<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.11-->
  <head>
    <title>2024-09-202409C110202004650-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0465-20-202406178-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="8/10/2024 15:20:07" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="WTkV0DBY5t4B9AkHO8B3N5/i7oQ/EZ99xS82F5PwOa+vpt90F3CWd06gBB6p4Bhd6Zu2SR0vg5xuxjvBNVM13oHpipEB0ffXo6djmvKy4xmKNIag0kCYvtfx0fJ/xiXhInj77YlJi9DNMs1CPuRoBJXvdqfVvPmCdTYlG/M/wFc=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="sutijiv" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0465" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2020" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="sutijiv" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_orange" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 31-07-24 12:09:46" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="5c91f7ff4ed644488a08617598008c1b" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0465" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="false" name="TOC_Vademecum"/>
    <meta content="PV" name="NatureAff"/>
    <meta content="PV" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId25" style="first"/>
      <div id="rId21" style="even">Presuda od 10. 9. 2024. – Predmet C‑465/20 P</div>
      <div id="rId22" style="default">Komisija/Irska i dr.</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (veliko vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      10. rujna 2024. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <div class="toc">
<p class="C19Centre" id="para-3" title="page-1">
<span>Sadržaj</span>
</p>
<p class="CTOC1" id="para-4" title="page-1">
<span>I. Okolnosti spora </span>
<span>6</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-5" title="page-1">
<span>A. Povijest grupe Apple </span>
<span>6</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-6" title="page-1">
<span>1. Glede grupe Apple </span>
<span>6</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-7" title="page-1">
<span>2. Glede ASI‑ja i AOE‑a </span>
<span>7</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-8" title="page-1">
<span>3. Glede irskih podružnica </span>
<span>8</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-9" title="page-1">
<span>B. Sporna porezna rješenja </span>
<span>8</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-10" title="page-1">
<span>1. Porezno rješenje iz 1991. </span>
<span>9</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-11" title="page-1">
<span>a) Porezna osnovica ACL‑a, prednika AOE‑a </span>
<span>9</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-12" title="page-1">
<span>b) Porezna osnovica ACAL‑a, prednika ASI‑ja </span>
<span>9</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-13" title="page-1">
<span>2. Porezno rješenje iz 2007. </span>
<span>10</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-14" title="page-1">
<span>C. Upravni postupak pred Komisijom </span>
<span>10</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-15" title="page-1">
<span>D. Sporna odluka </span>
<span>11</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-16" title="page-1">
<span>1. Postojanje selektivne prednosti </span>
<span>12</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-17" title="page-1">
<span>a) Referentni okvir </span>
<span>12</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-18" title="page-1">
<span>b) Načelo nepristrane transakcije </span>
<span>12</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-19" title="page-1">
<span>c) Komisijina glavna argumentacija koja se odnosi na postojanje selektivne prednosti zbog neraspodjele dobiti dobivene od licencija intelektualnog vlasništva na irske podružnice koje drže ASI i AOE </span>
<span>13</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-20" title="page-1">
<span>d) Komisijina podredna argumentacija o postojanju selektivne prednosti zbog neodgovarajućeg odabira metoda za raspodjelu dobiti na irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a </span>
<span>14</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-21" title="page-1">
<span>e) Komisijino alternativno rasuđivanje o postojanju selektivne prednosti zbog odstupanja od referentnog okvira uspostavljenog člankom 25. TCA‑a iz 1997. </span>
<span>14</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-22" title="page-1">
<span>f) Komisijin zaključak o postojanju selektivne prednosti </span>
<span>15</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-23" title="page-2">
<span>2. Nespojivost, nezakonitost i povrat potpora </span>
<span>15</span>
</p>
<p class="CTOC1" id="para-24" title="page-2">
<span>II. Postupak pred Općim sudom </span>
<span>15</span>
</p>
<p class="CTOC1" id="para-25" title="page-2">
<span>III. Pobijana presuda </span>
<span>16</span>
</p>
<p class="CTOC1" id="para-26" title="page-2">
<span>IV. Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka u žalbenom postupku </span>
<span>18</span>
</p>
<p class="CTOC1" id="para-27" title="page-2">
<span>V. O žalbi </span>
<span>19</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-28" title="page-2">
<span>A. Uvodna razmatranja </span>
<span>19</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-29" title="page-2">
<span>B. Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na pogreškama u ocjeni glavne argumentacije o postojanju prednosti </span>
<span>22</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-30" title="page-2">
<span>1. Prvi dio prvog žalbenog razloga </span>
<span>24</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-31" title="page-2">
<span>a) Argumentacija stranaka </span>
<span>24</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-32" title="page-2">
<span>b) Ocjena Suda </span>
<span>26</span>
</p>
<p class="CTOC5" id="para-33" title="page-2">
<span>1) Dopuštenost i predmetnost Komisijine argumentacije </span>
<span>27</span>
</p>
<p class="CTOC5" id="para-34" title="page-2">
<span>2) Meritum </span>
<span>28</span>
</p>
<p class="CTOC6" id="para-35" title="page-2">
<span>i) Prvi prigovor, koji se temelji na postojanju pogreške u tumačenju sporne odluke </span>
<span>28</span>
</p>
<p class="CTOC6" id="para-36" title="page-2">
<span>ii) Drugi i treći prigovor </span>
<span>31</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-37" title="page-2">
<span>2. Drugi dio prvog žalbenog razloga </span>
<span>31</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-38" title="page-2">
<span>a) Argumentacija stranaka </span>
<span>31</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-39" title="page-2">
<span>b) Ocjena Suda </span>
<span>37</span>
</p>
<p class="CTOC5" id="para-40" title="page-2">
<span>1) Drugi prigovor, koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU‑a, iskrivljavanju irskog prava i postupovnoj nepravilnosti </span>
<span>37</span>
</p>
<p class="CTOC6" id="para-41" title="page-2">
<span>i) Dopuštenost </span>
<span>38</span>
</p>
<p class="CTOC6" id="para-42" title="page-2">
<span>ii) Meritum </span>
<span>40</span>
</p>
<p class="CTOC7" id="para-43" title="page-2">
<span>– Uzimanje u obzir nedopuštenih dokaza </span>
<span>40</span>
</p>
<p class="CTOC7" id="para-44" title="page-2">
<span>– Pravni kriterij primjenjiv na temelju irskog prava za utvrđivanje dobiti nerezidentnog društva </span>
<span>42</span>
</p>
<p class="CTOC7" id="para-45" title="page-2">
<span>– O uzimanju u obzir Općeg suda funkcija društva Apple Inc. </span>
<span>44</span>
</p>
<p class="CTOC7" id="para-46" title="page-2">
<span>– Utjecaj uzimanja u obzir djelatnosti i funkcija koje obavlja društvo Apple Inc. na pravnu kvalifikaciju činjenica </span>
<span>46</span>
</p>
<p class="CTOC5" id="para-47" title="page-2">
<span>2) Prvi prigovor, koji se temelji na nedovoljnom i proturječnom obrazloženju pobijane presude i postupovnoj nepravilnosti </span>
<span>48</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-48" title="page-2">
<span>3. Treći dio prvog žalbenog razloga </span>
<span>48</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-49" title="page-2">
<span>a) Argumentacija stranaka </span>
<span>48</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-50" title="page-2">
<span>b) Ocjena Suda </span>
<span>51</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-51" title="page-2">
<span>4. Zaključak o prvom žalbenom razlogu </span>
<span>53</span>
</p>
<p class="CTOC1" id="para-52" title="page-2">
<span>VI. O tužbi pred Općim sudom </span>
<span>54</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-53" title="page-3">
<span>A. Tužbeni razlozi koji se odnose na ocjenu postojanja selektivne prednosti </span>
<span>55</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-54" title="page-3">
<span>1. Zajedničko ispitivanje kriterija prednosti i selektivnosti </span>
<span>55</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-55" title="page-3">
<span>2. Utvrđivanje referentnog okvira i Komisijine ocjene o normalnom oporezivanju dobiti na temelju irskog poreznog prava </span>
<span>56</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-56" title="page-3">
<span>3. Komisijine ocjene o djelatnostima unutar grupe Apple </span>
<span>57</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-57" title="page-3">
<span>4. Selektivnost spornih poreznih rješenja </span>
<span>58</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-58" title="page-3">
<span>a) Argumentacija stranaka </span>
<span>58</span>
</p>
<p class="CTOC4" id="para-59" title="page-3">
<span>b) Ocjena Suda </span>
<span>59</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-60" title="page-3">
<span>B. Postojanje intervencije države ili intervencije putem državnih sredstava </span>
<span>62</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-61" title="page-3">
<span>1. Argumentacija stranaka </span>
<span>62</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-62" title="page-3">
<span>2. Ocjena Suda </span>
<span>62</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-63" title="page-3">
<span>C. Tužbeni razlozi koji se temelje na bitnoj povredi postupka, a osobito prava na saslušanje </span>
<span>64</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-64" title="page-3">
<span>1. Argumentacija stranaka </span>
<span>64</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-65" title="page-3">
<span>2. Ocjena Suda </span>
<span>65</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-66" title="page-3">
<span>D. Tužbeni razlozi koji se temelje na povredi načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja </span>
<span>67</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-67" title="page-3">
<span>1. Argumentacija stranaka </span>
<span>67</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-68" title="page-3">
<span>2. Ocjena Suda </span>
<span>68</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-69" title="page-3">
<span>E. Tužbeni razlozi koji se temelje na Komisijinu prekoračenju vlastitih ovlasti i na njezinu zadiranju u nadležnosti država članica povredom, među ostalim, načela porezne autonomije </span>
<span>70</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-70" title="page-3">
<span>1. Argumentacija stranaka </span>
<span>70</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-71" title="page-3">
<span>2. Ocjena Suda </span>
<span>71</span>
</p>
<p class="CTOC2" id="para-72" title="page-3">
<span>F. Tužbeni razlozi koji se temelje na nedostatku u obrazloženju sporne odluke </span>
<span>73</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-73" title="page-3">
<span>1. Argumentacija stranaka </span>
<span>73</span>
</p>
<p class="CTOC3" id="para-74" title="page-3">
<span>2. Ocjena Suda </span>
<span>74</span>
</p>
<p class="CTOC1" id="para-75" title="page-3">
<span>VII. Troškovi </span>
<span>75</span>
</p>
<p class="C19Centre" id="para-76" title="page-1">
<span/>
</p>
</div>
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-77" title="page-4">
      
        <br/>
      
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-78" title="page-4">
      „Žalba – Državne potpore – Članak 107. stavak 1. UFEU‑a – Prethodna porezna mišljenja (tax rulings) koja su donijele države članice – Selektivne porezne prednosti – Raspodjela dobiti ostvarene od licencija intelektualnog vlasništva na podružnice nerezidentnih društava – Načelo nepristrane transakcije”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-79" title="page-4">
      U predmetu C‑465/20 P,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-80" title="page-4">
      povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 25. rujna 2020.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-81" title="page-4">
      Europska komisija, koju zastupaju L. Flynn, P.-J. Loewenthal i F. Tomat, u svojstvu agenata,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-82" title="page-4">
      žalitelj,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-83" title="page-4">
      a druge stranke u postupku su:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-84" title="page-4">
      Irska, koju zastupaju M. Browne, Chief State Solicitor, A. Joyce i J. Quaney, u svojstvu agenata, u početku uz asistenciju P. W. Bakera, KC, C. Donnelly, SC, A. Goodman, SC, S. Kingston, SC, i B. Dohertyja, BL, a zatim P. W. Bakera, KC, C. Donnelly, SC, P. Gallaghera, SC, A. Goodman, SC, B. Dohertyja, BL, i D. Fennellyja, BL,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-85" title="page-4">
      Apple Sales International Ltd, sa sjedištem u Corku (Irska),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-86" title="page-4">
      Apple Operations International Ltd, prije Apple Operations Europe Ltd, sa sjedištem u Corku,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-87" title="page-4">
      koje zastupaju D. Beard, KC, J. Bourke, barrister, L. Osepciu, barrister, C. Riis‑Madsen, advokat, E. van der Stok, advocaat, i A. von Bonin, Rechtsanwalt,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-88" title="page-4">
      tužitelji u prvostupanjskom postupku,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-89" title="page-4">
      Veliko Vojvodstvo Luksemburg, koje su u početku zastupali A. Germeaux i T. Uri, a zatim A. Germeaux i T. Schell, u svojstvu agenata, uz asistenciju J. Brackera i D. Waelbroecka, avocats,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-90" title="page-4">
      Republika Poljska,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-91" title="page-4">
      Nadzorno tijelo EFTA‑e, koje su u početku zastupali M. Sánchez Rydelski, C. Simpson i C. Zatschler, a zatim M. Sánchez Rydelski i C. Simpson, u svojstvu agenata,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-92" title="page-4">
      intervenijenti u prvostupanjskom postupku,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-93" title="page-4">
      SUD (veliko vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-94" title="page-4">
      u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, L. Bay Larsen, potpredsjednik, K. Jürimäe, C. Lycourgos, E. Regan, T. von Danwitz, Z. Csehi i O. Spineanu‑Matei, predsjednici vijeća, M. Ilešič, J.-C. Bonichot, I. Jarukaitis, A. Kumin, N. Jääskinen, N. Wahl (izvjestitelj) i M. Gavalec, suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-95" title="page-4">
      nezavisni odvjetnik: G. Pitruzzella,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-96" title="page-4">
      tajnik: M. Longar, administrator,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-97" title="page-4">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 23. svibnja 2023.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-98" title="page-4">
      saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 9. studenoga 2023.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-99" title="page-4">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-100" title="page-4">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom žalbom Europska komisija zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 15. srpnja 2020., Irska i dr./Komisija (T‑778/16 i T‑892/16, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2020:338), kojom je on poništio Odluku Komisije (EU) 2017/1283 od 30. kolovoza 2016. o državnoj potpori SA.38373 (2014/C) (ex 2014/NN) (ex 2014/CP) koju je provela Irska za društvo Apple (SL 2017., L 187, str. 1.; u daljnjem tekstu: sporna odluka).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">I.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora, kako su iznesene u točkama 1. do 47. pobijane presude, za potrebe ovog postupka mogu se sažeti na sljedeći način.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Povijest grupe Apple</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glede grupe Apple</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Grupa Apple, sa sjedištem u Cupertinu (Sjedinjene Američke Države), osnovana je 1976. i sastoji se od društva Apple Inc. i svih društava pod njegovim nadzorom (u daljnjem tekstu zajedno: grupa Apple). Grupa Apple osmišljava, proizvodi i stavlja na tržište, među ostalim, uređaje za mobilnu komunikaciju i multimedijske uređaje, osobna računala kao i prijenosne digitalne uređaje za reprodukciju glazbe te prodaje softver, druge usluge, mrežna rješenja kao i digitalne sadržaje i aplikacije trećih osoba. Grupa Apple prodaje svoje proizvode i usluge potrošačima, poduzećima i vladama diljem svijeta u svojim maloprodajnim trgovinama, internetskim trgovinama i izravnom prodajom kao i preko trećih mobilnih mrežnih operatora, trgovaca u veleprodaji, trgovaca u maloprodaji i preprodavatelja. Poslovanje grupe Apple u svijetu organizirano je prema ključnim funkcionalnim područjima uz upravljanje i usmjeravanje iz SAD‑a, koje provode direktori koji se nalaze u Cupertinu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glede ASI‑ja i AOE‑a</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Unutar grupe Apple, Apple Operations International Ltd (AOI) je društvo kći u stopostotnom vlasništvu društva Apple Inc. AOI drži 100 % udjela u društvu kćeri Apple Operations Europe Ltd (AOE), prije naziva „Apple Computer Ltd (ACL)”. Potonje društvo drži 100 % udjela u društvu kćeri Apple Sales International Ltd (ASI), prije naziva „Apple Computer Accessories Ltd (ACAL)”, a zatim „Apple Computer International”. ASI i AOE osnovani su kao društva irskog prava, ali nisu irski porezni rezidenti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je to navedeno u uvodnim izjavama 113. do 115. sporne odluke, znatan dio članova upravnih odbora ASI‑ja i AOE‑a bili su direktori koji su zaposleni u društvu Apple Inc. i nalazili su se u Cupertinu. U uvodnoj izjavi 115. te odluke reproducirani su izvadci iz odluka i zapisnika sa sjednica glavnih skupština i upravnih odbora ASI‑ja i AOE‑a. Odluke upravnih odbora općenito su se odnosile na pitanja kao što su isplata dividendi, odobravanje izvješća direktora ili njihovo imenovanje i ostavka. Povremeno su se te odluke odnosile na osnivanje društava kćeri i davanje punomoći kojima se određeni direktori ovlašćuju za izvršavanje različitih aktivnosti poput upravljanja bankovnim računima, odnosa s vladama i javnim tijelima, revizija, osiguranja, najma, kupnje i prodaje imovine, isporuke robe i komercijalnih ugovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo Apple Inc., s jedne strane, te ASI i AOE, s druge strane, bili su povezani ugovorom o podjeli troškova (u daljnjem tekstu: ugovor o podjeli troškova). Podijeljeni troškovi odnosili su se osobito na istraživanje i razvoj tehnologija integriranih u proizvode grupe Apple. Ugovor o podjeli troškova prvotno je sklopljen u prosincu 1980. između društva Apple Inc., tada pod nazivom „Apple Computer Inc.”, i ACL‑a. Apple Computer International postao je tijekom 1999. stranka tog sporazuma. Ugovor o podjeli troškova nekoliko je puta izmijenjen kako bi se, među ostalim, uzele u obzir promjene u primjenjivim propisima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju tog ugovora stranke su pristale podijeliti troškove i rizike aktivnosti istraživanja i razvoja u pogledu nematerijalne imovine razvijene u okviru programa razvoja proizvoda i usluga grupe Apple. Stranke su se također sporazumjele o činjenici da društvo Apple Inc. ostaje službeni zakonski vlasnik nematerijalne imovine uz podijeljene troškove, uključujući prava intelektualnog vlasništva grupe Apple. Osim toga, Apple Inc. je ASI‑ju i AOE‑u dodijelio besplatne licencije koje im omogućuju da se koriste intelektualnim vlasništvom grupe Apple za, među ostalim, proizvodnju i prodaju predmetnih proizvoda na svim područjima izvan američkog kontinenta. Naposljetku, stranke ugovora o podjeli troškova bile su dužne preuzeti rizike koji su proizlazili iz tog ugovora, pri čemu se glavni rizik sastojao od obveze plaćanja troškova za razvoj prava intelektualnog vlasništva grupe Apple.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ASI je tijekom 2008. sklopio s društvom Apple Inc. ugovor o marketinškim uslugama u okviru kojeg se ono obvezalo pružati mu marketinške usluge koje su obuhvaćale, među ostalim, stvaranje, razvoj i provedbu marketinških strategija, programa i promidžbenih kampanja. ASI se zauzvrat obvezao društvu Apple Inc. plaćati naknadu koja odgovara postotku „opravdanih nastalih troškova” društva Apple Inc. za te usluge, uvećano za maržu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glede irskih podružnica</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ASI i AOE imaju podružnicu u Irskoj, označenu na engleskom jeziku pojmom „branch”. Te podružnice nemaju zasebnu pravnu osobnost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ASI‑jeva irska podružnica odgovorna je, među ostalim, za obavljanje djelatnosti nabave, prodaje i distribucije povezanih s prodajom proizvoda robne marke Apple povezanim osobama i trećim osobama u regijama koje obuhvaćaju Europu, Bliski istok, Indiju i Afriku (EMEIA) te Aziju i Pacifik (APAC). Ključne funkcije koje se obavljaju unutar te podružnice uključuju nabavu gotovih proizvoda robne marke Apple od trećih proizvođača i povezanih proizvođača, djelatnosti distribucije povezane s prodajom proizvoda povezanim osobama u regijama EMEIA i APAC, djelatnosti prodaje i distribucije povezane s prodajom proizvoda trećim osobama diljem regije EMEIA, internetsku prodaju, logistiku i upravljanje uslugom podrške korisnicima nakon prodaje. Komisija je u uvodnoj izjavi 55. sporne odluke utvrdila da mnoge djelatnosti povezane s distribucijom u regiji APAC provode povezani subjekti u okviru ugovora o uslugama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska podružnica AOE‑a odgovorna je za proizvodnju i sastavljanje specijaliziranog asortimana računalnih proizvoda u Irskoj, uključujući stolna računala, prijenosna računala i drugu računalnu opremu, koje ona isporučuje povezanim subjektima za regiju EMEIA. Ključne funkcije u okviru te podružnice uključuju planiranje i određivanje vremenskog rasporeda proizvodnje, procesni inženjering, proizvodnju i poslovanje, osiguranje i kontrolu kvalitete te poslove dorade.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sporna porezna rješenja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisima od 29. siječnja 1991. i 23. svibnja 2007. irska porezna tijela donijela su prethodna porezna rješenja, nazvana „porezna rješenja”, koja se odnose na utvrđivanje oporezive dobiti ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj (u daljnjem tekstu zajedno: sporna porezna rješenja), u skladu s prijedlozima koje su u tom pogledu iznijeli zastupnici grupe Apple. Ta su porezna rješenja opisana u uvodnim izjavama 59. do 62. sporne odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Porezno rješenje iz 1991.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Porezna osnovica ACL‑a, prednika AOE‑a</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom od 12. listopada 1990., upućenim irskim poreznim tijelima, porezni savjetnici grupe Apple opisali su djelatnosti ACL‑a u Irskoj i one koje je obavljala njegova irska podružnica sa sjedištem u Corku (Irska). Taj je dopis pojašnjavao da je ta podružnica bila vlasnik imovine povezane s djelatnostima proizvodnje, ali da je ACL zadržao vlasništvo nad korištenim sirovinama, nedovršenom proizvodnjom i gotovim proizvodima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon razmjene dopisa irska porezna tijela su dopisom od 29. siječnja 1991. prihvatila prijedlog grupe Apple kako bi se oporeziva dobit ACL‑a u Irskoj, pripisiva prihodu njegove irske podružnice, izračunala prema sljedećoj metodi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">neto dobit pripisiva irskoj podružnici iznosi 65 % operativnih troškova te podružnice do godišnjeg iznosa od [povjerljivo] (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">1</a>
</span>) i 20 % tih troškova iznad tog iznosa;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ako je ukupna dobit irske podružnice manja od tako dobivenog iznosa, ta ukupna dobit upotrebljava se za određivanje neto dobiti te podružnice;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">operativni troškovi koji se uzimaju u obzir pri izračunu neto dobiti irske podružnice uključuju sve operativne troškove te podružnice, osim materijala za preprodaju i troškova u vezi s nematerijalnom imovinom koje su naplaćivala povezana društva grupi Apple, i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">porezno priznati kapitalni odbitak iznad troška amortizacije može se zatražiti uz uvjet da ne premašuje amortizaciju obračunanu u relevantnim financijskim izvještajima za više od [povjerljivo].</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Porezna osnovica ACAL‑a, prednika ASI‑ja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom od 2. siječnja 1991. porezni savjetnici grupe Apple obavijestili su irska porezna tijela o postojanju ACAL‑a, čija je podružnica u Irskoj opisana kao odgovorna za nabavu proizvoda od irskih proizvođača koji su namijenjeni izvozu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dana 16. siječnja 1991. zastupnici grupe Apple poslali su dopis irskim poreznim tijelima u kojemu su sažeti uvjeti sporazuma koji je sklopljen prilikom sastanka između te grupe i navedenih tijela 3. siječnja 1991. glede oporezive dobiti ACAL‑a. U skladu s tim dopisom, izračun dobiti podružnice trebao se temeljiti na marži od 12,5 % operativnih troškova podružnice, isključujući materijal namijenjen preprodaji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom od 29. siječnja 1991. irska porezna tijela potvrdila su uvjete sporazuma kako su izneseni u dopisu od 16. siječnja 1991.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Porezno rješenje iz 2007.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom od 16. svibnja 2007. porezni savjetnici grupe Apple predložili su irskim poreznim tijelima reviziju metode utvrđivanja porezne osnovice irskih podružnica ASI‑ja i AOE‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče irske podružnice ASI‑ja, grupa Apple predložila je da oporeziva dobit dodijeljena toj podružnici odgovara [povjerljivo] njezinih operativnih troškova, isključujući troškove kao što su iznosi plaćeni povezanim društvima unutar grupe Apple i troškovi materijala.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče irske podružnice AOE‑a, grupa Apple predložila je da se oporeziva dobit raspodijeljena na tu podružnicu utvrdi dodavanjem iznosa koji odgovara [povjerljivo] njezinih operativnih troškova, isključujući troškove kao što su iznosi koje su naplatila povezana društva unutar grupe Apple i troškovi materijala, što je iznos koji je jednak [povjerljivo] njezina prometa, koji predstavlja povrat od intelektualnog vlasništva za proizvodne tehnologije koje je razvila navedena podružnica. Grupa je zatražila i olakšicu za amortizacije na tvornicama i zgradama „izračunane i priznate na uobičajeni način”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Grupa Apple predložila je da od 1. listopada 2007. novi sporazum stupi na snagu za obje podružnice, da se primjenjuje tijekom razdoblja od pet godina, osim ako se okolnosti promijene, te da se nakon toga obnavlja svake godine. Također je predložila da se taj sporazum može primijeniti na nove subjekte koji bi se mogli stvoriti ili preoblikovati unutar grupe Apple, pod uvjetom da njihove djelatnosti odgovaraju onima koje obavljaju ASI odnosno AOE.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom od 23. svibnja 2007. irska porezna tijela dala su svoj pristanak na sve prijedloge sadržane u dopisu od 16. svibnja 2007. Taj se sporazum primjenjivao do zaključenja porezne godine 2014., tj. 27. rujna 2014.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">C.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Upravni postupak pred Komisijom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom od 12. lipnja 2013. Komisija je od Irske zahtijevala da joj dostavi podatke u vezi s praksom poreznih rješenja na svojem državnom području, osobito u vezi s onima koja su izdana određenim subjektima grupe Apple, među kojima su ASI i AOE.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlukom od 11. lipnja 2014. Komisija je pokrenula službeni istražni postupak predviđen člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a (u daljnjem tekstu: odluka o pokretanju postupka) u pogledu spornih poreznih rješenja jer ta porezna rješenja mogu činiti državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Komisija je, nakon što je ispitala odstupaju li sporazumi o transfernim cijenama iz spornih poreznih rješenja od uvjeta koji su bili utvrđeni među neovisnim subjektima na tržištu i stoga od načela nepristrane transakcije, smatrala da se tim poreznim rješenjima mogla dodijeliti prednost poduzetnicima kojima su izdana. Ta je odluka objavljena u Službenom listu Europske unije 17. listopada 2014.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisima od 5. rujna i 17. studenoga 2014. Irska i društvo Apple Inc. podnijeli su svoja očitovanja o odluci o pokretanju postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tijekom službenog istražnog postupka održano je nekoliko prepiski i sastanaka između Komisije, irskih poreznih tijela i društva Apple Inc. Usto su Irska i društvo Apple Inc. podnijeli dva ad hoc izvješća o raspodjeli dobiti na irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a koja su sastavili njihovi porezni savjetnici.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">D.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sporna odluka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je 30. kolovoza 2016. donijela spornu odluku, koja se odnosi na sporna porezna rješenja. Nakon što je opisala pravni i činjenični okvir (odjeljak 2.) i upravni postupak (odjeljci 3. do 7.), Komisija se usredotočila na analizu postojanja potpore (odjeljak 8.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, Komisija je istaknula da je sporna porezna rješenja izdala irska porezna uprava te su se, dakle, mogla pripisati državi. Smatrala je da se Irska, s obzirom na to da su ta porezna rješenja dovela do umanjenja porezne obveze ASI‑ja i AOE‑a, odrekla poreznih prihoda, što je dovelo do gubitka državnih sredstava (uvodna izjava 221. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Komisija je smatrala da su, s obzirom na to da su ASI i AOE dio grupe Apple koja posluje u svim državama članicama, sporna porezna rješenja mogla zbog toga utjecati na trgovinu unutar Europske unije (uvodna izjava 222. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Komisija je smatrala da je, s obzirom na to da su sporna porezna rješenja dovela do umanjenja porezne osnovice ASI‑ja i AOE‑a za potrebe utvrđivanja poreza na dobit trgovačkih društava u Irskoj, njima dodijeljena prednost tim dvama društvima (uvodna izjava 223. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, Komisija je smatrala da se selektivna priroda spornih poreznih rješenja može pretpostaviti jer su izdana samo ASI‑ju i AOE‑u. Međutim, radi iscrpnosti Komisija je tvrdila da se tim poreznim rješenjima odstupa od relevantnog referentnog okvira, definiranog kao sustav pravila o oporezivanju trgovačkih društava u Irskoj (uvodna izjava 224. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, Komisija je navela da, s obzirom na to da su sporna porezna rješenja dovela do umanjenja porezne obveze ASI‑ja i AOE‑a, ona mogu ojačati konkurentski položaj tih dvaju društava i stoga narušiti ili prijetiti da će narušiti tržišno natjecanje (uvodna izjava 222. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postojanje selektivne prednosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U odjeljku 8.2. sporne odluke Komisija je slijedila analizu u tri koraka izvedenu iz sudske prakse kako bi dokazala postojanje selektivne prednosti u konkretnom slučaju. Tako je ona, prije svega, odredila referentan okvir i opravdala primjenu načela nepristrane transakcije. Potom je ispitala postojanje selektivne prednosti koja proizlazi iz odstupanja od referentnog okvira. U biti, oslonivši se na glavnu, podrednu i alternativnu argumentaciju, Komisija je zaključila da su sporna porezna rješenja omogućila ASI‑ju i AOE‑u da umanje svoju obvezu plaćanja poreza u Irskoj tijekom razdoblja u kojem su bila na snazi, to jest između 1991. i 2014. (u daljnjem tekstu: relevantno razdoblje), te da je to smanjenje iznosa poreza činilo prednost u odnosu na druga društva koja se nalaze u usporedivom položaju. Naposljetku, Komisija je utvrdila da ni Irska ni društvo Apple Inc. nisu iznijeli argumente u vezi s opravdanjem za tu selektivnu prednost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Referentni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U uvodnim izjavama 227. do 243. sporne odluke Komisija je smatrala da su referentan okvir redovna pravila o oporezivanju dobiti trgovačkih društava u Irskoj čiji je cilj bio oporezivanje dobiti svih trgovačkih društava koja podliježu poreznoj obvezi u Irskoj, bez obzira na to jesu li rezidentna li nerezidentna. Komisija je smatrala da se integrirana društva i neintegrirana društva nalaze u usporedivom pravnom i činjeničnom položaju s obzirom na taj cilj. Stoga članak 25. Taxes Consolidation Acta iz 1997. (Konsolidirani zakon o porezu iz 1997., u daljnjem tekstu: TCA iz 1997.), koji predviđa oporezivanje nerezidentnih društava na temelju prihoda od poslovne djelatnosti ostvarenog izravno ili neizravno preko podružnice koja djeluje u Irskoj, treba smatrati sastavnim dijelom tog referentnog okvira, a ne zasebnim referentnim okvirom. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Načelo nepristrane transakcije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U uvodnim izjavama 244. do 263. sporne odluke Komisija je navela da iz teksta članka 25. TCA‑a iz 1997. i njegove svrhe proizlazi da se ta odredba, koja ne daje nikakve smjernice o načinu na koji treba utvrditi oporezivu dobit irske podružnice, može primijeniti samo primjenom metode raspodjele dobiti. U tom je pogledu istaknula da članak 107. stavak 1. UFEU‑a zahtijeva da se ta metoda temelji na načelu nepristrane transakcije, neovisno o tome je li Irska ugradila to načelo u svoj nacionalni pravni sustav. Komisija je taj zaključak utemeljila na dvjema pretpostavkama. S jedne strane, podsjetila je na to da sve fiskalne mjere koje donese država članica moraju biti u skladu s pravilima o državnim potporama. S druge strane, tvrdila je da iz presude od 22. lipnja 2006., Belgija i Forum 187/Komisija (C‑182/03 i C‑217/03, EU:C:2006:416) proizlazi da se umanjenjem porezne osnovice koje proizlazi iz porezne mjere kojom se poreznom obvezniku omogućuje upotreba transfernih cijena u transakcijama unutar grupe, u kojima se ne odražavaju cijene koje bi se naplatile u uvjetima slobodnog tržišnog natjecanja, tom poreznom obvezniku dodjeljuje selektivna prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je Komisija tvrdila da je načelo nepristrane transakcije mjerilo za utvrđivanje je li društvu integriranom u grupu dodijeljena selektivna prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a kao rezultat porezne mjere kojom se određuju njegove transferne cijene, a time i njegova porezna osnovica. Tim se načelom nastoji osigurati da se s transakcijama unutar grupe u porezne svrhe postupa na isti način kao s transakcijama provedenima između neintegriranih samostalnih društava. Njegova primjena omogućila bi da se izbjegne nejednako postupanje prema društvima koja se nalaze u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom na cilj zajedničkog sustava poreza na dobit, a to je oporezivanje dobiti svih društava koja su obuhvaćena područjem primjene tog poreza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glede načela koja su razvijena u okviru Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Komisija je navela da su ona samo korisne smjernice za porezna tijela, kako bi se osiguralo da metode za raspodjelu dobiti i određivanje transfernih cijena ostvare rezultate koji su u skladu s tržišnim uvjetima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">c)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisijina glavna argumentacija koja se odnosi na postojanje selektivne prednosti zbog neraspodjele dobiti dobivene od licencija intelektualnog vlasništva na irske podružnice koje drže ASI i AOE </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je u uvodnim izjavama 265. do 321. sporne odluke primarno tvrdila da je činjenica da su u spornim poreznim rješenjima irska porezna tijela prihvatila pretpostavku prema kojoj licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ASI i AOE treba raspodijeliti izvan Irske dovela do godišnje oporezive dobiti ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj koja odstupa od pouzdano određene približne vrijednosti rezultata na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U biti, Komisija je smatrala da su licencije intelektualnog vlasništva koje drže ASI i AOE za nabavu, proizvodnju, prodaju i distribuciju proizvoda grupe Apple izvan američkog kontinenta bile važan izvor dohotka tih dvaju društava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako je Komisija prigovorila irskim tijelima da su na sjedišta ASI‑ja i AOE‑a pogrešno raspodijelila imovinu, funkcije i rizike, iako ta sjedišta nisu imala fizičku prisutnost ni zaposlenike izvan irskog državnog područja. Što se konkretnije tiče funkcija povezanih s licencijama intelektualnog vlasništva, Komisija je tvrdila da se takve funkcije nisu mogle obavljati samo putem upravnih odbora ASI‑ja i AOE‑a zbog izostanka osoblja na razini sjedišta tih društava. U tom je pogledu istaknula da se u zapisnicima sa sastanaka upravnih odbora koji su joj dostavljeni ne upućuje na rasprave i odluke u vezi s intelektualnim vlasništvom. Prema tome, Komisija je smatrala da se, zato što se iz sjedišta ASI‑ja i AOE‑a nije moglo nadzirati ni upravljati licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple, na ta sjedišta nije smjela, u kontekstu poslovanja po tržišnim uvjetima, raspodijeliti dobit ostvarena od korištenja tim licencijama. Prema tome, ta se dobit morala raspodijeliti na podružnice ASI‑ja i AOE‑a, koje su jedine bile u mogućnosti stvarno obavljati funkcije povezane s intelektualnim vlasništvom grupe Apple i koje su bile ključne za poslovnu djelatnost ASI‑ja i AOE‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema tome, budući da na podružnice ASI‑ja i AOE‑a nisu raspodijelila dobit ostvarenu od intelektualnog vlasništva grupe Apple, i to na način koji nije u skladu s načelom nepristrane transakcije, irska porezna tijela dodijelila su ASI‑ju i AOE‑u prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a u obliku umanjenja njihove godišnje oporezive dobiti. Komisija smatra da je ta prednost selektivna jer je dovela do smanjenja obveze ASI‑ja i AOE‑a u pogledu plaćanja poreza u Irskoj u odnosu na neintegrirana društva, u čijoj se oporezivoj dobiti odražavaju cijene dogovorene na tržištu po tržišnim uvjetima. Naposljetku, Komisija je dodala da se na temelju primjene mjerodavnog pristupa OECD‑a o raspodjeli dobiti na stalnu poslovnu jedinicu (u daljnjem tekstu: mjerodavan pristup OECD‑a) može doći do sličnog zaključka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">d)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisijina podredna argumentacija o postojanju selektivne prednosti zbog neodgovarajućeg odabira metoda za raspodjelu dobiti na irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podredno, u uvodnim izjavama 325. do 360. sporne odluke Komisija je smatrala da su, čak i pod pretpostavkom da su irska porezna tijela imala razloga raspodijeliti licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ASI i AOE izvan Irske, metode raspodjele dobiti odobrene spornim poreznim rješenjima u svakom slučaju dovele do toga da godišnja oporeziva dobit tih dvaju društava u Irskoj odstupa od pouzdane približne vrijednosti rezultata temeljenog na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije. Naime, Komisija je smatrala da se te metode temelje na neodgovarajućim odabirima metodologije koji su doveli do umanjenja porezne obveze ASI‑ja i AOE‑a u odnosu na neintegrirana društva čija se oporeziva dobit u skladu s redovnim pravilima o oporezivanju dobiti u Irskoj određuje cijenama dogovorenima na tržištu po tržišnim uvjetima. Prema tome, Komisija je smatrala da su zbog odobravanja tih metoda sporna porezna rješenja dodijelila ASI‑ju i AOE‑u selektivnu prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">e)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisijino alternativno rasuđivanje o postojanju selektivne prednosti zbog odstupanja od referentnog okvira uspostavljenog člankom 25. TCA‑a iz 1997.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Alternativno, Komisija je u uvodnim izjavama 369. do 403. sporne odluke istaknula da su, čak i u slučaju da bi se trebalo smatrati da se referentan okvir sastoji samo od članka 25. TCA‑a iz 1997., sporna porezna rješenja dodijelila ASI‑ju i AOE‑u selektivnu prednost u obliku umanjenja njihove porezne osnovice u Irskoj. S jedne strane, Komisija je smatrala da se primjena članka 25. TCA‑a iz 1997. u Irskoj zasniva na načelu nepristrane transakcije. U ovom je slučaju Komisija dokazala da su sporna porezna rješenja odstupila od približne vrijednosti rezultata temeljenog na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije, a što je ASI‑ju i AOE‑u dodijelilo ekonomsku prednost. S druge strane i u svakom slučaju, Komisija je istaknula da, čak i ako bi se trebalo smatrati da primjena članka 25. TCA‑a iz 1997. nije zasnovana na načelu nepristrane transakcije, valja zaključiti da su irska porezna tijela diskrecijski donijela sporna porezna rješenja zbog izostanka objektivnih kriterija povezanih s irskim poreznim sustavom te da su zbog toga dodijelila ASI‑ju i AOE‑u selektivnu prednost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">f)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisijin zaključak o postojanju selektivne prednosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je zaključila da su sporna porezna rješenja dovela do smanjenja troška koji bi ASI i AOE inače morali snositi u svojim uobičajenim aktivnostima te da bi se, prema tome, trebalo smatrati da se njima dodjeljuju operativne potpore tim dvama društvima. Smatrala je, međutim, da je – zato što su ASI i AOE dio grupe Apple s međunarodnim karakterom koju se mora smatrati jedinstvenom gospodarskom jedinicom u smislu sudske prakse – navedena grupa u cjelini imala koristi od državnih potpora koje je Irska dodijelila putem spornih poreznih rješenja (odjeljci 8.3. i 8.4. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nespojivost, nezakonitost i povrat potpora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je istaknula da su te mjere potpore nespojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a i da, zato što nisu prethodno prijavljene, one čine nezakonite državne potpore čija je primjena u suprotnosti s člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a (odjeljci 8.5. i 9. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Komisija je navela da Irska mora vratiti potpore dodijeljene spornim poreznim rješenjima za razdoblje od 12. lipnja 2003., datuma od kojeg te potpore nisu bile zahvaćene zastarom i stoga ih je trebalo smatrati „novim” potporama, do 27. rujna 2014., datuma na koji su se ta porezna rješenja prestala primjenjivati. Pojasnila je da bi se iznos koji treba vratiti trebao izračunati na temelju usporedbe poreza koji je stvarno plaćen i iznosa koji bi se morao platiti da su, u slučaju da nije bilo poreznih rješenja, primijenjena opća pravila o oporezivanju dobiti (odjeljak 11. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U odgovoru na argumente u vezi s povredom postupovnih prava Irske i društva Apple Inc. tijekom upravnog postupka Komisija je navela da su ta prava u cijelosti poštovana jer je područje primjene njezina istražnog postupka u pogledu postojanja državne potpore ostalo isto između odluke o pokretanju postupka i donošenja sporne odluke (odjeljak 10. sporne odluke). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">II.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Općim sudom </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 9. studenoga 2016. Irska je pokrenula postupak u predmetu T‑778/16 za poništenje sporne odluke. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 19. prosinca 2016. ASI i AOE pokrenuli su postupak u predmetu T‑892/16 za poništenje sporne odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlukom od 28. lipnja 2017. predsjednik sedmog proširenog vijeća Općeg suda prihvatio je zahtjev Irske za intervenciju u potporu zahtjevima ASI‑ja i AOE‑a u predmetu T‑892/16.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjima od 19. srpnja 2017. predsjednik sedmog proširenog vijeća Općeg suda prihvatio je, s jedne strane, zahtjeve za intervenciju Velikog Vojvodstva Luksemburga i Republike Poljske u potporu zahtjevima Irske i Komisije u predmetu T‑778/16 i, s druge strane, zahtjev za intervenciju Nadzornog tijela EFTA‑e u potporu Komisijinu zahtjevu u predmetu T‑892/16.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">III.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon što je odlučio da predmete T‑778/16 i T‑892/16 zbog povezanosti valja spojiti u svrhu donošenja odluke kojom se završava postupak (točka 87. pobijane presude), Opći sud je istaknuo da su u prilog svojim tužbama Irska te ASI i AOE istaknuli devet odnosno četrnaest tužbenih razloga koji su se većinom preklapali. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je podsjetio, uvodno i radi ispitivanja zakonitosti sporne odluke, na to da je u okviru nadzora nad državnim potporama, kako bi se ispitalo jesu li sporna porezna rješenja činila takve potpore, Komisija bila dužna dokazati da su ispunjeni uvjeti za postojanje državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a i osobito da je tim poreznim rješenjima dodijeljena selektivna prednost (točke 100. i 101. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče ispitivanja istaknutih tužbenih razloga u užem smislu, Opći sud je, kao prvo, odbio osmi tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 i četrnaesti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16, koji su se temeljili na Komisijinu prekoračenju njezinih ovlasti i njezinu zadiranju u nadležnosti država članica (točke 103. do 123. pobijane presude). Opći sud je iz toga zaključio da, s obzirom na to da je u okviru nadzora nad državnim potporama Komisija nadležna za ispitivanje jesu li sporna porezna rješenja činila takve potpore, valja potom analizirati tužbene razloge koje su Irska te ASI i AOE istaknuli radi osporavanja osnovanosti svake etape argumentacije koju je Komisija izložila u pobijanoj odluci kako bi dokazala postojanje selektivne prednosti u ovom slučaju (točka 124. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Opći sud ispitao je tužbene razloge koji su se temeljili na pogreškama počinjenima u okviru Komisijine glavne argumentacije (točke 125. do 313. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije je odbio kao neosnovane prigovore koji se odnose, s jedne strane, na objedinjeno ispitivanje kriterija prednosti i selektivnosti (točke 133. do 139. pobijane presude) i, s druge strane, na referentni okvir kako je definiran u spornoj odluci (točke 140. do 164. pobijane presude). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, uzimajući u obzir da referentni okvir definiran u spornoj odluci, odnosno redovna pravila o oporezivanju dobiti trgovačkih društava u Irskoj, uključuje, među ostalim, odredbe članka 25. TCA‑a iz 1997., Opći sud smatrao je da valja analizirati prigovore koje su Irska te ASI i AOE istaknuli protiv Komisijina tumačenja tih odredbi (točka 165. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu Opći sud osporio Komisijinu glavnu argumentaciju o postojanju prednosti zbog dvaju razloga. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, Opći sud istaknuo je da je Komisija u okviru svoje glavne argumentacije počinila pogreške u pogledu primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. (točka 187. pobijane presude), načela nepristrane transakcije (točka 229. te presude) i mjerodavnog pristupa OECD‑a (točke 244. i 245. navedene presude). Opći sud iz toga je zaključio da se Komisijina glavna argumentacija temelji na pogrešnim ocjenama o normalnom oporezivanju na temelju irskog poreznog prava koje se primjenjuje u ovom slučaju. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Opći sud prihvatio je prigovore koje su žalitelji istaknuli, ispitane „[r]adi iscrpnosti” (točka 250. pobijane presude), protiv Komisijinih činjeničnih ocjena koje se odnose na djelatnosti unutar grupe Apple. Smatrao je da u konkretnom slučaju Komisija nije uspjela dokazati da se, s jedne strane, glede djelatnosti i funkcija koje stvarno obavljaju irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a te, s druge strane, glede strateških odluka koje se donose i provode izvan tih podružnica na navedene podružnice morala raspodijeliti dobit ostvarena iskorištavanjem licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple za potrebe utvrđivanja godišnje oporezive dobiti ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj (točke 310. i 311. pobijane presude). Opći sud se u tom kontekstu pozvao, s jedne strane, na ograničene djelatnosti koje obavljaju irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a kako su navedene u spornoj odluci i, s druge strane, na strateške odluke koje izvan tih podružnica donose i provode direktori i zaposlenici društva Apple (točke 255. do 302. te presude) kao i direktori ASI‑ja i AOE‑a (točke 301. i 303. do 309. navedene presude). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, što se tiče Komisijine podredne argumentacije o postojanju prednosti, Opći sud prihvatio je prigovore istaknute protiv, kao prvo, Komisijinih utvrđenja o pogrešnom odabiru irskih podružnica ASI‑ja i AOE‑a kao ispitanih stranaka u primjeni metoda raspodjele dobiti na kojima su se temeljila sporna porezna rješenja (točke 328. do 351. pobijane presude), kao drugo, Komisijinih utvrđenja o metodološkoj pogrešci u vezi s odabirom operativnih troškova kao pokazatelja razine dobiti tih podružnica (točke 352. do 417. te presude) i, kao treće, Komisijinih utvrđenja o metodološkoj pogrešci koja se odnosi na razine povrata prihvaćene u spornim poreznim rješenjima (točke 418. do 478. navedene presude). Opći sud naveo je da, iako nedostaci utvrđeni u metodama izračuna oporezive dobiti ASI‑ja i AOE‑a dokazuju manjkavost i ponekad nedosljednost spornih poreznih rješenja, ti nedostaci nisu sami po sebi dovoljni za dokazivanje postojanja prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a (točka 479. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto i posljednje, Opći sud smatrao je da valja prihvatiti tužbene razloge koje su istaknuli Irska te ASI i AOE, a koji su se temeljili na činjenici da u sklopu svoje alternativne argumentacije Komisija nije uspjela dokazati da u konkretnom slučaju postoji selektivna prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, pri čemu nije potrebno ispitati prigovore koji se temelje na bitnim povredama postupka i povredi prava na saslušanje koje su ASI i AOE istaknuli protiv Komisijinih ocjena u sklopu te argumentacije (točke 486. do 504. pobijane presude). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na ta razmatranja, Opći sud je, smatrajući da Komisija nije uspjela u dovoljnoj mjeri dokazati postojanje prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, poništio spornu odluku u cijelosti a da nije ispitao druge tužbene razloge i prigovore koje su istaknuli Irska te ASI i AOE, naložio Komisiji snošenje vlastitih troškova kao i troškova žaliteljâ u okviru predmeta T‑778/16 i T‑892/16 te je odlučio da Irska u okviru predmeta T‑892/16, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Republika Poljska i Nadzorno tijelo EFTA‑e snose vlastite troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">IV.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka u žalbenom postupku</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Aktom podnesenim 25. rujna 2020. Komisija je podnijela ovu žalbu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Aktom podnesenim 23. travnja 2023. odvjetnici ASI‑ja i AOE‑a obavijestili su Sud da je nakon spajanja provedenog u skladu s irskim pravom AOI preuzeo AOE s učinkom od 2. travnja 2023. AOI je stoga zamijenio AOE kao stranka u ovom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom žalbom Komisija od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ukine pobijanu presudu;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije prvi, drugi, treći, četvrti i osmi tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 kao i prvi, drugi, treći, četvrti, peti, osmi i četrnaesti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">predmet vrati Općem sudu na razmatranje preostalih tužbenih razloga koji još nisu ispitani,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naknadno odluči o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbaci žalbu kao nedopuštenu i/ili je odbije kao neosnovanu i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ASI i AOI od Suda zahtijevaju da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije žalbu i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Komisiji snošenje njihovih troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Veliko Vojvodstvo Luksemburg od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije žalbu i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadzorno tijelo EFTA‑e od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">prihvati žalbu u cijelosti;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">predmet vrati Općem sudu na razmatranje tužbenih razloga o kojima nije odlučio i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odluči da će se o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odlučiti naknadno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">V.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O žalbi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prilog svojoj žalbi Komisija ističe dva žalbena razloga. Prvi žalbeni razlog odnosi se na obrazloženje pobijane presude u kojem je Opći sud presudio da je glavna argumentacija na temelju koje je Komisija zaključila da postoji prednost pogrešna. Drugi žalbeni razlog usmjeren je protiv obrazloženja pobijane presude koje se odnosi na ispitivanje Komisijine podredne argumentacije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodna razmatranja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija ističe da se žalba uglavnom odnosi na pitanje je li Općem sudu bilo dopušteno uzeti u obzir funkcije koje je društvo Apple Inc. obavljalo kada je odbio utvrđenja iz sporne odluke prema kojima se spornim poreznim rješenjima ASI‑ju i AOE‑u dodjeljuje prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Oslanjajući se na funkcije koje obavlja društvo Apple Inc. kako bi odbio ta utvrđenja, Opći sud povrijedio je temeljna porezna načela i pravila kojima se konkretiziraju ta načela te je time pogrešno primijenio pojam „prednost”, u suprotnosti s tom odredbom. U svojoj replici Komisija pojašnjava da je Opći sud, iako je odobrio odgovarajući pravni kriterij koji se temelji na usporedbi funkcija ASI‑ja i AOE‑a s funkcijama njihovih podružnica, kako bi utvrdio postojanje prednosti na temelju navedene odredbe, primijenio drukčiji i pogrešan kriterij, utemeljen na usporedbi funkcija tih podružnica s funkcijama društva Apple Inc., kako bi odbio utvrđenja iz sporne odluke koja se odnose na postojanje prednosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom smislu valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, intervencije država članica u područjima koja nisu bila predmet usklađivanja u pravu Unije nisu isključene iz područja primjene odredbi UFEU‑a vezanih uz nadzor nad državnim potporama. Države članice stoga se moraju suzdržati od donošenja svake porezne mjere koja bi mogla činiti državnu potporu nespojivu s unutarnjim tržištem (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 104. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu iz ustaljene sudske prakse proizlazi da kvalifikacija određene nacionalne mjere kao „državne potpore” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a zahtijeva da svi sljedeći uvjeti budu ispunjeni. Kao prvo, mora biti riječ o državnoj mjeri ili mjeri koja se dodjeljuje putem državnih sredstava. Kao drugo, mjera mora biti takva da može utjecati na trgovinu među državama članicama. Kao treće, ona mora dati selektivnu prednost svojem korisniku. Kao četvrto, ona mora narušavati ili prijetiti da će narušiti tržišno natjecanje (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 105. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o uvjetu koji se odnosi na selektivnu prednost, on zahtijeva utvrđivanje toga može li u okviru dotičnog pravnog sustava predmetna nacionalna mjera staviti u povoljniji položaj „određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe” u usporedbi s drugima koji se, s obzirom na cilj koji se želi postići navedenim sustavom, nalaze u činjenično i pravno usporedivoj situaciji i koji na taj način trpe različit tretman koji bi se u biti mogao okvalificirati kao diskriminatoran (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 106. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svrhu kvalificiranja nacionalne porezne mjere kao „selektivne”, Komisija mora, kao prvo, utvrditi referentni sustav, odnosno „uobičajeni” porezni sustav koji je na snazi u predmetnoj državi članici i, kao drugo, dokazati da odnosna porezna mjera odstupa od tog referentnog sustava u mjeri u kojoj se njome uvodi razlikovanje između subjekata koji se, s obzirom na njegov cilj, nalaze u činjenično i pravno usporedivoj situaciji. Međutim, pojam „državna potpora” ne obuhvaća mjere kojima se uvodi razlikovanje između poduzetnika koji se, s obzirom na cilj predmetnog pravnog sustava, nalaze u činjenično i pravno usporedivoj situaciji i koje su stoga a priori selektivne, kada dotična država članica u trećem koraku uspije dokazati da je to razlikovanje opravdano jer proizlazi iz prirode ili strukture sustava kojeg su te mjere dio (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 107. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Određivanje referentnog okvira od posebne je važnosti u slučaju poreznih mjera jer se postojanje gospodarske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a može utvrditi samo u odnosu na „uobičajeno” oporezivanje (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 108.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga određivanje svih poduzetnika koji se nalaze u činjenično i pravno usporedivoj situaciji ovisi o prethodnoj definiciji pravnog sustava s obzirom na cilj u odnosu na koji treba, prema potrebi, ispitati usporedivost činjenične i pravne situacije poduzetnika kojima se predmetnom mjerom pogoduje i onih kojima se ne pogoduje (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 109. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je prilikom ocjene selektivnosti porezne mjere važno da opći porezni sustav ili referentni sustav koji se primjenjuje u dotičnoj državi članici bude u Komisijinoj odluci pravilno utvrđen i da ga ispita sud pred kojim se vodi spor o tom utvrđenju. Budući da je utvrđivanje referentnog sustava polazišna točka usporednog ispitivanja koje treba provesti u kontekstu ocjene selektivnosti, pogreška počinjena prilikom tog utvrđivanja nužno utječe na cjelokupnu analizu uvjeta koji se odnosi na selektivnost (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 110. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu valja, kao prvo, pojasniti da utvrđivanje referentnog okvira, koje treba provesti nakon kontradiktorne rasprave s dotičnom državom članicom, mora proizlaziti iz objektivnog ispitivanja sadržaja, strukture i konkretnih učinaka pravnih pravila primjenjivih na temelju nacionalnog prava te države (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 111. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, u područjima u kojima porezno pravo Unije nije predmet usklađivanja, predmetna država članica je ta koja, izvršavanjem svoje nadležnosti u području izravnog oporezivanja i u skladu sa svojom poreznom autonomijom, utvrđuje bitne značajke poreza, koje u načelu određuju referentni sustav ili „uobičajeni” porezni sustav koji je polazišna točka za analizu uvjeta koji se odnosi na selektivnost. To osobito vrijedi za utvrđivanje porezne osnovice, oporezivog događaja te eventualnih oslobođenja (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 112. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da se samo nacionalno pravo koje se primjenjuje u dotičnoj državi članici mora uzeti u obzir radi utvrđivanja referentnog sustava u području izravnog oporezivanja, s obzirom na to da je to utvrđivanje, samo po sebi, nužan preduvjet ne samo za ocjenu postojanja prednosti nego i utvrđenje njezine eventualne selektivnosti (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 113. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, taj zaključak ne dovodi u pitanje mogućnost da se utvrdi da sam referentni okvir, kako proizlazi iz nacionalnog prava, nije u skladu s pravom Unije u području državnih potpora jer je predmetni porezni sustav uspostavljen prema očito diskriminatornim parametrima koji su namijenjeni zaobilaženju tog prava (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 114. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju Komisija se u spornoj odluci nije pozvala na okolnost da je predmetni porezni sustav uspostavljen prema očito diskriminatornim parametrima namijenjenima izbjegavanju načela primjenjivih na temelju prava Unije u području državnih potpora, u smislu sudske prakse navedene u prethodnoj točki ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, ta je institucija u okviru svoje glavne argumentacije smatrala da su spornim poreznim rješenjima, čiji je cilj bio utvrditi oporezivu dobit irskih nerezidentnih društava ASI i AOE na temelju članka 25. TCA‑a iz 1997., irska porezna tijela dodijelila prednost tim društvima, u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, u obliku smanjenja njihove godišnje oporezive dobiti, propuštajući podružnicama navedenih društava raspodijeliti dobit ostvarenu iskorištavanjem intelektualnog vlasništva grupe Apple, i to na način koji nije u skladu s načelom nepristrane transakcije. Podredno, Komisija je smatrala da su, čak i pod pretpostavkom da su irska porezna tijela imala pravo raspodijeliti tu dobit izvan Irske, metode raspodjele dobiti odobrene spornim poreznim rješenjima u svakom slučaju dovele do toga da je godišnja oporeziva dobit ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj odstupila od pouzdane približne vrijednosti rezultata temeljenog na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalbu valja ispitati s obzirom na ta uvodna pojašnjenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na pogreškama u ocjeni glavne argumentacije o postojanju prednosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim prvim žalbenim razlogom Komisija tvrdi da je Opći sud počinio nekoliko pogrešaka kada je kritizirao njezinu glavnu argumentaciju o postojanju prednosti utvrđene u spornoj odluci. Taj se žalbeni razlog sastoji od triju dijelova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja podsjetiti na to da je, u skladu sa svojom glavnom argumentacijom, Komisija u biti tvrdila da se, zato što se iz sjedišta ASI‑ja i AOE‑a nije moglo nadzirati ni upravljati licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple, na ta sjedišta nije smjela, u „kontekstu poslovanja po tržišnim uvjetima”, raspodijeliti dobit ostvarena od korištenja tim licencijama. Prema tome, ta se dobit morala raspodijeliti na podružnice ASI‑ja i AOE‑a, koje su jedine mogle stvarno obavljati funkcije povezane s intelektualnim vlasništvom grupe Apple i koje su bile ključne za poslovnu djelatnost ASI‑ja i AOE‑a. Komisija je tako smatrala da su spornim poreznim rješenjima irska tijela pogrešno prihvatila da licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple i dobit koja iz njih proizlazi treba u cijelosti raspodijeliti izvan Irske, odnosno sjedištima ASI‑ja i AOE‑a, a da nisu provjerila treba li te licencije i tu dobit u cijelosti ili djelomično pripisati irskim podružnicama tih društava na temelju članka 25. TCA‑a iz 1997.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisijina glavna argumentacija stoga se temelji, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 265. do 321. sporne odluke, na pretpostavci da je za pravilnu raspodjelu dobiti u skladu s pristupom zasebnog subjekta i načelom nepristrane transakcije koji su propisani tom odredbom na irskim nadležnim tijelima da provjere treba li dobit koja proizlazi iz upotrebe licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ASI i AOE u cijelosti ili djelomično pripisati njihovim irskim podružnicama. Prema Komisijinu mišljenju, nepostojanje provjera koje se zahtijevaju navedenom odredbom dovelo je do smanjenja poreznog opterećenja tih društava, čime im je dodijeljena selektivna prednost. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je došla do tog zaključka nakon što je utvrdila, među ostalim, da su, iako nije postojao nikakav dokaz o tome da sjedišta ASI‑ja i AOE‑a donose odluke ili obavljaju funkcije povezane s licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple, odnosno da raspolažu kapacitetom za to (uvodne izjave 281. do 293. sporne odluke), irske podružnice obavljale nekoliko funkcija za koje je ključno korištenje tih licencija (uvodne izjave 294. do 304. te odluke). Komisija u svojoj odluci priznaje da je glavne funkcije u vezi s intelektualnim vlasništvom grupe Apple obavljalo društvo Apple Inc., bilo u svojstvu društva majke grupe Apple bilo na temelju ugovora o podjeli troškova, ali objašnjava da ta okolnost nije relevantna za raspodjelu dobiti ASI‑ja i AOE‑a na njihova sjedišta i podružnice, koja je jedina relevantna s obzirom na primjenjivi referentni okvir (uvodne izjave 308. do 318. navedene odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud odbio je tu glavnu argumentaciju zbog dvaju razloga, koji se, kao što to proizlazi iz točke 312. pobijane presude, odnose, s jedne strane, na Komisijine ocjene o normalnom oporezivanju na temelju irskog poreznog prava primjenjivog u ovom slučaju, na koje se odnosi prvi dio prvog žalbenog razloga, i, s druge strane, na Komisijine ocjene o djelatnostima unutar grupe Apple, na koje se odnose drugi i treći dio prvog žalbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, Opći sud je utvrdio:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">da je Komisija, smatrajući da licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple automatski treba raspodijeliti na podružnice zbog toga što ASI i AOE nisu imali ni zaposlenike ni fizičku prisutnost izvan irskih podružnica, raspodijelila dobit „isključivanjem”, da nije pravilno ocijenila djelatnosti tih društava u Irskoj i da je svoje rasuđivanje temeljila na pogrešnoj ocjeni normalnog oporezivanja na temelju irskog prava (točke 166. do 249. pobijane presude);</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">da podružnice ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj nisu kontrolirale licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple i da nisu stvorile dobit za koju je Komisija tvrdila da su ostvarile (točke 251. do 295. pobijane presude) i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">da su ugovori i djelatnosti ASI‑ja i AOE‑a izvan Irske demonstrirali činjenicu da su ta društva mogla razviti i upravljati intelektualnim vlasništvom grupe Apple i stvarati dobit izvan Irske i da stoga ta dobit nije podlijegala oporezivanju u Irskoj (točke 296. do 311. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi dio prvog žalbenog razloga</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvim dijelom prvog žalbenog razloga Komisija ističe da je Opći sud, presudivši da je provela analizu „isključivanjem”, u pobijanoj presudi počinio pogrešku koja se tiče prava, postupovnu nepravilnost i nedostatak u obrazloženju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, Komisija tvrdi da je Opći sud u točkama 125., 183. do 187., 228., 242., 243. i 249. pobijane presude pogrešno protumačio spornu odluku presudivši da se njezina glavna argumentacija o postojanju prednosti temeljila samo na nepostojanju zaposlenika i fizičke prisutnosti u sjedištima ASI‑ja i AOE‑a i da nije nastojala dokazati da su irske podružnice stvarno obavljale funkcije koje opravdavaju da im se raspodijeli dobit koja proizlazi iz iskorištavanja licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ASI i AOE.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija ističe da, suprotno onomu što tvrdi Opći sud, u spornoj odluci nije provela analizu „isključivanjem” kako bi potkrijepila svoju glavnu argumentaciju o postojanju prednosti. Kao što to proizlazi iz strukture i sadržaja te odluke, ona je, naprotiv, jasno ispitala funkcije koje su kako sjedišta tako i irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a stvarno obavljali u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ta društva kako bi opravdala raspodjelu dobiti koja proizlazi iz upravljanja tim licencijama na te podružnice u svrhu oporezivanja. Točke 255. do 295. pobijane presude same potvrđuju da je Komisija ispitala funkcije koje su navedene podružnice stvarno obavljale u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple. Iako se Opći sud, kao što je to uostalom učinio na temelju drugog razloga zbog kojeg je odbio Komisijinu glavnu argumentaciju, mogao ne složiti s njezinom ocjenom prema kojoj funkcije koje su obavljale irske podružnice opravdavaju da im se raspodijeli dobit koja proizlazi iz iskorištavanja licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple, ipak ne postoji nikakva dvojba da je Komisija u spornoj odluci ispitala te funkcije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Time što je presudio da je Komisija provela analizu „isključivanjem” kako bi licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ASI i AOE podijelila na irske podružnice, Opći sud je stoga pogrešno protumačio spornu odluku i stoga počinio pogrešku koja se tiče prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, činjenica da Opći sud nije pravilno uzeo u obzir strukturu i sadržaj sporne odluke ni Komisijina objašnjenja u njezinim pisanim očitovanjima o funkcijama koje su obavljala irska sjedišta i podružnice u vezi s tim licencijama čini postupovnu nepravilnost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, činjenica da je Opći sud u točkama 268. do 283., 286. i 287. pobijane presude priznao da je Komisija u toj odluci ispitala funkcije koje su obavljale irske podružnice kako bi opravdala raspodjelu licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple u porezne svrhe tim podružnicama dovela je do proturječnosti u obrazloženju i, prema tome, do nedostatka u obrazloženju njegove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija u svojoj replici tvrdi da, suprotno onomu što tvrde Irska te ASI i AOI, prvi dio prvog žalbenog razloga, kojim se nastoji dokazati, među ostalim, da je Opći sud pogrešno protumačio spornu odluku, nije ni bespredmetan ni nedopušten. Što se tiče osnovanosti tog dijela, ona ističe da uvodne izjave 288. i 289. te odluke, koje su jedine koje navode Opći sud, Irska te ASI i AOI kako bi smatrali da je ona provela analizu „isključivanjem”, nisu dio analize djelatnosti irskih podružnica koju je provela u uvodnim izjavama 294. do 304. navedene odluke i koja ju je navela da licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple raspodijeli na te podružnice. Tim se uvodnim izjavama 288. i 289. nastoji odgovoriti na argument koji je društvo Apple Inc. iznijelo tijekom upravnog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">100</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska tvrdi da je Opći sud pravilno smatrao da se Komisija oslonila na pristup „isključivanjem”. Naime, iz sporne odluke proizlazi da je Komisija stvarno utvrdila da dobit nerezidentnog društva automatski treba raspodijeliti na njegove irske podružnice jer se ta dobit ne može raspodijeliti na druge dijelove tog društva. Opći sud nije samo presudio da takav pristup u biti nije u skladu s irskim pravom, načelom nepristrane transakcije i mjerodavnim pristupom OECD‑a, nego je i smatrao da su Komisijine činjenične tvrdnje u pogledu navodnog „nepostojanja bilo kakve djelatnosti u okviru [ASI‑ja i AOE‑a] izvan Irske povezane s licencijama [intelektualnog vlasništva grupe Apple]” netočne. U tom je pogledu Opći sud u točkama 251. do 310. pobijane presude iznio detaljna činjenična utvrđenja o podružnicama i postupku donošenja odluka ASI‑ja i AOE‑a u Sjedinjenim Američkim Državama te je smatrao da su Komisijine tvrdnje u pogledu stvarnih djelatnosti irskih podružnica i sjedišta tih društava netočne.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">101</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska također ističe da je, s obzirom na to da Komisija ne specificira nikakvu pogrešku koja se tiče prava, prvi dio prvog žalbenog razloga nedopušten i/ili neosnovan. Taj je dio također bespredmetan. Naime, čak i pod pretpostavkom da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava, iz činjeničnih utvrđenja koja je proveo u vezi s irskim podružnicama proizlazi da se svjetska dobit povezana s licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple ne može raspodijeliti na te podružnice, tako da takva pogreška koja se tiče prava nema utjecaja na osnovanost pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">102</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ASI i AOI tvrde da prvi dio prvog žalbenog razloga treba odbiti kao nedopušten u pogledu navodnog pogrešnog tumačenja sporne odluke i, u svakom slučaju, kao neosnovan u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">103</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Smatraju da Opći sud nije počinio pogrešku time što je smatrao da je Komisija provela analizu „isključivanjem” kako bi utvrdila postojanje prednosti. Opći sud pravilno je utvrdio da je Komisija u velikom dijelu svoju analizu temeljila na činjenici da je dobit ASI‑ja i AOE‑a trebala biti raspodijeljena na irske podružnice „jer ta društva nemaju fizičku prisutnost niti zaposlenike izvan navedenih podružnica te stoga nisu mogla izvršavati nadzor nad [licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple]” (točke 39. i 183. pobijane presude). To je utvrđenje u skladu s Komisijinim rasuđivanjem iznesenim u uvodnoj izjavi 289. sporne odluke, prema kojoj su relevantne funkcije i rizike „mogle obavljati i preuzimati samo irske podružnice, a ne sjedišta” jer one nisu raspolagale nijednim zaposlenikom. Osim toga, Komisija je pokušala iskriviti smisao pobijane presude, s obzirom na to da je Opći sud izričito priznao da sporna odluka nije ograničena na pristup „isključivanjem”. Osim toga, pobijana presuda nije zahvaćena postupovnom nepravilnošću u smislu da je Opći sud temeljito ispitao Komisijine argumente u pogledu djelatnosti irskih podružnica i sjedišta izvan Irske. Osim toga, Opći sud detaljno je izložio razloge odbijanja Komisijinih argumenata na način da strankama omogući da razumiju obrazloženje njegove presude, a Sudu da provede svoj nadzor. U svakom slučaju, Komisijina argumentacija predstavlja osporavanje činjeničnih utvrđenja Općeg suda i stoga je treba proglasiti nedopuštenom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">104</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Veliko Vojvodstvo Luksemburg tvrdi da je Opći sud pravilno zaključio da je Komisija raspodijelila dobit u suprotnosti s irskim poreznim pravilima. Primjećuje da Komisija u svojoj žalbi ne osporava tumačenje Općeg suda članka 25. TCA‑a iz 1997., nego nastoji primijeniti isti pristup „isključivanjem” koji je primijenila u spornoj odluci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">105</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadzorno tijelo EFTA‑e, naposljetku, ističe da Komisija nije provela analizu „isključivanjem” u svojoj ocjeni radi raspodjele licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple, nego je detaljno ispitala funkcije koje obavljaju, imovinu koju upotrebljavaju i rizike koje preuzimaju sjedišta ASI‑ja i AOE‑a te njihove irske podružnice u vezi s tim licencijama. Ocjena Općeg suda prema kojoj je Komisija u spornoj odluci provela analizu „isključivanjem” kako bi dobit ostvarenu iskorištavanjem licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple raspodijelila tim podružnicama stoga proizlazi iz pogrešnog tumačenja te odluke, što čini pogrešku koja se tiče prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">106</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi dio prvog žalbenog razloga Komisije usmjeren je protiv točaka 125., 183. do 187., 228., 242., 243. i 249. pobijane presude, u kojima je Opći sud presudio da je Komisija, time što je dobit ostvarenu iskorištavanjem licencija intelektualnog vlasništva, u porezne svrhe, pripisala irskim podružnicama zbog toga što sjedišta ASI‑ja i AOE‑a nisu imala zaposlenike ni fizičku prisutnost za osiguravanje njihove kontrole i upravljanja, provela raspodjelu dobiti „isključivanjem” koja nije bila u skladu ni s člankom 25. TCA‑a iz 1997. ni s načelom nepristrane transakcije ni s mjerodavnim pristupom OECD‑a. Komisija u tom pogledu ističe tri prigovora, koji se u biti temelje na tome da je Opći sud pogrešno protumačio spornu odluku, da je počinio postupovnu nepravilnost i da je u obrazloženje pobijane presude unio proturječnost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">107</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja odlučiti o dopuštenosti i predmetnosti prvog dijela prvog žalbenog razloga Komisije koje Irska te ASI i AOI osporavaju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost i predmetnost Komisijine argumentacije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">108</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, što se tiče dopuštenosti Komisijine argumentacije, Irska te ASI i AOI tvrde da prvi dio prvog žalbenog razloga treba odbaciti kao nedopušten u pogledu navodnog pogrešnog tumačenja sporne odluke. Oni u biti tvrde da se eventualna pogreška u tumačenju sporne odluke ne može izjednačiti s pogreškom koja se tiče prava na koju se može pozvati pred Sudom. Komisijina argumentacija može se proglasiti dopuštenom samo ako se utvrdi da je Opći sud iskrivio sadržaj te odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">109</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj se prigovor nedopuštenosti ne može prihvatiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">110</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na to da je u skladu s člankom 256. stavkom 1. UFEU‑a i člankom 58. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije žalba ograničena na pitanja prava. Opći je sud stoga jedini nadležan za utvrđivanje i ocjenu relevantnih činjenica. Ocjenjivanje tih činjenica stoga nije, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, pravno pitanje koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru postupka povodom žalbe (vidjeti u tom smislu presude od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 29. i od 25. siječnja 2022., Komisija/European Food i dr., C‑638/19 P, EU:C:2022:50, t. 71.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">111</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, tvrdeći da je Opći sud pogrešno utvrdio da je Komisija u spornoj odluci primijenila takozvani pristup „isključivanjem” koji nije u skladu s funkcionalnom analizom koja se zahtijeva na temelju irskog prava i osobito članka 25. TCA‑a iz 1997., Komisija nastoji dovesti u pitanje način na koji je Opći sud shvatio rasuđivanje izneseno u toj odluci i, u konačnici, pravni kriterij primijenjen u svrhu utvrđivanja postojanja prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a u korist društava grupe Apple. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">112</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Takvo pitanje čini pravno pitanje koje može biti predmet nadzora Suda u okviru žalbe (vidjeti u tom smislu presudu od 10. ožujka 2022., Komisija/Freistaat Bayern i dr., C‑167/19 P i C‑171/19 P, EU:C:2022:176, t. 47. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">113</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, što se tiče predmetnosti argumentacije iznesene u prilog ovom dijelu žalbenog razloga, Irska pogrešno ističe da, čak i pod pretpostavkom da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava na koju se odnosi taj dio, iz činjeničnih utvrđenja navedenih u pobijanoj presudi, koja se odnose na djelatnosti irskih podružnica, proizlazi da se svjetska dobit ostvarena licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple ne može raspodijeliti na te podružnice. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">114</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točno je da je u tom pogledu ustaljena sudska praksa da je žalbeni razlog koji je usmjeren protiv dijela obrazloženja pobijane presude koji ne utječe na njezinu izreku bespredmetan i stoga ga treba odbiti (vidjeti u tom smislu presude od 12. srpnja 2001., Komisija i Francuska/TF1, C‑302/99 P i C‑308/99 P, EU:C:2001:408, t. 26. do 29. i od 20. prosinca 2017., EUIPO/European Dynamics Luxembourg i dr., C‑677/15 P, EU:C:2017:998, t. 49. i 50.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">115</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točki 22. svojeg mišljenja, s obzirom na to da se Opći sud, kad je riječ o Komisijinoj glavnoj argumentaciji, oslonio na dva razloga navedena u točki 91. ove presude, na Komisiji je bilo da u prilog svojoj žalbi istakne prigovore koji se odnose na ta dva razloga. Prema tome, okolnost da prigovori istaknuti u okviru svakog dijela prvog žalbenog razloga, kad se razmatraju zasebno, nisu sami po sebi dovoljni da dovedu do ukidanja pobijane presude u slučaju da ih se prihvati ne omogućuje da se zaključi da su ti prigovori bespredmetni jer ih treba razmatrati u okviru prvog žalbenog razloga kao cjeline.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">116</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti argumentaciju koja se temelji na bespredmetnosti prvog dijela prvog žalbenog razloga i, prema tome, ispitati njegovu osnovanost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">i)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi prigovor, koji se temelji na postojanju pogreške u tumačenju sporne odluke</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">117</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija tvrdi da je Opći sud u točkama 125., 183. do 187., 228., 242., 243. i 249. pobijane presude pogrešno protumačio spornu odluku presudivši da se njezina glavna argumentacija o postojanju prednosti temeljila samo na nepostojanju zaposlenika i fizičke prisutnosti u sjedištima ASI‑ja i AOE‑a i da nije nastojala dokazati da su irske podružnice tih društava stvarno obavljale funkcije koje opravdavaju da im se raspodijeli dobit koja proizlazi iz iskorištavanja licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ASI i AOE. Stoga je Opći sud iz sporne odluke pogrešno zaključio da je Komisija raspodijelila dobit „isključivanjem”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">118</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja istaknuti da Komisija svojom žalbom ne osporava utvrđenja koja je Opći sud iznio u točkama 180. do 182., 184., 209., 227. i 242. pobijane presude, prema kojima je bila dužna provesti funkcionalnu analizu kako bi utvrdila „stvarne” djelatnosti irskih podružnica u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple prilikom raspodjele dobiti nastale iskorištavanjem tih licencija na ASI i AOE, umjesto da pretpostavi postojanje tih djelatnosti oslanjajući se na nepostojanje zaposlenika i fizičke prisutnosti u sjedištima ASI‑ja i AOE‑a. Kao što je to Komisija pojasnila u svojoj replici, ona stoga ne namjerava osporiti činjenicu da je pristup „isključivanjem” stvarno protivan irskom poreznom pravu i osobito članku 25. TCA‑a iz 1997. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">119</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, Komisija smatra da uopće nije slijedila rasuđivanje „isključivanjem” time što je smatrala da je dobit ostvarenu iskorištavanjem licencija intelektualnog vlasništva trebalo u porezne svrhe raspodijeliti na irske podružnice zbog toga što sjedišta ASI‑ja i AOE‑a nisu imala ni zaposlenike ni fizičku prisutnost izvan tih podružnica kako bi se osigurala kontrola i upravljanje tim licencijama. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">120</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, kao prvo, iz sporne odluke proizlazi da se Komisijino rasuđivanje temelji na pretpostavci prema kojoj, s jedne strane, primjena članka 25. TCA‑a iz 1997. zahtijeva prethodno određivanje metode raspodjele dobiti koja nije definirana u toj odredbi i, s druge strane, ta metoda treba dovesti do rezultata koji je u skladu s načelom nepristrane transakcije. Tu pretpostavku nije doveo u pitanje Opći sud, koji je, međutim, u skladu s onim što je presuđeno u presudi od 8. studenoga 2022., Fiat Chrysler Finance Europe/Komisija (C‑885/19 P i C‑898/19 P, EU:C:2022:859, t. 96. do 105.), istaknuo da, suprotno Komisijinu stajalištu, članak 107. stavak 1. UFEU‑a ne dovodi do obveze država članica da primijene to načelo, neovisno o sadržaju nacionalnog poreznog prava primjenjivog na oporezivanje predmetnih društava. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">121</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, u točki 221. pobijane presude Opći sud jasno je odbacio tezu koju je zastupala Komisija, prema kojoj postoji samostalna obveza primjene načela nepristrane transakcije koja proizlazi iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a i koja obvezuje države članice da to načelo primjenjuju horizontalno i u svim područjima svojeg nacionalnog poreznog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">122</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je u točki 224. pobijane presude dodao da je takozvano „normalno” oporezivanje definirano nacionalnim poreznim pravilima i da se sâmo postojanje prednosti mora utvrditi s obzirom na ta pravila. Međutim, pojasnio je da se – u slučaju da se tim nacionalnim pravilima predviđa da će se podružnice nerezidentnih društava glede dobiti ostvarene iz svojih poslovnih djelatnosti u Irskoj i rezidentna društva oporezivati pod istim uvjetima – člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a Komisiji omogućuje da nadzire odgovara li razina dobiti raspodijeljene na podružnice koju su nacionalna tijela prihvatila radi određivanja oporezive dobiti navedenih nerezidentnih društava onoj koja bi bila ostvarena obavljanjem tih poslovnih djelatnosti po tržišnim uvjetima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">123</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se primjena načela nepristrane transakcije u ovom slučaju temelji, kao što je to Opći sud priznao u točkama 210., 211., 218. do 220. i 247. pobijane presude, na poreznim pravilima irskog prava koja se odnose na oporezivanje društava i, prema tome, na referentnom sustavu koji je utvrdila Komisija i potvrdio Opći sud. U tom je pogledu Opći sud u točki 239. pobijane presude izričito priznao da, suprotno tvrdnjama Irske, primjena članka 25. TCA‑a iz 1997., kako ga je opisala ta država članica, u biti odgovara funkcionalnoj i činjeničnoj analizi u okviru prve faze mjerodavnog pristupa OECD‑a, pri čemu je pojašnjeno da je cilj te prve faze utvrditi imovinu, funkcije i rizike koje treba pripisati stalnoj poslovnoj jedinici društva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">124</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta utvrđenja Općeg suda navela su ga, među ostalim, na zaključak, u točkama 247. i 248. pobijane presude, da Komisija nije počinila pogrešku kada se pozvala na načelo nepristrane transakcije kao sredstvo radi provjere je li prilikom primjene irskih poreznih tijela članka 25. TCA‑a iz 1997. razina dobiti raspodijeljene na podružnice ASI‑ja i AOE‑a zbog njihovih poslovnih djelatnosti u Irskoj, kako je prihvaćena u spornim poreznim rješenjima, odgovarala razini dobiti koja bi bila ostvarena obavljanjem tih poslovnih djelatnosti po tržišnim uvjetima i kada se oslonila, u biti, na mjerodavni pristup OECD‑a za potrebe te primjene, uzimajući u obzir raspodjelu imovine, funkcija i rizika između tih podružnica i drugih dijelova tih društava. Ta utvrđenja treba smatrati prihvaćenima, s obzirom na to da ih druge stranke nisu valjano dovele u pitanje u okviru ovog žalbenog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">125</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, valja istaknuti da je Komisija smatrala, što se tiče metode raspodjele dobiti koja se temelji na načelu nepristrane transakcije, koju su, prema njezinu mišljenju, irska porezna tijela morala slijediti na temelju članka 25. TCA‑a iz 1997., da je dobit koju treba raspodijeliti na podružnicu nerezidentnog društva primjenom tog članka „ona koju bi [ta podružnica] ostvarila poslovanjem po tržišnim uvjetima, posebno u svojem poslovanju s drugim dijelovima društva, da je ona odvojeno i neovisno poduzeće koje obavlja iste ili slične djelatnosti pod istim ili sličnim uvjetima, uzimajući u obzir imovinu koju je upotrijebilo, funkcije koje je obavljalo i rizike koje je preuzelo to društvo preko podružnice i ostalih dijelova društva” (uvodna izjava 272. sporne odluke). Prema Komisijinu mišljenju, u ovom su slučaju stoga irska tijela bila dužna provjeriti, prije nego što odobre metodu raspodjele dobiti koju je predložilo društvo Apple Inc., trebaju li se, kao što je to tvrdilo potonje društvo, licencije intelektualnog vlasništva i s njima povezana dobit raspodijeliti izvan Irske. U tu su svrhu trebala usporediti funkcije koje obavljaju, imovinu koju upotrebljavaju i rizike koje su preuzeli ASI i AOE putem svojih sjedišta odnosno svojih irskih podružnica (uvodna izjava 273. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">126</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Komisija je redom analizirala relevantnost i stvarnost funkcija koje obavljaju sjedišta ASI‑ja i AOE‑a (uvodne izjave 276. do 294. sporne odluke), podružnice ASI‑ja i AOE‑a (uvodne izjave 295. do 304. te odluke) te društvo Apple Inc. (uvodne izjave 308. do 318. navedene odluke). Iz toga je osobito zaključila, s jedne strane, da raspodjelu dobiti ostvarene licencijama intelektualnog vlasništva koje drže ASI i AOE izvan Irske ne bi prihvatile irske podružnice tih društava da su bile odvojeni i samostalni poduzetnici koji djeluju u tržišnim uvjetima i, s druge strane, da bi, s obzirom na nepostojanje funkcija koje obavljaju sjedišta i/ili uzimajući u obzir djelatnosti koje obavljaju te podružnice, te licencije intelektualnog vlasništva trebalo raspodijeliti na potonje u porezne svrhe (uvodna izjava 305. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">127</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, Komisija je iz cijelog svojeg ispitivanja zaključila da su, s obzirom na metodu raspodjele licencija intelektualnog vlasništva i s time povezane dobiti koju su primijenila irska porezna tijela, sporna porezna rješenja dovela do znatnog smanjenja godišnje dobiti ASI‑ja i AOE‑a koja je oporeziva u Irskoj te da su stoga tim društvima dodijelila selektivnu prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a (uvodne izjave 320. i 321. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">128</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga iz faza rasuđivanja iznesenog u spornoj odluci proizlazi da je Komisija najprije smatrala da, kako bi se, u skladu s člankom 25. TCA‑a iz 1997., utvrdila oporeziva dobit ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj prema načelu nepristrane transakcije, valja usporediti funkcije koje obavljaju sjedišta odnosno irske podružnice tih društava u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva. Zatim je, u skladu s tim kriterijem, provela zasebno ispitivanje uloge svakog od tih sjedišta i svake od tih podružnica u vezi s tim licencijama. Nakon tog ispitivanja ona je utvrdila, s jedne strane, nepostojanje funkcija povezanih s licencijama intelektualnog vlasništva u pogledu sjedišta i, s druge strane, osobito u uvodnim izjavama 296. do 303. sporne odluke, aktivnu ulogu irskih podružnica koja proizlazi iz obavljanja određenog broja funkcija i rizika povezanih s upravljanjem tim licencijama i njihovim korištenjem. Osim toga, utvrđenje nepostojanja „aktivnih ili kritičnih” funkcija koje obavljaju sjedišta temelji se na nepostojanju suprotnih dokaza društva Apple Inc., zajedno s nepostojanjem stvarne sposobnosti tih sjedišta da obavljaju te funkcije. Stoga se Komisijina glavna argumentacija temelji ne samo na nepostojanju funkcija koje sjedišta obavljaju u odnosu na licencije intelektualnog vlasništva nego i na analizi funkcija koje podružnice stvarno obavljaju u vezi s tim licencijama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">129</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 29. svojeg mišljenja, utvrđenje da sjedišta nemaju zaposlenike ni fizičku prisutnost izvan irskih podružnica nije ono na temelju kojeg je Komisija zaključila da licencije intelektualnog vlasništva i s njima povezana dobit trebaju biti raspodijeljene na te podružnice. Komisija je taj zaključak donijela nakon povezivanja dvaju različitih utvrđenja, to jest, s jedne strane, nepostojanja aktivnih ili kritičnih funkcija koje obavljaju i rizika koje preuzimaju sjedišta i, s druge strane, brojnosti i središnje naravi funkcija koje obavljaju i rizika koje preuzimaju navedene podružnice, i to na temelju pravnog kriterija navedenog u uvodnoj izjavi 272. sporne odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">130</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Utvrđenje iz točke 186. pobijane presude, prema kojem „u sklopu svoje glavne argumentacije Komisija nije nastojala dokazati da su irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a stvarno nadzirale licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple, kada je zaključila da su irska porezna tijela morala na te podružnice raspodijeliti licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple”, stoga iskrivljava sadržaj sporne odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">131</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodna razmatranja, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava kad je smatrao, pogrešno tumačeći spornu odluku, da se Komisija u okviru svoje glavne argumentacije ograničila na pristup „isključivanjem”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">132</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da prvi prigovor prvog dijela prvog žalbenog razloga treba prihvatiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">ii)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi i treći prigovor</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">133</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prihvaćanje prvog prigovora prvog dijela prvog žalbenog razloga, nije potrebno ispitati druge prigovore tog dijela, koji su usmjereni protiv iste ocjene Općeg suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi dio prvog žalbenog razloga</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">134</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga Komisija tvrdi da je Opći sud, time što je u točkama 255. do 302. pobijane presude implicitno priznao da su funkcije koje je društvo Apple Inc. obavljalo trebale biti uzete u obzir radi određivanja oporezive dobiti ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj, u tu presudu unio postupovne nepravilnosti, nedostatak u obrazloženju, pogreške koje se tiču prava i iskrivljavanje primjenjivog nacionalnog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">135</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, te su točke zahvaćene postupovnom nepravilnošću i povredom obveze obrazlaganja. Komisija navodi da je u uvodnim izjavama 308. do 318. sporne odluke i u svojim podnescima u prvostupanjskom postupku objasnila razloge zbog kojih funkcije koje je društvo Apple Inc. obavljalo u odnosu na intelektualno vlasništvo grupe Apple nisu relevantne za ocjenu spornih poreznih rješenja, bez obzira na to je li riječ o funkcijama koje se obavljaju „u korist” ASI‑ja i AOE‑a ili „za račun” tih društava. Okolnost da se Opći sud pozvao na funkcije društva Apple Inc. kako bi odbio Komisijinu glavnu argumentaciju a da nije uzeo u obzir ta objašnjenja niti odgovorio na pitanje može li se smatrati da zaposlenici društva Apple Inc. obavljaju funkcije „za račun” ASI‑ja i AOE‑a radi raspodjele dobiti čini postupovnu nepravilnost i nedostatak u obrazloženju. Naposljetku, pozivajući se na funkcije društva Apple Inc., Opći sud proturječi pravnom kriteriju koji je u svrhu primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. odobrio u točkama 240. i 248. pobijane presude, u kojima se pozvao na funkcije koje obavljaju, na imovinu koju upotrebljavaju i na rizike koje preuzimaju podružnice i društva kojima pripadaju a da pritom nije spomenuo funkcije koje obavlja društvo Apple Inc. To proturječje čini nedostatak u obrazloženju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">136</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Komisija ističe da je Opći sud u točkama 267., 269., 273. do 275., 277., 281., 283. i 298. do 302. pobijane presude, pozivajući se na funkcije koje je društvo Apple Inc. obavljalo kako bi odbilo raspodjelu licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ASI i AOE na irske podružnice, povrijedio pristup zasebnog subjekta i načelo nepristrane transakcije. Stoga je pogrešno kvalificirao činjenice iznesene u točkama 251. do 311. te presude kada je presudio da Komisija u spornoj odluci nije dokazala postojanje prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">137</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta pogreška koja se tiče prava sastoji se, kao prvo, od pogrešnog tumačenja članka 107. stavka 1. UFEU‑a i iskrivljavanja nacionalnog prava. Budući da, najprije, društvo Apple Inc. nije držalo licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple, njegove funkcije povezane s tim intelektualnim vlasništvom ne mogu određivati raspodjelu tih licencija na sjedišta ASI‑ja i AOE‑a ili na njihove podružnice. Nadalje, iz pristupa zasebnog subjekta i načela nepristrane transakcije proizlazi da društvo Apple Inc., s jedne strane, kao i ASI i AOE, s druge strane, u svrhu oporezivanja treba tretirati kao zasebne subjekte i da njihove poslovne i financijske odnose, uređene transakcijama unutar grupe, treba vrednovati u skladu s načelom nepristrane transakcije. Za raspodjelu dobiti ASI‑ja i AOE‑a na njihova sjedišta i podružnice uzimaju se u obzir samo funkcije koje obavljaju ta sjedišta i podružnice. Funkcije povezane s intelektualnim vlasništvom grupe Apple koje obavlja društvo Apple Inc. „u korist” ASI‑ja i AOE‑a ili „za račun” tih društava ne mogu se stoga u načelu raspodijeliti na sjedišta ili podružnice navedenih društava. Naposljetku, prema Komisijinu mišljenju, iako politike grupe mogu služiti kao osnova za transakcije unutar grupe između povezanih društava multinacionalne grupe, one se ne mogu uzeti u obzir za potrebe raspodjele dobiti na stalnu poslovnu jedinicu nerezidentnog društva koje pripada toj grupi, kao što je to objašnjeno u uvodnoj izjavi 317. sporne odluke kao i u Komisijinim podnescima u prvostupanjskom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">138</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Opći sud je, time što se pogrešno pozvao na funkcije koje obavlja društvo Apple Inc. kako bi odbio Komisijin odabir, u skladu s pristupom zasebnog subjekta, načelom nepristrane transakcije i strukturom grupe Apple, da licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ASI i AOE raspodijeli na njihove irske podružnice, zanemario taj pristup i to načelo. Time je u točkama 255. do 302. pobijane presude pogrešno primijenio pojam prednosti iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a i/ili iskrivio nacionalno pravo. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">139</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, najprije, kontrole kvalitete, upravljanja objektima za istraživanje i razvoj i upravljanja rizicima poduzetnika, navedenih u točkama 259. do 267. i 288. pobijane presude, Komisija smatra da je sve funkcije i rizike na koje se Opći sud oslonio kako bi odbio njezinu glavnu argumentaciju o postojanju prednosti preuzelo društvo Apple Inc., bilo kao matično društvo grupe Apple u okviru politika grupe bilo „u korist” ASI‑ja i AOE‑a na temelju ugovora o podjeli troškova. Kao što je to Komisija objasnila u uvodnim izjavama 308. do 318. sporne odluke, te funkcije i rizici nisu relevantni za raspodjelu dobiti ASI‑ja i AOE‑a između njegovih sjedišta i podružnica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">140</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, Opći sud pogrešno se pozvao, u točkama 268. do 284. pobijane presude, na funkcije koje je društvo Apple Inc. obavljalo kada je ispitivao svaku od funkcija za koje je Komisija u spornoj odluci navela da ih je obavljala irska podružnica ASI‑ja. Naime, politike i strategije koje je osmislilo i razvilo društvo Apple Inc. nemaju nikakvu ulogu u raspodjeli dobiti ASI‑ja između njegova sjedišta i podružnice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">141</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, što se tiče funkcija koje obavlja irska podružnica AOE‑a, o kojima se raspravljalo u točkama 285. do 295. pobijane presude, Opći sud pogrešno je smatrao da one ne opravdavaju to da je Komisija na tu podružnicu raspodijelila licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">142</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, što se tiče primjera strateških odluka unutar grupe Apple, navedenih u točkama 298. do 302. pobijane presude, one nisu relevantne za raspodjelu dobiti ASI‑ja i AOE‑a između njihovih sjedišta i podružnica. Što se tiče, osobito, navodnih dokaza o ugovorima „o kojima je pregovaralo i koje je potpisalo društvo majka Apple” navedenih u točki 301. pobijane presude, oni nisu bili podneseni tijekom upravnog postupka, nego prvi put pred Općim sudom, u okviru predmeta T‑892/16, te su stoga nedopušteni. Što se tiče punomoći na temelju kojih su direktori društva Apple Inc. potpisali te ugovore „za” ASI, tri od njih podnesene su tek u stadiju replike podnesene u tom predmetu. Oslanjajući se na te punomoći, za koje ništa ne opravdava to da ih se ne podnese u stadiju tužbe, Opći sud počinio je postupovnu nepravilnost. U svakom slučaju ti dokazi nisu relevantni za raspodjelu dobiti ASI‑ja i AOE‑a između njihovih sjedišta i podružnica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">143</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svojoj replici Komisija odbija tvrdnju protivnikâ žalbe prema kojoj je Opći sud smatrao da su samo funkcije koje su obavljale irske podružnice bile relevantne za primjenu članka 25. TCA‑a iz 1997. te se stoga nije pozvala niti je imala potrebu pozvati se na funkcije koje je društvo Apple Inc. obavljalo kako bi odbila njegovu glavnu argumentaciju koja se odnosi na postojanje prednosti. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">144</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija u tom pogledu ističe da je Opći sud u točkama 240., 242., 247. i 248. pobijane presude odobrio pravni kriterij, koji je ona iznijela u uvodnim izjavama 265. do 274. sporne odluke, koji se temelji samo na uzimanju u obzir, kako bi se utvrdilo postojanje prednosti, djelatnosti koje su obavljala, imovine koju su upotrebljavala i rizika koje su preuzela sjedišta i podružnice ASI‑ja i AOE‑a. Iako se Irska, ASI, AOI i Veliko Vojvodstvo Luksemburg ne slažu s utvrđenjima navedenima u tim točkama, ona su, s obzirom na to da nisu osporena u okviru protužalbe, sada postala pravomoćna (presuda od 4. ožujka 2021., Komisija/Fútbol Club Barcelona, C‑362/19 P, EU:C:2021:169, t. 110.). Komisija naposljetku ističe da je Opći sud, suprotno onomu što tvrde Irska, ASI, AOI i Veliko Vojvodstvo Luksemburg, stvarno primijenio kriterij različit od onoga koji je odobrio, a koji se temelji na usporedbi između funkcija koje obavljaju irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a, s jedne strane, i onih koje obavlja društvo Apple Inc., s druge strane.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">145</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska smatra da su Komisijini navodi u pogledu funkcija „koje obavlja društvo Apple [Inc.]” nedopušteni, bespredmetni i u svakom slučaju neosnovani.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">146</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, Irska tvrdi da ti navodi iskrivljuju pobijanu presudu. Ističe da se, suprotno onomu što tvrdi Komisija, odbijanje glavne argumentacije u pobijanoj presudi ne temelji na navodnim „funkcijama koje obavlja društvo Apple [Inc.]”, koje nisu relevantne za ocjenu djelatnosti irskih podružnica, nego na stvarnim djelatnostima tih podružnica i na okolnosti da Komisija nije pružila nikakav dokaz da navedene podružnice stvarno obavljaju ključne funkcije i upravljaju rizicima povezanima s intelektualnim vlasništvom grupe Apple. Opći sud je u odgovoru na Komisijine navode utvrdio da su sve strateške odluke o intelektualnom vlasništvu grupe Apple stvarno donesene u Sjedinjenim Američkim Državama i da su direktori ASI‑ja i AOE‑a zapravo mogli obavljati, i da su obavljali, bitne funkcije tih društava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">147</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Irska smatra da se Općem sudu ne može prigovoriti postupovna nepravilnost ili nedostatak u obrazloženju. Opći sud, koji nije bio dužan odgovoriti na svaku točku koja mu je bila podnesena, ispitao je Komisijine argumente u pogledu uloge zaposlenika društva Apple Inc. Što se tiče dokaza koji se odnose na potpisivanje ugovora, čiju dopuštenost Komisija osporava, Irska tvrdi da se radilo samo o dijelu dokaza na koje se Opći sud pozvao u prilog svojoj ocjeni u točki 302. pobijane presude. U svakom slučaju, suprotno onomu što tvrdi Komisija, tužba za poništenje mogla bi se temeljiti na informacijama koje nisu dostavljene tijekom upravnog postupka, ako su te informacije tada bile dostupne i Komisija ih je trebala ispitati (presude od 20. rujna 2017., Komisija/Frucona Košice, C‑300/16 P, EU:C:2017:706, t. 71. i od 22. svibnja 2019., Real Madrid Club de Fútbol/Komisija, T‑791/16, EU:T:2019:346, t. 118.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">148</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Irska tvrdi da se Komisijinim navodima koji se temelje na povredi i pogrešnoj primjeni članka 107. UFEU‑a kao i iskrivljavanju nacionalnog prava zapravo nastoje dovesti u pitanje činjenična utvrđenja Općeg suda. Konkretno, Komisija nije iznijela nikakvu argumentaciju ni dokaz u prilog tvrdnji da je Opći sud iskrivio irsko pravo. Ta je tvrdnja, dakle, zbog tog razloga nedopuštena. Komisija također nije objasnila zašto se pobijanom presudom povređuje članak 107. stavak 1. UFEU‑a zbog povrede ili zanemarivanja pristupa zasebnog subjekta ili načela nepristrane transakcije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">149</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, Komisijina argumentacija je bespredmetna. Irska tvrdi da činjenice koje je utvrdio Opći sud pokazuju da iz primjene mjerodavnog pristupa OECD‑a na koji se poziva Komisija proizlazi da je dobit na koju su ASI i AOE stvarno platili porez bila u skladu s načelom nepristrane transakcije. Čak i da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava i da je povrijedio članak 107. UFEU‑a ili da je iskrivio nacionalno pravo, što nije slučaj, ta okolnost ne bi mogla izmijeniti ta činjenična utvrđenja koja Komisija ne može osporavati u nedostatku iskrivljavanja dokaza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">150</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ASI i AOI tvrde da drugi dio prvog žalbenog razloga treba odbaciti kao nedopušten i, u svakom slučaju, odbiti kao neosnovan i/ili bespredmetan. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">151</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodno ističu da je temeljni nedostatak Komisijina pristupa taj da je njezina procjena djelatnosti ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj pogrešna. Opći sud ispitao je brojne dokaze i pravilno presudio da je, s obzirom na funkcije i djelatnosti koje obavljaju irske podružnice, razina oporezivanja tih društava u Irskoj bila u skladu s nacionalnim poreznim pravom. Stoga se pobijana presuda ne može opovrgnuti nijednim argumentom koji je iznijela Komisija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">152</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, Komisija pogrešno tvrdi da je Opći sud povrijedio članak 107. UFEU‑a i iskrivio nacionalno pravo. Komisija iskrivljuje pobijanu presudu i zapravo želi dovesti u pitanje činjenična utvrđenja Općeg suda. Međutim, Komisija ne navodi koje je to konkretne dokaze Opći sud iskrivio i na koji način.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">153</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Komisija pogrešno tvrdi da je pobijana presuda zahvaćena postupovnom nepravilnošću i nedostatkom u obrazloženju jer Opći sud nije odgovorio na njezine argumente koji se odnose na „funkcije koje obavlja društvo Apple [Inc.]” i zaposlenike društva Apple Inc. koji djeluju za ASI i AOE te u njihovo ime. Naime, Opći sud je u okviru dovoljnog obrazloženja na temelju kojeg stranke mogu razumjeti razloge njegove odluke, a Sud izvršiti svoj nadzor u stadiju žalbe, ispitao i odbio te argumente.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">154</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, ne može se valjano tvrditi da se Opći sud oslonio na nedopuštene dokaze. Kao prvo, Komisija pogrešno prigovara Općem sudu da se oslonio na dokaze o djelatnostima ASI‑ja i AOE‑a izvan Irske koji su prvi put podneseni u tužbi podnesenoj u predmetu T‑892/16. U svakom slučaju, Opći sud bio je dužan uzeti u obzir sve relevantne informacije koje je Komisija mogla dobiti tijekom upravnog postupka (presuda od 20. rujna 2017., Komisija/Frucona Košice, C‑300/16 P, EU:C:2017:706, t. 71.). Kao drugo, Komisija također pogrešno ističe da su određene punomoći koje su ASI i AOE dodijelili bile nedopuštene. Ta su društva, naime, obavijestila Komisiju o važnosti punomoći tijekom upravnog postupka, među ostalim, dostavljajući joj zapisnike upravnih odbora. ASI i AOI tvrde da su stoga imali pravo uključiti te dokaze u svoju tužbu i da ih je Opći sud smio prihvatiti i ispitati, iako se naposljetku oslonio na činjenice i dokaze iznesene u Komisijinu spisu kako bi utemeljio svoju presudu. ASI i AOI također tvrde da je Komisijin prigovor u svakom slučaju bespredmetan jer punomoći, koje se odnose na funkcije tih društava izvan Irske, ne mogu izmijeniti ocjenu Općeg suda prema kojoj je Komisija počinila pogrešku u svojoj ocjeni djelatnosti navedenih društava u Irskoj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">155</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Veliko Vojvodstvo Luksemburg pojašnjava da namjerava odgovoriti samo na određene aspekte koje je Komisija istaknula u svojoj žalbi, a koji se odnose na horizontalna pitanja, i to osobito na glavnu argumentaciju koja se odnosi na postojanje prednosti te na relevantna načela i standard dokazivanja u ispitivanju spornih poreznih rješenja. Suprotno tomu, ne izjašnjava se o Komisijinim razmatranjima u vezi s raspodjelom funkcija između različitih subjekata grupe Apple. U tom pogledu samo navodi da je riječ isključivo o činjeničnim pitanjima koja, prema ustaljenoj sudskoj praksi, ne mogu biti predmet žalbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">156</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U pogledu merituma, Veliko Vojvodstvo Luksemburg tvrdi, kao prvo, da se Komisija ne može osloniti na temeljna porezna načela, osobito načelo nepristrane transakcije i pristup zasebnog subjekta, koja definira samostalno i ne uzimajući u obzir nacionalna porezna pravila. Opći sud je, među ostalim, pravilno podsjetio na to da se sâmo postojanje prednosti može utvrditi samo u odnosu na „normalno” oporezivanje (točka 223. pobijane presude) i da je stoga isključivo s obzirom na irsko porezno pravo Komisija bila dužna provjeriti jesu li sporna porezna rješenja dovela do stvaranja prednosti (točka 234. pobijane presude). Kao drugo, Komisija u potpunosti zanemaruje prvi dio pobijane presude u kojem se nedvosmisleno utvrđuje da je ta institucija pogrešno primijenila irsko porezno pravo te prešućuje odlučujuća utvrđenja Općeg suda o tumačenju tog prava, osobito članka 25. TCA‑a iz 1997. koji se odnosi na oporezivanje nerezidentnih društava u Irskoj. Kao treće, Veliko Vojvodstvo Luksemburg tvrdi da je, iako nije nužno za poništenje sporne odluke, činjenica da je Opći sud uzeo u obzir funkcije društva Apple Inc. bila točna i relevantna za potvrdu da irske podružnice nisu „stvarno” obavljale sve funkcije povezane s intelektualnim vlasništvom grupe Apple.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">157</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Nadzorno tijelo EFTA‑e slaže se sa stajalištem koje zastupa Komisija. Tvrdi da je irsko porezno tijelo, kako bi se uskladilo s pristupom zasebnog subjekta i načelom nepristrane transakcije, u okviru primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. moralo ocijeniti funkcije koje obavljaju irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a u odnosu na funkcije koje obavljaju njihova sjedišta u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ta društva. To je potvrdio Opći sud u točki 248. pobijane presude, ističući da „za potrebe primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. prilikom raspodjele dobiti na irsku podružnicu nerezidentnog društva treba uzeti u obzir raspodjelu imovine, funkcija i rizika između podružnice i drugih dijelova tog društva”. Međutim, Opći sud nije primijenio taj kriterij kako bi odbio Komisijinu glavnu argumentaciju u točkama 251. do 302. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">158</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi dio prvog žalbenog razloga u biti se odnosi na točke 251. do 311. pobijane presude, u kojima je Opći sud ispitao Komisijine ocjene u vezi s djelatnostima unutar grupe Apple, pri čemu je redom analizirao djelatnosti irske podružnice ASI‑ja (točke 255. do 284. pobijane presude), djelatnosti irske podružnice AOE‑a (točke 285. do 295. te presude) i djelatnosti izvan navedenih podružnica (točke 296. do 309. te presude). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">159</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija u tom pogledu ističe da, s obzirom na to da je društvo Apple Inc. subjekt koji je odvojen od ASI‑ja i AOE‑a, funkcije koje je ono obavljalo u vezi s intelektualnim vlasništvom grupe Apple u svojstvu matičnog društva grupe ili na temelju sporazuma unutar grupe, bez obzira na to je li to „u korist” cijele grupe ili specifično ASI‑ja i AOE‑a ili „za račun” potonjih, ne utječu na raspodjelu dobiti od iskorištavanja licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple koju ta dva društva drže za kupnju, proizvodnju, prodaju i distribuciju proizvoda te grupe izvan američkog kontinenta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">160</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija u tom kontekstu ističe dva prigovora. Prvi se prigovor odnosi na to da je Opći sud počinio postupovnu nepravilnost i da je usvojio nedovoljno i proturječno obrazloženje. Drugi se prigovor odnosi na povredu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, na iskrivljavanje irskog prava i na postupovnu nepravilnost zbog uzimanja u obzir nedopuštenih dokaza. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">161</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju argumenata koji se uvelike podudaraju, Irska, ASI i AOI te Veliko Vojvodstvo Luksemburg tvrde da su prigovori koje je istaknula Komisija djelomično nedopušteni, bespredmetni i, u svakom slučaju, neosnovani.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">162</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja ispitati drugi prigovor koji je istaknula Komisija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi prigovor, koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU‑a, iskrivljavanju irskog prava i postupovnoj nepravilnosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">163</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija ističe da je Opći sud, time što se oslonio na funkcije koje obavlja društvo Apple Inc., zanemario pristup zasebnog subjekta i načelo nepristrane transakcije na kojima se temelji članak 25. TCA‑a iz 1997. Budući da, u skladu sa sudskom praksom, pogreška u tumačenju ili primjeni nacionalnog prava čini pogrešku u tumačenju i primjeni članka 107. stavka 1. UFEU‑a, Opći sud povrijedio je i tu odredbu. Konkretnije, Opći sud pravilno je tumačio irsko pravo tako što je u točki 248. pobijane presude utvrdio da „za potrebe primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. prilikom raspodjele dobiti na irsku podružnicu nerezidentnog društva treba uzeti u obzir raspodjelu imovine, funkcija i rizika između podružnice i drugih dijelova tog društva”. Međutim, u točkama 255. do 302. te presude Opći sud primijenio je drukčiji i pogrešan „pravni kriterij” tako što je funkcije koje su obavljale irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a usporedio s funkcijama koje je obavljalo društvo Apple Inc., umjesto da ih je usporedio s funkcijama koje su obavljala sjedišta tih dvaju društava u Irskoj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">164</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija se također poziva na postupovnu nepravilnost Općeg suda u dijelu u kojem se oslonio na nedopuštene dokaze.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">i)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">165</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost ovog prigovora osporavana je s dvaju gledišta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">166</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, Irska, ASI i AOI te Veliko Vojvodstvo Luksemburg tvrde da je taj prigovor nedopušten jer se njime nastoji osporiti ocjena činjenica i dokaza koju je proveo Opći sud. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">167</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta argumentacija ne može se prihvatiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">168</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U slučaju žalbe Sud nije nadležan utvrđivati činjenice niti, u načelu, ispitivati dokaze koje je Opći sud prihvatio u prilog tim činjenicama. Naime, ako su ti dokazi pravilno pribavljeni i poštovana su opća načela prava i postupovna pravila koja se primjenjuju na dokazivanje i izvođenje dokaza, samo je na Općem sudu da ocijeni dokaznu vrijednost dokaza koji su mu dostavljeni. Ta ocjena ne čini, dakle, osim u slučaju iskrivljavanja dokaza podnesenih pred Općim sudom, pravno pitanje koje podliježe nadzoru Suda (presuda od 11. svibnja 2017., Dyson/Komisija, C‑44/16 P, EU:C:2017:357, t. 30. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">169</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovlast nadzora Suda nad činjeničnim utvrđenjima Općeg suda stoga obuhvaća, među ostalim, materijalnu neispravnost tih utvrđenja koja proizlazi iz dokumenata iz spisa, iskrivljavanje dokaza, njihovu pravnu kvalifikaciju i pitanje jesu li poštovana pravila u području tereta dokazivanja i izvođenja dokaza (presuda od 11. svibnja 2017., Dyson/Komisija, C‑44/16 P, EU:C:2017:357, t. 31. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">170</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju Komisija ističe da je Opći sud time što je uzeo u obzir funkcije koje obavlja društvo Apple Inc. počinio pogrešku koja utječe na činjeničnu analizu koju je proveo u točkama 251. do 311. pobijane presude i rezultate te analize, što je dovelo do pogrešne primjene nacionalnog prava i povrede članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Međutim, svojim drugim prigovorom u potporu drugom dijelu prvog žalbenog razloga Komisija u biti želi dovesti u pitanje kriterij na temelju kojeg je Opći sud proveo tu analizu, koji zanemaruje relevantni referentni okvir, i kritizira kvalifikaciju činjenica koju je Opći sud izvršio na toj osnovi. Stoga se Komisijina argumentacija ne može odbaciti kao nedopuštena.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">171</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Irska te ASI i AOI također ističu da je prigovor o kojem je riječ nedopušten jer se njime nastoje osporiti ocjene koje je Opći sud proveo u pogledu irskog prava, pri čemu se ne poziva na iskrivljavanje tog prava. Konkretno, Irska tvrdi da se Komisija oslanja na pogrešno tumačenje sudske prakse proizišle iz presude od 28. lipnja 2018., Andres (stečaj Heitkamp BauHolding)/Komisija (C‑203/16 P, EU:C:2018:505), kad u biti navodi da svaka pogreška u tumačenju i primjeni nacionalnog prava čini pogrešku u tumačenju i primjeni članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">172</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta se argumentacija također ne može prihvatiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">173</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da je nadležnost Suda prilikom odlučivanja o žalbi protiv odluke Općeg suda definirana člankom 256. stavkom 1. drugim podstavkom UFEU‑a. U tom se članku navodi da žalba mora biti ograničena na pravna pitanja i da mora biti „u skladu s uvjetima i ograničenjima utvrđenima u Statutu”. Na taksativnom popisu žalbenih razloga koji se mogu podnijeti s tim u svezi, u članku 58. prvom stavku Statuta Suda Europske unije pojašnjava se da se žalba može temeljiti na povredi prava Unije koju je počinio Opći sud (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 76. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">174</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Doduše, u načelu, što se tiče ispitivanja, u okviru žalbenog postupka, ocjena Općeg suda glede nacionalnog prava, koje su u području državnih potpora činjenična ocjena, Sud je nadležan samo utvrditi je li došlo do iskrivljavanja tog prava. Međutim, Sudu se ne može uskratiti mogućnost da provjeri čine li takve ocjene same po sebi povredu prava Unije (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 77. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">175</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pitanje je li Opći sud na prikladan način odredio relevantni referentni okvir i, shodno tomu, na pravilan način protumačio odredbe tog okvira, pravno je pitanje koje Sud može preispitivati u fazi žalbe. Naime, argumenti kojima se dovodi u pitanje odabir referentnog okvira u okviru prve faze analize postojanja selektivne prednosti dopušteni su jer ta analiza polazi od pravne kvalifikacije nacionalnog prava na temelju odredbe prava Unije (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 78. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">176</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Oduzeti Sudu mogućnost da utvrdi je li Opći sud, a da pritom nije počinio pogrešku koja se tiče prava, preuzeo granice relevantnog referentnog okvira, njegovo tumačenje i primjenu kao odlučujući parametar u svrhu ispitivanja postojanja selektivne prednosti značilo bi prihvatiti mogućnost da je Opći sud, ovisno o slučaju, počinio povredu odredbe primarnog prava Unije, odnosno članka 107. stavka 1. UFEU‑a, pri čemu se ta povreda ne može sankcionirati u okviru žalbe, što bi bilo protivno članku 256. stavku 1. drugom podstavku UFEU‑a (presuda od 5. prosinca 2023., Luksemburg i dr./Komisija, C‑451/21 P i C‑454/21 P, EU:C:2023:948, t. 79. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">177</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju Komisija tvrdi da je Opći sud, iako je u točki 248. pobijane presude pravilno utvrdio pravni kriterij koji je primjenjiv na temelju irskog prava u okviru glavne argumentacije o postojanju prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, ipak primijenio drukčiji kriterij koji bi imao za posljedicu dovođenje u pitanje odabira referentnog sustava s obzirom na koji treba analizirati postojanje selektivne prednosti u okviru prve faze utvrđene u točki 79. ove presude. Svojom argumentacijom Komisija konkretno želi osporiti ocjenu Općeg suda članka 25. TCA‑a iz 1997. To je od ključne važnosti za analizu koju treba provesti na temelju članka 107. stavka 1. UFEU‑a jer utječe na definiciju „normalnog” oporezivanja na temelju irskog prava, na temelju koje valja ocijeniti postojanje prednosti u smislu te odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">178</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja smatrati da, time što je pozvala Sud da provjeri je li Opći sud pravilno utvrdio doseg nacionalnog prava primjenjivog na oporezivanje nerezidentnih društava i njegovu primjenu u ovom slučaju, Komisija nastoji osporiti referentni sustav koji je Opći sud smatrao pravilnim za utvrđivanje normalnog oporezivanja u svrhu analize postojanja selektivne prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">179</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodna razmatranja, razloge nedopuštenosti koje su istaknuli Irska, ASI i AOI te Veliko Vojvodstvo Luksemburg treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">ii)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uzimanje u obzir nedopuštenih dokaza</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">180</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija tvrdi da se Opći sud pogrešno pozvao na dokaze navedene u točki 301. pobijane presude kako bi presudio da su o ugovorima s trećim proizvođačima originalne opreme (Original Equipment Manufacturers, u daljnjem tekstu: OEM‑ovi), odgovornima za proizvodnju velikog dijela proizvoda koje ASI prodaje, i o ugovorima s klijentima, poput telekomunikacijskih operatora, pregovarali direktori grupe Apple i da su ih potpisala, preko svojih direktora, izravno ili putem punomoći, društva Apple Inc. i ASI. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">181</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema Komisijinu mišljenju, Opći sud nije mogao uzeti u obzir te dokaze – koji se sastoje, s jedne strane, od različitih razmjena poruka e‑pošte između direktora društva Apple Inc. u pogledu ugovora s OEM‑ovima i telekomunikacijskim operatorima i, s druge strane, od četiri punomoći koje je ASI dodijelio direktorima društva Apple Inc. u vezi s potpisivanjem ugovora s OEM‑ovima i tim operatorima – s obzirom na to da nisu bili podneseni tijekom upravnog postupka i, što se tiče punomoći, također zbog toga što su one bile podnesene tek u okviru replike pred Općim sudom ili nikad nisu bile podnesene. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">182</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ASI i AOI ne osporavaju činjenicu da ti dokazi nisu bili podneseni tijekom upravnog postupka. Međutim, navode da je Komisija bila obaviještena o aktivnostima direktora ASI‑ja i AOE‑a iz Sjedinjenih Američkih Država te o tome da predmetne punomoći postoje i da su važne kao i o tome da je mogla dobiti sve relevantne dokaze da je provela odgovarajuću istragu. Osim toga, ASI i AOI tvrde da je Komisijin prigovor bespredmetan jer predmetne punomoći ne mogu dovesti u pitanje ocjenu Općeg suda o Komisijinoj ocjeni djelatnosti ASI‑ja i AOI‑ja u Irskoj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">183</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da zakonitost odluke u području državnih potpora sud Unije treba ocjenjivati s obzirom na informacije kojima je Komisija mogla raspolagati na dan kada je donijela tu odluku i koje je ona mogla, na svoj zahtjev, dobiti tijekom upravnog postupka (presuda od 10. studenoga 2022., Komisija/Valencia Club de Fútbol, C‑211/20 P, EU:C:2022:862, t. 85. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">184</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisiji se ne može prigovoriti da nije uzela u obzir eventualne činjenične ili pravne elemente koji su joj mogli biti podneseni u upravnom postupku, ali nisu, jer Komisija nije obvezna po službenoj dužnosti ili predviđanjem ispitati elemente koji su joj mogli biti podneseni (vidjeti u tom smislu presudu od 2. travnja 1998., Komisija/Sytraval i Brink’s France, C‑367/95 P, EU:C:1998:154, t. 60.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">185</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, što se tiče, kao prvo, razmjena poruka e‑pošte između direktorâ društva Apple Inc. u vezi s ugovorima s OEM‑ovima i telekomunikacijskim operatorima, iz spisa predmeta pred Općim sudom proizlazi da su te razmjene u bitnome bile ograničene na izvješćivanje o djelatnostima koje su obavljali zaposlenici društva Apple Inc. u okviru ugovora o podjeli troškova i da nisu sadržavale nikakvo prešutno ili izričito upućivanje na ASI. Stoga je riječ o dokumentaciji koja nije povezana s predmetom upravnog postupka jer se odnosi na djelatnosti subjekta koji je odvojen od ASI‑ja i na odnose unutar grupe koji nisu povezani s predmetom spornih poreznih mišljenja. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">186</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se ne može tvrditi da je Komisija bila dužna zatražiti da se ti dokazi podnesu tijekom upravnog postupka, čak i pod pretpostavkom da je mogla sumnjati na njihovo postojanje. Naprotiv, na ASI‑ju i AOE‑u je bilo da tijekom upravnog postupka Komisiji podnesu navedene elemente ako su smatrali da se njima može utvrditi postojanje i relevantnost centraliziranog karaktera strateških odluka unutar grupe Apple koje su njezini direktori donijeli u Cupertinu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">187</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, kao drugo, punomoći u vezi s potpisivanjem ugovora s OEM‑ovima i telekomunikacijskim operatorima, nije sporno da je riječ o dokazima na koje se Opći sud oslonio u točki 301. pobijane presude. Također nije sporno da je cjelovit popis punomoći koje su dodijelili direktori ASI‑ja i AOE‑a bio dostavljen tek u prilogu tužbi u prvostupanjskom postupku koju su podnijela ta društva, da su tri od tih punomoći, koje se odnose na ugovore s OEM‑ovima, podnesene tek u stadiju replike i da četvrta, koja se odnosi na ugovore s telekomunikacijskim operatorima, nikad nije podnesena. Nije sporno ni to da se u zapisnicima sa sjednica upravnih odbora ASI‑ja i AOE‑a koji su podneseni tijekom upravnog postupka (u daljnjem tekstu: zapisnici koje je pregledala Komisija) nisu navodile punomoći za potpisivanje ugovora s OEM‑ovima, nego samo punomoć za potpisivanje ugovora s telekomunikacijskim operatorima, koja, kao što je navedeno, nije nikad dostavljena.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">188</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o dokazima s kojima je Komisija bila upoznata tijekom upravnog postupka, valja istaknuti da se u očitovanjima grupe Apple od 7. rujna 2015., koja su dostavljena u prilogu tužbi ASI‑ja i AOE‑a pred Općim sudom, navodi postojanje sustava punomoći koje su upravni odbori ASI‑ja i AOE‑a izdali, konkretno, s obzirom na pregovore i potpisivanje ugovora s OEM‑ovima i telekomunikacijskim operatorima. Međutim, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 50. svojeg mišljenja, ta očitovanja sadržavaju samo nejasno i nedovoljno detaljno upućivanje. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">189</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim se okolnostima Komisiji ne može prigovoriti da nije ishodila punomoći o kojima je riječ tijekom upravnog postupka. Osobito valja uzeti u obzir činjenicu da je ona zatražila i ispitala sve zapisnike upravnih odbora ASI‑ja i AOE‑a iz relevantnog razdoblja, u kojima se samo usputno spominju te punomoći.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">190</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, valja istaknuti da, suprotno onomu što tvrde ASI i AOE, ovaj Komisijin prigovor nije bespredmetan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">191</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, oslanjajući se na dokaze iz točke 301. pobijane presude i osobito na određene punomoći, Opći sud je u sljedećoj točki zaključio da je Komisija pogrešno zaključila da su upravljanje intelektualnim vlasništvom grupe Apple, čije su licencije držali ASI i AOE, nužno preuzele irske podružnice tih društava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">192</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Upravo je s obzirom na tu ocjenu u točki 310. te presude presudio da Komisija nije dokazala da je na te podružnice trebalo raspodijeliti dobit koja proizlazi iz iskorištavanja licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple radi utvrđivanja godišnje oporezive dobiti ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj te je, u konačnici, u točki 312. navedene presude prihvatio tužbene razloge koji su bili usmjereni protiv Komisijine glavne argumentacije i koji su se temeljili na tome da irska porezna tijela ASI‑ju i AOE‑u nisu dodijelila prednost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">193</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga treba prihvatiti argument prema kojem je Opći sud, uzimajući u obzir nedopuštene dokaze u prilog svojoj ocjeni iz točke 301. pobijane presude, počinio postupovnu nepravilnost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni kriterij primjenjiv na temelju irskog prava za utvrđivanje dobiti nerezidentnog društva</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">194</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako se stranke slažu da se u okviru funkcionalne analize potrebne za primjenu članka 25. TCA‑a iz 1997. isključi relevantnost funkcija koje obavlja zaseban subjekt, u ovom slučaju društvo Apple Inc., nerezidentnog društva čiju oporezivu dobit treba ocijeniti u Irskoj, one, naprotiv, zastupaju različita stajališta o dosegu i sadržaju analize koja se zahtijeva na temelju irskog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">195</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, Komisija smatra da je Opći sud u točki 248. pobijane presude pravilno utvrdio pravni kriterij koji se primjenjuje na temelju irskog prava za utvrđivanje dobiti nerezidentnog društva koja se oporezuje u Irskoj i da taj kriterij treba uzeti u obzir „raspodjelu imovine, funkcija i rizika između podružnice i drugih dijelova tog društva”. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">196</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska pak smatra da se analiza koja je relevantna za potrebe primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. treba odnositi, kao što je to Opći sud utvrdio, konkretno, u točki 227. pobijane presude i potvrdio u nekoliko drugih točaka te presude, na „stvarne djelatnosti [irskih podružnica nerezidentnog društva] i na tržišnu vrijednost” tih djelatnosti. ASI i AOI pak ističu da je Opći sud u točkama 182. do 186. pobijane presude pojasnio da se na temelju irskog prava dobit ostvarena od intelektualnog vlasništva može raspodijeliti na irsku podružnicu nerezidentnog društva samo ako podružnica nadzire intelektualno vlasništvo kojim se ostvaruje ta dobit. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">197</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska te ASI i AOI, koji smatraju da djelatnosti koje obavljaju sjedišta uopće nisu relevantne za primjenu članka 25. TCA‑a iz 1997., u biti smatraju da se točka 248. pobijane presude na koju se oslanja Komisija odnosi na primjenu mjerodavnog pristupa OECD‑a, a ne članka 25. TCA‑a iz 1997., te da u svakom slučaju osobito iz točke 242. navedene presude proizlazi da se tim pristupom ne odobrava usporedna analiza na koju se oslanja Komisija, a koja se protivi irskom pravu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">198</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu nije sporno da je Opći sud smatrao, osobito u točki 242. pobijane presude, da i članak 25. TCA‑a iz 1997. te načelo nepristrane transakcije i mjerodavan pristup OECD‑a zahtijevaju, kako bi se utvrdila dobit nerezidentnog društva oporeziva u Irskoj, primjenu „funkcionalne” analize kako bi se utvrdile djelatnosti koje je obavljala, imovina koju je upotrebljavala i rizici koje je preuzela podružnica tog društva u Irskoj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">199</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu Opći sud, s jedne strane, u točki 240. pobijane presude priznao da je za određivanje funkcija koje je stvarno preuzela irska podružnica nerezidentnog društva za potrebe primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. bilo potrebno uzeti u obzir „raspodjelu imovine, funkcija i rizika između podružnice i drugih dijelova tog društva”. S druge strane, Opći sud utvrdio je u točki 242. te presude da se analiza kojom se nastoji odrediti imovina, funkcije i rizici koji se moraju raspodijeliti na stalnu poslovnu jedinicu društva na osnovi djelatnosti koje ona stvarno obavlja ne može „provodi[ti] na apstraktan način, zanemarujući djelatnosti i funkcije koje se obavljaju unutar društva kao cjeline”. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">200</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, takvo je tumačenje u skladu sa samim tekstom članka 25. TCA‑a iz 1997. kojim se, u svrhu utvrđivanja oporezive dobiti nerezidentnog društva u Irskoj, zahtijeva da se utvrdi „dohodak od poslovne djelatnosti ostvaren izravno ili neizravno preko podružnice […] te sav dohodak od imovine ili prava koje upotrebljava ili koje drži podružnica […] ili koji se drže za nju”. Iz razmatranja u točki 248. pobijane presude osobito proizlazi da takva identifikacija zahtijeva, kao što je to u biti naveo nezavisni odvjetnik u točki 57. svojeg mišljenja, usporedbu djelatnosti koje su različiti dijelovi tog društva obavljali u vezi s tom imovinom, pri čemu se pojašnjava da takva usporedba omogućuje provjeru je li raspodjela imovine unutar nerezidentnog društva koju su porezna tijela prihvatila kao osnovu za utvrđivanje dobiti oporezive u Irskoj u skladu sa stvarnom raspodjelom funkcija, imovine i rizika između različitih dijelova tog društva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">201</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tumačenje koje zagovaraju Irska te ASI i AOI, prema kojem bi za potrebe raspodjele dobiti nastale upravljanjem pravima intelektualnog vlasništva na temelju članka 25. TCA‑a iz 1997. u obzir trebalo uzeti samo subjekt koji je stvarno nositelj tih prava, u konačnici podrazumijeva, što se tiče nerezidentnih društava, da se dobit ostvarena iskorištavanjem navedenih prava sustavno pripiše sjedištima tih društava. Međutim, budući da se potonja po definiciji nalaze izvan Irske, takvi prihodi u načelu ne podliježu nikakvom oporezivanju u toj državi članici.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">202</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu Opći sud smatrao da za potrebe primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. mora uzeti u obzir raspodjelu imovine, funkcija i rizika između irskih podružnica i drugih dijelova ASI‑ja i AOE‑a te nije smatrao da je na temelju irskog prava dužan analizirati ulogu koju eventualno ima društvo Apple Inc.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">203</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz svih tih razmatranja proizlazi da kriterij utvrđivanja dobiti nerezidentnog društva za koji je Opći sud smatrao da je primjenjiv na temelju članka 25. TCA‑a iz 1997. zahtijeva da se uzme u obzir raspodjela imovine, funkcija i rizika između podružnice i drugih dijelova tog društva a da se ne zahtijeva uzimanje u obzir uloge koju obavljaju zasebni subjekti. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">204</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja ispitati pitanje je li se, kao što to tvrdi Komisija, Opći sud stvarno oslonio na funkcije koje društvo Apple Inc. obavlja u pogledu intelektualnog vlasništva grupe Apple ili se, kao što to ističu Irska te ASI i AOI, u Komisijinoj argumentaciji u pogledu tog pitanja iskrivljava obrazloženje pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O uzimanju u obzir Općeg suda funkcija društva Apple Inc.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">205</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, Komisija ističe da je Opći sud uputio na funkcije koje obavlja društvo Apple Inc. u točkama 259. do 267. i 288. pobijane presude, u dijelu u kojem je ispitao uvodne izjave 289. do 295. sporne odluke kojima se irskim podružnicama pripisivalo obavljanje funkcija kontrole kvalitete, upravljanja objektima za istraživanje i razvoj i upravljanja rizicima poduzetnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">206</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu iz točaka 260. do 264., 266. i 267. pobijane presude proizlazi da je Opći sud u svojoj ocjeni činjenica stvarno uzeo u obzir funkcije i rizike koje je preuzelo društvo Apple Inc., pri čemu se ističe da se Irska te ASI i AOE slažu u pogledu činjenice da je te funkcije i te rizike povezane s cjelokupnim intelektualnim vlasništvom grupe Apple, njegovim razvojem i upravljanjem većim dijelom preuzelo društvo Apple Inc. u svojstvu društva majke grupe ili u okviru ugovora o podjeli troškova te da ih je centraliziralo u Cupertinu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">207</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Komisija tvrdi da se Opći sud pogrešno pozvao na funkcije društva Apple Inc. kada je ispitao funkcije koje je ona smatrala funkcijama podružnice ASI‑ja. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">208</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je u točkama 268. do 284. pobijane presude ispitao djelatnosti i funkcije navedene u uvodnim izjavama 296. do 300. sporne odluke kao da ih je stvarno obavljala ta podružnica. Smatrao je da te djelatnosti i funkcije, neovisno o tome jesu li razmatrane odvojeno ili zajedno, ne opravdavaju raspodjelu dobiti koja proizlazi iz iskorištavanja licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple na navedenu podružnicu. Djelatnosti koje je Opći sud ispitao uključivale su kontrolu kvalitete, različite djelatnosti istraživanja i razvoja te upravljanje lokalnim marketinškim troškovima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">209</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, što se tiče kontrole kvalitete, valja navesti, kao što to ističe Komisija, da je ona u spornoj odluci smatrala da je ta funkcija dio funkcija navedenih u ugovoru o podjeli troškova i povezanih u tom ugovoru kako s društvom Apple Inc. tako i s ASI‑jem i AOE‑om. U tim okolnostima, kada se Opći sud u točki 269. pobijane presude poziva na tvrdnju ASI‑ja i AOE‑a, prema kojoj su „tisuće ljudi u cijelom svijetu zaposlene na funkciji kontrole kvalitete, dok je samo jedna osoba zaposlena na toj funkciji u Irskoj”, on nužno upućuje na djelatnosti koje obavljaju subjekti različiti od tih dvaju društava i osobito na djelatnosti društva Apple Inc.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">210</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o točkama 273. i 275. pobijane presude, u dijelu u kojem navodi da su funkcije istraživanja i razvoja te djelatnosti prikupljanja i analize regionalnih podataka koje obavljaju zaposlenici podružnice ASI‑ja po prirodi „pomoćne”, Opći sud još jednom uspoređuje te funkcije i te djelatnosti s onima koje na globalnoj razini obavljaju subjekti odvojeni od ASI‑ja. Naposljetku, u točki 277. te presude navode se izričita upućivanja na politike i strategije grupe koje je osmislilo društvo Apple Inc., s obzirom na to da je Opći sud u toj točki kvalificirao uslugu nakon prodaje i popravka AppleCare, za koju je ta podružnica bila odgovorna u regiji EMEIA, kao uslugu „‚izvršavanja’, slijedeći smjernice i strateški smjer koji su određeni u SAD‑u”. Isto vrijedi i za točke 281. i 283. navedene presude, koje sadržavaju opću ocjenu Općeg suda u pogledu „pomoćne” i „izvršne” prirode djelatnosti navedene podružnice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">211</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Komisija smatra da je Opći sud uputio na djelatnosti društva Apple Inc. prilikom ispitivanja funkcija koje obavlja irska podružnica AOE‑a navedenih u uvodnoj izjavi 301. osporavane odluke. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">212</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da, kad je riječ o specifičnim postupcima i stručnom znanju na području proizvodnje koje je razvila ta podružnica u okviru svojih djelatnosti proizvodnje, u točki 290. pobijane presude Opći sud utvrđuje da se, iako bi ti postupci mogli uživati zaštitu određenih prava intelektualnog vlasništva, „radi o području koje je ograničeno i svojstveno djelatnostima te podružnice” koje ne opravdava raspodjelu svih licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple na tu podružnicu. Takvo upućivanje na sve licencije intelektualnog vlasništva te grupe znači, implicitno, ali sa sigurnošću, da je, kao što to pravilno tvrdi Komisija, Opći sud u toj točki usporedio nadležnosti koje je razvila irska podružnica AOE‑a sa svim funkcijama istraživanja i razvoja koje se odnose na intelektualno vlasništvo grupe Apple.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">213</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto i posljednje, Komisija ističe da je u točkama 298. do 302. pobijane presude Opći sud uzeo u obzir funkcije koje je obavljalo društvo Apple Inc. kada je ispitao djelatnosti koje se obavljaju izvan podružnica ASI‑ja i AOE‑a. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">214</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu iz više odlomaka pobijane presude, a osobito iz njezinih točaka 299. i 300., proizlazi da je Opći sud podsjetio na funkcije društva Apple Inc. i njegovu ulogu društva majke grupe, s jedne strane, kada je općenito utvrdio „centraliziranost strateških odluka unutar grupe Apple koje donose direktori u Cupertinu” i, s druge strane, konkretnije, što se tiče odluka u području istraživanja i razvoja, iz kojeg potječe intelektualno vlasništvo grupe Apple, kada je naveo činjenicu da su „odluke o proizvodima koje treba razviti […] te o strategiji istraživanja i razvoja […] donijeli i proveli direktori grupe koji se nalaze u Cupertinu”. Isto tako, Opći sud utvrdio je da su „strategije predstavljanja novih proizvoda, a osobito organizacija distribucije na europskim tržištima bile utvrđene na razini grupe Apple, osobito od strane rukovodećeg osoblja grupe (Executive Team) pod upravljanjem glavnog direktora grupe u Cupertinu”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">215</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 67. svojeg mišljenja, iz tih utvrđenja proizlazi da se u svim točkama pobijane presude koje Komisija osporava Opći sud izričito ili prešutno oslonio na funkcije koje obavlja društvo Apple Inc. u vezi s intelektualnim vlasništvom grupe Apple u okviru ugovora o podjeli troškova ili ugovora o marketinškim uslugama ili pak u njegovu svojstvu društva majke grupe, uspoređujući te funkcije s onima koje obavljaju irske podružnice u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva. Stoga se, suprotno onomu što tvrde Irska te ASI i AOI, Komisijin argument koji se temelji na tome da je Opći sud uzeo u obzir funkcije koje obavlja društvo Apple Inc. ne temelji ni na pogrešnom tumačenju pobijane presude ni na njezinu iskrivljavanju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Utjecaj uzimanja u obzir djelatnosti i funkcija koje obavlja društvo Apple Inc. na pravnu kvalifikaciju činjenica</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">216</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska te ASI i AOI u biti ističu da je Komisijin argument koji se temelji na pogrešnom uzimanju u obzir djelatnosti društva Apple Inc. u svakom slučaju bespredmetan jer se, čak i pod pretpostavkom da je Opći sud uzeo u obzir te djelatnosti, ocjene do kojih je došao na kraju svojeg ispitivanja činjenica temelje na analizi djelatnosti irskih podružnica i sjedišta te na utvrđenju „rutinske” prirode funkcija koje obavljaju te podružnice, koje, prema mišljenju Općeg suda, nije dovoljno kako bi se opravdala raspodjela licencija intelektualnog vlasništva i povezane dobiti na te podružnice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">217</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu iz točke 310. pobijane presude proizlazi da se ocjena Općeg suda prema kojoj Komisija nije uspjela dokazati da je dobit koja proizlazi iz iskorištavanja licencija intelektualnog vlasništva trebala biti raspodijeljena na irske podružnice radi utvrđivanja godišnje oporezive dobiti ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj temelji, s jedne strane, na ispitivanju djelatnosti koje stvarno obavljaju te podružnice i, s druge strane, na „strateškim odlukama koje se donose i provode izvan tih podružnica”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">218</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u točkama 298. do 309. pobijane presude Opći sud utvrdio je, s jedne strane, postojanje centraliziranog sustava odlučivanja unutar grupe Apple, s društvom Apple Inc. na čelu, uključujući u pogledu upravljanja i razvoja intelektualnog vlasništva grupe i, s druge strane, sposobnost sjedišta ASI‑ja i AOE‑a da putem svojih upravnih odbora ili putem sustava delegiranja ovlasti pojedinačnim direktorima donesu „odluke ključne za društvo […], poput odobravanja godišnjih financijskih izvještaja”. Međutim, Opći sud nije utvrdio ni da ta sjedišta sudjeluju u donošenju strateških odluka koje donosi društvo Apple Inc. ni da su sjedišta stvarno uključena u provedbu tih odluka ili u aktivno upravljanje licencijama intelektualnog vlasništva. Jedino utvrđenje u tom pogledu, koje je sadržano u točki 307. pobijane presude, prema kojem iz informacija koje su ASI i AOE podnijeli proizlazi da su članovi njihovih upravnih odbora u Cupertinu potpisali različite verzije ugovora o podjeli troškova, Komisija osporava u okviru trećeg dijela prvog žalbenog razloga, koji će biti ispitan u nastavku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">219</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, s obzirom na važnost, u strukturi pobijane presude, ispitivanja djelatnosti i funkcija društva Apple Inc. u vezi s intelektualnim vlasništvom grupe Apple kao i na usku vezu između tog ispitivanja i ispitivanja djelatnosti podružnica ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj, ne može se tvrditi da je argument koji se temelji na tome da je Opći sud uzeo u obzir te djelatnosti i funkcije bespredmetan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">220</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva ta razmatranja, Komisija pravilno ističe da je Opći sud, kako bi presudio da dokazi koji omogućuju raspodjelu dobiti koja proizlazi iz upravljanja licencijama intelektualnog vlasništva na podružnice ASI‑ja i AOE‑a nisu zadovoljavajući, pogrešno usporedio funkcije koje te podružnice obavljaju u odnosu na te licencije s onima koje obavlja društvo Apple Inc. u vezi s intelektualnim vlasništvom grupe Apple, a ne s onima koje stvarno obavljaju sjedišta u vezi s navedenim licencijama. To osobito proizlazi iz privremenih ocjena do kojih je Opći sud došao u raznim fazama svoje činjenične analize i, konkretno, u točkama 266. i 302. pobijane presude u kojima je utvrdio, s jedne strane, da Komisija nije nastojala dokazati da su irske podružnice stvarno aktivno i svakodnevno upravljale „svim funkcijama i rizicima povezanima s intelektualnim vlasništvom grupe Apple koji su navedeni u […] ugovoru o podjeli troškova” i, s druge strane, da je, s obzirom na to da su se strateške odluke u pogledu razvoja proizvoda od kojeg potječe intelektualno vlasništvo grupe Apple za cijelu grupu donosile u Cupertinu, Komisija pogrešno zaključila da su upravljanje tim intelektualnim vlasništvom nužno preuzele te podružnice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">221</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga iz pobijane presude proizlazi da se ocjena Općeg suda, prema kojoj je Komisija počinila pogrešku time što je smatrala da podružnice ASI‑ja i AOE‑a obavljaju „važne funkcije zaposlenika” u vezi s intelektualnim vlasništvom grupe Apple, uvelike temelji na ispitivanju funkcija koje se obavljaju na razini društva Apple Inc., za koje je sam smatrao da nisu relevantne u ovom slučaju, prema njegovu tumačenju irskog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">222</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisijin argument koji se temelji na pogrešnom uzimanju u obzir funkcija koje obavlja društvo Apple Inc. stoga je osnovan. Iz toga proizlazi da drugi prigovor drugog dijela prvog žalbenog razloga također treba prihvatiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi prigovor, koji se temelji na nedovoljnom i proturječnom obrazloženju pobijane presude i postupovnoj nepravilnosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">223</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prihvaćanje drugog prigovora drugog dijela prvog žalbenog razloga, nije potrebno ispitati prvi prigovor tog dijela, koji je usmjeren protiv iste ocjene Općeg suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treći dio prvog žalbenog razloga</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">224</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Trećim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga Komisija u biti tvrdi da je Opći sud u točkama 301. i 303. do 309. pobijane presude povrijedio pristup zasebnog subjekta, načelo nepristrane transakcije i, slijedom toga, članak 107. stavak 1. UFEU‑a te je iskrivio nacionalno pravo time što je presudio da formalni akti koje su izvršili direktori ASI‑ja i AOE‑a čine funkcije koje obavljaju njihova sjedišta u odnosu na licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ta društva. Činjenica da Opći sud nije uzeo u obzir objašnjenja koja je Komisija pružila u spornoj odluci i svojim pisanim očitovanjima, navodeći razloge zbog kojih ti akti ne čine funkcije koje obavljaju sjedišta ASI‑ja i AOE‑a u svrhu primjene pristupa zasebnog subjekta i načela nepristrane transakcije, čini postupovnu nepravilnost i nedostatak u obrazloženju. Osim toga, činjenica da se Opći sud oslanja na nedopuštene dokaze kako bi potkrijepio svoju ocjenu također dokazuje takvu nepravilnost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">225</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, što se tiče postupovne nepravilnosti i nedostatka u obrazloženju kojim je zahvaćena pobijana presuda, Komisija podsjeća na sadržaj objašnjenja koja je pružila kako u uvodnim izjavama 280. do 294. sporne odluke tako i u odgovoru na argumente koje su Irska te ASI i AOE iznijeli u svojim tužbama u prvostupanjskom postupku. Iz toga osobito proizlazi da se nije moglo smatrati da su sjedišta ASI‑ja i AOE‑a stvarno obavljala funkcije u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva koje drže ta dva društva. Zapisnici sa sjednica upravnih odbora ASI‑ja i AOE‑a, koji su bili jedini dokaz odluka koje su donijela njihova sjedišta, ne dokazuju da su ona obavljala takve funkcije. Opći sud je, međutim, time što se oslonio na te zapisnike i obvezavši Komisiju da dokaže da ključne odluke ASI‑ja i AOE‑a nisu bile donesene na tim sjednicama, Komisiji nametnuo zahtjev dokazivanja koji je nemoguće ispuniti. Naposljetku, time što je prihvatio argument ASI‑ja i AOE‑a prema kojem je davanje punomoći upraviteljima društva Apple Inc. radi potpisivanja ugovora s OEM‑ovima i telekomunikacijskim operatorima „za račun” ASI‑ja i AOE‑a bilo obuhvaćeno funkcijama koje obavljaju sjedišta tih društava, iako su dokazi u prilog tom argumentu prvi put podneseni tijekom sudskog postupka te su stoga bili nedopušteni, Opći sud počinio je postupovnu nepravilnost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">226</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Komisija ističe da je Opći sud, time što je smatrao da formalni akti koje izvršavaju upravitelji ASI‑ja i AOE‑a čine funkcije koje obavljaju sjedišta tih društava u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple, povrijedio pristup zasebnog subjekta i načelo nepristrane transakcije, što čini povredu članka 107. stavka 1. UFEU‑a i iskrivljavanje nacionalnog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">227</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija ističe, kao prvo, da raspodjela dobiti na podružnicu zahtijeva funkcionalnu analizu, to jest ispitivanje funkcija koje obavlja, imovine koju upotrebljava i rizika koje preuzima ta podružnica u odnosu na one društva kojem pripada. Riječ je, u skladu s mjerodavnim pristupom OECD‑a, o utvrđivanju „važnih funkcija zaposlenika” navedene podružnice i drugih dijelova tog društva, i to upućivanjem na „aktivno donošenje odluka i upravljanje, a ne na puku mogućnost odobravanja ili odbijanja prijedloga”. U ovom je slučaju Opći sud u točkama 301. i 303. do 309. pobijane presude pogrešno izjednačio formalne akte koje su izvršili članovi upravnog odbora ASI‑ja i AOE‑a s funkcijama koje obavljaju sjedišta tih društava. Naime, kad bi dodjela punomoći ili potpisivanje sporazuma bili dovoljni da okarakteriziraju obavljanje funkcija, pojam „važne funkcije zaposlenika” u svrhu funkcionalne analize bio bi lišen smisla.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">228</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, time što je u točkama 301., 306. i 307. pobijane presude izjednačio dodjelu punomoći, potpisivanje sporazuma s OEM‑ovima i telekomunikacijskim operatorima na temelju tih punomoći kao i potpisivanje ugovora o podjeli troškova s funkcijama koje obavljaju sjedišta ASI‑ja i AOE‑a, Opći sud zanemario je pristup zasebnog subjekta i načelo nepristrane transakcije, što čini pogrešnu primjenu članka 107. stavka 1. UFEU‑a i iskrivljavanje nacionalnog prava. Komisija također smatra da je Opći sud, time što je u točki 308. pobijane presude prihvatio argument Irske te ASI‑ja i AOE‑a prema kojem sama fizička prisutnost upravitelja čini funkciju koju obavljaju sjedišta a da pritom nije ispitao niti odbio njezine vlastite argumente u tom pogledu, u pobijanu presudu unio postupovnu nepravilnost i nedostatak u obrazloženju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">229</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, Irska tvrdi da treći dio prvog žalbenog razloga treba odbiti kao bespredmetan. Naime, Komisijina argumentacija ne može dovesti u pitanje glavno utvrđenje činjenica Općeg suda prema kojem djelatnosti irskih podružnica ne opravdavaju da se na njih raspodijele licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple i dobit koja iz njih proizlazi. Spornu odluku treba, dakle, u svakom slučaju poništiti u dijelu u kojem se njome pogrešno tvrdi da se dobit koja proizlazi iz korištenja tih licencija treba raspodijeliti na te podružnice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">230</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Irska tvrdi da su argumenti koje je iznijela Komisija u svakom slučaju neosnovani.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">231</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, kao prvo, zapisnika sa sjednica upravnih odbora, Irska tvrdi da pod krinkom navodne postupovne nepravilnosti i nedostatka u obrazloženju Komisija zapravo kritizira činjenična utvrđenja koja se odnose na te sjednice i važnost koju je Opći sud pridao dokazima koji su mu podneseni.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">232</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Isto vrijedi i za, kao drugo, funkcije koje obavljaju sjedišta ASI‑ja i AOE‑a. Komisija prigovara Općem sudu da je smatrao da su ta sjedišta mogla obavljati funkcije u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva, u biti dovodeći u pitanje činjenična utvrđenja i težinu koju je Opći sud pridao dokazima. Međutim, Komisija nije identificirala nikakvu pogrešku koja se tiče prava koju je u tom pogledu počinio Opći sud.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">233</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ASI i AOI tvrde da je treći dio prvog žalbenog razloga, kojim Komisija nastoji ponovno raspravljati o činjenicama, nedopušten i u svakom slučaju neosnovan i bespredmetan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">234</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, kad je riječ o zapisnicima upravnih odbora, ASI i AOI prije svega tvrde da je Komisija iskrivila dokaze tvrdeći da su ti zapisnici bili jedini dokazi podneseni tijekom upravnog postupka o odlukama koje su ASI i AOE donijeli izvan Irske, dok se Opći sud osobito oslonio na druge dokaze koji dokazuju da su ugovore o podjeli troškova zapravo potpisali direktori tih društava sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama i da su oni, kao i osobe koje djeluju u ime navedenih društava, pregovarali i sklopili ugovore s OEM‑ovima i telekomunikacijskim operaterima. ASI i AOI nadalje tvrde da je obrazloženje iz točke 304. pobijane presude u svakom slučaju dovoljno da omogući Komisiji da shvati osnovu odluke Općeg suda, a Sudu da izvrši svoj nadzor. Naposljetku, ASI i AOI ističu da Opći sud Komisiji nije naložio standard dokazivanja koji je nemoguće ispuniti, nego je presudio da se ona ne može ograničiti na ispitivanje zapisnika upravnih odbora ASI‑ja i AOE‑a, iako su je ta društva obavijestila da ti zapisnici ne čine iscrpan izvještaj o djelatnostima direktora sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama i da su joj tijekom upravnog postupka dostavila brojne dokaze o tim djelatnostima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">235</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, ASI i AOI ističu da su pregovaranje i potpisivanje ugovora s OEM‑ovima i telekomunikacijskim operatorima od strane direktora sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama ili, putem punomoći, zaposlenika grupe Apple, činili „važne funkcije zaposlenika” koje ASI i AOE obavljaju izvan Irske. Osim toga, suprotno onomu što tvrdi Komisija, Opći sud se oslonio na potpisivanje ugovora o podjeli troškova ili dodjeli punomoći ne kako bi dokazao da sjedišta ASI‑ja i AOE‑a obavljaju „važne funkcije zaposlenika”, nego kako bi u točkama 303. do 309. pobijane presude presudio da je Komisija pogrešno smatrala da upravna tijela ASI‑ja i AOE‑a, osobito njihovi upravni odbori, „nisu imala sposobnost obavljati ključne funkcije” tih društava. Pobijana presuda stoga nije proturječna niti povređuje pojam prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a niti iskrivljava nacionalno pravo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">236</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Komisijin prigovor koji se temelji na tome da je Opći sud povrijedio pristup zasebnog subjekta i načelo nepristrane transakcije te je stoga povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU‑a i iskrivio nacionalno pravo, proizlazi iz pogrešne pretpostavke prema kojoj su pregovaranje i potpisivanje predmetnih ugovora bile funkcije koje nisu obavljale osobe koje djeluju u ime i za račun ASI‑ja, nego društvo Apple Inc.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">237</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Veliko Vojvodstvo Luksemburg podupire argumentaciju Irske, ASI‑ja i AOI‑ja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">238</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Nadzorno tijelo EFTA‑e slaže se s Komisijinim argumentima. Formalni akti, kao što su davanje punomoći ili potpisivanje ugovora, nisu funkcije koje stvarno obavljaju sjedišta ASI‑ja i AOE‑a u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple. Ti su akti samo formalizacija, od strane direktora ASI‑ja i AOE‑a, funkcija koje stvarno obavlja društvo Apple Inc., kao što su pregovaranje i potpisivanje komercijalnih ugovora s klijentima kao što su telekomunikacijski operatori ili OEM‑ovi. Slijedom toga, iako je Opći sud u točki 242. pobijane presude utvrdio relevantan kriterij za utvrđivanje postojanja prednosti, primijenio je pogrešan kriterij kako bi odbio Komisijinu glavnu argumentaciju, iznesenu u točkama 303. do 309. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">239</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Trećim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga, koji je usmjeren protiv točaka 301. i 303. do 309. pobijane presude, Komisija konkretno osporava ocjene Općeg suda u pogledu djelatnosti sjedišta ASI‑ja i AOE‑a. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">240</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, Komisija tvrdi da Opći sud nije odgovorio na argument koji je pred njim istaknut, prema kojem su zapisnici koje je ona ispitala bili jedini dokaz koji su Irska i društvo Apple Inc. podnijeli tijekom upravnog postupka kako bi dokazali postojanje funkcija koje su obavljala sjedišta. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">241</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud u ovom je slučaju u točki 305. pobijane presude, u okviru izvršavanja svoje nadležnosti u području ocjene dokaza, smatrao da su izvaci iz zapisnika koje je ispitala Komisija unatoč njihovoj sažetosti dovoljni da bi se „shvatilo kako su se odluke ključne za društvo donosile i bilježile u [tim] zapisnicima”. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">242</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Takva ocjena, koja omogućuje Komisiji da razumije razloge važnosti koju je Opći sud pridao navedenim zapisnicima, čak i ako su oni jedini dokaz podnesen tijekom upravnog postupka u pogledu funkcija sjedišta, ne može biti predmet žalbe pred Sudom, osim u slučaju iskrivljavanja, na koje se Komisija nije pozvala.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">243</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Komisija smatra da joj je Opći sud u točki 304. pobijane presude nametnuo teret dokazivanja koji je nemoguće ispuniti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">244</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U toj točki 304. Opći sud presudio je da „činjenica da zapisnici [koje je ispitala Komisija] ne pružaju pojedinosti o odlukama u vezi s upravljanjem licencama intelektualnog vlasništva grupe Apple, o ugovoru o podjeli troškova i važnim poslovnim odlukama ne može isključiti postojanje samih tih odluka”. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">245</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točki 85. svojeg mišljenja, ako bi se potvrdilo rasuđivanje izloženo u točki 304. pobijane presude, to bi isključilo mogućnost Komisije da svoj argument temelji na okolnosti da se u zapisnicima upravnih odbora društva ne spominju određene kategorije odluka kako bi potkrijepila svoju analizu u kojoj se zaključuje da te odluke ne postoje. Međutim, takvo rasuđivanje Komisiji stvarno nameće prekomjeran teret dokazivanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">246</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Komisija osporava točku 306. pobijane presude, osobito u dijelu u kojem Opći sud navodi da „iz [zapisnika koje je ispitala] proizlazi da su u korist pojedinih upravitelja prenesene vrlo široke ovlasti upravljanja”. Komisija ističe da se, iako je točno da su se ti zapisnici povremeno odnosili na davanje punomoći od strane upravnih odbora, samo jedna od tih punomoći odnosila na sklapanje ugovora s OEM‑ovima i telekomunikacijskim operatorima. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">247</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, s obzirom na to da Komisija, pozivajući se na taj argument, namjerava dovesti u pitanje ocjenu dokazne vrijednosti upisa u zapisnik punomoći spomenute u prethodnoj točki, ta ocjena u načelu pripada isključivo Općem sudu (vidjeti u tom smislu presude od 15. lipnja 2000., Dorsch Consult/Vijeće i Komisija, C‑237/98 P, EU:C:2000:321, t. 50. i od 12. srpnja 2005., Komisija/CEVA i Pfizer, C‑198/03 P, EU:C:2005:445, t. 50.), pri čemu, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 87. svojeg mišljenja, nijedno pravilo ni načelo prava Unije ne zabranjuju Općem sudu da se radi utvrđivanja relevantnih činjenica osloni na samo jedan dokaz.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">248</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, Komisija osporava ocjenu Općeg suda koja se konkretno nalazi u točkama 301., 306. i 307. pobijane presude, prema kojoj akti poput davanja punomoći radi pregovaranja, potpisivanja ili izmjene ugovora u ovom slučaju čine funkcije koje stvarno obavljaju sjedišta ASI‑ja i AOE‑a u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva. Konkretno, Komisija priznaje da pregovori za sklapanje komercijalnih ugovora, poput onih sklopljenih s OEM‑ovima i telekomunikacijskim operatorima, mogu činiti „važne funkcije zaposlenika” za potrebe funkcionalne i činjenične analize koju treba provesti na temelju članka 25. TCA‑a iz 1997. Međutim, u ovom slučaju te funkcije nisu obavljala sjedišta ASI‑ja i AOE‑a, nego zaposlenici društva Apple Inc. za račun cijele grupe Apple ili u korist tih dvaju društava. Točke 301., 306. i 307. pobijane presude također sadržavaju nedostatak u obrazloženju kao i proturječno obrazloženje. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">249</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta Komisijina argumentacija proizlazi iz pogrešnog tumačenja pobijane presude. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">250</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, kada je utvrdio da su direktori ASI‑ja i AOE‑a izravno ili putem punomoći sudjelovali u pregovorima s OEM‑ovima i telekomunikacijskim operatorima ili u sklapanju komercijalnih ugovora ili sporazuma unutar grupe, Opći sud nije namjeravao tvrditi da su sjedišta tih dvaju društava obavljala „važne funkcije zaposlenika” u vezi s licencijama intelektualnog vlasništva, nego je samo presudio, osobito u točkama 302. i 309. pobijane presude, da je u spornoj odluci pogrešno zaključeno da su upravljanje intelektualnim vlasništvom grupe Apple nužno preuzele podružnice navedenih društava jer njihova sjedišta nemaju sposobnost donošenja odluka o upravljanju tim licencijama. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">251</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, iako se, kao što je to istaknuto u točkama 193. i 222. ove presude, to rasuđivanje Općeg suda temelji na nedopuštenim dokazima i na pogrešnom uzimanju u obzir funkcija koje obavlja društvo Apple Inc., Komisijina argumentacija, sažeta u točki 248. ove presude, ne može se prihvatiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">252</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz svih navedenih razmatranja proizlazi da je treći dio prvog žalbenog razloga, zbog razloga navedenog u točki 245. ove presude, djelomično osnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak o prvom žalbenom razlogu</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">253</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodna razmatranja, prvi žalbeni razlog treba prihvatiti. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">254</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz ispitivanja tog žalbenog razloga proizlazi, kao prvo, da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao, osobito u točkama 183. do 187., 228., 242. i 243. pobijane presude, da je Komisija primijenila pristup „isključivanjem” u svojem ispitivanju djelatnosti koje obavljaju, imovine koje upotrebljavaju i rizika koje preuzimaju irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a radi primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. i, prema tome, utvrđivanja prihoda tih nerezidentnih društava oporezivog u Irskoj. Stoga je Opći sud u točki 249. pobijane presude pogrešno presudio da se Komisijina glavna argumentacija temeljila na pogrešnim ocjenama o normalnom oporezivanju na temelju irskog poreznog prava koje se primjenjuje u ovom slučaju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">255</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud također je počinio postupovnu nepravilnost uzimajući u obzir nedopuštene dokaze u prilog svojoj ocjeni iz točke 301. pobijane presude (vidjeti točku 193. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">256</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, time što se u svojem ispitivanju Komisijinih ocjena u pogledu djelatnosti unutar grupe Apple posvetio funkcijama i rizicima koje je preuzelo društvo Apple Inc. u odnosu na intelektualno vlasništvo, umjesto da se usredotočio samo na djelatnosti koje obavljaju irske podružnice i sjedišta ASI‑ja i AOE‑a u vezi s upravljanjem licencijama intelektualnog vlasništva i njihovim korištenjem, Opći sud kvalificirao je ispitane činjenice primjenom pravnog kriterija različitog od onoga koji je sam smatrao primjenjivim na temelju članka 25. TCA‑a iz 1997. Taj referentni okvir nalaže uzimanje u obzir raspodjele imovine, funkcija i rizika između podružnice i drugih dijelova nerezidentnog društva te, primjenom poreznih načela primjenjivih na temelju irskog prava, isključuje uzimanje u obzir uloge zasebnih subjekata, kao što je matično društvo nerezidentnog društva (vidjeti točku 222. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">257</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Opći sud je Komisiji nametnuo prekomjeran teret dokazivanja time što je u točki 304. pobijane presude utvrdio da činjenica da zapisnici koje je Komisija ispitala ne pokazuju detalje o odlukama u vezi s upravljanjem licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple, o ugovoru o podjeli troškova i o važnim poslovnim odlukama ne može isključiti postojanje samih tih odluka (vidjeti točku 245. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">258</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Opći sud pogrešno presudio, s jedne strane, da se Komisijina glavna argumentacija temeljila na pogrešnim ocjenama o normalnom oporezivanju na temelju irskog poreznog prava primjenjivog u ovom slučaju i, s druge strane, prihvatio prigovore koje su Irska te ASI i AOE istaknuli protiv Komisijinih činjeničnih ocjena o djelatnostima irskih podružnica ASI‑ja i AOE‑a i o djelatnostima izvan tih podružnica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">259</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na pogreške utvrđene u okviru ispitivanja prvog žalbenog razloga, pobijanu presudu treba ukinuti u dijelu u kojem se njome prihvaćaju prigovori protiv glavne argumentacije o postojanju selektivne prednosti, koje je Irska istaknula u okviru prvog do trećeg tužbenog razloga u predmetu T‑778/16 te ASI i AOE u okviru prvog do petog tužbenog razloga u predmetu T‑892/16, te u kojem se poništava sporna odluka i odlučuje o troškovima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">VI.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O tužbi pred Općim sudom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">260</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, Sud može, ako je ukinuo presudu Općeg suda, sâm konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">261</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz tužbi u prvostupanjskom postupku proizlazi da se tužbenim razlozima koje su istaknuli Irska te ASI i AOE, kao prvo, željela osporiti Komisijina glavna argumentacija, i to isticanjem pogrešaka u vezi s ocjenom postojanja selektivne prednosti (prvi do trećeg tužbenog razloga u predmetu T‑778/16 i prvi do šestog tužbenog razloga u predmetu T‑892/16) i ocjenom pojma intervencije države (treći dio drugog tužbenog razloga u predmetu T‑778/16).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">262</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Irska te ASI i AOE istaknuli su da je u okviru upravnog postupka Komisija provela ispitivanje uz bitne povrede postupka, a osobito uz povredu prava na saslušanje (šesti tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 te sedmi i dvanaesti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">263</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Irska te ASI i AOE osporavali su povrat koji je naložen spornom odlukom uz povredu, među ostalim, načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja (sedmi tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 i jedanaesti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">264</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, Irska te ASI i AOE predbacili su Komisiji njezino zadiranje u nadležnosti država članica ističući, među ostalim, načelo porezne autonomije (osmi tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 i četrnaesti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">265</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao peto i posljednje, Irska te ASI i AOE tvrdili su da sporna odluka nije dovoljno obrazložena (deveti tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 i trinaesti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">266</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju Sud raspolaže potrebnim elementima za odlučivanje o svim tim razlozima. Potonji su, naime, bili predmet kontradiktorne rasprave pred Općim sudom i njihovo ispitivanje ne zahtijeva donošenje nikakve dodatne mjere upravljanja postupkom ili izvođenja dokaza iz spisa, s obzirom na pitanja o kojima treba odlučiti kako bi se okončao spor.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">267</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud stoga smatra da stanje postupka dopušta konačno odlučivanje o tužbama i da o njima treba konačno odlučiti u granicama spora o kojem on i dalje vodi postupak (vidjeti u tom smislu presude od 4. ožujka 2021., Komisija/Fútbol Club Barcelona, C‑362/19 P, EU:C:2021:169, t. 108. i navedenu sudsku praksu, i od 5. ožujka 2024., Kočner/Europol, C‑755/21 P, EU:C:2024:202, t. 112.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbeni razlozi koji se odnose na ocjenu postojanja selektivne prednosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">268</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U sklopu osporavanja Komisijine glavne argumentacije, kao prvo, Irska joj je prigovorila da je zajedno ispitala pojmove prednosti i selektivnosti (djelomično drugi tužbeni razlog u predmetu T‑778/16). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">269</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Irska te ASI i AOE Komisiji su predbacili da je pogrešno odredila referentni okvir, osobito na temelju pogrešnih ocjena normalnog oporezivanja u skladu s irskim pravom (djelomično prvi i drugi tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 i prvi tužbeni razlog u predmetu T‑892/16), pogrešne primjene načela nepristrane transakcije (djelomično prvi i treći tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 te djelomično prvi i drugi tužbeni razlog u predmetu T‑892/16) te neodgovarajuće primjene mjerodavnog pristupa OECD‑a (djelomično drugi tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 i peti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">270</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Irska te ASI i AOE osporavali su Komisijine fakultativne ocjene o djelatnostima unutar grupe Apple (prvi tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 te treći i četvrti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">271</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, oni su kritizirali ocjene o selektivnosti spornih poreznih rješenja (djelomično drugi tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 i šesti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zajedničko ispitivanje kriterija prednosti i selektivnosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">272</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska u biti ističe da je Komisija zanemarila načela koja su vrlo ustaljena u sudskoj praksi pomiješavši kriterije prednosti i selektivnosti te joj predbacuje da nije zasebno ispitala ta dva kriterija. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">273</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da je Opći sud zbog razloga iznesenih u točkama 134. do 138. pobijane presude odbio prigovor Irske kojim se kritizira zajedničko ispitivanje kriterija prednosti i selektivnosti a da Irska u okviru protužalbe nije osporila osnovanost tog dijela te presude, ukidanje navedene presude, koje je Sud proglasio, ne dovodi tu presudu u pitanje u dijelu u kojem je Opći sud odbio taj prigovor (vidjeti u tom smislu presude od 4. ožujka 2021., Komisija/Fútbol Club Barcelona, C‑362/19 P, EU:C:2021:169, t. 109. i od 23. studenoga 2021., Vijeće/Hamas, C‑833/19 P, EU:C:2021:950, t. 81.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">274</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, članak 178. stavak 1. Poslovnika Suda propisuje da je protužalbeni zahtjev usmjeren na potpuno ili djelomično ukidanje odluke Općeg suda a da ne ograničava doseg tog zahtjeva na odluku Općeg suda kakva proizlazi iz izreke te odluke, za razliku od članka 169. stavka 1. tog Poslovnika, koji se odnosi na žalbeni zahtjev. Iz toga slijedi da je u ovom slučaju Irska mogla podnijeti protužalbu kojom se dovodi u pitanje odbijanje Općeg suda argumentacije iznesene u prvostupanjskom postupku. U nedostatku takve protužalbe pobijana presuda postala je pravomoćna u dijelu u kojem je Opći sud odbio tu argumentaciju (vidjeti u tom smislu presude od 4. ožujka 2021., Komisija/Fútbol Club Barcelona, C‑362/19 P, EU:C:2021:169, t. 110. i od 23. studenoga 2021., Vijeće/Hamas, C‑833/19 P, EU:C:2021:950, t. 82.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">275</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na to, prigovor Irske kojim kritizira zajedničko ispitivanje kriterija prednosti i selektivnosti djelomično se podudara s prigovorima koji su posebno usmjereni protiv ocjena koje se odnose na selektivnost spornih poreznih rješenja, ispitanih u točkama 294. do 311. ove presude. Stoga će se o tim različitim prigovorima raspravljati zajedno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Utvrđivanje referentnog okvira i Komisijine ocjene o normalnom oporezivanju dobiti na temelju irskog poreznog prava</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">276</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, što se tiče utvrđivanja referentnog okvira, iz istih razloga kao što su oni navedeni u točkama 273. i 274. ove presude valja zaključiti da je pobijana presuda, u dijelu u kojem se njome zbog razloga navedenih u točkama 144. do 162. odbijaju prigovori Irske te ASI‑ja i AOE‑a koji se odnose na referentni okvir kako je definiran u spornoj odluci, u nedostatku protužalbe, postala pravomoćna. Iz toga slijedi da Sud ne treba odlučiti o tim prigovorima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">277</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, što se tiče ocjena koje se odnose na normalno oporezivanje dobiti na temelju irskog poreznog prava, iz razmatranja iznesenih u točkama 120. do 130. ove presude najprije proizlazi da nije utvrđeno da je Komisija raspodijelila dobit samo „isključivanjem”, što nije u skladu s člankom 25. TCA‑a iz 1997., smatrajući da su licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple trebale biti raspodijeljene na irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a jer sjedišta tih društava nisu imala zaposlenike ni fizičku prisutnost potrebnu za osiguranje upravljanja tim licencijama. Stoga se ne može valjano tvrditi da Komisija nije pokušala dokazati da su irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a stvarno obavljale djelatnosti povezane s licencijama intelektualnog vlasništva grupe Apple koje bi opravdale to da su irska porezna tijela na te podružnice trebala raspodijeliti licencije intelektualnog vlasništva grupe Apple koje drže ASI i AOE i da se, slijedom toga, na temelju članka 25. TCA‑a iz 1997., za sav prihod od poslovne djelatnosti ASI‑ja i AOE‑a trebalo smatrati da proizlazi iz djelatnosti navedenih podružnica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">278</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, Irska te ASI i AOE tvrdili su, u okviru prvog tužbenog razloga u predmetu T‑778/16 i prvog i drugog tužbenog razloga u predmetu T‑892/16, da Komisija, s obzirom na to da su irska porezna tijela primijenila članak 25. TCA‑a iz 1997., nije mogla na temelju načela nepristrane transakcije nadzirati odgovara li razina dobiti raspodijeljene na podružnice za njihove poslovne djelatnosti u Irskoj, kako je prihvaćena u spornim poreznim rješenjima, razini dobiti koja bi bila ostvarena obavljanjem tih poslovnih djelatnosti u tržišnim uvjetima. Zbog istih razloga kao što su oni navedeni u točkama 273. i 274. ove presude, pobijana je presuda, u dijelu u kojem je zbog razloga navedenih u njezinim točkama 192. do 225. odbila te argumente, u nedostatku protužalbe, postala pravomoćna. Stoga o njima nije potrebno odlučiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">279</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, Opći sud je, zbog razloga navedenih u točkama 233. do 239. pobijane presude, odbio prigovor koji se temelji na tome da se Komisija u biti oslonila na mjerodavan pristup OECD‑a kada je za potrebe primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. smatrala da pri raspodjeli dobiti na irsku podružnicu nerezidentnog društva treba uzeti u obzir raspodjelu imovine, funkcija i rizika između podružnice i drugih dijelova tog društva. U nedostatku protužalbe ta je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Stoga nije potrebno odlučiti o tom prigovoru.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">280</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, kao što to proizlazi iz ispitivanja prvog žalbenog razloga, nije utvrđeno da je Komisija u okviru svoje glavne argumentacije pogrešno primijenila načelo nepristrane transakcije jer nije uzela u obzir gospodarsku stvarnost, strukturu i posebnosti grupe Apple, a osobito funkcije koje se odnose na upravljanje intelektualnim vlasništvom navedene grupe koje se obavljaju u Cupertinu. Stoga valja odbiti argumente koje je Irska istaknula u okviru trećeg tužbenog razloga u predmetu T‑778/16, u dijelu u kojem se odnose na zaključke do kojih je na temelju načela nepristrane transakcije Komisija došla u okviru svoje glavne argumentacije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">281</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva ta razmatranja, treba odbiti sve tužbene razloge koji su usmjereni protiv Komisijinih ocjena u vezi s njezinom glavnom argumentacijom, a odnose se, s jedne strane, na utvrđivanje referentnog okvira i, s druge strane, na normalno oporezivanje na temelju irskog prava primjenjivog u ovom slučaju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisijine ocjene o djelatnostima unutar grupe Apple </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">282</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska te ASI i AOE u biti su tvrdili da djelatnosti i funkcije koje obavljaju irske podružnice tih dvaju društava, koje je Komisija identificirala, čine tek mali dio gospodarske djelatnosti i dobiti navedenih društava i da, u svakom slučaju, te djelatnosti i te funkcije nisu uključivale ni upravljanje ni donošenje strateških odluka u vezi s razvojem i stavljanjem intelektualnog vlasništva na tržište. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">283</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju Irske te ASI‑ja i AOE‑a, sve strateške odluke, osobito u pogledu osmišljavanja i razvoja proizvoda, donesene su na temelju opće poslovne strategije utvrđene u Cupertinu i provela su ih upravljačka tijela dvaju predmetnih društava, izvan irskih podružnica. Prema tome, raspodjela licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple na irske podružnice nije opravdana.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">284</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz ispitivanja prvog žalbenog razloga proizlazi da je Opći sud, s jedne strane, pogrešno priznao relevantnost funkcija koje obavlja društvo Apple Inc. u svrhu raspodjele dobiti ASI‑ja i AOE‑a na njihova sjedišta i podružnice (drugi dio) i, s druge strane, počinio pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da su upravna tijela ASI‑ja i AOE‑a izravno ili putem punomoći obavljala ključne funkcije u pogledu licencija intelektualnog vlasništva (treći dio).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">285</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kao što to ističe Komisija, raspodjela na poreznom planu licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple na irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a kao i naknadna raspodjela dobiti ostvarene korištenjem tih licencija proizlaze izravno iz pravilne primjene relevantnih poreznih načela na strukturu grupe Apple kako ju je uspostavilo samo društvo Apple Inc. ugovorom o podjeli troškova opisanim u točkama 6. i 7. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">286</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga potreba uzimanja u obzir, u svrhu primjene članka 25. TCA‑a iz 1997., raspodjele imovine, funkcija i rizika između irskih podružnica i drugih dijelova ASI‑ja i AOE‑a, i to bez obzira na ulogu koju eventualno ima društvo Apple Inc., proizlazi iz samog odabira grupe Apple da putem ugovora o podjeli troškova prenese troškove i rizike povezane s intelektualnim vlasništvom te grupe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">287</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Suprotno onomu što je Opći sud presudio u točki 310. pobijane presude, Komisija je stoga uspjela dokazati da je, s obzirom na, s jedne strane, djelatnosti i funkcije koje stvarno obavljaju irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a i, s druge strane, nepostojanje usklađenih elemenata na temelju kojih bi se moglo utvrditi postojanje strateških odluka koje su donijela i provodila sjedišta tih društava koja se nalaze izvan Irske, na te podružnice trebalo raspodijeliti dobit ostvarenu iskorištavanjem licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple, u svrhu utvrđivanja godišnje oporezive dobiti ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">288</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima valja također odbiti prigovore koje je Irska istaknula u sklopu prvog tužbenog razloga u predmetu T‑778/16 te ASI i AOE u sklopu trećeg i četvrtog tužbenog razloga u predmetu T‑892/16 protiv Komisijinih činjeničnih ocjena o djelatnostima irskih podružnica ASI‑ja i AOE‑a i djelatnostima izvan tih podružnica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Selektivnost spornih poreznih rješenja </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">289</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska te ASI i AOE, koje podupire Veliko Vojvodstvo Luksemburg, najprije ističu da je Komisija počinila pogrešku time što je sporna porezna rješenja kvalificirala kao pojedinačne mjere potpore samo zbog toga što su se primjenjivala samo na ASI i AOE i što je time pogrešno pretpostavila njihovu selektivnost. Sudska praksa na koju se poziva Komisija ne ide u prilog njezinu zaključku u ovom slučaju, osobito s obzirom na to, kao prvo, da su prethodna porezna rješenja dostupna svim poreznim obveznicima koji su to zatražili, kao drugo, da sporna porezna rješenja samo primjenjuju članak 25. TCA‑a iz 1997. na činjenice navedene u zahtjevima irskim poreznim tijelima i, kao treće i posljedično, da su se istovjetna porezna rješenja mogla donijeti u pogledu svih društava koja se nalaze u situaciji usporedivoj sa situacijom ASI‑ja i AOE‑a, a koja su ih zatražila. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">290</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, Irska te ASI i AOE u biti tvrde da je Komisija u okviru analize u tri faze selektivnosti slijedila pristran pristup selektivnosti pozivajući se na fiktivan referentni sustav i ističući da je postojalo odstupanje od pravila koja se zapravo ne primjenjuju ni na jednog poreznog obveznika koji se nalazi u situaciji usporedivoj s onom ASI‑ja i AOE‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">291</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju tih tužitelja, kako bi dokazala selektivnost spornih poreznih rješenja, Komisija je morala dokazati da su ona dovela do različitog postupanja prema društvima koja se, s obzirom na cilj mjere, nalaze u usporedivoj situaciji. S obzirom na cilj spornih poreznih rješenja, rezidentna i nerezidentna društva nisu u usporedivoj pravnoj i činjeničnoj situaciji u pogledu utvrđivanja svoje oporezive dobiti u Irskoj. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">292</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Irska tvrdi da je, pod uvjetom da je Komisija dokazala selektivnost spornih poreznih rješenja, što nije slučaj, razlika u postupanju prema nerezidentnim društvima opravdana prirodom i strukturom irskog poreznog sustava, a osobito teritorijalnim dosegom ovlasti oporezivanja Irske.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">293</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, koju podupiru Republika Poljska i Nadzorno tijelo EFTA‑e, osporava argumente koje su istaknuli Irska te ASI i AOE.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">294</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska te ASI i AOE u biti kritiziraju Komisijine zaključke glede selektivnosti spornih poreznih rješenja, zato što se, s jedne strane, takva selektivnost u konkretnom slučaju ne može predmnijevati te zbog toga što, s druge strane, nije bilo odstupajućeg ili selektivnog postupanja prema ASI‑ju i AOE‑u u odnosu na druge poduzetnike koji se nalaze u usporedivom položaju. Irska ističe da je, u svakom slučaju i pod pretpostavkom da se ono dokaže, takvo postupanje opravdano prirodom i strukturom irskog poreznog sustava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">295</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz sudske prakse proizlazi da, iako zahtjev selektivnosti koji proizlazi iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a treba jasno razlikovati od popratnog utvrđivanja gospodarske prednosti jer, ako Komisija otkrije postojanje prednosti u širem smislu koja izravno ili neizravno proizlazi iz određene mjere, ona je usto dužna utvrditi ima li od te prednosti posebne koristi jedan poduzetnik ili više njih (presuda od 21. rujna 2023., Fachverband Spielhallen i LM/Komisija, C‑831/21 P, EU:C:2023:686, t. 35. i navedena sudska praksa), ne može se isključiti da se ti kriteriji mogu ispitati zajedno jer iz ispitivanja koje je provela Komisija proizlazi, s jedne strane, da se predmetnom mjerom dodjeljuje gospodarska prednost njezinu korisniku i, s druge strane, da od te prednosti nemaju koristi poduzetnici koji se nalaze u usporedivoj pravnoj i činjeničnoj situaciji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">296</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, što se tiče poreznih mjera, ispitivanje prednosti i ispitivanje selektivnosti preklapaju se jer ta dva kriterija podrazumijevaju dokazivanje da osporavana porezna mjera dovodi do smanjenja iznosa poreza koji bi korisnik mjere uobičajeno morao platiti da je bio podvrgnut „normalnom” poreznom sustavu koji se primjenjuje na druge porezne obveznike koji se nalaze u istoj situaciji. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">297</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je to Sud pojasnio, ispitivanje koje Komisija mora provesti kako bi utvrdila selektivnost sustava potpora porezne naravi podudara se, što se tiče utvrđivanja referentnog sustava ili „normalnog” poreznog sustava, s onim koji treba provesti kako bi se provjerilo je li učinak sporne mjere dodjela prednosti njezinim korisnicima (presuda od 21. rujna 2023., Fachverband Spielhallen i LM/Komisija, C‑831/21 P, EU:C:2023:686, t. 41.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">298</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja podsjetiti na to da je Komisija u okviru svojeg zajedničkog ispitivanja prednosti i selektivnosti slijedila analizu selektivnosti u tri faze nacionalne porezne mjere, odnosno najprije utvrđivanje odgovarajućeg referentnog sustava, zatim ocjenu toga čine li sporne mjere odstupanje od tog sustava i, naposljetku, ocjenu je li takvo odstupanje opravdano prirodom i strukturom navedenog sustava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">299</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, kao prvo, što se tiče argumentacije žaliteljâ prema kojoj se Komisija pogrešno oslonila na pretpostavku selektivnosti koja se odnosi na pojedinačne mjere kako je utvrđena u sudskoj praksi (vidjeti u tom smislu presude od 4. lipnja 2015., Komisija/MOL, C‑15/14 P, EU:C:2015:362, i od 30. lipnja 2016., Belgija/Komisija, C‑270/15 P, EU:C:2016:489), nju treba proglasiti bespredmetnom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">300</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, čak i pod pretpostavkom da se spornim poreznim rješenjima provodi članak 25. TCA‑a iz 1997. koji je odredba kojom se na općenit i apstraktan način pogoduje svim nerezidentnim društvima i da se stoga ne mogu kvalificirati kao „pojedinačne potpore”, valja utvrditi da su ta porezna rješenja ispitana s obzirom na metodu analize u tri faze koja se primjenjuje na programe poreznih potpora kako je utvrđena u sudskoj praksi navedenoj u točki 76. ove presude. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">301</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ukratko, čak i pod pretpostavkom da se Komisija u ovom slučaju nije imala pravo pozvati na pretpostavku selektivnosti, ta pogreška mogla bi utjecati na utvrđenje selektivnosti koje je Komisija utvrdila samo ako je potonja propustila dokazati, nakon te analize u tri faze, da su sporna porezna rješenja dovela do smanjenja iznosa poreza koji korisnik mjere uobičajeno duguje da je bio podvrgnut „normalnom” poreznom sustavu koji se primjenjuje na druge porezne obveznike koji se nalaze u istoj situaciji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">302</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, nije utvrđeno da je Komisija u svojoj analizi selektivnosti u tri faze primijenila pristran pristup.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">303</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, kao prvo, utvrđivanja referentnog sustava, zbog razloga navedenih u točki 276. ove presude pobijana presuda je, u dijelu u kojem su njome odbijeni prigovori Irske te ASI‑ja i AOE‑a koji se odnose na referentni okvir kako je definiran u spornoj odluci, u nedostatku protužalbe, postala pravomoćna.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">304</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, ne može se prihvatiti prigovor prema kojem Komisija nije dokazala da sporna porezna rješenja čine odstupanje od referentnog okvira koji je utvrdila. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">305</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, Komisija je u dovoljnoj mjeri dokazala da ta porezna rješenja dovode do toga da ASI i AOE imaju koristi od povlaštenog poreznog tretmana u odnosu na rezidentna društva koja se oporezuju u Irskoj i koja se ne mogu koristiti takvim poreznim rješenjima porezne uprave, odnosno osobito neintegrirana samostalna društva, integrirana društva grupe koja obavljaju transakcije s trećim stranama ili integrirana društva grupe koja obavljaju transakcije s društvima grupe s kojima su povezana utvrđivanjem cijena tih transakcija u tržišnim uvjetima, iako se ta društva nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u pogledu cilja koji se želi postići referentnim sustavom, a to je oporezivanje dobiti ostvarene u Irskoj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">306</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga sporna porezna rješenja, s obzirom na to da smanjuju godišnji iznos poreza koji ASI i AOE moraju platiti u Irskoj u odnosu na, među ostalim, neintegrirana društva čija oporeziva dobit odražava cijene utvrđene na tržištu i dogovorene u uvjetima poslovanja po tržišnim uvjetima, dovode do različitog postupanja koje se u biti može kvalificirati kao odstupajuće i diskriminatorno (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2016., Komisija/World Duty Free Group i dr., C‑20/15 P i C‑21/15 P, EU:C:2016:981, t. 54.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">307</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, što se tiče pitanja je li diskriminacija uzrokovana spornim poreznim rješenjima opravdana prirodom i logikom poreznog sustava u Irskoj, ustaljeno je da se mjera koja čini iznimku od primjene općeg poreznog sustava može opravdati ako ta mjera izravno proizlazi iz osnovnih ili vodećih načela tog poreznog sustava. U tom pogledu treba praviti razliku između, s jedne strane, ciljeva dodijeljenih posebnom pravnom režimu i koji su mu vanjski i, s druge strane, mehanizama inherentnih samom poreznom sustavu potrebnih za postizanje tih ciljeva. Slijedom toga, porezne prednosti koje proizlaze iz cilja koji nije povezan s poreznim sustavom kojeg su dio ne mogu zaobići zahtjeve koji proizlaze iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude od 8. rujna 2011., Paint Graphos i dr., C‑78/08 do C‑80/08, EU:C:2011:550, t. 65. do 70. i od 19. prosinca 2018., A‑Brauerei, C‑374/17, EU:C:2018:1024, t. 48.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">308</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja istaknuti da je, u skladu s rasuđivanjem iznesenim u uvodnim izjavama 404. do 411. sporne odluke, Komisija smatrala da nijedan od argumenata istaknutih tijekom upravnog postupka, koji se u biti odnose na izvršavanje diskrecijske ovlasti kojom raspolaže Irish Revenue (Porezna uprava, Irska), na praksu te porezne uprave i na „učinkovitost poreznog sustava” kojoj su trebala pridonijeti sporna porezna rješenja, ne opravdava postupanje u odnosu na ASI i AOE, koje se sastojalo u tome da se tim društvima dodijeli selektivna prednost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">309</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska nije uspjela objasniti zbog kojih su razloga Komisijine ocjene iz tog dijela sporne odluke pogrešne. Konkretno, Irska ne navodi na koji način načelo teritorijalnosti, na koje se poziva, nužno zahtijeva povoljniji tretman nerezidentnih društava. Međutim, država članica koja je uvela razlikovanje između poduzetnika u području poreznih davanja dužna je dokazati da je ono stvarno opravdano prirodom i strukturom predmetnog sustava (presuda od 8. rujna 2011., Komisija/Nizozemska, C‑279/08 P, EU:C:2011:551, t. 62. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">310</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Posljedično, Komisija je u spornoj odluci pravilno smatrala da razlikovanje u području poreznog tretmana dobiti ASI‑ja i AOE‑a koje proizlazi iz spornih poreznih rješenja nije opravdano prirodom ili strukturom irskog poreznog sustava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">311</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U takvim okolnostima valja odbiti prigovore koje su tužitelji istaknuli u pogledu ispitivanja selektivnosti tih poreznih mišljenja u spornoj odluci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postojanje intervencije države ili intervencije putem državnih sredstava </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">312</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska tvrdi da je Komisija pogrešno zaključila da postoji intervencija države ili intervencija putem državnih sredstava. Kao prvo, nije bilo „intervencije” jer se u ovom slučaju mišljenjima irske porezne uprave ne mijenjaju prava i obveze poreznog obveznika, nego se samo primjenjuje nacionalno porezno pravo na njegovu posebnu situaciju. Kao drugo, Irska tvrdi da se, suprotno onomu što je Komisija utvrdila u uvodnoj izjavi 221. sporne odluke, nije odrekla poreznih prihoda time što nije oporezivala cjelokupnu dobit ASI‑ja i AOE‑a jer samo dobit podružnica tih dvaju društava podliježe oporezivanju u Irskoj na temelju članka 25. TCA‑a iz 1997.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">313</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, s jedne strane, tvrdi da su sporna porezna rješenja pripisiva Irskoj jer ih je donijela njezina porezna uprava, odnosno Irish Revenue, koji je državno tijelo. Međutim, ta porezna rješenja i prihvaćanje Irske poreznih prijava ASI‑ja i AOE‑a na temelju navedenih poreznih rješenja ne mogu se odvojiti. S druge strane, prema Komisijinu mišljenju, s obzirom na to da je spornim poreznim rješenjima smanjena oporeziva dobit ASI‑ja i AOE‑a za potrebe članka 25. TCA‑a iz 1997., Irska se odrekla poreznih prihoda, a time i državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">314</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s ustaljenom sudskom praksom mjera se može kvalificirati kao intervencija države ili intervencija „putem državnih sredstava” ako je, s jedne strane, izravno ili neizravno dodijeljena putem tih sredstava i ako je, s druge strane, pripisiva državi članici (presuda od 12. siječnja 2023., DOBELES HES, C‑702/20 i C‑17/21, EU:C:2023:1, t. 32. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">315</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, uvjet koji se odnosi na pripisivost mjere državi članici zahtijeva da se ocijeni jesu li javna tijela, na ovaj ili onaj način, bila uključena u donošenje te mjere (vidjeti u tom smislu presudu od 28. ožujka 2019., Njemačka/Komisija, C‑405/16 P, EU:C:2019:268, t. 49.). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">316</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju Komisija je u uvodnoj izjavi 221. sporne odluke smatrala da su sporna porezna rješenja pripisiva Irskoj jer ih je donijela njezina porezna uprava, odnosno Irish Revenue, koji je državno tijelo. Konkretnije, istaknula je da su ASI i AOE upotrijebili ta porezna rješenja za izračun iznosa poreza koji svake godine trebaju platiti na dobit trgovačkih društava u Irskoj, da je irska porezna uprava prihvatila te izračune te je na temelju toga prihvatila da porez koji su ta društva platila u Irskoj tijekom relevantnog razdoblja odgovara iznosu poreza na dobit trgovačkih društava koji su ta društva bila dužna platiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">317</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je tim ocjenama utvrdila da su javna tijela bila uključena u donošenje spornih poreznih rješenja. Stoga treba odbiti tvrdnju Irske da se sporne mjere ne mogu kvalificirati kao intervencije pripisive državi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">318</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, što se tiče uvjeta koji se odnosi na to da se prednost dodjeljuje „putem državnih sredstava”, iz sudske prakse Suda proizlazi da državna mjera kojom se određeni poduzetnici oslobađaju obveza plaćanja poreza čini državnu potporu, čak i ako ne sadržava prijenos javnih sredstava, s obzirom na to da se sastoji od odricanja predmetnih tijela od poreznih prihoda koje bi inače mogli dobiti (vidjeti u tom smislu presudu od 17. studenoga 2009., Presidente del Consiglio dei Ministri, C‑169/08, EU:C:2009:709, t. 57. i navedenu sudsku praksu). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">319</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, nije potrebno u svakom slučaju utvrditi prijenos državnih sredstava kako bi se prednost dodijeljena jednom ili više poduzetnika mogla smatrati državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Tako se potporama osobito smatraju intervencije koje u različitim oblicima smanjuju troškove koji uobičajeno opterećuju proračun poduzetnika i koje su time, iako nisu subvencije u strogom značenju riječi, iste naravi i imaju identične učinke (presuda od 19. ožujka 2013., Bouygues i dr./Komisija i dr., C‑399/10 P i C‑401/10 P, EU:C:2013:175, t. 100. i 101.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">320</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju Komisija nije počinila pogrešku kada je u uvodnoj izjavi 221. sporne odluke utvrdila da se Irska odrekla poreznih prihoda od ASI‑ja i AOE‑a jer se spornim poreznim rješenjima odobravaju metode raspodjele dobiti koje dovode do rezultata koji ne bi prihvatili različiti i samostalni poduzetnici koji djeluju u tržišnim uvjetima. Naime, tim poreznim rješenjima smanjuje se oporeziva dobit ASI‑ja i AOE‑a za potrebe primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. i tako iznos poreza na dobit trgovačkih društava koji moraju platiti u Irskoj u odnosu na druga društva koja se oporezuju u toj državi članici čija oporeziva dobit odražava cijene utvrđene na tržištu pod uvjetima nepristrane transakcije. Takve mjere stoga smanjuju troškove koji u načelu opterećuju proračun poduzetnika, u smislu sudske prakse navedene u točki 319. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">321</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da treći dio drugog tužbenog razloga u predmetu T‑778/16 također treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">C.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbeni razlozi koji se temelje na bitnoj povredi postupka, a osobito prava na saslušanje </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">322</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska tvrdi da je Komisija u okviru postupka koji je doveo do donošenja sporne odluke povrijedila nekoliko bitnih postupovnih zahtjeva, a osobito pravo na saslušanje. Komisija tako nije stvarno dala priliku Irskoj da sudjeluje u kontradiktornoj raspravi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">323</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ističe, kao prvo, da se doseg Komisijine ocjene zakonitosti spornih poreznih rješenja promijenio između donošenja odluke o pokretanju postupka i donošenja sporne odluke. Najprije, Komisija nije bila dosljedna u pogledu pravne osnove zahtjeva prema kojem je Irish Revenue trebao primijeniti načelo nepristrane transakcije u spornim poreznim rješenjima. Nadalje, te dvije odluke nisu sukladne u svojem pristupu referentnog sustava. Naposljetku, irska tijela nisu bila u mogućnosti iznijeti svoje stajalište o istinitosti i relevantnosti činjenica kao i o elementima na koje se Komisija pozvala u prilog svojim zaključcima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">324</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Irska tvrdi da sporna odluka sadržava činjenična utvrđenja koja ona nikada nije imala priliku komentirati. U toj su odluci tako prvi put navedene napomene o izvješćima stručnjaka koje su tužitelji podnijeli tijekom upravnog postupka i razmatranja o mišljenjima irskih poreznih tijela o drugim poreznim obveznicima, o kojima se stoga nije mogla izjasniti. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">325</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Irska tvrdi da su Komisijini dužnosnici dali javne izjave koje su prejudicirale ishod službenog istražnog postupka, osobito tijekom 2015., odnosno mnogo prije nego što je sporna odluka donesena.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">326</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, Komisija nije poštovala obveze dužne pažnje i nepristranosti koje ima na temelju načela dobre uprave u pogledu svoje analize irskog poreznog prava i uzimanja u obzir svih relevantnih elemenata. Irska smatra da se čini da su na spornu odluku utjecala razmatranja koja nisu relevantna, među ostalim, s obzirom na irski porezni sustav i djelatnosti grupe Apple. Konkretno, činjenica koju je istaknula Komisija, da se većina prihoda ASI‑ja i AOE‑a nije oporezivala ni u jednoj državi, zapravo se odnosila na razlike i neusklađenosti koje postoje između irskog i američkog poreznog sustava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">327</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ASI i AOE također tvrde, kao prvo u prilog svojem sedmom tužbenom razlogu, da je Komisija povrijedila nekoliko bitnih postupovnih zahtjeva. Podsjećajući na to da navodni korisnik državne potpore mora moći učinkovito sudjelovati u službenom istražnom postupku, ti tužitelji tvrde, s jedne strane, da glavna argumentacija koju je Komisija u konačnici prihvatila, prema kojoj su njihova prava intelektualnog vlasništva grupe Apple trebala biti raspodijeljena na irske podružnice, nije bila navedena u odluci o pokretanju postupka i, s druge strane, da neformalna Komisijina komunikacija nije omogućila društvu Apple Inc. da učinkovito odgovori na tu glavnu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">328</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, u okviru dvanaestog tužbenog razloga ASI i AOE tvrde da je Komisija povrijedila svoju obvezu savjesnog i nepristranog ispitivanja u području državnih potpora. Navode da se sporna odluka temelji na pogrešnoj ocjeni prema kojoj su funkcije i aktivnosti upravnih odbora tih društava bile u cijelosti opisane u zapisnicima sa sjednica, unatoč suprotnoj izjavi društva Apple Inc. Komisija je stoga trebala dati priliku društvu Apple Inc. da dostavi dodatne informacije u tom pogledu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">329</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, koju podupiru Republika Poljska i Nadzorno tijelo EFTA‑e, osporava sve te tvrdnje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">330</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. [UFEU‑a] (SL 2015., L 248, str. 9. i ispravak SL 2017., L 186, str. 17.), Komisija mora pokrenuti službeni istražni postupak u pogledu državne potpore kojim se predviđa obavješćivanje zainteresiranih strana ako nakon prethodnog ispitivanja sumnja u spojivost predmetne mjere s unutarnjim tržištem. Iz toga proizlazi da Komisija nije dužna iznijeti gotovu analizu predmetne mjere u svojoj odluci o pokretanju tog postupka. Naprotiv, Komisija mora dovoljno odrediti okvir svoje istrage kako pravo zainteresiranih stranaka da podnesu primjedbe ne bi lišila smisla.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">331</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, u odluci o pokretanju postupka, koja je uslijedila nakon nekoliko dopisa između irskih nadležnih tijela i službi Komisije i kojom se zainteresirane strane pozivaju da dostave svoje primjedbe, Komisija je iznijela razloge zbog kojih je preliminarno zaključila da sporna porezna rješenja čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a koju je Irska dodijelila društvima Apple Inc., ASI i AOE te da su te potpore nespojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavaka 2. i 3. UFEU‑a. Konkretno, Komisija je izrazila sumnje u pogledu toga odražavaju li metode raspodjele dobiti odobrene tim poreznim rješenjima radi određivanja oporezive dobiti ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj naknadu za irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a koju bi prihvatio razboriti neovisni subjekt koji djeluje u uobičajenim tržišnim uvjetima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">332</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, što se tiče prigovora prema kojem je Komisija izmijenila svoj pristup između odluke o pokretanju postupka i sporne odluke, valja podsjetiti na to da je Komisija dužna pokrenuti službeni istražni postupak ako nakon prve ocjene ispitana mjera izaziva sumnje u pogledu svoje spojivosti s unutarnjim tržištem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">333</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe 2015/1589, kada Komisija odluči pokrenuti službeni istražni postupak, ta se odluka može ograničiti na sažeti prikaz svih bitnih činjeničnih i pravnih pitanja, uključivati privremenu ocjenu predmetne mjere kako bi utvrdila predstavlja li ona potporu te navoditi moguće sumnje u pogledu njezine spojivosti s unutarnjim tržištem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">334</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da u odluci o pokretanju službenog istražnog postupka kvalifikacija mjere kao državne potpore nije konačna. Cilj pokretanja tog postupka upravo je omogućiti Komisiji da dobije sva mišljenja koja su joj potrebna kako bi mogla donijeti konačnu odluku o tom pitanju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">335</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga iz članka 9. Uredbe 2015/1589 proizlazi da se nakon službenog istražnog postupka Komisijina analiza može razviti jer ona u konačnici može odlučiti da mjera nije potpora ili da su sumnje u pogledu njezine spojivosti uklonjene (vidjeti u tom smislu presudu od 14. prosinca 2023., EDP España/Naturgy Energy Group i Komisija, C‑693/21 P i C‑698/21 P, EU:C:2023:989, t. 63.). Iz toga proizlazi da odluka o pokretanju službenog istražnog postupka i odluka o okončanju tog postupka mogu sadržavati određena odstupanja a da ta odstupanja tu odluku ipak ne čine nevaljanom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">336</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Također, čak i ako se Komisijina ocjena mogla promijeniti između odluke o pokretanju službenog istražnog postupka i odluke o okončanju tog postupka, ta promjena ne utječe nužno na zakonitost potonje odluke. Samo izmjena stajališta koja utječe na prirodu predmetnih mjera ili njihovu pravnu kvalifikaciju, koja tako dovodi do promjene predmeta službenog istražnog postupka, može zahtijevati od Komisije da ponovno obavijesti zainteresirane stranke kako bi im se omogućilo da o tome podnesu svoja očitovanja (vidjeti u tom smislu presudu od 11. studenoga 2021., Autostrada Wielkopolska/Komisija i Poljska, C‑933/19 P, EU:C:2021:905, t. 71.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">337</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju odlukom o pokretanju postupka dovoljno je utvrđen okvir Komisijina službenog istražnog postupka te je ona bila dovoljno jasna da tužiteljima omogući da razumiju Komisijine dvojbe o spojivosti spornih poreznih rješenja s unutarnjim tržištem i da im omogući da iznesu svoje stajalište.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">338</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, u odluci o pokretanju postupka dovoljno se jasno definira okvir Komisijine analize, uključujući u pogledu načela nepristrane transakcije. U tom pogledu Komisija nije bila dužna obavijestiti zainteresirane stranke o načinu na koji se njezina analiza razvila tijekom službenog istražnog postupka niti odgovoriti na svako izvješće koje joj je podneseno, pod uvjetom da to nije dovelo do izmjene samog predmeta tog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">339</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, izjave Komisijina osoblja na koje se pozivaju ASI i AOE, a koje ne odražavaju stajalište Komisije ili nekog od njezinih članova, nisu relevantne. Naime, na temelju izjava dužnosnika i članova osoblja Komisije, pod pretpostavkom da jasno izražavaju mišljenje o ishodu službenog istražnog postupka koji se odnosi na sporna porezna rješenja, ne može se dokazati da je Komisija prejudicirala svoju odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">340</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, nije utvrđeno, kao što to Irska tvrdi u okviru svojeg šestog tužbenog razloga i kao što to ASI i AOE ističu u okviru svojeg dvanaestog tužbenog razloga, da je Komisija povrijedila načelo dobre uprave i propustila provesti savjesno i nepristrano ispitivanje spisa time što nije zatražila dostavu informacija koje mogu potvrditi ili opovrgnuti druge informacije relevantne za ispitivanje predmetne mjere, ali čija se pouzdanost ne može smatrati dovoljno utvrđenom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">341</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Da su tužitelji smatrali da su se informacije koje se odnose na irski porezni sustav i na djelatnosti u okviru ASI‑ja i AOE‑a izvan Irske pokazale relevantnima, oni su ih, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 184. ove presude, morali dostaviti tijekom upravnog postupka. Činjenica da ih oni nisu dostavili ne može se pripisati povredi obveze Komisije da provede savjesno i nepristrano ispitivanje. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">342</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konačno, tužitelji su bili dovoljno obaviješteni o pokretanju službenog istražnog postupka u vezi sa spornim poreznim rješenjima i o činjenici da se taj postupak odnosio na pitanje jesu li metode raspodjele dobiti odobrene tim poreznim rješenjima bile prikladne ili je njima ASI‑ju i AOE‑u dodijeljena selektivna prednost. Tužitelji su imali priliku podnijeti sva očitovanja koja smatraju relevantnima kao zainteresirane stranke te su se stvarno koristili tom mogućnošću.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">343</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da Irska te ASI i AOE neosnovano tvrde da su njihova postupovna prava povrijeđena i da je Komisija povrijedila načelo dobre uprave, s obzirom na to da je ona, u granicama mogućeg, pravilno ispunila svoju zadaću koja se sastoji u tome da zainteresiranim strankama omogući da učinkovito podnesu svoja očitovanja tijekom službenog istražnog postupka o potpori.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">344</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga treba odbiti šesti tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 kao i sedmi i dvanaesti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">D.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbeni razlozi koji se temelje na povredi načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">345</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska te ASI i AOE u biti tvrde da je Komisija povrijedila načela pravne sigurnosti i zabrane retroaktivnosti time što je Irskoj na temelju novog tumačenja članka 107. stavka 1. UFEU‑a naložila povrat državnih potpora koje je dodijelila. Zbog istog razloga Irska također tvrdi da je Komisija povrijedila načelo zaštite legitimnih očekivanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">346</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju ASI‑ja i AOE‑a, Komisijino tumačenje nije bilo predvidljivo u trenutku donošenja spornih poreznih rješenja tijekom 1991. i 2007., s obzirom na to da ga Komisija nije navela u svojim obavijestima o državnim potporama. Osim toga, mjerodavan pristup OECD‑a i Smjernice OECD‑a o transfernim cijenama, donesene tijekom 2010., na koje se Komisija poziva u spornoj odluci, nisu postojali prilikom donošenja spornih poreznih rješenja. U tim okolnostima Komisija nije trebala naložiti povrat potpora na temelju članka 16. stavka 1. Uredbe 2015/1589.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">347</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, budući da sporna porezna rješenja čine primjenu pravila o oporezivanju nerezidentnih društava, koja su sada sadržana u članku 25. TCA‑a iz 1997. i koja nisu izmijenjena barem od 1967., odnosno prije pristupanja Irske Uniji, navodne mjere potpore trebalo bi smatrati postojećim potporama koje stoga ne mogu dovesti do povrata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">348</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska tvrdi da je Komisija povrijedila načela pravne sigurnosti, zabrane retroaktivnosti i zaštite legitimnih očekivanja time što joj je naložila da, na temelju tumačenja članka 107. stavka 1. UFEU‑a koje nije bilo predvidljivo u trenutku donošenja spornih poreznih rješenja, izvrši povrat državnih potpora koje je dodijelila. Konkretno, Komisijina primjena načela nepristrane transakcije svjedoči o novom pristupu u području državnih potpora. Osim toga, sporna odluka očito povređuje pravo društva Apple Inc. da sazna opseg svojih pravnih obveza i da ne trpi primjenu prava koja nije bila predvidljiva u vrijeme nastanka relevantnih činjenica. I zbog tog razloga Komisija stoga nije trebala naložiti povrat potpora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">349</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Veliko Vojvodstvo Luksemburg u biti podupire tu argumentaciju. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">350</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, koju podupiru Republika Poljska i Nadzorno tijelo EFTA‑e, osporava osnovanost navedene argumentacije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">351</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 16. stavkom 1. Uredbe 2015/1589, kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere za povrat sredstava potpore od korisnika, osim ako bi to bilo u suprotnosti s nekim općim načelom prava Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">352</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju Komisija nije počinila pogrešku koja se tiče prava time što je Irskoj, u skladu s člankom 2. sporne odluke, naložila povrat spornih potpora. Suprotno onomu što tvrde tužitelji, koje podupire Veliko Vojvodstvo Luksemburg, takva obveza zapravo nije protivna ni načelu pravne sigurnosti ni načelu zaštite legitimnih očekivanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">353</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, načelo pravne sigurnosti, koje je dio općih načela prava Unije, zahtijeva da su pravna pravila jasna, precizna i predvidljiva u svojim učincima kako bi se zainteresirane osobe mogle orijentirati u situacijama i pravnim odnosima uređenima pravnim poretkom Unije (presuda od 8. prosinca 2011., France Télécom/Komisija, C‑81/10 P, EU:C:2011:811, t. 100.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">354</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim riječima, zainteresirane osobe moraju biti u mogućnosti znati točan opseg obveza koje im propisi Unije nameću, nedvosmisleno poznavati svoja prava i obveze te se posljedično ponašati u skladu s njima (presuda od 11. prosinca 2012., Komisija/Španjolska, C‑610/10, EU:C:2012:781, t. 49.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">355</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda, temeljni zahtjev pravne sigurnosti protivi se tomu da Komisija može na neodređeno vrijeme odgađati izvršavanje svojih ovlasti (presude od 24. rujna 2002., Falck i Acciaierie di Bolzano/Komisija, C‑74/00 P i C‑75/00 P, EU:C:2002:524, t. 140. i od 22. travnja 2008., Komisija/Salzgitter, C‑408/04 P, EU:C:2008:236, t. 100.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">356</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, valja pojasniti da se na to načelo može pozivati samo ako je dokazano da je Komisija počinila očitu povredu svoje obveze dužne pažnje i očito propuštanje u izvršavanju svojih ovlasti nadzora. Konkretno, kada je mjera potpore dodijeljena bez prijave, sama činjenica da je Komisija kasnila s nalaganjem povrata potpore nije sama po sebi dovoljna da bi se ta odluka o povratu učinila nezakonitom na temelju načela pravne sigurnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 22. travnja 2008., Komisija/Salzgitter, C‑408/04 P, EU:C:2008:236, t. 106.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">357</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U uvodnoj izjavi 440. sporne odluke Komisija je objasnila da, iako su sporna porezna rješenja izdana tijekom 1991. i 2007., ona joj nikad nisu priopćena. Osim toga, ni njihovo postojanje ni njihov sadržaj nisu bili poznati Komisiji prije svibnja 2013. i objave izvješća sa saslušanja koja je proveo Permanent Subcommittee on Investigations of the United States Senate (Stalni pododbor Senata Sjedinjenih Američkih Država zadužen za istrage) o globalnom poreznom stanju grupe Apple. Komisija je svoj prvi zahtjev za informacije poslala Irskoj 12. lipnja 2013., odnosno mjesec dana nakon toga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">358</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u ovom slučaju, iako je točno da se Komisijino rasuđivanje primjenjivalo na porezna rješenja, ne samo da ono nije bilo novo u praksi odlučivanja, kao što to pokazuju odluke koje je ta institucija navela u svojim pismenima u prvom stupnju, nego, štoviše, nije moglo biti nepredvidljivo s obzirom na načela razvijena u ranijoj sudskoj praksi o državnim potporama porezne naravi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">359</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga Komisija nije povrijedila načelo pravne sigurnosti time što je naložila povrat državnih potpora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">360</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, isto se utvrđenje nameće u pogledu načela zaštite legitimnih očekivanja, temeljnog načela prava Unije, koje omogućuje svim gospodarskim subjektima prema kojima je institucija stvorila utemeljena očekivanja da se na njih pozivaju (vidjeti u tom smislu presudu od 24. ožujka 2011., ISD Polska i dr./Komisija, C‑369/09 P, EU:C:2011:175, t. 123. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">361</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uzimajući u obzir obvezujući karakter Komisijina nadzora državnih potpora, poduzetnici korisnici potpore načelno mogu imati legitimna očekivanja u pogledu zakonitosti potpore samo ako je ona dodijeljena uz poštovanje postupka propisanog u članku 108. UFEU‑a (presuda od 24. studenoga 2020., Viasat Broadcasting UK, C‑445/19, EU:C:2020:952, t. 42. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">362</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, nije razvidno da je Komisija svojim postupanjem stvorila utemeljena očekivanja u pogledu pravilnosti spornih poreznih rješenja s obzirom na pravo državnih potpora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">363</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga Komisija nije povrijedila načelo zaštite legitimnih očekivanja time što je naložila povrat državnih potpora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">364</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, treba odbiti argument tužiteljâ koji se u biti temelji na tome da je Komisija povrijedila načelo zabrane retroaktivnosti time što je spornu odluku temeljila na mjerodavnom pristupu OECD‑a kasnijem od spornih poreznih rješenja. Kao što je to Komisija navela u uvodnoj izjavi 441. sporne odluke, njezin se pristup temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU‑a, koji je dio pravnog poretka Irske od njezina pristupanja tijekom 1973., a ne na nepoštovanju okvira utvrđenog na razini OECD‑a. Komisija se na taj okvir pozvala samo u dijelu u kojem pruža korisne smjernice za utvrđivanje dovodi li metoda utvrđivanja oporezive dobiti podružnice do pouzdane približne vrijednosti poslovnog rezultata temeljenog na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">365</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto i posljednje, ne može se prihvatiti ni argument prema kojem sporne mjere treba kvalificirati kao „postojeće” potpore u smislu članka 1. točke (b) podtočke iv. Uredbe 2015/1589 jer članak 25. TCA‑a iz 1997. preuzima pravila koja su postojala prije pristupanja Irske Uniji. Naime, mjere relevantne u ovom slučaju sastoje se od spornih poreznih rješenja, a ne od pravila o oporezivanju nerezidentnih društava koja se primjenjuju na temelju irskog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">366</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na ta razmatranja, treba odbiti sedmi tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 i jedanaesti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">E.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbeni razlozi koji se temelje na Komisijinu prekoračenju vlastitih ovlasti i na njezinu zadiranju u nadležnosti država članica povredom, među ostalim, načela porezne autonomije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">367</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irska te ASI i AOE, koje podupire Veliko Vojvodstvo Luksemburg, u biti ističu da se spornom odlukom povređuju temeljna ustavna načela pravnog poretka Unije koja uređuju podjelu nadležnosti između Unije i država članica, kako su osobito predviđena člancima 4. i 5. UEU‑a, i načelo porezne autonomije država članica koje iz toga proizlazi. Naime, u trenutačnom stanju prava Unije područje izravnog oporezivanja u nadležnosti je država članica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">368</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točnije, Irska te ASI i AOE predbacuju Komisiji da je prekoračila svoje ovlasti jer se oslonila na jednostrano i pogrešno tumačenje irskog poreznog prava, osobito članka 25. TCA‑a iz 1997. Ona je usto odredila postupovna pravila za ocjenu nacionalnog oporezivanja koja ne postoje u irskom pravu. Osim toga, Komisija je prekoračila svoje ovlasti time što je opravdala donošenje sporne odluke utvrđenjem prema kojoj su ASI i AOE „porezni apatridi”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">369</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, koju podupiru Republika Poljska i Nadzorno tijelo EFTA‑e, osporava te argumente. Ona u biti podsjeća na to da, iako države članice imaju porezni suverenitet, svaka porezna mjera koju država članica donese mora poštovati pravila Unije o državnim potporama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">370</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema sudskoj praksi Suda, intervencije država članica u područjima koja nisu bila predmet usklađivanja u pravu Unije nisu isključene iz područja primjene odredbi UFEU‑a vezanih uz nadzor nad državnim potporama. Države članice stoga svoju nadležnost u području izravnog oporezivanja, poput nadležnosti za donošenje poreznih rješenja, moraju izvršavati u skladu s pravom Unije, a osobito pravilima uspostavljenima UFEU‑om u području državnih potpora. One se stoga u izvršavanju te nadležnosti moraju suzdržavati od donošenja mjera koje mogu činiti državne potpore nespojive s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. UFEU‑a (presuda od 8. studenoga 2022., Fiat Chrysler Finance Europe/Komisija, C‑885/19 P i C‑898/19 P, EU:C:2022:859, t. 120. i 121. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">371</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se mjere izravnog oporezivanja, poput obvezujućih poreznih mišljenja koja izdaju države članice, mogu kvalificirati kao državne potpore, ako su ispunjeni svi uvjeti za primjenu članka 107. stavka 1. UFEU‑a navedeni u točki 74. ove presude (vidjeti u tom smislu presudu od 8. studenoga 2022., Fiat Chrysler Finance Europe/Komisija, C‑885/19 P i C‑898/19 P, EU:C:2022:859, t. 119.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">372</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, što se tiče uvjeta prema kojem se predmetnom mjerom mora dodijeliti gospodarska prednost, valja podsjetiti na to da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u slučaju poreznih mjera sâmo postojanje prednosti može utvrditi samo u odnosu na „normalno” oporezivanje (presuda od 6. rujna 2006., Portugal/Komisija, C‑88/03, EU:C:2006:511, t. 56.). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">373</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi se utvrdilo postoji li porezna prednost, valja usporediti korisnikov položaj nastao primjenom predmetne mjere sa situacijom u kojoj bi on bio da su se, da nema te mjere, na njega primjenjivala uobičajena pravila oporezivanja (vidjeti u tom smislu presudu od 8. studenoga 2022., Fiat Chrysler Finance Europe/Komisija, C‑885/19 P i C‑898/19 P, EU:C:2022:859, t. 92.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">374</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja istaknuti, kao prvo, da se na temelju članka 25. TCA‑a iz 1997. nerezidentnim društvima koja obavljaju svoju poslovnu djelatnost u Irskoj putem podružnice oporezuje, glede njihova dohotka od poslovne djelatnosti, samo dobit koja je ostvarena od poslovnih djelatnosti koje se mogu izravno ili neizravno pripisati toj irskoj podružnici. Također valja istaknuti da ta odredba ne definira nikakvu posebnu metodu za utvrđivanje iznosa dobiti koja se može pripisati irskim podružnicama nerezidentnih društava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">375</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">No, iz pismena Irske kao i usmenih izlaganja stranaka na raspravi proizlazi da radi primjene članka 25. TCA‑a iz 1997. treba voditi računa o činjeničnom okviru i položaju podružnice u Irskoj, a osobito o funkcijama koje obavlja, imovini koju upotrebljava i rizicima koje preuzima ta podružnica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">376</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima i kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 373. ove presude, kako bi utvrdila je li u ovom slučaju postojala prednost, Komisija je morala moći usporediti porezni tretman ASI‑ja i AOE‑a koji proizlazi iz primjene spornih poreznih rješenja s poreznim tretmanom koji bi bio rezerviran za ta dva društva da su na njih u nedostatku tih poreznih rješenja bila primijenjena pravila o normalnom oporezivanju u Irskoj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">377</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se Komisiji ne može prigovoriti da je jednostrano primijenila materijalna porezna pravila i provela de facto porezno usklađivanje kada je ispitala odgovara li oporeziva dobit ASI‑ja i AOE‑a u Irskoj, izračunana prema metodama raspodjele dobiti odobrenima spornim poreznim rješenjima, dobiti koja bi se u nedostatku tih poreznih rješenja pripisala irskim podružnicama tih dvaju društava primjenom članka 25. TCA‑a iz 1997., uzimajući u obzir funkcije koje su obavljale, imovinu koju su koristile i rizike koje su preuzele te podružnice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">378</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, u prilog svojem argumentu prema kojem je Komisija propisala postupovna pravila za procjenu nacionalnog oporezivanja koja nisu povezana s irskim pravom, Irska ističe da je u uvodnim izjavama 262., 274., 363. i 368. sporne odluke Komisija tvrdila da sporna porezna rješenja nisu zasnovana na izvješćima o raspodjeli dobiti, da nisu bila redovito revidirana i da prije donošenja tih poreznih rješenja irska porezna tijela nisu istražila druga društva unutar grupe Apple, neovisno o njihovu mjestu poslovanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">379</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da je Komisija u uvodnim izjavama 265. do 321. sporne odluke ponajprije zaključila da postoji selektivna prednost zbog neraspodjele licencija intelektualnog vlasništva grupe Apple na irske podružnice ASI‑ja i AOE‑a, podredno, u uvodnim izjavama 325. do 360. te odluke, zbog neprikladnog odabira metoda raspodjele dobiti na te irske podružnice i, alternativno, u uvodnim izjavama 369. do 403. navedene odluke, zbog činjenice da su sporna porezna rješenja odstupila od članka 25. TCA‑a iz 1997. i to na diskrecijskoj osnovi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">380</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se ne može smatrati da se Komisija oslonila na povredu postupovnih pravila kako bi zaključila da u ovom slučaju postoji selektivna prednost. U tim okolnostima prigovore Irske navedene u točki 368. ove presude treba odbiti kao bespredmetne.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">381</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, što se tiče kvalifikacije ASI‑ja i AOE‑a kao „poreznih apatrida”, valja istaknuti da je točno da je, osobito u uvodnim izjavama 52., 276., 277. i 281. sporne odluke, Komisija takvu kvalifikaciju stvarno usvojila u okviru svojeg rasuđivanja u kojem je zaključila da ta dva društva nisu fizički prisutna izvan Irske.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">382</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, činjenica da je Komisija usvojila tu kvalifikaciju ne znači da se na nju oslonila kako bi zaključila da postoji selektivna prednost. Naprotiv, uvodne izjave sporne odluke navedene u točki 379. ove presude pokazuju da to nije slučaj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">383</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, zbog istih razloga kao što su oni izneseni u točki 380. ove presude, prigovore koje su istaknuli Irska te ASI i AOE koji se temelje na tome da je Komisija prekoračila svoje ovlasti time što je ta dva društva kvalificirala kao „porezne apatride” valja odbiti kao bespredmetne.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">384</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, valja odbiti osmi tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 i četrnaesti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16, koji se temelje na Komisijinu prekoračenju ovlasti i na njezinu zadiranju u nadležnosti država članica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">F.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbeni razlozi koji se temelje na nedostatku u obrazloženju sporne odluke</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">385</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelji tvrde da sporna odluka, koja je u više aspekata zahvaćena brojnim nedostacima u obrazloženju, ne ispunjava zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">386</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelji smatraju da Komisijino rasuđivanje u spornoj odluci nije jasno i nedvosmisleno te stoga sudu Unije ne omogućuje izvršavanje njegova nadzora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">387</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije, ta odluka nije dosljedna u pogledu utvrđivanja pravila koje je Irska povrijedila, osobito u pogledu izvora i dosega načela nepristrane transakcije, navedenih u uvodnim izjavama 255. do 257. navedene odluke. Nadalje, uvodna izjava 451. sporne odluke, koja predviđa da bi se iznos potpora koje treba vratiti mogao smanjiti ako bi se prodaja ASI‑ja u regiji EMEIA retroaktivno knjižila u drugim zemljama osim Irske, proturječna je Komisijinu zaključku iz uvodnih izjava 412. i 413. te odluke, prema kojem je Irska donijela porezna rješenja kojima je smanjena oporeziva dobit ASI‑ja u odnosu na onu koja bi se oporezivala da je to društvo bilo podvrgnuto pravilima općeg prava. Osim toga, Komisija nije dovoljno obrazložila svoje ispitivanje kako bi utvrdila mogu li navodne potpore utjecati na trgovinu među državama članicama. Naposljetku, Komisija si je proturječila kada je u uvodnim izjavama 50. i 416. sporne odluke priznala da su ASI i AOE bili vođeni i kontrolirani iz Sjedinjenih Američkih Država, dok je u uvodnoj izjavi 286. te odluke tvrdila da su ta društva bila stvarno kontrolirana iz Irske.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">388</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, koju podupiru Republika Poljska i Nadzorno tijelo EFTA‑e, osporava te tvrdnje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">389</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da obveza obrazlaganja čini bitnu postupovnu pretpostavku koju treba razlikovati od pitanja osnovanosti obrazloženja, koje se odnosi na materijalnu zakonitost spornog akta (presude od 22. ožujka 2001., Francuska/Komisija, C‑17/99, EU:C:2001:178, t. 35. i od 29. rujna 2011., Elf Aquitaine/Komisija, C‑521/09 P, EU:C:2011:620, t. 146. i navedena sudska praksa). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">390</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, obrazloženje odluke sastoji se od formalnog navođenja razloga na kojima se ta odluka temelji. Ako ti razlozi sadržavaju pogreške, oni utječu na materijalnu zakonitost odluke, ali ne na njezino obrazloženje, koje može biti dovoljno iako su u njemu izneseni pogrešni razlozi. Iz toga slijedi da prigovori i argumenti kojima se osporava osnovanost akta nisu relevantni u okviru razloga koji se odnosi na nepostojanje ili nedostatnost obrazloženja (presuda od 18. lipnja 2015., Ipatau/Vijeće, C‑535/14 P, EU:C:2015:407, t. 37. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">391</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, obrazloženje propisano člankom 296. UFEU‑a mora odgovarati prirodi akta o kojem je riječ i mora jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke institucije koja je donijela akt kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima donesene mjere, a nadležnom sudu omogućilo provođenje nadzora (presuda od 15. srpnja 2004., Španjolska/Komisija, C‑501/00, EU:C:2004:438, t. 73. i navedena sudska praksa). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">392</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne okolnosti, s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje akta zahtjeve iz tog članka mora ocjenjivati ne samo u odnosu na njegov tekst nego i na njegov kontekst i na sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno područje (presude od 2. travnja 1998., Komisija/Sytraval i Brink’s France, C‑367/95 P, EU:C:1998:154, t. 63. i od 2. rujna 2021., Komisija/Tempus Energy i Tempus Energy Technology, C‑57/19 P, EU:C:2021:663, t. 198. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">393</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u ovom slučaju, osim činjenice da su Irska te ASI i AOE bili usko uključeni u službeni istražni postupak, najprije valja utvrditi da su potonji, s obzirom na svoje podneske pred Općim sudom, mogli učinkovito osporavati osnovanost sporne odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">394</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, u spornoj odluci nema praznina koje bi sprečavale Sud da u potpunosti provede nadzor zakonitosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">395</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, u preostalom dijelu valja istaknuti da tužitelji ne kritiziraju nepostojanje obrazloženja tvrdnji sadržanih u spornoj odluci, nego osnovanost tih tvrdnji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">396</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema tome, deveti tužbeni razlog u predmetu T‑778/16 i trinaesti tužbeni razlog u predmetu T‑892/16 te stoga sve tužbene razloge usmjerene protiv Komisijine glavne argumentacije treba odbiti kao neosnovane.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">397</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, valja utvrditi da je selektivnost prednosti dodijeljene ASI‑ju i AOE‑u spornim poreznim rješenjima u dovoljnoj mjeri dokazana na temelju Komisijine glavne argumentacije u spornoj odluci, tako da nije potrebno ispitati tužbene razloge i argumente koje su Irska te ASI i AOE istaknuli kako bi osporili ocjene koje je Komisija iznijela u okviru svoje podredne i alternativne argumentacije. Stoga tužbe treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">VII.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">398</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 184. stavkom 2. Poslovnika, kad žalba nije osnovana ili kad je osnovana i Sud sâm konačno odluči o sporu, Sud odlučuje o troškovima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">399</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">400</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, budući da je Komisijina žalba prihvaćena i da su tužbe Irske te ASI‑ja i AOE‑a koje su usmjerene protiv sporne odluke odbijene, Irskoj, ASI‑ju i AOI‑ju valja, u skladu s Komisijinim zahtjevom, naložiti snošenje, osim vlastitih troškova, i Komisijinih troškova nastalih povodom ove žalbe i u prvostupanjskom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">401</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 140. stavak 1. Poslovnika, koji se na žalbeni postupak primjenjuje na temelju njegova članka 184. stavka 1., propisuje da države članice i institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">402</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga će Veliko Vojvodstvo Luksemburg i Republika Poljska morati snositi vlastite troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">403</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 140. stavkom 2. Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. također primjenjuje na žalbeni postupak, Nadzorno tijelo EFTA‑e snosi vlastite troškove ako intervenira u postupak.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">404</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Posljedično, Nadzorno tijelo EFTA‑e snosi vlastite troškove u prvostupanjskom i žalbenom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-597" title="page-74">
      Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) proglašava i presuđuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 15. srpnja 2020., Irska i dr./Komisija (T‑778/16 i T‑892/16, EU:T:2020:338) u dijelu u kojem se njome prihvaćaju prigovori koje su istaknuli Irska u okviru prvog do trećeg tužbenog razloga u predmetu T‑778/16 te društva Apple Sales International Ltd i Apple Operations Europe Ltd u okviru prvog do petog tužbenog razloga u predmetu T‑892/16, u dijelu u kojem se poništava Odluka Komisije (EU) 2017/1283 od 30. kolovoza 2016. o državnoj potpori SA.38373 (2014/C) (ex 2014/NN) (ex 2014/CP) koju je provela Irska za društvo Apple i u dijelu u kojem se odlučuje o troškovima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odbijaju se tužbe Irske te društava Apple Sales International Ltd i Apple Operations International Ltd.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Irskoj te društvima Apple Sales International Ltd i Apple Operations International Ltd nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, i onih nastalih Europskoj komisiji povodom ove žalbe i u prvostupanjskom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Republika Poljska i Nadzorno tijelo EFTA‑e snose vlastite troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-602" title="page-74">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: engleski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">1</a>
</span>) Povjerljivi podaci su izostavljeni.</p>
</body>
</html>
