1

Svojom žalbom Grail LLC traži poništenje presude Općeg suda Europske unije od 13. srpnja 2022., Illumina/Komisija (T‑227/21, EU:T:2022:447) kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje, kao prvo, Odluke Komisije C(2021) 2847 final od 19. travnja 2021. o prihvaćanju zahtjeva francuskog tijela za tržišno natjecanje za ispitivanje koncentracije radi stjecanja isključive kontrole društva Illumina, Inc. nad društvom Grail, Inc. (predmet COMP/M.10188 – Illumina/Grail), kao drugo, odluka Komisije C(2021) 2848 final, C(2021) 2849 final, C(2021) 2851 final, C(2021) 2854 final i C(2021) 2855 final od 19. travnja 2021. o prihvaćanju zahtjevâ grčkog, belgijskog, norveškog, islandskog i nizozemskog tijela za tržišno natjecanje da se pridruže tom zahtjevu za upućivanje predmeta te, kao treće, Komisijina dopisa od 11. ožujka 2021. kojim se društva Illumina i Grail obavještavaju o navedenom zahtjevu za upućivanje predmeta.

2

Aktima podnesenima tajništvu Suda 9. siječnja 2023., association française des juristes d’entreprise (Francusko udruženje korporativnih pravnika (AFJE)) i European Company Lawyers Association (Europsko udruženje korporativnih pravnika (ECLA)), tražili su, na temelju članka 40. drugog stavka Statuta Suda Europske unije i članaka 130. i 190. Poslovnika Suda, da im se dopusti intervencija u ovom predmetu u potporu Grailovu zahtjevu.

3

Nakon što je tajnik Suda u skladu s člankom 131. stavkom 1. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 190. stavka 1. tog Poslovnika, dostavio strankama zahtjeve za intervenciju koje su podnijeli AFJE i ECLA, Illumina, Grail i Komisija podnijeli su očitovanja o tim zahtjevima u za to određenom roku.

4

Dok su Illumina i Grail naveli da se slažu s tim zahtjevima za intervenciju, Komisija je pak zahtijevala da se navedeni zahtjevi odbiju.

Zahtjevi za intervenciju

5

Na temelju članka 40. drugog stavka Statuta Suda Europske unije, svaka osoba koja dokaže svoj pravni interes za ishod postupka pred Sudom, osim postupaka među državama članicama, među institucijama Unije ili između država članica i institucija Unije, može se uključiti u taj postupak.

6

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pojam „pravni interes za ishod postupka” u smislu te odredbe treba definirati s obzirom na predmet spora i shvatiti kao izravan i stvaran interes za ishod koji se isključivo odnosi na sam zahtjev, a ne kao interes u odnosu na istaknute razloge ili argumente. Naime, izraz „ishod postupka” upućuje na konačnu odluku koja se zahtijeva, kakva bi se nalazila u izreci buduće presude (rješenje predsjednika Suda od 7. veljače 2019., Bayer CropScience i Bayer/Komisija, C‑499/18 P, neobjavljeno, EU:C:2019:107, t. 5. i navedena sudska praksa).

7

U tom pogledu osobito valja provjeriti utječe li osporavani akt izravno na podnositelja zahtjeva za intervenciju i je li njegov pravni interes za ishod postupka nedvojben. Međutim, u načelu, pravni interes za ishod postupka može se smatrati dovoljno izravnim samo ako taj ishod može izmijeniti pravni položaj podnositelja zahtjeva za intervenciju (rješenje predsjednika Suda od 27. veljače 2019., Uniwersytet Wrocławski i Poljska/REA, C‑515/17 P i C‑561/17 P, neobjavljeno, EU:C:2019:174, t. 8. i navedena sudska praksa).

8

Međutim, iz ustaljene sudske prakse također proizlazi da reprezentativnom strukovnom udruženju, kojem je svrha zaštita interesa njegovih članova, može biti dozvoljena intervencija ako se u sporu javljaju temeljna pitanja koja mogu utjecati na navedene interese (rješenja predsjednika Suda od 1. listopada 2019., Komisija/Ville de Paris i dr., C‑179/19 P, neobjavljeno, EU:C:2019:836, t. 7. i od 1. rujna 2022., Google i Alphabet/Komisija, neobjavljeno, EU:C:2022:667, C‑48/22 P, t. 7. i navedena sudska praksa). Stoga, zahtjev koji se odnosi na izravan i stvaran interes takvog udruženja za ishod spora treba smatrati ispunjenim ako to udruženje dokaže da se nalazi u takvoj situaciji i to neovisno o pitanju može li ishod spora izmijeniti pravni položaj udruženja kao takvog.

9

Naime, cilj takvog širokog tumačenja prava na intervenciju u korist reprezentativnih strukovnih udruženja jest omogućiti da se bolje ocijeni kontekst predmeta pokrenutih pred sudom Unije, istovremeno izbjegavajući višestruke pojedinačne intervencije kojima se ugrožava učinkovitost i dobro odvijanje postupka (vidjeti u tom smislu rješenja predsjednika Suda od 17. lipnja 1997., National Power i PowerGen/Komisija, C‑151/97 P(I) i C‑157/97 P(I), EU:C:1997:307, t. 66. i od 1. listopada 2019., Komisija/Ville de Paris i dr., C‑179/19 P, neobjavljeno, EU:C:2019:836, t. 12.). Međutim, za razliku od fizičkih ili pravnih osoba koje djeluju za vlastiti račun, reprezentativna strukovna udruženja mogu podnijeti zahtjev za intervenciju u sporu koji se vodi pred Sudom ne kako bi branila pojedinačne interese, nego kako bi branila kolektivne interese svojih članova. Naime, intervencija takvog udruženja pruža perspektivu svih tih kolektivnih interesa, na koje utječe temeljno pitanje o kojem ovisi ishod spora i stoga može omogućiti Sudu da bolje ocijeni kontekst u kojem mu je podnesen predmet.

10

Stoga, u skladu s ustaljenom sudskom praksom navedenom u točki 8. ovog rješenja i, konkretnije, kao što to proizlazi iz sudske prakse Općeg suda (vidjeti rješenje predsjednika trećeg proširenog vijeća Općeg suda od 6. listopada 2021., Illumina/Komisija, T‑227/21, EU:T:2021:672, t. 24. i navedena sudska praksa), udruženju se može dopustiti intervencija u predmet, kao prvo, ako ono zastupa velik broj poduzetnika koji posluju u sektoru o kojem je riječ, kao drugo, ako njegova svrha uključuje zaštitu interesa njegovih članova, kao treće, ako se u predmetu javljaju temeljna pitanja koja utječu na funkcioniranje sektora o kojem je riječ i stoga, kao četvrto, ako na interese njegovih članova znatno može utjecati buduća presuda.

11

S obzirom na te okolnosti, koje valja potvrditi, valja ispitati osnovanost zahtjeva za intervenciju koje su podnijeli AFJE i ECLA.

12

U prilog svojim zahtjevima, AFJE i ECLA tvrde, kao prvo, da zastupaju velik broj članova koji posluju u gospodarskom sektoru na koji se odnosi koncentracija o kojoj je riječ u ovom predmetu. Naime, AFJE tvrdi da zastupa cijelu zajednicu korporativnih pravnika na francuskom državnom području i pokriva sve sektore francuskog gospodarstva. Kad je riječ o AFJE‑u, on navodi da je krovna organizacija 22 europska udruženja korporativnih pravnika te stoga zastupa zajedničke interese udruženja korporativnih pravnika koja pokrivaju sve sektore europskog gospodarstva. Kao drugo, zadaća AFJE‑a i ECLA‑a, čiji je cilj očuvanje vladavine prava i načela pravne sigurnosti u Europi, jest braniti i zaštititi interese svojih članova. Kao treće, u ovom se predmetu javljaju temeljna pitanja koja se odnose na tumačenje članka 22. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.) i koja mogu utjecati na pravne poslove u različitim gospodarskim sektorima. Kao četvrto, ishod žalbe može znatno utjecati na interese koje zastupaju AFJE i ECLA. Konkretno, kad je riječ o koncentracijama, korporativni pravnici trebaju biti u mogućnosti provoditi jasne i predvidljive postupke kako bi se izbjeglo da poduzetnicima koji ih zapošljavaju poteškoće stvara regulatorno tijelo nadležno za kontrolu tih koncentracija ili da budu prisiljeni prekinuti već pokrenutu, odnosno okončanu koncentraciju.

13

Međutim, na temelju te argumentacije ne mogu se prihvatiti ovi zahtjevi za intervenciju.

14

Kao prvo, AFJE i ECLA ne tvrde da na njihove interese ili na interese njihovih članova utječe ishod ovog postupka u smislu sudske prakse navedene u točkama 6. i 7. ovog rješenja. Naime, s obzirom na činjenicu da se ni na ta udruženja ni na njihove članove ne odnosi koncentracija o kojoj je riječ u ovom predmetu, što oni uostalom ni ne tvrde, izreka buduće presude ne može imati učinak na njihov pravni položaj.

15

Kao drugo, AFJE i ECLA nisu dokazali da oni, kao prvo, u skladu s načelima navedenima u točki 10. ovog rješenja, zastupaju velik broj poduzetnika koji posluju u sektoru na koji se odnosi koncentracija o kojoj je riječ u ovom predmetu, kao drugo, da se u tom predmetu mogu javiti temeljna pitanja koja utječu na funkcioniranje tog sektora i, kao treće, da na interese njegovih članova u znatnoj mjeri može utjecati buduća presuda.

16

Naime, valja napomenuti da se koncentracija o kojoj je riječ u ovom predmetu odnosi na sektor krvnih pretraga za rano otkrivanje raka sekvenciranjem genoma nove generacije (next‑generation sequencing, pod nazivom NGS) i općenitije, farmaceutski sektor i/ili sektor medicinskih proizvoda.

17

U tom pogledu, valja istaknuti da, iako je, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 9. ovog rješenja, cilj takvog širokog tumačenja prava na intervenciju u korist reprezentativnih strukovnih udruženja omogućiti da se bolje ocijeni kontekst predmeta pokrenutih pred sudom Unije, istovremeno izbjegavajući višestruke pojedinačne intervencije kojima se ugrožava učinkovitost i dobro odvijanje postupka, njegov cilj ipak nije omogućiti intervenciju udruženja koja nisu reprezentativna i koja imaju samo neizravan i hipotetski interes za ishod postupka.

18

Kad bi Sud prihvatio da udruženje koje zastupa korporativne pravnike može intervenirati u slučaju kao što je onaj o kojem je riječ u ovom predmetu na temelju razloga kao što su oni koje su iznijeli AFJE i ECLA, iz toga bi proizašlo da takvo udruženje može intervenirati u većini postupaka pred sudovima Unije koji uključuju tumačenje odredbe prava Unije koja je obuhvaćena područjem tržišnog natjecanja jer se na slične razloge uvijek može pozvati u postupcima te vrste.

19

Prema tome, s obzirom na prethodno navedeno, valja zaključiti da neovisno o tome jesu li AFJE i ECLA reprezentativna strukovna udruženja i uključuje li njihov cilj zaštitu interesa njihovih članova, oni nisu dokazali da imaju pravni interes za ishod postupka u smislu članka 40. drugog stavka Statuta Suda Europske unije. Slijedom toga, zahtjeve za intervenciju treba odbiti.

20

Taj se zaključak ne dovodi u pitanje činjenicom da su sudovi Unije u određenim predmetima dopustili intervenciju reprezentativnih strukovnih udruženja odvjetnika i pravnih savjetnika jer su se ti predmeti odnosili na temeljna pitanja koja mogu utjecati na interese njihovih članova. U tom pogledu osobito valja istaknuti da se pravno pitanje koje se postavilo u predmetu u kojem je doneseno rješenje predsjednika Suda od 5. srpnja 2018., Uniwersytet Wrocławski i Poljska/REA (C‑515/17 P i C‑561/17 P, neobjavljeno, EU:C:2018:553) odnosilo na poštovanje uvjeta neovisnosti koji se zahtijeva u slučaju kad stranku pred sudovima Unije pravno zastupa pravni savjetnik kojeg za stranku vezuje ugovor uređen građanskim pravom o pružanju usluga vanjskog stručnjaka te je to pitanje stoga temeljno pitanje koje može utjecati na interese strukovnog udruženja koje zastupa pravne savjetnike.

21

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da AFJE i ECLA nisu dokazali da imaju pravni interes za ishod postupka u smislu članka 40. drugog stavka Statuta Suda Europske unije i da stoga zahtjeve za intervenciju koje su podnijela ta udruženja treba odbiti.

Troškovi

22

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju njegova članka 184. stavka 1. tog Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da AFJE i ECLA nisu uspjeli u svojim zahtjevima za intervenciju i da je Komisija podnijela zahtjev da im se naloži snošenje troškova, valja odlučiti da će snositi troškove koji se odnose na ove zahtjeve za intervenciju.

1.

Odbijaju se zahtjevi za intervenciju koje su podnijeli association française des juristes d’entreprise (Francusko udruženje korporativnih pravnika (AFJE)) i European Company Lawyers Association (Europsko udruženje korporativnih pravnika (ECLA)).

2.

Francusko udruženje korporativnih pravnika (AFJE) i Europsko udruženje korporativnih pravnika (ECLA) snosit će troškove koji se odnose na ove zahtjeve za intervenciju.