<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑300/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CC0300</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:86">EU:C:2016:86</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>12</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>12</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>MIŠLJENJE M. CAMPOSA SÁNCHEZA‑BORDONE — PREDMET C‑300/15</P><P>KOHLL I KOHLL‑SCHLESSER</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">M. Camposa Sáncheza‑Bordone</HT></P><P>od <DATE ISO="20160216">16. veljače 2016.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: španjolski</P></NOTE></P></TI><STI><P>Predmet C‑300/15</P><P>Charles Kohll</P><P>i</P><P>Sylvie Kohll‑Schlesser</P><P>protiv</P><P>Directeura de l’administration des contributions directes</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal administratif du Luxembourg (Luksemburg))</HT></P></STI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Slobodno kretanje osoba</KEYWORD><KEYWORD>Radnik</KEYWORD><KEYWORD>Jednako postupanje</KEYWORD><KEYWORD>Porez na dohodak</KEYWORD><KEYWORD>Tuzemne mirovine i mirovine na koje je pravo ostvareno u drugoj državi članici</KEYWORD><KEYWORD>Porezni kredit odobren određenim osobama</KEYWORD><KEYWORD>Porezna kartica koju izdaje nacionalno upravno tijelo</KEYWORD></INDEX><CONTENTS.CONCLUSION><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Sudska praksa Suda u području izravnog oporezivanja ne prestaje rasti, unatoč tomu što je već poprilično opsežna i premda se u njoj uobičajeno poziva isključivo na temeljne slobode zajamčene Ugovorom (u daljnjem tekstu, također: UFEU). Konkretno prethodno pitanje tiče se sukladnosti luksemburškog propisa koji je prilikom izmjene poreza na dohodak predvidio i porezni kredit u korist umirovljenika koji ispunjavaju određene pretpostavke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Kako bi se dao odgovor na pitanje koje je uputio Tribunal administratif de Luxembourg (Upravni sud Luksemburga), potrebno je razmotriti utjecaj slobodnog kretanja radnika na uređenje izravnog oporezivanja države članice. Također, valja pobliže odrediti kriterije primjenjive na dohodak umirovljenika koji su se koristili tom slobodom na temelju članka 45. UFEU‑a, koji se odnosi na radnike, ili pak na osnovi opće odredbe članka 21. UFEU‑a. Na kraju, odgovor Suda treba poslužiti tomu da se, ako je moguće, definira područje ispitivanja nacionalnih propisa koji ograničavaju slobodu kretanja i osobito njihova mogućeg opravdanja.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>I –<HT TYPE="BOLD">Nacionalno pravo</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Luksemburško pravo</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Iz odluke o upućivanju zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da se sukladno članku 139.b stavku 1. Zakona o porezu na dohodak (u daljnjem tekstu: ZPD), u verziji koja je mjerodavna za dohodak od 2009. nadalje, porezni kredit za umirovljenike odobrava svim poreznim obveznicima koji ostvaruju dohodak od mirovine ili rente u smislu članka 96. stavka 1. podstavaka 1. i 2. ZPD‑a, koji se oporezuju u Luksemburgu i koji imaju poreznu karticu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Nadalje, u skladu s člankom 139.b stavkom 2. ZPD‑a, porezni kredit može se uračunati i naknaditi umirovljeniku samo u sklopu obustave poreza na plaće koju obavlja mirovinski fond ili bilo koji drugi isplatitelj mirovine, a na temelju porezne kartice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Usto, kako sud koji je uputio zahtjev navodi, pripremni zakonodavni akti u vezi s prijedlogom zakona br. 5924<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Valja naglasiti da je nakon što je taj prijedlog izglasan kao Zakon <DATE ISO="20081219">19. prosinca 2008.</DATE>, uređenje poreznih kredita izmijenjeno na način koji je sporan u ovom predmetu.</P></NOTE> pokazuju da je porezni kredit za radnike i umirovljenike unesen u odredbe o obustavi poreza na plaće kako bi se radnicima i umirovljenicima isplatio isključivo putem poslodavaca, mirovinskih fondova i drugih isplatitelja mirovine, a na temelju podataka iz navedenih poreznih kartica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Članak 19. Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (u daljnjem tekstu: UIDO) između Luksemburga i Nizozemske određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>Iznimno od odredbe stavka 1. članka 20., mirovine i druga slična primanja isplaćeni rezidentu države ugovornice po osnovi prijašnjeg nesamostalnog rada oporezuju se samo u toj državi.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>II –<HT TYPE="BOLD">Činjenice glavnog postupka i postupak pred nacionalnim sudom</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Spor pred sudom koji je uputio zahtjev odnosi se na dvije mirovine koje Charles Kohll prima iz Nizozemske i koje podliježu oporezivanju u Luksemburgu, pri čemu mu prvu izravno isplaćuje društvo Shell International B. V., u kojem je radio nekoliko godina, a drugu mu isplaćuje Sociale Verzekeringsbank (SVB)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>SVB je nacionalni fond za socijalno osiguranje u Nizozemskoj. To tijelo, uz ostale isplate, upravlja i isplatama osnovne državne mirovine na koju imaju pravo sve osobe koje su navršile potrebne godine života za mirovinu i koje imaju prebivalište ili su imale prebivalište u toj državi članici.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Budući da obje nizozemske mirovine nisu podlijegale obustavi poreza na dohodak istodobno s isplatom u Luksemburgu, C. Kohllu uopće nije odobren porezni kredit za umirovljenike u odnosu na tri godine obuhvaćene glavnim postupkom, to jest 2009., 2010. i 2011.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>C. Kohll podnio je <DATE ISO="20130220">20. veljače 2013.</DATE> prigovor Directeuru de l’administration des Contributions directes (u daljnjem tekstu: directeur)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Tijelo luksemburške porezne uprave nadležno, među ostalim, za odlučivanje o prigovorima protiv privremenih poreznih rješenja koja se tiču izravnih poreza.</P></NOTE> protiv privremenog poreznog rješenja za 2009., donesenog <DATE ISO="20100609">9. lipnja 2010.</DATE> kao i protiv privremenih poreznih rješenja za 2010. i 2011., donesenih <DATE ISO="20130206">6. veljače 2013.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20130923">23. rujna 2013.</DATE>, directeur je prigovor protiv privremenog poreznog rješenja za 2009. proglasio nedopuštenim zbog isteka roka za njegovo podnošenje, a privremena porezna rješenja za 2010. i 2011. izmijenio je <HT TYPE="ITALIC">in peius</HT>. S tim u vezi, directeur je smatrao da podnositelj prigovora u odnosu na 2010. i 2011. nije imao pravo na porezni kredit za umirovljenike u skladu s člankom 139.b ZPD‑a, s obzirom na to da je primao mirovine koje nisu podlijegale obustavi poreza na dohodak istodobno s isplatom u Luksemburgu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Iz spisa proizlazi da je prigovor tužiteljeve supruge Sylvie Kohll‑Schlesser u pogledu njezine mirovine SVB‑a koju je primala u spornom razdoblju Tribunal administratif proglasio nedopuštenom zbog formalnog nedostatka. Taj prigovor više nije predmet spora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Tužitelj u postupku pred Tribunal administratif tvrdi da uskraćivanje poreznog kredita u odnosu na mirovine koje ne podliježu obustavi poreza na dohodak istodobno s isplatom u Luksemburgu isključuje osobe koje primaju takve mirovine od te pogodnosti, što znači da se porezni krediti dodjeljuju samo osobama koje mirovinu primaju od luksemburškog mirovinskog fonda. U tom pogledu, tužitelj sumnja da je namjera zakonodavca 2008., kada je donesena izmjena ZPD‑a u smislu<?PAGE NO="3"?> o kojem se u ovom predmetu raspravlja, bila oduzeti pravo na porezni kredit umirovljenicima s prebivalištem u Luksemburgu, koji primitke ostvaruju od prava na mirovinu koja su stekli i koje primaju od inozemnih mirovinskih fondova. Tužitelj smatra da se takvim tumačenjem čini povreda, među ostalim, slobodnog kretanja osoba (radnika) zajamčena člankom 45. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>S druge strane, zastupnica vlade smatra da članak 139.b ZPD‑a ne stvara nikakav problem u vezi sa slobodnim kretanjem radnika u smislu članka 45. UFEU‑a. Prema njezinu mišljenju, C. Kohll uopće nije žrtva diskriminacije, s obzirom na to da je položaj u kojem se nalazi posljedica značajki poreznog kredita koji je zakonodavac uspostavio.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Usto, zastupnica vlade tvrdi da je ta razlika objektivno opravdana s obzirom na zadanu svrhu odredbe. Njome se, nadalje, ne krši slobodno kretanje osoba zaštićeno člankom 21. UFEU‑a jer sporna nacionalna odredba ne utječe na slobodu kretanja, s obzirom na to da ne sprečava boravak u drugoj državi članici.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Tribunal administratif naglašava da postavljanjem uvjeta prema kojem radi dodjele poreznog kredita porezni obveznik mora imati poreznu karticu, članak 139.b ZPD‑a može dovesti do neizravne diskriminacije, iako ne uključuje bilo kakav uvjet u vezi s državljanstvom potencijalnih korisnika pogodnosti. Ovo mišljenje potkrjepljuje činjenica da se porezni kredit ne odobrava osobama koje primaju mirovine koje ne podliježu obustavi poreza na dohodak istodobno s isplatom u Luksemburgu, kao što je slučaj s mirovinama iz inozemstva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, sud koji je uputio zahtjev navodi da je zbog poteškoća u tumačenju članka 139.b ZPD‑a i nepostojanja sudske prakse na razini Unije u pogledu sličnog pravnog problema, odlučio ‐ radi donošenja prethodne odluke ‐ uputiti Sudu sljedeće pitanje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Protivi li se načelo slobodnog kretanja radnika, zaštićeno, među ostalim, člankom 45. UFEU‑a odredbama članka 139.b stavka 1. Izmijenjenog zakona o porezu na dohodak od <DATE ISO="19671204">4. prosinca 1967.</DATE>, s obzirom na to da, u skladu s tim odredbama, samo osobe koje posjeduju poreznu karticu imaju pravo na porezni kredit predviđen u tom članku?<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>III –<HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom i navodi stranaka</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>A –<HT TYPE="ITALIC">Postupak</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku zaprimljen je u tajništvu Suda <DATE ISO="20150619">19. lipnja 2015.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Samo su luksemburška vlada i Europska komisija podnijele pisana očitovanja u roku predviđenom člankom 23. drugim stavkom Statuta Suda Europske unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Budući da nitko od navedenih stranaka nije podnio takav zahtjev, nije održana rasprava.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>B –<HT TYPE="ITALIC">Sažetak istaknutih navoda</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Luksemburška vlada dvoji oko toga može li se ovaj predmet podvesti pod slobodno kretanje radnika. Smatra da sporne odredbe ne sprečavaju i ne odvraćaju državljane jedne države članice od napuštanja države svojeg podrijetla kako bi ostvarili svoje pravo na slobodno kretanje. Unatoč tomu, navodi niz podrednih argumenata, u slučaju da Sud zauzme drukčije stajalište.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>U tom smislu navodi da sporni propis ne utječe na sve primitke od mirovina, nego samo na one koji podliježu obustavi poreza prilikom njihove isplate, a to je posljedica bitnih svojstava poreznog kredita. U tom pogledu objašnjava da mirovinski fondovi umirovljenicima općenito isplaćuju porezni kredit na kraju svakog mjeseca. U tu svrhu, zakon fondovima dopušta da izvrše prijeboj poreznih kredita s pozitivnim iznosom poreza koji treba obustaviti pa se stvarno obustavlja samo ostatak koji preostane nakon što se od bruto iznosa dugovanog poreza odbije porezni kredit.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Stoga, kako navedena vlada dodaje, članak 139.b ZPD‑a strogo se tiče obustavljanja poreza na dohodak, s obzirom na to da se porezni kredit treba uračunati ili po potrebi naknaditi isključivo u vezi s primicima od mirovina na koje se primjenjuje postupak obustave poreza na dohodak. Slijedom toga, ta vlada smatra da to što korisnik porezne pogodnosti mora priložiti poreznu karticu kako bi je ostvario nije ograničenje slobodnog kretanja radnika ni slobodnog kretanja osoba zaštićeno člankom 21. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Podredno, u slučaju da Sud ocijeni da sporna nacionalna odredba ograničava slobodno kretanje radnika ili ‐ još šire ‐ osoba, luksemburška vlada podnijela je argumente za koje smatra da opravdavaju takvo ograničenje. Ti argumenti mogu se sažeti u dva glavna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Kao prvo, navodi da je ograničenje slobodnog kretanja posljedica značajki poreznog kredita, kako ga je zamislio zakonodavac, s obzirom na to da su mirovinski fondovi, jer raspolažu potrebnim podacima za vođenje poreznih kartica, u najboljem položaju da odobravaju porezni kredit kao i za njegovo izravno i djelotvorno uračunavanje ili naknadu. Stoga, u skladu s tim stajalištem, to je jedini sustav koji je sposoban djelovati i koji nema neproporcionalne posljedice za upravna tijela, fondove i druge obveznike poreznog kredita kao ni za građane.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Kao drugo, ta vlada smatra da je sustav opravdan razmatranjima od općeg interesa koji proizlaze iz povezanosti sustava naplate poreza (to jest, obustave poreza prilikom isplate dohotka) i primjene poreznog kredita za umirovljenike, koja je neizostavan element za očuvanje usklađenosti poreznog sustava. Prema njezinu mišljenju, članak 139.b proporcionalan je s obzirom na postavljeni cilj ZPD‑a i ne postoje manje ograničavajuće mjere za ostvarenje istog rezultata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Komisija smatra da se u odluci o upućivanju zahtjeva ne navodi dovoljno činjenica na temelju kojih se može jasno utvrditi koju odredbu prava Unije članak 139.b ZPD‑a eventualno krši. Posebno napominje da nije poznato je li se C. Kohll vratio u Luksemburg iz Nizozemske kako bi tražio posao ili kako bi preuzeo radno mjesto prije odlaska u mirovinu, u kojem slučaju bi se mogao pozvati na članak 45. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Komisija s tim u vezi poziva na presude u predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bachmann</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑204/90</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:35">EU:C:1992:35</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), osobito t. 9.; i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Komisija/Danska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑150/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:69">EU:C:2007:69</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE> ili je pak do povratka u zemlju čiji je državljanin došlo zbog njegove želje da se u Luksemburgu nastani nakon završetka profesionalne karijere, u kojem slučaju bi se mogao osloniti na pravo slobodnog kretanja osoba iz članka 21. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Komisija navodi presude u predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Turpeinen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑520/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:703">EU:C:2006:703</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Rüffler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑544/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:258">EU:C:2009:258</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>S obzirom na te dvije mogućnosti i sličnost prosuđivanja koje treba primijeniti pri ocjenjivanju povrede tih dvaju članaka UFEU‑a, Komisija predlaže zajedničko ispitivanje, na temelju kojeg je zaključila da se oba protive nacionalnoj odredbi poput one u ovom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Komisija smatra da se tom odredbom ograničavaju i članak 45. i članak 21. UFEU‑a jer je prema njezinu mišljenju položaj C. Kohlla usporediv – u smislu sudske prakse Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Papillon</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑418/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:659">EU:C:2008:659</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE> ‐ s položajem umirovljenika koji podliježe oporezivanju i ostvaruje primitke od mirovinskog fonda sa sjedištem u Luksemburgu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Naime, cilj je članka 139.b ZPD‑a, s obzirom na izložene razloge za donošenje Zakona od <DATE ISO="20081219">19. prosinca 2008.</DATE>, pomoći najugroženijima ‐ u koje ulaze i svi umirovljenici – povećanjem njihova neto dohotka. Međutim, prema Komisijinu mišljenju, taj cilj može se postići u odnosu na sve umirovljenike s prebivalištem u Luksemburgu, bilo da primaju mirovinu od luksemburških fondova ili drugih isplatitelja, bilo da je primaju iz druge države članice i podliježu oporezivanju u Luksemburgu, na temelju odredbi ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Međutim, isključivanjem potonjih iz ostvarivanja pogodnosti poreznog kredita, djelovanjem sporne odredbe dolazi do nejednakog postupanja koje: (a) može odvratiti radnike od toga da preuzmu radno mjesto u drugoj državi članici i da u njoj steknu prava na mirovinu i (b) umirovljenicima koji se nastane u Luksemburgu stvara nedostatak, tako što ih se penalizira samo zbog toga što su ostvarili slobodu kretanja u smjeru druge države članice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Upravo zbog oduzimanja pogodnosti poreznog kredita umirovljenicima koji imaju prebivalište u Luksemburgu i kojima primici ondje podliježu oporezivanju, sporna nacionalna odredba prema Komisijinu shvaćanju nije prikladna za postizanje zadanog cilja od općeg interesa. U tom pogledu, ona naglašava da se porezni kredit primjenjuje neovisno o iznosu mirovine, osim ako je riječ o mirovini nižoj od 300 eura godišnje ili 25 eura mjesečno, zbog čega je vidljivo da on nije posebno namijenjen najugroženijim gospodarsko‑socijalnim kategorijama stanovništva. Stoga, rezidentni porezni obveznici koji mirovinu koja podliježe oporezivanju u Luksemburgu primaju iz druge države članice, čak i u slučaju da je riječ o skromnom iznosu, ne ostvaruju porezni kredit jer im se porez na dohodak ne obustavlja u toj zemlji. Slijedom toga, kriterij koji prednost (porezni kredit) čini ovisnom o mjestu podrijetla mirovina koje se oporezuju u Luksemburgu uopće nije prikladan za postizanje cilja koji nacionalno pravo želi ostvariti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Komisija također smatra da sporna odredba nije opravdana praktičnim razlozima administrativne naravi. Posebno naglašava da se umirovljenicima kojima je to sada onemogućeno kredit može dodijeliti na način da im se dopusti da ga oduzmu prilikom izračuna svoje porezne obveze primjenom metode utvrđivanja porezne osnovice a da se pritom upravna tijela, fondovi i porezni obveznici ne moraju suočiti s nerazmjernim poteškoćama na koje se poziva luksemburška vlada.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Usto, Komisija također smatra da očuvanje usklađenosti poreznog sustava ne može poslužiti kao opravdanje, s obzirom na to da nije vidljiva izravna veza između spornog poreznog kredita i prijeboja te porezne prednosti s određenim poreznim davanjem<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Komisija se s tim u vezi poziva na presudu u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Heinrich Bauer Verlag</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑360/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:531">EU:C:2008:531</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Na kraju, Komisija drži da je bespredmetno pozivanje na opravdanje nužnošću očuvanja uravnotežene raspodjele ovlasti za oporezivanje među državama članicama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Vidjeti presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bouanich</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑375/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:138">EU:C:2014:138</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0081">81.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0084">84.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0086">86.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, s obzirom na to da u ovom predmetu Luksemburg ima ovlast za oporezivanje mirovina koje potječu iz druge države članice, to jest Nizozemske.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>IV –<HT TYPE="BOLD">Analiza prethodnog pitanja</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>A –<HT TYPE="ITALIC">Uvod: mjerodavna odredba Ugovora</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Očitovanja podnesena u ovom prethodnom postupku pokazuju da postoje dvojbe u pogledu toga pod koju odredbu valja podvesti pravnu situaciju C. Kohlla. Moguće opcije obuhvaćaju članak 21. stavak 1. UFEU‑a o slobodnom kretanju i boravku građana Unije na državnom području država članica i članak 45. UFEU‑a kojim se jamči slobodno kretanje radnika unutar Unije.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Luksemburška vlada smatra da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu bilo kojeg od ta dva članka jer sporna odredba ne može odvratiti građane od toga da ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje i ne može ih u tome sprečavati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Nasuprot tomu, prema Komisijinu mišljenju, dvojba se javlja zbog nedostatka podataka o tome je li se C. Kohll vratio u zemlju svojeg podrijetla, to jest u Luksemburg, kako bi preuzeo radno mjesto prije odlaska u mirovinu ili se u svoju domovinu vratio nakon što je već bio u mirovini. U prvom slučaju, predmet bi valjalo ispitati u skladu s člankom 45. UFEU‑a, a u drugom slučaju prema članku 21. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Iako ću se izjasniti o mjerodavnoj odredbi, ta diskusija može se s praktične strane pokazati (ili se barem može činiti) nepotrebnom, s obzirom na to da se za ispitivanje na temelju obaju odredbi primarnog prava o kojima je riječ upotrebljavaju iste metode tumačenja. Međutim, točno supsumiranje činjeničnog stanja u opseg određene odredbe i dalje može biti korisno, na primjer kao vodič za buduće slučajeve.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Položaj umirovljenika kao posebne kategorije osoba u pravu Unije prešutno se ili neizravno spominje u članku 45. stavku 3. točki (d) UFEU‑a u vezi s radnikovim pravom da ostane na državnom području države članice <HT TYPE="ITALIC">nakon prestanka zaposlenja u toj državi</HT>. To pravo je sada uređeno člankom 17. Direktive 2004/38<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE> o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="158" PAGE.FIRST="77" DATE.PUB="2004">SL L 158, str. 77</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42.).</P></NOTE> u kojem se navode različite iznimke u korist umirovljenika i osoba koje su trajno nesposobne za rad, pri čemu je smanjen opći rok od pet godina neprekidnog zakonitog boravka građana Unije i članova njihovih obitelji u državi članici domaćinu kao uvjet za stjecanje prava stalnog boravišta u toj državi. Međutim, to nije mjerodavan propis u ovom predmetu i ta temeljna sloboda ne podrazumijeva samo stalno boravište u drugoj državi članici.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Naime, činjenice spora ulaze u područje primjene sudske prakse o slobodnom kretanju radnika, zajamčenom člankom 45. UFEU‑a, u kojoj se na tu slobodu pozivalo protiv nacionalnih propisa iz različitih područja, osobito oporezivanja, a ne samo u vezi s pravom boravišta u državi domaćinu. Naime, Sud je u više navrata presudio da se određena prava u vezi sa svojstvom radnika jamče radnicima migrantima čak i kada više nisu u radnom odnosu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Presude <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Meints</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑57/96</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:564">EU:C:1997:564</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Martínez Sala</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑85/96</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:217">EU:C:1998:217</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Međutim, umirovljenicima se nije u svakom slučaju priznavalo svojstvo radnika koje bi im omogućilo da se pozivaju na posebnu slobodu kretanja iz članka 45. UFEU‑a. Tako je na primjer u presudama Pusa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑224/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:273">EU:C:2004:273</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>.</P></NOTE>, Turpeinen<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑520/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:703">EU:C:2006:703</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>.</P></NOTE> i nedavno u presudi Hirvonen<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑632/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:765">EU:C:2015:765</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>.</P></NOTE> ‐ vjerojatno na temelju prešutnog kriterija prema kojem prestanak radnog odnosa načelno dovodi do toga da dotična osoba gubi svojstvo radnika u smislu članka 45. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Vidjeti presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Leclere i Deaconescu</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑43/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:303">EU:C:2001:303</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, Sud zaključio da taj članak ne obuhvaća osobe koje su svu svoju profesionalnu djelatnost obavljale u svojoj državi članici i koje su se koristile pravom da borave u drugoj državi članici tek nakon odlaska u mirovinu i bez ikakve namjere da ondje obavljaju nesamostalan rad<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti točku 60. mišljenja nezavisnog odvjetnika P. Légera u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Turpeinen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑520/04</NO.CASE>; <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:332">EU:C:2006:332</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), na koje se upućuje u točki 16. presude.</P></NOTE>. U tim predmetima odluka je donesena na temelju sadašnjeg članka 21. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Na kraju, osobe koje nakon prestanka radnog odnosa samo mijenjaju državu članicu u kojoj borave pravo Unije štiti pravom na slobodno kretanje iz članka 21. UFEU‑a, a ne u skladu s člankom 45. UFEU‑a. Naime, u pravom smislu riječi, te osobe u trenutku promjene mjesta boravišta u drugu državu članicu više ne ostvaruju slobodu kretanja koja je u Ugovoru isključivo predviđena za radnike, s obzirom na to da više nemaju svojstvo radnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti, <HT TYPE="ITALIC">contrario sensu</HT>, ustaljenu sudsku praksu Suda u skladu s kojom: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>[...] sve odredbe Ugovora koje se odnose na slobodu kretanja osoba imaju za cilj građanima Unije olakšati obavljanje profesionalnih aktivnosti bilo koje vrste na cijelom području Unije i protive se mjerama koje bi mogle spomenute građane stavljati u nepovoljniji položaj ako ekonomsku aktivnost žele obavljati na području druge države članice<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/> (presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Petersen</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑544/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:124">EU:C:2013:124</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t. 35, i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Zaključno, budući da su se osobe ‐ koje su svoju profesionalnu karijeru djelomično ili potpuno privele kraju u državi članici iz koje ne potječu i sada se vraćaju u svoju domovinu kako bi se ondje naselile i boravile bez namjere da u njoj rade ‐ koristile pravom na slobodno kretanje kao radnici, one se mogu pozivati na članak 45. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Sehrer</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑302/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:322">EU:C:2000:322</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Međutim, zaštita koju Ugovor u tim slučajevima pruža, u skladu sa sudskom praksom Suda obuhvaća isključivo slučajeve diskriminacije i prepreka koje utječu na prava stečena u okviru dosadašnjeg radnog odnosa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Leclere i Deaconescu</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑43/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:303">EU:C:2001:303</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>U vezi s činjenicama izloženima u odluci o upućivanju zahtjeva, u njoj se navodi da mirovina koju C. Kohll izravno prima od društva Shell International B. V. i koja predstavlja najveći dio njegovih primitaka proizlazi iz radnog odnosa u kojem je bio kod tog društva u Nizozemskoj. Na temelju sudske prakse spomenute u prethodnoj točki, smatram stoga da je dohodak od te mirovine zaštićen slobodom kretanja radnika iz članka 45. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Za razliku od Komisije, vjerujem da se odgovarajuća odredba Ugovora može odrediti bilo u slučaju da se C. Kohll preselio u Luksemburg kako bi ondje preuzeo drugo radno mjesto, bilo u slučaju da je to učinio kada je već bio u mirovini. Prema mojem mišljenju, budući da predmetne mirovine potječu isključivo iz razdoblja kada je C. Kohll živio u Nizozemskoj, one su prava koja je radnik stekao ostvarivanjem svojeg prava na slobodno kretanje i zaslužuju zaštitu iz članka 45. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Kao u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Terhoeve</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑18/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:22">EU:C:1999:22</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, C. Kohll se pred tijelima svoje države žali zbog toga što sporna odredba na njega nepovoljno djeluje jer je profesionalnu djelatnost obavljao u drugoj državi članici.</P></NOTE>. U tim je okolnostima za donošenje odluke u predmetu irelevantno je li se tužitelj vratio u državu članicu čiji je državljanin radi nastavka rada prije odlaska u mirovinu ili neposredno nakon odlaska u mirovinu kako bi je ondje proveo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Ostaje utvrditi je li isto prosuđivanje primjenjivo i na drugu mirovinu tužitelja u glavnom postupku koju prima od SVB‑a. Iz odluke o upućivanju zahtjeva proizlazi da je riječ o mirovini koja ne ovisi o uplati doprinosa i koju Nizozemska Država daje svakoj osobi koja je u Nizozemskoj imala prebivalište, neovisno o tome je li bila u radnom odnosu u toj zemlji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Premda je očito da s obzirom na značajke SVB‑ove mirovine nema izravne veze s radnim odnosom, to ne utječe na činjenicu da u slučaju C. Kohlla jedini razlog nastanka prava na SVB‑ovu mirovinu proizlazi iz njegova radnog odnosa, iako neizravno, s obzirom na to da tužitelj nikad ne bi imao pravo na nju da u Nizozemskoj nije imao prebivalište zbog obveza iz svojeg radnog odnosa. Uostalom, samostalno ispitivanje svake od dotičnih mirovina u skladu s posebni člankom Ugovora dovelo bi do umjetne podjele između tih dviju mirovina koja bi bila vrlo daleko od životne stvarnosti C. Kohlla.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Zaključno, primici koje tužitelj u glavnom postupku ostvaruje od svoje dvije mirovine jesu prava koja je stekao u svojem svojstvu radnika koji se koristio slobodom kretanja kao radnik i uživaju zaštitu članka 45. UFEU‑a, u odnosu na koji stoga valja ispitati sporni nacionalni propis.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="8"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>B –<HT TYPE="ITALIC">Postojanje ograničenja slobodnom kretanju radnika</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Iako se u skladu s nekim podnescima u ovom postupku čini da moguća povreda slobodnog kretanja radnika proizlazi iz obveze posjedovanja porezne kartice prema članku 139.b ZPD‑a, smatram da je ta obveza samo vizualan prikaz različitih obustava poreza izvršenih tijekom poslovne godine. Prema mojem shvaćanju, porezna kartica sama po sebi ima samo dokaznu snagu, a nije bitna pretpostavka za nastanak prava na predmetni porezni kredit. Stoga, kako bi se utvrdila povreda članka 45. UFEU‑a, valja se više usmjeriti na analizu uređenja na temelju sporne odredbe, nego na poreznu karticu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Nakon tog pojašnjenja, započet ću s analizom moguće povrede temeljne slobode iz Ugovora na uobičajen način, to jest s predstavljanjem ustaljene sudske prakse u skladu s kojom države članice moraju izvršavati svoje nadležnosti u bilo kojem području uz poštovanje prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti na primjer presude donesene u predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Test Claimants in Class IV of the ACT Group litigation</NAME.CASE> (<NO.CASE>C–374/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:773">EU:C:2006:773</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; Komisija/Belgija (C‑250/08, EU:2011:793), t. 33., kao i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Dijkman i Dijkman‑Lavaleije</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑233/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:397">EU:C:2010:397</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Ova konstatacija zbog česte uporabe nije izgubila svoju snagu, s obzirom na to da će se u analizi opravdanja vidjeti koliko je važno voditi računa o određenim čimbenicima koji se pribrajaju tradicionalnim argumentima na koje se poziva kako bi se opravdala takva ograničenja, poput usklađenosti poreznog sustava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>To opravdanje priznato je po prvi put u presudi <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bachman</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑204/90</NO.CASE>; <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:35">EU:C:1992:35</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i često je primijenjeno u kasnijim presudama, kao na primjer u presudama <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Krankenheim Ruhesitz am Wannsee‑Seniorenheimstatt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑157/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:588">EU:C:2008:588</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> ili Komisija/Belgija (C‑250/08, EU:2011:793), t. 70.</P></NOTE>, potrebe da se osigura učinkovitost poreznih nadzora u suzbijanju porezne prijevare<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti na primjer presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Petersen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑544/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:124">EU:C:2013:124</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Što se tiče kretanja osoba, Sud je smatrao da je cilj odredaba Ugovora u tom području olakšati građanima Unije obavljanje profesionalnih djelatnosti bilo koje vrste na području Unije i da se protive nacionalnim mjerama koje bi ih mogle staviti u nepovoljniji položaj ako gospodarsku djelatnost žele obavljati na području druge države članice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Među ostalim, presude <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bosman</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑415/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:463">EU:C:1995:463</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0094">94.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Terhoeve</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑18/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:22">EU:C:1999:22</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Kranemann</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑109/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:187">EU:C:2005:187</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Točnije, u vezi sa slobodnim kretanjem radnika, Sud je presudio da nacionalne odredbe koje sprečavaju ili odvraćaju radnika državljanina neke države članice od toga da s ciljem izvršavanja svojeg prava na slobodu kretanja napusti svoju državu podrijetla, stvaraju prepreke toj slobodi, čak i ako se primjenjuju bez obzira na državljanstvo odnosnih radnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Presude <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Köbler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑224/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:513">EU:C:2003:513</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0074">74.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Kranemann</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑109/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:187">EU:C:2005:187</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, članak 139.b ZPD‑a umirovljeniku koji ne prima mirovinu od luksemburškog mirovinskog fonda ili drugog isplatitelja oduzima poreznu prednost u obliku poreznog kredita. Ta razlika u postupanju može odvratiti i radnike u Luksemburgu koji žele tražiti posao u drugoj državi članici i radnike Luksemburžane ili državljane druge države članice koji bi se nakon odlaska u mirovinu htjeli nastaniti u Luksemburgu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Djelovanjem spornog nacionalnog propisa usto nastaje neizravna diskriminacija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>U skladu sa sudskom praksom Suda, pravila jednakog postupanja zabranjuju ne samo očitu diskriminaciju na temelju državljanstva nego i sve oblike prikrivene diskriminacije koji, primjenom drugih kriterija razlikovanja, dovode do istog rezultata (presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Sotgiu</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑152/73</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1974:13">EU:C:1974:13</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0011">11.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> jer u slučaju da osoba nema poreznu karticu, uzimajući u obzir sve učinke koje ona proizvodi, to dovodi do toga da se državljanima drugih država članica uskraćuje porezni kredit u većem omjeru nego Luksemburžanima, s obzirom na to da u prvom redu oni primaju mirovine iz drugih država članica Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti radi usporedbe presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Biehl</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑175/88</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:186">EU:C:1990:186</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Dakako, nema razlike u postupanju ako je položaj C. Kohlla različit od položaja umirovljenika koji mirovinu prima od luksemburškog mirovinskog fonda. Ispitivanje različitosti dotičnih situacija tipično je za predmete koji se odnose na izravno oporezivanje i slobode kretanja i valja ga zbog dogmatskih razloga provesti prije analize opravdanjâ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Vidjeti na primjer presude <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Grünewald</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑559/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:109">EU:C:2015:109</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Schröder</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑450/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:198">EU:C:2011:198</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Sudska praksa o usporedivosti položaja razvila se ponajprije u predmetima u kojima su bili suprotstavljeni nerezidenti i rezidenti određene države članice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Počevši od poznate presude <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Schumacker</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:31">EU:C:1995:31</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. U tom smislu, Sud je utvrdio da nerezident koji ne ostvaruje znatne primitke u državi članici u kojoj jest rezident i koji glavni dio svojih oporezivih primitaka ostvaruje u drugoj državi članici nema objektivno drukčiji položaj od rezidenta koji je u potonjoj državi u usporedivom radnom odnosu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Presude <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Schumacker</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:31">EU:C:1995:31</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Turpeinen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑520/04</NO.CASE>; <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:703">EU:C:2006:703</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, ako se u okolnostima opisanima u prethodnoj točki rezident i nerezident nalaze u objektivno usporedivim situacijama, to se tim više može primijeniti na dva porezna obveznika‑rezidenta, kao što je slučaj u ovom predmetu. Budući da u skladu s UIDO‑om između Luksemburga i Nizozemske primici od mirovina, poput primitaka C. Kohlla, podliježu oporezivanju u Luksemburgu, jedini je čimbenik razlikovanja nizozemsko podrijetlo mirovine tužitelja u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Međutim, budući da upravo na temelju tog prekograničnog elementa C. Kohll uživa zaštitu članka 45. UFEU‑a, bilo bi paradoksalno i, štoviše, proturječno kada bi istodobno poslužio kao glavni argument u prilog tvrdnji da umirovljenik koji mirovinu prima od luksemburškog fonda i onaj koji mirovinu prima iz druge države članice nemaju objektivno usporediv položaj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Nadalje, uzimajući u obzir svrhu ZPD‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Slažem se s kriterijem koji je predložio nezavisni odvjetnik N. Jääskinen prema kojem o postavljenom cilju nacionalnih odredbi valja voditi računa i u sklopu ispitivanja usporedivosti situacija (mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Komisija/Estonija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑39/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:770">EU:C:2011:770</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> (to jest, pomoć ugroženima povećanjem njihova neto dohotka), moguće je da djelovanje navedenog nacionalnog propisa nije baš usklađeno. Iako to nije slučaj s tužiteljem u glavnom postupku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Iz odluke o upućivanju zahtjeva proizlazi da ga na temelju njegovih primitaka od obje mirovine nije moguće uključiti u kategoriju ugroženih osoba, s tim da ovdje nije potrebno navesti točne iznose.</P></NOTE>, valja naglasiti da porezna prednost nije od koristi umirovljenicima koji iz druge države članice primaju nisku mirovinu, premda se s poreznog i materijalnog gledišta nalaze u istoj situaciji kao i umirovljenici koji mirovinu primaju od luksemburških mirovinskih fondova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Slijedom toga, smatram da se osobe poput C. Kohlla i umirovljenici s prebivalištem u Luksemburgu koji mirovinu primaju od luksemburških fondova nalaze u istoj situaciji u pogledu oporezivanja u toj zemlji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Na kraju, premda luksemburška vlada nije izričito spomenula, moglo bi se zaključiti da ograničeni iznos poreznog kredita (najviše 300 eura godišnje) nema odvraćajući učinak na radnike u pogledu ostvarivanja prava na slobodno kretanje. S tim u vezi, valja istaknuti da u skladu s ustaljenom sudskom praksom da je čak i ograničenje temeljne slobode slabijeg opsega ili male važnosti zabranjeno Ugovorom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>F. E. Familienprivatstiftung Eisenstadt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑589/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:612">EU:C:2015:612</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Slijedom toga i kao prvi privremeni zaključak, smatram da sporni propis stvara prepreku slobodnom kretanju radnika iz članka 45. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="10"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>C –<HT TYPE="ITALIC">Opravdanje ograničenja slobodnom kretanju radnika</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Kao što je poznato, analiza spojivosti nacionalnog propisa protivnog slobodnom kretanju radnika nije završena dokazom o tome da je riječ o prepreci toj slobodi. Sud u sklopu te analize primjenjuje pravilo razumne primjene (<HT TYPE="ITALIC">rule of reason</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Navedeni izraz upotrijebio je nezavisni odvjetnik P. Léger u svojem mišljenju u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Schumacker</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1994:391">EU:C:1994:391</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, kako bi opisao ovaj korak u postupku razmatranja ograničenja slobodnom kretanju.</P></NOTE>) kojemu je cilj ublažiti učinke uključivanja tih nacionalnih propisa u područje primjene članka 45. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Zato, u skladu sa stajalištem Suda, mjera koja stvara prepreku slobodnom kretanju radnika može se opravdati samo ako ima legitiman cilj koji je u skladu s Ugovorom i ako to čini iz važnih razloga u općem interesu. Dodatno, u takvom slučaju mjera s tim svojstvima treba biti prikladna za jamčenje ostvarenja postavljenog cilja i ne smije prelaziti ono što je nužno za njegovo ostvarenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Petersen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑544/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:124">EU:C:2013:124</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa.</P></NOTE>, što odgovara poznatom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>testu proporcionalnosti<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>U točkama 24. i 25. ovoga mišljenja naveo sam dva argumenta koja je luksemburška vlada istaknula u prilog spojivosti nacionalne mjere s člankom 45. UFEU‑a, i to prekomjerne posljedice do kojih bi dovela njezina izmjena i usklađenost poreznog sustava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>U pogledu prvog argumenta luksemburška vlada upućuje na svojstva poreznog kredita, pri čemu tvrdi da su zbog toga što vode porezne kartice, mirovinski fondovi u najboljem položaju da odobravaju porezni kredit kao i za njegovo izravno i djelotvorno uračunavanje ili naknadu. Dodaje, stoga, da bi bilo kakva izmjena te strukture izazvala nerazmjerne administrativne posljedice za upravna tijela, fondove i porezne obveznike. Sustav poreznih kartica ne dopušta da se uključe umirovljenici koji mirovine primaju iz drugih država članica, s obzirom na to da fondovi i druge luksemburške organizacije ne raspolažu sredstvima za provedbu obustava poreza prilikom isplate tih mirovina.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Taj argument ne čini mi se uvjerljiv zbog triju razloga. Kao prvo, C. Kohll ne traži da se porez na dohodak od njegovih nizozemskih mirovina nužno mora obustaviti u Luksemburgu. Kritika se ne odnosi na isključenje mirovina iz drugih država članica iz sustava obustavljanja poreza istodobno s njihovom isplatom, nego na apsolutno uskraćivanje porezne prednosti u obliku poreznog kredita radi povećanja neto dohotka. Tu je poreznu pogodnost moguće odobriti u drugoj fazi odnosa između poreznog obveznika i porezne uprave, kao na primjer odbitkom od poreza prilikom podnošenja prijave poreza na dohodak. Potonja opcija omogućila bi umirovljenicima koji se nalaze u istoj situaciji kao C. Kohll da ostvare odgovarajući porast dohotka u skladu s ciljem sporne odredbe, kao što je objasnila luksemburška vlada.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Drugi razlog koji, prema mojem mišljenju, oslabljuje obrambeni argument luksemburške vlade jest da nije pružila nikakvo indikativno objašnjenje o navodnim administrativnim posljedicama i njihovoj nerazmjernosti. Nejasno pozivanje na probleme s djelovanjem poreznog sustava nije dovoljno kako bi se smatralo da su oni dokazani.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Treći i vjerojatno najjači razlog proizlazi iz sudske prakse Suda prema kojoj praktične poteškoće same po sebi ne mogu opravdati nikakvo ograničenje temeljne slobode zajamčene Ugovorom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Dijkman i Dijkman‑Lavaleije</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑233/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:397">EU:C:2010:397</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Budući da luksemburška vlada te navodne poteškoće nije povezala ni s jednom poteškoćom druge vrste, a što je moglo pridonijeti uspješnosti prvog razloga (i dalje u sklopu analize obrambenog argumenta), ograničenje slobodnog kretanja radnika do kojeg dovodi članak 139.b ZPD‑a ostaje neopravdano.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Luksemburška vlada kao drugi argument navodi potrebu očuvanja usklađenosti svojeg poreznog sustava, s naglaskom na vezi između sustava ubiranja poreza, to jest obustave poreza istodobno s isplatom, i primjene poreznog kredita za umirovljenike. Tvrdi da je sporna odredba prikladna za postizanje zadanog cilja porezne odredbe i da ne postoje manje ograničavajuće mjere za postizanje istog rezultata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Očuvanje usklađenosti poreznog sustava kao navodni razlog za <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>opravdanje<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> temelji se na ideji da se gubitak prihoda državne riznice, do kojeg dolazi zbog davanja porezne prednosti, prebija s oporezivanjem dohotka istog poreznog obveznika u području koje je usko povezano s područjem prednosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika D. Ruiza‑Jaraba Colomera u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Terhoeve</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑18/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:177">EU:C:1998:177</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, u kojem objašnjava opravdanje u presudi <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bachmann</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑204/90</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:35">EU:C:1992:35</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, međutim, slažem se s Komisijom da navodna usklađenost spornog poreznog sustava nije dokazana. Konkretno, nema izravne veze između porezne prednosti i poreznog davanja s kojim se ona prebija. Povezanost na koju upućuje luksemburška vlada tiče se odnosa između porezne prednosti i načina na koji se provodi obustava poreza, a ne odnosa između porezne prednosti i drugog poreznog davanja koje treba poslužiti kao protuteža gubitku poreznih prihoda do kojeg dolazi zbog dodjele poreznog kredita. Slijedom toga, valja odbiti i drugi razlog na koji se luksemburška vlada poziva u prilog spojivosti članka 139.b ZPD‑a s člankom 45. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Popis razloga za opravdanje na koje se može pozvati u sklopu opće ocjene slobode kretanja radnika nije ograničen na dva koja su razmotrena u prethodnim točkama. Dapače, Sud je prihvatio i druge razloge kao valjane na koje ću se kratko osvrnuti iako se luksemburška vlada na njih nije pozvala.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Tako na primjer, ako se ograničimo na područje oporezivanja, opravdanje na temelju potrebe očuvanja uravnotežene raspodjele ovlasti za oporezivanje među državama članicama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Komisija u pisanom očitovanju ističe to opravdanje.</P></NOTE> može se prihvatiti, osobito kada je cilj uređenja o kojemu je riječ izbjeći ponašanja koja ugrožavaju pravo države članice da ostvaruje svoju poreznu nadležnost u odnosu na djelatnosti koje se odvijaju na njezinu području<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bouanich</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑375/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:138">EU:C:2014:138</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0081">81.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Međutim, kako Komisija pravilno navodi, u ovom predmetu takvo opravdanje je bespredmetno jer Luksemburg na temelju članka 19. UIDO‑a ima ovlast za oporezivanje i mirovina koje primaju umirovljenici koji su osiguranici mirovinskih fondova u toj državi članici i mirovina koje se isplaćuju iz Nizozemske.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>U kontekstu socijalne politike u kojem se prema navodima luksemburške vlade nalazi sporni nacionalni propis, također je priznata mogućnost pozivanja na određene ciljeve socijalne politike koji mogu biti važan razlog u općem interesu; na primjer, poticaji za izgradnju stambenih jedinica za najam kako bi se zadovoljile potrebe stanovništva Njemačke za tom vrstom nekretnina<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Presuda Grundstücksgemeinschaft Busley i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Cibrián Fernández</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑35/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:625">EU:C:2009:625</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE> ili jednostavnije stjecanje prve nekretnine za stanovanje pojedinaca u širem kontekstu grčke socijalne politike<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Komisija/Grčka</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑155/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:22">EU:C:2011:22</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0070">70.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0071">71.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, uključujući i ciljeve razvojne politike<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Petersen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑544/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:124">EU:C:2013:124</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>U skladu sa sudskom praksom koja se navodi u prethodnoj točki, mjera koja daje poreznu prednost i stvara ograničenje slobodnom kretanju radnika može se opravdati ako ima cilj socijalne politike, pod uvjetom da je prikladna jamčiti ostvarenje tog cilja i da ne prelazi ono što je nužno da ga se postigne.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, cilj izmjene zakonodavstva 2008. kojom je u ZPD dodan članak 139.b bilo je, kako to luksemburška vlada tvrdi, povećanje neto dohotka umirovljenicima kako bi se pomoglo najugroženijima. Premda je riječ o plemenitom cilju, valja utvrditi da se navedena mjera ne čini posve prikladnom za postizanje socijalnog cilja, s obzirom na to da, s jedne strane, isključuje sve umirovljenike koji poput C. Kohlla mirovinu primaju iz drugih država članica i podliježu oporezivanju u Luksemburgu i, s druge strane, ne postavlja najviši iznos dohotka do kojeg netko može ostvarivati tu pogodnost jer se primjenjuje i u korist umirovljenika s velikim primanjima. Sporna odredba, stoga, nije prikladna za potpuno ostvarivanje zamišljene svrhe kojom je nadahnuta pa je i pozivanje na cilj socijalne politike bespredmetno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Na kraju, podredno i u slučaju da Sud ocijeni da je sporni propis opravdan nekim od razloga koji su razmotreni u prethodnim točkama, smatram da ta mjera također nije proporcionalna zadanom cilju. U pravnom smislu postoje manje nepovoljne mjere za postizanje tog cilja a da nije potrebno isključiti umirovljenike poput C. Kohlla koji mirovinu primaju iz druge države članice. Kao što sam već napomenuo, u njih se ubraja mogućnost uvođenja odbitka od poreza koji se poklapa s najvišim iznosom poreznog kredita.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Zaključno smatram da propis koji se navodi u prethodnom pitanju nije opravdan. Moram stoga potvrditi prethodno navedeni privremeni zaključak, prema kojem članak 139.b stavak 1. ZPD‑a nije u skladu s načelom slobodnog kretanja radnika, koje je zajamčeno člankom 45. UFEU‑a, s obzirom na to da pravo na porezni kredit u korist umirovljenika predviđa samo u odnosu na osobe koje podliježu obustavi poreza na dohodak istodobno s isplatom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>V –<HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodno pitanje koje je uputio Tribunal administratif du Luxembourg odgovori na sljedeći način:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>Slobodno kretanje radnika, predviđeno člankom 45. UFEU‑a, protivi se nacionalnoj odredbi poput članka 139.b stavka 1. Izmijenjenog zakona o porezu na dohodak od <DATE ISO="19671204">4. prosinca 1967.</DATE>, s obzirom na to da pravo na porezni kredit u korist umirovljenika predviđa samo u odnosu na osobe koje podliježu obustavi poreza na dohodak istodobno s isplatom.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>