1.   Cilj je odredaba ove Konvencije osigurati da su aktivnosti u životnom vijeku sustava umjetne inteligencije potpuno kompatibilne s ljudskim pravima, demokracijom i vladavinom prava.

2.   Svaka stranka donosi ili zadržava odgovarajuće zakonodavne, administrativne ili druge mjere za provedbu odredaba ove navedenih u ovoj Konvenciji. Te mjere moraju biti stupnjevane i diferencirane ovisno o težini i vjerojatnosti da će doći do negativnih učinaka na ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava unutar cijelog životnog vijeka sustava umjetne inteligencije. To može uključivati specifične ili horizontalne mjere koje se primjenjuju neovisno o vrsti korištene tehnologije.

3.   Kako bi se osiguralo da stranke djelotvorno provode njezine odredbe, u ovoj Konvenciji se definira mehanizam za praćenje i uspostavlja međunarodna suradnja.

1.   Područje primjene ove Konvencije obuhvaća aktivnosti u životnom vijeku sustava umjetne inteligencije koje potencijalno zadiru u ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava.

2.   Stranka nije obvezna primjenjivati ovu Konvenciju na aktivnosti u životnom vijeku sustava umjetne inteligencije koje se odnose na zaštitu interesa nacionalne sigurnosti, ali podrazumijeva se da se takve aktivnosti obavljaju u skladu s međunarodnim pravnim obvezama, uključujući međunarodno pravo u području ljudskih prava, i uz poštovanje demokratskih institucija i procesa.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 13. i članak 25. stavak 2., ova Konvencija ne primjenjuje se na aktivnosti istraživanja i razvoja koje se odnose na sustave umjetne inteligencije koji još nisu dostupni za korištenje, osim ako se njihovo testiranje i slične aktivnosti izvode tako da potencijalno zadiru u ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava.

4.   Predmeti koji se odnose na nacionalnu obranu ne spadaju u područje primjene ove Konvencije.

1.   Svaka stranka donosi ili zadržava mjere kojima nastoji osigurati da se sustavi umjetne inteligencije ne koriste za ugrožavanje integriteta, neovisnosti i djelotvornosti demokratskih institucija i procesa, uključujući načelo diobe vlasti, poštovanje neovisnosti pravosuđa i pristup pravosuđu.

2.   Svaka stranka donosi ili zadržava mjere za zaštitu svojih demokratskih procesa u kontekstu aktivnosti u životnom vijeku sustava umjetne inteligencije, uključujući pravedan pristup pojedinaca javnoj raspravi i njihovu sposobnost slobodnog izražavanja mišljenja.

1.   Svaka stranka donosi ili zadržava mjere kako bi osigurala da aktivnosti u životnom vijeku sustava umjetne inteligencije budu u skladu s načelom ravnopravnosti, uključujući rodnu, i sa zabranom diskriminacije, kako je propisano u primjenjivom međunarodnom i domaćem pravu.

2.   Svaka stranka donosi ili zadržava mjere čiji je cilj u kontekstu aktivnosti u životnom vijeku sustava umjetne inteligencije prevladati neravnopravnosti kako bi se postigli pošteni, pravedni i podjednaki rezultati, u skladu s primjenjivim domaćim i međunarodnim pravnim obvezama u području ljudskih prava.

1.   Svaka stranka, u mjeri u kojoj su pravni lijekovi potrebni na temelju njezinih međunarodnih obveza i u skladu s njezinim domaćim pravnim sustavom, donosi ili zadržava mjere kako bi osigurala dostupnost pristupačnih i djelotvornih pravnih lijekova za povrede ljudskih prava koje proizlaze iz aktivnosti u životnom vijeku sustava umjetne inteligencije.

2.   Za potrebe stavka 1. svaka stranka donosi ili zadržava mjere, uključujući:

1.   Svaka stranka osigurava da, u slučajevima u kojima sustav umjetne inteligencije znatno utječe na uživanje ljudskih prava, zahvaćene osobe imaju djelotvorna proceduralna jamstva, zaštitne mjere i prava u skladu s primjenjivim međunarodnim i domaćim pravom.

2.   Svaka stranka nastoji osigurati da osobe koje su interakciji sa sustavima umjetne inteligencije budu na način primjeren situaciji obaviještene o tome da je riječ o interakciji s takvim sustavima, a ne s ljudima.

1.   Uzimajući u obzir načela utvrđena u poglavlju III., svaka stranka donosi ili zadržava mjere za identifikaciju, procjenjivanje, prevenciju i ublažavanje rizika zbog sustava umjetne inteligencije tako što razmatraju njihove trenutačne i potencijalne učinke na ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava.

2.   Takve mjere moraju na primjeren način biti stupnjevane i diferencirane te:

3.   Svaka stranka donosi ili zadržava mjere kojima se nastoji osigurati adekvatno pristupanje negativnim učincima sustava umjetne inteligencije za ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava. Takve negativne učinke i s njima povezane mjere treba dokumentirati te se na njima trebaju temeljiti relevantne mjere za upravljanje rizicima opisane u stavku 2.

4.   Svaka stranka procjenjuje potrebu za moratorijem, zabranom ili drugim odgovarajućim mjerama za određene primjene sustava umjetne inteligencije ako smatra da su nespojive s poštovanjem ljudskih prava, funkcioniranjem demokracije ili vladavinom prava.

1.   Konferencija stranaka sastoji se od predstavnika stranaka ove Konvencije.

2.   Stranke se povremeno sastaju s ciljem:

3.   Konferenciju stranaka saziva glavni tajnik Vijeća Europe kad god je to potrebno i kad god to zatraži većina stranaka ili Odbor ministara.

4.   Konferencija stranaka dužna je konsenzusom usvojiti svoj poslovnik u roku od dvanaest mjeseci od stupanja na snagu ove Konvencije.

5.   U izvršavanju dužnosti u skladu s ovim člankom strankama pomaže Tajništvo Vijeća Europe.

6.   Konferencija stranaka može Odboru ministara predložiti primjerene načine za dobivanje relevantne stručne potpore radi djelotvorne provedbe ove Konvencije.

7.   Svaka stranka koja nije članica Vijeća Europe dužna je doprinositi financiranju aktivnosti Konferencije stranaka. Doprinos stranke koja nije članica Vijeća Europe dogovorit će zajednički ta zemlja i Odbor ministara.

8.   Konferencija stranaka može odlučiti da ograniči sudjelovanje stranke koja je prestala biti članica Vijeća Europe na temelju članka 8. Statuta Vijeća Europe (ETS br. 1) zbog teške povrede članka 3. Statuta. Prema svakoj stranki koja nije članica Vijeća Europe može se poduzeti takva mjera donošenjem odluke Odbora ministara o prekidu odnosa s tom zemljom iz razloga sličnih onima iz članka 3. Statuta.

1.   Svaka stranka dužna je u roku od dvije godine od trenutka kad postane stranka podnijeti izvješće Konferenciji stranaka, i nakon toga periodički dostavljati informacije, o aktivnostima poduzetima radi provedbe članka 3. stavka 1. podstavaka (a) i (b).

2.   Konferencija stranaka u skladu sa svojim poslovnikom definira format i postupak sastavljanja tog izvješća.

1.   Stranke surađuju u postizanju svrhe ove Konvencije. Stranke se potiču da ovisno o primjerenosti slučaja pomažu zemljama koje nisu stranke ove Konvenciji da postupaju u skladu s odredbama ove Konvencije i da postanu njezine stranke.

2.   Stranke prema potrebi međusobno razmjenjuju relevantne i korisne informacije o aspektima umjetne inteligencije koji mogu imati znatan pozitivan i negativan utjecaj na uživanje ljudskih prava, funkcioniranje demokracije i poštovanje vladavine prava, uključujući rizike i utjecaje koji nastanu u kontekstu istraživanja i u odnosu na privatni sektor. Stranke se potiču da u takvu razmjenu informacija prema potrebi uključe relevantne dionike i zemlje koje nisu stranke ove Konvencije.

3.   Stranke se potiču na jačanje suradnje, prema potrebi i s relevantnim dionicima, kako bi sprečavale i smanjile rizike i negativne učinke na ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava u kontekstu aktivnosti u životnom vijeku sustava umjetne inteligencije.

1.   Svaka stranka uspostavlja ili određuje najmanje jedan djelotvoran mehanizam za nadzor poštovanja obveza na temelju ove Konvencije.

2.   Svaka stranka osigurava da takvi mehanizmi funkcioniraju neovisno, nepristrano i s dovoljnim ovlastima, stručnosti i resursima za djelotvorno obavljanje zadaće nadzora poštovanja obveza na temelju ove Konvencije, kako ih stranke primjenjuju.

3.   Ako stranka odredi više takvih mehanizama, dužna je, ako je to praktično izvedivo, poduzeti mjere da olakša njihovu djelotvornu suradnju.

4.   Ako stranka uvede mehanizme koji se razlikuju od postojećih struktura za zaštitu ljudskih prava, dužna je, ako je to praktično izvedivo, poduzeti korake za promicanje djelotvorne suradnje između mehanizama iz stavka 1. i postojećih domaćih struktura za zaštitu ljudskih prava.

1.   Ako su barem dvije stranke već sklopile sporazum ili ugovor o pitanjima koja obuhvaća ova Konvencija ili su na neki drugi način uspostavile dogovor o takvim pitanjima, te stranke imaju pravo primjenjivati taj sporazum, ugovor ili dogovor sve dok to čine na način koji nije nespojiv s ciljem i svrhom ove Konvencije.

2.   Stranke koje su članice Europske unije u svojim međusobnim odnosima primjenjuju propise Europske unije o pitanjima koja obuhvaća ova Konvencija, ne dovodeći u pitanje cilj i svrhu ove Konvencije ni njezinu punu primjenu u odnosu na druge stranke. Isto vrijedi za druge stranke u mjeri u kojoj su obvezane takvim propisima.

1.   Izmjene ove Konvencije može predložiti svaka stranka, Odbor ministara Vijeća Europe ili Konferencija stranaka.

2.   Glavni tajnik Vijeća Europe informira stranke o svakoj predloženoj izmjeni.

3.   Sve izmjene koje predloži stranka ili Odbor ministara dostavljaju se Konferenciji stranaka, koja Odboru ministara dostavlja svoje mišljenje o predloženim izmjenama.

4.   Odbor ministara razmatra predložene izmjene i mišljenje Konferencije stranaka te može odobriti izmjene.

5.   Tekst svake izmjene koju Odbor ministara odobri u skladu sa stavkom 4. podnosi se strankama radi prihvaćanja.

6.   Svaka izmjena odobrena u skladu sa stavkom 4. stupa na snagu tridesetog dana od dana nakon što sve stranke izvijeste glavnog tajnika o tome da su je prihvatile.

1.   Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje zemljama članicama Vijeća Europe, zemljama nečlanicama koje su sudjelovale u njezinu sastavljanju i Europskoj uniji.

2.   Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju polažu se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

3.   Ova Konvencija stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma kad je pet potpisnica, od kojih su najmanje tri zemlje članice Vijeća Europe, izrazilo svoj pristanak da budu obvezane ovom Konvencijom u skladu sa stavkom 2.

4.   Za potpisnicu koja naknadno da svoj pristanak da je ova Konvencija obvezuje, ona stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana polaganja isprave o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju.

1.   Nakon stupanja na snagu ove Konvencije Odbor ministara Vijeća Europe može, nakon konzultacija sa strankama ove Konvencije i dobivanja njihova jednoglasnog pristanka, pozvati bilo koju zemlju nečlanicu Vijeća Europe koja nije sudjelovala u njezinoj izradi da ovoj Konvenciji pristupi odlukom koju donese većina predviđena u članku 20.d Statuta Vijeća Europe i jednoglasnom odlukom predstavnika stranaka koji imaju ovlasti biti u Odboru ministara.

2.   Za svaku zemlju pristupnicu ova Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma polaganja isprave o pristupanju kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

1.   Svaka zemlja ili Europska unija mogu, u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, navesti područja na kojima će se ova Konvencija primjenjivati.

2.   Svaka stranka može u bilo kojem trenutku izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe proširiti područje primjene ove Konvencije na bilo koje drugo područje navedeno u toj izjavi. Na tom prostoru ova Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma na koji glavni tajnik primi tu izjavu.

3.   Svaka izjava dana na temelju prethodna dva stavka može se povući za bilo koje područje na koje se odnosi, i to slanjem obavijesti glavnom tajniku Vijeća Europe. Povlačenje počinje proizvoditi učinke prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma na koji glavni tajnik primi takvu obavijest.

1.   Savezna država može zadržati pravo na preuzimanje obveza na temelju ove Konvencije u skladu sa svojim temeljnim načelima kojima se uređuje odnos između njezine središnje vlade i članica saveza ili drugih sličnih teritorijalnih jedinica, pod uvjetom da se ova Konvencija primjenjuje na središnju vladu savezne države.

2.   S obzirom na odredbe ove Konvencije čija je primjena u nadležnosti članica saveza ili drugih sličnih teritorijalnih jedinica koje prema ustavnom sustavu saveza nisu obvezne poduzimati zakonodavne mjere, savezna vlada izvješćuje nadležna tijela tih članica o navedenim odredbama i dostavlja svoje pozitivno mišljenje, potičući ih da poduzmu odgovarajuće mjere za njihovu provedbu.

1.   Svaka stranka Konvencije može u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju izjaviti da koristi pravo iz članka 33. stavka 1. slanjem pisane obavijesti glavnom tajniku Vijeća Europe.

2.   To je jedina dopuštena rezerva prema ovoj Konvenciji.

1.   Svaka stranka može u bilo kojem trenutku otkazati ovu Konvenciju slanjem obavijesti glavnom tajniku Vijeća Europe.

2.   Takvo otkazivanje proizvodi učinak prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma na koji glavni tajnik primi obavijest.