MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
TAMARE ĆAPETA
od 5. rujna 2024. ( 1 )
Predmet C‑438/23
Association Protéines France,
Union végétarienne européenne,
Association végétarienne de France,
Beyond Meat Inc.
protiv
Ministre de l’Économie, des Finances et de la Souveraineté industrielle et numérique,
uz sudjelovanje:
77 Foods SAS,
Les Nouveaux Fermiers SAS,
Umiami SAS,
NxtFood SAS,
Nutrition et santé SAS,
Olga SAS
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EU) br. 1169/2011 – Informiranje potrošača o hrani – Članci 7., 9., 17. i 38. i Prilog VI. dio A točka 4. – Prakse poštenog informiranja – Naziv hrane – Pitanja koja su posebno usklađena – Supsidijarna nadležnost država članica – Nacionalna mjera kojom se zabranjuje upotreba naziva povezanih s proizvodima životinjskog podrijetla za hranu koja sadržava biljne proteine – Ograničenje na proizvode proizvedene na državnom području”
I. Uvod
|
1. |
„Sve ima jedan kraj, samo kobasica ima dva”. |
|
2. |
Može li se kobasica klasificirati i kao da je od mesa i kao da je od povrća? Konkretnije, može li država članica zabraniti upotrebu naziva „kobasica” i drugih naziva povezanih s proizvodima životinjskog podrijetla za hranu na bazi biljnih proteina ili je u tome sprečava relevantno pravo Unije? |
|
3. |
To je ključno pitanje koje se javlja u ovom predmetu, u kojem je Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska) uputio nekoliko pitanja Sudu o tumačenju Uredbe (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani ( 2 ). |
II. Činjenice u glavnom postupku, prethodna pitanja i postupak pred Sudom
|
4. |
Francuska su tijela 2022. donijela Uredbu o upotrebi određenih naziva za hranu koja sadržava biljne proteine (u daljnjem tekstu: Uredba iz 2022.) ( 3 ). |
|
5. |
Tom se uredbom provodi članak L. 412‑10 Codea de la consommation (francuski Zakonik o zaštiti potrošača), kako je izmijenjen 2020., u kojem se navodi: „Nazivi hrane životinjskog podrijetla ne mogu se upotrebljavati za opis, stavljanje na tržište ili oglašavanje hrane koja sadržava biljne proteine. Uredbom se utvrđuje udio biljnih proteina iznad kojeg nije moguće upotrebljavati taj naziv” ( 4 ). |
|
6. |
Sljedeća udruženja i društva koja promoviraju hranu na bazi biljnih proteina podnijela su Conseilu d’État (Državno vijeće), sudu koji je uputio zahtjev u ovom predmetu, tri zasebne tužbe za poništenje Uredbe iz 2022.: i. Association Protéines France (u daljnjem tekstu: udruženje Protéines France) ( 5 ); ii. Union végétarienne européenne (Europska vegetarijanska unija, u daljnjem tekstu: EVU) i Association végétarienne de France (Vegetarijansko udruženje Francuske; u daljnjem tekstu: AVF) ( 6 ); i iii. Beyond Meat, Inc. (u daljnjem tekstu: društvo Beyond Meat) ( 7 ). |
|
7. |
Relevantne odredbe Uredbe iz 2022. su sljedeće. Kao prvo, za prerađeni proizvod koji sadržava biljne proteine, člankom 2. zabranjuju se, među ostalim, nazivi u okviru kojih se upotrebljava posebna terminologija povezana s mesom, suhomesnatim ili ribljim proizvodima, kao i nazivi hrane životinjskog podrijetla koji su uobičajeni u komercijalnoj upotrebi ( 8 ). |
|
8. |
Kao drugo, člankom 3. Uredbe iz 2022. dopušta se, iznimno od članka 2., upotreba takvih nazivâ za hranu životinjskog podrijetla koja sadržava biljne proteine, pod uvjetom da oni ne prelaze određen postotak ( 9 ). Najveći udio biljnih proteina propisan je u prilogu Uredbi iz 2022. ( 10 ). |
|
9. |
Kao treće, u skladu s njezinim člankom 1., Uredba iz 2022. primjenjuje se na hranu koja sadržava biljne proteine, a koja je proizvedena na državnom području. U članku 5. dodaje se da se zahtjevi iz te uredbe ne primjenjuju na proizvode koji su zakonito proizvedeni ili stavljeni na tržište u drugoj državi članici, državi ugovornici Sporazuma o EGP‑u ili Turskoj. |
|
10. |
Nakon toga su francuska tijela 2024. donijela novu uredbu koja ima isti naziv kao i Uredba iz 2022. (u daljnjem tekstu: Uredba iz 2024.) ( 11 ). Uredbom iz 2024. stavlja se izvan snage Uredba iz 2022. ( 12 ) te se, uz neke izmjene, zadržava zabrana upotrebe naziva povezanih s proizvodima životinjskog podrijetla za opis, stavljanje na tržište ili oglašavanje hrane na bazi biljnih proteina. Tužbe kojima se osporava zakonitost te nove uredbe također su podnesene francuskom Conseilu d’État (Državno vijeće). |
|
11. |
Relevantne izmjene uvedene Uredbom iz 2024. su sljedeće. Kao prvo, u članku 2. te uredbe utvrđuje se popis pojmova čija je upotreba zabranjena za hranu koja sadržava biljne proteine ( 13 ), koji je sada utvrđen u Prilogu I. ( 14 ). |
|
12. |
Kao drugo, u članku 3. Uredbe iz 2024. ponavlja se da je dopuštena upotreba određenih pojmova, kako su sada utvrđeni u Prilogu II., za hranu životinjskog podrijetla koja sadržava biljne proteine do određenog udjela ( 15 ). |
|
13. |
Kao treće, članak 5. Uredbe iz 2024. općenitiji je. Njime se sada određuje da se zahtjevi iz te uredbe ne primjenjuju na proizvode koji su zakonito proizvedeni ili stavljeni na tržište u drugoj državi članici ili bilo kojoj trećoj zemlji. |
|
14. |
Ovaj predmet proizlazi iz postupka koji se odnosi na Uredbu iz 2022. Dopisima od 14. ožujka i 6. svibnja 2024. francuski Conseil d’État (Državno vijeće) obavijestio je Sud da prethodna pitanja nisu postala bespredmetna donošenjem Uredbe iz 2024. i da je traženo tumačenje i dalje potrebno kako bi mogao odlučiti o sporu u glavnom postupku i o tužbama protiv Uredbe iz 2024. |
|
15. |
Prema mojem mišljenju, time se otklanja svaka moguća dvojba u pogledu pitanja je li zahtjev za prethodnu odluku postao bespredmetan. |
|
16. |
Sud koji je uputio zahtjev u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku objašnjava da Uredbu iz 2022. tumači na način da odražava namjeru francuskih tijela da zaštite potrošače od obmanjujućih naziva. Isti sud navodi da se Uredba iz 2022. primjenjuje ne samo u slučajevima u kojima se nazivi proizvoda životinjskog podrijetla upotrebljavaju samostalno za hranu na bazi biljnih proteina, nego i kad se u neposrednoj blizini tih naziva pružaju dodatne naznake kako bi se potrošače informiralo o djelomičnoj ili potpunoj zamjeni biljnim proteinima u sastavu takve hrane. Primjerice, zabranjena je upotreba naziva „odrezak od soje” i „biljna kobasica” za hranu u kojoj su proteini životinjskog podrijetla zamijenjeni biljnim proteinima. |
|
17. |
Sud koji je uputio zahtjev želi doznati sprečava li Uredba br. 1169/2011 nacionalna tijela da usvoje Uredbu iz 2022. jer su njome obuhvaćena pitanja posebno usklađena u smislu članka 38. stavka 1. Uredbe 1169/2011. Ovisno o odgovoru na to pitanje, sud koji je uputio zahtjev postavlja dodatna pitanja kako bi mogao odlučiti o usklađenosti te uredbe s pravom Unije. |
|
18. |
U tim je okolnostima Conseil d’État (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
|
|
19. |
Pisana očitovanja Sudu podnijeli su udruženje Protéines France, EVU i društvo Beyond Meat, kao i francuska, talijanska i grčka vlada te Europska komisija. Rasprava nije održana. |
III. Analiza
A. Kontekst
|
20. |
Ovaj je predmet nastao u kontekstu borbe oko nazivâ hrane na biljnoj bazi u Francuskoj. |
|
21. |
Međutim, ta se borba ne vodi samo u Francuskoj. U novijim se izvješćima navodi da su druge države članice, kao što su Italija, Poljska i Rumunjska ( 16 ), donijele ili razmatraju donošenje sličnih pravila kojima se zabranjuje upotreba terminologije povezane s mesnim i ribljim proizvodima („nazivi koji upućuju na meso”) za hranu na biljnoj bazi. Sličan razvoj događaja postoji i u drugim zemljama u svijetu, kao što su Južna Afrika ( 17 ), Švicarska ( 18 ) i Sjedinjene Američke Države ( 19 ). Istodobno su određene države članice, kao što su Njemačka ( 20 ) i Nizozemska ( 21 ), donijele mjere kojima se izričito dopušta upotreba takvih pojmova. |
|
22. |
U pozadini tih borbi oko nazivâ hrane nalaze se različiti i složeni interesi ( 22 ). Međutim, kad ih se prebaci iz političke u pravosudnu arenu, dionici trebaju odabrati pravna oružja, neovisno o tome je li riječ o slobodi govora ( 23 ), nepoštenim poslovnim praksama ( 24 ), postupovnim pogreškama ( 25 ) ili nedostatku regulatorne nadležnosti, što se ističe u ovom predmetu. |
|
23. |
Skup argumenata koji se često upotrebljava u kontekstu Europske unije kao višeslojnog pravnog sustava poziva se na nepostojanje regulatorne nadležnosti država članica da donesu pravila na nacionalnoj razini jer je relevantno područje već uređeno pravilima Unije. Ako takva pravila Unije postoje, države članice ne mogu djelovati na nacionalnoj razini ( 26 ). |
|
24. |
To je doista bilo jedno od pravnih oružja koje su tužitelji upotrijebili u postupku pred sudom koji je uputio zahtjev. Pozivaju se na Uredbu br. 1169/2011 kako bi osporili nadležnost francuskih tijela za donošenje Uredbe iz 2022. |
|
25. |
U članku 38. Uredbe br. 1169/2011 izražava se načelo preempcije u konkretnom području obuhvaćenom tom uredbom. Njime se određuje: „1. Države članice ne bi trebale imati mogućnost donošenja ili zadržavanja na snazi nacionalnih odredaba u vezi s pitanjima koja su posebno usklađena ovom Uredbom, osim ako je to dopušteno zakonodavstvom Unije. Te nacionalne mjere ne smiju biti prepreka slobodnom protoku robe, uključujući diskriminaciju hrane iz drugih država članica. 2. Ne dovodeći u pitanje članak 39., države članice mogu donijeti nacionalne mjere u vezi s pitanjima koja nisu posebno usklađena ovom Uredbom, pod uvjetom da se njima ne zabranjuje, sprečava ili ograničava slobodan protok robe u skladu s ovom Uredbom ( 27 ).” |
|
26. |
Na temelju te odredbe u ovom se predmetu postavlja glavno pitanje jesu li francuska pravila obuhvaćena člankom 38. stavkom 1. Uredbe br. 1169/2011 ili pak njezinim člankom 38. stavkom 2. |
|
27. |
Time se ovaj predmet svodi na pitanje je li pravom Unije već uređeno pitanje smiju li se nazivi koji upućuju na meso upotrebljavati za hranu na biljnoj bazi. |
|
28. |
Udruženje Protéines France, EVU i društvo Beyond Meat tvrde da se člancima 7. i 17. Uredbe br. 1169/2011, u vezi s njezinim Prilogom VI. dijelom A točkom 4., posebno usklađuje mogućnost da tržišni operateri za hranu na biljnoj bazi upotrebljavaju nazive koji upućuju na meso ako dodaju dodatne naznake da proizvod o kojem je riječ sadržava biljne proteine, a ne proteine iz mesa. Stoga te stranke tvrde da države članice više ne mogu uređivati to pitanje. Komisija dolazi do istog zaključka. |
|
29. |
Francuska, talijanska i grčka vlada zauzimaju suprotno stajalište. |
B. Jesu li pitanja obuhvaćena francuskim pravilima posebno usklađena Uredbom br. 1169/2011?
1. Relevantne odredbe Uredbe br. 1169/2011
|
30. |
Uredba br. 1169/2011 potječe od Direktive 79/112/EEZ ( 28 ) i zatim Direktive 2000/13/EZ ( 29 ). Kao i njezine prethodnice, Uredba br. 1169/2011, koja se temelji na članku 114. UFEU‑a, odražava dvostruke ciljeve osiguravanja nesmetanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i visoke razine zaštite potrošača. Njome se utvrđuje niz usklađenih pravila kojima se osigurava primjereno informiranje potrošača o hrani kako bi oni mogli donijeti informirane odluke o tome hoće li kupiti određene proizvode i koji će to proizvodi biti ( 30 ). |
|
31. |
Zakonodavac Unije odabrao je vrstu informacije (koja se naziva obveznim podacima) koju tržišni operateri moraju pružati potrošačima prilikom stavljanja prehrambenih proizvoda na tržište. Među tim se podacima u članku 9. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 1169/2011 navodi naziv hrane. |
|
32. |
Nadalje, člankom 17. stavkom 1. Uredbe br. 1169/2011 tržišnim operaterima se nalaže obveza upotrebe propisanog naziva hrane ako takav naziv postoji. Propisani naziv može se predvidjeti zakonodavstvom Unije ili zakonodavstvom države članice. |
|
33. |
Na razini Unije, propisani se nazivi propisuju za različitu hranu u različitim kontekstima. Primjerice, postoji zakonodavstvo Unije o, među ostalim, čokoladi ( 31 ), medu ( 32 ), kavi ( 33 ) i voćnim sokovima ( 34 ). Neki od tih propisa temelje se na odredbama o unutarnjem tržištu, a drugi na zajedničkoj poljoprivrednoj politici (u daljnjem tekstu: ZPP). |
|
34. |
Iz članka 17. stavka 1. Uredbe br. 1169/2011 jasno proizlazi da države članice smiju utvrđivati propisane nazive ako takvi nazivi nisu utvrđeni na razini Unije. U skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (n) te uredbe, „propisani naziv” je naziv hrane propisan odredbama Unije koje se primjenjuju na tu hranu ili, ako takve odredbe Unije ne postoje, naziv propisan propisima i odredbama koji se primjenjuju u državi članici u kojoj se hrana prodaje krajnjem potrošaču ili objektima javne prehrane. |
|
35. |
Ako za određenu hranu ne postoji propisani naziv, u članku 17. stavku 1. Uredbe br. 1169/2011 navodi se da subjekti mogu upotrebljavati uobičajeni naziv ili opisni naziv. |
|
36. |
U članku 2. stavku 2. točki (o) Uredbe br. 1169/2011 objašnjava se da je „uobičajeni naziv” naziv kojega su potrošači u državi članici u kojoj se hrana prodaje prihvatili kao naziv te hrane, bez da ga treba dodatno objašnjavati, dok se u njezinu članku 2. stavku 2. točki (p) navodi da je „opisni naziv” naziv kojim se opisuje hrana, prema potrebi i njezina upotreba, te je dovoljno jasan da potrošači znaju njezinu stvarnu prirodu i da je razlikuju od druge hrane s kojom bi se mogla zamijeniti. |
|
37. |
Prema mojem mišljenju, time što se njime propisuje da se opisni naziv može upotrebljavati ako uobičajeni naziv ne postoji ili se ne koristi, člankom 17. stavkom 1. Uredbe br. 1169/2011 subjektima se dopušta da odaberu različit naziv čak i ako uobičajeni naziv postoji. Međutim, takav izbor ne postoji ako je naziv propisan zakonom. |
|
38. |
Naziv hrane, baš kao i svaka druga informacija koja se pruža potrošačima, mora biti primjeren ( 35 ) i ne smije dovoditi u zabludu. U tom pogledu, člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 1169/2011 zabranjuju se obmanjujuće informacije o hrani glede, među ostalim, njezine prirode, identiteta, svojstava i sastava. |
|
39. |
U članku 7. stavku 1. točki (d) Uredbe br. 1169/2011 dalje se navodi da informacije o hrani ne smiju biti obmanjujuće „ukazujući izgledom, opisom ili slikovnim prikazom prisutnosti određene hrane ili sastojka, kada je u stvarnosti sastavni dio koji je inače prirodno prisutan ili sastojak koji se uobičajeno koristi u toj hrani zamijenjen drugim sastavnim dijelom ili drugim sastojkom”. |
|
40. |
Naposljetku, za ovaj je predmet relevantna točka 4. dijela A Priloga VI. Uredbi br. 1169/2011, naslovljenog „Naziv hrane i posebni podaci koji se uz njega navode”, na koju ću upućivati kao „pravilo iz Priloga VI.”, u kojoj se navodi sljedeće: „U slučaju hrane u kojoj je sastavni dio ili sastojak, za koje potrošač očekuje da se uobičajeno koristi ili da je prirodno prisutan, zamijenjen drugim sastavnim dijelom ili sastojkom, na etiketi, kao dodatak popisu sastojaka, treba jasno navesti sastavni dio ili sastojak koji je upotrijebljen za djelomičnu ili potpunu zamjenu:
|
|
41. |
Valja podsjetiti na to da je Sud pojasnio da se upotreba izraza „naziv proizvoda” u točki (a) tog pravila po značenju ne razlikuje od izraza „naziv hrane” ( 36 ). |
2. Prvo pitanje
|
42. |
Sud koji je uputio zahtjev svojim prvim pitanjem u biti pita obuhvaća li pravilo kojim se zabranjuju obmanjujuće informacije, a koje je utvrđeno u članku 7. Uredbe br. 1169/2011, upotrebu naziva koji upućuju na meso za hranu na biljnoj bazi, tako da države članice ne mogu uređivati to pitanje. |
|
43. |
O čemu je riječ u članku 7. Uredbe br. 1169/2011? Komu se njime nalažu obveze i u vezi s čime? Nekoliko čimbenika valja uzeti u obzir pri odgovaranju na ta pitanja. |
|
44. |
Kao prvo, akt Unije o kojem je riječ je uredba. Uredbe nije potrebno provoditi nacionalnim pravom te je zapravo takva provedba u načelu zabranjena. Prava i obveze iz uredbe primjenjuju se izravno na adresate u državama članicama ( 37 ), uključujući ako su adresati pojedinci. Drugim riječima, uredbe mogu imati izravni horizontalni učinak. |
|
45. |
Kao drugo, prema mojem mišljenju, unatoč njegovu općenitom tekstu, člankom 7. Uredbe br. 1169/2011, u vezi s njezinim člankom 8. ( 38 ), nalažu se obveze poslovnim subjektima u području hrane. Jedna je od tih obveza zahtjev da o svojim proizvodima ne pružaju obmanjujuće informacije. U okviru primjene na naziv proizvoda, to znači da naziv njihova proizvoda koji isporučuju potrošačima ne smije dovoditi u zabludu. |
|
46. |
U skladu s time, to je pitanje, odnosno da su subjekti dužni osigurati neobmanjujuće nazive, kao što to tvrdi Komisija, posebno usklađeno Uredbom br. 1169/2011. Države članice stoga ne smiju donositi pravila o istom pitanju u vlastitom zakonodavstvu. Kao što je to smatrao Sud, uredbi se „u načelu protivi to da države članice istodobno donose ili zadrže nacionalne odredbe” ( 39 ). |
|
47. |
Međutim, člankom 7. Uredbe br. 1169/2011 ne propisuju se niti se mogu propisati konkretni nazivi koji su obmanjujući za potrošače. Je li određeni naziv obmanjujuć činjenično je pitanje, a ovisi o (gastronomskoj) kulturi i povezanim očekivanjima potrošača u državi članici u kojoj se takav naziv upotrebljava. Stoga se može razlikovati od države do države ( 40 ). U Uredbi br. 1169/2011 ne pretpostavljaju se ujednačena očekivanja na razini Unije u pogledu hrane. Njome se dopuštaju razlike među državama članicama ( 41 ). Zbog toga je Sud smatrao da je na nacionalnim sudovima da odluče o pitanju može li označivanje određenih proizvoda dovesti potrošača u zabludu ( 42 ). |
|
48. |
Mogu li države članice unaprijed općim propisom odlučiti koji su nazivi obmanjujući? |
|
49. |
Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, Uredba iz 2022. donesena je s ciljem zašite potrošača od obmanjujućih naziva (vidjeti točku 16. ovog mišljenja). |
|
50. |
Međutim, ako je, primjerice, upotreba naziva „kobasica od soje” doista obmanjujuća za francuske potrošače, njegova je upotreba već zabranjena samim člankom 7. Uredbe br. 1169/2011. Takav slučaj ne iziskuje nikakvo dodatno zakonodavstvo, nego samo provedbu te zabrane u konkretnim situacijama ( 43 ). |
|
51. |
Općenito primjenjivim nacionalnim pravom u kojem se utvrđuju obmanjujući i neobmanjujući nazivi tržišnim operaterima bi se oduzelo pravo koje im se, čini se, dodjeljuje Uredbom br. 1169/2011. Osim ako za određenu hranu ne postoji propisani naziv, operateri mogu, u skladu s člankom 17. Uredbe br. 1169/2011, odabrati uobičajeni ili bilo koji drugi prikladan opisni naziv proizvoda. |
|
52. |
To pravo na odabir naziva ograničeno je dvjema obvezama. Jedna je propisana člankom 7. Uredbe br. 1169/2011, kojim se subjektima zabranjuje da odaberu obmanjujući naziv, a druga njezinim člankom 17., u skladu s kojim su subjekti dužni upotrebljavati propisani naziv ako takav naziv postoji. |
|
53. |
Propisani nazivi za određene vrste hrane mogu se, kao što je to već objašnjeno, utvrditi u zakonodavstvu države članice ako za tu hranu ne postoji zakonodavstvo Unije. Međutim, u Uredbi br. 1169/2011 ne navode se mogući razlozi za utvrđivanje propisanog naziva. |
|
54. |
Na temelju prethodno navedenog, predlažem Sudu da na prvo pitanje odgovori na sljedeći način. Uredbi br. 1169/2011 protivi se to da države članice općim pravilima utvrđuju koji su nazivi obmanjujući. Međutim, države članice općim pravilima smiju utvrditi propisane nazive za određenu hranu ako takvi propisani nazivi nisu utvrđeni u pravu Unije. |
|
55. |
Stoga je relevantno pitanje, na koje u konačnici treba odgovoriti sud koji je uputio zahtjev, o čemu je stvarno riječ u francuskim pravilima. Na to ću se pitanje vratiti u točkama 82. do 98. ovog mišljenja. |
3. Drugo pitanje
|
56. |
Sud koji je uputio zahtjev svojim drugim pitanjem u biti pita je li pravilom iz Priloga VI., u vezi s člankom 17. Uredbe br. 1169/2011, posebno usklađena mogućnost upotrebe naziva koji upućuju na meso za opis, stavljanje na tržište ili oglašavanje hrane u kojoj je meso zamijenjeno biljnim proteinima (u daljnjem tekstu: zamjenski proizvod). |
|
57. |
Za početak, stranke pred Sudom ne slažu se o primjenjivosti pravila iz Priloga VI. u slučaju zamjene mesa u hrani biljnim proteinima. |
|
58. |
Udruženje Protéines France, EVU i društvo Beyond Meat tvrde da se pravilo iz Priloga VI. doista odnosi na takve zamjene. Prema mojem shvaćanju njihova argumenta, smatraju da je zakonodavac Unije dopustio upotrebu naziva koji upućuju na meso za proizvode u kojima je meso zamijenjeno biljnim proteinima, pod uvjetom da se potrošače o tome informira na odgovarajući način dodatnim naznakama uz naziv hrane i da ih se stoga ne dovede u zabludu. Prema tome, države članice ne mogu zabraniti upotrebu naziva zamjenskog proizvoda koji je u skladu s tim zahtjevima. |
|
59. |
Suprotno tomu, francuska, talijanska i grčka vlada te Komisija smatraju da pravilo iz Priloga VI. nije primjenjivo u okolnostima ovog slučaja. U biti tvrde da se to pravilo ne primjenjuje na hranu koja ima samo jedan sastojak ( 44 ) i da ne obuhvaća slučaj potpune zamjene. |
|
60. |
Prema mojem mišljenju, argumentacija koju su iznijele te države članice i Komisija nije uvjerljiva. Zapravo smatram da pravilo iz Priloga VI. obuhvaća upotrebu naziva koji upućuju na meso za zamjenske proizvode na biljnoj bazi ( 45 ). |
|
61. |
Prije nego što objasnim zašto, potrebno je razmotriti jedno uvodno pitanje. Primjena pravila iz Priloga VI. pretpostavlja da će potrošači u pogledu naziva sadržanih u francuskim pravilima očekivati da sadržavaju meso. |
|
62. |
Podsjećam na to da se pravilo iz Priloga VI. primjenjuje kad je „sastavni dio ili sastojak, za koje potrošač očekuje da se uobičajeno koristi ili da je prirodno prisutan, zamijenjen drugim sastavnim dijelom ili sastojkom” ( 46 ). |
|
63. |
Ne čini se da među strankama pred Sudom postoji ikakav spor u pogledu činjenice da potrošači očekuju da je hrana koja nosi samo naziv „kobasica”, „odrezak” ili bilo koji drugi izraz naveden u francuskim pravilima proizvod životinjskog podrijetla. |
|
64. |
Na temelju te pretpostavke nastavit ću analizu u pogledu vrste zamjena na koje se primjenjuje pravilo iz Priloga VI. |
a) Obuhvaća li pravilo iz Priloga VI. zamjenu mesa biljnim proteinima?
|
65. |
Na temelju njegova izričita teksta, pravilo iz Priloga VI. relevantno je u slučajevima u kojima je sastojak koji potrošači očekuju u određenoj hrani djelomično ili potpuno zamijenjen drugim sastojkom. Stoga tekst tog pravila obuhvaća situaciju u kojoj, primjerice, kobasice ne sadržavaju nikakvo meso, nego samo biljne proteine. Nadalje, ništa u tom tekstu ne upućuje na to da se to pravilo primjenjuje samo na hranu koja sadržava više od jednog sastojka. |
|
66. |
Ako se pravilo iz Priloga VI. stavi u širi kontekst Uredbe br. 1169/2011, relevantnim se čini njezin članak 7. stavak 1. točka (d). Ta odredba podrazumijeva da je upotreba naziva hrane koji upućuje na prisutnost sastojka koji je inače prisutan u hrani (meso), ali koji je zapravo zamijenjen drugim sastojkom (biljnim proteinom) u načelu obmanjujuća i stoga zabranjena. |
|
67. |
Međutim, u tom se pogledu može smatrati da pravilo iz Priloga VI. nudi rješenje u okviru kojeg se naziv o kojem je riječ može upotrebljavati, iako je očekivani sastojak zamijenjen. Rješenje je u dodavanju naznake uz naziv u kojoj se navodi zamjenski sastojak. Primjerice, čak i ako naziv „kobasica” stvara očekivanje u pogledu prisutnosti mesa, izrazom „biljna kobasica” može se objasniti da je meso u tom proizvodu zamijenjeno biljnim proteinima ( 47 ). |
|
68. |
Primjenjivost pravila iz Priloga VI. na zamjenu mesa biljnim proteinima potkrijepljena je i zakonodavnom povijesti. |
|
69. |
Tijekom postupka donošenja odluka Europski parlament i Vijeće Europske unije složili su se da je upotreba naziva izvorne hrane čiji su sastojci zamijenjeni moguća kako bi se označila zamjenska hrana koja sadržava različite sastojke. Međutim, nisu se složiti o načinu na koji o tome treba informirati potrošače. Dok je Parlament predlagao upotrebu određenih oznaka, kao što je „imitativna hrana” ( 48 ), Vijeće se tomu protivilo i radije podržalo jasno navođenje zamjenskog sastojka uz naziv hrane ( 49 ). U konačnoj je verziji postignut kompromis u smislu da naznaku treba navesti u neposrednoj blizini naziva upotrebom slova određene veličine ( 50 ). |
|
70. |
Stoga zakonodavna povijest upućuje na to da ni Parlament ni Vijeće nisu željeli spriječiti da se nazivi koji se uobičajeno koriste za neku vrstu hrane upotrebljavaju i za drugu vrstu hrane, nego su samo predlagali različita rješenja za prevladavanje moguće zablude kod potrošača. |
|
71. |
Iz prethodno navedenog proizlazi da pravilo iz Priloga VI. obuhvaća zamjenu mesa biljnim proteinima. |
b) Relevantnost presude TofuTown.com za tumačenje pravila iz Priloga VI.
|
72. |
Presuda TofuTown.com ( 51 ) upućuje na to da se primjena pravila iz Priloga VI. može isključiti utvrđivanjem propisanog naziva. |
|
73. |
Kao što je to objašnjeno (vidjeti točke 32. do 37. ovog mišljenja), u skladu s člankom 17. Uredbe br. 1169/2011, tržišni operateri moraju svoje prehrambene proizvode opisati propisanim nazivom ako on postoji. Ako ne postoji, a s obzirom na to da svojim proizvodima moraju dati nazive, mogu upotrijebiti uobičajeni naziv ili opisni naziv. |
|
74. |
Predmet TofuTown.com odnosio se na pitanje smiju li se upotrebljavati izrazi kao što su „maslac od tofua”, „veggie cheese” i „sojino mlijeko” s obzirom na to da se u Uredbi (EU) br. 1308/2013 ( 52 ) utvrđuju konkretne definicije „mlijeka” i „mliječnih proizvoda”, uključujući „maslac” i „sir”. Sud je smatrao da se ti izrazi ne smiju upotrebljavati za označavanje čisto biljnih proizvoda, čak i ako postoje dodatne naznake zamjenskog sastojka uz njihove nazive. Sud je smatrao da su ti izrazi rezervirani isključivo za mliječne proizvode ( 53 ). |
|
75. |
Osim toga, Uredba br. 1308/2013 rezervira isključivo za mliječne proizvode nazive koji se, u smislu članka 17. Uredbe br. 1169/2011, stvarno koriste za mliječne proizvode. To uključuje uobičajene nazive, kao što je izraz „Sahne” na njemačkom jeziku. Za razliku od izraza „Rahm”, izraz „Sahne” nije naveden u Uredbi br. 1308/2013. Međutim, Sud je smatrao da se ni taj uobičajeni naziv ne može upotrebljavati za označavanje čisto biljnog proizvoda ( 54 ). |
|
76. |
Čini mi se da se tu presudu može tumačiti na sljedeći način: kad proizvod ima propisani naziv, taj propisani naziv nije moguće upotrebljavati, čak ni uz dodatnu naznaku, kako bi se označio proizvod koji sadržava zamjenske sastojke. To znači da se, primjerice, ako je „kobasica” propisani naziv, ne može upotrebljavati za proizvod koji sadržava čisto biljne proteine, čak i ako postoji dodatna naznaka kao što je „biljna kobasica”. |
|
77. |
Iz presude TofuTown.com može se izvesti zaključak da se pravilom iz Priloga VI. za hranu na bazi biljnih proteina dopušta upotreba naziva koji upućuju na meso s dodatnom naznakom uz naziv hrane samo ako naziv koji upućuje na meso nije propisani naziv. Utvrđivanjem propisanog naziva zakonodavac može zabraniti njegovu upotrebu za bilo koji zamjenski proizvod. |
|
78. |
Takav propisani naziv može se propisati pravom Unije, kao što je to bio slučaj u predmetu TofuTown.com, ili, ako ne postoji nikakvo zakonodavstvo Unije, nacionalnim pravom. |
|
79. |
Prema tome, države članice mogu za hranu na bazi biljnih proteina zabraniti upotrebu uobičajenih naziva koji upućuju na meso ako takve uobičajene nazive pretvore u propisane nazive. |
|
80. |
Stoga predlažem Sudu da na drugo pitanje odgovori na sljedeći način. Pravilom iz Priloga VI., u vezi s člankom 17. Uredbe br. 1169/2011, nije posebno usklađena upotreba naziva zamjenskih proizvoda. Tim se odredbama državama članicama ostavlja mogućnost da utvrde propisane nazive i da ih na taj način rezerviraju za određenu hranu. |
|
81. |
Budući da zakonodavac može isključiti primjenu pravila iz Priloga VI. utvrđivanjem propisanih naziva, ponavljam da je relevantno pitanje, na koje u konačnici treba odgovoriti sud koji je uputio zahtjev, pitanje o čemu je stvarno riječ u francuskim pravilima. To ću sada razmotriti. |
4. Utvrđuju li se francuskim pravilima propisani nazivi?
|
82. |
Čini se da stranke pred Sudom zauzimaju različita stajališta u pogledu toga utvrđuju li se francuskim pravilima propisani nazivi za proizvode životinjskog podrijetla. |
|
83. |
Francuska vlada u svojim pisanim očitovanjima podnesenima Sudu nije zauzela stajalište o tome jesu li francuska tijela namjeravala utvrditi propisane nazive. Međutim, udruženje Protéines France tvrdi da su u kontekstu nacionalnih postupaka francuska tijela odbila pretpostavku da se Uredbom iz 2022. utvrđuju propisani nazivi ( 55 ). Kontekst takve tvrdnje nije objašnjen. |
|
84. |
Prema mojem mišljenju, odluku jesu li francuskim pravilima uređeni propisani nazivi treba ocijeniti objektivno, na temelju učinka koji takva pravila imaju. Za tu ocjenu nije odlučujuća namjera nacionalnih tijela. |
|
85. |
Ako nacionalna pravila imaju za učinak da su određeni nazivi rezervirani za određene vrste proizvoda, tada se njima utvrđuju propisani nazivi. To je slučaj čak i ako se u takvim pravilima formalno ne navodi da se njima uređuju nazivi hrane. |
|
86. |
Na temelju informacija u spisu predmeta, čini mi se da se francuskim pravilima utvrđuju propisani nazivi određenih mesnih prehrambenih proizvoda. |
|
87. |
Za početak, očito je da postoji prostor za uređenje naziva mesnih proizvoda na nacionalnoj razini s obzirom na to da takvi nazivi nisu utvrđeni na razini Unije, kao što su primjerice utvrđeni za mliječne proizvode. Koliko mi je poznato, osim nekoliko iznimki ( 56 ), u zakonodavstvu Unije ne postoje propisani nazivi za određene mesne proizvode ( 57 ). |
|
88. |
U tom pogledu, u kontekstu zakonodavstva Unije koje se odnosi na ZPP, Parlament je predložio amandman kako bi se upotreba određenih naziva ograničila na mesne proizvode. Taj je amandman bio sljedeći: „Nazivi iz članka 17. [Uredbe br. 1169/2011] koji se trenutačno upotrebljavaju za mesne proizvode i mesne pripravke isključivo se odnose na proizvode koji sadržavaju meso. To mogu biti sljedeći nazivi: odrezak, kobasica, šnicla, burger, hamburger” ( 58 ). Međutim, od tog se prijedloga odustalo ( 59 ). |
|
89. |
Ako je zakonodavac Unije mogao urediti te nazive na razini Unije, ali to nije učinio, zašto država članica ne bi mogla učiniti isto na nacionalnoj razini? |
|
90. |
Kao i u zakonodavstvu Unije od kojeg se odustalo, u francuskim pravilima određeni se nazivi rezerviraju za proizvode životinjskog podrijetla. Kao što je to navelo društvo Beyond Meat, zbog tih pravila u praksi nije moguće za hranu na bazi biljnih proteina upotrebljavati nikakve nazive koji upućuju na meso. |
|
91. |
Francuskim pravilima zapravo se kodificiraju uobičajeni ili opisni nazivi za meso, čime oni postaju propisani nazivi. Francuska pravila u tom se pogledu znatno ne razlikuju od zakonodavstva Unije o mlijeku i mliječnim proizvodima, o kojem je bila riječ u predmetu TofuTown.com. Baš kao što se u Uredbi br. 1308/2013 ne definira točan sadržaj navedenih mliječnih proizvoda, kao što su maslac i sir, ali se njome zahtijeva da sadržavaju mlijeko, francuskim se pravilima ne definira točan sadržaj svakog navedenog proizvoda, nego se u njima samo upućuje na to da ti proizvodi moraju sadržavati meso. |
|
92. |
Osim toga, slično kao u Uredbi br. 1308/2013 o kojoj je bila riječ u predmetu TofuTown.com, u kojoj se upućivalo na nazive koji se stvarno upotrebljavaju za mliječne proizvode, ali ih se nije izričito navelo, u francuskim se pravilima upućuje na nazive koji se stvarno upotrebljavaju za mesne proizvode, kao što su konkretni pojmovi koji se upotrebljavaju za meso i suhomesnate proizvode, čime oni postaju, jednako kao što je to Sud priznao u predmetu TofuTown.com, propisani nazivi rezervirani samo za proizvode koji sadržavaju meso. |
|
93. |
Je li važno zbog kojih su razloga donesena nacionalna pravila? |
|
94. |
Smatram da razlozi nisu važni za utvrđivanje jesu li se određenim pravilima utvrdili propisani nazivi. Neovisno o tome jesu li francuska tijela doista namjeravala zaštititi potrošače ili mesnu industriju ili su takva pravila obrazložena zaštitom nacionalne gastronomske baštine kao što je na to uputila talijanska vlada, očuvanjem jezične raznolikosti ili bilo kojim drugim razlogom, to ne utječe na odgovor na pitanje imaju li ta pravila za učinak da su određeni nazivi rezervirani za određene proizvode. To je, prema mojem mišljenju, jedino relevantno pitanje. |
|
95. |
Također sam sklona složiti se s argumentima talijanske vlade da je zabrana da se za određenu hranu upotrebljava naziv koji se uobičajeno upotrebljava za drugu hranu istovjetna rezerviranju tog naziva za izvornu hranu. Nije važno to što se formalno ne navodi da je riječ o propisanim nazivima. |
|
96. |
Kad se to primijeni na francuska pravila, zabrana upotrebe naziva koji upućuju na meso za hranu na bazi biljnih proteina istovjetna je rezerviranju tih naziva za mesne prehrambene proizvode. |
|
97. |
Stoga se, prema mojem mišljenju, francuskim pravilima utvrđuju propisani nazivi. Međutim, u konačnici je na sudu koji je uputio zahtjev da to provjeri. |
|
98. |
Ukratko, ni člankom 7. Uredbe br. 1169/2011 ni pravilom iz Priloga VI., u vezi s njezinim člankom 17., ne sprečava se države članice da utvrđuju propisane nazive (ako propisani nazivi nisu utvrđeni na razini Unije). Stoga, ako se francuskim pravilima utvrđuju propisani nazivi, ona su obuhvaćena člankom 38. stavkom 2. te uredbe. |
C. Dodatna pitanja
|
99. |
S obzirom na moj prijedlog da se smatra da su francuska pravila obuhvaćena područjem primjene članka 38. stavka 2. Uredbe br. 1169/2011, potrebno je odgovoriti na niz potpitanja u okviru četvrtog pitanja. |
1. Četvrto pitanje
|
100. |
Odgovor na dijelove (a) i (b) četvrtog pitanja proizlazi iz analize drugog pitanja. |
|
101. |
Člancima 9. i 17. Uredbe br. 1169/2011 ne protivi se to da države članice donesu nacionalnu mjeru kojom se određuje udio biljnih proteina ispod kojeg je upotreba naziva hrane životinjskog podrijetla dopuštena za opis, stavljanje na tržište ili oglašavanje hrane koja sadržava biljne proteine. Utvrđivanjem takvih udjela države članice zapravo utvrđuju propisane nazive. |
|
102. |
Time što donosi nacionalne mjere kojima se zabranjuje upotreba određenih uobičajenih i opisnih naziva, uključujući kad se uz njih navode dodatne naznake, država članica te uobičajene i opisne nazive pretvara u propisane nazive, što ima pravo učiniti. |
|
103. |
Čini se da sud koji je uputio zahtjev u dijelu (c) četvrtog pitanja traži potvrdu odluke koju je već donio. Naime, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je tvrdnja da se Uredbom iz 2022. povređuju pravila Ugovorâ koja se odnose na slobodno kretanje robe iznesena kao zasebna tvrdnja u glavnom postupku tvrdnja koju je sud koji je uputio zahtjev već odbio. Taj je sud objasnio da smatra da ta uredba ne predstavlja prepreku ni uvozu hrane iz drugih država članica ni izvozu iz Francuske u druge države članice. |
|
104. |
Podsjećam na to da ako se francuska pravila klasificiraju kao pitanja koja nisu posebno usklađena Uredbom br. 1169/2011, tada su ta pravila na temelju članka 38. stavka 2. te uredbe dopuštena, „pod uvjetom da se njima ne zabranjuje, sprečava ili ograničava slobodan protok robe”. |
|
105. |
Francuska vlada tvrdi da su francuska pravila u skladu s člankom 38. stavkom 2. Uredbe br. 1169/2011 jer se odnose na potpuno unutarnju situaciju te stoga nisu obuhvaćena slobodnim kretanjem robe. Takve mjere kojima se ne namjerava uređivati trgovina robom između država članica ne mogu predstavljati prepreku slobodnom kretanju robe. |
|
106. |
Suprotno tomu, EVU i društvo Beyond Meat smatraju da se Uredbom iz 2022. ograničava slobodno kretanje robe. Tvrde i da se tom uredbom ne ispunjava nijedan cilj u općem interesu i da ona nije ni potrebna ni proporcionalna. |
|
107. |
U tom pogledu podsjećam na to da se francuska pravila primjenjuju samo na hranu proizvedenu u Francuskoj za francusko tržište. Tim se pravilima stoga uređuje potpuno unutarnja situacija koja nije obuhvaćena područjem primjene pravila Ugovorâ kojima se uređuju tržišne slobode. |
|
108. |
Primjerice, Sud je u predmetu Mathot ( 60 ) smatrao da se pravilima o označivanju maslaca koja se nalažu samo belgijskim proizvođačima, ali ne i proizvođačima iz drugih država članica ne ograničava uvoz maslaca niti se dovodi u pitanje stavljanje na tržište uvezenog maslaca (u skladu s današnjim člankom 34. UFEU‑a). Stoga se njima nisu povrijedila pravila o slobodnom kretanju. |
|
109. |
Sud je u novijoj presudi Asociación Nacional de Productores de Ganado Porcino ( 61 ) utvrdio da se nacionalni propis, kojim se predviđalo da se određene prodajne oznake za proizvode od iberske svinje („ibérico de cebo”) mogu dodijeliti samo proizvodima koji ispunjavaju određene uvjete utvrđene tim propisom i koje su ograničene na državno područje, ne protivi ni članku 34. UFEU‑a koji se odnosi na ograničenja uvoza ni članku 35. UFEU‑a koji se odnosi na ograničenja izvoza. Taj je propis sadržavao odredbu kojom se dopuštalo da se proizvodi iz drugih država članica sa sličnim oznakama uvoze i stavljaju na tržište u Španjolskoj pod takvim oznakama, iako nisu ispunjavali zahtjeve utvrđene tim dekretom. |
|
110. |
Francuska pravila sadržavaju slične odredbe. |
|
111. |
Nacionalna pravila koja nisu obuhvaćena područjem primjene pravila o slobodnom kretanju nije potrebno opravdati ( 62 ). Stoga argumenti da takva pravila nisu proporcionalna nisu relevantni s gledišta prava Unije jer ne predstavljaju prepreku trgovini. |
|
112. |
Društvo Beyond Meat dodaje argument u pogledu toga zašto bi se moglo smatrati da Uredba iz 2022. predstavlja prepreku trgovini. Naglašava da tržišni operateri upravljaju složenim lancima opskrbe koji pokrivaju područje nekoliko država članica te ta uredba stoga stvara znatne pravne rizike za operatere s poslovnim nastanom u drugim državama članicama ako svoje proizvode stavljaju na tržište u Francuskoj jer će morati dokazati podrijetlo svojih proizvoda i usklađenost sa zakonodavstvom jedne od drugih država članica. |
|
113. |
Mogu se složiti da taj argument ima određenu snagu. U Uredbi iz 2022. određuje se da se ne primjenjuje na proizvode iz drugih država članica, država EGP‑a i Turske. Stoga bi uvoznik, kako se na njega ne bi primjenjivala njezina pravila, trebao dokazati da proizvod potječe iz jedne od tih država, čime bi se moglo stvoriti dodatno administrativno opterećenje i troškove. |
|
114. |
Međutim, ta je odredba Uredbe iz 2022. izmijenjena. U Uredbi iz 2024. sada se određuje da se njezina pravila ne primjenjuju ni na jedan uvezeni proizvod, što znači da uvoznici ne trebaju dokazivati podrijetlo uvezene hrane kako bi izbjegli primjenu te uredbe. |
|
115. |
Stoga predlažem Sudu da na dio (c) četvrtog pitanja odgovori na način da se Uredbi br. 1169/2011 ne protivi to da države članice donose pravila koja se primjenjuju isključivo na potpuno unutarnje situacije i da takve mjere nije potrebno opravdati. |
|
116. |
Dodajem da obrazloženje ipak može biti potrebno u skladu s nacionalnim pravom. Nadalje, rasprave o razlozima za eventualno uvođenje zakonodavstva kojim se utvrđuju propisani nazivi stvar su nacionalnih političkih procesa. |
|
117. |
Međutim, političke borbe mogu se prenijeti u arenu Unije jer Europska unija može odlučiti utvrditi propisane nazive ili spriječiti njihovo utvrđivanje. Argumenti koji su u ovom postupku istaknuti, poput toga da je zabrana upotrebe naziva koji upućuju na meso za hranu na bazi biljnih proteina protivna politikama Unije, kao što je strategija „od polja do stola” ( 63 ), ili općenitije europskom zelenom planu, važni su argumenti. Međutim, dok god zakonodavac Unije ne intervenira, ni suci Suda ni ja sama nemamo pravo odlučivanja o opravdanju zabrane upotrebe naziva koji upućuju na meso za hranu na biljnoj bazi u Francuskoj ili bilo kojoj drugoj državi članici, neovisno o našim osobnim stajalištima o tom pitanju. |
2. Treće pitanje
|
118. |
Treće se pitanje postavlja ako se na prvo ili drugo pitanje odgovori da države članice ne mogu donositi mjere kao što je Uredba iz 2022. Ako Sud prihvati moj prijedlog, nije potrebno odgovoriti na treće pitanje. U slučaju da ga ne prihvati, ukratko ću razmotriti to pitanje. |
|
119. |
Odgovor na dio (b) trećeg pitanja je da, ako državama članicama nije preostala regulatorna nadležnost, tada ne mogu određivati ni udjele biljnih proteina radi upotrebe naziva koji upućuju na meso. |
|
120. |
Kad je riječ o dijelu (a) trećeg pitanja, koji se odnosi na izricanje upravnih sankcija, jasno je da, čak i ako postoji posebno usklađivanje, države članice mogu i zapravo moraju osigurati djelotvornu primjenu pravila Unije. Ako nacionalna tijela utvrde da su upravne sankcije djelotvorna metoda za osiguravanje djelotvornosti pravila Unije, ništa ih ne sprečava da takve sankcije izriču zbog neispunjavanja zahtjeva utvrđenih u Uredbi br. 1169/2011. |
|
121. |
To je potvrđeno, kao što je to navela Komisija, Uredbom (EZ) br. 178/2002 ( 64 ), kojom se državama članicama povjerava odgovornost za izvršavanje propisa o hrani. To uključuje utvrđivanje pravila o sankcijama ( 65 ). |
|
122. |
Stoga predlažem Sudu da na dio (a) trećeg pitanja odgovori na način da se Uredbom br. 1169/2011 ne sprečava države članice da izriču upravne sankcije u slučaju nepoštovanja te uredbe. |
IV. Zaključak
|
123. |
S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska) odgovori na sljedeći način:
|
( 1 ) Izvorni jezik: engleski
( 2 ) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL 2011., L 304, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 168. i ispravci SL 2015., L 326, str. 73., SL 2016., L 266, str. 7. i SL 2023., L 142, str. 41.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1169/2011)
( 3 ) Décret no 2022‑947 du 29 juin 2022 relatif à l’utilisation de certaines dénominations employées pour désigner des denrées comportant des protéines végétales (Uredba br. 2022‑947 od 29. lipnja 2022. o upotrebi određenih naziva za hranu koja sadržava biljne proteine) (JORF br. 150 od 30. lipnja 2022., tekst br. 3)
( 4 ) Članak L. 412‑10 Zakonika o zaštiti potrošača proizlazi iz članka 5. loija du 10 juin 2020 relative à la transparence de l’information sur les produits agricoles et alimentaires (Zakon od 10. lipnja 2020. o transparentnosti informacija o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima) (JORF br. 142 od 11. lipnja 2020., tekst br. 1).
( 5 ) Protéines France udruženje je poduzetnika na francuskom tržištu biljnih proteina. U potporu njegovoj tužbi u glavnom postupku intervenirao je niz društava, uključujući društvo Beyond Meat, Inc. te društva 77 Foods SAS, Les Nouveaux Fermiers SAS, Umiami SAS, NxtFood SAS, Nutrition et santé SAS i Olga SAS.
( 6 ) EVU je krovna organizacija veganskih i vegetarijanskih udruženja i društava u cijeloj Europskoj uniji. Jedan od njegovih članova je AVF, udruženje s poslovnim nastanom u Francuskoj čiji je cilj oglašavanje vegetarijanstva.
( 7 ) Beyond Meat je proizvođač hrane na bazi biljnih proteina, a sjedište mu je u Sjedinjenim Američkim Državama.
( 8 ) Vidjeti članak 2. stavke 3. i 4. Uredbe iz 2022.
( 9 ) Vidjeti članak 3. stavak 1. Uredbe iz 2022.
( 10 ) Popis više od 300 naziva u prilogu podijeljen je na pet odjeljaka proizvoda životinjskog podrijetla, uz koje je naveden najveći udio biljnih proteina koji se ne smije prijeći, a općenito iznosi od 0,5 % do 7 %. Primjerice, u odjeljku III. o nazivima iz kodeksa dobre prakse za suhomesnate soljene i konzervirane proizvode navodi se „bacon” 0,5 %, „chipolata” 0,5 %, „merguès/merguez” i „salami” 1,0 %. U odjeljku IV. o nazivima iz kodeksa dobre prakse za proizvode od peradi navodi se „nuggets (od peradi)” 3,5 %.
( 11 ) Décret no 2024‑144 du 26 février 2024 relatif à l’utilisation de certaines dénominations employées pour désigner des denrées comportant des protéines végétales (Uredba br. 2024‑144 od 26. veljače 2024. o upotrebi određenih naziva za hranu koja sadržava biljne proteine) (JORF br. 48 od 27. veljače 2024., tekst br. 15)
( 12 ) Vidjeti članak 9. Uredbe iz 2024.
( 13 ) Vidjeti članak 2. stavak 3. Uredbe iz 2024., koji zamjenjuje članak 2. stavke 3. i 4. Uredbe iz 2022.
( 14 ) U Prilogu I. Uredbi iz 2024. utvrđuje se sljedeći popis 21 pojma: „filet; faux filet; rumsteck; entrecote; aiguillette baronne; bavette d’aloyau; onglet; hampe; bifteck; basse côte; paleron; flanchet; steak; escalope; tendron; grillade; longe; travers; jambon; boucher/bouchère; charcutier/charcutière”.
( 15 ) Prilog II. Uredbi iz 2024. sadržava konsolidirani popis pojmova, koji je sad naveden abecednim redoslijedom.
( 16 ) Vidjeti primjerice Carreño, I., „France bans ,meaty’ terms for plant‑based products: Will the European Union follow?”, European Journal of Risk Regulation, sv. 13., br. 4, 2022., str. 665.; Planchenstainer, F. „,Meat me in Italy’: The Italian ban on meat‑sounding names and cell‑cultured meat”, European Food and Feed Law Review, sv. 19., br. 2, 2024., str. 66., osobito str. 71.
( 17 ) Vidjeti primjerice Buxton, A., „Plant‑based labeling globally: Where consumers and companies currently stand”, Plant Based World Pulse, 18. srpnja 2023.
( 18 ) Vidjeti primjerice Polydor, S. i Strobel, E.-M., „Switzerland: ,No’ to vegan salami, but ,yes’ to soy‑based whipping cream? Labelling rules for plant‑based alternatives to foods of animal origin”, European Food and Feed Law Review, sv. 16., br. 3, 2021., str. 239.
( 19 ) Kad je riječ o Sjedinjenim Američkim Državama, teoretičari navode da je otprilike 30 saveznih država pokušalo donijeti zakonodavstvo o zabrani terminologije koja upućuje na meso za proizvode na biljnoj bazi ili laboratorijske mesne proizvode. Vidjeti primjerice Taylor, S., „Meat wars: The unsettled intersection of federal and state food labeling regulations for plant‑based meat alternatives”, University of Massachusetts Law Review, sv. 15., br. 2, 2020., str. 269.
( 20 ) Kad je riječ o Njemačkoj, vidjeti primjerice Meisterernst, A., „Leitsätze vegetarische Lebensmittel Vor 300. Leitsätze für vegane und vegetarische Lebensmittel mit Ähnlichkeit zu Lebensmitteln tierischen Ursprungs”, u Sosnitza/Meisterernst, Lebensmittelrecht, Werkstand: 187. EL, kolovoz 2023. odlomci 1-14; Horn, D., „II. Grundlagen des Lebensmittelrecht”, u Streinz/Kraus, Lebensmittelrechts‑Handbuch, Werkstand: 46. EL, siječanj 2024., odlomci 246a‑246m (pročitano s pomoću strojnog prevođenja).
( 21 ) Kad je riječ o Nizozemskoj, vidjeti Nederlandse Voedsel- en Warenautoriteit, Handboek Etikettering van levensmiddelen, verzija 8.0, 27. lipnja 2022., t. 22.10. (pročitano s pomoću strojnog prevođenja).
( 22 ) Vidjeti primjerice Tai, S., „Legalizing the meaning of meat”, Loyola University Chicago Law Journal, sv. 51., br. 3, 2020., str. 743.
( 23 ) Ovo je jedan od glavnih argumenata koji se javlja u sličnom kontekstu u SAD‑u. Vidjeti primjerice Pitkoff, J., „State bans on labeling for alternative meat products: Free speech and consumer protection”, NYU, Environmental Law Journal, sv. 29., br. 2, 2021., str. 297.
( 24 ) Primjerice, u kontekstu predmeta u kojem je donesena presuda od 14. lipnja 2017., TofuTown.com (C‑422/16, EU:C:2017:458, t. 16.), tužitelj je na temelju nacionalnog nepoštenog prava tržišnog natjecanja podnio tužbu za propuštanje radi zabrane određenih naziva za stavljanje na tržište proizvoda na biljnoj bazi.
( 25 ) U ovom su predmetu tužitelji istaknuli takav argument i tvrdili da je donošenjem Uredbe iz 2022. povrijeđen postupak obavješćivanja u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL 2015., L 241, str. 1.). Međutim, sud koji je uputio zahtjev objasnio je da je odbio taj argument i u tom pogledu nije uputio nijedno pitanje.
( 26 ) Vidjeti primjerice Gutman, K., The Constitutional Foundations of Contract Law: A Comparative Analysis, Oxford University Press, Oxford, 2014., str. 31. do 36. Vidjeti i Weatherill, S., „The fundamental question of minimum or maximum harmonisation”, u Garben, S. i Govaere, I. (ur.), The Internal Market 2.0, Hart Publishing, Oxford, 2020., str. 261.
( 27 ) Moje isticanje
( 28 ) Direktiva Vijeća od 18. prosinca 1978. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, predstavljanju i oglašavanju hrane namijenjene prodaji krajnjem potrošaču (SL 1979., L 33, str. 1.), koja se osobito temelji na članku 100. UEEZ‑a (sadašnji članak 115. UFEU‑a).
( 29 ) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane (SL 2000., L 109, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7, str. 77.), koja se temelji na članku 95. UEZ‑a (sadašnji članak 114. UFEU‑a).
( 30 ) Vidjeti osobito članak 1. stavak 1. i članak 3. stavke 1. i 2. Uredbe br. 1169/2011, kao i njezine uvodne izjave 1. do 3. i 37.
( 31 ) Direktiva 2000/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. lipnja 2000. o kakau i čokoladnim proizvodima namijenjenim prehrani ljudi (SL 2000., L 197, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 32., str. 79.)
( 32 ) Direktiva Vijeća 2001/110/EZ od 20. prosinca 2001. o medu (SL 2002., L 10., str. 47.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 142.)
( 33 ) Direktiva 1999/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. veljače 1999. o ekstraktima kave i ekstraktima cikorije (SL 1999., L 66, str. 26.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 32., str. 73.)
( 34 ) Direktiva Vijeća 2001/112/EZ od 20. prosinca 2001. o voćnim sokovima i određenim sličnim proizvodima namijenjenim prehrani ljudi (SL 2002., L 10, str. 58.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 8., str. 232.)
( 35 ) U skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 1169/2011, informacije o hrani moraju biti točne, jasne i lako razumljive potrošaču.
( 36 ) Vidjeti presudu od 1. prosinca 2022., LSI – Germany (C‑595/21, EU:C:2022:949, posebno t. 24., 25. i 35.).
( 37 ) Vidjeti primjerice presude od 10. listopada 1973., Variola (34/73, EU:C:1973:101, t. 10.); od 5. svibnja 2015., Španjolska/Parlament i Vijeće, C‑146/13, EU:C:2015:298, t. 105.) i od 21. ožujka 2024., Remia Com Impex (C‑10/23, EU:C:2024:259, t. 52.).
( 38 ) Člankom 8. Uredbe br. 1169/2011 propisuju se odgovornosti subjekata u poslovanju s hranom u pogledu zahtjeva o informacijama o hrani.
( 39 ) Presuda od 15. studenoga 2012., Al‑Aqsa/Vijeće i Nizozemska/Al‑Aqsa (C‑539/10 P i C‑550/10 P, EU:C:2012:711, t. 85.). Moje isticanje.
( 40 ) O poteškoćama koje se javljaju u tom pogledu vidjeti Nilsson, K. L., „Misleading? To whom?”, European Food and Feed Law Review, sv. 7., br. 1, 2012., str. 22.
( 41 ) U članku 1. stavku 1. Uredbe br. 1169/2011 navodi se: „Ovom se Uredbom utvrđuje osnova za postizanje visoke razine zaštite potrošača u vezi s informacijama o hrani, vodeći računa o razlikama u percepciji potrošača i njihovim potrebama za informacijama […]” (moje isticanje). Vidjeti i njezinu uvodnu izjavu 16.
( 42 ) Vidjeti primjerice presude od 10. rujna 2009., Severi (C‑446/07, EU:C:2009:530, t. 60.) i od 4. lipnja 2015., Teekanne (C‑195/14, EU:C:2015:361, t. 36.).
( 43 ) Nadalje, navodim da se francuskim pravilima ne zabranjuje uvoz u Francusku proizvoda na kojima se nazivi koji upućuju na meso upotrebljavaju za hranu na bazi biljnih proteina. Zbog toga je teško shvatiti kako ta pravila štite potrošače od zablude s obzirom na to da dovode do supostojanja istovjetnih proizvoda koji se stavljaju na tržište pod različitim nazivima.
( 44 ) Komisija se u tom pogledu poziva na vlastiti dokument sa smjernicama u kojem se kao jedan od primjera navodi pizza u kojoj je sir zamijenjen drugim proizvodom. Vidjeti Obavijest Komisije o pitanjima i odgovorima o primjeni [Uredbe br. 1169/2011] (SL 2018., C 196, str. 1.), t. 2.1.
( 45 ) Vidjeti u tom pogledu Oelrichs, C., „Ersatzzutatenkennzeichnung und Irreführungseignung – Konsequenzen der EuGH‑Rechtsprechung für die Gestaltung von Lebensmittelaufmachungen”, Zeitschrift für das gesamte Lebensmittelrecht, 2023., dio 2., str. 164. (pročitano s pomoću strojnog prevođenja).
( 46 ) Moje isticanje
( 47 ) Međutim, to ne znači da se dodavanjem „biljna” uz naziv „kobasica” automatski otklanja mogućnost zablude. Takav naziv i dalje može biti obmanjujuć. Mogao bi, primjerice, navesti potrošača na pomisao da je riječ o kobasici s dodanim povrćem. Međutim, je li odabrana dodatna naznaka obmanjujuća odvojeno je pitanje od pitanja je li takvu naznaku u načelu dopušteno dodati uz naziv hrane na biljnoj bazi koji upućuje na meso.
( 48 ) Vidjeti Izvješće Europskog parlamenta o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani, A7-0109/2010, 19. travnja 2010., amandmani 63, 78 i 230, str. 40., 46., 47., 120. i 121.
( 49 ) Vidjeti Stajalište Vijeća (EU) br. 7/2011 u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 te o stavljanju izvan snage direktiva 87/250/EEZ, 90/496/EEZ, 1999/10/EZ, 2000/13/EZ, 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe (EZ) br. 608/2004, koje je Vijeće donijelo 21. veljače 2011. (SL 2011., C 102 E, str. 1.), Obrazloženje Vijeća, dio III.(A), t. (b), str. 44. Vidjeti i, primjerice, Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu u skladu s člankom 294. stavkom 6. [UFEU‑a] o stajalištu Vijeća u prvom čitanju o donošenju Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani, COM(2011) 77 final, 22. veljače 2011., str. 4. i 5.; dokument Vijeća 9426/11, 5. svibnja 2011., osobito str. 4. i Prilog, str. 113. do 116.
( 50 ) Vidjeti primjerice dokument Vijeća 11001/11, 6. lipnja 2011., osobito str. 7. i Prilog, str. 46. do 50.; dokument Vijeća 11623/11, 20. lipnja 2011.; dokument Vijeća 12512/11, 14. srpnja 2011.
( 51 ) Presuda od 14. lipnja 2017. (C‑422/16, EU:C:2017:458)
( 52 ) Vidjeti Uredbu Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL 2013., L 347, str. 671. i ispravci SL 2014., L 189, str. 261., SL 2015., L 114, str. 25., SL 2016., L 130, str. 8., i SL 2020., L 1, str. 5.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1308/2013), a posebno njezin članak 78. stavak 1. točku (c) te točke 1. i 2. dijela III. njezina Priloga VII. Ta je uredba donesena u kontekstu ZPP‑a.
( 53 ) Vidjeti presudu od 14. lipnja 2017., TofuTown.com (C‑422/16, EU:C:2017:458, osobito t. 25. do 27. i 40.).
( 54 ) Vidjeti presudu od 14. lipnja 2017., TofuTown.com (C‑422/16, EU:C:2017:458, osobito t. 28. do 30.).
( 55 ) Udruženje Protéines France poziva se na ordonnance du juge des référés du Conseil d’État (rješenje suca privremene pravne zaštite pri Državnom vijeću), 27. srpnja 2022., t. 10.
( 56 ) Vidjeti Uredbu br. 1308/2013, osobito članak 78. stavak 1. točke (a) i (d) i njezin Prilog VII. dio I. točke I. do III. (koje se odnose na govedinu i teletinu). Vidjeti i Uredbu (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (SL 2004., L 139, str. 55.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 11., str. 3.), Prilog I. točke 1.1., 3.1. i 7.1. (koje se odnose na definicije mesa, proizvoda ribarstva i mesnih proizvoda), kako se na nju upućuje u članku 2. stavku 1. točki (f) Uredbe br. 1169/2011.
( 57 ) Vidjeti Carreño, I. i Dolle, T., „Tofu steaks? Developments on the naming and marketing of plant‑based foods in the aftermath of the TofuTown judgment”, European Journal of Risk Regulation, sv. 9., br. 3, 2018., str. 575., osobito str. 576.
( 58 ) Izvješće Europskog parlamenta o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredaba (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda, (EU) br. 1151/2012 o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode, (EU) br. 251/2014 o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina, (EU) br. 228/2013 o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i (EU) br. 229/2013 o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u korist manjih egejskih otoka (u daljnjem tekstu: Prijedlog), A8-0198/2019, 7. svibnja 2019., amandman 165, str. 168. do 170.
( 59 ) Vidjeti amandmane Europskog parlamenta donesene 23. listopada 2020. o Prijedlogu, navedene u bilješci 58. ovog mišljenja, P9_TA(2020)0289; vidjeti i Zakonodavnu rezoluciju Europskog parlamenta od 23. studenoga 2021. o tom prijedlogu, P9_TA(2021)0458.
( 60 ) Vidjeti presudu od 18. veljače 1987. (98/86, EU:C:1987:89, t. 6. do 9. i 12.).
( 61 ) Vidjeti presudu od 14. lipnja 2018. (C‑169/17, EU:C:2018:440, t. 21. do 31.).
( 62 ) Vidjeti u tom pogledu moje mišljenje u predmetu Società Italiana Imprese Balneari (C‑598/22, EU:C:2024:129, osobito t. 36. do 44.), u kojem se raspravlja o razlici između, s jedne strane, nacionalnih mjera koje predstavljaju barem svojevrsnu prepreku slobodnom kretanju i koje nisu nužno zabranjene ako ih se može opravdati i, s druge strane, nacionalnih mjera koje ne predstavljaju prepreke trgovini te su stoga izuzete iz područja primjene Ugovorâ.
( 63 ) Vidjeti u tom pogledu Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, „Strategija ,od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav”, COM(2020) 381 final, 20. svibnja 2020., osobito t. 2.4.
( 64 ) Vidjeti osobito članak 17. stavak 2. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL 2002., L 31, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.).
( 65 ) Vidjeti u pogledu Direktive 2000/13, koja je prethodila Uredbi br. 1169/2011, presudu od 23. studenoga 2006., Lidl Italia (C‑315/05, EU:C:2006:736, t. 58.); vidjeti i mišljenje nezavisne odvjetnice C. Stix‑Hackl u predmetu Lidl Italia (C‑315/05, EU:C:2006:553, t. 35.).