<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-123/18 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CJ0123</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:694">EU:C:2019:694</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>16</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>16</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20190910">10. 9. 2019</DATE>. – Predmet C‑123/18 P</HT></P><P><HT TYPE="SC">HTTS/Vijeće</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (veliko vijeće)</P><P><DATE ISO="20190910">10. rujna 2019.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: njemački</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Zajednička vanjska i sigurnosna politika</KEYWORD><KEYWORD>Mjere ograničavanja protiv Islamske Republike Irana</KEYWORD><KEYWORD>Naknada štete koju je žalitelj navodno pretrpio zbog uvrštenja svojeg imena na popis osoba i subjekata na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora</KEYWORD><KEYWORD>Tužba za naknadu štete</KEYWORD><KEYWORD>Uvjeti nužni za nastanak izvanugovorne odgovornosti Europske unije</KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila Unije<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/></KEYWORD><KEYWORD>Ocjena</KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>društvo u vlasništvu ili pod kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/></KEYWORD><KEYWORD>Obveza obrazlaganja</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑123/18 P,</P><P>povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene <DATE ISO="20180213">13. veljače 2018.</DATE>,</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">HTTS Hanseatic Trade Trust &amp; Shipping GmbH</HT>, sa sjedištem u Hamburgu (Njemačka), koji zastupa M. Schlingmann, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwalt</HT>,</P><PARTY.STATUS>žalitelj,</PARTY.STATUS></PLAINTIFS><AGAINST>a druge stranke postupka su:</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Vijeće Europske unije</HT>, koje zastupaju J.-P. Hix i M. Bishop, u svojstvu agenata,</P><PARTY.STATUS>tuženik u prvom stupnju,</PARTY.STATUS></DEFENDANTS><INTERVENERS><P><HT TYPE="BOLD">Europska komisija</HT>, koju su u početku zastupali R. Tricot, M. Kellerbauer i C. Zadra, a zatim R. Tricot, C. Hödlmayr i C. Zadra, u svojstvu agenata,</P><PARTY.STATUS>intervenijent u prvom stupnju,</PARTY.STATUS></INTERVENERS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (veliko vijeće),</P><P>u sastavu K. Lenaerts, predsjednik, R. Silva de Lapuerta, potpredsjednica, J.-C. Bonichot, A. Prechal i M. Vilaras, predsjednici vijeća, A. Rosas (izvjestitelj), E. Juhász, M. Ilešič, J. Malenovský, L. Bay Larsen, C. G. Fernlund, P. G. Xuereb i N. J. Piçarra, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: G. Pitruzzella,</P><P>tajnik: K. Malacek, administrator,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20181126">26. studenoga 2018.</DATE>,</VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20190305">5. ožujka 2019.</DATE>,</VISA></GR.VISA><?PAGE NO="2"?><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Svojom žalbom društvo HTTS Hanseatic Trade Trust &amp; Shipping GmbH (u daljnjem tekstu: HTTS) traži ukidanje presude Općeg suda Europske unije od <DATE ISO="20171213">13. prosinca 2017.</DATE>, HTTS/Vijeće (T‑692/15, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:890">EU:T:2017:890</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) kojom je taj sud odbio njegovu tužbu za naknadu štete koju je žalitelj navodno pretrpio uvrštenjem svojeg imena, s jedne strane, Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 668/2010 od <DATE ISO="20100726">26. srpnja 2010.</DATE> o provedbi članka 7. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 423/2007 o donošenju mjera ograničavanja protiv Irana (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="195" PAGE.FIRST="25" DATE.PUB="2010">SL 2010., L 195, str. 25</REF.DOC.OJ>.) u Prilog V. Uredbi Vijeća (EZ) br. 423/2007 od <DATE ISO="20070419">19. travnja 2007.</DATE> o donošenju mjera ograničavanja protiv Irana (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="103" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2007">SL 2007., L 103, str. 1</REF.DOC.OJ>.) i, s druge strane, Uredbom Vijeća (EU) br. 961/2010 od <DATE ISO="20101025">25. listopada 2010.</DATE> o donošenju mjera ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe br. 423/2007 (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="281" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2010">SL 2010., L 281, str. 1</REF.DOC.OJ>.) u Prilog VIII. Uredbi br. 961/2010.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>U poglavlju IV. Uredbe br. 961/2010, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, nalazi se članak 16., koji u stavku 2. navodi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Zamrzavaju se sva financijska sredstva i gospodarski izvori koji pripadaju osobama, subjektima ili tijelima navedenima u Prilogu VIII., kao i sva financijska sredstva i gospodarski izvori koje te osobe, subjekti ili tijela posjeduju, imaju u vlasništvu ili pod kontrolom. Prilog VIII. obuhvaća fizičke i pravne osobe, subjekte i tijela koji nisu navedeni u Prilogu VII., a koji su u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (b) Odluke [Vijeća 2010/413/ZVSP od <DATE ISO="20100726">26. srpnja 2010.</DATE> o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="195" PAGE.FIRST="39" DATE.PUB="2010">SL 2010., L 195, str. 39</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 220.)] prepoznati kao:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>osobe, subjekti ili tijela koja sudjeluju u, izravno su povezana s ili koja pružaju potporu nuklearnim aktivnostima Irana – koje predstavljaju rizik od širenja nuklearnog oružja – ili razvoju sustava ispaljivanja iranskog nuklearnog oružja, uključujući i sudjelovanjem u nabavi zabranjene robe i tehnologije ili koja su u vlasništvu takvih osoba, subjekata ili tijela ili se nalaze pod njihovom kontrolom, uključujući i nezakonitim sredstvima ili koja djeluju za njihov račun ili prema njihovim uputama;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>pravne osobe, subjekti ili tijela koja su u vlasništvu ili pod kontrolom pomorskog prijevozničkog društva Islamske Republike Irana (Islamic Republic of Iran Shipping Lines ili IRISL).</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> [neslužbeni prijevod]</P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Okolnosti spora u točkama 1. do 10. pobijane presude iznesene su na sljedeći način:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>1.</NO.P><TXT>[HTTS] je društvo koje je N. Bateni, njegov jedini član i direktor, osnovao u skladu s njemačkim pravom u ožujku 2009. HTTS obavlja djelatnosti pomorskog agenta i tehničkog upravljanja brodovima.</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="3"?><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Ovaj predmet ulazi u okvir mjera ograničavanja uvedenih radi stvaranja pritiska na Islamsku Republiku Iran kako bi ta država prestala s nuklearnim aktivnostima koje predstavljaju rizik od širenja nuklearnog oružja i s razvojem sustava za ispaljivanje nuklearnog oružja (u daljnjem tekstu: širenje nuklearnog oružja). Konkretno, on pripada predmetima koji se odnose na mjere poduzete protiv pomorskog trgovačkog društva [IRISL] i protiv fizičkih ili pravnih osoba navodno povezanih s tim trgovačkim društvom, među kojima se, prema mišljenju Vijeća Europske unije, posebno nalaze HTTS i druga dva pomorska trgovačka društva, Hafize Darya Shipping Lines (u daljnjem tekstu: HDSL) i Safiran Pyam Darya Shipping Lines (u daljnjem tekstu: SAPID).</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Do prvotnog uvrštavanja HTTS‑ova imena na popis osoba, subjekata i tijela koji podliježu mjerama ograničavanja iz Priloga V. Uredbi [br. 423/2007] došlo je <DATE ISO="20100726">26. srpnja 2010.</DATE>, kao posljedica stupanja na snagu Provedbene uredbe [br. 668/2010]. To uvrštavanje nije bilo predmet tužbe za poništenje. Uvrštavanje svojeg imena na popise osoba, subjekata i tijela koji podliježu mjerama ograničavanja iz Priloga VIII. Uredbi Vijeća [br. 961/2010], koje je nekoliko mjeseci kasnije provedeno tom uredbom, HTTS je, s druge strane, osporio te je Opći sud uvrštavanje potom poništio jer je utvrdio da nije bilo u dovoljnoj mjeri obrazloženo (vidjeti točku 5. u nastavku).</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>U Uredbi br. 668/2010 razlog za uvrštavanje HTTS‑ova imena u biti je bio taj da je on <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>djelo[vao] za račun HDSL‑a u Europi<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="2019" ID="QE0006"/>. U Uredbi br. 961/2010 razlog je bio taj da je on <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>[bio] pod kontrolom i/ili djelo[vao] za račun IRISL‑a<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="2019" ID="QE0007"/>.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>5.</NO.P><TXT>Presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111207">7. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>HTTS/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑562/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:716">EU:T:2011:716</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) Opći sud poništio je Uredbu br. 961/2010 u dijelu u kojem se odnosila na to trgovačko društvo, ali s učinkom od <DATE ISO="20120207">7. veljače 2012.</DATE>, kako bi se Vijeću omogućilo da eventualno u međuvremenu upotpuni obrazloženje ponovnog uvrštavanja HTTS‑ova imena. U tom pogledu Opći je sud, naime, smatrao da bi poništenje Uredbe br. 961/2010 s trenutačnim učinkom moglo ozbiljno i nepovratno ugroziti učinkovitost mjera ograničavanja koje su njome donesene protiv Islamske Republike Irana jer se <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>ne može isključiti da se nametanje mjera ograničavanja tužitelju unatoč tome meritorno može pokazati opravdanim<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="2019" ID="QE0008"/> (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111207">7. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>HTTS/Vijeće</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑562/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:716">EU:T:2011:716</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>6.</NO.P><TXT>Nakon donošenja presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111207">7. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>HTTS/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑562/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:716">EU:T:2011:716</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), Vijeće je izvršilo dodatne upise tužiteljeva imena, koje je potonji svaki put osporio i koje je nakon toga Opći sud svaki put poništio u presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130612">12. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>HTTS/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑128/12 i T‑182/12</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:312">EU:T:2013:312</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150918">18. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>HTTS i Bateni/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑45/14</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:650">EU:T:2015:650</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>7.</NO.P><TXT>Nadalje, valja podsjetiti da je presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130916">16. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Islamic Republic of Iran Shipping Lines i dr./Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑489/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:453">EU:T:2013:453</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) Opći sud poništio i uvrštavanje IRISL‑ova imena i imena drugih pomorskih trgovačkih društava, uključujući HDSL‑ovo i SAPID‑ovo, na popise koji su se na njih odnosili, s obrazloženjem da elementi koje je Vijeće iznijelo nisu opravdavali uvrštavanje IRISL‑ova imena te stoga nisu mogli opravdati ni donošenje i održavanje na snazi mjera ograničavanja protiv ostalih pomorskih trgovačkih društava koja su bila uvrštena na popise zbog svojih veza s IRISL‑om.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>8.</NO.P><TXT>Tužitelj je Vijeću <DATE ISO="20150723">23. srpnja 2015.</DATE> poštom uputio zahtjev za naknadu štete za koju je smatrao da ju je pretrpio zbog činjenice prvotnog i sljedećih uvrštavanja svojeg imena na popise osoba povezanih s IRISL‑ovom djelatnošću.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>9.</NO.P><TXT>U tom zahtjevu za naknadu štete tužitelj je istaknuo svoje pravo ne samo na naknadu imovinske i neimovinske štete za koju je smatrao da ju je pretrpio zbog uvrštavanja uredbama br. 668/2010 i 961/2010, koje su predmet ovog spora, već i štete pretrpljene zbog dodatnih i ponovnih<?PAGE NO="4"?> uvrštavanja (vidjeti točku 6. ove presude). Ukupan iznos tako navedene imovinske štete dosezao je <FT TYPE="NUMBER">11928939</FT> eura, dok je iznos neimovinske štete dosezao <FT TYPE="NUMBER">250000</FT> eura za razdoblje od <DATE ISO="20100726">26. srpnja 2010.</DATE> do <DATE ISO="20150918">18. rujna 2015.</DATE></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>10.</NO.P><TXT>Dopisom od <DATE ISO="20151016">16. listopada 2015.</DATE> Vijeće je odbilo taj zahtjev.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Zahtjevom podnesenim tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20151125">25. studenoga 2015.</DATE> društvo HTTS podnijelo je tužbu kojom je tražilo da se Vijeću naloži da mu isplati naknadu štete u iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">2516221,50</FT> eura na ime naknade imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjelo zbog uvrštavanja svojeg imena na popise koji se nalaze u Prilogu V. Uredbi br. 423/2007 i u Prilogu VIII. Uredbi br. 961/2010 (u daljnjem tekstu: sporni popisi).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20160405">5. travnja 2016.</DATE> Europska komisija zatražila je intervenciju u potporu zahtjevu Vijeća. Predsjednik sedmog vijeća Općeg suda prihvatio je taj zahtjev <DATE ISO="20160513">13. svibnja 2016.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>U svojoj je tužbi društvo HTTS navelo dva tužbena razloga, koji se temelje na povredi obveze obrazlaganja i na povredi materijalnih pretpostavki koje opravdavaju njegovo uvrštenje na sporne popise.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Kad je riječ o drugom tužbenom razlogu, koji je Opći sud najprije ispitivao, on je u točkama 44. do 46. pobijane presude prije svega istaknuo da mjera ograničavanja koja se može odnositi na nedržavni subjekt sama po sebi nije autonoman akt Vijeća koji ima narav kaznene ili upravne sankcije donesene protiv tog subjekta, nego mjera koja je u smislu članka 215. stavka 2. UFEU‑a nužna za to da se Europskoj uniji postupno omogući postizanje konkretnog rezultata koji ona želi ostvariti u okviru međunarodnih odnosa, to jest da u ovom slučaju okonča aktivnosti širenja nuklearnog oružja Islamske Republike Irana te da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, širi cilj održavanja mira i međunarodne sigurnosti – sukladno ciljevima vanjskog djelovanja Unije iz članka 21. UEU‑a – može opravdati negativne, čak i znatne posljedice koje za određene gospodarske subjekte proizlaze iz odluka o provedbi akata koje je Unija donijela kako bi se ostvario taj temeljni cilj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Zatim, Opći je sud u točki 47. pobijane presude kao prvo utvrdio da se zadiranje u poslovnu djelatnost društva HTTS koje proizlazi iz zamrzavanja financijskih sredstava ne može automatski smatrati osnovom za nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije te da je za nastanak takve odgovornosti nužno da sud Unije utvrdi postojanje očitih i neispričivih povreda ili očitih pogrešaka u ocjeni predmetne institucije u vezi s postojanjem navodnih veza između društva HTTS i drugih društava u pitanju, kao što je osobito IRISL.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Kao drugo, Opći sud je u točki 48. pobijane presude istaknuo da čak i eventualno poništenje jednog ili više akata Vijeća koji su uzrok štete na koju se poziva društvo HTTS ne čini neoboriv dokaz dovoljno ozbiljne povrede prava Unije koju je počinilo Vijeće, a na temelju koje bi se <HT TYPE="ITALIC">ipso iure</HT> mogla utvrditi odgovornost Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Kao treće, Opći je sud u točkama 49. do 51. pobijane presude istaknuo da – ako, u skladu s načelom kontradiktornosti, tužitelj može dokazivati opseg i težinu štete dokazima koji su se pojavili nakon njezina nastanka – tuženoj se instituciji na temelju članka 268. UFEU‑a mora omogućiti da se pred sudom Unije u svoju obranu poziva na sve relevantne elemente koji su nastali prije podnošenja tužbe. Takva je mogućnost posebno opravdana u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP), koja je uređena pravilima i postupcima koji su, među ostalim, namijenjeni tomu da se vodi računa o vremenskom razvoju činjenične i pravne situacije koja je predmet vanjskog djelovanja Unije. Tako je Opći sud smatrao da bi pripisivanje bespredmetne naravi elementima koje je predmetna institucija<?PAGE NO="5"?> podnijela u okviru tužbe za naknadu štete, a koji su nastali prije njezina podnošenja, predstavljalo ozbiljnu prepreku učinkovitom izvršavanju nadležnosti institucija Unije kad je riječ o donošenju mjera zamrzavanja financijskih sredstava u okviru ZVSP‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Opći sud je u točki 52. pobijane presude dodao da je u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111207">7. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>HTTS/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑562/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:716">EU:T:2011:716</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) poništenje Uredbe br. 961/2010 s trenutačnim učinkom izbjegnuto jer se nije moglo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>isključiti da se nametanje mjera ograničavanja tužitelju unatoč tome meritorno može pokazati opravdanim<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>S obzirom na ta razmatranja, Opći sud zaključio je da se ne mogu zanemariti relevantni razlozi i dokazi koje je Vijeće iznijelo u svoju obranu kako bi dokazalo da uvjet nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije koji se odnosi na postojanje dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila Unije nije ispunjen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Tako je Opći sud – prilikom ispitivanja relevantnih elemenata radi utvrđivanja toga mogu li se uvrštavanja društva HTTS na sporne popise smatrati očitim i neispričivim povredama ili očitim pogreškama u ocjeni Vijeća – kad je riječ o prirodi veza između društva HTTS i drugih iranskih pomorskih društava u točkama 55. do 60. pobijane presude utvrdio da se pojam društva koje je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>u vlasništvu ili pod kontrolom drugog subjekta<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> odnosi na situaciju u kojoj fizička ili pravna osoba koja je uključena u predmetnu državnu djelatnost nuklearnog naoružanja može utjecati na poslovne izbore društva s kojim je u poslovnim odnosima, i to čak ako ne postoji nikakva pravna veza, vlasnički udio ili udio u kapitalu između tih dvaju gospodarskih subjekata. U tom je pogledu Opći sud podsjetio na sudsku praksu u skladu s kojom svojstvo subjekta koji je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>u vlasništvu ili pod kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> treba ocjenjivati od slučaja do slučaja, osobito ovisno o postotku vlasničkog udjela ili intenzitetu predmetne kontrole. U ovom je slučaju Opći sud smatrao da su dokazi na koje se poziva Vijeće, osobito okolnost da je direktor društva HTTS ranije izvršavao funkcije direktora za pravne poslove društva IRISL te da je društvo HTTS dijelilo zajedničku adresu s društvom IRISL Europe GmbH, činili skup dovoljno preciznih i podudarnih indicija na temelju kojih se može smatrati da barem postoji vjerojatnost da je društvo HTTS bilo pod kontrolom društva IRISL ili da je djelovalo za njegov račun. Prema tome, Opći sud smatrao je da Vijeće donošenjem predmetne mjere zamrzavanja financijskih sredstava nije počinilo očite i neispričive povrede ili očite pogreške u ocjeni kad je riječ o dosegu poslovnih odnosa između društava HTTS i IRISL.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Naposljetku, kad je riječ o navodnom nepostojanju opravdanja za uvrštenje društva HTTS na sporne popise nakon što su presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130916">16. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Islamic Republic of Iran Shipping Lines i dr./Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑489/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:453">EU:T:2013:453</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) poništeni akti kojima su imena društava IRISL, HDSL i SAPID uvrštena na popise koji se na njih odnose, Opći sud je u točkama 62. i 63. pobijane presude utvrdio, s jedne strane, da navedeno poništenje samo po sebi nije dovoljno da se utvrdi kako su uvrštavanja imena društva HTTS na sporne popise sadržavala dovoljno ozbiljnu nezakonitost koja je takva da dovodi do nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije. S druge strane, Opći je sud utvrdio da su se uvrštavanja društva HTTS na sporne popise u biti temeljila na izvješću Odbora za sankcije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda kojim su utvrđene tri očite povrede embarga na oružje uvedenog Rezolucijom 1747 (2007) Vijeća sigurnosti od <DATE ISO="20070324">24. ožujka 2007.</DATE> koje je počinilo društvo IRISL. Međutim, Opći je sud smatrao da se, s obzirom na zaključke iz tog izvješća, zaključak da je društvo IRISL bilo uključeno u djelatnosti nuklearnog naoružanja Islamske Republike Irana ne može smatrati očito pogrešnim.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>S obzirom na ta razmatranja, Opći sud odbio je drugi tužbeni razlog.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>U okviru ispitivanja prvog tužbenog razloga Opći sud odbio je tužiteljev argument koji se odnosi na nedostatnost obrazloženja za uvrštenje njegova imena u Prilog VIII. Uredbi br. 961/2010. On u točki 88. pobijane presude, citirajući presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070711">11. srpnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Sison/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑47/03</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2007:207">EU:T:2007:207</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0238">238.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), najprije navodi da nedostatno obrazloženje akta načelno nije razlog nastanka odgovornosti Unije.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Zatim, u točkama 89. i 90. pobijane presude Opći je sud u biti utvrdio da – s obzirom na to da se Vijeće u svrhu dokazivanja zakonitosti svojeg postupanja može pozivati na sve dokaze koji su nastali do podnošenja tužbe za naknadu štete – obrazloženje uvrštenja društva HTTS na sporne popise treba tumačiti s obzirom na razloge koje je Vijeće navelo u svojoj Odluci 2012/35/ZVSP od <DATE ISO="20120123">23. siječnja 2012.</DATE> o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="019" PAGE.FIRST="22" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 19, str. 22</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 12., str. 170.), kojom je njegovo ime zadržano na popisu priloženom Odluci Vijeća 2010/413. Prema mišljenju Općeg suda, dodatni razlozi na koje se Vijeće poziva u Odluci 2012/35 društvu HTTS omogućuju da shvati razloge zbog kojih je njegovo ime uvršteno na sporne popise.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>S obzirom na ta razmatranja, Opći sud odbio je prvi tužbeni razlog i, prema tome, tužbu društva HTTS u cijelosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Zahtjevi stranaka pred Sudom</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>HTTS od Suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>ukine pobijanu presudu;</P></ITEM><ITEM><P>naloži Vijeću plaćanje naknade štete u iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">2516221,50</FT> eura na ime naknade imovinske i neimovinske štete nastale uvrštenjem tužiteljeva imena na sporne popise, kao i zateznih kamata izračunatih na osnovi kamatne stope koju Europska središnja banka (ESB) primjenjuje na svoje glavne operacije refinanciranja, uvećane za 2 postotna boda, i to počevši od <DATE ISO="20151017">17. listopada 2015.</DATE> do potpunog plaćanja iznosa naknade štete, i da</P></ITEM><ITEM><P>naloži Vijeću snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Vijeće od Suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>odbije žalbu;</P></ITEM><ITEM><P>podredno, vrati predmet na odlučivanje Općem sudu;</P></ITEM><ITEM><P>podredno, odbije tužbu, i</P></ITEM><ITEM><P>naloži žalitelju snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Komisija od Suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>odbije žalbu u cijelosti;</P></ITEM><ITEM><P>podredno, u slučaju ukidanja pobijane presude, odbije tužbu, i</P></ITEM><ITEM><P>naloži društvu HTTS snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Žalba</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe četiri žalbena razloga.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvi žalbeni razlog</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Društvo HTTS ističe da je Opći sud, osobito u točkama 49. i 50. pobijane presude, počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da se Vijeće moglo pozivati na informacije i elemente kojima nije raspolagalo na datum uvrštenja društva HTTS na sporne popise, kako bi dokazalo da nije počinilo dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije koja dovodi do nastanka njezine izvanugovorne odgovornosti. Naime, to društvo smatra da je Opći sud trebao razmatrati situaciju na datum donošenja predmetnih mjera ograničavanja, kako bi utvrdio bi li na temelju raspoloživih elemenata uobičajeno oprezna i pažljiva uprava postupila na jednak način kao i Vijeće u predmetnom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Društvo HTTS dodaje da posebnosti djelovanja i ciljeva Unije u okviru ZVSP‑a ne opravdavaju drukčiji pristup. Tako djelovanje institucija čak i u tom području može dovesti do nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije, s obzirom na to da su te institucije obvezne poštovati načela vladavine prava, kao i temeljna prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Osim toga, društvo HTTS prigovara Općem sudu da nije uzeo u obzir presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170530">30. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Safa Nicu Sepahan/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑45/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:402">EU:C:2017:402</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), koja pokazuje osnovanost tih argumenata. Naime, Sud je u toj presudi utvrdio da Vijeće ne može nekoliko godina kasnije podnošenjem novih dokaza ispraviti povredu svoje obveze da u slučaju pobijanja podnese informacije ili dokaze koji potkrepljuju razloge donošenja mjera ograničavanja protiv fizičke ili pravne osobe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Naposljetku, žalitelj ističe da je Opći sud također trebao voditi računa o tvrdnjama Vijeća u okviru predmeta u kojima je donesena presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130612">12. lipnja 2013.</DATE> <NAME.CASE>HTTS/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑128/12 i T‑182/12</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:312">EU:T:2013:312</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), iz koje proizlazi da ta institucija na početku 2012. godine nije raspolagala informacijama na koje se poziva u svoju obranu u okviru tužbe pred Općim sudom, kako bi dokazala da nije ispunjen prvi uvjet za nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Vijeće odgovara da je Opći sud pravilno utvrdio da, s obzirom na to da je tužbu za naknadu štete moguće podnijeti u roku od pet godina počevši od nastanka činjenice koja je dovela do navodne štete, predmetna institucija u navedenom roku ima pravo u svoju obranu isticati sve elemente koji su nastali prije podnošenja tužbe, kako bi dokazala da nije počinila dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije, jednako kao što tužitelj može dokazivati opseg i težinu svoje štete na temelju dokaznih elemenata koji su nastali nakon što je šteta nastupila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Suprotna bi teza, prema mišljenju te institucije, znatno ograničila učinkovito izvršavanje ovlasti u području ZVSP‑a dodijeljenih institucijama Unije za donošenje nužnih mjera ograničavanja u prilog provedbi takve politike.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Kad je riječ o argumentu društva HTTS koji se odnosi na navodnu povredu načela vladavine prava koju je počinio Opći sud, Vijeće ističe da sudovi Unije mogu, uz poštovanje tih načela, uzeti u obzir posebne okolnosti, s obzirom na činjenicu da su te mjere poduzete u svrhu provedbe odluka ZVSP‑a, kao što je to Opći sud utvrdio u točki 50. pobijane presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Naposljetku, kad je riječ o argumentu koji društvo HTTS nastoji izvući iz presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170530">30. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Safa Nicu Sepahan/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑45/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:402">EU:C:2017:402</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), iz nje, prema mišljenju Vijeća, ne proizlazi da Opći sud ne može uzeti u obzir okolnosti koje su nastale nakon donošenja predmetnih uvrštenja, kako bi ocijenio postojanje dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila Unije. Vijeće osobito ističe da, ako je osoba protiv koje su poduzete mjere ograničavanja djelovala na način koji opravdava te mjere, ne treba joj priznati pravo na naknadu štete čak i ako institucija u trenutku donošenja navedenih mjera<?PAGE NO="8"?> nije znala za te činjenice i ako su te mjere zbog toga poništene. Prema mišljenju Vijeća, to bi bilo tim više opravdano da je osoba protiv koje su donesene mjere ograničavanja znala ili morala znati za predmetne činjenice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Komisija se u bitnome slaže s argumentima Vijeća koji se odnose na poštovanje načela jednakosti oružja, a koji opravdavaju mogućnost da se ta institucija poziva na elemente koji su nastali nakon datuma uvrštenja društva HTTS na sporne popise. Kad je riječ osobito o tumačenju presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170530">30. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Safa Nicu Sepahan/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑45/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:402">EU:C:2017:402</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), Komisija dodaje da upućivanje društva HTTS na njezinu točku 40. nije opravdano jer u toj točki Sud zauzima stajalište o pitanju je li u tom slučaju postojala dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila Unije, a ne o trenutku koji je relevantan za ocjenu osnovanosti tužbe za naknadu štete.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Ocjena Suda</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Iz sudske prakse Suda proizlazi da je nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije uvjetovan ispunjenjem nekoliko uvjeta, odnosno postojanjem dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila kojemu je predmet dodjela prava pojedincima, postojanjem stvarne štete i postojanjem uzročne veze između povrede obveze autora akta i štete koju su pretrpjele oštećene osobe (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030710">10. srpnja 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Fresh Marine</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑472/00 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:399">EU:C:2003:399</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120419">19. travnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Artegodan/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑221/10 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:216">EU:C:2012:216</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0080">80.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181213">13. prosinca 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Europska unija/Kendrion</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑150/17 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:1014">EU:C:2018:1014</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0117">117.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Kad je riječ posebice o prvom od tih uvjeta, koji je jedini o kojem je riječ u ovoj žalbi, Sud je naveo da dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojemu je predmet dodjela prava pojedincima postoji kad institucija o kojoj je riječ očito i grubo ne poštuje granice svoje diskrecijske ovlasti, pri čemu su elementi koje treba uzeti u obzir osobito složenost situacija koje treba riješiti, stupanj jasnoće i preciznosti povrijeđenog pravila kao i opseg margine prosudbe koja je tim pravilom ostavljena tijelima Unije (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070419">19. travnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Holcim (Deutschland)/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑282/05 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:226">EU:C:2007:226</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170530">30. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Safa Nicu Sepahan/Vijeće</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑45/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:402">EU:C:2017:402</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da postojanje dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila Unije, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 20. svojeg mišljenja, proizlazi iz nužnosti odvagivanja između, s jedne strane, zaštite pojedinaca od nezakonitih djelovanja institucija i, s druge strane, manevarskog prostora koji se potonjima mora priznati kako se ne bi onemogućilo njihovo djelovanje. To je odvagivanje utoliko važnije u području mjera ograničavanja, u kojem prepreke na koje Vijeće nailazi u pogledu dostupnosti informacija često posebno otežavaju ocjenu koju ono mora provesti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>S obzirom na ta razmatranja valja provjeriti je li Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 49. i 50. pobijane presude utvrdio da se Vijeće moglo pozivati na sve relevantne elemente koji su nastali prije podnošenje tužbe za naknadu štete kako bi dokazalo da nije počinilo dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije koja bi dovela do nastanka njezine izvanugovorne odgovornosti. Konkretnije, valja provjeriti je li Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je Vijeću dopustio da se u tom kontekstu poziva na elemente koje ta institucija nije uzela u obzir prilikom uvrštavanja društva HTTS na sporne popise.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 32. ove presude, kako bi se ispunio prvi uvjet nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije, nužno je, s jedne strane, da dođe do nastanka povrede pravnog pravila Unije kojemu je predmet dodjela prava pojedincima i, s druge strane, da ta povreda bude dovoljno ozbiljna.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Kad je riječ o prvom dijelu tog uvjeta, valja podsjetiti na to da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, zakonitost pobijanog akta u okviru tužbe za poništenje mora ocjenjivati na temelju činjeničnih i pravnih elemenata koji su postojali na datum njegova donošenja (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130718">18. srpnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Schindler Holding i dr./Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑501/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:522">EU:C:2013:522</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150903">3. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑398/13 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:535">EU:C:2015:535</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Međutim, zahtjevi dosljednosti na kojima se temelji sustav pravnih lijekova predviđen UFEU‑om obvezuju da se metodologija u skladu s kojom se ispituje zakonitost akta ili postupanje institucije Unije ne razlikuje s obzirom na vrstu tužbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Tako se i u okviru tužbe za naknadu štete nezakonitost akta ili postupanja koje može dovesti do nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije treba ocjenjivati ovisno o pravnim i činjeničnim elementima koji su postojali u trenutku donošenja navedenog akta ili u trenutku postupanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Taj zahtjev nije doveden u pitanje ustaljenom sudskom praksom koju Opći sud u bitnome navodi u točki 42. pobijane presude, iz koje proizlazi da je tužba za naknadu štete autonomno pravno sredstvo koje ima posebnu funkciju u sustavu pravnih sredstava i ovisi o pretpostavkama za primjenu koje su određene uzimajući u obzir njegovu posebnu svrhu (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040323">23. ožujka 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Ombudsman/Lamberts</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑234/02 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:174">EU:C:2004:174</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu). Naime, ta autonomija ne utječe na činjenicu da je na sudu Unije da u svrhu ocjene osnovanosti takve tužbe analizira zakonitost postupanja institucije ili tijela Unije koje je uzrokovalo štetu (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040323">23. ožujka 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Ombudsman/Lamberts</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑234/02 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:174">EU:C:2004:174</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Budući da je Uredba br. 961/2010 poništena presudom Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111207">7. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>HTTS/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑562/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:716">EU:T:2011:716</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), koja je postala pravomoćna jer protiv nje u propisanim rokovima nije podnesena žalba, valja utvrditi da je u pogledu te uredbe prvi dio prvog uvjeta za nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije već bio ispunjen (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060601">1. lipnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE>P &amp; O European Ferries (Vizcaya) i Diputación Foral de Vizcaya/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑442/03 P i C‑471/03 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:356">EU:C:2006:356</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Kad je riječ o drugom dijelu prvog uvjeta za nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije, iz sudske prakse navedene u točki 33. ove presude također proizlazi da samo očita i teška povreda granica njezine margine prosudbe koju je počinila predmetna institucija može dovesti do nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije. Usto, iz te sudske prakse proizlazi da, kako bi ocijenio je li povreda pravnog pravila Unije dovoljno ozbiljna, sud Unije osobito uzima u obzir složenost situacija koje se uređuje, teškoće u primjeni ili tumačenju tekstova i, konkretnije, marginu prosudbe kojom raspolaže autor spornog akta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Tako do nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije može dovesti samo utvrđenje nepravilnosti koju u sličnim okolnostima uobičajeno oprezno i pažljivo upravno tijelo ne bi počinilo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Valja utvrditi da se sva mjerila navedena u točki 42. ove presude koja treba uzeti u obzir prilikom ocjene dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila Unije odnose na datum donošenja odluke predmetne institucije ili na datum njezina postupanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>U tim okolnostima valja smatrati da se stupanj ozbiljnosti povrede pravnog pravila Unije koju je počinila predmetna institucija, a koji zahtijeva sudska praksa, ne može ocjenjivati u trenutku različitom od onoga u kojem je počinjena navedena povreda jer je taj trenutak neodvojivo povezan s tom povredom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da postojanje dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila Unije nužno treba ocjenjivati s obzirom na okolnosti u kojima je institucija djelovala na taj određeni datum.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Iz prethodno navedenog također slijedi da se institucija radi pobijanja postojanja takve dovoljno ozbiljne povrede može pozivati samo na elemente koje je uzela u obzir u svrhu donošenja predmetnog akta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Naposljetku, valja istaknuti da, kad bi se institucija mogla pozivati na svaki relevantan element koji nije uzela u obzir prilikom donošenja predmetne odluke kako bi dokazala da nije počinila dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije koja dovodi do nastanka njezine izvanugovorne odgovornosti, ishod tužbe za naknadu štete ovisio bi o datumu njezina podnošenja. Naime, naknada štete pretrpljene zbog postupanja institucija Unije u tom kontekstu ovisila bi o tome je li u razdoblju od pet godina tijekom kojeg se može podnijeti tužba za naknadu štete predviđena člankom 46. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije bilo koji element koji se nije uzelo u obzir prilikom donošenja predmetne odluke omogućavao instituciji koja je tu odluku donijela da opravda svoje djelovanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da to nije cilj zastarnog roka predviđenog tom odredbom. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, funkcija je tog roka, s jedne strane, osigurati zaštitu prava oštećene osobe, koja mora imati dovoljno vremena za prikupljanje odgovarajućih informacija u slučaju eventualnog podnošenja tužbe, i, s druge strane, izbjeći da se unedogled odgodi izvršenje prava oštećene osobe na naknadu štete (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121108">8. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Evropaïki Dynamiki/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑469/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:705">EU:C:2012:705</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Međutim, zaštita prava oštećene osobe, koja mora imati dovoljno vremena za prikupljanje odgovarajućih informacija u svrhu eventualnog podnošenja tužbe, mogla bi biti dovedena u pitanje ako bi protek vremena nakon donošenja odluke ili predmetnog postupanja mogao otežati dokazivanje toga da je predmetna institucija počinila dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodno navedena razmatranja, valja zaključiti da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 49. i 50. pobijane presude utvrdio da se Vijeće može pozivati na sve relevantne elemente koje nije uzelo u obzir prilikom uvrštenja društva HTTS na sporne popise, kako bi dokazalo da nije počinilo dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije koja dovodi do nastanka njezine izvanugovorne odgovornosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>Suprotno onomu što ističe Vijeće, taj zaključak nije doveden u pitanje posebnostima ZVSP‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Naime, s jedne strane, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 23. svojeg mišljenja, Sud je u tom području već primijenio uvjete koji se odnose na nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije, navedene u točki 32. ove presude (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170530">30. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Safa Nicu Sepahan/Vijeće</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑45/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:402">EU:C:2017:402</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). S druge strane, iz sudske prakse navedene u točki 33. ove presude proizlazi da se složenost situacija koje treba riješiti i teškoće u primjeni ili tumačenju pravnih pravila Unije koja su dio tog područja – a koja je Vijeće primijenilo u okviru donošenja akta o kojem je riječ – uzimaju u obzir prilikom ocjene postupanja te institucije kako bi se utvrdilo je li ona počinila dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>Usto, navedeni zaključak nije doveden u pitanje ni argumentom Vijeća u skladu s kojim, s obzirom na to da se tužba za naknadu štete može podnijeti u roku od pet godina počevši od nastanka činjenice koja je uzrokovala navodnu štetu, tužitelj može dokazivati opseg i težinu svoje štete pomoću dokaza koji su nastali nakon što je do nje došlo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da su <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>dovoljno ozbiljna povreda<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>šteta<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> dva različita pojma koji nastaju u različitim razdobljima i koji se ne smiju miješati. Naime, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>dovoljno ozbiljna povreda<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>, kao što to proizlazi iz točaka 33. do 50. ove presude, statičan je pojam, ograničen na trenutak u kojem je akt donesen ili u kojem je došlo do predmetnog nezakonitog postupanja, dok je, nasuprot tomu, pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>šteta<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> po svojoj prirodi dinamičan pojam jer se, s jedne strane, šteta može pojaviti nakon donošenja akta ili nakon nezakonitog postupanja te se, s druge strane, njezin opseg može mijenjati kroz vrijeme.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da prvi žalbeni razlog treba prihvatiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugi žalbeni razlog</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57</NO.P><TXT>Svojim drugim žalbenim razlogom društvo HTTS osporava kvalifikaciju društva koje je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>u vlasništvu ili pod kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> društva IRISL koju je dao Opći sud.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58</NO.P><TXT>Najprije, društvo HTTS ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 56. pobijane presude smatrao da vlasničke odnose između njega i društva IRISL ne treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja toga je li ono bilo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>u vlasništvu ili pod kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> potonjeg. Osim toga, uredbe br. 423/2007 i 961/2010 ne dopuštaju uvrštenje subjekta koji je samo djelovao za račun društva IRISL.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59</NO.P><TXT>Zatim, kad je riječ o elementima koje iznosi Vijeće i koji su navedeni u točki 59. pobijane presude, društvo HTTS, s jedne strane, navodi da oni ne omogućuju dokazivanje toga da je ono bilo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>u vlasništvu ili pod kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> društva IRISL. S druge strane, društvo HTTS navodi da Vijeće nije raspolagalo tim elementima kad ga je uvrstilo na sporne popise. U tom pogledu ono podsjeća na to da je Opći sud u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130906">6. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Bateni/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑42/12 i T‑181/12</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:409">EU:T:2013:409</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) smatrao da elementi koji su bili na raspolaganju Vijeću prilikom donošenja pobijanih akata u tom predmetu nisu sadržavali ni najmanju naznaku o navodnoj IRISL‑ovoj kontroli ili o djelatnostima koje je društvo HTTS izvršavalo za račun društva IRISL.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60</NO.P><TXT>Naposljetku, društvo HTTS ističe činjenicu da, iako je Opći sud smatrao zakonitim da se Vijeće može pozivati na elemente u svoju obranu, on nije uzeo u obzir elemente koje je to društvo navelo u prilog svojoj tužbi, kao što su poništenja uvrštenja društava IRISL, SAPID i HDSL.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61</NO.P><TXT>Vijeće odgovara da Opći sud u točki 56. pobijane presude ni na koji način nije utvrdio da vlasnički udio nije imao ulogu u ocjeni odnosa vlasništva ili kontrole nekog društva, nego se ograničio na utvrđenje toga da je odlučujući kriterij u tom pogledu bila mogućnost izvršavanja utjecaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62</NO.P><TXT>Kad je riječ o indicijama koje je Opći sud naveo u točki 59. pobijane presude, Vijeće ističe da uzimanje u obzir tih indicija u njihovoj cjelini omogućuje da se potkrijepi utvrđenje u skladu s kojim ono nije počinilo očite i neispričive povrede ili očite pogreške u ocjeni kad je riječ o dosegu poslovnih odnosa između društava HTTS i IRISL. U svakom slučaju, prema mišljenju Vijeća, argumentima koje žalitelj navodi u tom pogledu nastoji se dovesti u pitanje ocjena Općeg suda o dokazima kojima je raspolagao. Prema tome, ti su argumenti nedopušteni u okviru žalbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63</NO.P><TXT>Osim toga, Vijeće navodi da presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130906">6. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Bateni/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑42/12 i T‑181/12</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:409">EU:T:2013:409</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) nije relevantna u kontekstu ovog predmeta, s obzirom na to da se ona odnosila na tužbu za poništenje kojoj predmet nije bilo uvrštenje društva HTTS na sporne popise.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64</NO.P><TXT>Naposljetku, Vijeće tvrdi da je presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170217">17. veljače 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Islamic Republic of Iran Shipping Lines i dr./Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑14/14 i T‑87/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:102">EU:T:2017:102</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) Opći sud potvrdio zakonitost uvrštenja društava IRISL, HDSL i SAPID. U svakom slučaju, Vijeće podsjeća na to da uvrštenja društva HTTS na sporne popise ne čine dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije jer je Odbor za sankcije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda utvrdio tri očite povrede embarga na oružje uvedenog Rezolucijom 1747 (2007) Vijeća sigurnosti koje je počinilo društvo IRISL.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65</NO.P><TXT>Komisija se slaže s argumentima Vijeća. Kad je riječ o pogrešci koja se tiče prava koja se odnosi na kriterij koji se primjenjuje da bi se utvrdilo u kojim situacijama pojedino društvo kontrolira ili ima u svojem vlasništvu drugi pravni subjekt, Komisija ističe da ne postoji bitna materijalna razlika između djelovanja pod kontrolom društva i djelovanja za njegov račun jer te dvije situacije nužno podrazumijevaju odnos kontrole ili barem utjecaja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Ocjena Suda</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66</NO.P><TXT>Drugi žalbeni razlog dijeli se na dva dijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67</NO.P><TXT>Prvim prigovorom iz prvog dijela društvo HTTS u bitnome ističe da je Opći sud pogrešno utvrdio da vlasnički udio nije element koji treba uzeti u obzir kako bi se utvrdilo je li žalitelj društvo koje je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>u vlasništvu ili pod kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> društva IRISL.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68</NO.P><TXT>Članak 16. stavak 2. točka (d) Uredbe br. 961/2010 propisuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora koji pripadaju osobama, subjektima ili tijelima na koje se ne odnose relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti, a koji su <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>u skladu s člankom 20. stavkom 1. [točkom] (b) Odluke 2010/413 […] prepoznati kao pravna osoba, subjekt ili tijelo koje je u vlasništvu društva [IRISL] ili pod njegovom kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69</NO.P><TXT>Upotreba pojmova <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>u vlasništvu<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>pod kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> u Uredbi br. 961/2010 odgovara nužnosti da se Vijeću omogući da poduzme učinkovite mjere protiv svih osoba, subjekata ili tijela koja su povezana s društvima umiješanima u nuklearno naoružanje. Iz toga slijedi da vlasništvo ili kontrola mogu biti izravni ili neizravni. Naime, kad bi se ta veza mogla dokazati samo na temelju vlasništva ili izravne kontrole navedenih osoba, mjere bi se mogle zaobići mnogim ugovornim ili faktičnim mogućnostima kontrole, jednakog opsega kao i vlasništvo ili izravna kontrola, koje bi društvu dale mogućnost utjecanja na druge subjekte.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70</NO.P><TXT>Tako pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>društvo koje je u vlasništvu ili pod kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> – kao što je to Opći sud naveo u točki 55. pobijane presude – u području mjera ograničavanja uglavnom nema jednak doseg kao u području prava društava, kad je riječ o utvrđivanju poslovne odgovornosti društva koje se u pogledu odlučivanja pravno nalazi pod kontrolom drugog gospodarskog subjekta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71</NO.P><TXT>Opći je sud u točki 56. pobijane presude utvrdio da se pri ocjeni zakonitosti mjere ograničavanja taj pojam zapravo odnosi na situaciju u kojoj je fizička ili pravna osoba uključena u aktivnosti širenja nuklearnog oružja u stanju utjecati na poslovne izbore drugog društva s kojim je u poslovnom odnosu, i to čak i u nedostatku bilo kakve pravne veze, u smislu vlasničkog udjela ili udjela u kapitalu između tih dvaju gospodarskih subjekata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72</NO.P><TXT>Međutim, valja utvrditi da se prigovor koji žalitelj ističe protiv te točke pobijane presude temelji na njezinu pogrešnom tumačenju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73</NO.P><TXT>Kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 39. svojeg mišljenja, iz navedene točke ne proizlazi da Opći sud ni u kojem pogledu nije vodio računa o postojanju eventualne pravne veze, vlasničkog udjela ili udjela u kapitalu između društava HTTS i IRISL, nego samo da nepostojanje takve veze nije dovoljno za isključenje svojstva subjekta koji je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>u vlasništvu ili pod kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74</NO.P><TXT>Drugim riječima, Opći sud je smatrao da, iako se postojanje pravne veze, vlasničkog udjela ili udjela u kapitalu u nekim slučajevima može očitovati u obliku mogućnosti utjecanja na odabir subjekta koji je u vlasništvu ili pod kontrolom, to nije uvjet <HT TYPE="ITALIC">sine qua non</HT> za izvršavanje takvog utjecaja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da se društvo može smatrati <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>društvom koje je u vlasništvu ili pod kontrolom drugog subjekta<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> ako se potonji nalazi u situaciji u kojoj može utjecati na poslovne izbore predmetnog društva, čak i u slučaju da između dvaju gospodarskih subjekata ne postoji nikakva pravna veza, vlasnički udio ili udio u kapitalu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76</NO.P><TXT>Prvi prigovor iz prvog dijela stoga treba odbiti kao neosnovan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77</NO.P><TXT>Kad je riječ o drugom prigovoru iz prvog dijela, u skladu s kojim uredbe br. 423/2007 i 961/2010 ne dopuštaju uvrštenje društva koje samo djeluje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/>za račun<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> društva IRISL, valja utvrditi da tekst članka 16. stavka 2. točke (d) Uredbe br. 961/2010 doista izričito ne spominje činjenicu djelovanja za račun drugog društva. Međutim, u svrhu donošenja mjera poput onih koje je Vijeće donijelo u pogledu društva HTTS, činjenicu djelovanja pod kontrolom neke osobe ili subjekta i činjenicu djelovanja za račun takve osobe ili subjekta treba izjednačiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78</NO.P><TXT>Taj je zaključak najprije potvrđen analizom cilja te odredbe, kojim se, kao što je to navedeno u točki 69. ove presude, nastoji omogućiti Vijeću da poduzme učinkovite mjere protiv osoba umiješanih u nuklearno naoružanje i kojim se nastoji izbjeći zaobilaženje takvih mjera.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79</NO.P><TXT>Zatim, navedeni je zaključak također potkrijepljen analizom konteksta u kojem se nalazi članak 16. stavak 2. točka (d) Uredbe br. 961/2010. U tom pogledu valja naglasiti, kao što je to učinila Komisija, da je u članku 16. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 961/2010 činjenica da se društvo nalazi pod kontrolom osobe ili subjekta ili da je ono u vlasništvu osobe ili subjekta izjednačena s činjenicom djelovanja prema uputama ili za račun neke osobe ili subjekta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da drugi prigovor iz prvog dijela i, prema tome, prvi dio u cjelini treba odbiti kao neosnovane.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81</NO.P><TXT>Kad je riječ o drugom dijelu drugog žalbenog razloga, najprije valja ispitati prigovor koji se temelji na tome da Vijeće na datum uvrštenja društva HTTS na sporne popise nije znalo za indicije koje dokazuju svojstvo društva HTTS kao društva koje je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0027" ID="QS0027"/>u vlasništvu ili pod kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> društva IRISL, navedene u točki 59. pobijane presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82</NO.P><TXT>Međutim, valja podsjetiti, kao što to proizlazi iz točke 46. ove presude, da dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije koja može dovesti do nastanka njezine izvanugovorne odgovornosti treba ocjenjivati ovisno o okolnostima u kojima je predmetna institucija djelovala na datum kad je došlo do spornog postupanja ili do donošenja pobijanog akta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83</NO.P><TXT>To je razlog zbog kojeg se, kao što je to utvrđeno u točki 47. ove presude, institucija prilikom osporavanja postojanja takve dovoljno ozbiljne povrede ne može pozivati na elemente koje nije uzela u obzir prilikom donošenja predmetnog akta, čak i ako ta institucija smatra da takvi elementi mogu valjano nadopuniti razloge navedene u tom aktu ili da su mogli poslužiti kao osnova za njegovo donošenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da je na raspravi, u odgovoru na pitanje Suda, Vijeće potvrdilo da ono u trenutku donošenja uredbi br. 668/2010 i 961/2010 nije raspolagalo elementima navedenima u točki 59. pobijane presude, tako da ta institucija u trenutku u kojem je ispitivala slučaj nije mogla ocijeniti te elemente.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85</NO.P><TXT>Sud je u točki 51. ove presude već utvrdio da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da se Vijeće može pozivati na elemente koje nije uzelo u obzir prilikom donošenja predmetnog akta kako bi dokazalo da nije počinilo dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije koje dodjeljuje prava pojedincima, a koja dovodi do nastanka njezine izvanugovorne odgovornosti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da je Opći sud također počinio pogrešku koja se tiče prava kad je u točki 60. pobijane presude u bitnome utvrdio da iz elemenata koje Vijeće nije uzelo u obzir prilikom uvrštenja društva HTTS na sporne popise proizlazi da navedena institucija u okviru svoje ocjene dosega poslovnog odnosa između društva HTTS i IRISL nije počinila dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87</NO.P><TXT>Iz toga proizlazi da treba prihvatiti prvi prigovor iz drugog dijela drugog žalbenog razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88</NO.P><TXT>Kad je riječ o prigovorima koji se temelje, s jedne strane, na tome da indicije navedene u točki 59. pobijane presude koje iznosi Vijeće ne omogućuju dokazivanje toga da je društvo HTTS bilo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0028" ID="QS0028"/>u vlasništvu ili pod kontrolom<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> društva IRISL i, s druge strane, na tome da Opći sud nije ocjenjivao postotak vlasničkog udjela i intenzitet kontrole na temelju navedenih indicija, na te prigovore ne treba odgovoriti jer je u točki 86. ove presude utvrđeno da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što se temeljio na elementima iz navedene točke 59. koje Vijeće nije uzelo u obzir prilikom uvrštenja društva HTTS na sporne popise.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89</NO.P><TXT>Posljedično, drugi dio drugog žalbenog razloga treba prihvatiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Treći i četvrti žalbeni razlog</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90</NO.P><TXT>Treći i četvrti žalbeni razlog temelje se na pogrešci koja se tiče prava koju je počinio Opći sud time što je smatrao, s jedne strane, da Vijeće nije povrijedilo svoju obvezu obrazlaganja uvrštenja društva HTTS na sporne popise i, s druge strane, da nedostatno obrazloženje akta nije takvo da dovodi do nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91</NO.P><TXT>Kad je riječ o trećem žalbenom razlogu, društvo HTTS ističe da je Opći sud u točki 86. pobijane presude počinio pogrešku koja se tiče prava time što je pretpostavio da je Uredba br. 668/2010 primjenjiva u ovom slučaju, tako da Vijeće nije povrijedilo svoju obvezu obrazlaganja uvrštenja društva HTTS na sporne popise.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92</NO.P><TXT>Naime, prema mišljenju društva HTTS, ta je uredba Uredbom br. 961/2010 – koju je pak Opći sud poništio presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111207">7. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>HTTS/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑562/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:716">EU:T:2011:716</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) zbog toga što je njezino obrazloženje bilo nedostatno – postala <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0029" ID="QS0029"/>zastarjelom<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93</NO.P><TXT>Usto, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0030" ID="QS0030"/>dodatni<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> razlozi koje Opći sud navodi u točkama 89. i 90. pobijane presude kako bi opravdao uvrštenja društva HTTS na sporne popise čine elemente koji su nastali ili za koje je Vijeće saznalo nakon tih uvrštenja i posljedično ih ne treba uzeti u obzir zbog razloga navedenih u okviru prvog žalbenog razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94</NO.P><TXT>Kad je riječ o četvrtom žalbenom razlogu, prema mišljenju društva HTTS, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 88. pobijane presude utvrdio da povreda obveze obrazlaganja načelno ne dovodi do nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije. U tom pogledu žalitelj navodi da je poštovanje obveze obrazlaganja nužno kako bi se smatralo da postupak poštuje načela vladavine prava. Prema tome, povreda te obveze čini povredu prava na djelotvornu sudsku zaštitu. Osim toga, kad je riječ o mjerama ograničavanja koje su donesene u okviru ZVSP‑a, obveza obrazlaganja dovodi do toga da Vijeće ima obvezu prikupljanja informacija ili dokaza koji opravdavaju te mjere, kako bi u slučaju pobijanja sudu Unije moglo podnijeti navedene informacije ili elemente.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95</NO.P><TXT>Vijeće i Komisija traže odbijanje trećeg i četvrtog žalbenog razloga.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="15"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Ocjena Suda</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96</NO.P><TXT>Treći i četvrti žalbeni razlog usko su povezani i stoga ih treba razmatrati zajedno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97</NO.P><TXT>Najprije valja smatrati da su prigovori koji se odnose na točke 89. i 90. pobijane presude bespredmetni jer su usmjereni protiv obrazloženja pobijane presude koje Opći sud podredno navodi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98</NO.P><TXT>Zatim valja podsjetiti, kao što je to Opći sud naveo u točkama 84. i 85. pobijane presude, da uvrštenje imena društva HTTS uredbama br. 668/2010 i 961/2010 nije obrazloženo na jednak način u tim dvjema uredbama i da je presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111207">7. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>HTTS/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑562/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:716">EU:T:2011:716</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) Opći sud utvrdio nezakonitost samo Uredbe br. 961/2010.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Opći sud u točki 86. pobijane presude, s jedne strane, mogao valjano smatrati da se iz poništenja Uredbe br. 961/2010 presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111207">7. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>HTTS/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑562/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:716">EU:T:2011:716</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) nije moglo zaključiti da je Uredbu br. 668/2010 također trebalo smatrati nezakonitom zbog nedostatnog obrazloženja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100</NO.P><TXT>S druge strane, valja utvrditi da je žalitelj, koji nije pobijao zakonitost Uredbe br. 668/2010 tužbom za poništenje, trebao dokazati nezakonitost navedene uredbe u postupku u kojem je donesena pobijana presuda. Naime, akti Unijinih institucija načelno uživaju presumpciju zakonitosti i stoga proizvode pravne učinke sve dok ih se ne povuče, poništi u okviru tužbe za poništenje ili proglasi nevaljanim povodom zahtjeva za prethodnu odluku ili prigovora nezakonitosti (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151006">6. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Schrems</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑362/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:650">EU:C:2015:650</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101</NO.P><TXT>U tim se okolnostima argument društva HTTS naveden u točkama 91. i 92. ove presude ne može prihvatiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102</NO.P><TXT>U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da je žalitelj podnio dokaze kojima se omogućuje utvrđenje nezakonitosti Uredbe br. 668/2010 zbog nedostatnog obrazloženja, prigovori društva HTTS ne mogu dovesti do priznavanja povrede prava Unije koja je dovoljno ozbiljna da dovodi do nastanka njezine izvanugovorne odgovornosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103</NO.P><TXT>Naime, valja istaknuti da nedostatno obrazloženje akta kojim se uvodi mjera ograničavanja samo po sebi nije takve prirode da dovodi do nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030930">30. rujna 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Eurocoton i dr./Vijeće</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑76/01 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:511">EU:C:2003:511</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0098">98.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da treći i četvrti žalbeni razlog treba odbiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, pobijanu presudu valja ukinuti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Vraćanje predmeta Općem sudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106</NO.P><TXT>U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, on može, u slučaju ukidanja odluke Općeg suda, sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili može vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107</NO.P><TXT>U ovom slučaju, kao što je to utvrđeno u okviru ispitivanja prvog i drugog žalbenog razloga, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava kad je riječ o ocjeni prvog od uvjeta navedenih u točki 32. ove presude koji su nužni za nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108</NO.P><TXT>Osim toga, budući da je Opći sud u točki 92. pobijane presude donio zaključak o nepostojanju dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila Unije, on nije ispitivao druge uvjete koji su kumulativno nužni za nastanak njezine izvanugovorne odgovornosti (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070419">19. travnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Holcim (Deutschland)/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑282/05 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:226">EU:C:2007:226</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109</NO.P><TXT>U tim okolnostima predmet valja vratiti Općem sudu, kako bi on najprije, bez razmatranja elemenata koje Vijeće nije uzelo u obzir prilikom uvrštenja društva HTTS na sporne popise, pristupio novom ispitivanju eventualnog postojanja dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila Unije za nastanak njezine izvanugovorne odgovornosti. Zatim, ako to ispitivanje pokaže postojanje takve povrede, na Općem je sudu da ispita druge uvjete koji su nužni za nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije, kako su navedeni u točki 32. ove presude.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110</NO.P><TXT>Budući da se predmet vraća Općem sudu na ponovno odlučivanje, o troškovima ovog žalbenog postupka odlučit će se naknadno.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) proglašava i presuđuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171213">13. prosinca 2017.</DATE>, <NAME.CASE>HTTS/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑692/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:890">EU:T:2017:890</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Predmet se vraća na odlučivanje Općem sudu Europske unije.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">O troškovima će se odlučiti naknadno.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>