(1)

Direktivom (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća (3) olakšava se prekogranična razmjena informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama, čime se smanjuje nekažnjavanje nerezidentnih prekršitelja. Učinkovita prekogranična istraga prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama i izvršavanje sankcija poboljšavaju sigurnost na cestama jer potiču nerezidentne vozače da čine manje prekršaja i opreznije voze.

(2)

Time što su građani Unije upoznati s važećim pravilima o sigurnosti prometa na cestama i primjenjivim sankcijama u različitim državama članicama te time što znaju da su neizbježne sankcije vrlo vjerojatne, promiče se sigurnost prometa na cestama i smanjuje broj prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama i opasnosti u cestovnom prometu.

(3)

Iskustvo tijela kaznenog progona uključenih u istragu prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama pokazalo je da se aktualnim tekstom Direktive (EU) 2015/413 ne olakšava učinkovita istraga prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama koje čine nerezidentni vozači i izvršavanje novčanih kazni u željenoj mjeri. To dovodi do relativnog izostanka kažnjavanja nerezidentnih vozača i negativno utječe na sigurnost prometa na cestama u Uniji. Nadalje, temeljna i postupovna prava nerezidentnih vozača ne poštuju se uvijek u kontekstu prekograničnih istraga, posebno zbog nedostatka transparentnosti u određivanju iznosa novčanih kazni i žalbenim postupcima. Stoga je cilj ove Direktive poboljšati učinkovitost istrage prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama počinjenih vozilima registriranima u državi članici koja nije država članica u kojoj je počinjen prekršaj („država članica prekršaja”). Time bi se doprinijelo ostvarenju cilja Unije da se do 2050. broj smrtnih slučajeva u svim vrstama prijevoza svede gotovo na nulu i ojačalo zaštitu temeljnih i postupovnih prava nerezidentnih vozača.

(4)

U Okviru politike EU-a za sigurnost na cestama za razdoblje 2021.–2030. - sljedeći koraci za ostvarenje „vizije nula” od 19. lipnja 2019. Komisija je ponovno istaknula svoju predanost ambicioznom cilju da se do 2050. na cestama Unije broj smrtnih slučajeva i teških ozljeda svede gotovo na nulu („Vizija nula”) te srednjoročnom cilju da se do 2030. broj smrtnih slučajeva i teških ozljeda smanji za 50 %, što je izvorni cilj iz Izjave iz Vallette o sigurnosti na cestama koju su ministri prometa država članica Unije donijeli 29. ožujka 2017. Kako bi se postigli ti ciljevi, Komisija je u svojoj komunikaciji od 9. prosinca 2020. naslovljenoj „Strategija za održivu i pametnu mobilnost – usmjeravanje europskog prometa prema budućnosti” najavila svoju namjeru da se revidira Direktiva (EU) 2015/413.

(5)

Područje primjene Direktive (EU) 2015/413 trebalo bi proširiti na druge prometne prekršaje protiv sigurnosti prometa na cestama kako bi se osiguralo jednako postupanje prema vozačima. S obzirom na pravnu osnovu na temelju koje je donesena Direktiva (EU) 2015/413, odnosno članak 91. stavak 1. točku (c) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), prekršajima koje treba dodati u tu direktivu trebalo bi dokazati izravnu povezanost sa sigurnošću na cestama tako što se uzimaju u obzir opasno i nepromišljeno ponašanje koje predstavlja ozbiljan rizik za sudionike u cestovnom prometu. Proširenje područja primjene Direktive (EU) 2015/413 trebalo bi odražavati i tehnički napredak u automatskom otkrivanju prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama.

(6)

Prometni prekršaji protiv sigurnosti prometa na cestama smatraju se upravnim prekršajima ili kaznenim djelima u nacionalnom pravu. Stoga, ovisno o primjenjivim nacionalnim postupcima, zbog takvih prekršaja upravna ili pravosudna tijela mogla bi pokrenuti postupke pred sudovima nadležnima za upravne ili kaznene stvari. U većini slučajeva takve prometne prekršaje protiv sigurnosti prometa na cestama obrađuju države članice u okviru masovne obrade, što u slučajevima u kojima se u skladu s pravom države članice prekršaja kao preduvjet za izricanje relevantne sankcije zahtijeva točna identifikacija vozača, sprečava učinkovitu primjenu i/ili izdavanje Europskog istražnog naloga. Uvjeti za izdavanje Europskog istražnog naloga utvrđeni u članku 6. Direktive 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) u većini slučajeva nisu ispunjeni te se stoga ta direktiva ne može primijeniti, posebno ako se prekršaji kvalificiraju kao upravni. U tom kontekstu nacionalna tijela države članice prekršaja, kako bi mogla utvrditi identitet počinitelja s onom razinom sigurnosti koja se zahtijeva u njihovu nacionalnom pravu, trebala bi imati na raspolaganju učinkovit postupak za traženje uzajamne pomoći od relevantnih nacionalnih tijela države članice u kojoj je registrirano vozilo s kojim je počinjen prekršaj („država članica registracije”) ili države članice boravišta dotične osobe. Taj bi se postupak trebao temeljiti na jasno definiranim mjerama koje nemaju velikog utjecaja na prava dotičnih osoba. Međutim, time se ne bi trebale dovoditi u pitanje situacije u kojima se u pojedinačnim slučajevima smatra da su uvjeti za primjenu Direktive 2014/41/EU ispunjeni te bi u tom slučaju postupke koji su utvrđeni u toj direktivi trebale primjenjivati one države članice koje su obvezane tom direktivom. Trebalo bi podsjetiti na to da se pravosudna suradnja u kaznenim stvarima uređuje posebnim pravnim okvirom Unije, koji se temelji na načelu uzajamnog priznavanja presuda i sudskih odluka. Stoga je nužno da se primjenom Direktive (EU) 2015/413, kako je izmijenjena ovom Direktivom, ne ugrožavaju prava i obveze država članica koje proizlaze iz drugog primjenjivog prava Unije u kaznenim stvarima, a posebno onih utvrđenih u Okvirnoj odluci Vijeća 2005/214/PUP (5) u pogledu uzajamnog priznavanja novčanih kazni i Direktivi 2014/41/EU u pogledu postupaka za prikupljanje dokaza i članku 5. Konvencije o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije, koju je donijelo Vijeće u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji (6), u pogledu postupaka za slanje i dostavu podnesaka. Nadalje, provedba Direktive (EU) 2015/413 ne bi trebala utjecati ni na kaznene postupke kojima se zahtijevaju posebna jamstva za dotične pojedince i postupovna jamstva za osumnjičene i optužene osobe, sadržana u direktivama 2010/64/EU (7), 2012/13/EU (8), 2013/48/EU (9), (EU) 2016/343 (10), (EU) 2016/800 (11) i (EU) 2016/1919 (12) Europskog parlamenta i Vijeća.

(7)

Trebalo bi definirati odgovornosti i nadležnosti nacionalnih kontaktnih točaka kako bi se osigurala njihova neometana suradnja sa svim nadležnim tijelima uključenima u istragu prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama koji su obuhvaćeni područjem primjene Direktive (EU) 2015/413, kako je izmijenjena ovom Direktivom. Nacionalne kontaktne točke uvijek bi trebale biti dostupne takvim nadležnim tijelima i odgovarati na njihove zahtjeve bez nepotrebne odgode. To bi trebao biti slučaj neovisno o prirodi prekršaja ili pravnom statusu nadležnog tijela, a posebno neovisno o tome ima li nadležno tijelo nacionalnu ili podnacionalnu ili lokalnu nadležnost.

(8)

Osnove sustava prekogranične razmjene informacija uspostavljenog Direktivom (EU) 2015/413 pokazale su se učinkovitima. Međutim, potrebna su daljnja poboljšanja i prilagodbe kako bi se riješili problemi nastali zbog nedostatka podataka, ili pogrešnih ili netočnih podataka. Stoga bi državama članicama trebalo nametnuti daljnje obveze u pogledu potrebe da određeni podaci u relevantnim bazama podataka budu dostupni i ažurirani kako bi se povećala učinkovitost razmjene informacija.

(9)

Niz država članica sada se suočava s time da se teški prometni prekršaji protiv sigurnosti prometa na cestama čine automobilima unajmljenima u drugim državama članicama. Vozači takvih unajmljenih automobila koji počine prometni prekršaj protiv sigurnosti prometa na cestama ostaju nekažnjeni jer mogu iskoristiti razlike u pravilima među državama članicama, kao i nedostatke u pogledu razmjene informacija i uzajamne pomoći.

(10)

Nacionalnoj kontaktnoj točki države članice prekršaja trebalo bi dopustiti automatizirano pretraživanje registara vozila radi preuzimanja podataka o krajnjim korisnicima vozila ako su takve informacije već dostupne. Nadalje, trebalo bi utvrditi razdoblje čuvanja podataka u pogledu identiteta prethodnih posjednika, vlasnika i krajnjih korisnika vozilâ kako bi se nadležnim tijelima pružile odgovarajuće informacije koje su im potrebne za istragu.

(11)

Može se dogoditi da dotična osoba ne poznaje pravni sustav države članice prekršaja niti ne govori službeni jezik ili jezike te države te bi stoga temeljna i postupovna prava dotičnih osoba trebalo bolje zaštititi. Kako bi se postigao taj cilj, trebalo bi utvrditi obvezne minimalne zahtjeve za sadržaj obavijesti o prometnom prekršaju, a trenutačni predložak pisane obavijesti koji sadržava samo osnovne informacije, kako je utvrđen u Prilogu II. Direktivi (EU) 2015/413, više ne bi trebalo upotrebljavati.

(12)

U najmanju ruku, u obavijesti o prometnom prekršaju trebalo bi se koristiti formulacijom koju mogu razumjeti osobe bez pravne izobrazbe i trebala bi uključivati detaljne informacije o pravnoj klasifikaciji i pravnim posljedicama prometnog prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama, posebno s obzirom na to da sankcije za prekršaje obuhvaćene područjem primjene Direktive (EU) 2015/413, kako je izmijenjena ovom Direktivom, ne moraju biti novčane prirode, kao što su ograničenja prava počinitelja na upravljanje vozilom. Prava na obranu trebalo bi poduprijeti i pružanjem detaljnih informacija o tome gdje, kada i kako ostvariti ta prava u državi članici prekršaja. U tom bi pogledu nerezidentima trebalo dati dovoljno vremena za traženje pravnog lijeka, primjerice žalbe. Ako je primjenjivo, trebalo bi dostaviti i opis postupaka u odsutnosti jer se dotična osoba možda ne planira vratiti u državu članicu prekršaja kako bi sudjelovala u postupku. Mogućnosti plaćanja i načini ublažavanja opsega sankcija također bi trebali biti lako razumljivi kako bi se potaknula dobrovoljna suradnja. Naposljetku, budući da bi obavijest o prometnom prekršaju trebala biti prvi dokument koji dotična osoba primi, ona bi trebala sadržavati informacije navedene u članku 13. Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (13), koje bi, na temelju članka 13. stavka 2. točke (d) te direktive, trebale uključivati informacije o izvoru osobnih podataka, te informacije navedene u člancima 13. i 14. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (14). Te bi informacije trebalo navesti u obavijesti o prometnom prekršaju izravno ili upućivanjem na mjesto na kojem su stavljene na raspolaganje. Države članice trebaju pomoći sudionicima u prometu na cestama u provjeri vjerodostojnosti obavijesti o prometnom prekršaju i naknadnih dokumenata. U tu svrhu države članice trebaju međusobno i s Komisijom na siguran način razmjenjivati predloške obavijesti o prometnim prekršajima i predloške naknadnih dokumenata koje su izdala njihova nadležna tijela, a koji se upotrebljavaju u prekograničnim slučajevima. Države članice također se trebaju međusobno obavješćivati o nadležnim tijelima koja imaju pravo izdavati te obavijesti o prometnim prekršajima i naknadne dokumente.

(13)

Ako je nerezidentni vozač provjeren na licu mjesta u okviru kontrole cestovnog prometa i takva radnja dovede do pokretanja daljnjih postupaka u vezi s prometnim prekršajem protiv sigurnosti prometa na cestama, obavijest o prometnom prekršaju trebalo bi poslati nerezidentnom vozaču. U slučajevima provjera na licu mjesta u vezi s prometnim prekršajem protiv sigurnosti prometa na cestama koji je počinio nerezidentni vozač i ako je nadležno tijelo izvršilo sankciju povezanu s počinjenim prekršajem tako što je vozaču nametnulo plaćanje novčane kazne na licu mjesta, nerezidentnom vozaču na licu mjesta trebalo bi pružiti samo određene bitne elemente obavijesti o prometnom prekršaju.

(14)

Kako bi se osiguralo da je dotična osoba ona koja stvarno prima obavijest o prometnom prekršaju i sve naknadne dokumente te kako bi se izbjeglo pogrešno uključivanje trećih strana na koje se to ne odnosi, ovom Direktivom trebalo bi utvrditi pravila o dostavi obavijesti o prometnom prekršaju i naknadnih dokumenata.

(15)

Obavijest o prometnom prekršaju i sve bitne naknadne dokumente trebalo bi poslati na jeziku dokumenta za registraciju vozila. U slučajevima kada se obavijest o prometnom prekršaju i naknadni dokumenti šalju na jeziku koji dotična osoba ne razumije, dotičnoj osobi trebalo bi omogućiti da zatraži da se naknadni dokumenti pošalju na jednom dodatnom službenom jeziku institucija Unije po izboru koji nije jezik dokumenta za registraciju vozila. Nadležno tijelo države članice prekršaja trebalo bi odobriti taj zahtjev.

(16)

Trebalo bi osigurati učinkovito pravno preispitivanje u slučajevima da nadležna tijela države članice prekršaja ne postupaju u skladu s jezičnim standardima i pravilima o dostavi pismena utvrđenima u ovoj Direktivi te vlastitim nacionalnim zakonima.

(17)

U slučajevima kada se dotična osoba ne može identificirati s onom razinom sigurnosti koja se zahtijeva u pravu države članice prekršaja na temelju informacija dobivenih iz registra vozila, države članice trebale bi surađivati kako bi sa sigurnošću utvrdile identitet dotične osobe. U tu bi svrhu trebalo uvesti postupak uzajamne pomoći u cilju identifikacije dotične osobe, bilo putem zahtjeva za potvrdu, na temelju informacija koje već posjeduje nadležno tijelo države članice prekršaja, bilo putem zahtjeva za ciljanu istragu koju trebaju provesti relevantna nadležna tijela države članice registracije ili države članice boravišta.

(18)

Nadležna tijela država članica trebala bi se koristiti standardnim elektroničkim obrascem za zahtjev i odgovor za uzajamnu pomoć kako bi dostavila dodatne informacije koje je zatražilo nadležno tijelo države članice prekršaja, potrebne za identifikaciju dotične osobe. Države članice trebale bi se koristiti svojim nacionalnim kontaktnim točkama kako bi omogućile vrlo siguran i djelotvoran prijenos odlaznih zahtjeva za uzajamnu pomoć i dolaznih odgovora na te zahtjeve. Zatražene informacije trebale bi se prikupiti bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju unutar rokova navedenih u ovoj Direktivi. Pri prikupljanju informacija i odgovaranju na zahtjev za pomoć, država članica registracije ili država članica boravišta koja je primila zahtjev vodi računa i o potrebi da se dotična osoba pravodobno obavijesti, kao i o potrebi da država članica prekršaja koja je podnijela zahtjev može pravodobno poduzeti potrebne korake, posebno uzimajući u obzir zastare utvrđene u okviru nacionalnog prava države članice prekršaja.

(19)

Nadležno tijelo države članice registracije ili države članice boravišta trebalo bi konkretno utvrditi razloge na temelju kojih može odbiti pružanje uzajamne pomoći pri identifikaciji dotične osobe. Posebno bi trebalo uvesti zaštitne mjere kako bi se prilikom pružanja uzajamne pomoći izbjeglo otkrivanje identiteta zaštićenih osoba, kao što su zaštićeni svjedoci.

(20)

Državama članicama trebalo bi dopustiti primjenu istih nacionalnih postupaka koje bi primijenile da je prometni prekršaj protiv sigurnosti prometa na cestama počinio jedan od njihovih rezidenata kako bi se identificirala dotična osoba koja nije njihov rezident. Pravnu sigurnost trebalo bi ojačati u pogledu primjenjivosti posebnih mjera poduzetih u okviru takvih postupaka, posebno u pogledu dokumenata u kojima se zahtijeva potvrđivanje ili poricanje počinjenja prekršaja ili nametanje obveza dotičnim osobama da surađuju u identifikaciji odgovorne osobe. Budući da bi te mjere trebale imati iste pravne učinke na dotične osobe kao i u domaćim predmetima, te bi osobe isto tako trebale uživati jednake standarde temeljnih i postupovnih prava.

(21)

Ako je pravom Unije ili nacionalnim pravom izričito predviđen pristup ili mogućnost razmjene informacija iz drugih nacionalnih baza podataka ili baza podataka Unije za potrebe Direktive (EU) 2015/413, države članice trebale bi imati mogućnost razmjene informacija upotrebom takvih baza podataka, poštujući pritom temeljna prava dotičnih nerezidentnih osoba.

(22)

Ako pismena nije moguće dostaviti poštom, preporučenom dostavom, preporučenom poštom ili jednakovrijednim elektroničkim sredstvima, nadležnom tijelu države članice prekršaja trebalo bi dopustiti da se za dostavu pismena i priopćenja dotičnoj osobi, u skladu s njezinim vlastitim nacionalnim pravom kojim se uređuje dostava pismena, osloni na nadležno tijelo države članice registracije ili države članice boravišta. Države članice trebale bi se koristiti svojim nacionalnim kontaktnim točkama kako bi omogućile siguran i djelotvoran prijenos odlaznog zahtjeva za dostavu postupovnih akata i dolaznog odgovora na njega.

(23)

Potrebno je naglasiti da postoji značajan problem neizvršavanja u pogledu prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama koje su počinili nerezidenti i da izmjene članka 1. Okvirne odluke Vijeća 2005/214/PUP, kojom se utvrđuje definicija odluke, možda neće biti dovoljne za učinkovito rješavanje tog problema.

(24)

Budući da Okvirna odluka 2005/214/PUP nije prilagođena masovnoj obradi prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama, za koje se male novčane kazne često smatraju upravnim, i kako bi se osiguralo jednako postupanje prema rezidentnim i nerezidentnim vozačima, trebalo bi uspostaviti posebne odredbe u ovoj Direktivi kako bi se državama članicama omogućilo prekogranično izvršavanje upravnih odluka o novčanim kaznama za prekršaje u cestovnom prometu te pružanje uzajamne pomoći za to izvršavanje. To ne isključuje primjenu Okvirne odluke 2005/214/PUP.

(25)

Komisija u suradnji s državama članicama treba preispitati rješenja za prekogranični elektronički pristup registrima prometnih prekršaja kojima upravljaju nacionalna tijela kako bi se procijenili načini za poboljšanje pristupa građana obavijestima o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama i naknadnim dokumentima koji su im upućeni.

(26)

Zahtjev za otkrivanje podataka iz registra vozila i razmjenu podatkovnih elemenata u prekograničnim predmetima trebalo bi podnositi putem jedinstvenog elektroničkog sustava. Stoga bi se na temelju već postojećeg tehničkog okvira automatizirano pretraživanje podataka iz registra vozila na temelju Direktive (EU) 2015/413 trebalo provoditi samo upotrebom vrlo sigurne softverske aplikacije Europskog informacijskog sustava prometnih i vozačkih dozvola (EUCARIS) i njezinih izmijenjenih verzija. Ta bi softverska aplikacija trebala omogućiti brzu, troškovno učinkovitu, sigurnu i pouzdanu razmjenu konkretnih podataka iz registra vozila među državama članicama i time povećati učinkovitost istrage prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama. Države članice ne bi trebale razmjenjivati informacije drugim sredstvima, koja bi bila manje isplativa i možda ne bi osigurala zaštitu prenesenih podataka. U postupku razmjene podataka iz registra vozila, nadležna tijela mogla bi naići na neuobičajene zahtjeve koji bi mogli dovesti do sumnje na zlouporabu postupka razmjene informacija zbog čega bi se moglo zatražiti da nadležna tijela poduzmu odgovarajuće mjere. Takvi neuobičajeni zahtjevi mogli bi posebno biti zahtjevi koji su neuobičajeni po svojoj učestalosti ili sadržaju, koji su iznenadni ili oni koji se odnose samo na određene prekršaje. Države članice trebale bi sustav EUCARIS posebno upotrebljavati za automatizirana pretraživanja podataka iz registra vozila i uzajamnu pomoć u identifikaciji dotične osobe te uzajamnu pomoć pri dostavi obavijesti o prometnom prekršaju i naknadnih dokumenata i uzajamnu pomoć u aktivnostima izvršavanja.

(27)

Kako bi se spriječile zlouporabe do kojih je došlo tijekom provedbe Direktive (EU) 2015/413 i zaštitila temeljna prava građana na koje se odnose prekogranični postupci uspostavljeni tom direktivom, kako je izmijenjena ovom Direktivom, države članice trebale bi osigurati da njihova nadležna tijela i nacionalne kontaktne točke zadužene za provedbu Direktive (EU) 2015/413, kako je izmijenjena ovom Direktivom, u potpunosti poštuju obveze koje su im dodijeljene bez davanja ovlasti pravnim subjektima u privatnom vlasništvu ili pod privatnom upravom za aktivnosti povezane s provedbom ove Direktive. Pravo na zaštitu osobnih podataka dotičnih osoba, pravo na dobru upravu, pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje, pravo na pretpostavku nedužnosti i pravo na obranu, kao i pravilno funkcioniranje mehanizma prekogranične razmjene informacija uspostavljenog Direktivom (EU) 2015/413 posebno traže da samo imenovana nacionalna nadležna tijela i nacionalne kontaktne točke mogu pokrenuti, voditi i izvršavati postupke povezane s prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost da se nadležna tijela oslanjaju na usluge tehničke podrške koje pružaju pravni subjekti u privatnom vlasništvu ili pod privatnom upravom, kao što su poštanske usluge, postavljanje ili održavanje radara te analiza uporabe droga ili alkohola u privatnim laboratorijima. Prijelazno razdoblje od dvije godine omogućilo bi državama članicama, koje su se pri provedbi ove Direktive koristile pravnim subjektima u privatnom vlasništvu ili pod privatnom upravom, da osiguraju da njihova nadležna tijela budu potpuno operativna i da mogu upravljati postupcima koji se odnose na prekograničnu razmjenu uz potpuno poštovanje pravila utvrđenih u Direktivi (EU) 2015/413, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

(28)

Opseg informacija koje države članice dostavljaju Komisiji trebalo bi proširiti kako bi se uključili elementi koji su usko povezani s ciljem poboljšanja sigurnosti na cestama i kako bi se uključile informacije o broju prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama koje su počinili vozači vozila registriranih u trećim zemljama, a koje je otkrilo nadležno tijelo države članice. Cilj je tog proširenja omogućiti Komisiji da analizira trenutačno stanje u državama članicama i predloži inicijative na čvrstoj činjeničnoj osnovi. Kako bi se smanjilo dodatno upravno opterećenje tijela država članica i izvješćivanje uskladilo s Komisijinim kalendarom evaluacija, razdoblje izvješćivanja trebalo bi produljiti. Trebalo bi odobriti prijelazno razdoblje kako bi tekuće dvogodišnje razdoblje izvješćivanja moglo neometano završiti.

(29)

Kako bi se ostvarili ciljevi predloženi u Okviru politike EU-a za sigurnost na cestama za razdoblje 2021. – 2030.: sljedeći koraci za ostvarenje „vizije nula”, moglo bi se razmotriti pitanje na koji način postupati s prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama koje su počinili vozači vozila registriranih u trećim zemljama. U tu svrhu potrebno je istražiti različite načine jačanja suradnje i razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama između država članica i trećih zemalja, pod uvjetom da se dotičnim osobama pruži jednaka zaštita i da se poštuju pravila o prijenosu osobnih podataka trećim zemljama. Treba istražiti i namjenska digitalna rješenja. Time se ne bi dovelo u pitanje pravo država članica da s trećim zemljama sklapaju bilateralne ili multilateralne sporazume o suradnji u izvršavanju sankcija za prometne prekršaje protiv sigurnosti prometa na cestama.

(30)

Ova Direktiva ne bi trebala sprečavati države članice da međusobno sklapaju i primjenjuju bilateralne ili multilateralne sporazume u mjeri u kojoj bi takvi sporazumi nadilazili i pomogli pojednostavniti ili olakšati postupke utvrđene u ovoj Direktivi.

(31)

Budući da podaci koji se odnose na identifikaciju dotične osobe predstavljaju osobne podatke u smislu Uredbe (EU) 2016/679 i Direktive (EU) 2016/680, te da je pravni okvir Unije o postupanju s osobnim podacima znatno izmijenjen od donošenja Direktive (EU) 2015/413, odredbe o obradi osobnih podataka trebalo bi uskladiti s novim pravnim okvirom.

(32)

Na temelju članka 62. stavka 6. Direktive (EU) 2016/680 Komisija je preispitala druge pravne akte koje je donijela Unija kojima se uređuje obrada osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe iz članka 1. stavka 1. te direktive kako bi se procijenila potreba da se usklade s tom direktivom i kako bi se, prema potrebi, dali potrebni prijedlozi za izmjenu tih akata u cilju osiguravanja dosljednog pristupa u pogledu zaštite osobnih podataka unutar područja primjene te direktive. Na temelju tog preispitivanja predstavljenog u komunikaciji Komisije od 24. lipnja 2020. naslovljenoj „Daljnji koraci u usklađivanju nekadašnjeg trećeg stupa pravne stečevine s pravilima o zaštiti podataka”, Direktiva (EU) 2015/413 utvrđena je kao jedan od tih drugih akata koje je trebalo izmijeniti. Stoga bi u ovoj Direktivi trebalo pojasniti da bi obrada osobnih podataka trebala biti u skladu i s Direktivom (EU) 2016/680 ako je obrada obuhvaćena njezinim materijalnim i osobnim područjem primjene.

(33)

Svaka obrada osobnih podataka na temelju Direktive (EU) 2015/413 trebala bi biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, Direktivom (EU) 2016/680 i Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (15) ako je obrada obuhvaćena njihovim materijalnim i osobnim područjem primjene.

(34)

Pravna osnova za obradu aktivnosti potrebnih za utvrđivanje identiteta dotične osobe i dostavu obavijesti o prometnom prekršaju i naknadnih dokumenata dotičnoj osobi utvrđena je u Direktivi (EU) 2015/413, u skladu s člankom 6. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (e) i, ako je primjenjivo, s člankom 10. Uredbe (EU) 2016/679 i člankom 8. Direktive (EU) 2016/680. U skladu s istim pravilima ovom se Direktivom utvrđuje pravna osnova za obvezu država članica da obrađuju osobne podatke u svrhu pružanja uzajamne pomoći jedne drugima u identifikaciji dotičnih osoba.

(35)

U nekim državama članicama osobni podaci dotičnih nerezidenata pohranjuju se u mreži poslužitelja („oblak”). Ne dovodeći u pitanje pravila o povredi osobnih podataka utvrđena u Uredbi (EU) 2016/679 i Direktivi (EU) 2016/680 te o povredama osobnih podataka i sigurnosnim incidentima utvrđena u Direktivi (EU) 2022/2555 Europskog parlamenta i Vijeća (16), države članice trebale bi osigurati da se međusobno obavješćuju o kibernetičkim sigurnosnim incidentima povezanima s tim podacima.

(36)

Komisija bi trebala pružiti proporcionalnu financijsku potporu inicijativama kojima se poboljšava prekogranična suradnja u izvršavanju pravila o sigurnosti prometa na cestama u Uniji. Takva potpora može se pružiti i za informativne kampanje diljem Unije o razlikama u nacionalnom pravu, s posebnim naglaskom na susjedne zemlje.

(37)

Trebalo bi uspostaviti internetski portal („portal za prekograničnu razmjenu informacija o prometnim prekršajima”) kako bi se sudionicima u prometu u Uniji pružile sveobuhvatne informacije o pravilima o sigurnosti prometa na cestama koji su na snazi u državama članicama. Te informacije trebaju biti razumljive i pristupačne. Te bi informacije trebale obuhvaćati informacije o pravnim lijekovima, o svim pravima koja su dotičnim osobama dodijeljena na temelju Direktive (EU) 2015/413, kako je izmijenjena ovom Direktivom, uključujući mogućnosti odabira jezika, informacije o pravilima o zaštiti podataka i primjenjivim sankcijama, uključujući, prema potrebi, primjenjive nefinancijske posljedice, te sustave i dostupna sredstva za plaćanje novčanih kazni izrečenih u pogledu prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama. Nefinancijske posljedice odnose se na sustave kaznenih bodova ili na činjenicu da počinjenje određenog prometnog prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama može dovesti do zabrane vožnje tako što se dotičnoj osobi privremeno ili trajno oduzme vozačka dozvola.

(38)

Države članice trebale bi nastojati osigurati da se prihodi ostvareni od novčanih kazni za prometne prekršaje protiv sigurnosti prometa na cestama, koje se izvršavaju na temelju Direktive (EU) 2015/413 kako je izmijenjena ovom Direktivom, upotrebljavaju za povećanje sigurnosti na cestama i osiguravanje transparentnosti mjera sigurnosti na cestama.

(39)

Kako bi se u obzir uzeo relevantan tehnički napredak ili izmjene relevantnih pravnih akata Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi se izmjenama ažurirao Prilog ovoj Direktivi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (17) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(40)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Direktive (EU) 2015/413, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje postupaka, sadržaja i tehničkih specifikacija, uključujući mjere kibernetičke sigurnosti, za automatizirane pretrage koje se provode u vezi s istragom prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama, sadržaja standardnog elektroničkog obrasca zahtjeva i načina prijenosa informacija koje se odnose na zahtjev za uzajamnu pomoć u identifikaciji dotične osobe, sadržaja elektroničkih obrazaca za zahtjev za uzajamnu pomoć pri dostavi obavijesti o prometnom prekršaju i naknadnih dokumenata te upotrebe i održavanja portala za prekograničnu razmjenu informacija o prometnim prekršajima. Tehnička rješenja trebala bi biti usklađena s Europskim okvirom za interoperabilnost i relevantnim rješenjima za interoperabilnu Europu iz Uredbe (EU) 2024/903 Europskog parlamenta i Vijeća (18). Provedbene ovlasti trebalo bi izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Međutim, dok se ne počnu primjenjivati provedbeni akti koje je donijela Komisija, trebalo bi uspostaviti prijelazne mjere za automatiziranu razmjenu podataka iz registra vozila na temelju postojećeg elektroničkog sustava kako bi se zajamčila neometana razmjena podataka.

(41)

Države članice trebaju osigurati uspostavu odgovarajućih i učinkovitih mehanizama za izvršavanje ili naplatu novčanih kazni.

(42)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest osiguravanje visoke razine zaštite svih sudionika u prometu u Uniji i jednakog postupanja prema dotičnim osobama pojednostavnjenjem postupaka uzajamne pomoći među državama članicama u prekograničnim istragama prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama i jačanjem zaštite temeljnih prava dotičnih nerezidentnih osoba ako su ti prekršaji počinjeni vozilom koje je registrirano u državi članici koja nije država članica u kojoj je počinjen prekršaj, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka ove Direktive oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(43)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 24. travnja 2023.

(44)

Direktivu (EU) 2015/413 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

naslov Direktive zamjenjuje se sljedećim:

„Direktiva (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o olakšavanju prekogranične razmjene informacija i uzajamne pomoći u vezi s prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama”

2.

članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

3.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

4.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

5.

umeće se sljedeći članak:

6.

članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

7.

umeće se sljedeći članak:

8.

članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

(*12)  Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.)."

(*13)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).”;"

9.

umeću se sljedeći članci:

(*14)  Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.)."

(*15)  Odluka Vijeća 2008/616/PUP od 23. lipnja 2008. o provedbi Odluke 2008/615/PUP o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 12.).”;"

10.

članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

11.

članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

(*16)  Direktiva (EU) 2022/2555 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o mjerama za visoku zajedničku razinu kibersigurnosti širom Unije, izmjeni Uredbe (EU) br. 910/2014 i Direktive (EU) 2018/1972 i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 (Direktiva NIS 2) (SL L 333, 27.12.2022., str. 80.).”;"

12.

umeće se sljedeći članak:

13.

članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

(*17)  Uredba (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika za pristup informacijama, postupcima, uslugama podrške i rješavanja problema te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 295, 21.11.2018., str. 1.).”;"

14.

umeće se sljedeći članak:

15.

članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

16.

umeću se sljedeći članci:

(*18)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”;"

17.

članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

18.

Prilog I. zamjenjuje se tekstom iz Priloga ovoj Direktivi;

19.

Prilog II. briše se.