – prema prvoj alineji članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika dovoljno da je zaposlenik, koji je u stvarnosti unio robu u carinsko područje Unije – u ovome slučaju kapetan broda – to učinio u okviru zadataka koji su mu povjereni i/ili u okviru svojih ovlasti i s prijevoznim sredstvima u vlasništvu poslodavca.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000049">
                        <title id="B210000030">
                           <number>28.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000060">U nastavku ću iznijeti svoje stajalište po tom pitanju.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000050">
                        <title id="B210000031">
                           <number>29.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000061">Na početku je potrebno prisjetiti se razlike između različitih kategorija carinskih dužnika navedenih u članku 202. stavku 3. Carinskog zakonika (vidjeti gore točke 21. i 22.). Prema prvoj alineji, dužnik je osoba <emphasis role="italc" id="B400000024">koja je nezakonito unijela robu </emphasis>u carinsko područje Unije, tj., osoba koja je u stvarnosti unijela robu i trebala je prijaviti nadležnim carinskim tijelima<footnote role="fNote" id="B110000011">
                              <number>13</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000062"> –	Presuda od 4. ožujka 2004., Viluckas i Jonusas, C‑238/02 i C‑246/02, EU:C:2004:126, t. 29., i mišljenje nezavisnog odvjetnika Cruza Villalóna u predmetu Jestel, C‑454/10, EU:C:2011:488, t. 36. Vidjeti također presude od 23. rujna 2004., Spedition Ulustrans, C‑414/02, EU:C:2004:551, t. 26., i od 3. ožujka 2005., Papismedov i dr., C‑195/03, EU:C:2005:131, t. 39.</para>
                           </footnote>. Nedvojbeno je da je ta osoba u glavnom postupku kapetan broda. Stoga je relevantno pitanje može li se <emphasis role="italc" id="B400000025">njegovo </emphasis>postupanje pripisati Ultra‑Bragu.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000051">
                        <title id="B210000032">
                           <number>30.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000063">Isključio bih mogućnost da se za utvrđivanje odgovornosti prema prvoj alineji članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika može uzeti u obzir samo postupanje zakonskih zastupnika. Kao što to Komisija ističe, takvo tumačenje bilo bi protivno svrsi te odredbe, to jest, dati široku definiciju osoba koje mogu biti carinski dužnici<footnote role="fNote" id="B110000012">
                              <number>14</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000064"> –	Presude od 23. rujna 2004., Spedition Ulustrans, C‑414/02, EU:C:2004:551, t. 25. i od 3. ožujka 2005., Papismedov i dr., C‑195/03, EU:C:2005:131, t. 38.</para>
                           </footnote>. Još važnije, to bi za posljedicu imalo to da bi bilo koje trgovačko društvo, iznad određene veličine, izbjeglo odgovornost prema prvoj alineji s obzirom na to da je mala vjerojatnost da bi kod bilo kojeg velikog trgovačkog društva njegovi zakonski zastupnici – uobičajeno direktori ili drugi članovi upravnih tijela – upravljali svojim brodovima ili vozilima. Konačno, takvo tumačenje nema podršku u sudskoj praksi Suda, koja jasno ističe da poslodavac može biti dužnik, bilo samostalno ili zajedno sa svojim <emphasis role="italc" id="B400000026">zaposlenikom</emphasis>, prema prvoj alineji članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika<footnote role="fNote" id="B110000013">
                              <number>15</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000065"> –	Presuda od 23. rujna 2004., Spedition Ulustrans, C‑414/02, EU:C:2004:551, t. 29.</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000052">
                        <title id="B210000033">
                           <number>31.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000066">Jednako tako, za utvrđivanje odgovornosti Ultra‑Braga nije odlučujuće je li upute, koje su prouzročile nezakoniti unos transformatora i njegovih dviju zavojnica u carinsko područje Unije, kapetanu dao zakonski zastupnik Ultra‑Braga. Prema mojem mišljenju dovoljno je da je zaposlenik L. bio ovlašten dati takvu uputu i da ju je kapetan broda trebao izvršiti. U tom pogledu zahtjev za prethodnu odluku upućuje na to da je L. bio menadžer u izvoznome odjelu trgovačkog društva koje je bilo odgovorno za predmetni prijevoz i da je kapetan uvijek dobivao konkretne upute za postupanje pri sljedećem prijevozu, bilo od carinskog agenta ili neke osobe iz L.-ova odjela. Stoga, iako sud koji je uputio zahtjev treba provjeriti činjenice, u informacijama dostavljenima Sudu nema ničega što bi upućivalo na to da je L. djelovao izvan opsega svojih ovlasti kada je kapetanu <emphasis role="italc" id="B400000027">MS Aargaua</emphasis> dao nalog da izvrši određeni prijevoz ili na to da kapetan nije trebao postupati po L.-ovu nalogu.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000053">
                        <title id="B210000034">
                           <number>32.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000067">Sud je sve do sada odgovornost poslodavca na temelju prve alineje članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika definirao isključivo u negativnom smislu. U tom pogledu Sud je naglasio da takva odgovornost ne može biti automatska, s obzirom na to da time druga i treća alineja članka 202. stavka 3. ne bi imale svrhu<footnote role="fNote" id="B110000014">
                              <number>16</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000068"> –	Presuda od 23. rujna 2004., Spedition Ulustrans, C‑414/02, EU:C:2004:551, t. 40.</para>
                           </footnote>. Nadalje je presudio kako činjenica da „zaposlenik djeluje u obavljanju poslova poslodavca” nije dovoljna za utvrđivanje takve odgovornosti<footnote role="fNote" id="B110000015">
                              <number>17</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000069"> –	Presuda od 23. rujna 2004., Spedition Ulustrans, C‑414/02, EU:C:2004:551, t. 42.</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000054">
                        <title id="B210000035">
                           <number>33.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000070">U ovom konkretnom slučaju, kapetan <emphasis role="italc" id="B400000028">MS Aargaua</emphasis>, kao zaposlenik Ultra‑Braga, prevozio je transformator i njegove dvije zavojnice u ime Ultra‑Braga, na plovilu kojim je upravljao Ultra‑Brag i prema uputama drugog zaposlenika Ultra‑Braga koji je bio odgovoran za prijevoz te robe. Prema mojem mišljenju to je dovoljno da se poslodavac, poput Ultra‑Braga, smatra odgovornim za carinski dug na temelju prve alineje članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000055">
                        <title id="B210000036">
                           <number>34.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000071">Sada ću pojasniti zašto je moj zaključak u skladu s izjavama Suda navedenima gore u točki 32.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000056">
                        <title id="B210000037">
                           <number>35.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000072">Prije svega, nije potrebno dodatno objašnjavati kako mora postojati gornja granica odgovornosti poslodavca za radnje njegovih zaposlenika. Točno ograničenje te odgovornosti ne predstavlja pitanje koje je potrebno utvrđivati u ovome predmetu. Dovoljno je reći da ako zaposlenik djeluje izvan opsega zadataka koji su mu povjereni na način, primjerice, da se ne pridržava naloga ili uputa, postoji mogućnost da poslodavac izbjegne odgovornost na temelju prve alineje članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika. U predmetu pred sudom koji je uputio zahtjev čini se, međutim, da je kapetan broda slijedio upute zaposlenika kojemu je povjeren predmetni prijevoz.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000057">
                        <title id="B210000038">
                           <number>36.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000073">Nadalje, u slučajevima kada bi zaposlenik bio uključen u krijumčarenje robe, poslodavac u pravilu ne bi postao dužnik na temelju prve alineje članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika, osim ako bi se utvrdilo da se roba krijumčari u ime poslodavca<footnote role="fNote" id="B110000016">
                              <number>18</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000074"> –	Usp. presude od 4. ožujka 2004., Viluckas i Jonusas, C‑238/02 i C‑246/02, EU:C:2004:126, i od 3. ožujka 2005., Papismedov i dr., C‑195/03, EU:C:2005:131.</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000058">
                        <title id="B210000039">
                           <number>37.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000075">Naposljetku, zaključak da je Ultra‑Brag odgovoran za carinski dug u glavnome postupku na temelju razloga navedenih gore u točki 33., prema mojem mišljenju, ne bi značio da je poslodavac automatski i dužnik na temelju prve alineje članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika u svim situacijama kada zaposlenik djeluje u obavljanju poslova svojega poslodavca. Kako Komisija ističe, da je kapetan <emphasis role="italc" id="B400000029">MS Aargaua</emphasis> u istom tom slučaju, pored transformatora i zavojnica, prevozio opremu ili drugu robu u vlastitom aranžmanu i dalje bi se smatralo da postupa u obavljanju poslova Ultra‑Braga, ali bi Ultra‑Brag izbjegao odgovornost na temelju prve alineje članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika u pogledu bilo kojeg carinskog duga koji bi nastao u vezi s takvom dodatnom robom, jer bi kapetan, u odnosu na tu robu, djelovao izvan opsega zadataka koji su mu povjereni i stoga ne bi postupao u ime Ultra‑Braga.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000059">
                        <title id="B210000040">
                           <number>38.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000076">U svjetlu prethodnih razmatranja predlažem da Sud odgovori na prvo pitanje koje je uputio Finanzgericht Baden‑Württemberg (Financijski sud, Baden‑Württemberg) na sljedeći način: Prvu alineju članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika treba tumačiti na način da pravna osoba postaje carinski dužnik na temelju te alineje, ako neki njezin zaposlenik, koji nije njezin zakonski zastupnik, nezakonito unese robu u carinsko područje Unije postupajući u okviru zadataka koji su mu povjereni i/ili u okviru svojih dužnosti.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000060">
                        <title id="B210000041">
                           <number>39.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000077">Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovarati na drugo pitanje koje se pojavljuje samo u slučaju kad se Ultra‑Brag ne bi smatrao odgovornim za carinski dug na temelju prve alineje članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika. Radi cjelovitosti ipak ću dati svoje mišljenje o postavljenim pitanjima u okviru tog drugog pitanja.</para>
                     </blockquote>
                  </section>
                  <section id="B000000006">
                     <title style="04Titre2" id="B200000005">
                        <number>C –</number>
                        <titlecontent id="B300000005">
                           <emphasis role="italc" id="B400000030">Drugo pitanje</emphasis>
                        </titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000061">
                        <title id="B210000042">
                           <number>40.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000078">Drugo pitanje odnosi se na tumačenje pojma „dužnik” na temelju druge alineje članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika. Biti „dužnik” podložno je dvama kumulativnim uvjetima. Prvi uvjet, koji je objektivan, odnosi se na sudjelovanje u nezakonitom unosu. Drugi je subjektivan i zahtijeva da su osobe, koje su sudjelovale, to učinile uz određeni stupanj znanja da se radi o nezakonitom unosu<footnote role="fNote" id="B110000017">
                              <number>19</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000079"> –	Presuda od 17. studenoga 2011., Jestel, C‑454/10, EU:C:2011:752, t. 15. i navedena sudska praksa</para>
                           </footnote>. Sud koji je uputio zahtjev u biti traži utvrđivanje može li se „sudjelovanje” zaposlenika u nezakonitom unosu robe pripisati poslodavcu i može li se subjektivni uvjet sadržan u drugoj alineji utvrditi u odnosu na tog zaposlenika.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000062">
                        <title id="B210000043">
                           <number>41.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000080">Objektivni element „sudjelovanja” u drugoj alineji članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika treba se tumačiti u širokom smislu. Dovoljno je da je osoba, čak i neizravno, na neki način sudjelovala u nezakonitom činu<footnote role="fNote" id="B110000018">
                              <number>20</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000081"> –	Presuda od 17. studenoga 2011., Jestel, C‑454/10, EU:C:2011:752, t. 16. i 17.</para>
                           </footnote>. Poslodavac može, npr., postati carinski dužnik ako je nezakoniti unos izvršen s pomoću njegovih resursa ili osoblja<footnote role="fNote" id="B110000019">
                              <number>21</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000082"> –	Presuda od 23. rujna 2004., Spedition Ulustrans, C‑414/02, EU:C:2004:551, t. 30.</para>
                           </footnote>. U pogledu pripisivanja poslodavcu zaposlenikova „sudjelovanja”, primjenjuje se ista logika kao i kod prvog pitanja. Stoga, ako zaposlenik djeluje u okviru zadataka koji su mu povjereni i/ili u okviru svojih dužnosti, postupanje zaposlenika trebalo bi pripisati poslodavcu.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000063">
                        <title id="B210000044">
                           <number>42.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000083">U pogledu subjektivnog elementa, točnije da je „sudionik” znao ili je opravdano trebao znati da je roba nezakonito unesena, napomenuo bih sljedeće.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000064">
                        <title id="B210000045">
                           <number>43.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000084">Kao prvo, ograničavanje pripisivanja znanja samo na zakonske zastupnike trgovačkog društva, prema mojem bi mišljenju, kao što sam naveo u svojem odgovoru na prvo pitanje, postavilo nedobrodošlo ograničenje za niz mogućih dužnika (vidjeti gore točku 30.). Trgovačka društva određene veličine izbjegla bi odgovornost delegiranjem ovlasti za obavljanje isporuka i carinskih postupaka na svoje zaposlenike. Nadalje, kao što to Komisija ističe, samo su u rijetkim slučajevima zakonski zastupnici većih trgovačkih društava obaviješteni o određenom prijevozu.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000065">
                        <title id="B210000046">
                           <number>44.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000085">U ovom konkretnom slučaju, u zahtjevu za prethodnu odluku navodi se da je L. bio odgovoran za prijevoz robe (vidjeti gore točku 31.). U skladu s time bi za potrebe utvrđivanja je li ispunjen subjektivni uvjet trebalo uzeti u obzir njegovo znanje.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000066">
                        <title id="B210000047">
                           <number>45.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000086">Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je L. bio osoba koja je dala uputu kapetanu broda, znajući da će, izvršenjem te upute, transformator i njegove zavojnice biti uneseni u carinsko područje Unije, a da neće biti prijavljeni nadležnim njemačkim carinskim tijelima. Također je iz zahtjeva za prethodnu odluku vidljivo da su nadležna švicarska tijela uputila L.-a da obavijesti nadležna njemačka carinska tijela o planiranom prijevozu. Sud koji je uputio zahtjev treba provjeriti je li to dovoljno za ispunjenje drugog uvjeta u predmetu koji rješava. U tom pogledu ipak treba napomenuti, kao što to Komisija ističe, da se izraz „opravdano trebale znati” odnosi na postupanje razumno opreznog i pažljivog trgovca<footnote role="fNote" id="B110000020">
                              <number>22</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000087"> –	Presuda od 17. studenoga 2011., Jestel, C‑454/10, EU:C:2011:752, t. 22.</para>
                           </footnote>, što znači, npr., da poslodavac ne može izbjeći odgovornost samo zbog toga što zaduženi zaposlenik nije imao dovoljno pravnoga znanja o carinskom postupku koji je potrebno slijediti.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000067">
                        <title id="B210000048">
                           <number>46.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000088">Imajući u vidu prethodno navedeno, predlažem da Sud odgovori na drugo pitanje koje je postavio Finanzgericht Baden‑Württemberg (Financijski sud u Baden‑Württembergu) na sljedeći način: Drugu alineju članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika treba tumačiti na način da pravna osoba postaje carinski dužnik na temelju te alineje ako je neki od njezinih zaposlenika, koji nije njezin zakonski zastupnik, sudjelovao u nezakonitom unosu robe u carinsko područje Unije, postupajući u okviru zadataka koji su mu povjereni i/ili u okviru opsega svojih dužnosti, pod uvjetom da je poslodavac znao ili je opravdano trebao znati da je unos robe bio nezakonit, što treba utvrditi u odnosu na zaposlenika kojemu je to povjereno.</para>
                     </blockquote>
                  </section>
                  <section id="B000000007">
                     <title style="04Titre2" id="B200000006">
                        <number>D –</number>
                        <titlecontent id="B300000006">
                           <emphasis role="italc" id="B400000031">Treće pitanje</emphasis>
                        </titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000068">
                        <title id="B210000049">
                           <number>47.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000089">Treće pitanje suda koji je uputio zahtjev postavlja se samo u slučaju ako se na prvo ili drugo pitanje odgovori potvrdno, kao što je to moj prijedlog. Sud koji je uputio zahtjev traži smjernicu za tumačenje članka 212.a Carinskog zakonika koji, uz određene uvjete, omogućuje izuzeće od plaćanja nastale carinske obveze, među ostalim, prema članku 202. Carinskog zakonika. Iako sud koji je uputio zahtjev smatra da su se u ovom predmetu ispunili zahtjevi za izuzeće od plaćanja carine na robu vraćenu u carinsko područje Unije, kako je to propisano u članku 185. stavku 1. Carinskog zakonika (na koji upućuje članak 212.a Carinskog zakonika), nije jasno treba li drugi uvjet, tj. da „postupanje dotične osobe ne podrazumijeva ni prijevaru ni očitu nepažnju” ocjenjivati isključivo u odnosu na postupanje zakonskog zastupnika dužnika ili je potrebno uzeti u obzir i postupanje njegovih zaposlenika.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000069">
                        <title id="B210000050">
                           <number>48.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000090">Prije svega, kao što to Komisija ističe, pojam „dotična osoba” (na njemačkom „Beteiligten”) ne treba miješati s izrazom „osobe koje su sudjelovale” koji je naveden u drugoj alineji članka 202. stavka 3. Carinskog zakonika. Dok njemački pojam koji se upotrebljava u članku 212.a Carinskog zakonika može dovesti do takve zabune, brojne druge jezične verzije umjesto toga upućuju na izraz koji je bliži njemačkom izrazu „betroffene Person”, kao što je to „the person concerned” na engleskom, „l’intéressé” na francuskom, „el interesado” na španjolskom, „l’interessato” na talijanskom i „den berörda parten” na švedskom.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000070">
                        <title id="B210000051">
                           <number>49.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000091">S obzirom na to da članak 212.a Carinskog zakonika predviđa izuzeća od plaćanja carina, uvjete za ta izuzeća potrebno je usko tumačiti<footnote role="fNote" id="B110000021">
                              <number>23</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000092"> –	Usp. presuda od 11. studenoga 1999., Söhl &amp; Söhlke, C‑48/98, EU:C:1999:548, t. 52.</para>
                           </footnote>. U skladu s time, izraz „dotična osoba” treba široko tumačiti i on ne uključuje samo postupanje osoba koje su izravno uključene u nezakoniti unos dotične robe, nego i bilo koju osobu za koju se može reći da stoji iza takvog nezakonitog unosa, ali uz uvjet da se predmetno postupanje može pripisati dužniku<footnote role="fNote" id="B110000022">
                              <number>24</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000093"> –	Izraz „dotična osoba” upotrebljava se i u drugim dijelovima Carinskoga zakonika, i to u članku 239. stavku 1. u odnosu na povrat ili otpust uvoznih carina. U vezi s tom odredbom, dotična osoba znači „osoba ili osobe [koje su platile ili su odgovorne platiti navedenu carinu] ili njihovi predstavnici, te bilo koja druga osoba koja je bila uključena u ispunjenje carinskih formalnosti koje se odnose na predmetnu robu ili koja je davala upute potrebne za ispunjenje tih formalnosti”. Vidjeti članak 899. stavak 3. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe (EEZ) br. 2913/92 (SL 1993., L 253, str. 1.).</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000071">
                        <title id="B210000052">
                           <number>50.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000094">U tom kontekstu potrebno je primijetiti kako se može smatrati da je i Ultra‑Brag postupao s nepažnjom zbog organizacijske pogreške, tj., zbog toga što nije postupao s pažnjom pri delegiranju zadataka ili nadzoru svojih zaposlenika. Sud koji je uputio zahtjev treba provjeriti postoji li takva nepažnja u konkretnom slučaju.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000072">
                        <title id="B210000053">
                           <number>51.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000095">Međutim, vraćajući se na pitanje suda koji je uputio zahtjev, dakle, može li se postupanje Ultra‑Bragovih zaposlenika pripisati Ultra‑Bragu u svrhu utvrđivanja očite nepažnje<footnote role="fNote" id="B110000023">
                              <number>25</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000096"> –	Primjećujem da zahtjev za prethodnu odluku ne upućuje na postojanje prijevarnog postupanja u predmetu koji rješava sud koji je uputio zahtjev.</para>
                           </footnote>, načela za utvrđivanje može li se postupanje i/ili znanje zaposlenika pripisati njegovu poslodavcu, što sam raspravio u vezi s prvim i drugim pitanjem, mogu se i ovdje primijeniti. U skladu s time, ako je L. postupao u okviru zadataka koji su mu bili povjereni i/ili u okviru svojih dužnosti, njegovo se postupanje treba uzeti u obzir kod procjene postojanja očite nepažnje<footnote role="fNote" id="B110000024">
                              <number>26</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000097"> –	Isto se odnosi i na kapetana <emphasis role="italc" id="B400000032">MS Aargaua</emphasis>, iako u zahtjevu za prethodnu odluku nigdje nije naznačeno da je on postupao s nepažnjom.</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000073">
                        <title id="B210000054">
                           <number>52.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000098">Sud koji je uputio zahtjev treba ocijeniti uključuje li L.-ovo postupanje očitu nepažnju. U tom pogledu Sud je presudio kako posebno treba uzeti u obzir složenost odredaba, povredom kojih je nastao carinski dug te profesionalno iskustvo i pažnju koju je trgovac primijenio<footnote role="fNote" id="B110000025">
                              <number>27</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000099"> –	Presude od 11. studenoga 1999., Söhl &amp; Söhlke, C‑48/98, EU:C:1999:548, t. 56., i od 25. lipnja 2015., DSV Road, C‑187/14, EU:C:2015:421, t. 46.</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000074">
                        <title id="B210000055">
                           <number>53.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000100">Imajući u vidu prethodno navedeno, smatram da bi na treće pitanje koje je upućeno Sudu trebalo odgovoriti na sljedeći način: Članak 212.a Carinskog zakonika treba tumačiti na način da pitanje podrazumijeva li postupanje „dotične [pravne] osobe” prijevaru ili očitu nepažnju treba utvrditi ne samo u odnosu na samo trgovačko društvo ili njegove zakonske zastupnike, nego i u odnosu na svakog zaposlenika koji postupa u okviru zadataka koji su mu povjereni i/ili u okviru svojih dužnosti.</para>
                     </blockquote>
                  </section>
               </section>
            </section>
         </C_Conc_Txt>
         <C_Conc_Conc>
            <section id="C000000000">
               <title style="03Titre1" id="C200000000">
                  <number>IV –</number>
                  <titlecontent id="C300000000">
                     <emphasis role="bold" id="C400000000">Zaključak</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="C010000000">
                  <title id="C210000000">
                     <number>54.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="C150000000">U svjetlu prethodno navedenog, predlažem da Sud na sljedeći način odgovori na pitanja koja je Finanzgericht Baden‑Württemberg (Financijski sud u Baden‑Württembergu, Njemačka) uputio radi donošenja prethodne odluke:</para>
                  <itemizedlist id="C030000000">
                     <listitem id="C060000000">
                        <blockquote id="C010000001">
                           <title id="C210000001">
                              <number>–</number>
                           </title>
                           <para style="10Tiretlong1" id="C150000001">Prvu alineju članka 202. stavka 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, s izmjenama i dopunama, treba tumačiti na način da pravna osoba postaje carinski dužnik na temelju te alineje, ako neki njezin zaposlenik, koji nije njezin zakonski zastupnik, nezakonito unese robu u carinsko područje Unije postupajući u okviru zadataka koji su mu povjereni i/ili u okviru svojih dužnosti.</para>
                        </blockquote>
                     </listitem>
                     <listitem id="C060000001">
                        <blockquote id="C010000002">
                           <title id="C210000002">
                              <number>–</number>
                           </title>
                           <para style="10Tiretlong1" id="C150000002">Drugu alineju članka 202. stavka 3. Uredbe br. 2913/92 treba tumačiti na način da pravna osoba postaje carinski dužnik na temelju te alineje ako je neki od njezinih zaposlenika, koji nije njezin zakonski zastupnik, sudjelovao u nezakonitom unosu robe u carinsko područje Unije, postupajući u okviru zadataka koji su mu povjereni i/ili u okviru opsega svojih dužnosti, pod uvjetom da je poslodavac znao ili je opravdano trebao znati da je unos robe bio nezakonit, što treba utvrditi u odnosu na zaposlenika kojemu je to povjereno.</para>
                        </blockquote>
                     </listitem>
                     <listitem id="C060000002">
                        <blockquote id="C010000003">
                           <title id="C210000003">
                              <number>–</number>
                           </title>
                           <para style="10Tiretlong1" id="C150000003">Članak 212.a Uredbe br. 2913/92 treba tumačiti na način da pitanje podrazumijeva li postupanje „dotične [pravne] osobe” prijevaru ili očitu nepažnju treba utvrditi ne samo u odnosu na samo trgovačko društvo ili njegove zakonske zastupnike, nego i u odnosu na svakog zaposlenika koji postupa u okviru zadataka koji su mu povjereni i/ili u okviru svojih dužnosti.</para>
                        </blockquote>
                     </listitem>
                  </itemizedlist>
               </blockquote>
            </section>
         </C_Conc_Conc>
      </C_Conclusions>
   </Affaire>
</C_Doc_Ref>