<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.14-->
  <head>
    <title>2025-01-202501C128202302530-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0253-23-202407996-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="11/10/2024 12:33:56" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="BR/n8clAKxEQc+H/hZUdOpIZRvMkfLrTu42TniWBW6DTexaKLO8Wu45+N8YpvGV5FQaQvp70tyMHYwkkj82DaieCzWwH0YyRWxuPuBqgkyUY0MzEw3aFgV8sewsdLvB2l74HP1hKWLOwardWhyVVkev9UGNEd1aqWCkm3CSxMAE=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="masian" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="40566878-11d8-4da8-ac80-9fb23331970e" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0253" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2023" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="masian" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 09-09-24 13:37:59" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2024-09-25T14:23:51Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="f5ad579dfc79466a8ea4609742623ee9" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0253" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId25" style="first"/>
      <div id="rId21" style="even">Mišljenje M. Szpunara – Predmet C‑253/23</div>
      <div id="rId22" style="default">ASG 2</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      MACIEJA SZPUNARA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 19. rujna 2024. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Predmet C‑253/23
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      ASG 2 Ausgleichsgesellschaft für die Sägeindustrie Nordrhein‑Westfalen GmbH
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      Land Nordrhein‑Westfalen,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-8" title="page-1">
      uz sudjelovanje:
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-9" title="page-1">
      Otto Fuchs Beteiligungen KG,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-10" title="page-1">
      Bundeskartellamt
    </p>
    <p class="C39Centreespacement" id="para-11" title="page-1">
      (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Dortmund (Zemaljski sud u Dortmundu, Njemačka))
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-12" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Tržišno natjecanje – Tužbe za naknadu štete uzrokovane povredama pravilâ o tržišnom natjecanju – Direktiva 2014/104/EU – Skupna naplata potraživanja na ime naknade štete – Valjanost ustupanjâ pružatelju pravnih usluga – Neprimjenjivost nacionalnog prava koje se protivi valjanosti takvih ustupanja”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-2">
      
        <br/>
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">I.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvod</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pojava sudionika na pravosudnoj sceni čiji je cilj objediniti sredstva temeljena na zahtjevima za naknadu štete koja proistječe iz povreda prava tržišnog natjecanja Unije nije sasvim nova (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>). Međutim, ovaj predmet Sudu pruža priliku da prvi put odluči o tome je li u skladu s pravom Unije da se takvim sudionicima na pravosudnoj sceni zabrani da primjenom modela ustupanja potraživanja naplaćuju potraživanja povezana s naknadom štete uzrokovane zabranjenim sporazumom. Riječ je, konkretnije, o usklađenosti takve zabrane s člankom 101. UFEU‑a, Direktivom 2014/104/EU (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>) i člankom 47. prvim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">II.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 1. stavkom 1. Direktive 2014/104 predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-19" title="page-3">
      „Ovom se Direktivom utvrđuju određena pravila potrebna kako bi se osiguralo da svatko tko je pretrpio štetu prouzročenu kršenjem prava tržišnog natjecanja od strane poduzetnika ili udruženja poduzetnika može učinkovito ostvariti pravo na zahtijevanje potpune naknade za tu štetu od tog poduzetnika ili udruženja. Njom se utvrđuju pravila kojima se potiče neometano tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu te uklanjaju prepreke za njegovo pravilno funkcioniranje osiguravanjem jednakovrijedne zaštite u cijeloj Uniji svakome tko je pretrpio takvu štetu.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 2. te direktive određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-21" title="page-3">
      „Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-22" title="page-3">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-23" title="page-3">
      4. ,postupak za naknadu štete’ znači postupak u okviru nacionalnog prava u kojem zahtjev za naknadu štete pred nacionalni sud podnosi navodno oštećena strana ili netko tko zastupa jednu ili više navodno oštećenih strana u slučajevima kada pravo Unije ili nacionalno pravo predviđa tu mogućnost ili fizička ili pravna osoba koja je naslijedila pravo navodno oštećene strane, uključujući osobu koja je stekla zahtjev;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-24" title="page-3">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 3. navedene direktive, naslovljenim „Pravo na potpunu naknadu štete”, u njegovu stavku 1. predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-26" title="page-4">
      „Države članice osiguravaju da svaka fizička ili pravna osoba koja je pretrpjela štetu prouzročenu kršenjem prava tržišnog natjecanja može zahtijevati i dobiti potpunu naknadu za tu štetu.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 4. te direktive, naslovljenim „Načela učinkovitosti i jednakovrijednosti”:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-28" title="page-4">
      „U skladu s načelom učinkovitosti, države članice osiguravaju da su sva nacionalna pravila i postupci koji se odnose na korištenje zahtjeva za naknadu štete oblikovani i da se primjenjuju tako da ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje prava, zajamčenog pravom Unije, na potpunu naknadu štete prouzročene kršenjem prava tržišnog natjecanja. U skladu s načelom jednakovrijednosti, nacionalna pravila i postupci koji se odnose na postupke za naknadu štete koja proizlazi iz kršenja članka 101. ili 102. UFEU‑a ne smiju biti nepovoljniji za navodno oštećene strane od onih kojima se uređuju slični postupci za naknadu štete koji proizlaze iz kršenja nacionalnog prava.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U članku 9. stavku 1. Direktive 2014/104 navodi se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-30" title="page-4">
      „Države članice osiguravaju da se kršenje prava tržišnog natjecanja koje je pravomoćnom odlukom utvrdilo nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje ili žalbeni sud smatra nepobitno dokazanim za potrebe postupka za naknadu štete pokrenutog pred njihovim nacionalnim sudovima u skladu s člankom 101. ili 102. UFEU‑a ili u skladu s nacionalnim pravom tržišnog natjecanja.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Njemačko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 1. stavkom 1. Gesetza über außergerichtliche Rechtsdienstleistungen (Zakon o izvansudskim pravnim uslugama) od 12. prosinca 2007. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>), kako je izmijenjen Zakonom od 10. ožujka 2023. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>) (u daljnjem tekstu: RDG):</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-33" title="page-4">
      „Ovim zakonom uređuje se ovlast za pružanje izvansudskih pravnih usluga u Saveznoj Republici Njemačkoj. Njegova je svrha zaštita stranaka, pravnog prometa i pravnog poretka od nekvalificiranih pravnih usluga. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 2. RDG‑a, naslovljenim „Pojam pravne usluge”, određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-4">
      „1. Pravna usluga je svaka djelatnost koja se odnosi na konkretne predmete trećih osoba ako zahtijeva pravnu ocjenu pojedinačnog slučaja.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-36" title="page-5">
      2. Neovisno o uvjetima navedenima u stavku 1., pravna usluga je naplata potraživanja trećih osoba odnosno naplata ustupljenih potraživanja za račun trećih osoba ako se naplata potraživanja obavlja kao samostalna djelatnost, uključujući u pogledu pravne ocjene i pravnog savjetovanja o naplati (usluga naplate). Ustupljena potraživanja ne smatraju se, u odnosu na prvog vjerovnika, potraživanjima trećih osoba.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-37" title="page-5">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 3. RDG‑a, naslovljenim „Ovlast za pružanje izvansudskih pravnih usluga”:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-39" title="page-5">
      „Samostalno pružanje izvansudskih pravnih usluga dopušteno je samo ako je to dopušteno ovim zakonom, drugim zakonima ili na temelju drugih zakona.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 10. RDG‑a osobito se predviđa:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-41" title="page-5">
      „1. Fizičke i pravne osobe, kao i društva bez pravne osobnosti, koji su registrirani kod nadležnog tijela (osobe upisane u registar), mogu pružati pravne usluge na temelju posebnog stručnog znanja iz sljedećih područja:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-42" title="page-5">
      1. usluge naplate potraživanja […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U članku 11. RDG‑a, naslovljenom „Posebno stručno znanje, profesionalni nazivi”, u njegovu stavku 1. navodi se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-44" title="page-5">
      „Usluge naplate potraživanja zahtijevaju posebno stručno znanje u pravnim područjima relevantnim za traženu radnju naplate, osobito u područjima građanskog prava, trgovačkog prava, prava vrijednosnih papira i prava društava, građanskopravnog postupka, uključujući ovršnog prava i prava o nesolventnosti, kao i prava o troškovima i izdacima.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 12. RDG‑a utvrđuju se uvjeti za upis u registar i zakonsko ovlaštenje. U njemu se navode teorijsko i praktično stručno znanje u području iz članka 10. stavka 1. tog zakona.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člancima 2. i 4. Rechtsdienstleistungsverordnunga (Uredba o pružanju pravnih usluga) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>), dokaz o teorijskom stručnom znanju koje se zahtijeva na temelju članka 12. RDG‑a može biti, među ostalim, potvrda o uspješno završenom osposobljavanju u trajanju od najmanje 120 sati u okviru kojeg se mogu steći sva znanja potrebna za upis u registar naveden u članku 10. RDG‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">III.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenice iz kojih proizlazi spor u glavnom postupku, postupak pred Sudom i prethodna pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ASG 2 Ausgleichsgesellschaft für die Sägeindustrie Nordrhein‑Westfalen GmbH (u daljnjem tekstu: društvo ASG 2) podnio je 31. ožujka 2020. tužbu sudu koji je uputio zahtjev, Landgerichtu Dortmund (Zemaljski sud u Dortmundu, Njemačka), na temelju pravâ koja su mu ustupile 32 pilane s poslovnim nastanom u Njemačkoj, Belgiji i Luksemburgu. Društvo ASG 2 traži naknadu štete uzrokovane zabranjenim sporazumom. U tom se postupku saveznoj zemlji Sjevernoj Rajni‑Vestfaliji (Njemačka) prigovara da je, protivno članku 101. UFEU‑a, barem od 28. lipnja 2005. do 30. lipnja 2019., za sebe i druge šumoposjednike s poslovnim nastanom u toj saveznoj zemlji uskladila cijene debla četinjača (u daljnjem tekstu: oblovina).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev objašnjava da je Bundeskartellamt (Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja, Njemačka) istraživao tu praksu prije podnošenja tužbe u glavnom postupku. To je tijelo 2009., na temelju članka 32.b Gesetza gegen Wettbewerbsbeschränkungen (Zakon o suzbijanju ograničenja tržišnog natjecanja, u daljnjem tekstu: GWB), donijelo odluku o preuzimanju obveza na temelju njemačkog prava i članka 101. UFEU‑a koja se odnosi na saveznu zemlju Sjevernu Rajnu‑Vestfaliju i na druge savezne zemlje koje su na sličan način sudjelovale u stavljanju oblovine na tržište (u daljnjem tekstu: odluka o preuzimanju obveza iz 2009.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja pokrenuo je 2012. novu istragu o uvjetima na tržištu o kojem je riječ, koja se odnosila na saveznu zemlju Baden‑Württemberg (Njemačka). To je tijelo na osnovi zaključaka te istrage poništilo odluku o preuzimanju obveza iz 2009. i u skladu s člankom 32. GWB‑a izdalo nalog za prestanak povrede, ali ga je Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) naknadno poništio. Na saveznu zemlju Sjevernu Rajnu‑Vestfaliju odnosi se samo odluka o preuzimanju obveza iz 2009.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pilane o kojima je riječ trenutačno od savezne zemlje Sjeverne Rajne‑Vestfalije traže naknadu štete koju su od 28. lipnja 2005. pretrpjele zbog zabranjenog sporazuma o kojem je riječ, a koja se odnosi na navodno previsoke cijene po kojima su kupovale oblovinu iz savezne zemlje Sjeverne Rajne‑Vestfalije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svaka od predmetnih pilana angažirala je društvo ASG 2 da zahtijeva njezina potraživanja na ime naknade štete, koja mu je u tu svrhu ustupila. Društvo ASG 2 kao „pružatelj pravnih usluga” u smislu RDG‑a posjeduje ovlaštenje na temelju tog zakona.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo ASG 2 zahtijevalo je potraživanja ustupiteljâ u svoje ime i o vlastitom trošku, ali skupno za račun ustupiteljâ, najprije u izvansudskom postupku, a zatim u sudskom postupku pred sudom koji je uputio zahtjev, posredstvom odvjetnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Potraživanje naknade štete uzrokovane zabranjenim sporazumom temelji se na kupnjama oblovine u vrijednosti od nekoliko stotina tisuća eura koje su izvršile pilane o kojima je riječ. Vrijednost tih kupnji za svakog ustupitelja iznosi nekoliko tisuća, čak i desetaka tisuća eura. Ustupitelji su društvu ASG 2 u zamjenu obećali proviziju u slučaju uspjeha u sporu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Savezna zemlja Sjeverna Rajna‑Vestfalija osporava tužbu u dijelu u kojem se odnosi na meritum i aktivnu procesnu legitimaciju društva ASG 2. Naime, ona tvrdi da su ustupanja u korist društva ASG 2 izvršena protivno RDG‑u te su stoga na temelju njemačkog prava nevaljana.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini se da se sud koji je uputio zahtjev slaže sa stajalištem savezne zemlje Sjeverne Rajne‑Vestfalije i smatra da su, s obzirom na njemačko pravo, ustupanja o kojima je riječ u glavnom postupku nevaljana.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, taj sud objašnjava da se u njemačkom pravu potraživanja osoba mogu objediniti kako bi se zatim istaknula u sudskom postupku primjenom modela ustupanja potraživanja („Abtretungsmodelle”), koji se naziva i „kolektivna tužba za naplatu potraživanja” („Sammelklage‑Inkasso”). U okviru tog modela navodno oštećene osobe ustupaju svoja pretpostavljena potraživanja pružatelju pravnih usluga koji je dobio ovlaštenje predviđeno RDG‑om i koji ta objedinjena potraživanja zahtijeva u svoje ime i o vlastitom trošku za račun ustupiteljâ, u zamjenu za proviziju u slučaju uspjeha u sporu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, kolektivna tužba za naplatu potraživanja dopušta se sudskom praksom Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud) u različitim pravnim područjima, odnosno kad je riječ o najmu, zahtjevima koji se temelje na pravima putnika u zračnom prometu te tužbama za naknadu štete podnesenima u okviru takozvanog skandala „dieselgate”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev ističe da Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) još nije imao priliku očitovati se o problematici usklađenosti kolektivne tužbe za naplatu potraživanja u konkretnom kontekstu naknade štete uzrokovane zabranjenim sporazumom. Suprotno tomu, sudovi nižeg stupnja ne dopuštaju takvu tužbu u tom konkretnom kontekstu, osobito u slučajevima tužbi podnesenih bez prethodne odluke nadležnih tijela (slučajevi „stand‑alone”).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, prema mišljenju tih sudova, naknada štete uzrokovane zabranjenim sporazumom osobito je složena i može dovesti do sukoba interesa. Usto, unatoč zakonskoj obvezi dokazivanja stručnog znanja, pružatelji usluga naplate potraživanja koji su obuhvaćeni područjem primjene RDG‑a obično nisu potpuno upoznati s tim područjem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, te značajke naknade štete uzrokovane zabranjenim sporazumom osobito su važne u okviru tužbe podnesene bez prethodne odluke nadležnog tijela („stand‑alone”). Naime, ako nije utvrđena povreda prava tržišnog natjecanja, takva tužba podrazumijeva ispitivanje brojnih aspekata koji uglavnom nisu povezani s građanskim pravom i koje „nije moguće razmotriti odmah i bez poteškoća”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev tvrdi da se, ako ne postoji takvo utvrđenje povrede, upotrebom kolektivne tužbe za naplatu potraživanja radi dobivanja naknade štete uzrokovane zabranjenim sporazumom očito prekoračuje granica izvansudskih radnji koje se mogu svrstati pod pojam „usluge naplate potraživanja” u smislu članka 2. stavka 2. RDG‑a, odnosno usluge ograničene na pravnu ocjenu potraživanja i savjetovanje stručnjaka s ciljem naplate potraživanja u smislu članaka 2. i 11. RDG‑a, u vezi s člancima 2. i 4. Uredbe o pružanju pravnih usluga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev tvrdi da u tim okolnostima ustupanja o kojima je riječ u glavnom postupku nisu valjana i da kolektivnu tužbu za naplatu potraživanja koja se temelji na njima stoga treba odbiti bez ispitivanja o meritumu jer ne postoji aktivna procesna legitimacija. Usto, ta tužba isto tako nema suspenzivan učinak zastare u odnosu na ustupitelje, koji stoga više ne bi mogli istaknuti svoje zahtjeve u okviru tužbe podnesene na temelju vlastitog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, sud koji je uputio zahtjev objašnjava da se u njemačkom pravu ne predviđaju druga ekvivalentna pravna sredstva kojima bi se osigurala djelotvorna provedba prava na naknadu „masovne štete” ili „raspršene štete ” u slučajevima zabranjenih sporazuma.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev najprije navodi da se velik dio mehanizama predviđenih u njemačkom pravu ne primjenjuje na tužbe za naknadu štete koje podnose poduzetnici.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, sud koji je uputio zahtjev navodi da je točno da u njemačkom pravu postoji ustupanje potraživanja u obliku „stvarnog” faktoringa, odnosno ne samo običan fiducijarni prijenos, nego potpuni prijenos potraživanja treće osobe. Međutim, s obzirom na posebnosti naknade štete u području zabranjenog sporazuma, taj mehanizam ne predstavlja valjanu mogućnost. Određivanje kupovne cijene i računovodstveno vrednovanje dovode do znatnih poteškoća jer iznos naknade štete nije poznat. Stoga se potraživanja mogu prodati za dio njihove nominalne vrijednosti, tako da oštećene strane obično u potpunosti odustanu od bilo kakve mogućnosti naknade štete. Stoga takvo ustupanje potraživanja zapravo ne omogućuje naplatu potraživanja naknade štete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, sud koji je uputio zahtjev tvrdi da ni objedinjavanje potraživanja u okviru suparničarstva, odnosno u obliku skupne tužbe više ustupiteljâ, ne predstavlja valjanu mogućnost. Naime, s jedne strane, takva bi tužba bila teško moguća bez pružatelja usluge koji bi osigurao njezinu organizaciju. S druge strane, tužba podnesena u okviru suparničarstva dovela bi samo do formalnog spajanja tužbi koje bi se i dalje mogle razdvojiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, sud koji je uputio zahtjev navodi da, zbog razloga navedenih u točkama 26. do 28. ovog mišljenja i unatoč nepostojanju druge valjane mogućnosti, treba smatrati da su ustupanja o kojima je riječ u glavnom postupku nevaljana i odbiti tužbu koja mu je podnesena.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Upravo se u tom kontekstu postavlja pitanje protivi li se pravu Unije tumačenje RDG‑a koje je pružio sud koji je uputio zahtjev, čiji je učinak zabrana naplate štete uzrokovane zabranjenim sporazumom primjenom modela ustupanja potraživanja (u daljnjem tekstu: zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku). Naime, ako se pravu Unije protivi tumačenje RDG‑a koje ima takav učinak, sud koji je uputio zahtjev trebao bi izuzeti iz primjene taj zakon, tako da bi ustupanja trebalo smatrati valjanima. Taj sud smatra da tumačenje RDG‑a u skladu s pravom Unije nije moguće jer bi to tumačenje bilo contra legem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, tumačenje RDG‑a čiji je učinak zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku moglo bi biti protivno Direktivi 2014/104, kao i načelima djelotvornosti prava Unije i djelotvorne sudske zaštite.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, kao prvo, kad je riječ o Direktivi 2014/104, dvojbe suda koji je uputio zahtjev odnose se na članak 3. stavak 1. i članak 2. točku 4. treći slučaj te direktive. Prema mišljenju tog suda, te odredbe potvrđuju pravo oštećenih osoba na potpunu naknadu štete uzrokovane zabranjenim sporazumom i proširuju ga na osobe „koj[e] [su] naslijedil[e] pravo navodno oštećene strane, uključujući osobu koja je stekla zahtjev”. Usto, kad je riječ o članku 2. točki 4. trećem slučaju navedene direktive, on se odnosi upravo na model ustupanja o kojem je riječ u glavnom postupku te se tom direktivom državama članica ne ostavlja nikakva margina prosudbe. Sud koji je uputio zahtjev tvrdi da, dok se u drugom slučaju iz članka 2. točke 4. te direktive upućuje na nacionalno pravo države članice („netko tko zastupa jednu ili više navodno oštećenih strana u slučajevima kada pravo Unije ili nacionalno pravo predviđa tu mogućnost” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>)), treći slučaj ne sadržava slično upućivanje u pogledu ustupanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev navodi da ima dvojbe u pogledu usklađenosti zabrane o kojoj je riječ u glavnom postupku s člankom 101. UFEU‑a i člankom 4. stavkom 3. UEU‑a. Ako, kao što se to predviđa u sudskoj praksi (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>), „svaka osoba” može zahtijevati potpunu naknadu štete koju je pretrpjela zbog povrede prava zabranjenih sporazuma, države članice trebaju zajamčiti djelotvornost tog prava i, konkretno, ostvarivanje tog prava ne smiju učiniti praktički nemogućim ili pretjerano teškim. Sud koji je uputio zahtjev navodi da je Sud u pogledu autorskog prava već presudio da se oštećenim osobama ne smije oduzeti mogućnost, koja je „raširena u različitim područjima prava”, da svoja prava na naknadu štete ustupe specijaliziranim poduzetnicima, osobito zbog poteškoća s kojima bi se mogle susresti kad bi same naplaćivale ta potraživanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, kao treće, sud koji je uputio zahtjev ima dvojbe u pogledu usklađenosti zabrane o kojoj je riječ u glavnom postupku s načelom djelotvorne sudske zaštite koje je propisano u članku 47. prvom stavku Povelje. Tim se načelom svakoj osobi dodjeljuje pravo na djelotvoran pravni lijek kojim se stvarno može osigurati poštovanje pravne situacije zaštićene pravom Unije. Svatko ima mogućnost biti savjetovan, branjen i zastupan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev priznaje da se, u skladu s presudom Alassini i dr. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>), povreda prava na djelotvornu sudsku zaštitu iznimno može predvidjeti „pod uvjetom da [povreda] stvarno odgovar[a] ciljevima u općem interesu koji se žele postići mjerom o kojoj je riječ i da u odnosu na cilj koji se želi postići ne predstavlj[a] neproporcionalan i neprihvatljiv zahvat kojim se povređuje sama bit tako zajamčenih prava”. Međutim, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku ne ispunjava te uvjete. Naime, s jedne strane, mogu se zamisliti manje ograničavajuće mjere od potpune zabrane naplate štete. S druge strane, zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku utječe na bit prava na djelotvornu sudsku zaštitu jer se osobama koje bi mogle biti oštećene zbog zabranjenog sporazuma odbija bilo kakva djelotvorna zaštita.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Landgericht Dortmund (Zemaljski sud u Dortmundu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-76" title="page-11">
      „1. Treba li pravo Unije, osobito članak 101. UFEU‑a, članak 4. stavak 3. UEU‑a, članak 47. [Povelje] te članak 2. točku 4. i članak 3. stavak 1. [Direktive 2014/104], tumačiti na način da mu se protive tumačenje i primjena prava države članice kojim se oštećenoj osobi koja je moguće pretrpjela štetu zbog povrede članka 101. UFEU‑a – utvrđene s obvezujućim učinkom na temelju članka 9. [Direktive 2014/104] ili nacionalnih odredbi kojima se prenosi taj članak – onemogućuje, osobito u slučajevima masovne štete ili raspršene štete, da fiducijarno ustupi svoja potraživanja ovlaštenom pružatelju pravnih usluga kako bi ih on mogao zahtijevati zajedno s potraživanjima drugih navodno oštećenih osoba podnošenjem tužbe nastavno na odluku nadležnog tijela (tužba ‚follow‑on’) ako ne postoje druge zakonske ili ugovorne mogućnosti objedinjavanja potraživanja naknade štete koje se mogu smatrati ekvivalentnima, osobito zato što one ne dovode do presuda kojima se dužniku nalaže plaćanje štete odnosno ne mogu se ostvariti zbog drugih postupovnih razloga ili su objektivno neopravdane zbog ekonomskih razloga te bi stoga naročito pokretanje postupka za naknadu šteta manje vrijednosti praktički bilo nemoguće ili u svakom slučaju pretjerano otežano?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-77" title="page-11">
      2. Treba li pravo Unije u svakom slučaju tumačiti na taj način ako postupak za naplatu potraživanja naknade štete o kojima je riječ zbog navodne povrede treba pokrenuti bez odluke koju su prethodno donijeli Europska komisija ili nacionalna tijela i koja ima obvezujući učinak u smislu nacionalnih odredbi koje se temelje na članku 9. Direktive 2014/104 (takozvana tužba ‚stand‑alone’) kad ne postoje druge zakonske ili ugovorne mogućnosti objedinjavanja potraživanja naknade štete u svrhu pokretanja građanskopravnog postupka, koje se zbog razloga koji su već navedeni u prvom pitanju mogu smatrati ekvivalentnima, a osobito ako se postupak naknade štete zbog povrede članka 101. UFEU‑a inače uopće ne bi proveo ni u okviru javne provedbe (‚public enforcement’) ni u okviru privatne provedbe (‚private enforcement’) pravila o tržišnom natjecanju?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-78" title="page-11">
      3. U slučaju potvrdnog odgovora na barem jedno od tih dvaju pitanja, treba li izuzeti iz primjene odgovarajuće odredbe njemačkog prava, ako se isključi tumačenje u skladu s pravom Unije, što bi dovelo do toga da su ustupanja potraživanja naknade štete u tom pogledu u svakom slučaju valjana te je moguće djelotvorno ostvarivanje prava?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pisana očitovanja podnijele su stranke glavnog postupka, njemačka vlada i Komisija. Osim društva Otto Fuchs Beteiligungen KG (u daljnjem tekstu: društvo Otto Fuchs), sve su te stranke sudjelovale na raspravi koja se održala 7. svibnja 2024.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">IV.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Analiza</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev u ovom je predmetu uputio tri prethodna pitanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prva se dva pitanja odnose na usklađenost s pravom Unije tumačenja nacionalnog prava čiji je učinak zabrana naplate štete uzrokovane zabranjenim sporazumom primjenom modela ustupanja potraživanja. Kad je riječ o trećem pitanju, ono se odnosi na to može li sud koji je uputio zahtjev izuzeti iz primjene nacionalne odredbe koje nisu u skladu s pravom Unije. Potonje pitanje postavljeno je samo u slučaju da Sud odgovori potvrdno na barem jedno od dvaju pitanja koja mu prethode.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prije nego što razmotrim meritum prvih dvaju prethodnih pitanja, nužno je iznijeti nekoliko kratkih uvodnih napomena o dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo i drugo prethodno pitanje – model ustupanja potraživanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo prethodno pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo Otto Fuchs, savezna zemlja Sjeverna Rajna‑Vestfalija i Komisija tvrde da, s obzirom na to da sudu koji je uputio zahtjev nije podnesena tužba „follow‑on”, nego tužba bez prethodne odluke nadležnog tijela, prvo pitanje nije dopušteno jer očito nema nikakve veze sa stvarnošću ili predmetom glavnog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slažem se s tim argumentom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da prethodna pitanja koja se odnose na pravo Unije uživaju pretpostavku relevantnosti. Sud može odbiti odlučiti o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud samo ako je očito da traženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima kako bi mogao dati koristan odgovor na pitanja koja su mu postavljena (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumente koji se odnose na nedopuštenost prethodnih pitanja valja ispitati s obzirom na tu ustaljenu sudsku praksu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev u ovom slučaju prvo pitanje razlikuje od drugog pitanja time što upućuje na članak 9. Direktive 2014/104. Naime, dok se prvo pitanje odnosi na situaciju u kojoj se postupak za naknadu štete pokreće nakon što se povreda prava tržišnog natjecanja pravomoćnom odlukom nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili žalbenog suda utvrdi „s obvezujućim učinkom” u smislu te odredbe (tužba „follow‑on”), drugo se pitanje odnosi na situaciju u kojoj se postupak za naknadu štete pokreće bez takve odluke (tužba „stand‑alone”).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, s obzirom na to da je društvo ASG 2 sudu koji je uputio zahtjev podnijelo samo jednu tužbu koja se odnosi na istu povredu prava tržišnog natjecanja, jedno od tih prvih dvaju pitanja ne odgovara ni stvarnosti ni predmetu glavnog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, na temelju članka 9. stavka 1. Direktive 2014/104, države članice osiguravaju da se kršenje prava tržišnog natjecanja koje je pravomoćnom odlukom utvrdilo nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje ili žalbeni sud smatra nepobitno dokazanim za potrebe postupka za naknadu štete pokrenutog pred njihovim nacionalnim sudovima u skladu s člankom 101. ili 102. UFEU‑a ili u skladu s nacionalnim pravom tržišnog natjecanja. Usto, u skladu s člankom 2. točkom 11. te direktive, „odluka o kršenju” znači odluka tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili žalbenog suda kojom se utvrđuje kršenje prava tržišnog natjecanja. U članku 2. točki 12. navedene direktive objašnjava se da je takva odluka pravomoćna ako se protiv nje više ne mogu podnijeti redovna pravna sredstva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev navodi da se na saveznu zemlju Sjevernu Rajnu‑Vestfaliju odnosi samo odluka o preuzimanju obveza iz 2009. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>). Stoga valja odrediti utvrđuje li se tom odlukom povreda i proizvodi li ona stoga pravne učinke opisane u članku 9. stavku 1. Direktive 2014/104.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s odlukom kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja utvrdio je, u odluci o preuzimanju obveza iz 2009., za saveznu zemlju Sjevernu Rajnu‑Vestfaliju konkretne pragove za suradnje kad je riječ o stavljanju drva na tržište i mjere za ograničavanje njegova tržišnog položaja. Usto, taj sud ističe da je navedena odluka donesena na temelju članka 32.b GWB‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako se članak 32.b GWB‑a ne navodi u zahtjevu za prethodnu odluku, valja ipak utvrditi da njegov tekst odgovara, kao što to priznaje Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja, tekstu članka 9. Uredbe (EZ) br. 1/2003 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>). Naime, tom se odredbom njemačkog prava predviđa, kao i u članku 9. stavku 1. prvoj rečenici te uredbe, da, kad poduzetnik u okviru postupka koji vodi to tijelo ponudi obveze kojima se obvezuju otkloniti negativne učinke u skladu s preliminarnom ocjenom koju im je dostavilo navedeno tijelo, to tijelo može odlukom obvezati poduzetnike na preuzimanje tih obveza (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>). Usto, kao što se to predviđa člankom 9. stavkom 1. drugom rečenicom navedene uredbe, učinci takve odluke mogu se vremenski ograničiti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>), ali zaključno izrekom u svakom slučaju sadržava da više nema osnove za vođenje postupka od strane predmetnog tijela (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>). Naposljetku, Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja može opozvati svoju odluku u gotovo istim situacijama kao što su one navedene u članku 9. stavku 2. Uredbe br. 1/2003 i ponovo pokrenuti postupak (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odluka o preuzimanju obveza koja je donesena na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003 ne sadržava konačno utvrđenje povrede članaka 101. i 102. UFEU‑a. Naime, zatvaranje postupka zbog povrede koji je protiv poduzetnika pokrenut nakon odluke o preuzimanju obveza omogućuje im da izbjegnu utvrđenje povrede prava tržišnog natjecanja i eventualno izricanje novčane kazne (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>). U tom smislu, kao što se to pojašnjava u uvodnoj izjavi 13. Uredbe br. 1/2003, takve odluke trebaju sadržavati tvrdnju kako više nema osnove za daljnje postupanje Komisije, „a bez donošenja zaključka je li je postojala, ili još uvijek postoji povreda propisa”. Stoga Komisija u okviru postupka pokrenutog na temelju članka 9. te uredbe nije dužna kvalificirati i utvrditi povredu, nego je njezina zadaća ograničena na ispitivanje i moguće prihvaćanje obveza koje su ponudili poduzetnici o kojima je riječ, s obzirom na probleme koje je utvrdila u svojoj preliminarnoj ocjeni i imajući na umu ciljeve koje želi ostvariti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točno je da je Sud pojasnio da nacionalni sudovi ne mogu zanemariti odluke o preuzimanju obveza koje donese Komisija i da „cilj učinkovite i ujednačene primjene prava Unije o tržišnom natjecanju nalaž[e] nacionalnom sudu da vodi računa o preliminarnoj ocjeni Komisije i da je smatra indicijom, čak i prima facie dokazom, protutržišne naravi predmetnog sporazuma s obzirom na članak 101. stavak 1. UFEU‑a” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>). Međutim, taj se odlomak ne može shvatiti na način da odluka o preuzimanju obveza sadržava bilo kakvo utvrđenje povrede prava tržišnog natjecanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, navedeni odlomak ne odnosi se na bilo kakvu odluku o preuzimanju obveza, nego na Komisijinu „preliminarnu ocjenu” koja, po potrebi, može otkriti činjenice koje imaju određenu dokaznu vrijednost za postupak za naknadu štete pokrenut pred nacionalnim sudom. Kao što je to objasnio sam Sud, ta je dokazna vrijednost slična dokaznoj vrijednosti indicije ili prima facie dokaza, a da pritom ipak nije dokaz koji bi sam po sebi omogućio utvrđenje povrede prava tržišnog natjecanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ništa ne upućuje na to da, u njemačkom pravu, odluka o preuzimanju obveza donesena na temelju članka 32.b GWB‑a proizvodi učinke izvan učinaka odluke koju Komisija donese na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003. Stoga, podložno provjerama koje su u nadležnosti nacionalnog suda, u dijelu u kojem se odlukom o preuzimanju obveza iz 2009. ne utvrđuje povreda prava tržišnog natjecanja, ta odluka ne može proizvoditi učinke iz članka 9. stavka 1. Direktive 2014/104. Stoga valja smatrati da prvo pitanje ne odgovara stvarnosti ni predmetu glavnog postupka i da je stoga nedopušteno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To se razmatranje ne dovodi u pitanje argumentacijom Saveznog ureda za zaštitu tržišnog natjecanja prema kojoj glavni predmet, zbog postojanja odluke o preuzimanju obveza iz 2009. i postupaka pokrenutih pred njemačkim sudovima u vezi s tom odlukom, predstavlja hibridnu tužbu podnesenu nastavno na odluku nadležnog tijela. Prema mišljenju tog tijela, takva se tužba nalazi između tužbe podnesene nastavno na odluku nadležnog tijela (tužba „follow‑on”) i tužbe podnesene bez prethodne odluke nadležnog tijela (tužba „stand‑alone”). Naime, navedeno tijelo priznaje da bi u okviru takve hibridne tužbe podnesene nastavno na odluku nadležnog tijela dokazivanje štete bilo olakšano zbog postojanja prethodne odluke nacionalnog tijela o činjenicama koje su u potpunosti ili djelomično usporedive s onima o kojima je riječ u glavnom predmetu. Međutim, stranke glavnog postupka ne bi se mogle pozvati na obvezujući učinak odluke nacionalnog tijela u smislu članka 9. Direktive 2014/104.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja smatrati da je prvo prethodno pitanje nedopušteno. Osim argumenta koji se odnosi na neovisnost postupka za naknadu štete o kojem je riječ u glavnom postupku, koji sam upravo analizirao, drugi argumenti društva Otto Fuchs i savezne zemlje Sjeverne Rajne‑Vestfalije ne mogu dovesti do utvrđenja nedopuštenosti prvog pitanja. Međutim, te ću argumente analizirati u dijelu u kojem bi se, s jedne strane, njihovo ispitivanje moglo pokazati korisnim u slučaju da se Sud ne složi s mojim stajalištem o nedopuštenosti prvog pitanja i u dijelu u kojem se, s druge strane, na njih poziva u prilog tezi prema kojoj ni drugo pitanje nije dopušteno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo prethodno pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo Otto Fuchs i savezna zemlja Sjeverna Rajna‑Vestfalija ističu niz argumenata u prilog tezi prema kojoj drugo prethodno pitanje nije dopušteno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, kao prvo, te stranke tvrde da, s obzirom na to da sud koji je uputio zahtjev ne formulira otvoreno pitanje s različitim predviđenim odgovorima, taj sud nema nikakve dvojbe u pogledu tumačenja prava Unije. Naime, taj se sud oslanja na tumačenje prava Unije na temelju kojeg može smatrati da nacionalno zakonodavstvo nije u skladu s tim pravom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj argument valja odbiti. Drugo prethodno pitanje doista se odnosi na tumačenje prava Unije te je povezano s glavnim predmetom. Samo je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi jesu li mu potrebna pojašnjenja Suda u pogledu tog pitanja. Kategoričkom formulacijom određenih razmatranja tog suda ne dovodi se u pitanje ni dopuštenost njegova prethodnog pitanja. Naime, nacionalni sud u svojoj odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku također može sažeto navesti svoje stajalište o odgovoru koji treba dati na prethodna pitanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>), a da pritom ne riskira da se njegova odluka odbaci kao nedopuštena. U ovom je slučaju sud koji je uputio zahtjev učinio upravo to.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, ne treba prihvatiti ni argument prema kojem je drugo pitanje hipotetsko jer upućuje na takozvanu „raspršenu” štetu i jer se temelji na pretpostavci prema kojoj bi „pokretanje postupka za naknadu šteta manje vrijednosti praktički bilo nemoguće ili u svakom slučaju pretjerano otežano” ako se zahtjevi za naknadu štete na temelju prava zabranjenih sporazuma ne bi mogli podnijeti skupno u okviru kolektivne tužbe za naplatu potraživanja, iako se glavni predmet ne odnosi ni na raspršenu štetu ni na štete manje vrijednosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da pojmovi „raspršena” šteta ili šteta „manje vrijednosti” nisu pojmovi prava Unije. Ti su pojmovi u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku samo opisni te je nacionalni sud jedini nadležan utvrditi i ocijeniti činjenice u glavnom postupku. Naime, sud koji je uputio zahtjev definira pojam „raspršena” šteta („Streuschäden”) kao štetu koju obilježava to što je šteta koja je nastala oštećenoj osobi neznatne vrijednosti, ali kada se zajedno uzmu u obzir sve oštećene osobe iznos štete je visok. Taj sud ne definira pojam „masovne štete” („Massenschäden”), koji se također upotrebljava u prethodnim pitanjima, ali se čini da upućuje na situaciju u kojoj više osoba tvrdi da su zbog istog događaja pretrpjele štetu u obliku gubitka. Pravna teorija navodi da se masovna šteta razlikuje od raspršene štete i po opsegu štete koju je pretrpjela svaka osoba pojedinačno. Masovna je šteta dovoljno velika da svaki pojedinac ima interes zahtijevati naknadu pretrpljene štete. Međutim, podnošenje takvih zahtjeva složen je i skup postupak za svaku oštećenu osobu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, društvo Otto Fuchs i savezna zemlja Sjeverna Rajna‑Vestfalija prigovaraju sudu koji je uputio zahtjev da se njegova odluka kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku temelji na pretpostavci prema kojoj, s jedne strane, ne postoji druga mogućnost osim kolektivne tužbe „za” naplatu potraživanja i, s druge strane, kad se zahtjevi za naknadu štete na temelju prava zabranjenih sporazuma ne bi mogli podnijeti skupno u okviru takve kolektivne tužbe za naplatu potraživanja, bilo bi praktički nemoguće ili u svakom slučaju pretjerano otežano pokrenuti postupak za naknadu šteta manje vrijednosti te se uopće ne bi proveo postupak naknade štete zbog povrede članka 101. UFEU‑a, ni u okviru javne provedbe ni u okviru privatne provedbe pravila o tržišnom natjecanju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu točno da su utvrđenja koja se odnose na činjenični i zakonski okvir pretpostavke na kojima se temelje prethodna pitanja. Točno je i da su određene stranke iznijele napomene u svrhu nadopune ili osporavanja činjeničnog i zakonskog okvira glavnog postupka. Te stranke u biti kritiziraju utvrđenje suda koji je uputio zahtjev prema kojem u njemačkom pravu kao djelotvoran pravni lijek ne postoji nijedna mogućnost, osim modela ustupanja potraživanja, koja bi omogućila osiguravanje zaštite prava oštećenih osoba.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, ocjena postojanja drugih modela koji oštećenim osobama omogućuju ostvarivanje njihovih prava u odnosu na počinitelja povrede prava tržišnog natjecanja proizlazi iz tumačenja nacionalnog prava. U tom pogledu, u okviru raspodjele ovlasti između sudova Unije i nacionalnih sudova, s obzirom na to da je sud koji je uputio zahtjev definirao činjenični i pravni kontekst pitanja koja postavlja, nije na Sudu da provjerava njihovu točnost (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>). Usto, kad je riječ o kritici koja se odnosi na činjenični i zakonski okvir odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku o kojem je riječ u ovom slučaju, Sud isto tako ne može preuzeti ulogu nacionalnog suda i odgovoriti na tu kritiku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u dijelu u kojem utvrđenja koja se odnose na činjenični i zakonski okvir naveden u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku čine elemente na kojima se temelje prethodna pitanja, smatram da bi Sud trebao skrenuti pozornost suda koji je uputio zahtjev na tu kritiku kako bi taj sud mogao odrediti na koji način primijeniti pravo Unije kako ga tumači Sud. Naime, činjenicom da je Sud dužan odlučiti o odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku ne dovodi se u pitanje mogućnost suda koji je uputio zahtjev da nastavi, ako je potrebno, s provjerom elemenata na kojima se temelje prethodna pitanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ne dovodeći u pitanje prethodno navedeno, valja smatrati da je drugo pitanje dopušteno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim drugim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti želi doznati treba li članak 101. UFEU‑a, članak 2. točku 4., članak 3. stavak 1. i članak 4. Direktive 2014/104, kao i članak 47. Povelje tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava kojim se navodno oštećenim osobama onemogućuje da, ako ne postoji pravomoćna odluka kojom se utvrđuje povreda prava tržišnog natjecanja, fiducijarno ustupe svoja potraživanja naknade štete uzrokovane zabranjenim sporazumom ovlaštenom pružatelju pravnih usluga kako bi ih on potraživao skupno kada ne postoje druge zakonske ili ugovorne mogućnosti objedinjavanja potraživanja naknade štete koje se mogu smatrati ekvivalentnima, što dovodi do toga da bi, s jedne strane, pokretanje postupka u pogledu šteta manje vrijednosti praktički bilo nemoguće ili u svakom slučaju pretjerano otežano i da se, s druge strane, postupak zbog povrede članka 101. UFEU‑a uopće ne bi proveo ni u okviru javne provedbe ni u okviru privatne provedbe pravila o tržišnom natjecanju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Relevantne odredbe</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo pitanje odnosi se na tumačenje članka 101. UFEU‑a, članka 47. Povelje i odredbi Direktive 2014/104. Budući da se to pitanje odnosi na tumačenje te direktive, valja razmotriti njezino vremensko područje primjene. Zatim ću ukratko analizirati relevantnost članka 4. stavka 3. UEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev polazi od pretpostavke da su članak 2. točka 4. i članak 3. stavak 1. Direktive 2014/104, čije se tumačenje traži, primjenjivi u ovom slučaju, neovisno o tome jesu li te odredbe postupovna ili materijalna pravila. Naime, u skladu s člankom 22. stavkom 2. te direktive, njezine relevantne odredbe primjenjive su na postupke za naknadu štete pokrenute nakon 26. prosinca 2014. Osim toga, taj sud podsjeća na to da se tužba u glavnom postupku odnosi na djelovanja koja su se navodno odvijala do 30. lipnja 2019., odnosno dosta vremena nakon isteka roka za prenošenje navedene direktive. Stoga se, na temelju presude Volvo i DAF Trucks (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>), materijalna pravila te direktive trebaju primijeniti ne samo na dio trajanja zabranjenog sporazuma nakon isteka roka za prenošenje, nego i na cijelo razdoblje trajanja zabranjenog sporazuma.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako smatram da su odredbe iz drugog prethodnog pitanja primjenjive u glavnom postupku, nije mi uvjerljiva analiza suda koji je uputio zahtjev.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podsjećam na to da je tužba podnesena 31. ožujka 2020. i da se odnosi na naknadu štete uzrokovane navodnim praksama koje su se odvijale od 28. lipnja 2005. do 30. lipnja 2019.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rok za prenošenje Direktive 2014/104 utvrđen je na 27. prosinca 2016. (članak 21. stavak 1.). Osim toga, nacionalne mjere za prenošenje materijalnih odredbi te direktive ne mogu se primjenjivati retroaktivno (članak 22. stavak 1.), dok se nacionalna pravila o prenošenju ostalih odredbi navedene direktive, odnosno postupovnih odredbi, ne mogu primjenjivati na postupke za naknadu štete pred nacionalnim sudom prije 26. prosinca 2014. (članak 22. stavak 2.) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, kako bi se utvrdila vremenska primjenjivost odredbi Direktive 2014/104, valja a priori utvrditi je li odredba o kojoj je riječ materijalne prirode. Međutim, što se tiče pitanja vremenske primjene odredbi te direktive, važno je razlikovati, s obzirom na sudsku praksu, proizlaze li te odredbe iz samog članka 101. UFEU‑a ili proizlaze isključivo iz navedene direktive, što nalaže ispitivanje njihove vremenske primjenjivosti s obzirom na članak 22. te direktive (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo na potpunu naknadu štete zbog povrede prava tržišnog natjecanja nije utvrđeno Direktivom 2014/104, nego proizlazi izravno iz odredbi primarnog prava kako ga Sud tumači u svojoj sudskoj praksi prije donošenja te direktive. Nekoliko uvodnih izjava navedene direktive potvrđuje to razmatranje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>). Stoga se, prema mišljenju Suda, nacionalne mjere za prenošenje članka 3. stavka 1. te direktive „nužno moraju primijeniti s trenutnim učinkom u svim tužbama za naknadu štete koje ulaze u područje primjene [Direktive 2014/104], kako se potvrđuje njezinim člankom 22. stavkom 2.” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>). U tom pogledu, s obzirom na datum podnošenja tužbe u glavnom postupku, odnosno 31. ožujka 2020., što je dosta vremena nakon isteka roka za prenošenje te direktive, tužba o kojoj je riječ u glavnom postupku nedvojbeno ulazi u njezino vremensko područje primjene. Stoga se članak 3. navedene direktive primjenjuje u glavnom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Problematičnije je pitanje vremenske primjene članka 2. točke 4. Direktive 2014/104 u glavnom postupku. Naime, navedeni članak 2. sadržava, kao što se to navodi u njegovu naslovu, definicije pojmova koji se upotrebljavaju u toj direktivi. Definicija pravnog koncepta koji se upotrebljava u aktu prava Unije na prvi pogled nije materijalne ili postupovne prirode. Njezina je priroda zapravo određena konkretnom odredbom s kojom je taj koncept povezan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, drugo pitanje temelji se na tumačenju članka 2. točke 4. Direktive 2014/104 prema kojem se tom direktivom određuje tko može zahtijevati pravo na potpunu naknadu štete zbog povreda prava Unije u području tržišnog natjecanja ili eventualno na koji se način može pozivati na takvo pravo. Usto, čini se da sud koji je uputio zahtjev smatra da učinak koji je zajamčen tom odredbom proizlazi iz članka 101. UFEU‑a, kako ga Sud tumači u svojoj sudskoj praksi. Stoga predlažem da se smatra da je članak 2. točka 4. Direktive 2014/104 primjenjiv u glavnom postupku, u skladu s rješenjem koje je Sud utvrdio u svojoj sudskoj praksi koja se odnosi na vremensku primjenu odredbi te direktive kojima se potvrđuju rješenja koja proizlaze iz primarnog prava (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>). Drugim riječima, tumačenje koje ću iznijeti u nastavku odnosi se na članak 101. UFEU‑a i na odredbe Direktive 2014/104.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev u svojem drugom pitanju upućuje i na članak 4. stavak 3. UEU‑a. Tumačenje odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku upućuje na to da taj sud tu odredbu poistovjećuje s načelom djelotvornosti ili korisnim učinkom članka 101. UFEU‑a. Međutim, dovoljno je tumačiti potonju odredbu da bi se moglo odlučiti o načelu djelotvornosti i o njezinu korisnom učinku (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>). Usto, u skladu s Direktivom 2014/104, zapravo njezin članak 4. utjelovljuje načelo djelotvornosti te stoga valja tumačiti i tu odredbu. Slijedom toga, predlažem da se smatra da se drugo pitanje suda koji je uputio zahtjev odnosi na članak 101. UFEU‑a, članak 47. Povelje i članak 2. točku 4. Direktive 2014/104, kao i njezin članak 3. stavak 1. i članak 4.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zabrana modela ustupanja potraživanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opće napomene</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi se odgovorilo na drugo prethodno pitanje, najprije valja utvrditi odnosi li se tumačenje nacionalnog prava, kojim se navodno oštećenim osobama onemogućuje da, ako ne postoji pravomoćna odluka kojom se utvrđuje povreda prava tržišnog natjecanja, fiducijarno ustupe svoja potraživanja naknade štete uzrokovane zabranjenim sporazumom ovlaštenom pružatelju pravnih usluga, na aspekt koji je izravno uređen pravom Unije ili pitanje obuhvaćeno pravnim poretkom svake države članice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja pojasniti da se zabranom o kojoj je riječ u glavnom postupku osobi koja je pretrpjela štetu uzrokovanu zabranjenim sporazumom ne oduzima svojstvo žrtve povrede prava tržišnog natjecanja. Suprotno tomu, ta zabrana proizlazi iz nevaljanosti ustupanja potraživanja te osobe ovlaštenom pružatelju pravnih usluga koji u svoje ime i o vlastitom trošku, ali skupno za račun ustupiteljâ zahtijeva potraživanja ustupiteljâ. Kako bi se odgovorilo na prethodno pitanje, valja utvrditi jesu li uvjeti valjanosti prijenosa potraživanja naknade štete uređeni pravom Unije ili primjenjivim nacionalnim pravom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Razlika između materijalnih uvjeta prava na naknadu štete i pravilâ o ostvarivanju tog prava</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini mi se korisnim podsjetiti na razliku koju su nezavisni odvjetnici J. Kokott i N. Wahl utvrdili između, s jedne strane, materijalnih uvjeta odgovornosti za povredu prava Unije u području tržišnog natjecanja, odnosno materijalnih uvjeta prava na naknadu štete i, s druge strane, pravilâ o ostvarivanju prava na naknadu štete uzrokovane povredom prava tržišnog natjecanja. U biti, prema mišljenju tih nezavisnih odvjetnika, dok prvonavedeni uvjeti proizlaze izravno iz prava Unije, tako da se nacionalna mjera koja je protivna njegovu izravnom učinku ne smije primijeniti, drugonavedena pravila proizlaze iz nacionalnog prava te se na njih primjenjuju klasična ograničenja postupovne autonomije država članica (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-32" href="#t-32">32</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S tim se tumačenjem slažem zbog sljedećih razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, ta dihotomija proizlazi iz podjele nadležnosti između Unije i država članica. S jedne strane, na temelju članka 3. stavka 1. točke (b) UFEU‑a, Unija ima isključivu nadležnost u pogledu pravila o tržišnom natjecanju potrebnih za funkcioniranje unutarnjeg tržišta. S druge strane, druga pravila primjenjiva u području tržišnog natjecanja, koja nisu obuhvaćena tom isključivom nadležnosti, u nadležnosti su država članica ako ne postoje pravila prava Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 101. UFEU‑a obuhvaćen je pravilima tržišnog natjecanja koja su, kao što su pravila iz članka 3. stavka 1. točke (b) UFEU‑a, potrebna za funkcioniranje unutarnjeg tržišta (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-33" href="#t-33">33</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, pravo na naknadu štete uzrokovane povredom članka 101. UFEU‑a nadilazi običnu naknadu štete koju su pretrpjele oštećene osobe jer ono općenitije osnažuje operativnu prirodu pravilâ Unije u području tržišnog natjecanja i može odvratiti od sporazuma ili djelovanja koji su često prikriveni, a koji mogu ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje i time pridonijeti održanju djelotvornog tržišnog natjecanja u Uniji (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-34" href="#t-34">34</a>
</span>). Privatna provedba prava tržišnog natjecanja također je potrebna za funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Stoga Unija treba biti isključivo nadležna za utvrđivanje uvjeta kojima se određuju postojanje i bitan sadržaj prava na naknadu štete uzrokovane povredom članka 101. UFEU‑a. Suprotno tomu, na svakoj je državi članici da odredi nadležne sudove i uredi postupovna pravila za pravne lijekove koji trebaju osigurati zaštitu prava koja osobe imaju na temelju izravnog učinka prava Unije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-35" href="#t-35">35</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, iako nije izričito priznao razliku koju su utvrdili nezavisni odvjetnici, Sud ju je odrazio u svojoj sudskoj praksi. Konkretno, naveo je da se, za razliku od pravila koja uređuju ocjenu dokaza i potrebnu razinu dokazivanja, koja – u slučaju nepostojanja pravila Unije u tom području – ulaze u procesnu autonomiju država članica, konstitutivni elementi povrede moraju ispuniti kako bi se utvrdilo da je neki poduzetnik odgovoran za usklađeno djelovanje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-36" href="#t-36">36</a>
</span>). Sud je u tom smislu pitanje tko se može pozivati na pravo na naknadu štete uzrokovane takvom povredom redovito ispitivao s gledišta korisnog učinka članka 101. UFEU‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-37" href="#t-37">37</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, to tumačenje potvrđuje Direktiva 2014/104. Naime, u članku 4. te direktive, naslovljenom „Načela učinkovitosti i jednakovrijednosti”, pojašnjava se da, u skladu s načelom učinkovitosti, države članice osiguravaju da su sva nacionalna pravila i postupci koji se odnose na korištenje zahtjeva za naknadu štete oblikovani i da se primjenjuju tako da ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje prava, zajamčenog pravom Unije, na potpunu naknadu štete prouzročene kršenjem prava tržišnog natjecanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima valja smatrati da se pravom Unije određuju materijalni uvjeti prava na naknadu štete uzrokovane takvom povredom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Općenito govoreći, u privatnom pravu, osim situacije u kojoj se određenom odredbom ograničava krug osoba koje se može smatrati žrtvama povrede pravnog pravila, pitanje tko ima pravo na naknadu štete proizlazi iz zajedničke primjene materijalnih uvjeta odgovornosti, odnosno stvarne štete, uzročne veze između štete i navodnog postupanja, kao i nezakonitosti postupanja koje se stavlja na teret. Upravo se na temelju tih uvjeta može utvrditi identitet oštećene osobe koja ima pravo na naknadu štete. U tom se smislu pravom Unije određuje tko se može pozivati na pravo na naknadu štete uzrokovane povredom članka 101. UFEU‑a primjenom materijalnih uvjeta odgovornosti za povredu prava tržišnog natjecanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako se pravom Unije određuje tko se može pozivati na pravo na potpunu naknadu štete uzrokovane povredom prava tržišnog natjecanja, potrebno je još postaviti pitanje određuju li se njime i prenosivost takvog prava na naknadu štete i uvjeti valjanosti njegova ustupanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvjeti valjanosti ustupanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prenosivost potraživanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-38" href="#t-38">38</a>
</span>), odnosno prava, jedna je od značajki koje određuju može li se to pravo ustupiti. U biti se u području privatnog prava većina općih financijskih prava može ustupiti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-39" href="#t-39">39</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o pitanju je li ustupanje potraživanja naknade štete od Unije valjano, Sud je smatrao da se takvo potraživanje može ustupiti, ali da se, u skladu s općim načelom koje je zajedničko pravima država članica i primjenjivo u pravnom poretku Unije, na zlouporabno ustupanje ne može pozvati protiv tijela o kojima je riječ (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-40" href="#t-40">40</a>
</span>). Međutim, iz tog se razmatranja ne može zaključiti da se pravom Unije određuju uvjeti valjanosti svakog prava na naknadu štete koje proizlazi iz prava Unije. Naime, u skladu s člankom 340. drugim stavkom UFEU‑a, izvanugovorna odgovornost Unije uređena je općim načelima koja su zajednička pravima država članica. Stoga se pitanje podjele nadležnosti između Unije i država članica ne postavlja na isti način u kontekstu te odgovornosti i u slučaju kad se pravom Unije određuju, kao u ovom slučaju, samo materijalni uvjeti potraživanja o kojem je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je nedavno, u kontekstu prava putnika u zračnom prometu na naknadu štete, koje je zajamčeno Uredbom (EZ) br. 261/2004 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-41" href="#t-41">41</a>
</span>), kao način ostvarivanja navedenog prava na naknadu štete opisao ustupanje tog prava trećoj strani koje se provodi kako bi se izbjegle poteškoće i troškovi koji bi putnika mogli odvratiti od osobnog poduzimanja radnji (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-42" href="#t-42">42</a>
</span>). Sud je istodobno naveo da putnik može ustupiti svoje potraživanje trećoj strani „kada je to predviđeno relevantnim nacionalnim pravom” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-43" href="#t-43">43</a>
</span>). To se razmatranje može prenijeti na ovaj predmet u dijelu u kojem iz njega proizlazi da ustupanje prava na naknadu štete može predstavljati način njegova ostvarivanja i da su ograničenja takvog ustupanja uređena nacionalnim pravom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, točno je da se može smatrati da prenosivost prava na naknadu štete kao takva proizlazi iz same prirode tog prava i stoga izravno iz prava Unije. Međutim, ovaj se predmet odnosi na uvjete valjanosti ustupanja prava na naknadu štete koje navodno oštećene osobe imaju, kao i putnici u zračnom prometu, izravno na temelju prava Unije. Stoga je i ustupanje prava na potpunu naknadu štete uzrokovane povredom prava tržišnog natjecanja način na koji pojedinac koji ima to pravo ostvaruje to pravo. Uvjeti u kojima se takvo ustupanje može provesti stoga se određuju nacionalnim pravom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Za razliku od napomena koje je sud koji je uputio zahtjev iznio u svojem zahtjevu za prethodnu odluku (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-44" href="#t-44">44</a>
</span>), to se tumačenje ne dovodi u pitanje zaključcima koji se mogu izvesti iz članka 2. točke 4. Direktive 2014/104.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 2. točka 4. Direktive 2014/104</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">100.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnost da se u članku 2. točki 4. Direktive 2014/104, u trećem slučaju koji je naveden u toj odredbi, upućuje na zahtjeve koje podnosi „fizička ili pravna osoba koja je naslijedila pravo navodno oštećene strane, uključujući osobu koja je stekla zahtjev” ne znači da se pravom Unije državama članicama nalažu oblik modela ustupanja ili posebni uvjeti valjanosti takvog ustupanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">101.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, to se upućivanje nalazi u odredbi kojom se definira pojam „postupak za naknadu štete” za potrebe Direktive 2014/104. Njime se stoga otklanjaju dvojbe povezane s pitanjem primjenjuju li se odredbe te direktive i na postupke koje pokrenu osobe koje su naslijedile prava oštećenih osoba (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-45" href="#t-45">45</a>
</span>). Suprotno tomu, kao što to Komisija tvrdi u svojim pisanim očitovanjima, ta pravna definicija koncepta ne sadržava nikakvu obvezu država članica da uvedu model ustupanja u području materijalnog prava. Tom se definicijom stoga ne određuje ni može li, ni pod kojim uvjetima, osoba koja je pretrpjela štetu uzrokovanu povredom prava tržišnog natjecanja ustupiti pravo na potpunu naknadu takve štete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">102.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, iz upućivanja na nacionalno pravo koje se navodi u članku 2. točki 4. drugom slučaju Direktive 2014/104 ne može se izvesti zaključak ni o obvezi priznavanja modela ustupanja. Doista je točno da taj slučaj sadržava upućivanje na nacionalno pravo („netko tko zastupa jednu ili više navodno oštećenih strana u slučajevima kada pravo Unije ili nacionalno pravo predviđa tu mogućnost” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-46" href="#t-46">46</a>
</span>)), dok se takvo upućivanje ne navodi u trećem slučaju koji se odnosi na nasljeđivanje pravâ navodno oštećene strane.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">103.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, s jedne strane, Komisija je na raspravi nepostojanje upućivanja na nacionalno pravo u članku 2. točku 4. trećem slučaju Direktive 2014/104 objasnila činjenicom da su prilikom donošenja te direktive sve države članice priznavale mogućnost ustupanja potraživanja naknade štete. Naime, kao što sam to već naveo (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-47" href="#t-47">47</a>
</span>), prijenos potraživanja na temelju nezakonite radnje priznaje se u pravnom poretku Unije jer odražava opće načelo koje je zajedničko pravima država članica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">104.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, činjenicu da se, za razliku od trećeg slučaja, u drugom slučaju predviđenom člankom 2. točkom 4. Direktive 2014/104 upućuje na pravo Unije i nacionalno pravo treba tumačiti s obzirom na uvodnu izjavu 13. te direktive. Naime, u toj se uvodnoj izjavi navodi da se pravo na naknadu štete priznaje za svaku fizičku ili pravnu osobu, pri čemu se u tom kontekstu navodi „potrošače, poduzetnike i tijela javne vlasti”, ali da se navedenom direktivom ne smije zahtijevati od država članica uvođenje mehanizama kolektivne pravne zaštite za provedbu članaka 101. i 102. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">105.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, trenutačno su kolektivne tužbe obuhvaćene područjem primjene Direktive (EU) 2020/1828 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-48" href="#t-48">48</a>
</span>). U toj se direktivi kolektivna tužba opisuje kao tužba koju je podnio kvalificirani subjekt u ime potrošačâ (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-49" href="#t-49">49</a>
</span>). O pitanju uključivanja povredâ prava tržišnog natjecanja u područje primjene navedene direktive raspravljalo se prilikom izrade njezinih pripremnih akata. Od tog se uključivanja naposljetku odustalo zbog nesigurnosti u pogledu načina provedbe (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-50" href="#t-50">50</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">106.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenica da su se prilikom izrade pripremnih akata pojavili suprotstavljeni koncepti u pogledu uređenja, na razini prava Unije, kolektivnih tužbi koje se odnose na povrede prava tržišnog natjecanja pokazuje da se, za razliku od prijenosa potraživanja na temelju nezakonite radnje, koji se općenito priznaje u pravnim poredcima država članica (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-51" href="#t-51">51</a>
</span>), poseban oblik takve tužbe ne priznaje jednoglasno unutar Unije. Prema mojem mišljenju, tom se okolnosti objašnjava zašto je zakonodavac u članku 2. točki 4. Direktive 2014/104 uputio na nacionalno pravo i pravo Unije u pogledu raspoloživosti kolektivnih tužbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">107.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da ustupanje potraživanja naknade štete uzrokovane povredom prava tržišnog natjecanja ovlaštenom pružatelju pravnih usluga koji u svoje ime i o vlastitom trošku, ali skupno za račun ustupiteljâ zahtijeva potraživanja ustupiteljâ, predstavlja način ostvarivanja tog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">c)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usklađenost zabrane modela ustupanja potraživanja s pravom Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">108.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvjeti valjanosti ustupanja potraživanja naknade štete uzrokovane povredom prava tržišnog natjecanja ovlaštenom pružatelju pravnih usluga nisu uređeni pravom Unije, nego primjenjivim nacionalnim pravom. Međutim, u skladu s načelom postupovne autonomije, ti uvjeti ne mogu biti nepovoljniji od onih koji se odnose na slične zahtjeve u nacionalnom pravu (načelo ekvivalentnosti) niti smiju biti takvi da u praksi onemogućuju ili pretjerano otežavaju ostvarivanje naknade štete (načelo djelotvornosti) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-52" href="#t-52">52</a>
</span>). Budući da se odluka kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku odnosi samo na načelo djelotvornosti, usredotočit ću se na njega. Prije ispitivanja tog načela valja istaknuti da se drugo pitanje odnosi na načelo djelotvornosti i na članak 47. Povelje. Stoga valja utvrditi treba li zabranu o kojoj je riječ u glavnom postupku analizirati s gledišta načela djelotvornosti ili s gledišta Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Načelo djelotvorne sudske zaštite</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">109.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija naglašava da se zabranom o kojoj je riječ u glavnom postupku ograničava jedan od načina pristupa pravosuđu time što se njome nalažu ograničenja ustupanju pravâ na naknadu štete utemeljenih na pravu tržišnog natjecanja. Ona tu zabranu ispituje s gledišta načela djelotvornosti i članka 47. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">110.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, dok se člankom 47. prvim stavkom Povelje doista propisuje postupovno pravo (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-53" href="#t-53">53</a>
</span>), sa stajališta osobe kojoj je šteta nanesena povredom članka 101. UFEU‑a, zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku proizlazi iz nevaljanosti ustupanja u području materijalnog prava te se stoga odnosi na model ustupanja koji prethodi sudskom postupku. A priori bi se moglo tvrditi da nije riječ o ograničenju prava na djelotvornu sudsku zaštitu koje ima osoba kojoj je šteta nanesena povredom prava tržišnog natjecanja. U tom bi smislu postupovne posljedice te nevaljanosti, odnosno nepostojanje aktivne procesne legitimacije, za preuzimatelja bile samo posljedice nevaljanosti ugovorâ o ustupanju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">111.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, člankom 47. Povelje propisuje se ideja o postojanju veze između postupovnog prava na djelotvoran pravni lijek i prava koje proizlazi iz prava Unije. Naime, u skladu sa samim tekstom te odredbe, pravo na djelotvoran pravni lijek odnosi se na situaciju u kojoj su prava i slobode zajamčeni pravom Unije povrijeđeni. Uopće nije dvojbeno da ta prava mogu biti materijalne prirode. Naime, nije sporno da se navodne žrtve povrede članka 101. UFEU‑a mogu pozvati na pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 47. Povelje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-54" href="#t-54">54</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">112.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, Sud je priznao da nacionalni propis, kojim se predviđa da radnik koji je zaposlen na određeno vrijeme, a čiji je ugovor o radu raskinut uz otkazni rok, nije bez odgode pisano obaviješten o razlogu ili razlozima tog otkaza, ograničava takvom radniku koji je zaposlen na određeno vrijeme pristup sudu, koji je zajamčen osobito člankom 47. Povelje. Naime, prema mišljenju Suda, taj je radnik na taj način lišen informacije koja je važna za ocjenu eventualne neopravdanosti njegova otkaza i ovisno o slučaju za pripremu sudskog postupka kojim će ga osporavati (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-55" href="#t-55">55</a>
</span>). Stoga je bila riječ o materijalnom nacionalnom propisu koji je imao postupovne učinke, koje se može smatrati ograničenjem prava zajamčenog člankom 47. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">113.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima zabranu o kojoj je riječ u glavnom postupku također treba smatrati ograničenjem načela djelotvorne sudske zaštite.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">114.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o načelu djelotvornosti i načelu djelotvorne sudske zaštite propisanom člankom 47. Povelje, Sud nastoji utvrditi dovode li postupovna pravila do nastanka nezanemarive opasnosti da nositelji prava zajamčenog pravnim poretkom Unije ne ostvaruju svoja prava (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-56" href="#t-56">56</a>
</span>). Drugim riječima, zahtjev koji proizlazi iz načela djelotvornosti, a koji se sastoji u tome da se ostvarivanje prava ne čini praktički nemogućim ili pretjerano teškim, u takvom se slučaju tumači na način da postoji opasnost od nedostatka interesa osoba.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">115.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, kao što to navodi sud koji je uputio zahtjev (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-57" href="#t-57">57</a>
</span>), točno je da načelo djelotvorne sudske zaštite nije apsolutno. Međutim, ograničenje tog načela mora biti u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje, u skladu s kojim svako ograničenje pri ostvarivanju temeljnog prava mora biti „predviđeno zakonom” i poštovati bit tog prava te je, podložno načelu proporcionalnosti, moguće samo ako je potrebno i ako zaista odgovara ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">116.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, kao što ću to pokazati u nastavku, od zahtjeva koji proizlazi iz načela djelotvornosti također se može odstupiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">117.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga predlažem da se zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku analizira s gledišta njezine usklađenosti s načelom djelotvornosti i načelom djelotvorne sudske zaštite.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zajednička primjena načelâ djelotvornosti i djelotvorne sudske zaštite</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">118.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s načelom postupovne autonomije, ako u pravu Unije ne postoje pravila u nekom području, na svakoj je državi članici da u svojem unutarnjem pravnom poretku uredi postupovna pravila za pravne lijekove koji trebaju osigurati zaštitu prava koja osobe imaju na temelju izravnog učinka prava Unije. Načelo djelotvornosti zahtijeva da se na zaštitu prava koju osobe imaju na temelju prava Unije ne primjenjuju pravila koja su takve prirode da bi učinila praktično nemogućim ili pretjerano otežanim ostvarivanje tih prava (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-58" href="#t-58">58</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">119.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja pojasniti da nacionalne mjere kojima se u području materijalnog prava uređuje valjanost ustupanja potraživanja predstavljaju „postupovna pravila” u smislu koncepta postupovne autonomije država članica (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-59" href="#t-59">59</a>
</span>). Stoga se zabrana modela ustupanja potraživanja o kojoj je riječ u glavnom postupku protivi načelu djelotvornosti samo u dijelu u kojem se njome ne čini praktički nemogućim ili pretjerano otežanim ostvarivanje prava na potpunu naknadu štete uzrokovane zabranjenim sporazumom. Usto, kao što samo to naveo (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-60" href="#t-60">60</a>
</span>), članak 47. Povelje podrazumijeva da takva pravila ne mogu dovesti do nastanka nezanemarive opasnosti da nositelji prava zajamčenog pravnim poretkom Unije ne ostvaruju svoja prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">120.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo prethodno pitanje temelji se na pretpostavci da zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku proizvodi takav učinak i da pokretanje postupka za naknadu šteta manje vrijednosti čini praktički nemogućim ili u svakom slučaju pretjerano otežanim. Iako je sporno da se tužba u glavnom postupku odnosi na takve štete manje vrijednosti, čini se da sud koji je uputio zahtjev smatra da je to slučaj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">121.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, prilikom nadzora nacionalne mjere s gledišta načela djelotvornosti nije dovoljno osloniti se na tu mjeru razmatranju zasebno. Suprotno tomu, valja uzeti u obzir sve elemente nacionalnog sustava o kojem je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">122.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev navodi da, s jedne strane, u njemačkom pravu ne postoji nijedna druga valjana mogućnost osim modela ustupanja potraživanja o kojem je riječ u glavnom postupku i da se, s druge strane, takav model protivi nacionalnom zakonodavstvu kojim se ustupanje sankcionira nevaljanošću. Stranke snažno osporavaju te dvije pretpostavke. Ne čini mi se korisnim ponavljati kritike iznesene u tom pogledu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-61" href="#t-61">61</a>
</span>). U svakom slučaju, Sud ne može dovesti u pitanje pravni i činjenični okvir koji je utvrdio sud koji je uputio zahtjev. Suprotno tomu, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri osnovanost tih pretpostavki. Mogu ih provjeriti i sudovi višeg stupnja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">123.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, nije sporno da se osobe koje su navodno oštećene zabranjenim sporazumom mogu pojedinačno pozvati na svoja prava pred njemačkim sudovima. Međutim, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, ostvarivanje potraživanja naknade štete uzrokovane zabranjenim sporazumom složen je postupak u činjeničnom, ekonomskom i pravnom smislu te je stoga dugotrajan, skup i riskantan. Činjenica da je riječ o dugotrajnom i skupom postupku u kojem postoje postupovni rizici odbija mala i srednja poduzeća, što je razlog zašto zbog racionalnog nedostatka interesa obično ne pokreću sudski postupak radi ostvarivanja svojih prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">124.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim se okolnostima može postaviti pitanje nisu li sama postupovna pravila koja su primjenjiva na pojedinačne tužbe protivna načelima djelotvornosti i djelotvorne sudske zaštite. Naime, pravila koja su takve prirode da odvraćaju od ostvarivanja prava zajamčenog pravnim poretkom Unije pred nacionalnim sudovima ne poštuju ta načela (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-62" href="#t-62">62</a>
</span>). Točno je da se odluka kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku ne odnosi na tužbe za naknadu štete koje pojedinačno podnose žrtve povrede prava tržišnog natjecanja. Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da se uvjeri u to da pojedinačna tužba nije djelotvoran način zaštite osoba prije nego što zaključi da je model ustupanja potraživanja jedini valjani način ostvarivanja prava na potpunu naknadu štete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">125.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">I dalje u istom kontekstu, čini se da sud koji je uputio zahtjev navodi da, zbog zabrane o kojoj je riječ u glavnom postupku i s obzirom na primjenjive rokove zastare, ustupitelji u svakom slučaju više ne mogu istaknuti svoje zahtjeve pojedinačno (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-63" href="#t-63">63</a>
</span>). Sud je u tom pogledu pojasnio da nacionalna mjera kojom se osobu obvezuje na to da pokrene novi postupak, ovisno o slučaju, pred različitim sudom, radi određivanja prikladne sankcije za povredu prava Unije, nije u skladu s načelom djelotvornosti, s obzirom na to da to neophodno znači za tu osobu postupovne nepogodnosti, osobito u vidu troška, trajanja i pravila o zastupanju (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-64" href="#t-64">64</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">126.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno i pod uvjetom da se utvrde pretpostavke na koje se poziva sud koji je uputio zahtjev, valja smatrati da zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku pretjerano otežava ostvarivanje prava na potpunu naknadu štete uzrokovane zabranjenim sporazumom i stoga dovodi do nastanka nezanemarive opasnosti da nositelji ne ostvaruju svoja prava. Ta zabrana stoga nije u skladu s načelima djelotvornosti i djelotvorne sudske zaštite.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">127.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Još valja utvrditi može li ta zabrana ipak biti u skladu s načelom djelotvornosti s obzirom na ciljeve na kojima se temelji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Načelo na kojem se temelji pravosudni sustav</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">128.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U okviru ispitivanja nacionalnih mjera s gledišta načela djelotvornosti, valja uzeti u obzir načela na kojima se temelji nacionalni pravosudni sustav o kojem je riječ, kao što su zaštita prava obrane, načelo pravne sigurnosti i dobro odvijanje postupka (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-65" href="#t-65">65</a>
</span>). Međutim, zaštita načela na kojem se temelji pravosudni sustav države članice ne omogućuje tom sustavu da u potpunosti zanemari načelo djelotvornosti. Suprotno tomu, valja ispitati može li se nacionalna mjera koja je protivna tom načelu opravdati radi zaštite takvog temeljnog načela pravosudnog sustava (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-66" href="#t-66">66</a>
</span>). Usto, Sud je pojasnio i da u određenim okolnostima prilikom takvog ispitivanja valja uzeti u obzir posebnosti predmetnih situacija i interesa kako bi se pronašla ravnoteža između zahtjeva načela na kojem se temelji predmetni pravosudni sustav i posljedica koje zbog poštovanja tog načela proizlaze za primjenu prava Unije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-67" href="#t-67">67</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">129.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odstupanja koja se načelom djelotvornosti provedu u korist načela na kojem se temelji predmetni pravosudni sustav stoga trebaju ispunjavati uvjete slične onima kojima se uređuju ograničenja temeljnih prava. Naime, kao što sam to naveo (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-68" href="#t-68">68</a>
</span>), ograničenje temeljnog prava treba poštovati njegovu bit te je, podložno načelu proporcionalnosti, moguće samo ako je potrebno i ako zaista odgovara ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">130.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju stoga valja ispitati može li se zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku opravdati radi zaštite primateljâ takvih usluga s obzirom na posljedice koje iz nje proizlaze za primjenu prava Unije i za žrtve povreda prava tržišnog natjecanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-69" href="#t-69">69</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">131.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini se da se zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku temelji na razmatranjima povezanima sa zaštitom osoba koje su potencijalno oštećene povredom prava tržišnog natjecanja. Naime, s jedne strane, ta zabrana proizlazi iz nepoštovanja zahtjeva koji se odnosi na potrebnu stručnost pružatelja pravnih usluga, a koji je uveden kako bi se primatelja usluga zaštitilo od nekvalificirane pravne usluge. S druge strane, navedenom zabranom nastoji se izbjeći opasnost od sukoba interesa koji bi mogao ugroziti položaj primateljâ takvih usluga (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-70" href="#t-70">70</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">132.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako se sud koji je uputio zahtjev o tome nije izjasnio, ne može se isključiti da je zaštita primateljâ pravnih usluga načelo na kojem se temelji nacionalni pravosudni sustav o kojem je riječ. Naime, čini se da se takvom zaštitom, kao i obveznim zastupanjem koje izvršava osoba ovlaštena za zastupanje pred sudom države članice (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-71" href="#t-71">71</a>
</span>), nastoji osigurati poštovanje prava osoba na pošteno suđenje i djelotvornu sudsku zaštitu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">133.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju teksta odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku moglo bi se smatrati da se zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku nalaže automatski za svaku primjenu modela ustupanja potraživanja radi podnošenja kolektivne tužbe za naplatu potraživanja u području prava tržišnog natjecanja. Iako određene stranke navode da taj pristup ne odgovara nacionalnoj sudskoj praksi u tom području, ipak je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri nalaže li se ta zabrana doista automatski ili se, naprotiv, temelji na ispitivanju postojanja eventualnog sukoba interesa ili nedostatnih ovlasti preuzimatelja s obzirom na predmet i značajke tužbe o kojoj je riječ. U nastavku svoje analize uzet ću u obzir pretpostavku da se ta zabrana nalaže automatski. Naime, u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku navode se samo općenite tvrdnje, ali ne i vjerodostojnost postojanja takvog sukoba interesa ili takvih nedostatnih ovlasti preuzimatelja o kojem je riječ. Ništa ne upućuje ni na to da preuzimatelj može podnijeti dodatne dokaze i osporavati nevaljanost ustupanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">134.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga odluka kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku upućuje na to da zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku u svakom slučaju čini iluzornom mogućnost da osobe oštećene zabranjenim sporazumom primjenom modela ustupanja potraživanja ostvaruju svoja prava zajamčena pravnim poretkom Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">135.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim se okolnostima, s obzirom na posljedice koje iz toga proizlaze za primjenu prava Unije i za žrtve povreda prava tržišnog natjecanja, kao i s obzirom na ključnu ulogu privatne provedbe prava tržišnog natjecanja u pravnom poretku Unije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-72" href="#t-72">72</a>
</span>), zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku ne može opravdati zahtjevom poštovanja prava osoba na pošteno suđenje i djelotvornu sudsku zaštitu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">136.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja smatrati da članak 101. UFEU‑a, članak 2. točku 4., članak 3. stavak 1. i članak 4. Direktive 2014/104, kao i članak 47. Povelje treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava kojim se navodno oštećenim osobama automatski onemogućuje da, ako ne postoji pravomoćna odluka kojom se utvrđuje povreda prava tržišnog natjecanja, fiducijarno ustupe svoja potraživanja naknade štete uzrokovane zabranjenim sporazumom ovlaštenom pružatelju pravnih usluga kako bi ih on potraživao skupno kada ne postoje druge zakonske ili ugovorne mogućnosti objedinjavanja potraživanja naknade štete koje se mogu smatrati ekvivalentnima, što dovodi do toga da bi pokretanje postupka u pogledu šteta manje vrijednosti praktički bilo nemoguće ili u svakom slučaju pretjerano otežano. Ta se zabrana ne može opravdati zahtjevom poštovanja prava osoba na pošteno suđenje i djelotvornu sudsku zaštitu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treće prethodno pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">137.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti želi doznati treba li članak 101. UFEU‑a, Direktivu 2014/104 i članak 47. Povelje tumačiti na način da sud koji je uputio zahtjev treba izuzeti iz primjene nacionalne odredbe na kojima se temelji zabrana modela ustupanja potraživanja koja nije u skladu s načelima djelotvornosti i djelotvorne sudske zaštite.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">138.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo Otto Fuchs i savezna zemlja Sjeverna Rajna‑Vestfalija osporavaju dopuštenost trećeg prethodnog pitanja. Te stranke u biti tvrde da se to pitanje ne odnosi, suprotno onomu što se predviđa člankom 267. UFEU‑a, na tumačenje prava Unije, nego na primjenu prava Unije na nacionalnoj razini u konkretnom slučaju i na zaključke koje sud koji je uputio zahtjev treba izvesti u pogledu odluke koju treba donijeti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">139.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog teksta tog pitanja može se zapravo činiti da se ono odnosi na primjenu prava Unije. Međutim, sud koji je uputio zahtjev tim pitanjem želi znati omogućuju li, s obzirom na načelo nadređenosti, članak 101. UFEU‑a, Direktiva 2014/104 i članak 47. Povelje da se izuzme iz primjene nacionalna odredba koja nije u skladu s pravom Unije. To pitanje nije bespredmetno s obzirom na činjenicu da se prva dva prethodna pitanja odnose, među ostalim, na tumačenje sekundarnog prava i da se glavni postupak vodi između pojedinaca. Još je važnije to što se navedeno pitanje odnosi na tumačenje prava Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">140.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s mojim odgovorom na drugo prethodno pitanje, s obzirom na činjenični i pravni okvir koji je opisao sud koji je uputio zahtjev, zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku ne poštuje načela djelotvornosti i djelotvorne sudske zaštite.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">141.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja naglasiti da, iako se treće prethodno pitanje temelji na pretpostavci da je tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s pravom Unije isključeno, sud koji je uputio zahtjev ipak ne objašnjava zašto u ovom slučaju ne bi bilo moguće drukčije tumačenje RDG‑a. Valja podsjetiti na to da su nacionalni sudovi prilikom primjene nacionalnog prava dužni to pravo tumačiti, koliko je to moguće, u skladu s tekstom i ciljem odredbe prava Unije o kojoj je riječ, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje, da bi se zajamčila puna učinkovitost te odredbe i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-73" href="#t-73">73</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">142.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, točno je da se drugo pitanje osobito odnosi na tumačenje odredbi Direktive 2014/104 i da se glavni postupak vodi između pojedinaca. Međutim, ta direktiva potvrđuje samo pravo na potpunu naknadu štete uzrokovane povredom prava tržišnog natjecanja koje je zajamčeno člankom 101. UFEU‑a. Zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku stoga predstavlja način ostvarivanja prava koji proizlazi iz odredbe koja ima izravan učinak (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-74" href="#t-74">74</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">143.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, ako sud koji je uputio zahtjev smatra da odredbe na kojima se temelji zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku ne može tumačiti u skladu s načelima djelotvornosti i djelotvorne sudske zaštite, na njemu je da te nacionalne odredbe izuzme iz primjene i smatra da su ustupanja potraživanja valjana (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-75" href="#t-75">75</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">144.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga predlažem da se na treće pitanje odgovori da članak 101. UFEU‑a, Direktivu 2014/104 i članak 47. Povelje treba tumačiti na način da sud koji je uputio zahtjev treba izuzeti iz primjene nacionalne odredbe na kojima se temelji zabrana o kojoj je riječ u glavnom postupku koja nije u skladu s načelima djelotvornosti i djelotvorne sudske zaštite.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">V.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">145.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Landgericht Dortmund (Zemaljski sud u Dortmundu, Njemačka) odgovori na sljedeći način:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-203" title="page-34">
      1. Članak 101. UFEU‑a, članak 2. točku 4., članak 3. stavak 1. i članak 4. Direktive 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije, kao i članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-204" title="page-34">
      treba tumačiti na način da im se:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-205" title="page-34">
      protivi tumačenje nacionalnog prava kojim se navodno oštećenim osobama automatski onemogućuje da, ako ne postoji pravomoćna odluka kojom se utvrđuje povreda prava tržišnog natjecanja, fiducijarno ustupe svoja potraživanja naknade štete uzrokovane zabranjenim sporazumom ovlaštenom pružatelju pravnih usluga kako bi ih on potraživao skupno kada ne postoje druge zakonske ili ugovorne mogućnosti objedinjavanja potraživanja naknade štete koje se mogu smatrati ekvivalentnima, što dovodi do toga da bi pokretanje postupka u pogledu šteta manje vrijednosti praktički bilo nemoguće ili u svakom slučaju pretjerano otežano. Ta se zabrana ne može opravdati zahtjevom poštovanja prava osoba na pošteno suđenje i djelotvornu sudsku zaštitu.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-206" title="page-34">
      2. Članak 101. UFEU‑a, Direktivu 2014/104 i članak 47. Povelje o temeljnim pravima
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-207" title="page-34">
      treba tumačiti na način da:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-208" title="page-34">
      sud koji je uputio zahtjev treba izuzeti iz primjene nacionalne odredbe na kojima se temelji zabrana modela ustupanja potraživanja koja nije u skladu s načelima djelotvornosti i djelotvorne sudske zaštite.
    </p>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: francuski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) O toj pojavi vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Jääskinena u predmetu CDC Hydrogen Peroxide (C‑352/13, EU:C:2014:2443, t. 29.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (SL 2014., L 349, str. 1.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) BGBl. 2007. I., str. 2840.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) BGBl. 2023. I., str. 1.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) BGBl. I S. 1069.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) Moje isticanje</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu upućuje na presude od 20. rujna 2001., Courage i Crehan (C‑453/99, EU:C:2001:465, t. 26.); od 13. srpnja 2006., Manfredi i dr. (C‑295/04 do C‑298/04, EU:C:2006:461, t. 90. i 95.); od 12. prosinca 2019., Otis Gesellschaft i dr. (C‑435/18, EU:C:2019:1069, t. 22.), kao i od 6. listopada 2021., Sumal (C‑882/19, EU:C:2021:800, t. 33.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) Vidjeti presudu od 17. lipnja 2021., M. I. C. M. (C‑597/19, EU:C:2021:492, t. 77.), kao i moje mišljenje u tom predmetu (C‑597/19, EU:C:2020:1063, t. 88.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) Presuda od 18. ožujka 2010. (C‑317/08 do C‑320/08, EU:C:2010:146, t. 63.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) Vidjeti nedavnu presudu od 27. lipnja 2024., Peigli (C‑41/23, EU:C:2024:554, t. 32.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Vidjeti točku 16. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) Uredba Vijeća od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ‑u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) Vidjeti članak 32.b stavak 1. prvu rečenicu GWB‑a.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) Vidjeti članak 32.b stavak 1. treću rečenicu GWB‑a.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) Vidjeti članak 32.b stavak 1. drugu rečenicu GWB‑a.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Vidjeti članak 32.b stavak 2. GWB‑a.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Vidjeti presudu od 29. lipnja 2010., Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2010:377, t. 48.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Vidjeti presudu od 29. lipnja 2010., Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2010:377, t. 40.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) Vidjeti presudu od 23. studenoga 2017., Gasorba i dr. (C‑547/16, EU:C:2017:891, t. 29.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Vidjeti Preporuke namijenjene nacionalnim sudovima koje se odnose na pokretanje prethodnog postupka (SL 2019., C 380, str. 1.), t. 18.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Vidjeti Wrbka, S., „European Consumer Protection Law: Quo Vadis? Thoughts on the Compensatory Collective Redress Debate”, u Wrbka, S., van Uytsel, S. i Siems, M. (ur.), Collective Actions: Enhancing Access to Justice and Reconciling Multilayer Interests? Cambridge, Cambridge University Press, Cambridge, 2012., str. 43.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 29. lipnja 2023., International Protection Appeals Tribunal i dr. (Napad u Pakistanu) (C‑756/21, EU:C:2023:523, t. 37. i 38.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 27. lipnja 2018., Altiner i Ravn (C‑230/17, EU:C:2018:497, t. 23.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Presuda od 22. lipnja 2022. (C‑267/20, EU:C:2022:494)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) Stoga se nacionalne mjere za prenošenje postupovnih odredbi Direktive 2014/104 primjenjuju na postupke pokrenute nakon datuma njezina prenošenja. Države članice stoga raspolažu diskrecijskom ovlasti pri odlučivanju primjenjuju li se, prilikom prenošenja te direktive, nacionalne mjere kojima se prenose postupovne odredbe navedene direktive i na postupke za naknadu štete pokrenute nakon 26. prosinca 2014., ali prije datuma prenošenja te direktive. Vidjeti presudu od 12. siječnja 2023., RegioJet (C‑57/21, EU:C:2023:6, t. 45.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Vidjeti presudu od 16. veljače 2023., Tráficos Manuel Ferrer (C‑312/21, EU:C:2023:99, t. 33.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) Naime, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 4. Direktive 2014/104, pravo na naknadu za štetu prouzročenu kršenjima prava tržišnog natjecanja Unije zajamčeno je pravom Unije. U tom se smislu u uvodnim izjavama 11. i 12. te direktive navodi da je to pravo zajamčeno UFEU‑om, odnosno da se navedenom direktivom potvrđuje pravna stečevina Unije u pogledu prava na naknadu štete prouzročene kršenjima prava tržišnog natjecanja Unije, koje je dodijeljeno pravom Unije.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>) Vidjeti presudu od 16. veljače 2023., Tráficos Manuel Ferrer (C‑312/21, EU:C:2023:99, t. 35.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>) Vidjeti točku 78. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>) Vidjeti primjerice presudu od 22. rujna 2022., Vicente (Postupak za naplatu nagrada za rad odvjetnika) (C‑335/21, EU:C:2022:720, t. 54. i 75.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-32" href="#c-32">32</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetima Kone i dr. (C‑557/12, EU:C:2014:45, t. 23.) i Otis Gesellschaft i dr. (C‑435/18, EU:C:2019:651, t. 44.), kao i mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Wahla u predmetu Skanska Industrial Solutions i dr. (C‑724/17, EU:C:2019:100, t. 40. i 41.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-33" href="#c-33">33</a>
</span>) Vidjeti po analogiji presudu od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige (C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 21.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-34" href="#c-34">34</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presude od 20. rujna 2001., Courage i Crehan (C‑453/99, EU:C:2001:465, t. 27.) i od 6. studenoga 2012., Otis i dr. (C‑199/11, EU:C:2012:684, t. 42.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-35" href="#c-35">35</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 20. rujna 2001., Courage i Crehan (C‑453/99, EU:C:2001:465, t. 29.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-36" href="#c-36">36</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presude od 21. srpnja 2016., VM Remonts i dr. (C‑542/14, EU:C:2016:578, t. 21.), kao i od 14. ožujka 2019., Skanska Industrial Solutions i dr. (C‑724/17, EU:C:2019:204, t. 26. do 28.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-37" href="#c-37">37</a>
</span>) Vidjeti sudsku praksu navedenu u bilješci 8.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-38" href="#c-38">38</a>
</span>) U njemačkom se pravu člankom 33. Einführungsgesetza zum Bürgerlichen Gesetzbuch (Zakon o uvođenju Građanskog zakonika), u verziji koja je bila primjenjiva do stupanja na snagu, 17. prosinca 2009., članka 1. Gesetza zur Anpassung der Vorschriften des Internationalen Privatrechts an die Verordnung (EG) Nr. 593/2008 (Zakon o prilagođavanju odredbi međunarodnog privatnog prava Uredbi [Rim I]), od 25. lipnja 2009. (BGBl. 2009. I, str. 1574.), određivalo, u njegovu stavku 2., da se „[z]akonom kojim se uređuje preneseno potraživanje određuje njegova prenosivost, odnos između novog vjerovnika i dužnika, uvjeti pod kojima se može pozvati na prijenos protiv dužnika i oslobađanje dužnika njegove obveze ispunjenjem činidbe”. Moje isticanje.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-39" href="#c-39">39</a>
</span>) Vidjeti članak 11:302 načelâ europskog ugovornog prava („Principles of European Contract Law”) i članak III:5:109 Nacrta zajedničkog referentnog okvira („Draft Common Frame of Reference”). Vidjeti i von Bar, Ch., Clive, E., Schulte‑Nölke, H., i dr. (ur.), Principles, Definitions and Model Rules of European Private Law: Draft Common Frame of Reference (DCFR), Outline Edition, Sellier European Law Publishers, München, 2009., str. 260. U biti se u tim odredbama standardnih pravila europskog privatnog prava upućuje na potraživanja i prava koja se u načelu ne mogu ustupiti.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-40" href="#c-40">40</a>
</span>) Vidjeti presude od 4. listopada 1979., Ireks‑Arkady/EEZ (238/78, EU:C:1979:226, t. 5.) i od 1. ožujka 1983., DEKA Getreideprodukte/EEZ (250/78, EU:C:1983:49, t. 15.). Vidjeti i mišljenje nezavisnog odvjetnika G. F. Mancinija u predmetu DEKA Getreideprodukte/EEZ (250/78, EU:C:1983:5, t. 6.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-41" href="#c-41">41</a>
</span>) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-42" href="#c-42">42</a>
</span>) Vidjeti presudu od 29. veljače 2024., Eventmedia Soluciones (C‑11/23, EU:C:2024:194, t. 43.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-43" href="#c-43">43</a>
</span>) Vidjeti presudu od 29. veljače 2024., Eventmedia Soluciones (C‑11/23, EU:C:2024:194, t. 44.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-44" href="#c-44">44</a>
</span>) Vidjeti točku 37. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-45" href="#c-45">45</a>
</span>) Upućivanje o kojem je riječ stoga odgovara na pitanje slično onomu koje je Sud analizirao u presudi od 17. lipnja 2021., M. I. C. M. (C‑597/19, EU:C:2021:492, t. 77.), koja se odnosila na drugu direktivu. Sud je u toj presudi smatrao da se preuzimatelj može pozivati na korištenje mjerama, postupcima i pravnim sredstvima predviđenima direktivom o kojoj je bila riječ.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-46" href="#c-46">46</a>
</span>) Moje isticanje</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-47" href="#c-47">47</a>
</span>) Vidjeti točku 96. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-48" href="#c-48">48</a>
</span>) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (SL 2020., L 409, str. 1.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-49" href="#c-49">49</a>
</span>) Vidjeti članak 3. točku 5. Direktive 2020/1828.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-50" href="#c-50">50</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu Rodger, B. J., Sousa Ferro, M. i Marcos, F., „A Panacea for Competition Law Damages Actions in the EU? A Comparative View of the Implementation of the EU Antitrust Damages Directive in Sixteen Member States”, Maastricht Journal of European and Comparative Law, 2019., sv. 26., br. 4, str. 502. i 503. Naposljetku, u skladu s njezinim člankom 2. stavkom 1., Direktiva 2020/1828 odnosi se samo na predstavničke tužbe podnesene protiv povreda koje štete ili mogu naštetiti kolektivnim interesima potrošačâ. Usto, ta se direktiva odnosi samo na povrede odredbi prava Unije koje su navedene u njezinu Prilogu I., među kojima se ne nalazi članak 101. UFEU‑a.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-51" href="#c-51">51</a>
</span>) Vidjeti točku 96. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-52" href="#c-52">52</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 28. lipnja 2022., Komisija/Španjolska (Zakonodavčeva povreda prava Unije) (C‑278/20, EU:C:2022:503, t. 33.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-53" href="#c-53">53</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 22. prosinca 2010., DEB (C‑279/09, EU:C:2010:811, t. 40.), u kojoj je Sud istaknuo da se pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom, propisano člankom 47. Povelje, navodi u njezinom poglavlju VI. koje se odnosi na pravdu i kojim se propisuju druga postupovna načela.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-54" href="#c-54">54</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2024., Volvo (Dostava pismena u sjedište tuženikova društva kćeri) (C‑632/22, EU:C:2024:601, t. 54.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-55" href="#c-55">55</a>
</span>) Vidjeti presudu od 20. veljače 2024., X (Nepostojanje razloga za raskid) (C‑715/20, EU:C:2024:139, t. 78.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-56" href="#c-56">56</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 13. rujna 2018., Profi Credit Polska (C‑176/17, EU:C:2018:711, t. 61. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-57" href="#c-57">57</a>
</span>) Vidjeti točku 40. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-58" href="#c-58">58</a>
</span>) Vidjeti presudu od 20. rujna 2001., Courage i Crehan (C‑453/99, EU:C:2001:465, t. 29.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-59" href="#c-59">59</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 3. rujna 2020., Delfly (C‑356/19, EU:C:2020:633, t. 33.), u kojoj je Sud smatrao da su načini konverzije eura u nacionalnu valutu obuhvaćeni postupovnom autonomijom država članica i da trebaju poštovati načela ekvivalentnosti i djelotvornosti.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-60" href="#c-60">60</a>
</span>) Vidjeti točku 114. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-61" href="#c-61">61</a>
</span>) Vidjeti točke 68. do 70. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-62" href="#c-62">62</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 13. rujna 2018., Profi Credit Polska (C‑176/17, EU:C:2018:711, t. 68.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-63" href="#c-63">63</a>
</span>) Vidjeti točku 29. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-64" href="#c-64">64</a>
</span>) Vidjeti presudu od 14. rujna 2016., Martínez Andrés i Castrejana López (C‑184/15 i C‑197/15, EU:C:2016:680, t. 63.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-65" href="#c-65">65</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 27. lipnja 2013., Agrokonsulting-04 (C‑93/12, EU:C:2013:432, t. 48.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-66" href="#c-66">66</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 3. rujna 2009., Fallimento Olimpiclub (C‑2/08, EU:C:2009:506, t. 28.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-67" href="#c-67">67</a>
</span>) Vidjeti u tom pogledu presudu od 20. svibnja 2021., X (Vozila cisterne za UNP) (C‑120/19, EU:C:2021:398, t. 74. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-68" href="#c-68">68</a>
</span>) Vidjeti točku 115. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-69" href="#c-69">69</a>
</span>) Vidjeti po analogiji presudu od 4. listopada 2012., Byankov (C‑249/11, EU:C:2012:608, t. 78.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-70" href="#c-70">70</a>
</span>) Vidjeti točku 29. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-71" href="#c-71">71</a>
</span>) Kad je riječ o obveznom zastupanju i njegovim ciljevima, vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika D. Ruiz‑Jarabo Colomera u predmetu Lancôme/OHIM (C‑408/08 P, EU:C:2009:634, t. 48.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-72" href="#c-72">72</a>
</span>) Vidjeti točku 89. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-73" href="#c-73">73</a>
</span>) Vidjeti nedavnu presudu od 11. srpnja 2024., Plamaro (C‑196/23, EU:C:2024:596, t. 42.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-74" href="#c-74">74</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 25. siječnja 2024., Em akaunt BG (C‑438/22, EU:C:2024:71, t. 37.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-75" href="#c-75">75</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2021., Sumal (C‑882/19, EU:C:2021:800, t. 70. do 72.).</p>
</body>
</html>
