<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-627/18</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CC0627</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1084">EU:C:2019:1084</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>13</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>13</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje H. Saugmandsgaarda Øea – Predmet C‑627/18</HT></P><P><HT TYPE="SC">Nelson Antunes da Cunha</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Henrika Saugmandsgaarda Øea</HT></P><P>od <DATE ISO="20191212">12. prosinca 2019.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑627/18</HT></P><P>Nelson Antunes da Cunha Lda</P><P>protiv</P><P>Instituto de Financiamento da Agricultura e Pescas IP (IFAP)</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Administrativo e Fiscal de Coimbra (Upravni i porezni sud u Coimbri, Portugal))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Povrat nezakonite potpore</KEYWORD><KEYWORD>Rok zastare za povrat potpore</KEYWORD><KEYWORD>Rok zastare od deset godina</KEYWORD><KEYWORD>Kamate</KEYWORD><KEYWORD>Kraći rok zastare predviđen nacionalnim zakonodavstvom</KEYWORD><KEYWORD>Pravna sigurnost</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) 2015/1589</KEYWORD><KEYWORD>Članak 17. stavak 1.</KEYWORD><KEYWORD>Članak 16. stavak 2.</KEYWORD><KEYWORD>Članak 16. stavak 3.</KEYWORD><KEYWORD>Načelo djelotvornosti</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Administrativo e Fiscal de Coimbra (Upravni i porezni sud u Coimbri, Portugal) odnosi se na tumačenje članka 16. stavaka 2. i 3. te članka 17. stavka 1. Uredbe (EU) 2015/1589<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="20150713">13. srpnja 2015.</DATE> o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="248" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 248, str. 9</REF.DOC.OJ>. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="186" PAGE.FIRST="17" DATE.PUB="2017">SL 2017., L 186, str. 17</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>. U skladu s člankom 17. stavkom 1. navedene uredbe, ovlasti Europske komisije u vezi s povratom nezakonite državne potpore podliježu roku zastare od deset godina.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Taj je zahtjev upućen u okviru spora između društva Nelson Antunes da Cunha Lda i Instituta de Financiamento da Agricultura e Pescas IP (Institut za financiranje poljoprivrede i ribarstva; u daljnjem tekstu: IFAP) u pogledu izvršenja prisilnog povrata nezakonite državne potpore od društva Nelson Antunes da Cunha nakon Komisijine odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe 2015/1589, povrat te nezakonite potpore treba izvršiti u skladu s postupcima predviđenima portugalskim pravom, pod uvjetom da omogućuju stvarno izvršenje Komisijine odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U tom pogledu, u skladu s portugalskim pravom, povrat sredstava potpore podliježe roku zastare od 20 godina, čija primjena u ovom slučaju ne sprečava povrat navedenih sredstava. Suprotno tomu, što se tiče povrata kamata na predmetnu potporu, u portugalskom se pravu, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, predviđa rok zastare od pet godina od dana dospijeća. Primjena tog roka onemogućuje cjelokupni povrat kamata na potporu te se čini, barem kad je riječ o dijelu tih kamata, da je zastara nastupila čak i prije nego što je Komisija donijela prethodno navedenu odluku.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, sud koji je uputio zahtjev svojim četvrtim pitanjem u biti pita protivi li se članku 16. stavku 2. Uredbe 2015/1589, u skladu s kojim iznos potpore koji treba vratiti uključuje i kamate, kao i načelu djelotvornosti predviđenom u članku 16. stavku 3. navedene uredbe, to što se za naplatu kamata na nezakonite potpore primjenjuje rok zastare kraći od roka od deset godina predviđenog u članku 17. stavku 1. Uredbe 2015/1589, kao što je rok od pet godina u portugalskom pravu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>U skladu sa zahtjevom Suda, u ovom će se mišljenju analizirati samo to pitanje, a Sudu ću predložiti da na njega odgovori potvrdno.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uredba 2015/1589</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Člankom 16. Uredbe 2015/1589, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Povrat potpore<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>, predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="016.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere za povrat sredstava potpore od korisnika (<QUOT.START CODE="201A" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>odluka o povratu potpore<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="2019" ID="QE0003"/>). Komisija ne smije zahtijevati povrat sredstava potpore ako bi to bilo u suprotnosti s općim načelima prava Unije.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="016.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Iznos potpore koji se treba vratiti u skladu s odlukom o povratu potpore uključuje i kamatu po odgovarajućoj stopi koju odredi Komisija. Kamata se naplaćuje počevši od dana kada je nezakonita potpora stavljena na raspolaganje korisniku do dana povrata njezinog iznosa.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="016.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Ne dovodeći u pitanje bilo koju odluku Suda Europske unije donesenu u skladu s člankom 278. UFEU‑a, povrat potpore izvršava se bez odgađanja i u skladu s postupcima predviđenim nacionalnim pravom dotične države članice, pod uvjetom da isti omogućavaju neposredno i stvarno izvršenje odluke Komisije. U tu svrhu i u slučaju pokretanja postupka pred domaćim sudom, dotična država članica poduzima sve potrebne mjere koje joj stoje na raspolaganju u okviru njezinog pravnog sustava, uključujući i privremene mjere, i ne dovodeći pritom u pitanje pravo Unije.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>U članku 17. Uredbe 2015/1589, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Rok zastare za povrat potpore<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>, u njegovu stavku 1. navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Ovlasti Komisije u vezi s povratom potpore podliježu roku zastare od deset godina<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Portugalsko pravo</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Člankom 309. Códiga Civil (portugalski Građanski zakonik; u daljnjem tekstu: Građanski zakonik), naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Redovni rok<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>, predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Redovni rok zastare iznosi 20 godina<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Člankom 310. tog zakonika određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Protekom pet godina zastarijevaju:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>ugovorne ili zakonske kamate, čak i ako nisu dospjele, i dividende koje isplaćuju društva;</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><?PAGE NO="3"?><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Budući da se u ovom mišljenju analizira samo četvrto prethodno pitanje koje je postavio Tribunal Administrativo e Fiscal de Coimbra (Upravni i porezni sud u Coimbri), prikaz činjeničnog stanja iz kojeg proizlazi spor ograničit će se na ključne elemente koji su nužni za razumijevanje tog pitanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Podnositelj prigovora u glavnom postupku, društvo Nelson Antunes da Cunha, <DATE ISO="19930408">8. travnja 1993.</DATE> i <DATE ISO="19930707">7. srpnja 1993.</DATE> sklopio je s društvom Caixa de Crédito Agrícola Mútuo de Coimbra ugovore o kreditu koji su se odnosili na kreditnu liniju za ponovno pokretanje poljoprivrednih aktivnosti i aktivnosti stočnog uzgoja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>U okviru tih ugovora o kreditu, u skladu s decreto‑lei n<HT TYPE="SUP">o</HT> 146/94 (Zakonodavna uredba br. 146/94) od <DATE ISO="19940524">24. svibnja 1994.</DATE>, IFAP‑ov prednik<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Pojašnjavam da iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je u trenutku dodjele predmetne potpore nadležno portugalsko tijelo bio Instituto de Financiamento e Apoio ao Desenvolvimento da Agricultura e da Pesca (Institut za financiranje i potporu razvoju poljoprivrede i ribarstva). Ako sam dobro razumio, riječ je o IFAP‑ovu predniku.</P></NOTE> izvršio je između 1994. i 1996. plaćanja u korist društva Nelson Antunes da Cunha u ukupnom iznosu od 7526,90 eura na ime subvencija za kamatnu stopu (4189,90 eura isplaćeno je <DATE ISO="19940712">12. srpnja 1994.</DATE>; 2513,94 eura <DATE ISO="19950712">12. srpnja 1995.</DATE> i 823,06 eura <DATE ISO="19960430">30. travnja 1996.</DATE>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Komisija je <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE> donijela Odluku 2000/200/EZ o programu potpora koji provodi Portugal radi razduživanja poduzetnika u sektoru intenzivnog stočnog uzgoja i potpore oporavku svinjogojskog sektora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="066" PAGE.FIRST="20" DATE.PUB="2000">SL 2000., L 66, str. 20</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: odluka Komisije od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Komisija je u toj odluci smatrala da je s unutarnjim tržištem nespojiva, s jedne strane, kreditna linija za razduživanje poduzetnika u sektoru intenzivnog stočnog uzgoja koja je uspostavljena poglavljem I. Zakonodavne uredbe br. 146/94 od <DATE ISO="19940524">24. svibnja 1994.</DATE> u slučajevima u kojima ekvivalent bespovratnih sredstava za tu liniju, zajedno s primljenim potporama za ulaganja, premašuje 35 % u poljoprivrednim područjima koja nisu posebno osjetljiva područja te, s druge strane, kreditna linija za oporavak svinjogojskog sektora koja je uspostavljena poglavljem II. Zakonodavne uredbe br. 146/94 od <DATE ISO="19940524">24. svibnja 1994.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Članak 1. odluke Komisije od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>U skladu s izrekom Komisijine odluke od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE>, Portugal je trebao poduzeti sve potrebne mjere kako bi od korisnikâ vratio navedene nezakonite potpore koje su im stavljene na raspolaganje, zajedno s kamatama koje su dospjele za razdoblje od dana na koji su korisnici primili predmetne potpore do dana njihova stvarnog povrata. Portugalska tijela također su bila dužna u roku od dva mjeseca od dana dostave odluke obavijestiti Komisiju o mjerama koje su poduzela kako bi postupila u skladu s njome<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Članci 3. i 4. odluke Komisije od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>U ožujku 2001. IFAP‑ov prednik poslao je društvu Nelson Antunes da Cunha dopis u kojem je od njega tražio povrat neosnovano primljenih iznosa. Društvo Nelson Antunes da Cunha nije odgovorilo na taj dopis.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>IFAP mu je <DATE ISO="20090812">12. kolovoza 2009.</DATE> poslao novi dopis u kojem je od njega tražio da plati iznos od <FT TYPE="DECIMAL">14953,56</FT> eura (odnosno 7526,90 eura na ime isplaćenih potpora, uvećanih za zatezne kamate u iznosu od 7426,66 eura) u roku od deset radnih dana od primitka navedenog dopisa.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Ured porezne uprave u Cantanhedeu (Portugal) pokrenuo je <DATE ISO="20130707">7. srpnja 2013.</DATE> postupak porezne ovrhe tog iznosa protiv podnositelja prigovora u glavnom postupku radi naplate IFAP‑ovih potraživanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Društvo Nelson Antunes da Cunha podnijelo je prigovor protiv tog postupka pred Tribunalom Administrativo e Fiscal de Coimbra (Upravni i porezni sud u Coimbri).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Društvo Nelson Antunes da Cunha tvrdi, s jedne strane, da na temelju članka 40. decreto‑lei n<HT TYPE="SUP">o</HT> 155/92 (Zakonodavna uredba br. 155/92) od <DATE ISO="19920728">28. srpnja 1992.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Tom se odredbom, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Zastara<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>, predviđa:</P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>1. – Obveza povrata primljenih iznosa zastarijeva u roku od pet godina od njihova primitka.</P><P>2. – Navedeni se rok prekida ili prestaje teći nastankom općih razloga za prekid ili zastoj zastare<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>.</P></QUOT.S></NOTE> obveza povrata iznosa primljenih na ime nezakonite potpore prestaje vrijediti nakon isteka roka od pet godina od njihova primitka, tako da je obveza povrata primljene potpore u ovom slučaju zastarjela. S druge strane, što se tiče zateznih kamata, tvrdi da su i one, s obzirom na to da je prošlo više od pet godina od dana dospijeća obveze s kojom su povezane, zastarjele na temelju članka 310. točke (d) Građanskog zakonika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev ističe da se nacionalnim zakonodavstvom ne predviđa poseban rok zastare koji se primjenjuje na izvršenje naloga za povrat nezakonite potpore, zbog čega su viši nacionalni sudovi presudili da IFAP‑ova potraživanja, koja odgovaraju povratu financijskih potpora koje je dodijelila Portugalska Država i koje se u Odluci Komisije smatraju potporama nespojivim s unutarnjim tržištem, podliježu redovnom roku zastare od 20 godina predviđenom u članku 309. Građanskog zakonika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev dodaje da su, što se tiče zastare kamata, viši nacionalni sudovi presudili da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>neovisno o prirodi i <HT TYPE="ITALIC">nomenu juris</HT> koji se mogu pripisati kamatama […], ne može bez drugih formalnosti zaključiti da takve kamate (bilo da su kvalificirane kao kompenzacijske kamate ili zatezne kamate) podliježu roku zastare od dvadeset godina predviđenom u članku 309. [Građanskog zakonika]. Naime, ugovorne ili zakonske kamate, čak i one dospjele [članak 310. točka (d) Građanskog zakonika] zastarijevaju u roku od pet godina, a taj rok u skladu s pravilom iz članka 306. istog zakonika počinje teći od dospijeća obveze<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Presuda Supremo Tribunala Administrativo (Visoki upravni sud, Portugal) od <DATE ISO="20111012">12. listopada 2011.</DATE> Na temelju članka 306. stavka 1. Građanskog zakonika taj rok od pet godina treba računati od dana dospijeća obveze te se prekida pozivom ili sudskom obaviješću o bilo kojoj radnji kojom se izravno ili neizravno izražava namjera ostvarivanja prava.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Međutim, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, smatrati da kamate iz odluke o povratu potpore podliježu tom roku od pet godina moglo bi biti protivno načelu djelotvornosti prava Unije. Naime, ako se smatra da su zastarjele dospjele kamate za razdoblje prije petogodišnjeg razdoblja koje prethodi radnji kojom se prekida zastara, moguće je da je, iako Komisija i dalje ima ovlast da zahtijeva povrat na temelju članka 17. stavka 1. Uredbe 2015/1589, potraživanje kamata već zastarjelo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Što se tiče situacije u glavnom postupku, sud koji je uputio zahtjev u svojem je odgovoru na zahtjev za pojašnjenje Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Odgovor od <DATE ISO="20190730">30. srpnja 2019.</DATE> na zahtjev za pojašnjenje Suda od <DATE ISO="20190627">27. lipnja 2019.</DATE></P></NOTE> istaknuo da su, s obzirom na to da je protivna stranka Nelson Antunes da Cunha pozvana u svrhu postupka ovrhe radi povrata predmetnih potpora tek preporučenim pismom od <DATE ISO="20130726">26. srpnja 2013.</DATE>, sve kamate dospjele prije <DATE ISO="20080626">26. lipnja 2008.</DATE> zastarjele na temelju prethodno navedene odredbe iz članka 310. točke (d) Građanskog zakonika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Štoviše, prema mišljenju navedenog suda koji je uputio zahtjev, s obzirom na nacionalno pravo ne može se smatrati da je rok zastare predviđen u članku 310. točki (d) Građanskog zakonika prekinut dopisom koji je Komisija poslala portugalskim tijelima ili dopisom koji su potonja tijela poslala protivnoj stranci jer takav dopis nije poziv ili sudska obavijest o radnji u smislu članka 323. Građanskog zakonika. IFAP zapravo nije poduzeo nikakvu sudsku radnju (osim porezne ovrhe) kojom bi izrazio namjeru ostvarivanja prava da od protivne stranke zahtijeva plaćanje dospjelih kamata.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Usto, sud koji je uputio zahtjev ističe da poziv preporučenim pismom nipošto ne može dovesti do trajnog prekida roka zastare koji je počeo teći jer ono nema posebna obilježja svojstvena pozivu, navedena u članku 326. i članku 327. stavku 1. Građanskog zakonika. Stoga je <DATE ISO="20130726">26. srpnja 2013.</DATE> počeo teći novi rok zastare od pet godina i taj se rok mogao ponovo prekinuti samo u slučaju nastanka novog razloga za prekid u skladu s člankom 323. Građanskog zakonika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, sud koji je uputio zahtjev smatra da primjena članka 310. točke (d) Građanskog zakonika na kamate dospjele zbog odluke o povratu potpore može dovesti u pitanje načelo djelotvornosti i načelo nespojivosti državnih potpora s unutarnjim tržištem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Tribunal Administrativo e Fiscal de Coimbra (Upravni i porezni sud u Coimbri), odlukom od <DATE ISO="20180731">31. srpnja 2018.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20181005">5. listopada 2018.</DATE>, odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Protivi li se članku 16. stavku 2. Uredbe […] 2015/1589 […] i pravnim načelima Unije – konkretno, načelima djelotvornosti i nespojivosti državnih potpora s [unutarnjim] tržištem – da se na kamate obračunane na potporu koju valja vratiti primjenjuje rok zastare poput onoga propisanog u članku 310. stavku 1. točki (d) [Građanskog zakonika], koji je kraći nego što je to rok propisan u članku 17. navedene uredbe?<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>IFAP, portugalska vlada i Komisija podnijeli su pisana očitovanja Sudu. Iste su stranke sudjelovale na raspravi održanoj <DATE ISO="20190912">12. rujna 2019.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Prethodnim pitanjem koje se razmatra u ovom mišljenju sud koji je uputio zahtjev pita o usklađenosti nacionalnog pravila o zastari s pravom Unije u kontekstu povrata nezakonite potpore o kojoj je riječ u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Konkretnije, taj sud u biti pita protivi li se članku 16. stavku 2. Uredbe 2015/1589, kao i načelu djelotvornosti predviđenom u članku 16. stavku 3. navedene uredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Pojašnjavam da sud koji je uputio zahtjev u tekstu postavljenog pitanja upućuje na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>načel[a] Unije – konkretno načel[a] djelotvornosti i nespojivosti državnih potpora s [unutarnjim] tržištem<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> (vidjeti točku 29. ovog mišljenja). U tom pogledu, napominjem da je u području povrata potpora načelo djelotvornosti izraženo u članku 16. stavku 3. Uredbe 2015/1589, a to je razlog zbog kojeg pitanje treba shvatiti na taj način. Što se tiče načela nespojivosti državnih potpora s unutarnjim tržištem, ističem da zbog toga što se Uredba 2015/1589 odnosi na utvrđivanje detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU‑a na postavljeno pitanje treba odgovoriti samo s obzirom na tu uredbu.</P></NOTE>, to što se na kamate obračunane na potporu koju treba vratiti primjenjuje rok zastare, kao što je rok od pet godina predviđen u članku 310. točki (d) Građanskog zakonika, koji je kraći od roka od deset godina u kojem Komisija na temelju članka 17. stavka 1. Uredbe 2015/1589 može zahtijevati povrat nezakonite potpore.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>U ovom je slučaju nesporno da obveza povrata predmetne potpore uključuje kamate. Taj zahtjev proizlazi iz članka 16. stavka 2. Uredbe 2015/1589, kao i iz Odluke Komisije od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti točku 16. ovog mišljenja.</P></NOTE>, protiv koje, da pojasnim, nije podneseno nikakvo pravno sredstvo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe 2015/1589 i kao što to proizlazi iz odluke Komisije od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE>, povrat nezakonite potpore u glavnom postupku u načelu treba izvršiti u skladu s postupcima koji se predviđaju portugalskim pravom, uključujući postupke kojima se uređuju pravila o zastari<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190305">5. ožujka 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Eesti Pagar</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑349/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:172">EU:C:2019:172</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0114">114.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>U tom pogledu, utvrđujem da iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da dotične stranke imaju različita mišljenja o pravilima o zastari koja se primjenjuju na temelju portugalskog prava u pogledu sredstava predmetne potpore, kao i u pogledu kamata na ta sredstva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>S obzirom na to, u skladu s onim što ističe sud koji je uputio zahtjev<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Podsjećam da se Sud, kada mu nacionalni sud uputi zahtjev za prethodnu odluku, drži tumačenja nacionalnog prava koje mu je iznio taj sud (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170614">14. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Online Games i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑685/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:452">EU:C:2017:452</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)). Prema tome, kakve god bile kritike koje su stranke u glavnom postupku uputile protiv tumačenja nacionalnog prava koje je iznio sud koji je uputio zahtjev, ispitivanje ovog prethodnog pitanja treba izvršiti uzimajući u obzir tumačenje tog prava koje je dao taj sud (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160621">21. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>New Valmar</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑15/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:464">EU:C:2016:464</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)).</P></NOTE> valja smatrati da je rok zastare koji se na temelju portugalskog prava primjenjuje na povrat <HT TYPE="ITALIC">sredstava</HT> potpore rok od 20 godina predviđen u članku 309. Građanskog zakonika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Vidjeti točku 22. ovog mišljenja. Pojašnjavam da, dok se portugalska vlada i IFAP slažu s tim mišljenjem, društvo Nelson Antunes da Cunha osporava tu ocjenu suda koji je uputio zahtjev (vidjeti točku 21. ovog mišljenja).</P></NOTE>. U zahtjevu za prethodnu odluku ništa ne upućuje na to da primjena tog roka sprečava povrat tih sredstava u glavnom postupku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Radi sveobuhvatnosti ipak ističem da iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da sud koji je uputio zahtjev ima dvojbe u pogledu usklađenosti tog roka s drugim aspektima prava Unije, ali to se pitanje neće razmatrati u ovom mišljenju čiji je predmet ograničen na četvrto prethodno pitanje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, što se tiče povrata kamata na potporu, s jedne strane, čini se da sud koji je uputio zahtjev smatra da se u načelu primjenjuje rok od pet godina predviđen u članku 310. točki (d) Građanskog zakonika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti točke 23. i 24. ovog mišljenja. Pojašnjavam da sud koji je uputio zahtjev u zahtjevu za prethodnu odluku ističe obvezu nacionalnog suda, koju mu nalaže pravo Unije, da tumači nacionalno pravo na način koji je u skladu sa smislom i dosegom prava Unije. S obzirom na tu napomenu, ističem da bi se moglo postaviti pitanje je li moguće tumačiti nacionalno pravo na način da kamate na potporu također podliježu roku zastare od 20 godina koji je predviđen u članku 309. Građanskog zakonika, a čini se da u tom slučaju nacionalno pravo ne bi sprečavalo povrat kamata na potporu, što se uostalom čini da je stajalište portugalske vlade (vidjeti bilješku 17. ovog mišljenja). Međutim, utvrđujem da se to pitanje u biti odnosi na tumačenje nacionalnog prava, koje su dužni provesti nacionalni sudovi. Stoga to pitanje neću razmatrati u ovom mišljenju.</P></NOTE>. S druge strane, čini se i da primjena tog roka od pet godina u ovom slučaju sprečava cjelokupni povrat kamata na potporu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Pojašnjavam da iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da portugalska vlada i IFAP osporavaju tu ocjenu suda koji je uputio zahtjev. Portugalska vlada smatra da se u nacionalnom pravu ne predviđa poseban rok zastare za povrat neosnovano primljenih državnih potpora. Stoga je primjenjivi rok zastare redovni nacionalni rok zastare koji iznosi 20 godina. Taj se rok primjenjuje i na zatezne kamate povezane s iznosom neosnovano primljene pogodnosti, s obzirom na to da su te kamate neodvojive od tog iznosa. IFAP pak tvrdi da tek od završetka upravnog postupka pokrenutog u svrhu povrata potpora može protiv protivne stranke ostvariti pravo koje se temelji na predmetnom potraživanju, što je i razlog iz kojeg smatra da nije nastupila zastara kamata.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Naime, iz odgovora suda koji je uputio zahtjev na zahtjev za pojašnjenje Suda proizlazi da je rok zastare od pet godina prekinut <DATE ISO="20130726">26. srpnja 2013.</DATE> i da su sve kamate dospjele prije <DATE ISO="20080626">26. lipnja 2008.</DATE> zastarjele na temelju članka 310. točke (d) Građanskog zakonika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti točke 25. i 26. ovog mišljenja. S obzirom na to da je rok zastare od pet godina prekinut <DATE ISO="20130726">26. srpnja 2013.</DATE>, ipak se pitam je li rok zastare kamata zapravo <DATE ISO="20080726">26. srpnja 2008.</DATE>, a ne <DATE ISO="20080626">26. lipnja 2008.</DATE> kao što to navodi sud koji je uputio zahtjev.</P></NOTE>. Nacionalnu odredbu shvaćam na način da potraživanja kamata zastarijevaju u roku od pet godina od dana njihova dospijeća.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Iz toga se može zaključiti da odluka Komisije od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE> nije mogla, na temelju portugalskog prava, prekinuti rok zastare. U tom pogledu pojašnjavam da se čini da je dio kamata već bio zastario iako su portugalska tijela prekinula rok zastare od pet godina odmah nakon donošenja odluke Komisije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Podsjećam da je prvi iznos isplaćen <DATE ISO="19940712">12. srpnja 1994.</DATE> Vidjeti točku 13. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>S obzirom na te informacije, kako bi se odgovorilo na postavljeno pitanje, valja razlikovati dva razdoblja: razdoblje prije donošenja odluke Komisije (dio A) i razdoblje nakon donošenja odluke Komisije (dio B).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Naime, što se tiče tog prvog razdoblja, postavlja se pitanje protivi li se članku 17. stavku 1. i članku 16. stavcima 2. i 3. Uredbe 2015/1589 to da se primjenjuje rok zastare od pet godina, kao što je rok koji je ovdje sporan, s obzirom na to da taj rok može dovesti do zastare dospjelih kamata na potporu čak i prije isteka roka od deset godina u kojem Komisija na temelju članka 17. stavka 1. Uredbe 2015/1589 može zahtijevati povrat nezakonite potpore.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Što se tiče drugog razdoblja, očito je da je zastara kamata na potporu nastupila zbog činjenice da je IFAP postupio u skladu s odlukom Komisije s velikim zakašnjenjem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Naime, iako su portugalska tijela bila dužna odmah postupiti u skladu s odlukom Komisije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Podsjećam da se člankom 16. stavkom 3. Uredbe 2015/1589 od nacionalnih tijela zahtijeva da izvrše povrat nezakonite potpore odmah nakon donošenja odluke Komisije, što također proizlazi iz odluke Komisije od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE> Tako se u članku 4. odluke Komisije od portugalskih tijela zahtijeva da u roku od dva mjeseca od dana dostave odluke obavijeste Komisiju o mjerama koje su poduzela kako bi postupila u skladu s njome.</P></NOTE>, od donošenja odluke Komisije do prekida roka zastare prošlo je 14 godina, što će, ako se primjenjuje članak 310. točka (d) Građanskog zakonika, dovesti do zastare velikog dijela dospjelih kamata nakon donošenja odluke Komisije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>U toj se situaciji stoga postavlja pitanje može li se korisnik potpore pozvati na nacionalno pravilo o zastari u okviru konačne odluke Komisije koja se odnosi na povrat nezakonite potpore ako primjena tog pravila sprečava cjelokupni povrat kamata na potporu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Iako je Sud već odlučivao o sličnim pitanjima, ovaj mu predmet omogućuje da pojasni u kojoj je mjeri takvo nacionalno pravilo o zastari primjenjivo u području povrata nezakonite potpore u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, valja podsjetiti da pravila o zastari imaju ključnu ulogu u imovinskom pravu. Naime, zastara za vjerovnika podrazumijeva da ne može zahtijevati naplatu svojeg potraživanja. Kao što je to Sud već utvrdio, time što se njima propisuju vremenska ograničenja, pravila o zastari osiguravaju pravnu sigurnost dužnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190123">23. siječnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Fallimento Traghetti del Mediterraneo</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑387/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:51">EU:C:2019:51</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0071">71.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Kao što ću to iznijeti u nastavku, smatram, kao i Komisija i IFAP, da nacionalno pravilo o petogodišnjoj zastari poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku treba izuzeti iz primjene za svako od tih dvaju razdoblja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Što se tiče stajališta portugalske vlade, podsjećam da ona smatra da se rok od 20 godina predviđen u članku 309. Građanskog zakonika primjenjuje na sredstva potpore, kao i na kamate na tu potporu (vidjeti bilješku 17.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Razdoblje prije donošenja odluke Komisije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Najprije podsjećam da ovlasti Komisije u pogledu traženja povrata nezakonite potpore, na temelju članka 17. stavka 1. Uredbe 2015/1589, podliježu roku zastare od deset godina. U skladu s člankom 17. stavkom 2. te uredbe, taj rok zastare počinje teći na dan kada je nezakonita potpora dodijeljena korisniku, bilo kao pojedinačna potpora ili u okviru programa potpora. Svaka potpora u vezi s kojom je istekao taj rok zastare smatra se postojećom potporom na temelju članka 17. stavka 3. navedene uredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 26. Uredbe 2015/1589, taj rok zastare, nakon čijeg se isteka više ne može naložiti povrat iznosa potpore, predviđen je radi pravne sigurnosti.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>U ovom je slučaju nesporno da je odluka Komisije od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE> donesena prije isteka tog roka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Naime, potpore su isplaćene između 1994. i 1996. Vidjeti točku 13. ovog mišljenja. Pojašnjavam da je u trenutku donošenja Komisijine odluke od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE> odredba na snazi bio članak 15. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od <DATE ISO="19990322">22. ožujka 1999.</DATE> o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a] (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="083" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1999">SL 1999., L 83, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4. str. 16.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 734/2013 od <DATE ISO="20130722">22. srpnja 2013.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="204" PAGE.FIRST="7" DATE.PUB="2013">SL 2013., L 204, str. 7</REF.DOC.OJ>.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 659/1999). Ta se odredba ukinula Uredbom 2015/1589 i odgovara članku 17. stavku 1. navedene uredbe.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Nadalje, pojašnjavam da se u članku 16. stavku 3. Uredbe 2015/1589 odražavaju zahtjevi koji proizlaze iz načela djelotvornosti koje je prethodno utvrđeno u sudskoj praksi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100520">20. svibnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Scott i Kimberly Clark</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑210/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:294">EU:C:2010:294</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Prema toj sudskoj praksi, iako u slučaju nepostojanja odredbi Unije koje se odnose na postupak povrata nezakonito dodijeljenih potpora taj povrat u načelu treba izvršiti u skladu s relevantnim odredbama nacionalnog prava, te odredbe ipak treba primijeniti na način da se ne učini gotovo nemogućim ostvariti povrat koji se zahtijeva u pravu Unije i pritom u potpunosti uzeti u obzir interes Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030626">26. lipnja 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Španjolska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑404/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:373">EU:C:2003:373</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100520">20. svibnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Scott i Kimberly Clark</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑210/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:294">EU:C:2010:294</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Prema tome, nacionalno pravilo koje sprečava nacionalni sud ili nacionalno tijelo da utvrdi sve posljedice povrede članka 108. stavka 3. treće rečenice UFEU‑a treba smatrati nespojivim s načelom djelotvornosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190305">5. ožujka 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Eesti Pagar</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑349/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:172">EU:C:2019:172</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0140">140.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Kao i sud koji je uputio zahtjev, smatram da iz zajedničkog tumačenja članka 17. stavka 1. i članka 16. stavaka 2. i 3. Uredbe 2015/1589 proizlazi da se tim odredbama protivi primjena roka od pet godina kao što je onaj, u glavnom postupku, koji je predviđen člankom 310. točkom (d) Građanskog zakonika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Naime, odredba kao što je članak 310. točka (d) Građanskog zakonika, u vezi s njegovim člankom 306., može ugroziti Komisijinu ovlast jer zastara kamata na potporu može nastupiti prije isteka roka od deset godina kojim Komisija raspolaže na temelju članka 17. stavka 1. Uredbe 2015/1589 za donošenje odluke o povratu nezakonite potpore.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Čini se da bi tako u glavnom postupku dio kamata zastario kad bi se primjenjivao članak 310. točka (d) Građanskog zakonika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Vidjeti točku 39. i bilješku 19. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Stoga to nacionalno pravilo ima za učinak nemogućnost cjelokupnog povrata kamata na potporu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Tumačenje koje predlažem potvrđeno je uostalom u presudi Eesti Pagar, koju je nedavno donijelo veliko vijeće Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190305">5. ožujka 2019.</DATE> (<NO.CASE>C‑349/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:172">EU:C:2019:172</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Pojašnjavam da je ta presuda objavljena nakon što je sud koji je uputio zahtjev u ovom predmetu odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu prethodna pitanja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Taj se predmet, među ostalim, odnosio na pitanje koji se rok zastare primjenjuje na povrat nezakonite potpore i osobito je li rok zastare koji se primjenjuje rok predviđen nacionalnim pravom ili rok predviđen pravom Unije i, u tom slučaju, eventualno rok iz članka 15. stavka 1. Uredbe br. 659/1999<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190305">5. ožujka 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Eesti Pagar</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑349/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:172">EU:C:2019:172</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0107">107.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Što se tiče članka 15. stavka 1. Uredbe br. 659/1999, vidjeti bilješku 24. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Sud je presudio da sama činjenica da se nacionalna pravila o zastari u pravilu primjenjuju na povrat nezakonito dodijeljene potpore, na vlastitu inicijativu nacionalnih tijela, ne dovodi u pitanje mogućnost da do povrata te potpore dođe naknadno, provedbom odluke Komisije u tom smislu koja, kada posjeduje informacije o navodnoj nezakonitosti navedene potpore, bez obzira na izvor tih informacija, nakon isteka nacionalnih rokova zastare ostaje slobodna sama pokrenuti ispitivanje te potpore u roku od deset godina iz članka 15. Uredbe br. 659/1999<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190305">5. ožujka 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Eesti Pagar</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑349/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:172">EU:C:2019:172</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0114">114.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Drugim riječima, Komisija i dalje može, u roku od deset godina predviđenom u članku 17. stavku 1. Uredbe 2015/1589, tražiti povrat nezakonite potpore, i to unatoč tomu što je možda istekao rok zastare koji se primjenjuje u nacionalnom postupku.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Iz prethodno navedenog proizlazi da se članku 16. stavcima 2. i 3. Uredbe 2015/1589, kao i članku 17. stavku 1. te uredbe, protivi primjena nacionalne odredbe kao što je članak 310. točka (d) Građanskog zakonika. Sud koji je uputio zahtjev dužan je izuzeti iz primjene takvu odredbu u predmetu poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti u tom smislu osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070718">18. srpnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Lucchini</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑119/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:434">EU:C:2007:434</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Razdoblje nakon donošenja odluke Komisije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Što se tiče razdoblja nakon donošenja odluke Komisije, iz članka 16. stavka 3. Uredbe 2015/1589 doista proizlazi da nacionalno pravilo o petogodišnjoj zastari poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku treba izuzeti iz primjene jer se ono protivi cjelokupnom povratu potpore u skladu s odlukom Komisije od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Međutim, postavlja se pitanje zahtijeva li se načelom djelotvornosti predviđenim u članku 16. stavku 3. Uredbe 2015/1589 i cjelokupan povrat potpore, u skladu s konačnom odlukom Komisije, ako nadležno tijelo propusti djelovati u roku zastare predviđenom nacionalnim pravom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>U tom pogledu pojašnjavam da je Komisija na raspravi naglasila da se pitanje može li nacionalna odredba o zastari spriječiti izvršenje odluke Komisije kojom se nalaže povrat nezakonitih potpora u praksi dosta često postavlja jer države članice često kasne s izvršenjem odluke Komisije u tom području.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Drugim riječima, s obzirom na to da je prošlo četrnaest godina od donošenja odluke Komisije, valja postaviti pitanje može li se zahtjevom pravne sigurnosti u takvoj situaciji opravdati primjena takvog nacionalnog pravila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>U tom pogledu, ističem da je Sud priznao da načelo djelotvornosti nije apsolutno s obzirom na to da mogu nastati iznimne okolnosti u kojima ne bi bilo prikladno naložiti povrat nezakonite potpore<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080212">12. veljače 2008.</DATE>, <NAME.CASE>CELF i ministre de la Culture et de la Communication</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑199/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:79">EU:C:2008:79</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Konkretnije, što se tiče, s jedne strane, Komisijinih ovlasti, to je načelo izraženo u posljednjoj rečenici članka 16. stavka 1. Uredbe 2015/1589, u kojoj se određuje da Komisija ne smije zahtijevati povrat sredstava potpore ako bi to bilo u suprotnosti s općim načelima prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Što se tiče, s druge strane, nacionalnog prava država članica, Sud je priznao da, iako je načelo legitimnih očekivanja dio pravnog poretka Unije, taj pravni poredak ne može biti protivan nacionalnom zakonodavstvu kojim se osigurava poštovanje legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti u području kao što je povrat nezakonitih potpora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19900920">20. rujna 1990.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑5/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:320">EU:C:1990:320</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0013">13.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, čak i u situaciji u kojoj Komisija donese konačnu negativnu odluku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080212">12. veljače 2008.</DATE>, <NAME.CASE>CELF i ministre de la Culture et de la Communication</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑199/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:79">EU:C:2008:79</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>U ovom slučaju najprije utvrđujem da je Sud presudio da zbog obvezne prirode nadzora državnih potpora koji Komisija provodi na temelju članka 108. UFEU‑a poduzetnici koji su primili potporu načelno mogu imati legitimna očekivanja u pogledu zakonitosti potpore samo ako je ona dodijeljena uz poštovanje postupka predviđenog u navedenom članku. Naime, gospodarski subjekt koji postupa s dužnom pažnjom u pravilu se mora moći uvjeriti da se taj postupak poštovao<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19900920">20. rujna 1990.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑5/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:320">EU:C:1990:320</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0013">13.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Alcan Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Isto vrijedi u slučaju pojedinačnih potpora i u slučaju potpora dodijeljenih na temelju programa potpora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>U tom pogledu vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110728">28. srpnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Diputación Foral de Vizcaya i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑471/09 P do C‑473/09 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:521">EU:C:2011:521</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0066">66.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da podnositelj prigovora u ovom slučaju ne može tvrditi da je imao legitimna očekivanja u pogledu zakonitosti potpore.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Nadalje, što se tiče načela pravne sigurnosti, ističem da je Sud već odlučivao o pitanju sličnom onomu koje se postavlja u ovom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Tako se u presudi od <DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, Alcan Deutschland<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, jedno od postavljenih pitanja odnosilo na to je li nadležno tijelo na temelju prava Unije dužno povući odluku o dodjeli potpore koja je dodijeljena nezakonito, u skladu s konačnom odlukom Komisije kojom se potpora proglašava nespojivom te se zahtijeva njezin povrat, čak i kada nadležno tijelo propusti djelovati u roku koji je u tu svrhu predviđen nacionalnim pravom u interesu pravne sigurnosti. Na temelju predmetnog nacionalnog pravila upravni akt mogao se povući samo u roku od jedne godine od trenutka u kojem je tijelo saznalo za činjenice kojima se opravdava to povlačenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Sud je najprije podsjetio na načelo djelotvornosti i načelo prema kojem korisnik potpore načelno može imati legitimna očekivanja u pogledu zakonitosti potpore samo ako je ona dodijeljena uz poštovanje postupka predviđenog člankom 108. UFEU‑a. Prema mišljenju Suda, na postavljeno je pitanje trebalo odgovoriti s obzirom na ta načela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Alcan Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Sud je zatim, u točkama 34. do 37. navedene presude, smatrao:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>34. […] što se tiče državnih potpora koje su proglašene nespojivima, uloga je nacionalnih tijela […] ograničena na to da izvrše svaku odluku Komisije. Ta tijela stoga nemaju nikakvu diskrecijsku ovlast kad je riječ o povlačenju odluke o dodjeli. Prema tome, kada Komisija u odluci protiv koje nije podneseno pravno sredstvo naloži povrat neosnovano isplaćenih iznosa, nacionalno tijelo nema pravo donijeti ni jedno drugo utvrđenje.</P><P>35. Ako nacionalno tijelo ipak propusti djelovati u prekluzivnom roku za povlačenje odluke o dodjeli koji je predviđen nacionalnim pravom, ta se situacija ne može izjednačiti sa situacijom u kojoj gospodarski subjekt ne zna hoće li nadležna uprava donijeti odluku i u kojoj načelo pravne sigurnosti zahtijeva da se ta neizvjesnost okonča istekom određenog roka.</P><P>36. S obzirom na to da nacionalno tijelo nema diskrecijsku ovlast, korisnik nezakonito dodijeljene potpore više nije u neizvjesnom položaju od trenutka u kojem je Komisija donijela odluku kojom se ta potpora proglašava nespojivom te se zahtijeva njezin povrat.</P><P>37. Načelo pravne sigurnosti stoga ne može spriječiti povrat potpore zbog toga što su nacionalna tijela postupila u skladu s odlukom kojom se zahtijeva taj povrat sa zakašnjenjem. U suprotnom bi povrat neosnovano isplaćenih iznosa bio gotovo nemoguć te bi odredbe [prava Unije] o državnim potporama izgubile svaki koristan učinak<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Alcan Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Sud je iz toga zaključio da je nadležno tijelo na temelju prava Unije dužno povući odluku o dodjeli nezakonite potpore, u skladu s konačnom odlukom Komisije kojom se potpora proglašava nespojivom te se zahtijeva njezin povrat, čak i kada propusti djelovati u roku koji je u tu svrhu predviđen nacionalnim pravom u interesu pravne sigurnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Alcan Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Smatram da se iz prethodno navedene presude može zaključiti da se pravila o zastari predviđena u nacionalnom pravu općenito ne mogu primjenjivati u području povrata potpora ako sprečavaju povrat potpore u skladu s konačnom odlukom Komisije i ako je jedini razlog koji se protivi takvom povratu činjenica da su nacionalna tijela postupila u skladu s tom odlukom s velikim zakašnjenjem, tako da je potpora na temelju nacionalnog prava zastarjela.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Točno je da se presuda Alcan Deutschland<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> strogo govoreći ne odnosi na pravilo o zastari, nego na pravilo o prekluziji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Podsjećam da se nacionalnim pravilom o prekluziji u predmetu Alcan Deutschland (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)) utvrdio rok za povlačenje upravnih akata <HT TYPE="ITALIC">u pogledu tijelâ</HT>. U predmetu je dakle bila riječ o pitanju jesu li <HT TYPE="ITALIC">tijela</HT>, na temelju prava Unije, bila obvezna izuzeti iz primjene takvo nacionalno pravilo o prekluziji kako bi tražila povrat nezakonite potpore u skladu s konačnom odlukom Komisije. Što se tiče situacije o kojoj je riječ u ovom predmetu, postavlja se pitanje može li se <HT TYPE="ITALIC">korisnik</HT> nezakonite potpore pozvati na nacionalno pravilo o zastari kako bi osporavao zahtjev nacionalnih tijela za povrat nezakonite potpore, iako je dio iznosa koji treba vratiti zastario na temelju nacionalnog prava.</P></NOTE>. Međutim, ističem da se pravila o prekluziji, kao i pravila o zastari, donose u interesu pravne sigurnosti, a iz tog se razloga obrazloženje presude Alcan Deutschland<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> može prenijeti na pravila o zastari, kao što to Sud, čini se, i navodi u presudi Komisija/Italija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111117">17. studenoga 2011.</DATE> (<NO.CASE>C‑496/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:740">EU:C:2011:740</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0078">78.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Naime, Sud je u potonjoj presudi načela iz presude Alcan Deutschland<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> po analogiji primijenio u okviru pravila o zastari. Konkretnije, Sud je presudio da je, što se tiče slučajeva u kojima se nalozi za povrat nezakonitih potpora osporavaju pred nacionalnim sudovima, na dotičnoj državi članici da u skladu sa zahtjevom za stvarni povrat potpora nespojivih s unutarnjim tržištem, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>osporava svaku nacionalnu odluku kojom se odluka Komisije lišava njezina učinka, osobito zbog razloga koji se odnose na […] primjenu pravila o zastari (vidjeti po analogiji presudu od <DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, Alcan Deutschland, C‑24/95 […] t. 34. i 38.)<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111117">17. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Italija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑496/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:740">EU:C:2011:740</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0078">78.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Nadalje, naglašavam da, dok se presuda Alcan Deutschland<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> odnosila na pojedinačnu potporu, rasuđivanje Suda u navedenoj presudi, prema mojem mišljenju, treba primijeniti na potpore dodijeljene na temelju programa potpora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Naime, podsjećam da se načelo prema kojem poduzetnici koji su primili potporu načelno mogu imati legitimna očekivanja u pogledu zakonitosti potpore samo ako je ona dodijeljena uz poštovanje postupka predviđenog člankom 108. UFEU‑a primjenjuje na pojedinačne potpore, kao i na potpore dodijeljene na temelju programa potpore<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Vidjeti točku 67. ovog mišljenja i bilješku 38.</P></NOTE>. Stoga ne treba razlikovati ta dva slučaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Naposljetku, naglašavam da jednogodišnji rok predmetnog pravila o prekluziji u predmetu Alcan Deutschland<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, prema mojem mišljenju, nimalo ne utječe na rasuđivanje Suda u toj presudi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Naime, kao što je to u biti Komisija istaknula na raspravi, rok pravila o zastari ne utječe na prethodno navedene argumente koji opravdavaju to da se korisniku nezakonite potpore oduzme mogućnost da se poziva na nacionalno pravilo o zastari.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Ukratko rečeno, kada Komisija naloži povrat nezakonite potpore, a protiv toga nije podneseno nikakvo pravno sredstvo, uloga nacionalnih tijela ograničava se na to da izvrše tu odluku Komisije. Ta tijela stoga nemaju nikakvu diskrecijsku ovlast kad je riječ o povratu potpore<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Alcan Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. S obzirom na to da nacionalno tijelo nema diskrecijsku ovlast, korisnik nezakonito dodijeljene potpore više nije u neizvjesnom položaju od trenutka u kojem je Komisija donijela odluku kojom se ta potpora proglašava nespojivom te se zahtijeva njezin povrat<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Alcan Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. To je slučaj u pogledu pojedinačnih potpora, kao i potpora dodijeljenih na temelju programa potpore<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Vidjeti u tom smislu točku 67. i bilješku 38. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Načelo pravne sigurnosti stoga ne može spriječiti povrat<?PAGE NO="12"?> potpore zbog toga što su nacionalna tijela postupila u skladu s odlukom kojom se zahtijeva taj povrat sa zakašnjenjem, i to neovisno o predviđenom trajanju roka zastare. U suprotnom bi povrat neosnovano isplaćenih iznosa bio gotovo nemoguć te bi odredbe prava Unije o državnim potporama izgubile svaki koristan učinak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Alcan Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Taj strogi pristup potvrđuje činjenica da je riječ o tome da se ukloni narušavanje tržišnog natjecanja kojim se povređuje UFEU. Naime, povrat potpore, uključujući pripadajuće kamate, logična je posljedica njezine nezakonitosti. Povratom se želi ponovno uspostaviti prijašnje stanje. Tim povratom korisnik gubi prednost koju je na tržištu imao u odnosu na svoje konkurente i ponovno se uspostavlja stanje koje je postojalo prije isplate potpore<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Njemačka/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑277/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:238">EU:C:2004:238</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0074">74.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0075">75.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Vidjeti u tom smislu uvodnu izjavu 25. Uredbe 2015/1589.</P></NOTE>. Stoga je povrat kamata nužan dodatni element za cjelokupni povrat potpore<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080212">12. veljače 2008.</DATE>, <NAME.CASE>CELF i ministre de la Culture et de la Communication</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑199/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:79">EU:C:2008:79</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150903">3. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>A2A</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑89/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:537">EU:C:2015:537</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Usto, kao što to napominje nezavisni odvjetnik F. G. Jacobs u predmetu Alcan Deutschland<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Mišljenje nezavisnog odvjetnika F. G. Jacobsa u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Alcan Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:433">EU:C:1996:433</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, valja imati na umu da pravilo o zastari uzrokuje inherentne probleme kada se primjenjuje u području državnih potpora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Naime, takvo pravilo pretpostavlja da su interesi tijela protivni interesima pojedinca. Uobičajeno je u interesu tijela da – kada otkrije da je odluka kojom se dodjeljuje financijska pogodnost nezakonita – što prije izvrši povrat isplaćenih iznosa. Interes je pojedinca pak da zadrži dobivenu pogodnost. Međutim, interesi tijela i pojedinca mogu se podudarati u slučaju u kojem je državno tijelo dodjelom potpore svjesno povrijedilo pravo Unije te stoga, osim ako nije promijenilo politiku, ima interes od toga da korisnik zadrži pogodnost dobivenu povredom prava Unije, s obzirom na to da je sâmo povrijedilo to pravo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Mišljenje nezavisnog odvjetnika F. G. Jacobsa u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Alcan Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:433">EU:C:1996:433</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Što se tiče situacije u glavnom postupku, iz prethodno navedenog proizlazi da ne postoji nijedna okolnost koja bi mogla opravdati to da se ne vrate kamate na potpore, neovisno o činjenici da su zastarjele na temelju nacionalnih pravila. Naime, od <DATE ISO="19991125">25. studenoga 1999.</DATE>, kada je Komisija donijela odluku kojom se zahtijevao povrat potpore, društvo Nelson Antunes da Cunha više nije bilo u neizvjesnom položaju u pogledu činjenice da će potpora biti vraćena u cijelosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Alcan Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Uostalom, kao što to ističe Komisija, utvrđujem da je IFAP u ožujku 2001. poslao dopis društvu Nelson Antunes da Cunha u kojem je od njega tražio povrat potpore<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Vidjeti točku 17. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Stoga je očito da je do kašnjenja u povratu potpore došlo, među ostalim, zbog odbijanja korisnika da ispuni taj zahtjev. Prema tome, situacija u glavnom postupku ne može se izjednačiti sa situacijom u kojoj gospodarski subjekt ne zna hoće li nadležna uprava donijeti odluku i u kojoj načelo pravne sigurnosti zahtijeva da se ta neizvjesnost okonča istekom određenog roka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970320">20. ožujka 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Alcan Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:163">EU:C:1997:163</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da je sud koji je uputio zahtjev dužan izuzeti iz primjene nacionalno pravilo, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, i u pogledu razdoblja nakon donošenja odluke Komisije, s obzirom na to da to pravilo sprečava cjelokupni povrat kamata na potporu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="13"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na četvrto pitanje koje je postavio Tribunal Administrativo e Fiscal de Coimbra (Upravni i porezni sud u Coimbri, Portugal) odgovori na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Članak 17. stavak 1. i članak 16. stavke 2. i 3. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od <DATE ISO="20150713">13. srpnja 2015.</DATE> o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, treba tumačiti na način da im se protivi primjena roka zastare od pet godina predviđenog u nacionalnom pravu, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji podrazumijeva da je nastupila zastara cjelokupnog povrata državne potpore, uključujući kamate, čak i prije isteka roka od deset godina predviđenog u članku 17. stavku 1. Uredbe 2015/1589.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Članak 16. stavke 2. i 3. Uredbe 2015/1589 treba tumačiti na način da mu se protivi primjena nacionalnog pravila o petogodišnjoj zastari, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koje se primjenjuje na povrat kamata na državnu potporu proglašenu nezakonitom i nespojivom s unutarnjim tržištem u konačnoj odluci Komisije, s obzirom na to da to pravilo sprečava cjelokupni povrat potpore.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>