<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-106/17</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CJ0106</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:50">EU:C:2018:50</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>8</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>8</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20180131">31. 1. 2018</DATE>. – Predmet C‑106/17</HT></P><P><HT TYPE="SC">Hofsoe</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda suda</HT> (osmo vijeće)</P><P><DATE ISO="20180131">31. siječnja 2018.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: poljski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Pravosudna suradnja u građanskim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 1215/2012</KEYWORD><KEYWORD>Članak 11. stavak 1. točka (b) i članak 13. stavak 2.</KEYWORD><KEYWORD>Nadležnost u predmetima osiguranja</KEYWORD><KEYWORD>Područje primjene <HT TYPE="ITALIC">ratione personae</HT> </KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>oštećena stranka<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/></KEYWORD><KEYWORD>Profesionalni subjekt u sektoru osiguranja</KEYWORD><KEYWORD>Isključenost</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑106/17,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Sąd Okręgowy w Szczecinie (Okružni sud u Szczecinu, Poljska), odlukom od <DATE ISO="20170130">30. siječnja 2017.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20170228">28. veljače 2017.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Paweł Hofsoe</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">LVM Landwirtschaftlicher Versicherungsverein Münster AG,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (osmo vijeće),</P><P>u sastavu: J. Malenovský, predsjednik vijeća, D. Šváby (izvjestitelj) i M. Vilaras, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Bobek,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za LVM Landwirtschaftlicher Versicherungsverein Münster AG, M. Siewiera‑Misiuda, <HT TYPE="ITALIC">radca prawny</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za portugalsku vladu, L. Inez Fernandes, M. Figueiredo i P. Lacerda, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, M. Heller i A. Stobiecka‑Kuik, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,</VISA></GR.VISA><?PAGE NO="2"?><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 11. stavka 1. točke (b) i članka 13. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="351" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 351, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="160" PAGE.FIRST="40" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 160, str. 40</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="202" PAGE.FIRST="57" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 202, str. 57</REF.DOC.OJ>.)</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između Paweła Hofsoea i društva LVM Landwirtschaftlicher Versicherungsverein Münster AG (u daljnjem tekstu: LVM) sa sjedištem u Münsteru (Njemačka), vezano uz naplatu tražbine od strane prvonavedenog s osnove naknade štete iz osiguranja na teret drugonavedenog pred poljskim sudovima.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Uredba br. 1215/2012</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Uredba br. 1215/2012 u uvodnim izjavama 15. i 18. određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>(15)</NO.P><TXT>Pravila o nadležnosti trebala bi biti što je moguće više predvidiva i zasnovana na načelu da se nadležnost općenito temelji na domicilu tuženika. Nadležnost bi uvijek trebala postojati na temelju toga, osim u nekim točno određenim slučajevima u kojima glavni predmet spora ili autonomija stranaka jamče drukčije povezane čimbenike. Samostalno se mora utvrditi domicil pravne osobe, kako bi se zajednička pravila učinila transparentnijima i izbjegli sukobi nadležnosti.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(18)</NO.P><TXT>U pogledu osiguranja, u potrošačkim ugovorima i ugovorima o radu, slabija stranka bi trebala biti zaštićena pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njene interese od općih pravila.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Poglavlje II. te uredbe, posvećeno pravilima o nadležnosti, uključuje odjeljak 1. naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Opće odredbe<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, koji se sastoji od članaka 4. do 6.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>U članku 4. stavku 1. te uredbe predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Podložno ovoj Uredbi, osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Prema članku 5. stavku 1. iste uredbe:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. ovog poglavlja.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Pravila o nadležnosti u predmetima osiguranja uređenima odjeljkom 3. poglavlja II. Uredbe br. 1215/2012 navode se u člancima 10. do 16. te uredbe.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>U članku 11. stavku 1. te uredbe određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>Osiguravatelj s domicilom u državi članici može biti tužen:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>u drugoj državi članici, u slučaju tužbi koje podnose ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik osiguranja, pred sudovima mjesta u kojem tužitelj ima domicil […]</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Članak 13. stavak 2. navedene uredbe glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>Članci 10., 11. i 12. primjenjuju se na tužbe koje podigne oštećena stranka izravno protiv osiguravatelja, ako je takva izravna tužba dopuštena.<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Pravila o nadležnosti za potrošačke ugovore navode se u člancima 17. do 19. iste uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Prema članku 17. stavku 1. Uredbe br. 1215/2012:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>U pitanjima u vezi ugovora kojeg sklapa osoba, potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, nadležnost se utvrđuje ovim Odjeljkom, ne dovodeći u pitanje članak 6. i točku 5. članka 7., ako:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljen[om] za financiranje prodaje robe;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Člankom 81. te uredbe predviđeno je da se ona <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>primjenjuje […] od <DATE ISO="20150110">10. siječnja 2015.</DATE>, osim članaka 75. i 76., koji se primjenjuju od <DATE ISO="20140110">10. siječnja 2014.</DATE><QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Poljsko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Člankom 509. Ustawa Kodeks cywilny (Zakon o Građanskom zakoniku) od <DATE ISO="19640423">23. travnja 1964.</DATE>, u tekstu koji se primjenjuje u predmetu iz glavnog postupka (Dz. U. iz 1964., br. 16 stavka 93, u verziji objavljenoj u Dz. U. iz 2016. stavka 380; u daljnjem tekstu: Građanski zakonik), određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="509.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>§ 1.</NO.PARAG><ALINEA>Vjerovnik može bez dužnikova pristanka tražbinu prenijeti na treću osobu (ustup tražbine), osim ako to nije u suprotnosti sa zakonom, ugovornim ograničenjima ili naravi obveze.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="509.002"><NO.PARAG>§ 2.</NO.PARAG><ALINEA>Prijenos tražbine podrazumijeva ustup svih s njome povezanih prava, posebno u pogledu zateznih kamata.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Prema članku 822. stavku 4. tog zakonika:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>Osoba koja ima pravo na naknadu štete nastale zbog događaja koji je obuhvaćen osiguranjem od građanskopravne odgovornosti može izravno podići tužbu protiv osiguravatelja.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Člankom 20. stavkom 1. Ustawa o ubezpieczeniach obowiązkowych, Ubezpieczeniowym Funduszu Gwarancyjnym i Polskim Biurze Ubezpieczycieli Komunikacyjnych (Zakon o obveznom osiguranju, Jamstvenom fondu za osiguranja i Poljskom uredu osiguravatelja rizika u automobilskom prometu) od <DATE ISO="20030522">22. svibnja 2003.</DATE> (Dz. U. iz 2003., br. 124, stavka 1152), predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>Tužba za naknadu štete koja proizlazi iz ugovorâ o obveznom osiguranju ili obuhvaća tražbinu na temelju tog osiguranja može se podnijeti sukladno pravilima o općoj nadležnosti, odnosno pred sudom na čijem području ima prebivalište ili sjedište oštećenik ili pravni sljednik sukladno ugovoru o osiguranju.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20140704">4. srpnja 2014.</DATE> vozilo u vlasništvu fizičke osobe s prebivalištem u Poljskoj oštećeno je u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Njemačkoj. Nezgodu je prouzročila njemačka državljanka osigurana kod LVM‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Vlasnik tog vozila potom je <DATE ISO="20140712">12. srpnja 2014.</DATE> sklopio ugovor o najmu zamjenskog vozila na neodređeno vrijeme. Uzimajući u obzir cijenu od 200 poljskih zlota (PLN) (oko 47,50 eura) dnevno i s obzirom na to da je najam bio produljivan do <DATE ISO="20140922">22. rujna 2014.</DATE>, troškovi naknade za najam dosegnuli su <FT TYPE="NUMBER">14600</FT> zlota (oko <FT TYPE="NUMBER">3465</FT> eura).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Međutim, društvo koje u Poljskoj zastupa LVM tu je osobu obeštetilo samo u visini od <FT TYPE="NUMBER">2800</FT> zlota (oko 665 eura).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Kako bi dobila preostalih <FT TYPE="NUMBER">11800</FT> zlota (oko <FT TYPE="NUMBER">2800</FT> eura), ta je osoba potom <DATE ISO="20140922">22. rujna 2014.</DATE> sklopila ugovor o ustupu tražbine prema kojem je ustupila svoje pravo na naknadu štete P. Hofsoeu koji obavlja svoju poslovnu djelatnost u Szczecinu (Poljska).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>U okviru te djelatnosti P. Hofsoe sam se pobrinuo da na temelju ustupa ugovorne tražbine od osiguravatelja naplati naknadu štete s kamatama na koju je oštećenik imao pravo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20150202">2. veljače 2015.</DATE> P. Hofsoe je na temelju ugovora o ustupu tražbine spomenutog u točki 19. ove presude pokrenuo postupak pred Sądom Rejonowy Szczecin‑Centrum w Szczecinie (Općinski sud Szczecin‑centar u Szczecinu, Poljska) tražeći ponajprije da se LVM‑u naloži isplata iznosa od <FT TYPE="NUMBER">11800</FT> zlota (oko <FT TYPE="NUMBER">2800</FT> eura) na ime naknade štete s kamatama, radi pokrivanja troškova najma zamjenskog vozila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Radi utvrđivanja nadležnosti tog suda kao suda na čijem se području nalazi oštećenikovo prebivalište, P. Hofsoe pozvao se na članak 20. Zakona o obveznom osiguranju, Jamstvenom fondu za osiguranja i Poljskom uredu osiguravatelja rizika u automobilskom prometu od <DATE ISO="20030522">22. svibnja 2003.</DATE> i na presudu Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20071213">13. prosinca 2007.</DATE>, <NAME.CASE>FBTO Schadeverzekeringen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑463/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:792">EU:C:2007:792</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Pozivajući se na članak 9. stavak 1. u vezi s člankom 11. stavkom 2. Uredbe br. 44/2001, LVM je s druge strane osporavao nadležnost tog poljskog suda. Tvrdio je naime da se izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>oštećena stranka<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> u smislu članka 11. stavka 2. navedene uredbe mora doslovno tumačiti te da ga P. Hofsoe stoga ne može tužiti pred poljskim sudom u svojstvu stjecatelja oštećenikove tražbine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Međutim, Sąd Rejonowy Szczecin‑Centrum w Szczecinie (Općinski sud Szczecin‑centar u Szczecinu) u odluci od <DATE ISO="20150513">13. svibnja 2015.</DATE> proglasio se nadležnim.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>U potporu žalbi koju je protiv te odluke uložio sudu koji je uputio zahtjev, dakle Sądu Okręgowy w Szczecinie (Okružni sud u Szczecinu, Poljska), LVM prije svega tvrdi da je prvostupanjski sud zanemario članak 13. stavak 2. u vezi s člankom 11. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1215/2012<?PAGE NO="5"?> kada je suprotno stajalištu koje proizlazi iz uvodnih izjava 15. i 18. navedene uredbe i sudske prakse Suda zaključio da P. Hofsoea treba smatrati slabijom strankom u sporu. Smatra međutim da se potonji kao takav ne može smatrati oštećenikom, već profesionalnim subjektom koji se bavi naplatom tražbina s osnove naknade štete od osiguravajućih kompanija. Nadalje, budući da se radi o iznimci od općeg pravila o nadležnosti iz članka 4. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012, članak 13. stavak 2. te uredbe treba usko tumačiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>P. Hofsoe s druge strane tvrdi da određivanje sudske nadležnosti prema mjestu prebivališta ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika, predviđeno odredbom članka 9. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 44/2001, koju je zamijenio članak 11. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 1215/2012 (u daljnjem tekstu: <HT TYPE="ITALIC">forum actoris</HT>), nije rezervirano isključivo za osobu koja je izravno oštećena, pa se stoga stjecatelj oštećenikove tražbine na njega također može pozvati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev smatra potrebnim obratiti se Sudu s obzirom na činjenicu da područje primjene <HT TYPE="ITALIC">ratione personae</HT> određivanja nadležnosti predviđenog člankom 11. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1215/2012 u konkretnom slučaju ovisi o tumačenju pojma <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>oštećena stranka<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> u smislu članka 13. stavka 2. te uredbe. Naime, nadležnost suda koji je uputio zahtjev bit će ustanovljena samo ako se utvrdi da pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>oštećena stranka<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> obuhvaća profesionalnog subjekta u sektoru osiguranja kao stjecatelja tražbine s osnove naknade štete koju izravno oštećena osoba ima prema osiguravatelju vozila koje je prouzrokovalo cestovnu nezgodu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>U tom smislu, sud koji je uputio zahtjev navodi da sukladno članku 509. stavku 2. Građanskog zakonika <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>[p]rijenos tražbine podrazumijeva ustup svih s njome povezanih prava<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>. Smatra da u tim okolnostima ustup tražbine mora podrazumijevati i ustup prava na određivanje suda. Tvrdi da takvo tumačenje doprinosi ispunjavanju cilja zaštite slabije strane na kojem se temelje pravila o posebnoj nadležnosti primjenjiva u području osiguranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev smatra da se pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>oštećena stranka<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> u smislu članka 11. stavka 2. Uredbe br. 44/2001, a time i članka 13. stavka 2. Uredbe br. 1215/2012, odnosi kako na osobu koja je izravno pretrpjela štetu tako i na osobu koja je štetu pretrpjela samo neizravno. Tvrdi da taj pojam stoga treba proširiti na subjekte koji kao fizičke osobe obavljaju profesionalnu djelatnost naplate tražbina s osnove naknade štete od osiguravajućih kompanija, na temelju ugovorâ o ustupu tražbine sklopljenih s izravno oštećenim osobama. To se rješenje po mišljenju suda koji je uputio zahtjev nameće tim više što u konkretnom slučaju postoji očita neravnoteža, s ekonomskog i organizacijskog gledišta, između položaja P. Hofsoea i položaja osiguravatelja kao pravne osobe čije su mogućnosti u tom smislu mnogo veće.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Tvrdi dakle da taj konkretni pristup prema pojedinim situacijama stranaka iz glavnog postupka upućuje na razliku između činjenica u pozadini spora iz glavnog postupka i činjenica koje su rezultirale presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090917">17. rujna 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Vorarlberger Gebietskrankenkasse</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑347/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:561">EU:C:2009:561</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050526">26. svibnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>GIE Réunion européenne i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑77/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:327">EU:C:2005:327</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev primjećuje međutim da se tumačenjem članka 13. stavka 2. u vezi s člankom 11. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1215/2012 koje predlaže, zadire u načelo uskog tumačenja iznimki i posebno članak 5. stavak 1. u vezi s uvodnom izjavom 15. te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>U tom je kontekstu Sąd Okręgowy w Szczecinie (Okružni sud u Szczecinu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>Treba li upućivanje iz članka 13. stavka 2. Uredbe br. 1215/2012 na članak 11. stavak 1. točku (b) te uredbe tumačiti na način da fizička osoba koja se kao poduzetnik bavi, među ostalim, naplatom naknade štete od osiguravatelja, pozivajući se pritom na ugovorno stjecanje tražbine od izravno<?PAGE NO="6"?> oštećene osobe, može podnijeti tužbu glede te tražbine protiv osiguravatelja od građanskopravne odgovornosti osobe odgovorne za prometnu nezgodu koji ima sjedište u državi članici koja nije država članica u kojoj ima prebivalište oštećenik, pred sudom države članice oštećenikova prebivališta?<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnom pitanju</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li članak 13. stavak 2. u vezi s člankom 11. stavkom 1. točkom (b) Uredbe 1215/2012 tumačiti na način da se on primjenjuje na fizičku osoba čija je profesionalna djelatnost, među ostalim, naplata tražbina s osnove naknade štete od osiguravatelja, koja se poziva na ugovor o ustupu tražbine sklopljen sa žrtvom prometne nezgode radi određivanja građanskopravne odgovornosti osiguravatelja osobe odgovorne za tu nezgodu, čije se sjedište nalazi u državi članici različitoj od one u kojoj ima prebivalište oštećenik, pred sudom te potonje države članice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Uvodno treba reći da je iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku razvidno, prvo, da s obzirom na to da je P. Hofsoe tužbu iz glavnog postupka podnio <DATE ISO="20150204">4. veljače 2015.</DATE>, dakle nakon <DATE ISO="20150110">10. siječnja 2015.</DATE>, Uredba br. 1215/2012 primjenjuje se sukladno njezinu članku 81.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Drugo, članak 822. stavak 4. Građanskog zakonika osobi koja ima pravo na naknadu štete daje mogućnost podizanja izravne tužbe protiv osiguravatelja, što sukladno članku 13. stavku 2. Uredbe br. 1215/2012 ima za posljedicu da postaju primjenjivi članci 10. do 12. te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Treće, budući da članak 11. stavak 1. točka (b) i članak 13. stavak 2. Uredbe br. 1215/2012 u osnovi preuzimaju formulacije iz članka 9. stavka 1. točke (b) odnosno članka 11. stavka 2. Uredbe br. 44/2001, tumačenje koje je Sud dao u pogledu odredaba te potonje uredbe vrijedi i za istovjetne odredbe Uredbe br. 1215/2012 (vidjeti po analogiji presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150521">21. svibnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>CDC Hydrogen Peroxide</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑352/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:335">EU:C:2015:335</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>SOVAG</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑521/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:41">EU:C:2016:41</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Četvrto, važno je također podsjetiti da je Sud zaključio da je cilj upućivanja iz članka 13. stavka 2. Uredbe br. 1215/2012 dodati na popis podnositeljâ zahtjeva, sadržan u članku 11. stavku 1. točki (b) te uredbe, osobe koje su pretrpjele štetu a da krug tih osoba ne bude ograničen na one koje su je pretrpjele izravno (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170720">20. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>MMA IARD</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑340/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:576">EU:C:2017:576</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Tako <HT TYPE="ITALIC">forum actoris</HT> treba proširiti na nasljednike osiguranika te na poslodavca koji je obustavio plaću zaposlenika za vrijeme trajanja bolovanja korištenog nakon prometne nezgode koju je pretrpio njegov zaposlenik (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090917">17. rujna 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Vorarlberger Gebietskrankenkasse</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑347/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:561">EU:C:2009:561</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170720">20. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>MMA IARD</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑340/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:576">EU:C:2017:576</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Te se odluke temelje na obrazloženju da je, s jedne strane, cilj odredbi navedenih u odjeljku 3. poglavlja II. Uredbe br. 1215/2012 zaštita slabije strane pravilima o nadležnosti koja više pogoduju njezinim interesima nego opća pravila i, s druge strane, da bi stjecatelj prava izravno oštećene osobe, za kojeg se i samog može smatrati da je slaba strana, morao moći iskoristiti posebna pravila o sudskoj nadležnosti definirana odredbama članka 11. stavka 1. točke (b) u vezi s člankom 13. stavkom 2. Uredbe br. 1215/2012 (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090917">17. rujna 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Vorarlberger Gebietskrankenkasse</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑347/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:561">EU:C:2009:561</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Međutim, izuzeci od načela određivanja nadležnosti prema <HT TYPE="ITALIC">forumu</HT> tuženika moraju biti iznimka i usko se tumačiti (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19920617">17. lipnja 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Handte</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑26/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:268">EU:C:1992:268</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19930119">19. siječnja 1993.</DATE>, <NAME.CASE>Shearson Lehman Hutton</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑89/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1993:15">EU:C:1993:15</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000713">13. srpnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Group Josi</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑412/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:399">EU:C:2000:399</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> te od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090917">17. rujna 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Vorarlberger Gebietskrankenkasse</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑347/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:561">EU:C:2009:561</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>U tim okolnostima, zaštitna funkcija koju ispunjava članak 13. stavak 2. u vezi s člankom 11. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1215/2012 znači da se primjena posebnih pravila o nadležnosti predviđenih tim odredbama ne smije širiti na osobe za koje ta zaštita nije opravdana (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000713">13. srpnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Group Josi</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑412/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:399">EU:C:2000:399</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0066">66.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050526">26. svibnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>GIE Réunion européenne i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑77/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:327">EU:C:2005:327</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090917">17. rujna 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Vorarlberger Gebietskrankenkasse</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑347/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:561">EU:C:2009:561</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da nikakva posebna zaštita nije opravdana u odnosima između profesionalnih subjekata u sektoru osiguranja jer se ni za jednog od njih ne može smatrati da se nalazi u slabijem položaju u odnosu na drugoga (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050526">26. svibnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>GIE Réunion européenne i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑77/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:327">EU:C:2005:327</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090917">17. rujna 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Vorarlberger Gebietskrankenkasse</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑347/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:561">EU:C:2009:561</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>SOVAG</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑521/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:41">EU:C:2016:41</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Stoga, osoba poput P. Hofsoea, koja obavlja profesionalnu djelatnost naplate tražbina s osnove naknade štete iz osiguranja, kao ugovorni stjecatelj tih tražbina, ne može imati pravo na posebnu zaštitu koju predstavlja <HT TYPE="ITALIC">forum actoris</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Iako, naravno, kao što se to navodi u uvodnoj izjavi 18. Uredbe br. 1215/2012, odjeljak 3. poglavlja II. te uredbe ima za cilj zaštitu slabije strane pravilima o nadležnosti koja više pogoduju njezinim interesima nego opća pravila, očito je da zahtjev iz glavnog postupka ulazi u okvir odnosa između profesionalnih subjekata i da ne može utjecati na postupovnu situaciju stranke koja se smatra slabijom (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>SOVAG</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑521/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:41">EU:C:2016:41</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>U tom smislu, okolnost da profesionalni subjekt poput P.Hofsoea svoju djelatnost obavlja u okviru male strukture ne može dovesti do zaključka da se radi o strani koja se smatra slabijom od osiguravatelja. Naime, ocjena, u svakom slučaju zasebno, pitanja može li se takav profesionalni subjekt smatrati <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>slabijom strankom<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> kako bi bio obuhvaćen pojmom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>oštećene stranke<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> u smislu članka 13. stavka 2. Uredbe br. 1512/2012 dovela bi do opasnosti od pravne nesigurnosti te bi bila protivna cilju navedene uredbe, navedenom u njezinoj uvodnoj izjavi 15., prema kojoj pravila o nadležnosti moraju biti što je moguće više predvidiva (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170720">20. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>MMA IARD</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑340/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:576">EU:C:2017:576</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>U prilog takvom tumačenju uostalom ide i cilj na koji se podsjeća u uvodnoj izjavi 15. Uredbe br. 1215/2012, prema kojoj pravila o nadležnosti moraju biti što je moguće više predvidiva i zasnovana na načelu da se nadležnost temelji na domicilu tuženika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>U tim okolnostima, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da članak 13. stavak 2. u vezi s člankom 11. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da se on ne može primijeniti na fizičku osobu čija je profesionalna djelatnost, među ostalim, naplata tražbina s osnove naknade štete od osiguravateljâ, koja se poziva na ugovor o ustupu tražbine sklopljen sa žrtvom prometne nezgode radi određivanja građanskopravne odgovornosti osiguravatelja osobe odgovorne za tu nezgodu, čije se sjedište nalazi u državi članici različitoj od one u kojoj ima prebivalište oštećenik, pred sudom te potonje države članice.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="8"?><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (osmo vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 13. stavak 2. u vezi s člankom 11. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se on ne može primijeniti na fizičku osobu čija je profesionalna djelatnost, među ostalim, naplata tražbina s osnove naknade štete od osiguravateljâ, koja se poziva na ugovor o ustupu tražbine sklopljen sa žrtvom prometne nezgode radi određivanja građanskopravne odgovornosti osiguravatelja osobe odgovorne za tu nezgodu, čije se sjedište nalazi u državi članici različitoj od one u kojoj ima prebivalište oštećenik, pred sudom te potonje države članice.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>