<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-504/19</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CC0504</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:943">EU:C:2020:943</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>19</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>19</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje J. Kokott – Predmet C‑504/19</HT></P><P><HT TYPE="SC">Banco de Portugal i dr.</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje Nezavisne Odvjetnice</HT></P><P><HT TYPE="UC">Juliane Kokott</HT></P><P>od <DATE ISO="20201119">19. studenoga 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: njemački</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑504/19</HT></P><P>Banco de Portugal,</P><P>Fondo de Resolución,</P><P>Novo Banco SA</P><P>protiv</P><P>VR</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku Tribunala Supremo (Vrhovni sud, Španjolska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Nadzor banaka</KEYWORD><KEYWORD>Restrukturiranje i likvidacija kreditnih institucija</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2001/24/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Mjera restrukturiranja kreditne institucije koju je donijelo tijelo matične državne članice</KEYWORD><KEYWORD>Prijenos prava, imovine ili obveza na prijelaznu instituciju</KEYWORD><KEYWORD>Prijenos natrag na kreditnu instituciju u sanaciji</KEYWORD><KEYWORD>Članak 3. stavak 2.</KEYWORD><KEYWORD>Učinak mjere reorganizacije u drugim državama članicama</KEYWORD><KEYWORD>Članak 32.</KEYWORD><KEYWORD>Učinci mjere restrukturiranja na postupak koji je u tijeku</KEYWORD><KEYWORD>Povelja Europske unije o temeljnim pravima</KEYWORD><KEYWORD>Članak 47.</KEYWORD><KEYWORD>Djelotvornost sudske zaštite</KEYWORD><KEYWORD>Načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2014/59/EU</KEYWORD><KEYWORD>Vremenska primjena</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Ako banka mora proglasiti insolventnost, njezine se ključne funkcije vjerojatno više ne mogu očuvati. Budući da to može imati dalekosežne posljedice kako za deponente, tako i za realno gospodarstvo, u makroekonomskom je interesu izbjegavati insolventnost banaka i umjesto toga poduzeti mjere restrukturiranja ili uredne mjere sanacije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Vidjeti Komisijin Fact Sheet od <DATE ISO="20140415">15. travnja 2014.</DATE> o takozvanoj <HT TYPE="ITALIC">Bank Recovery and Resolution Directive</HT>, skraćeno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>BRRD<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> (vidjeti upućivanje u bilješci 3.), MEMO/14/297.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Premda mnoge banke posluju kao dio prekogranične grupacije, u tom smislu do donošenja Direktive 2014/59 (u daljnjem tekstu: BRRD)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20140515">15. svibnja 2014.</DATE> o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="173" PAGE.FIRST="190" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 173, str. 190</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> nije postojao nikakav jedinstven instrumentarij nacionalnih nadzornih tijela. Štoviše, pravo Unije u tom se pogledu ograničilo na odredbe Direktive br. 2001/24<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Direktiva 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20010404">4. travnja 2001.</DATE> o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="125" PAGE.FIRST="15" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 125, str. 15</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 14.)</P></NOTE>, prema kojoj se u nacionalnom pravu država članica predviđene mjere restrukturiranja i likvidacije u drugim državama članicama u načelu moraju priznavati bez dodatnih formalnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Instrument za oporavak i urednu sanaciju banaka, koji poznaje kako portugalsko pravo tako sada i BRRD, jest osnivanje takozvane prijelazne banke. Na tu se banku prenosi sve zdravo poslovanje banke koja je zapala u poteškoće kako bi se dosadašnje poslovanje te banke stabiliziralo te se zaštitili vlasnici depozita. Preostala <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>loša banka<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> potom se uredno sanira.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Okolnosti glavnog postupka odnose se na insolventnost koja je 2014. prijetila banci Banco Espírito Santo (u daljnjem tekstu: BES), nekadašnjoj drugoj banci po veličini u Portugalu. U tom su kontekstu portugalska središnja banka i tadašnje nadzorno tijelo Banco de Portugal osnovali prijelaznu instituciju pod nazivom Novo Banco te su na nju u kolovozu 2014. prenijeli BES‑ova zdrava područja poslovanja. Takozvane toksične obveze ostavljene su u BES‑ovoj imovini i imovini njegovih društava kćeri, čime su oni postali <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>loša banka<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Tužiteljica u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: tužiteljica) bila je prvotno ulagateljica BES‑ova španjolskog društva kćeri. Međutim, ugovorne odnose je od kolovoza 2014. nastavila Novo Banco Španjolska. Nakon što je tužiteljica podnijela tužbu za poništenje predmetnog ugovora protiv Novo Banco Španjolska zbog pogrešnog savjetovanja od strane BES‑a pri sklapanju njezina ugovora o ulaganju, Banco de Portugal je odlučila određene obveze, među njima i BES‑ovu odgovornost u kontekstu sklapanja tužiteljičina ugovora o ulaganju, opet s retroaktivnim učinkom prenijeti natrag na BES.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Ovaj zahtjev za prethodnu odluku tako se odnosi na pitanje trebaju li španjolski sudovi bez dodatnih formalnosti priznati tu odluku u skladu s Direktivom 2001/24 ako to dovodi do odbijanja tužiteljičine tužbe protiv Novo Banco Španjolska. Prema mišljenju Tribunala Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) koji je uputio zahtjev, takav bi zaključak mogao, naime, povređivati načela djelotvorne sudske zaštite i pravne sigurnosti. Slučaj je posebno brizantan zbog toga što je sud koji je uputio zahtjev na taj način implicitno doveo u pitanje valjanost obveze bezuvjetnog priznavanja mjera sanacije prema Direktivi 2001/24.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2001/24</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Uvodne izjave 6., 23. i 30. Direktive 2001/24 glase kako slijedi:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>(6)</NO.P><TXT>Upravna ili pravosudna tijela matične države članice moraju imati isključivu ovlast odlučivati o mjerama restrukturiranja i njihovom provođenju koje su određene važećim zakonima i praksom dotične države članice. Zbog teškoća oko usklađivanja zakonodavstva i prakse u državama članicama, potrebno je da države članice međusobno priznaju mjere koje je svaka od njih poduzela kako bi se ponovno uspostavio održivi rad kreditnih institucija kojima su izdale odobrenje za rad.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(23)</NO.P><TXT>Premda je važno pridržavati se načela da pravo matične države članice utvrđuje sve učinke mjera restrukturiranja ili likvidacijskih postupaka, kako one proceduralne tako i suštinske, potrebno je također imati na umu da ti učinci mogu biti suprotni pravilima koja se uobičajeno primjenjuju u kontekstu gospodarske i financijske djelatnosti dotične kreditne institucije i njezinih podružnica u drugim državama članicama. U nekim slučajevima upućivanje na pravo neke druge države članice predstavlja neizbježno ograničavanje načela o potrebi primjene prava matične države članice.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(30)</NO.P><TXT>Učinci mjera restrukturiranja ili likvidacijskog postupka na sudski postupak koji je u tijeku uređeni su pravom države članice u kojoj je u tijeku sudski postupak, kao izuzeće od primjene <HT TYPE="ITALIC">lex concursus</HT>. Učinci tih mjera i postupaka na pojedinačne zahtjeve za izvršenje koji proizlaze iz takvih postupaka uređeni su pravom matične države članice, u skladu s općim pravilom koje određuje ova Direktiva.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 2. Direktive 2001/24 definira pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>mjere reorganizacije<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> kao mjeru čija je svrha <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>očuvati ili obnoviti financijsko stanje neke kreditne institucije ili investicijskog društva […] a mogl[a] bi utjecati na ranije stečena prava trećih strana, uključujući mjere koje obuhvaćaju mogućnost suspenzije plaćanja, suspenzije mjera izvršenja ili smanjenje tražbina; te mjere uključuju primjenu instrumenata sanacije i izvršavanje sanacijskih ovlasti u skladu s Direktivom 2014/59/EU.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Članak 3. Direktive 2001/24 pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Donošenje mjera restrukturiranja – mjerodavno pravo<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Upravna ili pravosudna tijela matične države članice jedina su ovlaštena odlučivati o provedbi jedne ili više mjera restrukturiranja u nekoj kreditnoj instituciji, uključujući i podružnice osnovane u drugim državama članicama.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Mjere restrukturiranja primjenjuju se u skladu sa zakonima, drugim propisima i postupcima koje se primjenjuju u matičnoj državi članici, osim ako je drukčije uređeno ovom Direktivom.</ALINEA><ALINEA>Mjere su u potpunosti učinkovite u skladu s pravom dotične države članice na cijelom području Zajednice bez dodatnih formalnosti, a odnose se također i na treće strane u drugim državama članicama, čak i kada propisi države članice domaćina, koja se na njih primjenjuju, ne predviđaju takve mjere, ili je njihova provedba podložna uvjetima koji nisu ispunjeni.</ALINEA><ALINEA>Mjere restrukturiranja proizvode učinke na cijelom području Zajednice kad i u državi članici u kojoj su donesene.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Članak 6. stavci 1. do 3. Direktive 2001/24 uređuju obvezu objavljivanja odluka o mjerama restrukturiranja koje mogu utjecati na prava trećih strana u državi članici domaćinu, a u matičnoj državi članici se mogu pobijati, u <HT TYPE="ITALIC">Službenom listu Europske unije</HT>. Stavci 4. i 5. tog članka glase kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="006.004"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>(4)</NO.PARAG><ALINEA>U izvatku iz odluke koji se objavljuje na službenom jeziku ili jezicima dotičnih država članica posebno se određuju namjena i pravna osnova donesene odluke, zatim rokovi za podnošenje žalbe, a posebno je potrebno jasno razumljivo navesti datume isteka rokova, te punu adresu tijela ili suda nadležnih za razmatranje žalbe.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.005"><NO.PARAG>(5)</NO.PARAG><ALINEA>Mjere restrukturiranja primjenjuju se bez obzira na mjere propisane stavcima od 1. do 3., te u cijelosti proizvode učinke u odnosu na vjerovnike, osim ako upravna ili pravosudna tijela matične države članice ili pravo te države koje regulira takve mjere predviđa drukčije.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, članak 32. Direktive 2001/24 predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Učinci mjera restrukturiranja ili postupka likvidacije na neki sudski postupak u tijeku u vezi s imovinom ili pravom kojeg je lišena kreditna institucija podliježu isključivo pravu države članice u kojoj je u tijeku neriješeni sudski postupak.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2014/59 (BRRD)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Izvaci iz uvodnih izjava 4., 5. i 59. BRRD‑a glase kako slijedi:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>(4)</NO.P><TXT>Trenutačno ne postoje usklađeni postupci sanacije institucija na razini Unije. U nekim se državama članicama na institucije primjenjuju isti postupci koji se primjenjuju za ostala insolventna poduzeća, koji su u određenim slučajevima prilagođeni za institucije. Postoje znatne sadržajne i postupovne razlike među zakonima i drugim propisima kojima se uređuje insolventnost institucija u državama članicama. Osim toga, financijska je kriza pokazala da<?PAGE NO="4"?> redovni postupci u slučaju insolventnosti za poslovne subjekte nisu uvijek primjereni za institucije jer ne jamče uvijek dovoljno brzu intervenciju, nastavak ključnih funkcija institucija i očuvanje financijske stabilnosti.</TXT></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(5)</NO.P><TXT>Stoga je potreban sustav koji će tijelima pružiti vjerodostojan skup instrumenata za dovoljno ranu i brzu intervenciju u nezdravoj ili propadajućoj instituciji kako bi se osigurao nastavak ključnih financijskih i ekonomskih funkcija institucije, uz istodobno ograničavanje utjecaja propasti institucije na gospodarski i financijski sustav na najmanju moguću mjeru. Sustav bi trebao osigurati da dioničari prvi snose gubitke te da vjerovnici snose gubitke nakon dioničara […]</TXT></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(59)</NO.P><TXT>Instrumenti sanacije trebali bi uključivati prodaju poslovanja ili dionica institucije u sanaciji, osnivanje prijelazne institucije, odvajanje prihodujuće imovine od imovine umanjene vrijednosti ili neprihodujuće imovine propadajuće institucije te <HT TYPE="ITALIC">bail‑in</HT> dioničara i vjerovnika propadajućih institucija.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Članak 40. BRRD‑a uređuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Instrument prijelazne institucije<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="040.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Za primjenu instrumenta prijelazne institucije i uzimajući u obzir potrebu za održavanjem ključnih funkcija u prijelaznoj instituciji, države članice osiguravaju da sanacijska tijela imaju ovlasti da na prijelaznu instituciju prenesu:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>dionice ili druge vlasničke instrumente koje je izdala jedna ili više institucija u sanaciji;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>sve ili dijelove imovine, prava ili obveza najmanje jedne institucije u sanaciji.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>Podložno članku 85., za prijenos iz prvog podstavka nije potrebna prethodna suglasnost dioničara institucija u sanaciji ili bilo koje treće strane osim prijelazne institucije, kao ni usklađenost s mogućim postupovnim zahtjevima iz zakona o trgovačkim društvima ili vrijednosnim papirima.</P><P>[…]</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="040.007"><NO.PARAG>7.</NO.PARAG><ALINEA><P>Sanacijska tijela mogu prenijeti dionice ili druge vlasničke instrumente, imovinu, prava ili obveze natrag s prijelazne institucije u jednom od sljedećih slučajeva:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>mogućnost da se određene dionice ili drugi vlasnički instrumenti, imovina, prava ili obveze prenesu natrag izričito je navedena u instrumentu kojim je izvršen prijenos;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>određene dionice ili drugi vlasnički instrumenti, imovine, prava ili obveze zapravo ne spadaju u kategorije prava, imovine ili obveza iz instrumenta kojim je izvršen prijenos dionica ili drugih vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveze, odnosno ne ispunjavaju uvjete za njihov prijenos.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>Takav prijenos natrag može se izvršiti u bilo kojem roku navedenom u instrumentu korištenom u tu svrhu i u skladu je sa svim drugim uvjetima koji su u njemu navedeni.</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="040.008"><NO.PARAG>8.</NO.PARAG><ALINEA>Prijenos između institucije u sanaciji ili izvornih vlasnika dionica ili drugih vlasničkih instrumenata s jedne strane i prijelazne institucije s druge strane podliježe zaštitnim mjerama iz glave IV. poglavlja VII. […]<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Zaštitne mjere iz glave IV. poglavlja VII. obuhvaćaju članke 73. do 80. Direktive BRRD‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Članak 83. BRRD‑a pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Postupovne obveze sanacijskih tijela<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> predviđa sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>[…]</P><?PAGE NO="5"?><PARAG IDENTIFIER="083.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Sanacijsko tijelo obavješćuje instituciju u sanaciji i sljedeća tijela, ako su to različita tijela:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>nadležno tijelo za tu instituciju u sanaciji;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>nadležno tijelo za svaku podružnicu te institucije u sanaciji;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="083.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA><P>Sanacijsko tijelo objavljuje ili osigurava objavljivanje ili primjerka odluke ili instrumenta u skladu s kojim se mjera sanacije poduzima ili pisanu obavijest sa sažetkom učinaka mjere sanacije i pogotovo učinaka na male ulagače te, prema potrebi, uvjete i razdoblje suspenzije ili ograničenja iz članaka 69., 70. i 71., na sljedeće načine:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>na svojoj službenoj internetskoj stranici; […]</TXT></NP></ITEM></LIST><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>na internetskoj stranici institucije u sanaciji; […]<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Članak 131. BRRD‑a određuje da Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u <HT TYPE="ITALIC">Službenom listu Europske unije</HT> <DATE ISO="20140612">12. lipnja 2014.</DATE> U skladu s člankom 130. BRRD‑a države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do <DATE ISO="20141231">31. prosinca 2014.</DATE> i te mjere primjenjuju od <DATE ISO="20150101">1. siječnja 2015.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje i glavni postupak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Tužiteljica u glavnom postupku sklopila je <DATE ISO="20080110">10. siječnja 2008.</DATE> u poslovnici Banco Espírito Santo, S. A. Sucursal en España u Bilbau (u daljnjem tekstu: BES Španjolska) ugovor o kupnji povlaštenih dionica Kaupthing Banke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Kaupthing Bank bila je nekada najveća islandska banka te je tijekom financijske krize <DATE ISO="20081009">9. listopada 2008.</DATE> stavljena pod državnu kontrolu. Dana <DATE ISO="20081031">31. listopada 2008.</DATE> islandsko nadzorno tijelo utvrdilo je nesposobnost za plaćanje Kaupthing Banke.</P></NOTE> za koje je platila iznos od <FT TYPE="NUMBER">166021</FT> eura.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Nakon što je BES pogodila teška kriza, portugalska središnja banka Banco de Portugal u svojem je svojstvu nadzornog tijela odlukom od <DATE ISO="20140803">3. kolovoza 2014.</DATE>, koja je izmijenjena odlukom od <DATE ISO="20140811">11. kolovoza 2014.</DATE> (u daljnjem tekstu: odluka iz kolovoza 2014.), odlučila o sanaciji BES‑a. U tu je svrhu navedenom odlukom osnovana prijelazna banka, Novo Banco, S. A. (u daljnjem tekstu: Novo Banco). Na tu je banku prenesen dio poslovanja društva BES, na način da su na Novo Banco preneseni aktiva, pasiva i drugi neimovinski elementi društva BES koji su opisani u prilogu 2. odluci. Od prijenosa su bili izuzete <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>bilo koje obveze ili potencijalne obveze, osobito one koje su posljedica prijevare ili povrede regulatornih, kaznenih ili upravnih odredbi ili odluka<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>BES Španjolska potom postaje podružnica Novo Banco u Španjolskoj. Ta je podružnica zadržala poslovni odnos s tužiteljicom na način da je čuvala i upravljala vrijednosnim papirima te je zauzvrat primala ugovorom predviđenu naknadu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20150204">4. veljače 2015.</DATE> tužiteljica je podnijela tužbu protiv Novo Banco Španjolska. Tom je tužbom zahtijevala da se nalog za kupnju povlaštenih dionica Kaupthing Banke proglasi ništavim zbog mana volje i da se Novo Banco Španjolska naloži povrat iznosa kupoprodajne cijene od <FT TYPE="NUMBER">166021</FT> eura. Podredno je zahtijevala da se navedeni ugovor raskine zbog toga što BES nije ispunio svoju obvezu dužne pažnje, dobre vjere i obavještavanja te da se Novo Banco naloži plaćanje istog iznosa na ime naknade štete. Novo Banco Španjolska se usprotivio tužbi tvrdeći da nema pasivnu legitimaciju jer je sporna obveza dio pasive koja mu nije prenesena odlukom Banco de Portugal iz kolovoza 2014.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Presudom od <DATE ISO="20151015">15. listopada 2015.</DATE> Juzgado de Primera Instancia de Vitoria (Prvostupanjski sud u Vitoriji, Španjolska) prihvatio je tužbu uz obrazloženje da je sporna odgovornost prema njegovu mišljenju bila obuhvaćena prijenosom. Taj sud smatra da je postojala mana volje jer BES tužiteljicu, koja je u vrijeme sklapanja ugovora imala 68 godina i nije imala financijsko obrazovanje, nije na prikladan način obavijestio o prirodi i rizicima povlaštenih dionica koje je kupila. Stoga je taj sud ugovor proglasio ništavim i naložio Novo Banco Španjolska da tužiteljici vrati puni iznos kupoprodajne cijene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>U žalbenom je postupku Novo Banco Španjolska dostavio dvije odluke Banco de Portugal od <DATE ISO="20151229">29. prosinca 2015.</DATE> (u daljnjem tekstu: odluka iz prosinca 2015.), prema kojima sljedeće obveze nisu prenesene na Novo Banco:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>Sve obveze, jamstva, odgovornosti ili potencijalne obveze nastali prilikom prodaje, financijskog posredovanja, u postupku ugovaranja i distribucije financijskih instrumenata koje je izdala bilo koja institucija […]<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>.</P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Nadalje, u odlukama je stajalo da pasivu društva BES koja nije prenesena na Novo Banco osobito čine <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>sve naknade u vezi s neispunjenjem ugovora […] sklopljenih prije <DATE ISO="20140803">3. kolovoza 2014.</DATE><QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>sve naknade i krediti koji proizlaze iz poništenja transakcija koje je društvo BES provelo u svojstvu pružatelja financijskih i investicijskih usluga<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, kao i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>bilo koja obveza koja je predmet bilo kojeg od postupaka opisanih u Prilogu I.<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>. Prilog I. navodi niz sudskih postupaka pokrenutih u različitim državama, među njima i postupak koji je u Španjolskoj pokrenula tužiteljica. Naposljetku, odluka iz prosinca 2015. određuje sljedeće:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>Ako je bilo koji dio aktive, pasive ili neimovinski element […] trebao ostati u imovini društva BES ali je zapravo prenesen na Novo Banco, navedeni dio aktive, pasive ili neimovinski elementi ponovno se prenose s Novo Banco na BES s učinkom od <DATE ISO="20140803">3. kolovoza 2014.</DATE><QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>.</P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Međutim, žalbeni sud je odbio žalbu Novo Banco Španjolska koja se temeljila na nedostatku pasivne legitimacije i u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu. Protiv te je presude Novo Banco Španjolska podnijela izvanredni pravni lijek zbog postupovne povrede kao i kasacijsku žalbu sudu koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zahtjev za prethodnu odluku i postupak pred Sudom Europske unije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20190625">25. lipnja 2019.</DATE>, podnesenom Sudu <DATE ISO="20190702">2. srpnja 2019.</DATE>, Tribunal Supremo (Vrhovni sud) odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeće prethodno pitanje:</TXT><P>Je li u skladu s temeljnim pravom na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje EU‑a o temeljnim pravima, načelom vladavine prava iz članka 2. Ugovora o Europskoj uniji i općim načelom pravne sigurnosti tumačenje članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 koje pretpostavlja da se – bez dodatnih formalnosti – u sudskim postupcima koji su u tijeku u drugim državama članicama, priznaju učinci odluke nadležnog upravnog tijela u matičnoj državi članici kojom se s retroaktivnim učinkom mijenja pravni okvir koji je postojao u trenutku pokretanja spora i kojom se presudama koje nisu u skladu s onim što je predviđeno navedenom novom odlukom oduzima učinak?</P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>O tom su se pitanju pisano očitovali Banco de Portugal i Fondo de Resolución, Novo Banco, Portugalska Republika, Talijanska Republika, Kraljevina Španjolska, kao i Europska komisija, Vijeće Europske unije i Europski parlament. Osim Talijanske Republike, te su zainteresirane osobe bile zastupane i na raspravi održanoj <DATE ISO="20200930">30. rujna 2020.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="7"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravna ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvodne napomene</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Prema mišljenju Banco de Portugal, Novo Banco i portugalske vlade, odgovornost koju ističe tužiteljica u glavnom postupku nikada nije prešla na Novo Banco. Naime, obveze BES‑a, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>koje su posljedica prijevare ili povrede regulatornih, kaznenih ili upravnih odredbi ili odluka<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> prema Prilogu 2. odluci iz kolovoza 2014. nisu prenesene na Novo Banco. Stoga se prema njihovu mišljenju uopće ni ne postavlja pitanje prijenosa natrag na BES odlukom iz prosinca 2015., odnosno njezina učinka na spor koji se vodi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>U tu je svrhu dovoljno podsjetiti da pitanje predstavlja li odgovornost koju tužiteljica ističe u glavnom postupku obvezu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>koja je posljedica prijevare ili povrede regulatornih, kaznenih ili upravnih odredbi ili odluka<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> zahtijeva pravnu ocjenu koja je u skladu s raspodjelom zadataka između nacionalnih sudova i Suda u okviru postupka povodom zahtjeva za prethodnu odluku isključivo na sudu koji je uputio zahtjev. Taj sud, naime, u skladu s ustaljenom sudskom praksom određuje pravni i činjenični okvir koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću, pri čemu Sud nije dužan provjeravati njegovu točnost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101012">12. listopada 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Rosenbladt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑45/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:601">EU:C:2010:601</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170131">31. siječnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Lounani</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑573/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:71">EU:C:2017:71</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180613">13. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Deutscher Naturschutzring</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑683/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:433">EU:C:2018:433</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da se prilikom odgovora na prethodno pitanje u skladu s navodima Tribunala Supremo (Vrhovni sud) treba smatrati da je odgovornost zbog pogrešnog investicijskog savjetovanja tužiteljice prvo odlukom Banco de Portugal iz kolovoza 2014. prenesena na Novo Banco. Tek je daljnjom odlukom Banco de Portugal iz kolovoza 2015. – dakle, nakon podnošenja tužbe u veljači 2015. i nakon donošenja prvostupanjske presude u listopadu 2015. – ta odgovornost prenesena natrag na BES Španjolska, i to s retroaktivnim učinkom od <DATE ISO="20140803">3. kolovoza 2014.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Zbog obveze priznavanja tog materijalnopravnog okvira, načelno predviđene člankom 3. stavkom 2. Direktive 2001/24, Tribunal Supremo (Vrhovni sud) smatra se suočenim s problematikom djelotvorne sudske zaštite i pravne sigurnosti. Prema navodima tog suda, on je u tim okolnostima, naime, morao ukinuti presude nižestupanjskih sudova i odbiti žalbu premda su te presude – barem na temelju tada važećeg prava – donesene bez pogrešaka koje se tiču prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Njegovo prethodno pitanje pritom nedvojbeno pretpostavlja da se u ovom predmetu primjenjuje načelo iz članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 prema kojem su mjere restrukturiranja u skladu sa zakonima koji se primjenjuju u matičnoj državi članici <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>u potpunosti učinkovite na cijelom području [Unije] bez dodatnih formalnosti a […] čak i kada propisi države članice domaćina […] ne predviđaju takve mjere, ili je njihova provedba podložna uvjetima koji nisu ispunjeni<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>. Drugim riječima, opisana se problematika ne bi ni pojavila – na što su uputile gotovo sve zainteresirane strane u postupku pred Sudom – da sud koji je uputio zahtjev u konkretnom slučaju uopće nije ni morao priznati prijenos odgovornosti natrag na BES.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Do tog bi se zaključka prema mišljenju španjolske i talijanske vlade, kao i Komisije, Vijeća i Parlamenta, moglo doći ako bi se u glavnom postupku primijenio članak 32. Direktive 2001/24. Prema toj odredbi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>[u]činci mjera restrukturiranja ili postupka likvidacije na neki sudski postupak u tijeku u vezi s imovinom ili pravom kojeg je lišena kreditna institucija podliježu isključivo pravu države članice u kojoj je u tijeku neriješeni sudski postupak<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Stoga je kao prvo potrebno istražiti je li članak 32. Direktive 2001/24 u predmetnom sporu primjenjiv i vodi li njegova primjena stvarno do toga da odluka Banco de Portugal iz prosinca 2015. u glavnom postupku ne proizvodi nikakav učinak (odjeljak B.). U slučaju da se na to mora odgovoriti niječno, potrebno je razjasniti može li sud koji je uputio zahtjev priznavanje odluke učiniti ovisnim o tome da ta odluka poštuje načela pravne sigurnosti i djelotvorne sudske zaštite (odjeljak C.). Naposljetku ostaje za ispitati rezultira li priznavanje odluke samo po sebi povredom tih načela s obzirom na posebne okolnosti glavnog postupka (odjeljak D.).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Primjenjivost i moguće pravne posljedice članka 32. Direktive 2001/24 u glavnom postupku</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Materijalni uvjeti za primjenu članka 32. Direktive 2001/24 postoje. Međutim, primjena te odredbe ne dovodi do toga da prijenos odgovornosti natrag na BES u glavnom postupku ne proizvodi nikakve učinke. Možda je to razlog zbog kojeg Tribunal Supremo (Vrhovni sud) tu odredbu nije izričito uključio u svoje prethodno pitanje.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Primjenjivost članka 32. Direktive 2001/24 u glavnom postupku</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Pojedinačni materijalni uvjeti iz članka 32. Direktive 2001/24 u ovom su predmetu ispunjeni.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Tako je prijenos odgovornosti natrag na BES, kao prvo, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>mjera restrukturiranja<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> u smislu članka 2. Direktive 2001/24 jer se njome treba očuvati, odnosno obnoviti financijsko stanje BES‑a u smislu da je potrebno očuvati uredno funkcioniranje prijelazne institucije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Prijelazna institucija upravo ne bi trebala snositi gubitke i štete banke koja je zapala u teškoće, nego ponajprije osigurati zaštitu deponenata<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Portfelji dionica poput tužiteljičinih inače nisu uključeni u osiguranje depozita jer ono obuhvaća samo potražni saldo na računu, vidjeti članak 2. stavak 1. točku 3. Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20140416">16. travnja 2014.</DATE> o sustavima osiguranja depozita (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="173" PAGE.FIRST="149" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 173, str. 149</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE>. Činjenica da je prijenos odgovornosti natrag koncepcijska mjera restrukturiranja potvrđuje se člankom 40. Direktive 2014/59 kojim se u stavku 1. točki (b) i stavku 7. izričito predviđa da prijenos sve <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>imovine, prava ili obveza<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> kao i njihov prijenos natrag mogu biti dio mjere sanacije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>osnivanje prijelazne institucije<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>. Članak 2. Direktive 2001/24 pak određuje da se sve mjere sanacije u smislu BRRD‑a trebaju smatrati mjerama restrukturiranja Direktive 2001/24.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Mjera se, kao drugo, odnosi na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>pravo ili imovinu iz mase<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>. To činjenično obilježje, koje je prema svojem tekstu u mnogim jezičnim verzijama Direktive ionako već vrlo široko<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Njemački pojam <HT TYPE="ITALIC">Vermögensgegenstand</HT> može, isto kao i engleska inačica <HT TYPE="ITALIC">assets</HT>, ili primjerice poljski pojam <HT TYPE="ITALIC">aktyw[a]</HT>, obuhvaćati svako imovinsko materijalno pravo.</P></NOTE>, u konačnici mora obuhvaćati sve moguće predmete mjera restrukturiranja, koji potencijalno u nekom sporu mogu biti sporni. Time moraju biti obuhvaćeni osobito i (pred)ugovorni ili izvanugovorni zahtjevi kreditne institucije i protiv kreditne institucije koja se nalazi u postupku sanacije jer upravo oni mogu biti predmetom prijenosa na druge institucije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Primjerice prijelazna institucija ili neka druga kreditna institucija koja preuzimanjem stekne određena poslovanja kreditne institucije koja je zapala u poteškoće.</P></NOTE>. Međutim, čim se promijeni vlasnik nekog prava, zahtjeva, obveze ili neke druge imovine za vrijeme sudskog postupka koji je u tijeku, postoji potreba za odredbom članka 32. Direktive 2001/24<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti u tom pogledu detaljnije točke 43. i 44. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Treće, glavni se postupak u smislu te odredbe treba smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>sudskim postupkom u tijeku<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> jer taj pojam obuhvaća svaki postupak o meritumu koji je u trenutku sporne mjere već bio u tijeku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>LBI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑85/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:697">EU:C:2013:697</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. U tom se smislu kao temelj treba uzeti jedino navod Tribunala Supremo (Vrhovni sud) prema kojem je pravni okvir retroaktivno izmijenjen odlukom Banco de Portugal u prosincu 2015., dakle, u trenutku u kojem je glavni postupak nesporno već bio u tijeku. Činjenica da je prvostupanjska presuda već bila donesena ne isključuje postojanje postupka u tijeku sve dok taj postupak nije pravomoćno završen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Međutim, člankom 32. Direktive 2001/24 nije jednostavno predviđeno da u slučaju postojanja njegovih materijalnih uvjeta – dakle, naročito čim je u nekoj državi članici sudski postupak u tijeku – inozemna mjera restrukturiranja u toj državi članici <HT TYPE="ITALIC">per se</HT> ne proizvodi nikakav učinak ili da se uopće ni ne mora priznati. Upravo suprotno, ta odredba određuje da učinci mjere restrukturiranja na sudski postupak koji je u tijeku podliježu isključivo pravu države članice u kojoj je taj sudski postupak u tijeku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Time bi se u glavnom postupku moglo zaključiti da prijenos obveza natrag na BES ne bi bio relevantan samo uz dva dodatna uvjeta: kao prvo, upućivanje na španjolsko pravo iz članka 32. Direktive 2001/24 moralo bi se razumjeti na način da se pitanje o tome proizvodi li neka mjera u tom smislu uopće učinke – dakle, ocjena njezine primjene u svrhu predmetnog spora – određuje prema pravu države članice domaćina. Drugo, prijenos natrag bi prema španjolskom pravu morao biti nevaljan<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>U svakom slučaju, čini se da sud koji je uputio zahtjev to implicitno smatra.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Međutim, smatram da se upućivanje na pravo države članice domaćina iz članka 32. Direktive 2001/24 ograničava isključivo na procesne učinke mjere restrukturiranja na sudski postupak koji je u tijeku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti i mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Cruza Villalóna u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>LBI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑85/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:352">EU:C:2013:352</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0086">86.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0087">87.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> i stoga ne može utjecati na materijalne učinke prijenosa natrag.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Doseg upućivanja na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>prav[o] države članice u kojoj je u tijeku neriješeni sudski postupak<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> iz članka 32. Direktive 2001/24</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Na prvi bi se pogled moglo pomisliti da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>učinci na sudski postupak<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> obuhvaćaju njegov materijalni ishod. Međutim, osobito normativni kontekst i ciljevi članka 32. Direktive 2001/24 pokazuju da se ta odredba ne smije tako shvatiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Kao prvo, za razliku od mišljenja pojedinih zainteresiranih strana, pozadina te odredbe nije ideja da se na ishod sudskog postupka koji je već u tijeku zbog razloga pravne sigurnosti ne smije utjecati kasnijim događajima. Naime, s jedne se strane ne može smatrati da uzimanje u obzir činjenica koje su nastupile nakon litispendencije općenito rezultira povredom načela pravne sigurnosti. S druge pak strane, člankom 32. Direktive 2001/24 tada bi se jednostavno moralo predvidjeti da inozemna mjera restrukturiranja nema nikakve učinke na sudski postupak koji je u tijeku, dakle, njome se na taj postupak ne utječe. No, upravo to nije slučaj. Naprotiv, tom se odredbom određuje da se učinci na sudski postupak ravnaju prema pravu države članice domaćina. Predmetna mjera restrukturiranja mogla bi, međutim, biti zakonita i prema pravu te države članice domaćina. U takvom bi se slučaju ishod sudskog postupka koji je već u tijeku, dakle, u određenim okolnostima unatoč primjeni članka 32. mogao izmijeniti kasnijim događajem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Drugim riječima, članak 32. Direktive 2001/24 ni u slučaju širokog razumijevanja već prema samom izričaju ne dovodi do automatskog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>privilegiranja<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> vjerovnika koji su već pokrenuli sudski postupak. Uostalom, Direktiva 2001/24 ne sadržava nikakve naznake koje bi išle u prilog pretpostavci da se takvi vjerovnici trebaju privilegirati.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Kao drugo, nije razvidno zašto bi upravo sudski postupak u tijeku trebao opravdati ocjenu <HT TYPE="ITALIC">svih</HT> učinaka mjere restrukturiranja prema pravu države članice domaćina. Takvo razumijevanje članka 32. predstavljalo bi posebno dalekosežnu povredu načela na kojem se temelji Direktiva 2001/24, a prema kojem se svi učinci mjere restrukturiranja ili likvidacije određuju prema <HT TYPE="ITALIC">lex concursus</HT>, i stoga ono nije u skladu sa strukturom Direktive<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>LBI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑85/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:697">EU:C:2013:697</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Za usporedbu je potrebno uputiti na odredbe članaka 20. do 27. Direktive 2001/24. I te odredbe sadržavaju iznimke od načela primjene <HT TYPE="ITALIC">lex concursus</HT>. Međutim, njima se jasno određuje na koja se materijalna prava ne zadire mjerama restrukturiranja. Tim se odredbama ne predviđa da se svi materijalni učinci mjere restrukturiranja trebaju cijeniti na temelju zakonodavstva države članice domaćina, čim se ta mjera odnosi na neki od tamo navedenih pravnih instituta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>S tim u skladu, članak 32. Direktive 2001/24 treba razumijevati na način da se samo procesni učinci ravnaju prema pravu države članice domaćina, a ne valjanost mjere u svrhu postupka kao takve. Navedeno vrijedi osobito s obzirom na okolnost da Direktiva 2001/24, a naročito članak 32. te direktive, prema sudskoj praksi Suda treba spriječiti ograničavanje raspoloživosti dobara koji pripadaju masi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>LBI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑85/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:697">EU:C:2013:697</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Time ovdje predloženo razumijevanje odgovara i u tom smislu zadanom uskom tumačenju te odredbe kao iznimke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>LBI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑85/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:697">EU:C:2013:697</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Kao treće, često bi bilo praktički nemoguće sve učinke neke mjere restrukturiranja ili likvidacije odrediti u punom opsegu na temelju prava države članice domaćina. Naime, Direktiva 2001/24 ne usklađuje nacionalne propise o mjerama restrukturiranja i likvidacije kreditnih institucija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>LBI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑85/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:697">EU:C:2013:697</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160719">19. srpnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Kotnik i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑526/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:570">EU:C:2016:570</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0104">104.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>; mjera restrukturiranja donesena u državi članici time možda nema uopće ikakav ekvivalent u pravu neke druge države članice i stoga ne bi nikada mogla ispuniti uvjete tog prava. S tim u skladu, članak 3. stavak 2. Direktive 2001/24 izričito određuje da se inozemna mjera restrukturiranja mora priznati čak i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>kada propisi države članice domaćina, koja se na njih primjenjuju, ne predviđaju takve mjere, ili je njihova provedba podložna uvjetima koji nisu ispunjeni<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Zbog tog se razloga i članci 20. do 27 Direktive 2001/24 ograničavaju na određena materijalna prava koja se određuju prema pravu države članice domaćina, a članak 32. na procesne učinke na sudski postupak koji je u tijeku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Međutim, u pogledu tih je učinaka povreda načela <HT TYPE="ITALIC">lex concursus</HT> u slučaju sudskog postupka koji je već u tijeku nužna. Naime, samo pravo države članice domaćina može odrediti zahtijeva li mjera, primjerice, preinaku tužbe, odluku o obustavi postupka ili zamjenu stranaka. Nasuprot tomu, prije pokretanja sudskog postupka pravom matične države članice mogu se urediti i procesni učinci mjere restrukturiranja ili likvidacije. Tako pravo matične države članice može primjerice odrediti da kreditna institucija otvaranjem postupka likvidacije gubi svoju procesnu sposobnost i stoga je pred sudom mora zastupati stečajni upravitelj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Stoga iz članka 32. Direktive 2001/24 za predmetni postupak proizlazi samo to da u skladu s portugalskim pravom pokrenuti prijenos odgovornosti natrag na BES ima španjolskim pravom predviđene postupovnopravne učinke na postupak pokrenut u Španjolskoj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti u tom smislu i mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Cruza Villalóna u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>LBI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑85/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:352">EU:C:2013:352</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0086">86.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i sljedeća).</P></NOTE>. Konkretno, to je prema navodima Tribunala Supremo (Vrhovni sud) gubitak pasivne legitimacije Novo Banco bez mogućnosti zamjene tuženika, što pak rezultira odbijanjem tužbe protiv Novo Banco<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>U njemačkom se pravu, primjerice, postupak protiv Novo Banco može nastaviti unatoč toj promjeni; međutim, pravomoćnost presude proširila bi se na BES, vidjeti odredbe članka 265. stavka 2. i članka 325. Zivilprozessordnunga (Zakon o građanskom postupku, ZPO). Vidjeti točku 96. i 97. u nastavku ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Tu posljedicu sud koji je uputio zahtjev Tribunal Supremo (Vrhovni sud) smatra nezadovoljavajućom. S obzirom na iznimno značenje načela primjene <HT TYPE="ITALIC">lex concursusa</HT> za univerzalni učinak mjera restrukturiranja koje predstavlja cilj Direktive 2001/24<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>LBI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑85/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:697">EU:C:2013:697</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, bilo bi, međutim, nedopušteno iz toga izvući zaključak, da se mjeri odmah poreknu svi učinci u postupku koji je u tijeku. Time bi se, prema mojem mišljenju, doslovno nepromišljeno s lošim i dobro odbacilo. Suprotno tomu, rješenje tog problema treba tražiti u španjolskom procesnom pravu koje se mora primijeniti u svjetlu prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti točku 94. i sljedeće točke u nastavku ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Iz prethodnih razmatranja proizlazi da materijalnu valjanost prijenosa odgovornosti natrag na BES u glavnom postupku ne treba cijeniti prema mjerilima španjolskog prava. Samo se procesne posljedice te mjere za postupak koji je u tijeku određuju prema pravu te države članice. Sud koji je uputio zahtjev stoga priznavanje tog materijalnopravnog okvira ne može odbiti s argumentom da se tim pravnim okvirom povređuje španjolsko pravo.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Iznimka od načela uzajamnog priznavanja?</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2001/24 mjere restrukturiranja donesene u skladu s pravom matične države članice u potpunosti su učinkovite na cijelom području Unije bez dodatnih formalnosti. Načelo uzajamnog priznavanja koje u ovoj odredbi dolazi do izražaja temelji se na načelu uzajamnog povjerenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Vidjeti u tom kontekstu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101222">22. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Aguirre Zarraga</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑491/10 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:828">EU:C:2010:828</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0070">70.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160405">5. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Aranyosi und Căldăraru</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑404/15 i C‑659/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:198">EU:C:2016:198</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0077">77.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. S tim u skladu tijela i sudovi države članice domaćina ne ispituju zakonitost mjere donesene u skladu s propisima matične države članice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Samo radi cjelovitosti potrebno je napomenuti da u pogledu zakonitosti prema portugalskom pravu ionako nema nikakvih dvojbi. Osobito je portugalska vlada u postupku pred Sudom još jednom izričito potvrdila da je članak 145.H stavak 5. RGICSF‑a prema portugalskom pravu prikladna pravna osnova za odluku iz prosinca 2015. i da je Banco de Portugal isto tako poštovala sve druge formalne i materijalne propise portugalskog prava.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Uzajamno povjerenje zasniva se na pretpostavci da u svim državama članicama postoje slična jamstva, osobito u pogledu temeljnih vrijednosti vladavine prava i demokratskih vrijednosti kao i temeljnih prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Vidjeti Mišljenje 2/13 (pristupanje Unije EKLJP‑u) od <DATE ISO="20141218">18. prosinca 2014.</DATE> (<REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2454">EU:C:2014:2454</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0191">191.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160405">5. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Aranyosi i Căldăraru</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑404/15 i C‑659/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:198">EU:C:2016:198</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0078">78.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180725">25. srpnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Minister for Justice and Equality (nedostaci pravosudnog sustava)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑216/18 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:586">EU:C:2018:586</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Tek ta pretpostavka opravdava okolnost da se usklađenost mjere koja se treba primijeniti na način uzajamnog priznavanja s nadređenim pravom države članice domaćina više ne treba provjeravati<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180725">25. srpnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Minister for Justice and Equality (nedostaci pravosudnog sustava)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑216/18 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:586">EU:C:2018:586</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Osim toga, priznavanje odluke iz prosinca 2015. u ovom predmetu ne ovisi ni o poštovanju daljnjih zahtjeva prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Naime, prijenos odgovornosti natrag na BES, kao prvo, ne određuje se prema BRRD‑u (odjeljak 1.). Kao drugo, donošenje te mjere restrukturiranja zbog tog razloga ne predstavlja ni provedbu prava Unije, tako da opća načela prava i temeljna prava u skladu s pravom Unije nisu primjenjiva (odjeljak 2.). Kao treće, nije niti riječ ni o kakvoj skupini predmeta razrađenoj u sudskoj praksi Suda u kojima se nacionalna mjera, koja podliježe načelu uzajamnog priznavanja, iznimno mora ispitati u pogledu pridržavanja temeljnih načela prava Unije (odjeljak 3.).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Vremenska primjena BRRD‑a</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Zahtjevi BRRD‑a vremenski nisu primjenjivi na prijenos odgovornosti natrag na BES na temelju odluke Banco de Portugal iz prosinca 2015.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Podsjećam da je BRRD stupio na snagu <DATE ISO="20140702">2. srpnja 2014.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti članak 131. BRRD‑a: dvadeseti dan od dana objave u <HT TYPE="ITALIC">Službenom listu Europske unije</HT> <DATE ISO="20140612">12. lipnja 2014.</DATE> bio je <DATE ISO="20140702">2. srpnja 2014.</DATE></P></NOTE>. U kolovozu 2014. Banco de Portugal je u svrhu sanacije BES‑a osnovala Novo Banco i prenijela je na nju, među ostalim, obveze koje tužiteljica ističe u glavnom postupku. Rok za prenošenje BRRD‑a istekao je <DATE ISO="20141231">31. prosinca 2014.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti članak 130. BRRD‑a.</P></NOTE>. U prosincu 2015. donesena je odluka Banco de Portugal da se sporna odgovornost retroaktivno s 3. kolovozom 2014. prenese natrag na BES.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Prijenos obveza natrag na BES u prosincu 2015. pritom se ipak treba smatrati samo nesamostalnim dijelom mjere restrukturiranja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>osnivanje prijelazne institucije Novo Banco<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> o kojoj je odluka donesena već u kolovozu 2014. i stoga prije isteka roka za prenošenje BRRD‑a. U prilog tom cjelovitom promatranju ide činjenica da bi bilo neprirodno pojedine mjere restrukturiranja zasebno ocjenjivati samo na temelju njihova različitog vremenskog važenja, iako su one u stvarnosti sadržajno povezane i služe istoj svrsi, točnije osnivanju Novo Banco i kategorizaciji vrijedne, odnosno bezvrijedne imovine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Navedenu ideju ilustrira odredba članka 40. stavka 7. BRRD‑a. Ta odredba dopuštenost prijenosa obveza natrag na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>lošu banku<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> – mjera koja je u ovom predmetu donesena nakon isteka obveze prenošenja – uvjetuje time da je ta mogućnost već bila predviđena ispravom o osnivanju prijelazne banke, koja je postojala prije isteka roka za prenošenje. Osnivanje prijelazne institucije tako je s jedne strane neraskidivo povezano s prijenosom obveza i prijenosom obveza natrag. Ako bi se, s druge pak strane, prijenos natrag želio ispitati u pogledu članka 40. stavka 7. BRRD‑a, to bi u konačnici, osim toga, dovelo do zaključka da se iz BRRD‑a ipak izvedu konkretni zahtjevi za odluku iz kolovoza 2014., premda u tom trenutku rok za prenošenje nesporno još nije istekao<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Iz ustaljene sudske prakse proizlazi iz članka 4. stavka 3. UEU‑a i članka 288. stavka 3. UFEU‑a u vezi s predmetnom direktivom da države članice tijekom roka za njezino prenošenje ne smiju donositi nikakve propise koji su prikladni da se ozbiljno dovede u opasnost postizanje cilja propisanog tom direktivom. Međutim, iz toga se mogu izvesti samo obveze na suzdržavanje, a ne ikakve pozitivne obveze, vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060704">4. srpnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Adeneler i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑212/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:443">EU:C:2006:443</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0121">121.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0122">122.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Zasebno razmatranje pojedinih mjera stoga nije moguće. Taj zaključak vrijedi sasvim neovisno o činjenici da su zahtjevi iz članka 40. stavka 7. BRRD‑a u ovom predmetu uistinu poštovani.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Ako bi se mjere željelo razmotriti pojedinačno, morala bi se razdijeliti čak i nadležnost tijela za kasnije poduzete mjere u kontekstu sanacije BES‑a. Naime, stupanjem na snagu Uredbe br. 806/2014<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20140715">15. srpnja 2014.</DATE> o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="255" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 255, str. 1</REF.DOC.OJ>.; u daljnjem tekstu: Uredba o SRM‑u)</P></NOTE> nadležnost za mjere sanacije koje se odnose na banke veličine i značenja BES‑a prenesene su na sanacijski odbor (<HT TYPE="ITALIC">Single Resolution Board</HT>, SRB)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Članak 5. stavak 1. u vezi s člankom 7. stavkom 2. točkom (a) i. Uredbe o SRM‑u.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>U tom smislu iz sudske prakse Suda proizlazi da primjena starog pravnog okvira može biti opravdana u situacijama koje su nastale tijekom njegova važenja, te nakon stupanja na snagu novog pravnog okvira i dalje postoje, ako nove odredbe čine neodvojivu cjelinu i ujedno su dovele do izmjene sustava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19811112">12. studenoga 1981.</DATE>, , <NAME.CASE>Meridionale Industria Salumi i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>212/80 do 217/80</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1981:270">EU:C:1981:270</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0011">11.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150326">26. ožujka 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Moravia Gas Storage</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑596/13 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:203">EU:C:2015:203</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Tako je to u slučaju BRRD‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Stoga je primjereno zakonitost mjera Banco de Portugal ocijeniti samo u kontekstu sanacije BES‑a kao jedinstvenog paketa mjera uzimajući pritom kao osnovu pravni okvir koji je bio na snazi u kolovozu 2014., dakle u trenutku u kojem rok za prenošenje BRRD‑a još nije istekao.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Predmetne mjere restrukturiranja isto tako ne opravdavaju eventualni očekivani učinak BRRD‑a. Države članice u roku propisanom za prenošenje direktive ne mogu donositi nikakve odredbe koje bi mogle ozbiljno ugroziti rezultate koje propisuje ta direktiva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19971218">18. prosinca 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Inter‑Environnement Wallonie</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑129/96</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:628">EU:C:1997:628</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120911">11. rujna 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Nomarchiaki Aftodioikisi Aitoloakarnanias i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑43/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:560">EU:C:2012:560</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191113">13. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Lietuvos Respublikos Seimo narių grupė</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑2/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:962">EU:C:2019:962</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Međutim, nije razvidno da se prijenosom odgovornosti natrag na BES povređuju ciljevi BRRD‑a, osobito članka 40. te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Naprotiv, prijelaznom se institucijom treba nastaviti samo zdravo poslovanje banke koja je zapala u poteškoće. Takav institut upravo ne treba preuzeti odgovornost za visokorizično i možebitno štetno ponašanje te banke. Upravo suprotno, cilj tog instrumenta – u skladu s općim ciljevima sanacije banke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Ciljevi sanacije sada su utvrđeni u članku 14. stavku 2. Uredbe o SRM‑u.</P></NOTE> – osobito je zaštita deponenata i ublažavanje mogućih posljedice za sustav. No, kako je već spomenuto, tužiteljičin portfelj dionica ne spada u zaštićeni depozit<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti u tom smislu točku 36. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Osnivanje Novo Banco i njezina dokapitalizacija u iznosu od 4,9 milijardi eura ostvareni su državnim sredstvima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti Komisijino priopćenje za medije IP/14/901 od <DATE ISO="20140804">4. kolovoza 2014.</DATE> o odobrenju sanacijske potpore za Banco Espírito Santo.</P></NOTE>. Ako bi Novo Banco sada odgovarala za poslovne prakse BES‑a koje su španjolski sudovi klasificirali kao nezakonite, a koje su se sastojale u tome da je BES neposredno prije svojeg stečaja neiskusnim ulagačima još uvijek prodavao dionice trule islandske Kaupthing Banke, u konačnici bi opet porezni obveznici morali <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>odgovarati<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> za pogreške banaka. Međutim, proglašeni je cilj svih reformi na području bankovne regulative koja se provodi od financijske krize 2008. da se zaustavi takozvani <HT TYPE="ITALIC">moral hazard</HT> u financijskom sektoru i nastojati smanjiti trošak spašavanja banaka za javnost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti primjerice Komisijin <HT TYPE="ITALIC">fact sheet</HT> od <DATE ISO="20140415">15. travnja 2014.</DATE> u pogledu BRRD‑a, MEMO/14/297. Vidjeti i članak 14. stavak 2. druga rečenica Uredbe o SRM‑u.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Na prvi se pogled može činiti nezadovoljavajućim da tužiteljica, koja prema utvrđenjima španjolskih sudova nije mogla sagledati implikacije svojih ulaganja, tako u konačnici izgubi svoj novac. Međutim, to je obrazloženo okolnošću da su se u tužiteljičinu slučaju ostvarila čak dva opća rizika: prvo je Kaupthing Bank propala i bila likvidirana. Da je tužiteljica u svojem portfelju kod BES‑a imala solidne dionice, najvjerojatnije uopće ni ne bi odmah podnijela tužbu zbog pogrešnog savjetovanja. Drugo, propala je još i BES, čime tužiteljica unatoč postojećem zahtjevu zbog pogrešnog investicijskog savjetovanja više nema izgleda da od te institucije dobije svoj novac natrag. Iz toga, međutim, ne proizlazi da se oba ta rizika trebaju prevaliti na državu, odnosno na javnost. Naprotiv, trebalo bi razmisliti o osobnoj odgovornosti investicijskih savjetnika ili kaznenopravnim posljedicama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Stoga je ovdje sporan prijenos odgovornosti natrag na BES u skladu s ciljevima BRRD‑a. BRRD stoga nije primjenjiv na ovu mjeru zbog eventualnog očekivanog učinka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Primjenjivost općih načela prava i temeljnih prava Unije?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Ako bi se prijenos odgovornosti natrag na BES željelo ispitati u pogledu načela pravne sigurnosti i djelotvorne sudske zaštite u skladu s pravom Unije, to bi se moralo smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>provedbom prava Unije<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> u smislu članka 51. stavka 1. Povelje. U tom slučaju ne bi bilo otvoreno samo područje primjene Povelje, točnije njezina članka 47., nego i područje primjene općih načela prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti Objašnjenja koja se odnose na članak 51. Povelje, <REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="303" PAGE.FIRST="32" DATE.PUB="2007">SL 2007., C 303, str. 32</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 120.), kao i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140710">10. srpnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Julián Hernández i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑198/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2055">EU:C:2014:2055</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190924">24. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Specializirana prokuratura (pretpostavka nedužnosti)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑467/19 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:776">EU:C:2019:776</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Potonje navedena uključuju osobito načelo pravne sigurnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140701">1. srpnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Ålands Vindkraft</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑573/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2037">EU:C:2014:2037</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0125">125.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Međutim, prijenos odgovornosti natrag na BES odlukom iz prosinca 2015., za razliku od priznavanja te odluke, ne predstavlja provedbu prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Naime, Direktiva 2001/24 upravo ne usklađuje nacionalno zakonodavstvo o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>LBI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑85/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:697">EU:C:2013:697</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160719">19. srpnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Kotnik i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑526/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:570">EU:C:2016:570</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0104">104.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Direktiva 2001/24 sadržava obvezu država članica da priznaju takve mjere iz drugih država članica. Međutim, priznavanje od strane države članice domaćina, u ovom slučaju Španjolske, mjera je koju treba razlikovati od donošenja stvarne mjere restrukturiranja matične države članice, u ovom slučaju Portugala. U pogledu donošenja i provedbe mjera restrukturiranja i likvidacije od strane tijela i sudova matične države članice kreditne institucije Direktiva 2001/24 ne sadržava baš nikakve određene obveze, naprotiv, te se mjere određuju isključivo prema pravu matične države članice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>U pogledu kriterija prema kojem iz prava Unije moraju proizaći određene obveze za države članice da bi se omogućila primjena Povelje vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140306">6. ožujka 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Siragusa</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑206/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:126">EU:C:2014:126</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140710">10. srpnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Julián Hernández i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑198/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2055">EU:C:2014:2055</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190924">24. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Specializirana prokuratura (pretpostavka nedužnosti)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑467/19 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:776">EU:C:2019:776</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Direktiva 2001/24 naročito ne propisuje državama članicama donošenje ili provedbu određenih mjera restrukturiranja i likvidacije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Vidjeti u tom smislu rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190924">24. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Specializirana prokuratura (pretpostavka nedužnosti)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑467/19 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:776">EU:C:2019:776</NO.ECLI>, točke <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Upravo je zbog toga uopće i potrebno uzajamno priznavanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Doduše, sada su s donošenjem BRRD‑a mjere restrukturiranja i likvidacije kreditnih institucija u Uniji usklađene<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Vidjeti uvodnu izjavu 10. BRRD‑a kao i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160719">19. srpnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Kotnik i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑526/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:570">EU:C:2016:570</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0113">113.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. BRRD nadzornim tijelima država članica u ruke daje jedinstveni instrumentarij mjera restrukturiranja koji obuhvaća i osnivanje prijelazne banke i s time povezane transakcije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti članak 40. BRRD‑a.</P></NOTE>. Kako je, međutim, već utvrđeno, zahtjevi BRRD‑a u vremenskom pogledu nisu primjenjivi na prijenos odgovornosti natrag na BES koji je sporan u glavnom postupku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Vidjeti točku 59. i sljedeće točke ovog mišljenja.</P></NOTE>. Zapravo je Banco de Portugal prijelaznu banku prema portugalskom pravu osnovala u trenutku u kojem je bila primjenjiva samo Direktiva 2001/24, a koja upravo nije predviđala usklađivanje mjera restrukturiranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Stoga se ostaje pri tvrdnji da odluka iz prosinca 2015. ne predstavlja provedbu prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Ako bi se svaka nacionalna odluka koja je prema odredbama prava Unije podložna uzajamnom priznavanju, dakle svaka presuda u kaznenom predmetu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Vidjeti Okvirnu odluku Vijeća 2008/909/PUP od <DATE ISO="20081127">27. studenoga 2008.</DATE> o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="327" PAGE.FIRST="27" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 327, str. 27</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 111.).</P></NOTE> i presuda u građanskim stvarima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Vidjeti Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="351" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 351, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.).</P></NOTE>, svaka odluka o uzdržavanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Vidjeti Uredbu (EZ) br. 4/2009 Vijeća od <DATE ISO="20081218">18. prosinca 2008.</DATE> o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="007" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 7, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (u daljnjem tekstu: EU‑Uredba o uzdržavanju) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 5., str. 138. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="281" PAGE.FIRST="29" DATE.PUB="2013">SL 2013., L 281, str. 29</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE>, svaka liječnička licenca<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Vidjeti Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od <DATE ISO="20050907">7. rujna 2005.</DATE> o priznavanju stručnih kvalifikacija (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="255" PAGE.FIRST="22" DATE.PUB="2005">SL 2005., L 255, str. 22</REF.DOC.OJ>.). (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125.).</P></NOTE> itd., smatrala provedbom prava Unije, ne samo da bi bilo krajnje prošireno samo područje primjene Povelje. Taj bi se sustav uzajamnog priznavanja u prvom redu doveo <HT TYPE="ITALIC">ad absurdum</HT>. Naime, umjesto priznavanja mjere u povjerenju u njezinu usklađenost s nadređenim načelima, ona bi se mogla u svakom pojedinačnom slučaju preispitivati u pogledu temeljnih prava i općih načela prava Unije. Međutim, ta je mogućnost priznata samo u apsolutnim iznimnim slučajevima, a uvjeti za to ovdje nisu ispunjeni.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="15"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Iznimna kontrola poštovanja temeljnih vrijednosti prava Unije?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Iznimke od načela uzajamnog priznavanja uistinu se mogu učiniti prema sudskoj praksi Suda, barem u slučaju kada postoje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Vidjeti mišljenje 2/13 (Pristupanje Europske unije EKLJP‑u) od <DATE ISO="20141218">18. prosinca 2014.</DATE> (<REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2454">EU:C:2014:2454</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0191">191.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) kao i presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160405">5. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Aranyosi i Căldăraru</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑404/15 i C‑659/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:198">EU:C:2016:198</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0082">82.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180725">25. srpnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Minister for Justice and Equality (nedostaci pravosudnog sustava)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑216/18 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:586">EU:C:2018:586</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. U tom je smislu Sud u kontekstu izvršavanja europskog uhidbenog naloga priznao da prava i sustavnim nedostacima uvjetovana opasnost od povrede pravnog interesa fundamentalnog značenja može predstavljati takvu iznimnu okolnost. Konkretno se Sud pritom referirao na člankom 4. Povelje propisanu zabranu nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160405">5. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Aranyosi i Căldăraru</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑404/15 i C‑659/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:198">EU:C:2016:198</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0085">85.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> te na zahtjev neovisnosti suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180725">25. srpnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Minister for Justice and Equality (nedostaci pravosudnog sustava)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑216/18 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:586">EU:C:2018:586</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. S tim u skladu, Vijeće je na raspravi podredno iznijelo navode o sudskoj praksi Suda u pogledu vladavine prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Predstavnik Vijeća referirao se osobito na presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180227">27. veljače 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Associação Sindical dos Juízes Portugueses</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑64/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:117">EU:C:2018:117</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190624">24. lipnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Poljska (neovisnost Vrhovnog suda)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑619/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:531">EU:C:2019:531</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Međutim, u ovom predmetu ne može uopće biti riječi o ozbiljnim i sustavnim nedostacima vladavine prava u Portugalu. U slučaju da bi Sud ispitivanje mjere restrukturiranja u kontekstu prava Unije ipak smatrao potrebnim, želim u nastavku podredno razmotriti razloge iz kojih proizlazi da prijenos odgovornosti natrag na BES ne predstavlja ni povredu načela pravne sigurnosti ni povredu prava na djelotvornu sudsku zaštitu.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Podredno: načelo pravne sigurnosti, osobito zaštita legitimnih očekivanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Načelo pravne sigurnosti u skladu s ustaljenom sudskom praksom zahtijeva da je državni propis jasan i precizan te da omogućava zainteresiranim osobama da znaju točan opseg obveza koje im taj propis nameće i da potonje osobe mogu nedvojbeno znati svoja prava i obveze te da se posljedično mogu ponašati u skladu s njima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140701">1. srpnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Ålands Vindkraft</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑573/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2037">EU:C:2014:2037</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0127">127.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Kao pandan tomu u načelu se štite legitimna očekivanja zainteresiranih osoba u postojanje tog propisa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150611">11. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Berlington Hungary i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑98/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:386">EU:C:2015:386</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; t. 77.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Međutim, legitimna očekivanja u postojanje situacije se isključuju ako bi oprezan i razborit gospodarski subjekt mogao predvidjeti promjenu pravnog okvira. Osobito nije opravdano da gospodarski subjekti imaju legitimna očekivanja u vezi s održanjem postojeće situacije koju nacionalna tijela mogu izmijeniti u okviru svoje diskrecijske ovlasti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060907">7. rujna 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Španjolska/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑310/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:521">EU:C:2006:521</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0081">81.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090910">10. rujna 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Plantanol</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑201/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:539">EU:C:2009:539</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190711">11. srpnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Agrenergy i Fusignano Due</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑180/18, C‑286/18 i C‑287/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:605">EU:C:2019:605</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Stoga bi u glavnom postupku bilo bitno je li za opreznu i razboritu ulagateljicu bilo razvidno da nadzorno tijelo na temelju članka 145.H stavka 5. RGICSF‑a obveze opet može prenijeti natrag na lošu banku i retroaktivno. U prilog razvidnosti pritom ide činjenica da je na tu mogućnost još jednom izričito upozoreno u odluci iz kolovoza 2014., a što je naglasila i portugalska vlada u postupku pred Sudom. U tom bi pak slučaju moralo biti zajamčeno da je oprezna i razborita ulagateljica mogla dobiti saznanja o toj odluci, što svakako pretpostavlja i objavu na španjolskom jeziku i u obliku uobičajenom za tu državu. Na raspravi je u tom smislu upozoreno na to da se u španjolskim medijima iscrpno izvještavalo o odluci Banco de Portugal.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Puka činjenica da je Novo Banco (barem djelomice) postala pravnim sljednikom BES‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Vidjeti u pogledu novog pravnog okvira članak 40. stavak 9. BRRD‑a.</P></NOTE> te nastavlja upravljati i tužiteljičinim portfeljem dionica, prema mojem mišljenju ne bi mogla utemeljiti nikakvo očekivanje da Novo Banco preuzima i odgovornost za obveze s osnove pogrešnog investicijskog savjetovanja od strane BES‑a, a koje su postojale već prije preuzimanja tog poslovnog odnosa. Prijenos ugovora ne uključuje nužno i preuzimanje već postojeće odgovornosti za obveze.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Osim toga, upravo nije u skladu sa smislom i svrhom osnivanja prijelazne institucije da se odgovornost za visokorizično i možebitno štetno ponašanje banke koja je zapala u poteškoće prenese na tu instituciju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Vidjeti u tom pogledu točku 67. i sljedeće točke ovog mišljenja.</P></NOTE>. Navedena razmatranja mogu biti važna i prilikom ocjene poštovanja načela pravne sigurnosti i načela zaštite legitimnih očekivanja u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>U tom je smislu, naime, potrebno podsjetiti na činjenicu da se zaštita legitimnih očekivanja prema sudskoj praksi Suda u slučaju nezakonitih pravnih akata ograničava načelom zakonitosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19610322">22. ožujka 1961.</DATE>, <NAME.CASE>Snupat/Visoka vlast</NAME.CASE> (<NO.CASE>42/59 i 49/59</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1961:5">EU:C:1961:5</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 172.), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19820303">3. ožujka 1982.</DATE>, <NAME.CASE>Alphasteel/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>14/81</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1982:76">EU:C:1982:76</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0010">10.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970417">17. travnja 1997.</DATE>, <NAME.CASE>de Compte/Parlament</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑90/95 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:198">EU:C:1997:198</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i sljedeća) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040113">13. siječnja 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Kühne &amp; Heitz</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑453/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:17">EU:C:2004:17</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Točno je da se ovdje ne treba cijeniti zakonitost odluke Banco de Portugal iz prosinca 2015. jer to nije zadaća Suda. U svakom slučaju, očekivanje postojanja takve odluke o prijenosu prema mojem mišljenju može uživati samo vrlo oslabljenu zaštitu, ako je ona očigledno protivna ciljevima mjere sanacije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>U tom je smislu i portugalska vlada u okviru svojeg odgovora na pisana pitanja Suda zastupala stajalište da se nadzornom tijelu mora dopustiti mogućnost da korigira pogrešne odluke. To vrijedi tim više s obzirom na vremenska ograničenja u kojima se mora donijeti odluka o sanaciji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Prema sada važećem pravnom okviru žurnost je uvjet za primjenu sanacije, vidjeti članak 18. stavak 1. točku (b) Uredbe o SRM‑u.</P></NOTE> i znatnim financijskim opterećenjima za javnost koja nastaju zbog osnivanja prijelazne banke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>S obzirom na sve te navedene okolnosti, tužiteljica nije mogla imati legitimna očekivanja u prijenos odgovornosti za pogrešno investicijsko savjetovanje BES‑a na Novo Banco do kojeg je došlo odlukom iz kolovoza 2014. Stoga povreda načela pravne sigurnosti nije razvidna.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Podredno: pravo na djelotvornu sudsku zaštitu</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Načelo djelotvorne sudske zaštite prema ustaljenoj sudskoj praksi opće je načelo prava Unije koje proizlazi iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama, zajamčeno je člankom 47. Povelje te je ugrađeno i u članke 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100908">8. rujna 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Winner Wetten</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑409/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:503">EU:C:2010:503</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. U skladu s člankom 47. stavkom 1. Povelje svatko ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom. Iz članka 47. stavka 2. Povelje usto proizlazi da se mora omogućiti pristup sudovima. Europski sud za ljudska prava (ESLJP) pritom smatra samo formalno ili teoretski postojeću, praktički, međutim, isključenu mogućnost prava na djelotvorni pravni lijek kao nedostatnu da bi se jamčilo djelotvorna pristup sudovima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Prema toj sudskoj praksi pravo na pravni lijek ne može biti samo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>teorijsko ili iluzorno<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/>, vidjeti primjerice ESLJP, presude od <DATE ISO="19970319">19. ožujka 1997.</DATE>, Hornsby/Grčka (CE:ECHR:1997:0319JUD001835791, točke 40. i 41.), i od <DATE ISO="20020226">26. veljače 2002.</DATE>, Del Sol/Francuska, (CE:ECHR:2002:0226JUD004680099, točka 21.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>U ovom predmetu je tužiteljica prema informacijama portugalske vlade imala pravo na pobijanje odluke iz prosinca 2015. u roku od tri mjeseca od objavljivanja odluke na internetskoj stranici Banco de Portugal <DATE ISO="20160113">13. siječnja 2016.</DATE> Pritom bi bilo potrebno, uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinačnog slučaja, ocijeniti može li se ta mogućnost podnošenja pravnog lijeka smatrati djelotvornim u smislu članka 47. stavka 1. Povelje.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>U tom bi smislu trebalo uzeti u obzir da članak 47. Povelje u načelu nije u suprotnosti s određivanjem prekluzivnih rokova za podnošenje pravnog lijeka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020517">17. svibnja 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Njemačka/Parlament i Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑406/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:304">EU:C:2002:304</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Djelotvornost sudske pravne zaštite nije narušena ili pretjerano otežana određivanjem primjerenog prekluzivnog roka, sve dok taj rok počinje teći u trenutku u kojem je dotična osoba za to saznala ili je barem trebala saznati<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191107">7. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Flausch i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑280/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:928">EU:C:2019:928</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200227">27. veljače 2020.</DATE>, <NAME.CASE>TK i dr. (Plaća službenika i sudaca)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑773/18 do C‑775/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:125">EU:C:2020:125</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Prema objašnjenjima portugalske vlade, osim što je odluka Banco de Portugal objavljena <DATE ISO="20160113">13. siječnja 2016.</DATE>, Novo Banco Španjolska dostavila ju je <DATE ISO="20160126">26. siječnja 2016.</DATE> u spis postupka koji se u Španjolskoj vodio s tužiteljicom. U okviru spora tada je tužiteljicu u svakom trenutku zastupao odvjetnik. Nadalje, prema informacijama portugalske vlade najmanje je šest španjolskih ulagača u Portugalu podnijelo tužbu protiv odluke iz prosinca 2015.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Osim toga, protivno mišljenju španjolske vlade, ne može se općenito smatrati neprihvatljivim da se odluka Banco de Portugal u Portugalu mora pobijati. Ako se u sustavu uzajamnog priznavanja dopusti da i inozemne odluke u drugim državama članicama mogu proizvoditi učinke, to nužno uključuje i da se nadležnost za prigovore protiv dotične odluke može nalaziti u drugoj državi članici od one u kojoj tužitelj ima svoje prebivalište<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101222">22. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Aguirre Zarraga</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑491/10 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:828">EU:C:2010:828</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0069">69.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>U tim bi se okolnostima moralo smatrati da je i tužiteljici bila omogućena djelotvorna sudska zaštita protiv odluke Banco de Portugal iz prosinca 2015.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">4.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Međuzaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>U skladu s navedenim, ne primjenjuje se iznimka od načela uzajamnog priznavanja u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2001/24. Tužiteljica bi eventualne prigovore protiv odluke Banco de Portugal morala isticati pred portugalskim sudovima.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">D.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Učinci priznavanja mjere restrukturiranja u glavnom postupku s obzirom na načela pravne sigurnosti i djelotvorne sudske zaštite</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>U okolnostima upravo navedenog zaključka, Tribunal Supremo (Vrhovni sud) postavlja pitanje povređuje li obveza bezuvjetnog priznavanja materijalnog pravnog okvira koja proizlazi iz članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24, kako to proizlazi iz odluka Banco de Portugal iz prosinca 2015., načela pravne sigurnosti i djelotvorne sudske zaštite.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Time prouzročena izmjena materijalnopravnog okvira u postupku koji je u tijeku, prema navodima tog suda, u španjolskom pravu ima procesnu posljedicu da bi se tužba u postupku povodom žalbe morala odbiti i tužiteljica bi morala snositi troškove. Tribunal Supremo (Vrhovni sud) u tom kontekstu smatra naročito problematičnim činjenicu da je morao ukinuti presude nižestupanjskih sudova premda su one donesene bez pogrešaka koje se tiču prava, barem na temelju tada važećeg pravnog okvira. Stoga taj sud u okolnostima poput onih u glavnom postupku implicitno dovodi u pitanje valjanost članka 3. stavka 2. Direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Time se, međutim, previđa da ukidanje presuda nižestupanjskih sudova i odbijanje žalbe uopće ne proizlazi izravno iz članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24. Naprotiv, to su posebni procesni učinci koje španjolsko pravo, koje je u skladu s člankom 32. Direktive 2001/24 u ovom kontekstu jedino bitno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Vidjeti točke 41. i sljedeće točke ovog mišljenja.</P></NOTE>, vezuje za (retroaktivnu) izmjenu materijalnog pravnog okvira u postupku koji je u tijeku.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="18"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>U tom je smislu španjolska vlada na raspravi potvrdila da španjolsko pravo u toj fazi postupka ne predviđa ni mogućnost zamjene tuženika, ni mogućnost da se postupak nastavi protiv prvobitnog tuženika te da se učinak pravomoćnosti proširi na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>novog<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> dužnika obveze<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Vidjeti u njemačkom pravu odredbe u članku 265. stavku 2. i članku 325. Zivilprozessordnunga (Zakon o građanskom postupku, ZPO).</P></NOTE>, kao ni institut poput <HT TYPE="ITALIC">retrait litigieux</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>Vidjeti u francuskom pravu odredbe u člancima 1699. i sljedećima Code civile (Građanski zakonik).</P></NOTE>. Stoga Tribunalu Supremo (Vrhovni sud) ne preostaje ništa drugo nego prvostupanjsku presudu (tada) donesenu bez pogrešaka koje se tiču prava ukinuti i odbiti tužbu u konačnici uz tužiteljičino snošenje troškova u cijelosti. No, u drugim pravnim porecima takav rezultat nipošto ne bi bio nužan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Pri pomnijem razmatranju tako nije problem priznavanje materijalnopravnog okvira – i time članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 – nego nedostatka procesne mogućnosti reakcije u španjolskom pravu. Stoga se postavlja pitanje koje je implicitno otvorilo i Vijeće u pisanom postupku pred Sudom: je li u skladu s načelima pravne sigurnosti i djelotvorne sudske zaštite nacionalna odredba koja se nadovezuje na procesnu posljedicu Direktivom 2001/24 propisanog priznavanja inozemne mjere restrukturiranja u sudskom postupku u tijeku prema kojoj se odbija prethodno osnovana tužba u postupku povodom žalbe uz tužiteljičino snošenje troškova u cijelosti?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Za odgovor na navedeno pitanje odlučujuća su načela u njihovim oblicima prema pravu Unije, jer priznavanje inozemne mjere restrukturiranja, za razliku od njezina donošenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P>Vidjeti u tom smislu točku 73. ovog mišljenja.</P></NOTE>, prenosi obvezu država članica iz članka 3. stavka 2. Direktive 2001/24 i time predstavlja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>provedbu prava Unije<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> u smislu članka 51. stavka 1. Povelje.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Načelo pravne sigurnosti</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Što se tiče usklađenosti s načelom pravne sigurnosti, smatram da iz španjolskog postupovnog prava ne proizlaze nikakvi posebni problemi. Naročito prije pravomoćnog okončanja postupka ne može nastati legitimno očekivanje u postojanje odluke nižestupanjskog suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Budući da se mogućnost prijenosa odgovornosti natrag na BES sama po sebi mora smatrati usklađenom s načelom pravne sigurnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P>Točka 79. i sljedeće ovog mišljenja.</P></NOTE>, ništa drugo ne može vrijediti ni za procesne posljedice tog prijenosa natrag. Naime, od opreznog i razumnog tužitelja može se očekivati da mu je poznato relevantno procesno pravo. Drugim riječima, tužiteljica mora računati s time da moguća promjena materijalnog pravnog okvira može dovesti do odbijanja njezine tužbe uz snošenje troškova u cijelosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>No, postoje ozbiljne dvojbe je li taj zaključak u skladu s pravom na djelotvoran pravni lijek i pristup sudovima iz članka 47. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Djelotvornost pravnog lijeka u smislu članka 13. EKLJP‑a i članka 47. stavka 1. Povelje ne može se izjednačiti s njegovim uspjehom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>ESLJP, presuda od <DATE ISO="19911129">29. studenoga 1991.</DATE>, Pine Valley/Irska (CE:ECHR:1991:1129JUD001274287, točka 66.)</P></NOTE>. Članak 47. Povelje, dakle, ne jamči da će se prihvatiti tužba i da se odluka Banco de Portugal iz prosinca 2015. neće priznati.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="19"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>Međutim, problematična je obveza tužiteljice na snošenje troškova koje je povezano s odbijanjem tužbe. U sudskoj praksi suda u tom je kontekstu priznato da i neproporcionalno visoki troškovi postupka mogu narušiti pravo na djelotvoran pravni lijek i pristup sudovima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0071"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130411">11. travnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Edwards i Pallikaropoulos</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑260/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:221">EU:C:2013:221</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Troškovi se ne moraju smatrati neproporcionalnima samo ako su nerazmjerni gospodarskom interesu tužitelja za presudu kojom se udovoljava njegovu zahtjevu, nego i ako objektivno nisu opravdani.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Stoga je odredba prema kojoj tužitelj u slučaju neuspjeha snosi troškove postupka uobičajena i u načelu joj se nema što prigovoriti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0072"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130411">11. travnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Edwards i Pallikaropoulos</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑260/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:221">EU:C:2013:221</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140213">13. veljače 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Ujedinjena Kraljevina</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑530/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:67">EU:C:2014:67</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Naime, objektivno opravdanje za tu obvezu snošenja troškova nalazi se u okolnosti da dopuštenost i osnovanost tužbe spada u područje odgovornosti tužitelja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Međutim, mogu postojati i slučajevi na koje se ovo razmatranje ne može primijeniti. Jedan takav slučaj ilustrira i glavni postupak. Tužba u tom postupku (više) nije osnovana jer se materijalnopravni okvir naknadno i retroaktivno promijenio, što je pak u cijelosti izvan sfere utjecaja i odgovornosti tužiteljice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Tužiteljica je u ovom predmetu morala računati s time da se pravni okvir možda može promijeniti na njezinu štetu i da se stoga u konačnici neće udovoljiti njezinu postavljenom zahtjevu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0073"><P>Vidjeti točku 79. i sljedeće točke ovog mišljenja</P></NOTE>. To, međutim, ne smije dovesti do toga da je za nju podnošenje tužbe kao takve štetno pa da je se navede da ona zbog toga načelno od podnošenja tužbe odustane. Naime, to bi utjecalo na samu bit prava na djelotvornu sudsku zaštitu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Stoga prema mojem mišljenju nacionalno pravo u takvom slučaju mora predvidjeti procesnu mogućnost reakcije. U obzir dolazi primjerice odluka o obustavi postupka, izmjeni tužbe ili svaki drugi instrument kojim se može spriječiti neuspjeh samo zbog naknadno i retroaktivno izmijenjenog materijalnog pravnog okvira. Ili se pak sudu mora dati ovlast da unatoč odbijanju tužbe odustane od toga da tužiteljici naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, opasnost od nužnog neuspjeha s obvezom snošenja troškova u cijelosti prikladna je spriječiti tužitelja da svoja prava ostvaruje sudskim putem i stoga nije u skladu s člankom 47. Povelje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodne navode predlažem Sudu da na pitanje Tribunala Supremo (Vrhovni sud) odgovori kako slijedi:</TXT><P>Člankom 3. stavkom 2. Direktive 2001/24/EZ predviđeno priznavanje mjere restrukturiranja donesene u jednoj državi članici kojom se retroaktivno mijenja materijalnopravni okvir i koja je predmet spora koji je u tijeku u drugoj državi članici, ne smije u tom sporu dovesti do toga da stranka, na čiju štetu navedena izmjena negativno utječe, nužno izgubi spor uz snošenje troškova postupka u cijelosti. Takav rezultat podnošenje tužbe kao takvo čini rizičnim i prikladnim da spriječi tužitelja u tome da svoja prava ostvaruje sudskim putem te stoga nije u skladu s člankom 47. Povelje.</P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>