MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
ANTHONYJA COLLINSA
od 31. ožujka 2022.(1)
Predmet C‑18/21
Uniqa Versicherungen AG
protiv
VU
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Postupak europskog platnog naloga – Uredba (EZ) br. 1896/2006 – Osporavanje – Članak 16. stavak 2. – Rok od 30 dana za slanje prigovora na europski platni nalog – Članak 20. – Preispitivanje u izvanrednim slučajevima nakon isteka roka propisanog člankom 16. stavkom 2. – Članak 26. – Veza s nacionalnim postupovnim pravom – Nacionalno zakonodavstvo o mjerama povezanima s bolešću COVID-19 kojim su od 21. ožujka 2020. do 30. travnja 2020. prekinuti svi postupovni rokovi u građanskim predmetima”
I. Uvod
1. Ovaj zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na europski platni nalog koji je na zahtjev društva Uniqa Versicherungen AG izdan protiv osobe VU u skladu s Uredbom (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog(2). U zahtjevu se traži tumačenje članka 16. stavka 2. te članaka 20. i 26. te uredbe.
2. Članak 16. stavak 2. Uredbe br. 1896/2006 propisuje da se prigovor na platni nalog mora poslati unutar 30 dana od dostave naloga, a u suprotnom nalog postaje izvršiv protiv tuženika(3). Tuženik koji ne podnese prigovor unutar tog roka od 30 dana može, u nekim izvanrednim slučajevima, zatražiti preispitivanje naloga u skladu s člankom 20. Uredbe br. 1896/2006. Prema članku 26. Uredbe br. 1896/2006, postupovna pitanja koja nisu posebno uređena tom direktivom uređuju se nacionalnim pravom.
3. Republika Austrija je na vrhuncu pandemije bolesti COVID-19 u prvom tromjesečju 2020. usvojila zakonodavstvo kojim su svi postupovni rokovi u građanskim postupcima prekinuti od 21. ožujka 2020. do 30. travnja 2020. Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) svojim zahtjevom za prethodnu odluku od 27. studenoga 2020., koji je u tajništvu Suda zaprimljen 12. siječnja 2021., želi utvrditi protivi li se takvo zakonodavstvo člancima 20. i 26. Uredbe br. 1896/2006.
II. Pravni okvir
A. Pravo Europske unije – Uredba br. 1896/2006
4. Svrha Uredbe br. 1896/2006, kako je opisano u njezinoj uvodnoj izjavi 9., jest:
„[…] pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine uvodeći postupak europskog platnog naloga u svim državama članicama određivanjem minimalnih standarda čije poštovanje nepotrebnima čini bilo kakve međupostupke u državama članicama izvršenja prije priznavanja i izvršenja.”
5. U uvodnoj izjavi 24. te uredbe navedeno je:
„Prigovor podnesen u vremenskom roku trebao bi obustaviti postupak europskog platnog naloga i dovesti do automatskog prijenosa slučaja u redovni građanski postupak, osim ako tužitelj nije izričito zatražio da se postupak u tom slučaju okonča […].”
6. U uvodnoj izjavi 25. te uredbe predviđeno je:
„Nakon isteka vremenskog roka za podnošenje prigovora, u određenim izvanrednim slučajevima tuženik bi trebao imati pravo zahtijevati preispitivanje europskog platnog naloga. U izvanrednim slučajevima preispitivanje ne bi trebalo značiti da je tuženiku dana druga prilika za osporavanje tražbine. Tijekom postupka preispitivanja, osnovanost tražbine ne bi trebalo procjenjivati izvan osnova [koje] proizlaze iz izvanrednih okolnosti na koje se poziva tuženik. Ostale bi izvanredne okolnosti mogle uključivati slučajeve u kojima se europski platni nalog temelji na lažnim informacijama koje su navedene u obrascu zahtjeva.”
7. Cilj je uredbe, kako je navedeno u njezinoj uvodnoj izjavi 29., „uspostava [ujednačenog] brzog i učinkovitog mehanizma za naplatu nespornih novčanih tražbina u cijeloj Europskoj uniji”.
8. Članak 1. stavak 1. Uredbe br. 1896/2006 propisuje:
„Svrha ove Uredbe je:
(a) pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine uspostavljanjem postupka europskog platnog naloga;
[…]”
9. Članak 16., naslovljen „Osporavanje europskog platnog naloga”, u stavcima 1. i 2. propisuje:
„1. Tuženik može uložiti prigovor na europski platni nalog pred sudom porijekla koristeći se standardnim obrascem F koji je utvrđen u Prilogu VI., koji mu se dostavlja zajedno s europskim platnim nalogom.
2. Prigovor se šalje unutar 30 dana od dostave naloga tuženiku.”
10. Članak 17. stavak 1. te uredbe predviđa:
„Ako se prigovor uloži u roku iz članka 16. stavka 2. postupak se nastavlja pred nadležnim sudovima države članice porijekla u skladu s pravilima za običan građanski postupak, osim ako tužitelj izričito nije zatražio da se u tom slučaju postupak okonča.
[…]”
11. Članak 18. stavak 1. te uredbe propisuje:
„Ako u roku iz članka 16. stavka 2., uzimajući u obzir primjereno razdoblje za zaprimanje prigovora, sudu porijekla nije uložen ni jedan prigovor, sud porijekla bez odgađanja proglašava izvršivost europskog platnog naloga koristeći se standardnim obrascem G koji je utvrđen u Prilogu VII. Sud potvrđuje datum dostave.”
12. Članak 20. Uredbe br. 1896/2006, naslovljen „Preispitivanje u izvanrednim slučajevima”, propisuje:
„1. Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik ima pravo podnijeti zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u državi članici porijekla u slučaju kada:
(a) i. je platni nalog dostavljen na jedan od načina iz članka 14.,
i
ii. bez tuženikove krivnje dostava nije izvršena u roku koji bi mu omogućio da pripremi obranu,
ili
(b) ne svojom krivnjom, tuženik je bio spriječen uložiti prigovor na tražbinu zbog više sile ili zbog izvanrednih okolnosti,
pod uvjetom da u svakom slučaju postupi bez odgađanja.
2. Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik također ima pravo zahtijevati provjeru europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u ishodišnoj državi članici gdje je platni nalog očigledno krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve koje propisuje ova Uredba, ili zbog [drugih] izvanrednih okolnosti.
3. Ako sud odbije tuženikov zahtjev jer ne postoje temelji za preispitivanje iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog ostaje pravovaljan.
Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano na temelju jednog od razloga iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog postaje ništav.”
13. Članak 26. Uredbe br. 1896/2006, naslovljen „Veza s nacionalnim procesnim pravom”, predviđa:
„Sva procesna pitanja koja nisu posebno [uređena] ovom Uredbom uređuje nacionalno pravo.”
B. Austrijsko pravo
14. Članak 1. stavak 1. Bundesgesetza betreffend Begleitmaßnahmen zu COVID-19 in der Justiz (1. COVID-19-Justiz‑Begleitgesetz – 1. COVID-19-JuBG) (Savezni zakon o popratnim mjerama u pravosuđu povodom bolesti COVID-19; u daljnjem tekstu: nacionalni zakon donesen povodom bolesti COVID-19)(4) u prvoj i drugoj rečenici predviđa:
„Građanski postupci
Prekid rokova
[…] U sudskim postupcima, svi postupovni rokovi koji su počeli teći povodom događaja koji je nastupio nakon stupanja ovog Saveznog zakona na snagu te svi postupovni rokovi koji nisu istekli do stupanja ovog Saveznog zakona na snagu prekidaju se do isteka 30. travnja 2020. Oni počinju ispočetka teći 1. svibnja 2020. […]”
III. Činjenično stanje iz glavnog postupka i prethodno pitanje
15. Dana 6. ožujka 2020., Bezirksgericht für Handelssachen Wien (Općinski sud za trgovačke stvari u Beču, Austrija) izdao je kao prvostupanjski sud europski platni nalog na zahtjev društva Uniqa Versicherungen. Nalog je 4. travnja 2020. dostavljen osobi VU, koja boravi u Njemačkoj. Dana 18. svibnja 2020. podnesen je prigovor na nalog. Bezirksgericht für Handelssachen Wien (Općinski sud za trgovačke stvari u Beču) odbio je taj prigovor uz obrazloženje da nije podnesen unutar roka od 30 dana predviđenog člankom 16. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006.
16. Handelsgericht Wien (Trgovački sud u Beču, Austrija) u žalbenom je postupku ukinuo nalog prvostupanjskog suda. Utvrdio je da je rok za podnošenje prigovora predviđen člankom 16. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006 prekinut člankom 1. stavkom 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19. Tim su zakonom svi rokovi u građanskim postupcima koji su počeli teći 22. ožujka 2020. ili kasnije prekinuti do travnja 2020. te su počeli ispočetka teći 1. svibnja 2020.
17. Društvo Uniqa Versicherungen podnijelo je zahtjev za reviziju odluke Handelsgerichta Wien (Trgovački sud u Beču). Ono zahtijeva da se potvrdi nalog prvostupanjskog suda.
18. Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) ističe da u austrijskoj pravnoj literaturi postoje razilaženja u pogledu toga je li članak 1. stavak 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 primjenjiv na rok od 30 dana koji je u članku 16. stavku 2. Uredbe br. 1896/2006 propisan za podnošenje prigovora ili je pak primjena nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 isključena zbog članka 20. te uredbe. Neki komentatori smatraju da se članak 20. Uredbe br. 1896/2006 odnosi na višu silu ili izvanredne okolnosti kao što je kriza izazvana bolešću COVID-19. Primjena nacionalnog prava stoga nije dopuštena. Drugi komentatori pak smatraju da članak 1. stavak 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 nije „podređen” postupku preispitivanja iz članka 20. Uredbe br. 1896/2006. Prema njihovu mišljenju, člankom 16. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006 uređeno je samo trajanje roka unutar kojeg se prigovor može podnijeti. Pitanje eventualnog prekida tog roka nije uređeno, što znači da se, u skladu s člankom 26. Uredbe br. 1896/2006, primjenjuje nacionalno postupovno pravo. Člankom 20. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1896/2006 samo se želi postići pravičnost u pojedinačnim slučajevima. Njime nije propisano opće pravilo za izvanredne situacije, kao što je kriza izazvana bolešću COVID-19.
19. Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeće prethodno pitanje:
„Treba li članke 20. i 26. Uredbe [br. 1896/2006] tumačiti na način da im se protivi prekid roka od 30 dana za ulaganje prigovora protiv europskog platnog naloga predviđenog člankom 16. stavkom 2. te uredbe primjenom članka 1. stavka 1. [nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19], prema kojem se u postupcima u građanskim predmetima svi postupovni rokovi, kod kojih događaj od kojeg počinje teći rok nastupa nakon 21. ožujka 2020. ili rokovi koji do tada još nisu istekli, prekidaju do isteka 30. travnja 2020. i počinju teći ispočetka od 1. svibnja 2020.?”
IV. Postupak pred Sudom
20. Društvo Uniqa Versicherungen, osoba VU, helenska i austrijska vlada te Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja.
21. Društvo Uniqa Versicherungen, francuska i austrijska vlada te Komisija sudjelovali su na raspravi održanoj 19. siječnja 2022.
V. Razmatranje prethodnog pitanja
22. Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) svojim pitanjem pita protivi li se člancima 20. i 26. Uredbe br. 1896/2006 donošenje, u okolnostima pandemije bolesti COVID-19, nacionalne mjere kojom se prekida člankom 16. stavkom 2. te uredbe predviđen rok od 30 dana za podnošenje prigovora na europski platni nalog.
23. Prije razmatranja prethodnog pitanja potrebno je proučiti postojeću sudsku praksu Suda koja se odnosi na Uredbu br. 1896/2006, posebice onu koja se odnosi na članke 16., 20. i 26. te uredbe.
A. Pregled Uredbe br. 1896/2006 i sudske prakse Suda koja se na nju odnosi
24. Svrha Uredbe br. 1896/2006 je pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine uspostavljanjem postupka europskog platnog naloga(5). Tom se uredbom uspostavlja jedinstveni instrument naplate koji jamči istovjetne uvjete vjerovnicima i dužnicima u cijeloj Uniji, pri čemu se predviđa primjena postupovnog prava država članica na svako postupovno pitanje koje njome nije izričito uređeno. Njome se stoga za vjerovnike i dužnike jamče jednaka pravila u cijeloj Europskoj uniji(6).
25. Članak 2. stavak 1. Uredbe br. 1896/2006 omogućuje primjenu postupka europskog platnog naloga u prekograničnim slučajevima. U skladu s člankom 3. stavkom 1. te uredbe, slučaj je prekograničan ako barem jedna strana ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak(7). U predmetnom slučaju, društvo Uniqa Versicherungen postupak je pokrenulo pred austrijskim građanskim sudovima. Osoba VU boravi u Njemačkoj. Dakle, riječ je o prekograničnom slučaju u smislu Uredbe br. 1896/2006.
26. Postupak europskog platnog naloga uspostavljen Uredbom br. 1896/2006 nije kontradiktoran. Nacionalni sud o zahtjevu koji mu je podnesen za izdavanje takvog naloga odlučuje isključivo na temelju tog zahtjeva. Tuženika se ne obavještava o postupku(8). Shodno tomu, tuženik o postojanju i sadržaju tražbine koja se protiv njega utužuje doznaje tek kada mu se nalog dostavi. Sud je s obzirom na praktički jednostranu narav postupka europskog platnog naloga naveo da je poštovanje prava obrane u tom postupku osobito važno(9).
27. Tuženika se dostavom europskog platnog naloga poučava o mogućnosti(10) da tužitelju plati iznos koji je naveden u nalogu ili da sudu porijekla podnese prigovor na nalog(11), u skladu s člankom 16. Uredbe br. 1896/2006 u roku od 30 dana od kada mu je dostavljen. Prigovor ne mora biti obrazložen(12), jer on ne pruža okvir za meritornu obranu, već samo omogućuje tuženiku osporavanje tražbine(13). Prigovor je redovni pravni mehanizam za obustavu europskog platnog naloga jer dovodi do automatskog prijenosa predmeta u redovni građanski postupak, osim ako tužitelj sam izričito ne zatraži okončanje postupka(14). Kako grčka vlada ističe u svojem pisanom očitovanju, posljedica podnošenja prigovora je ta da više nije riječ o nespornoj novčanoj tražbini za potrebe Uredbe br. 1896/2006. Mogućnost podnošenja prigovora služi kompenziranju činjenice da sustav uspostavljen Uredbom br. 1896/2006 ne predviđa tuženikovo sudjelovanje. Tuženik zahvaljujući toj mogućnosti tražbinu može osporavati nakon izdavanja europskog platnog naloga(15).
28. Kada rok od 30 dana za podnošenje prigovora istekne, europski platni nalog može se preispitati samo u „izvanrednim slučajevima”(16) koji su taksativno navedeni u članku 20. Uredbe br. 1896/2006(17). Također, zahtjev za obustavu izvršenja europskog platnog naloga koji tuženik podnese sudu na temelju članka 23. Uredbe br. 1896/2006 prihvaća se samo u izvanrednim okolnostima. Shodno tomu, kako je grčka vlada navela u svojem pisanom očitovanju, istek roka od 30 dana predviđenog člankom 16. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006 može imati teške i nepovratne posljedice za tuženike.
29. Prema članku 20. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 1896/2006, tuženik ima pravo podnijeti zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u državi članici porijekla u slučaju kada je bio spriječen uložiti prigovor na tražbinu zbog više sile(18) ili kada su ispunjena tri kumulativna uvjeta. Kao prvo, mora biti riječ o izvanrednim okolnostima koje su tuženika spriječile da u propisanom roku ospori tražbinu; kao drugo, tuženik ne smije za to biti kriv; i, kao treće, tuženik mora postupiti bez odgađanja(19). Osim toga, iz članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006 proizlazi da je preispitivanje europskog platnog naloga u slučaju nepoštovanja roka za podnošenje prigovora moguće kada je, uzimajući u obzir zahtjeve propisane u Uredbi br. 1896/2006 ili zbog drugih izvanrednih okolnosti, očigledno da je platni nalog krivo izdan(20).
30. Budući da je postupak preispitivanja moguće koristiti samo u izvanrednim slučajevima, Sud je utvrdio da članak 20. Uredbe br. 1896/2006 treba usko tumačiti(21). Osim toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 25. Uredbe br. 1896/2006, mogućnost preispitivanja platnog naloga na temelju članka 20. te uredbe ne daje tuženiku drugu priliku za osporavanje tražbine(22). Ako nadležni sud u državi članici porijekla odbije tuženikov zahtjev za preispitivanje podnesen na temelju članka 20. stavka 1. točke (b) ili članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006, europski platni nalog ostaje na snazi. Međutim, ako nadležni sud u državi članici porijekla odluči da je preispitivanje opravdano, europski platni nalog postaje ništav.
31. Iz toga slijedi da postupak preispitivanja iz članka 20. Uredbe br. 1896/2006 nije zamišljen kao zamjena postupku osporavanja iz članka 16. te uredbe. Ta su dva postupka potpuno različite naravi. Tuženik ima apsolutno pravo osporavati europski platni nalog unutar roka predviđenog člankom 16. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006. On svoj prigovor ne mora obrazložiti. Nasuprot tomu, primjena postupka preispitivanja iz članka 20. Uredbe br. 1896/2006 moguća je samo u veoma ograničenim „izvanrednim slučajevima” i samo nakon isteka roka predviđenog člankom 16. stavkom 2.
32. Osim toga, tuženik sudu porijekla prigovor na europski platni nalog može podnijeti na standardnom obrascu, koji dobiva zajedno s europskim platnim nalogom. Nasuprot tomu, zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga tuženik mora podnijeti nadležnom sudu u državi članici porijekla, a Uredba br. 1896/2006 ne predviđa nikakav standardni obrazac u tu svrhu.
33. U skladu s člankom 26. Uredbe br. 1896/2006, sva postupovna pitanja koja nisu izričito uređena tom uredbom „uređuje nacionalno pravo”. U takvim je slučajevima isključena analogna primjena te uredbe(23). U vezi s tim, kako je navedeno u njezinoj uvodnoj izjavi 9., Uredbom br. 1896/2006 određeni su minimalni standardi čije poštovanje čini nepotrebnima bilo kakve međupostupke u državama članicama izvršenja prije priznavanja i izvršenja europskog platnog naloga. Shodno tomu, Uredba br. 1896/2006 ne predviđa sveobuhvatan postupak naplate nespornih tražbina putem europskog platnog naloga. Osim toga, članak 26. Uredbe br. 1896/2006 u skladu je s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti(24).
B. Analiza prethodnog pitanja
34. Sud koji je uputio zahtjev, kao i austrijska vlada u svojem pisanom očitovanju, navodi da se općim prekidom rokova uvedenih člankom 1. stavkom 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 htjelo svim strankama sudskih postupaka i njihovim zastupnicima brzo zajamčiti jasnoću i pravnu sigurnost u izvanrednoj situaciji izazvanoj pandemijom bolesti COVID-19 tijekom koje su javni život i javne aktivnosti bili svedeni na minimum. Zbog utjecaja virusa i mjera karantene koje su poduzete kako bi se ograničilo njegovo širenje, smatralo se da osoblje sudova, pravni savjetnici i stranke neće moći redovno djelovati. Austrijski zakonodavac je stoga rokove prekinuo općenito, a da pritom nije upućivao na pojedinačne slučajeve.
35. Budući da je prekinuo sve postupovne rokove u građanskim predmetima, uključujući one predviđene Unijinim propisima, članak 1. stavak 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 imao je veoma široko područje primjene. Međutim, iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da se sporna mjera primjenjivala na postupovne rokove koji nisu istekli do njezina stupanja na snagu te da je ona te rokove prekinula na razdoblje od približno pet tjedana. Kako je Komisija navela u svojem pisanom očitovanju, sporna mjera nije obnovila rokove koji su istekli niti je imala ikakve druge retroaktivne učinke. Osim toga, austrijska vlada je na raspravi potvrdila da nije usvojila nikakve druge mjere za prekid rokova povodom pandemije bolesti COVID-19.
36. U članku 16. Uredbe br. 1896/2006 nije predviđena mogućnost prekida ili produljenja njime propisanog roka. U njemu je samo propisan rok od 30 dana koji počinje teći od datuma dostave naloga tuženiku(25). Osoba VU nije podnijela prigovor unutar roka od 30 dana predviđenog člankom 16. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006. Shodno tomu, europski platni nalog koji je ishodilo društvo Uniqa Versicherungen načelno je izvršiv u skladu s člankom 18. te uredbe.
37. Članak 16. Uredbe br. 1896/2006 kao takav ne predviđa mjeru, kao što je članak 1. stavak 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19, koja općenito prekida ili suspendira rokove. Austrijska vlada i osoba VU u tom su smislu u svojim pisanim očitovanjima navele da Uredba br. 1896/2006 ne predviđa, ni opći ni ikakav drugi, prekid ili suspenziju rokova zbog, primjerice, smrti stranke, gubitka tužiteljeve aktivne procesne legitimacije ili pokretanja postupka stečaja/nesolventnosti. Dakle, ta vlada i osoba VU tvrde da se prekid ili suspenzija rokova u takvim slučajevima uređuje nacionalnim pravom.
38. U tom pogledu valja istaknuti da rok za podnošenje prigovora predviđen člankom 16. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006 možda neće biti isti u svim državama članicama. U skladu s uvodnom izjavom 28. te uredbe, za potrebe određivanja rokova propisanih tom uredbom primjenjuje se Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove(26). Posljedično, u obzir se uzimaju državni praznici države članice u kojoj se nalazi sud koji izdaje europski platni nalog. Budući da države članice nemaju iste državne praznike, postojat će razlike prilikom određivanja točnog datuma do kojeg se prigovor mora podnijeti.
39. Članak 20. stavak 2. Uredbe br. 1896/2006, koji omogućuje preispitivanje europskog platnog naloga kada je on očigledno krivo izdan, nije primjenjiv u kontekstu glavnog postupka. Kao prvo, iz spisa kojim raspolaže Sud ne proizlazi da je europski platni nalog koji je ishodilo društvo Uniqa Versicherungen krivo izdan. Kao drugo i važnije, članak 20. stavak 2. Uredbe br. 1896/2006 predviđa kriterije koji se primjenjuju na posebne situacije, dok je člankom 1. stavkom 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 utvrđeno opće pravilo primjenjivo na sve postupovne rokove u građanskim predmetima.
40. Prema mojem mišljenju, općenitost članka 1. stavka 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 izuzima ga iz područja primjene članka 20. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1896/2006. Osim toga, potonju odredbu treba usko tumačiti(27). Osoba se može pozivati na članak 1. stavak 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19, a da pritom ne mora dokazati da europski platni nalog nije mogla osporavati zbog više sile ili izvanrednih okolnosti(28). Na taj zaključak ne utječe postojanje pojedinačnih slučajeva u kojima bi se, zbog pandemije bolesti COVID-19, tuženik ipak mogao pozivati na višu silu ili izvanredne okolnosti u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1896/2006 kada nije pravodobno podnio prigovor.
41. Budući da člankom 16. stavkom 2., člankom 20. stavkom 1. točkom (b) i člankom 20. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006 nije predviđena mogućnost općeg prekida roka propisanog člankom 16. stavkom 2. te uredbe, postavlja se pitanje protivi li se tim ili bilo kojim drugim odredbama Uredbe br. 1896/2006 donošenje opće mjere kao što je to članak 1. stavak 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19.
42. Mislim da ne. Kako jasno proizlazi iz njezine uvodne izjave 9. i članka 26., Uredbom br. 1896/2006 ne nastoje se iscrpno uskladiti postupovna pravila o europskom platnom nalogu(29). Umjesto toga, njome su utvrđeni minimalni standardi namijenjeni tomu da se osigura priznanje i izvršenje naloga izdanog u drugoj državi članici bez potrebe da se u državi članici izvršenja prethodno pokrene ikakav međupostupak. Stoga smatram da je opći prekid rokova zbog pandemije bolesti COVID-19 postupovno pitanje koje nije uređeno Uredbom br. 1896/2006. Ono se stoga uređuje nacionalnim pravom u skladu s člankom 26. te uredbe(30).
43. Nacionalne postupovne mjere donesene u skladu s člankom 26. Uredbe br. 1896/2006 ne smiju biti diskriminirajuće te stoga nepovoljnije od onih kojima su uređene slične situacije u unutarnjem pravu niti smiju dovoditi u pitanje ostvarenje ciljeva te uredbe(31).
44. Čini se, podložno provjeri od strane suda koji je uputio zahtjev, da članak 1. stavak 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 nije bio ni izravno ni neizravno diskriminirajući, jer se primjenjivao na sve postupovne rokove u građanskim postupcima bez obzira na pravnu osnovu na kojoj su odnosni postupci pokrenuti. Austrijska vlada u tom je smislu na raspravi istaknula da je, s obzirom na postojanje usporednih nacionalnih postupaka koji imaju istu svrhu kao europski platni nalog, zabranjena razlika u postupanju mogla nastati da su austrijskim pravom prekinuti rokovi u nacionalnim postupcima, a ne i rokovi propisani Uredbom br. 1896/2006.
45. Također, prema mojem mišljenju, mjera kao što je članak 1. stavak 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 ne dovodi u pitanje ostvarenje ciljeva Uredbe br. 1896/2006, jer se općim prekidom rokova ne dodaje još jedan postupovni korak priznavanju i izvršenju europskog platnog naloga. Ujednačeni mehanizam uspostavljen Uredbom br. 1896/2006 ne mijenja se. Predmetnom nacionalnom mjerom tužiteljima nije nametnuto dodatno postupovno opterećenje. Njome je samo osiguran ograničen prekid roka za podnošenje prigovora na europski platni nalog na vrhuncu pandemije bolesti COVID-19. Nacionalni zakonodavac je na taj način osigurao djelotvornost Uredbe br. 1896/2006 očuvavši primjerenu ravnotežu između interesa tužitelja i tuženika koja je tom uredbom uspostavljena i zaštitivši time prava i jednih i drugih.
46. Pored toga, ciljevi Uredbe br. 1896/2006 ne mogu se postići narušavanjem prava obrane adresata europskog uhidbenog naloga, koja su zajamčena člankom 47. Povelje(32). Kako je već navedeno, s obzirom na različitu narav odnosnih dvaju postupaka, postupak preispitivanja nije zamjena za postupak osporavanja(33). Osim toga, ishod niti jednog postupka preispitivanja nije zajamčen. Nasuprot tomu, postupak osporavanja osigurava to da se tražbine ne smatra nespornima te da se o njima odlučuje u redovnom građanskom postupku, čime se čuva pravo tuženika na djelotvoran pristup pravosuđu. Jedinstvena i nepredviđena narav pandemije bolesti COVID-19 na sve je donekle utjecala. Obvezivanje tuženika da se koriste postupkom preispitivanja u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 stavila bi na njih težak teret. Naposljetku, austrijska vlada usvajanje članka 1. stavka 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 opravdava navodeći da je učestalo korištenje postupaka preispitivanja u pojedinačnim slučajevima moglo dovesti do povećanja broja slučajeva o kojima bi sudovi morali odlučivati, što bi utjecalo na dobro sudovanje u jeku pandemije bolesti COVID-19(34).
47. Pristup postupku osporavanja ima u sustavu uspostavljenom Uredbom br. 1896/2006 temeljnu važnost za ostvarenje poštene i pravične ravnoteže između stranaka i za osiguravanje poštovanja prava obrane adresata europskog platnog naloga. Prema mojem mišljenju, da adresatima europskog uhidbenog naloga nije zajamčena stvarna prilika da osporavaju takav nalog te stoga ni prilika da ih se sasluša u situacijama izazvanima pandemijom bolesti COVID-19, mogla se narušiti delikatna ravnoteža koja je Uredbom br. 1896/2006 postignuta između tužitelja i tuženika, što bi činilo povredu članka 47. Povelje(35).
48. U skladu s objašnjenjem ciljeva i područja primjene članka 1. stavka 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 koje je sud koji je uputio zahtjev pružio, čini se da je ta mjera usto imala legitiman cilj u javnom interesu. Prekid rokova(36) od približno pet tjedana na vrhuncu pandemije bolesti COVID-19 u 2020. bio je kratak s obzirom na ozbiljnost krize javnog zdravlja i opću nesigurnost koja je tada vladala. Početak i završetak prekida bili su jasno i transparentno predviđeni. Shodno tomu, sporna je mjera bila u skladu s načelom proporcionalnosti te je očuvala pravnu sigurnost, čime je doprinijela dobrom sudovanju.
VI. Zaključak
49. S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem da Sud na pitanje koje je postavio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) odgovori na sljedeći način:
Člancima 16., 20. i 26. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog ne protivi se donošenje, u okolnostima pandemije bolesti COVID-19, nacionalne mjere kojom je prekinut člankom 16. stavkom 2. te uredbe propisan rok od 30 dana za podnošenje prigovora na europski platni nalog.
1 Izvorni jezik: engleski
2 SL 2006., L 399, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 94.)
3 Vidjeti članak 18. stavak 1. Uredbe br.1896/2006.
4 Objavljen 21. ožujka 2020., u verziji iz četvrtog COVID-19-Gesetza (BGBl. I, 24/2020), koja se primjenjivala kada je europski platni nalog dostavljen osobi VU 4. travnja 2020.
5 Vidjeti članak 1. Uredbe br. 1896/2006, u vezi s njezinim uvodnim izjavama 9. i 29. Presuda od 19. prosinca 2019., Bondora (C‑453/18, EU:C:2019:1118, t. 36.). Sud je naveo da iz uvodnih izjava 8. i 10., u vezi s člankom 26. Uredbe br. 1896/2006, proizlazi da se tom uredbom uspostavlja postupak za europski platni nalog kao dodatno i neobavezno sredstvo za tužitelja, pri čemu se ne zamjenjuju i ne usklađuju mehanizmi za naplatu nespornih tražbina koji postoje u nacionalnom pravu. Presuda od 10. ožujka 2016., Flight Refund (C‑94/14, EU:C:2016:148, t. 53.).
6 Presude od 13. prosinca 2012., Szyrocka (C‑215/11, EU:C:2012:794, t. 30.); od 13. lipnja 2013., Goldbet Sportwetten (C‑144/12, EU:C:2013:393, t. 28.); i od 10. ožujka 2016., Flight Refund (C‑94/14, EU:C:2016:148, t. 53.)
7 Vidjeti, u tom pogledu, presudu od 19. prosinca 2019., Bondora (C‑453/18, EU:C:2019:1118, t. 35.).
8 U članku 7. Uredbe br. 1896/2006 taksativno su navedeni zahtjevi u pogledu sadržaja i oblika europskog platnog naloga. Presuda od 13. prosinca 2012., Szyrocka (C‑215/11, EU:C:2012:794, t. 25. do 32.). Međutim, sud pred kojim je pokrenut postupak europskog platnog naloga može od vjerovnika zahtijevati dodatne informacije o ugovornim odredbama koje potkrepljuju predmetnu tražbinu, kako bi mogao po službenoj dužnosti provesti nadzor eventualne nepoštenosti tih ugovornih odredbi. Presuda od 19. prosinca 2019., Bondora (C‑453/18, EU:C:2019:1118, t. 54.). Shodno tomu, taksativna narav članka 7. Uredbe br. 1896/2006 ne omogućuje vjerovnicima zaobilaženje zahtjeva iz Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)) ili članka 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) koji se odnose na zaštitu potrošača.
9 Presuda od 6. rujna 2018., Catlin Europe (C‑21/17, EU:C:2018:675, t. 44. i 45.). Cyril Nourissat za taj je postupak naveo da je „impitoyable”, odnosno da ne oprašta pogreške. Vidjeti Nourissat, C., „Nouveau refus de la Cour de justice de caractériser des circonstances exceptionnelles en matière de réexamen”, Procédures 2016. br. 1, str. 29.
10 Vidjeti članak 12. stavak 3. Uredbe br. 1896/2006. Sud je naveo da povreda minimalnih standarda u pogledu dostave europskog platnog naloga koji su propisani Uredbom br. 1896/2006 narušava ravnotežu između ciljeva koji se žele postići tom uredbom, odnosno između brzine i učinkovitosti, s jedne strane, i poštovanja prava obrane, s druge strane. Presuda od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St Georgen (C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 37.). U takvim okolnostima, nalog nije izvršiv, postupak osporavanja predviđen člankom 16. Uredbe br. 1896/2006 nije primjenjiv te rok unutar kojeg tuženik može podnijeti prigovor ne počinje teći. Presuda od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St Georgen (C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 41. do 43. i 48.). Vidjeti također presudu od 6. rujna 2018., Catlin Europe (C‑21/17, EU:C:2018:675, t. 53.). Iz toga proizlazi da ni postupak preispitivanja predviđen člankom 20. Uredbe br. 1896/2006 nije primjenjiv. Presude od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St Georgen (C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 43. i 44.), i od 6. rujna 2018., Catlin Europe (C‑21/17, EU:C:2018:675, t. 54.)
11 Prema članku 5. točki 4. Uredbe br. 1896/2006, „sud porijekla” je onaj koji izdaje europski platni nalog.
12 Vidjeti članak 16. stavak 3. Uredbe br. 1896/2006. Vidjeti također presudu od 22. listopada 2015., Thomas Cook Belgium (C‑245/14, EU:C:2015:715, t. 40.).
13 Presuda od 13. lipnja 2013., Goldbet Sportwetten (C‑144/12, EU:C:2013:393, t. 40.)
14 Presuda od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St Georgen (C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 38.). Vidjeti, u tom pogledu, uvodnu izjavu 24. Uredbe br. 1896/2006. Sud je u točki 39. presude od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St Georgen (C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144), naveo da, „kad su tražbine koje su temelj europskog platnog naloga osporene putem prigovora, više se ne primjenjuje poseban postupak uređen Uredbom br. 1896/2006 jer je, u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (a) te uredbe, njegova svrha samo ‚pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine’”.
15 Presuda od 22. listopada 2015., Thomas Cook Belgium (C‑245/14, EU:C:2015:715, t. 28. i navedena sudska praksa)
16 Presuda od 22. listopada 2015., Thomas Cook Belgium (C‑245/14, EU:C:2015:715, t. 29.)
17 Presuda od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St Georgen (C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 44.)
18 Pod uvjetom da tuženik postupi bez odgađanja
19 Rješenje od 21. ožujka 2013., Novontech‑Zala (C‑324/12, EU:C:2013:205, t. 24.)
20 Presuda od 22. listopada 2015., Thomas Cook Belgium (C‑245/14, EU:C:2015:715, t. 30.)
21 Vidjeti, po analogiji, presudu od 22. listopada 2015., Thomas Cook Belgium (C‑245/14, EU:C:2015:715, t. 31.).
22 Vidjeti, po analogiji, presudu od 22. listopada 2015., Thomas Cook Belgium (C‑245/14, EU:C:2015:715, t. 48.). Sud je u toj presudi zaključio da tuženik nakon isteka roka od 30 dana predviđenog u članku 16. stavku 2. Uredbe br. 1896/2006 nije mogao zahtijevati preispitivanje platnog naloga na temelju članka 20. te uredbe navodeći da sud porijekla nije mogao biti nadležan zbog sporazuma o nadležnosti sadržanog u ugovoru. Budući da je tuženik morao znati za taj sporazum, Sud je utvrdio da je tuženik to pitanje imao priliku istaknuti u postupku osporavanja. Nije mogao naknadno tvrditi da je platni nalog krivo izdan u izvanrednim okolnostima.
23 Presuda od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St Georgen (C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 45.)
24 Vidjeti također uvodnu izjavu 29. Uredbe br. 1896/2006.
25 Vidjeti, nasuprot tomu, članak 14. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (SL 2007., L 199, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 10., str. 100.), koji predviđa da Sud može u iznimnim slučajevima produljiti tom direktivom propisane rokove ako je to potrebno radi zaštite prava stranaka. Vidjeti također članak 45. Uredbe (EU) br. 655/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2014., L 189, str. 59.) i uvodnu izjavu 37. te uredbe. Te odredbe omogućuju odstupanje od rokova propisanih tom uredbom kada ih sud ili uključeno tijelo ne može poštovati te kada iznimne okolnosti opravdavaju to odstupanje. Sud je u presudi od 7. studenoga 2019., K. H. K. (Blokada računa) (C‑555/18, EU:C:2019:937, t. 55.), utvrdio da se razdoblja sudskih praznika ne mogu kvalificirati kao „iznimne okolnosti” u smislu članka 45. Uredbe br. 655/2014. Vidjeti također članak 14. stavak 3. Uredbe br. 861/2007, prema kojem sud, ako u iznimnim okolnostima nije u mogućnosti poštovati rokove iz te uredbe, čim prije poduzima korake koji se traže u tim odredbama. Takve odredbe, koje sudovima daju izričite ovlasti da ad hoc produlje određene rokove u iznimnim okolnostima, ne postoje u Uredbi br. 1896/2006.
26 SL 1971., L 124, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 13., str. 5.)
27 Vidjeti točku 30. ovog mišljenja. S obzirom na presudu od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St Georgen (C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 45.), članak 20. stavak 1. točku (b) i članak 20. stavak 2. Uredbe br. 1896/2006 nije moguće apstraktno i općenito primijeniti po analogiji na situacije izazvane pandemijom bolesti COVID-19.
28 Kao što su bolest ili mjere karantene
29 Vidjeti, po analogiji, članak 19. i članak 21. stavak 1. Uredbe br. 861/2007 te članak 46. stavak 1. Uredbe br. 655/2014.
30 Društvo Uniqa Versicherungen u svojem je pisanom očitovanju navelo da je zakonodavac mogao propisati da se rok od 30 dana prekida u slučaju više sile ili izvanrednih okolnosti da je to htio. Tim se navodom previđa članak 26., koji izričito predviđa da se sva postupovna pitanja koja nisu uređena Uredbom br. 1896/2006 uređuju propisima država članica.
31 Dok članak 26. Uredbe br. 1896/2006 izričito predviđa primjenu nacionalnog prava, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da, kada u pogledu postupovnih pitanja u pravu Unije ne postoje pravila, unutarnji pravni poredak svake države članice treba uspostaviti takva pravila na temelju načela procesne autonomije, ali pod uvjetom da ona nisu nepovoljnija od onih koja uređuju slične situacije u unutarnjem pravu (načelo ekvivalentnosti) i da ne čine u praksi nemogućim ili pretjerano otežanim korištenje prava dodijeljenih pravom Unije (načelo djelotvornosti). Vidjeti, u tom pogledu, presudu od 17. ožujka 2016., Bensada Benallal (C‑161/15, EU:C:2016:175, t. 24. i navedenu sudsku praksu).
32 Vidjeti, po analogiji, presudu od 6. rujna 2018., Catlin Europe (C‑21/17, EU:C:2018:675, t. 33. i navedenu sudsku praksu). Vidjeti također presudu od 22. listopada 2015., Thomas Cook Belgium (C‑245/14, EU:C:2015:715, t. 41.).
33 Vidjeti točke 26. do 32. ovog mišljenja.
34 Zbog, primjerice, zaostataka u rješavanju predmeta kao posljedica mjera usvojenih radi suzbijanja pandemije
35 Načelno, kruta primjena rokova u izvanrednim okolnostima može činiti povredu članka 47. Povelje. Vidjeti, po analogiji, presudu ESLJP‑a od 1. travnja 2010., Georgiy Nikolayevich Mikhaylov protiv Rusije, CE:ECHR:2010:0401JUD000454304, t. 57.
36 Smatram da člankom 1. stavkom 1. nacionalnog zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 nije izmijenjen rok od 30 dana propisan u članku 16. stavku 2. Uredbe br. 1896/2006, već je samo prekinut na određeno vrijeme.