<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-414/16</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62016CC0414</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:851">EU:C:2017:851</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>32</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>32</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje E. Tancheva – Predmet C–414/16</HT></P><P><HT TYPE="SC">Egenberger</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje Nezavisnog Odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Evgenija Tancheva</HT></P><P>od <DATE ISO="20171109">9. studenoga 2017.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑414/16</HT></P><P>Vera Egenberger</P><P>protiv</P><P>Evangelisches Werk für Diakonie und Entwicklung e.V.</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht (Savezni radni sud, Njemačka))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Jednako postupanje u pitanjima zapošljavanja</KEYWORD><KEYWORD>Članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Stvarni, legitimni i opravdani uvjeti za obavljanje zanimanja u organizacijama čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju</KEYWORD><KEYWORD>Različito postupanje na temelju vjere koje u pitanjima zapošljavanja provodi pomoćna organizacija crkve</KEYWORD><KEYWORD>Članak 17. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Povlastica crkve na samoodređenje</KEYWORD><KEYWORD>Ustavno pravo države članice koje predviđa ograničen sudski nadzor <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>vlastita poimanja<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/> vjerskih skupina</KEYWORD><KEYWORD>Nadređenost, jedinstvo i djelotvornost prava Unije o jednakom postupanju</KEYWORD><KEYWORD>Članak 52. stavak 3. i članak 53. Povelje Europske unije o temeljnim pravima</KEYWORD><KEYWORD>Odvagivanje suprotstavljenih prava</KEYWORD><KEYWORD>Horizontalni učinci Povelje</KEYWORD></INDEX><TOC><TITLE><TI><P>Sadržaj</P></TI></TITLE><TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>I.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Uvod</ITEM.CONT><ITEM.REF>2</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>II.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Pravni okvir</ITEM.CONT><ITEM.REF>4</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>A.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda</ITEM.CONT><ITEM.REF>4</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>B.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Ugovor o Europskoj uniji</ITEM.CONT><ITEM.REF>4</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>C.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Ugovor o funkcioniranju Europske unije</ITEM.CONT><ITEM.REF>4</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>D.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Povelja Europske unije o temeljnim pravima</ITEM.CONT><ITEM.REF>5</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>E.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Direktiva 2000/78</ITEM.CONT><ITEM.REF>5</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>F.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Njemačko pravo</ITEM.CONT><ITEM.REF>6</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>III.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Činjenično stanje u glavnom postupku i prethodna pitanja</ITEM.CONT><ITEM.REF>7</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><?PAGE NO="2"?><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>IV.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Odluka kojom je upućeno prethodno pitanje</ITEM.CONT><ITEM.REF>8</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>V.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Ocjena</ITEM.CONT><ITEM.REF>9</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>A.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Pregled</ITEM.CONT><ITEM.REF>9</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>B.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Uvodna zapažanja</ITEM.CONT><ITEM.REF>12</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>1.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Djelatnosti vjerskih organizacija i područje primjene prava Unije</ITEM.CONT><ITEM.REF>12</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>2.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Pravila o primjeni Povelje i glavni postupak</ITEM.CONT><ITEM.REF>13</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>3.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Sudski nadzor radnih odnosa i vjerskih organizacija u Njemačkoj</ITEM.CONT><ITEM.REF>15</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>C.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Prvo pitanje</ITEM.CONT><ITEM.REF>16</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>1.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Ograničenja sudskog nadzora vjerskih organizacija koje djeluju kao poslodavci, koja proizlaze iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava</ITEM.CONT><ITEM.REF>17</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>2.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78</ITEM.CONT><ITEM.REF>18</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>(a)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Uvodne napomene</ITEM.CONT><ITEM.REF>18</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>(b)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Ide li članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 u prilog ustavnim ograničenjima sudskog nadzora koje država članica predviđa?</ITEM.CONT><ITEM.REF>19</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>(1)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Tekst</ITEM.CONT><ITEM.REF>19</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>(2)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Kontekst i svrha</ITEM.CONT><ITEM.REF>20</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>(3)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Postanak</ITEM.CONT><ITEM.REF>20</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>3.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Članak 17. UFEU‑a</ITEM.CONT><ITEM.REF>21</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>4.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Zaključak u vezi s prvim pitanjem</ITEM.CONT><ITEM.REF>24</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>D.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Treće pitanje</ITEM.CONT><ITEM.REF>25</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>E.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Drugo pitanje</ITEM.CONT><ITEM.REF>29</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>F.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Završne napomene</ITEM.CONT><ITEM.REF>30</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>VI.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Odgovori na prethodna pitanja</ITEM.CONT><ITEM.REF>31</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK></TOC></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Vera Egenberger (u daljnjem tekstu: tužiteljica) se neuspješno, nakon što je pročitala oglas objavljen u studenome 2012., prijavila za posao na određeno vrijeme – u trajanju od 18 mjeseci – u Evangelisches Werk für Diakonie und Entwicklung e.V. (u daljnjem tekstu: tuženik). Riječ je o udruzi koja se isključivo bavi dobrotvornim, solidarnim i vjerskim radom, koja je uređena privatnim pravom i predstavlja pomoćnu organizaciju Evangelische Kirche in Deutschland (Evangelička crkva u Njemačkoj). U oglasu je kao jedan od zadataka na odnosnom radnom mjestu bila navedena priprema<?PAGE NO="3"?> izvješća o mjeri u kojoj Njemačka poštuje Međunarodnu konvenciju Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (u daljnjem tekstu: izvješće o rasnoj diskriminaciji). Tužiteljica je imala mnogo godina iskustva u tom području te je bila autor brojnih relevantnih publikacija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Tužiteljičina pisana očitovanja</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Tužiteljica navodi da na to radno mjesto nije primljena jer nije bila odgovarajuće vjeroispovijedi, što predstavlja povredu njezina prava na slobodu uvjerenja, kako je odraženo u članku 10. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), i da je bila izložena diskriminaciji na temelju uvjerenja, u suprotnosti s člankom 21. Povelje i člancima 1. i 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od <DATE ISO="20001127">27. studenoga 2000.</DATE> o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (u daljnjem tekstu: Direktiva 2000/78)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="303" PAGE.FIRST="16" DATE.PUB="2000">SL 2000., L 303, str. 16</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 104.). Glavni postupak odnosi se na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>uvjete za pristup zapošljavanju […] uključujući mjerila odabira i uvjete za primanje u radni odnos<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Direktive 2000/78.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Budući da se argumenti tužiteljice temelje na članku 4. stavku 2. Direktive 2000/78, ovaj se spor u bitnome odnosi na razliku u postupanju na temelju uvjerenja u kontekstu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>profesionalnih djelatnosti u crkvama i drugim javnim ili privatnim organizacijama, čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, u smislu te odredbe. Međutim, ovo je također prvi put da se od Suda traži tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Sud je imao priliku tumačiti članak 4. stavak 1. Direktive 2000/78, u presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170314">14. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Bougnaoui i ADDH</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑188/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:204">EU:C:2017:204</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141113">13. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Vital Pérez</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑416/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2371">EU:C:2014:2371</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110913">13. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Prigge i dr</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑447/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:573">EU:C:2011:573</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100112">12. siječnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Wolf</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑229/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:3">EU:C:2010:3</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161115">15. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Sorondo</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑258/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:873">EU:C:2016:873</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>.</P></NOTE>, što otvara složena pitanja o odnosu između te odredbe i raznih odredbi Povelje, uključujući njezina članka 22., kojim je predviđeno da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Unija poštuje kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>, i članka 17. UFEU‑a, koji osigurava očuvanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>statusa<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> koji crkve i vjerske udruge ili zajednice, te svjetonazorske i nekonfesionalne organizacije, imaju na temelju prava država članica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Robbers, G., <HT TYPE="ITALIC">Religion and Law in Germany</HT>, drugo izdanje, Wolters Kluwer, 2013.; Zucca, L. i Ungureanu, C., <HT TYPE="ITALIC">Law, State and Religion in the New Europe</HT>, Cambridge University Press, 2012.; Doe, N., <HT TYPE="ITALIC">Law and Religion in Europe: a Comparative Introduction</HT>, Oxford University Press, 2011.; McCrea, R., <HT TYPE="ITALIC">Religion and the Public Order of the European Union</HT>, Oxford University Press, 2010.; Lustean, L. N. i Madeley, J. T. S. (urednici), <HT TYPE="ITALIC">Religion, Politics and Law in the European Union</HT>, Routledge, 2010.; de Charentenay, P., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Les relations entre l’Union européenne et les religions<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>, <HT TYPE="ITALIC">Revue du Marché commun et de l’Union européenne</HT>, 465 (2003.), str. 904.; Massignon, B., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Les relations entre les institutions religieuses et l’Union européenne: un laboratoire de gestion et de la pluralité religieuses et philisophique?<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> u Armogathe, J.-R. i Willaime, J.-P. (urednici), <HT TYPE="ITALIC">Les mutations contemporaines du religieux</HT>, Brepols, 2003., str. 25.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Nadalje, ustanove povezane s crkvom su, kako se čini, drugi najveći poslodavac u Njemačkoj te imaju kvazimonopolistički položaj u nekim dijelovima i područjima rada<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P><HT TYPE="ITALIC">Parallel Report on the 19<HT TYPE="SUP">th</HT>-22<HT TYPE="SUP">nd</HT> Report submitted by the Federal Republic of Germany to the UN Committee on the Elimination of all forms of Racial Discrimination</HT> (2015), str. 42. Izvješće je dostupno na: http://www.institut‑fuer‑menschenrechte.de/fileadmin/user_upload/PDF‑Dateien/Pakte_Konventionen/ICERD/icerd_state_report_germany_19‑22_2013_parallel_FMR_Diakonie_2015_en.pdf. Prema spisu predmeta, riječ je o izvješću o rasnoj diskriminaciji koje je izradio tuženik.</P></NOTE>. Stoga se ne može dovoljno naglasiti koliko je osjetljiv zadatak postizanja ravnoteže između očuvanja pravâ Unijinih vjerskih organizacija na autonomiju i samoodređenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Pravo na samoodređenje u Njemačkoj obuhvaća i vjerske udruge i njihove članove. Vidjeti točku 91. BVerfG‑a od <DATE ISO="20141022">22. listopada 2014.</DATE>, 2 BvR 661/12.</P></NOTE> (što su glavni razlozi kojima tuženik opravdava predmetno različito postupanje) i potrebe za djelotvornom primjenom zabrane diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja na etnički i vjerski raznolikom Unijinu tržištu rada, s druge strane, s obzirom na to da su jednak pristup zapošljavanju i profesionalnom razvoju od ključne važnosti za sve, ne samo kao sredstvo privređivanja i osiguravanja samostalnog života, nego i kao čimbenik o kojem ovisi samoispunjenje i ostvarenje osobnog potencijala pojedinca<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice Sharpston u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bougnaoui i ADDH</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑188/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:553">EU:C:2016:553</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0071">71.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, gdje se citira točka 11. mišljenja M. Poiaresa Madura u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Coleman</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑303/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:61">EU:C:2008:61</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>. Vidjeti također uvodnu izjavu 9. Direktive 2000/78.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda</HT> </TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Članak 9. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="009.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu da se promijeni vjeroispovijed ili uvjerenje i slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="009.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Sloboda iskazivanja vjeroispovijedi ili uvjerenja podvrgnut će se samo takvim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa javnog reda i mira, zaštite javnog reda, zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ugovor o Europskoj uniji</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Članak 4. stavak 2. UEU‑a glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Unija poštuje jednakost država članica pred Ugovorima, kao i njihove nacionalne identitete, koji su neodvojivo povezani s njihovim temeljnim političkim i ustavnim strukturama, uključujući regionalnu i lokalnu samoupravu. Ona poštuje njihove temeljne državne funkcije, uključujući osiguranje teritorijalne cjelovitosti države, očuvanje javnog poretka i zaštitu nacionalne sigurnosti. Nacionalna sigurnost posebice ostaje isključiva odgovornost svake države članice.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">C.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ugovor o funkcioniranju Europske unije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Članak 10. UFEU‑a glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti, Unija je usmjerena borbi protiv diskriminacije na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 17. UFEU‑a glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="017.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Unija poštuje i ne dovodi u pitanje status koji crkve i vjerske udruge ili zajednice u državama članicama imaju na temelju nacionalnog prava.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="017.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Unija jednako poštuje status koji na temelju nacionalnog prava imaju svjetonazorske i nekonfesionalne organizacije.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="017.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Priznajući njihov identitet i njihov specifični doprinos, Unija održava otvoren, transparentan i redovit dijalog s tim crkvama i organizacijama.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="5"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">D.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Povelja Europske unije o temeljnim pravima</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Članak 10. Povelje naslovljen je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>. Članak 10. stavak 1. glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi. To pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja te slobodu, pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazivanja vjeroispovijedi ili uvjerenja bogoslužjem, poučavanjem, praksom i obredima.<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Članak 22. Povelje naslovljen je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Kulturna, vjerska i jezična raznolikost<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> te glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Unija poštuje kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost.<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>U članku 52. stavku 3. Povelje predviđeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>U onoj mjeri u kojoj ova Povelja sadržava prava koja odgovaraju pravima zajamčenima Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, značenje i opseg primjene tih prava jednaki su onima iz spomenute Konvencije. Ova odredba ne sprječava pravo Unije da pruži širu zaštitu.<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Članak 53. Povelje, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>Razina zaštite<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>, predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>Nijedna odredba ove Povelje ne smije se tumačiti kao ograničavanje ili nepovoljno utjecanje na ljudska prava i temeljne slobode, na način na koji ih u njihovim područjima primjene priznaju pravo Unije […], Europsk[a] konvencij[a] za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i ustavi država članica.<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">E.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Direktiva 2000/78</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Uvodna izjava 24. Direktive 2000/78 glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>Europska unija je u svojoj Deklaraciji br. 11 o statusu crkava i nekonfesionalnih organizacija, koja je prilog Završnom aktu Ugovora iz Amsterdama, izričito potvrdila da poštuje i ne dovodi u pitanje status koji crkve i vjerske udruge ili zajednice imaju u državama članicama sukladno nacionalnom pravu te da jednako poštuje status filozofskih i nekonfesionalnih organizacija. Imajući to u vidu, države članice mogu zadržati ili donijeti posebne odredbe o stvarnim, legitimnim i opravdanim profesionalnim uvjetima koji mogu biti pretpostavka za obavljanje pojedine profesionalne djelatnosti.<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Članak 1. Direktive 2000/78, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>Svrha<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>, glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>Svrha ove Direktive je utvrditi opći okvir za borbu protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, kako bi se u državama članicama ostvarila primjena načela jednakog postupanja.<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Članak 2. Direktive 2000/78 naslovljen je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>Pojam diskriminacije<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>. Njegov stavak 1. glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>Za potrebe ove Direktive <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>načelo jednakog postupanja<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="2019" ID="QE0024"/> znači nepostojanje bilo kakve izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1.<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>U članku 2. stavku 2. točki (a) predviđeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>Za potrebe stavka 1.:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>smatra se da se radi o izravnoj diskriminaciji u slučaju kada se prema jednoj osobi postupa lošije nego prema drugoj osobi ili je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama, zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1.<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Članak 4. naslovljen je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>Uvjeti za obavljanje zanimanja<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>. U prvom podstavku stavka 2. tog članka predviđeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>Države članice mogu zadržati na snazi svoje nacionalno zakonodavstvo na datum donošenja ove direktive ili predvidjeti buduće zakonodavne odredbe za preuzimanje nacionalne prakse kakva postoji na datum donošenja ove direktive, u skladu s kojom, kod profesionalnih djelatnosti u crkvama i drugim javnim ili privatnim organizacijama, čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju, različito postupanje zbog vjere ili uvjerenja određene osobe ne predstavlja diskriminaciju u slučaju kada, zbog prirode tih djelatnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju, vjera ili uvjerenje određene osobe predstavlja stvarni, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje tog zanimanja, uzimajući u obzir sustav vrijednosti te [odnosne] organizacije. Takvo se različito postupanje provodi uzimajući u obzir ustavne odredbe i načela država članica, kao i opća načela prava Zajednice te ne bi trebala služiti kao opravdanje za diskriminaciju na temelju nekog drugog razloga.<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">F.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Njemačko pravo</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>U članku 4. stavcima 1. i 2. Grundgesetza (Temeljni zakon Savezne Republike Njemačke, u daljnjem tekstu: GG) predviđeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="004.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>(1)</NO.PARAG><ALINEA>Sloboda vjere i savjesti te sloboda izražavanja vjerskih i filozofskih uvjerenja nepovredivi su.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="004.002"><NO.PARAG>(2)</NO.PARAG><ALINEA>Jamči se sloboda prakticiranja vjere.<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>U članku 140. GG‑a predviđeno je da su članci 136. do 139. i 141. Verfassung des Deutschen Reichesa (Ustav Njemačke Države, u daljnjem tekstu: WRV), sastavni dio Temeljnog zakona. Glavne odredbe članka 137. WRV‑a predviđaju sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="137.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>(1)</NO.PARAG><ALINEA>Ne postoji državna crkva.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="137.002"><NO.PARAG>(2)</NO.PARAG><ALINEA>Jamči se sloboda osnivanja vjerskih organizacija. […]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="137.003"><NO.PARAG>(3)</NO.PARAG><ALINEA>Vjerske organizacije neovisno uređuju i obavljaju svoje djelatnosti, unutar granica zakona koji se na svih primjenjuje. Svoje službenike određuju bez uplitanja središnje vlasti ili lokalnih tijela.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="137.007"><NO.PARAG>(7)</NO.PARAG><ALINEA>Udruge čija je svrha promicanje određenih filozofskih uvjerenja u zajednici imaju isti status kao vjerske organizacije.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Članak 1. Allgemeine Gleichbehandlungsgesetza (Opći zakon o jednakom postupanju; u daljnjem tekstu: AGG) glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>Cilj ovog zakona je sprječavanje ili uklanjanje svake diskriminacije na temelju rase, etničkog podrijetla, spola, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Članak 7. stavak 1. AGG‑a glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>Zaposlenici ne smiju trpjeti diskriminaciju na temelju razloga iz točke 1.; ova zabrana se također primjenjuje kada osoba odgovorna za diskriminaciju samo pretpostavlja da u okviru diskriminirajuće radnje postoji jedan od razloga iz točke 1.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>U točki 6. stavku 1. drugoj rečenici AGG‑a propisano je, među ostalim, da su kandidati za radna mjesta radnici u smislu članka 7. AGG‑a.</P></NOTE><QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Članak 9. stavak 1. AGG‑a glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 8. [ovog zakona], različito postupanje na temelju vjere ili uvjerenja dopušteno je i u kontekstu zapošljavanja pri vjerskim organizacijama, s njima povezanim ustanovama, neovisno o njihovu pravnom obliku, ili pri udrugama čija je svrha promicati vjeru ili uvjerenje u zajednici, kada određena vjera ili uvjerenje, sukladno poimanju samog poslodavca, a s obzirom na njegovo pravo na autonomiju ili zbog prirode njegovih djelatnosti, predstavlja opravdan uvjet za obavljanje zanimanja.<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje u glavnom postupku i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>U oglasu koji se razmatra u glavnom postupku bilo je navedeno sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P>„Uvjet za zaposlenje je pripadnost Evangeličkoj crkvi ili crkvi koja pripada Arbeitsgemeinschaftu Christlicher Kirchen in Deutschland (Udruga kršćanskih crkava u Njemačkoj) i prihvaćanje dobrotvornih ciljeva. Molimo da u životopisu istaknete svoju pripadnost.”</P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>U oglasu je među zadacima odnosnog radnog mjesta bilo navedeno osobno predstavljanje, unutar okvira projekta, Đakonije Njemačke vanjskom političkom svijetu, javnosti i organizacijama za zaštitu ljudskih prava, te suradnja s relevantnim tijelima. Kao jedan od zadataka navedeno je i pružanje informacija Đakoniji Njemačke i koordinacija procesa oblikovanja mišljenja unutar te organizacije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Kako je gore navedeno, tužiteljica, koja ne pripada nijednoj vjerskoj zajednici, neuspješno se prijavila na objavljeni oglas. Osoba koja je u konačnici zaposlena svoju je vjersku pripadnost opisala kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>protestantski kršćanin, pripadnik berlinske regionalne crkve<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Tužiteljica je podnijela tužbu Arbeitsgerichtu Berlin (Radni sud, Berlin) za naknadu štete u iznosu od najmanje <FT TYPE="DECIMAL">9788,65</FT> eura. Arbeitsgericht (Radni sud) utvrdio je da je tužiteljica bila izložena diskriminaciji, ali joj je dodijelio naknadu štete u iznosu od samo <FT TYPE="DECIMAL">1957,73</FT> eura. Predmet je po žalbi dospio pred Landesarbeitsgericht Berlin‑Brandenburg (Zemaljski radni sud, Berlin‑Brandenburg), a potom pred Bundesarbeitsgericht (Savezni radni sud).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Budući da taj sud dvoji oko pravilnog tumačenja prava Unije u predmetnim okolnostima, uputio je Sudu sljedeća prethodna pitanja na temelju članka 267. UFEU‑a:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>1.</NO.P><TXT>Treba li članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78/EZ tumačiti na način da poslodavac, kao u predmetnom slučaju tuženik, odnosno crkva u njegovo ime, može sam odlučiti na obvezujući način, da je određena vjera kandidata, zbog prirode djelatnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju, stvaran, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje zanimanja s obzirom na sustav vrijednosti tog poslodavca/crkve?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:</TXT><P>Je li u predmetu poput ovog potrebno odbiti primjenu odredbe nacionalnog prava – kao što je, u ovom slučaju, članak 9. stavak 1. prva mogućnost AGG‑a (Allgemeines Gleichbehandlungsgesetz, Opći zakon o jednakom postupanju) – u skladu s kojom je različito postupanje na temelju vjere u slučaju zapošljavanja pri vjerskim zajednicama i s njima povezanim organizacijama također zakonito ako je, uzimajući u obzir vlastito poimanje vjerske zajednice s obzirom na njezino pravo samoodređenja, pripadnost određenoj vjeri opravdan uvjet za obavljanje zanimanja?</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje, također:</TXT><P>Koje zahtjeve u pogledu prirode djelatnosti ili okolnosti u kojima se iste obavljaju treba uzeti u obzir u ocjeni predstavljaju li određeni uvjeti stvarne, legitimne i opravdane uvjete za obavljanje zanimanja, s obzirom na sustav vrijednosti organizacije u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78/EZ?<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/></P></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja Sudu podnijeli su tužiteljica, tuženik, njemačka i irska vlada i Europska komisija. Sve navedene stranke, osim irske vlade, sudjelovale su na raspravi održanoj <DATE ISO="20170718">18. srpnja 2017.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Odluka kojom je upućeno prethodno pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>U glavnom postupku nesporno je da je Njemačka, odgovarajućim odredbama AGG‑a, odabrala mogućnost iz prvoga podstavka članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>zadrži na snazi svoje nacionalno zakonodavstvo na datum donošenja Direktive 2000/78<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> ili da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>predvidi buduće zakonodavne odredbe za preuzimanje nacionalne prakse<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> kakva postoji na taj datum u području <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>stvarnih, legitimnih i opravdanih uvjeta za obavljanje zanimanja<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Iako je AGG objavljen na dan <DATE ISO="20060814">14. kolovoza 2006.</DATE> (vidjeti BGBl, I, str. 1897.), a Direktiva 2000/78 stupila na snagu <DATE ISO="20001202">2. prosinca 2000.</DATE>, prema prijedlogu zakona što ga je utvrdila njemačka vlada s ciljem donošenja AAG‑a, on odražava nacionalne prakse koje postoje na dan stupanja na snagu Direktive 2000/78. Vidjeti Deutscher Bundestag, Drucksache 16/1780, <DATE ISO="20060608">8. lipnja 2006.</DATE>, str. 35.</P></NOTE>. Iz odluke kojom je upućeno prethodno pitanje proizlazi da tužiteljica tvrdi da je u postupku odabira kandidatâ poput spornog suprotno zabrani diskriminacije predviđenoj u članku 7. stavku 1. AGG‑a, barem ako se tumači u skladu s pravom Unije, u obzir uzeti vjeru, a iz oglasa jasno proizlazi da je to učinjeno. Ta se diskriminacija nije mogla opravdati člankom 9. stavkom 1. AGG‑a. Također jasno proizlazi da tuženik pripadnost određenoj vjeri nije odredio kao uvjet u svim svojim oglasima za posao i da je sporni oglas financiran, među ostalim, sredstvima za projekt koja su osigurale treće strane nepovezane s crkvom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Tuženik smatra da je sporna razlika u postupanju na temelju vjere opravdana na temelju članka 9. stavka 1. AGG‑a. Pravila kojima je uređena<BR/>Evangelička crkva u Njemačkoj predviđaju da pripadnost kršćanskoj crkvi predstavlja bitan uvjet za uspostavu radnog odnosa. Pravo određivanja takvog uvjeta dio je prava crkava na samoodređenje, koje<?PAGE NO="9"?> je zaštićeno njemačkim ustavnim odredbama, odnosno člankom 140. GG‑a u vezi s člankom 137. stavkom 3. WRV‑a. To je u skladu s pravom Unije, osobito s obzirom na članak 17. UFEU‑a. Osim toga, pripadnost vjeri predstavlja, u skladu s vlastitim poimanjem tužene organizacije, opravdan uvjet za obavljanje zanimanja zbog prirode odnosne djelatnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>U pogledu prvog pitanja, u odluci kojom je upućeno prethodno pitanje navedeno je da je bila izričita želja njemačkog zakonodavca da se članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 u domaće pravo prenese na način da se zadrže postojeće zakonske odredbe i prakse; nacionalni zakonodavac je tako odlučio uzimajući u obzir sudsku praksu Bundesverfassungsgerichta (Savezni ustavni sud) te je izričito uputio na članak 140. GG‑a u vezi s člankom 137. stavkom 3. WRV‑a, odredbe koje pružaju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>povlasticu na samoodređenje<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/>. Stoga, sudski nadzor u kontekstu članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 u njemačkom pravu ograničen je na nadzor uvjerljivosti, koja ovisi o vlastitom poimanju vjere određenoj uvjerenjem. Međutim, sud koji je uputio zahtjev pita je li takvo tumačenje članka 9. stavka 1. AGG‑a u skladu s pravom Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>U pogledu drugog pitanja, sud koji je uputio zahtjev ističe da ustaljena sudska praksa Suda otvara pitanje je li zabrana diskriminacije na temelju vjere subjektivno pravo koje zahtijeva da se odbije primjena neusklađenih pravila države članice, čak i u sporovima između dviju privatnih stranaka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160419">19. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>DI</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑441/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:278">EU:C:2016:278</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100119">19. siječnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Kücükdeveci</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑555/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:21">EU:C:2010:21</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Međutim, još nije odlučeno primjenjuje li se to kada se poslodavac poziva na primarno pravo Unije, kao što je članak 17. UFEU‑a, da bi opravdao diskriminaciju na temelju vjere.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Što se tiče trećeg pitanja, traži se pojašnjenje na koji su način za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 relevantni kriteriji koji su uspostavljeni sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava u pogledu onog što se u odluci kojom je upućeno prethodno pitanje naziva sukobima odanosti nastalima zbog uvjerenja u kontekstu postojećih radnih odnosa. Ti kriteriji uključuju, osobito, narav dotičnog radnog mjesta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Presude ESLJP‑a od <DATE ISO="20140612">12. lipnja 2014.</DATE>, Fernández Martínez/Španjolska, CE:ECHR:2014:0612JUD005603007, t. 131.; od <DATE ISO="20100923">23. rujna 2010.</DATE>, Obst/Njemačka, CE:ECHR:2010:0923JUD000042503, t. 48. do 51.; i od <DATE ISO="20100923">23. rujna 2010.</DATE>, Schüth/Njemačka, CE:ECHR:2010:0923JUD000162003, t. 69.</P></NOTE>, povezanost dotične djelatnosti s proklamiranim ciljem<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20100923">23. rujna 2010.</DATE>, Schüth/Njemačka, CE:ECHR:2010:0923JUD000162003, t. 69. U pogledu vjerodostojnosti crkve kako u očima javnosti tako i u očima njezinih vlastitih pripadnika, vidjeti također presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20110203">3. veljače 2011.</DATE>, Siebenhaar/Njemačka, CE:ECHR:2011:0203JUD001813602, t. 46., a u pogledu pitanja je li sporno stajalište bilo široko zastupljeno, presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20100923">23. rujna 2010.</DATE>, Obst/Njemačka, CE:ECHR:2010:0923JUD000042503, t. 51.</P></NOTE> i zaštitu prava drugih, primjerice interesa katoličkog sveučilišta da katolička uvjerenja budu sastavni dio naobrazbe koju pruža<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20091020">20. listopada 2009.</DATE>, Lombardi Vallauri/Italija, CE:ECHR:2009:1020JUD003912805, t. 41.</P></NOTE>. Europski sud za ljudska prava ujedno odvaguje suprotstavljena prava i interese<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20100923">23. rujna 2010.</DATE>, Schüth/Njemačka, CE:ECHR:2010:0923JUD000162003, t. 69.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pregled</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Svoju ću analizu započeti analizom triju uvodnih pitanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Kao prvo, razmotrit ću je li za odgovor na prethodna pitanja potrebno ispitati je li se tuženik bavio <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>gospodarskim djelatnostima<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> kada je oglasom uputio poziv za zapošljavanje pripadnika pojedinih kršćanskih crkava radi pripreme izvješća o rasnoj diskriminaciji i njegova stručnog iznošenja te u konačnici izabrao odgovarajuću osobu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Kao drugo, detaljno ću objasniti na koji su način i zašto članak 52. stavak 3. i članak 53. Povelje ključni za rješavanje pravnih problema u glavnom postupku. U skladu s člankom 52. stavkom 3. Povelje, u mjeri u kojoj Povelja sadržava prava koja odgovaraju pravima zajamčenima EKLJP‑om, značenje i opseg primjene tih prava jednaki su onima iz te konvencije. Dodaje se da ta odredba <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>ne sprječava pravo Unije da pruži širu zaštitu<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/>. Dio članka 53. koji je od ključnog značenja odnosi se na navod, kako ga je Sud protumačio u presudi Melloni<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130226">26. veljače 2013.</DATE>, <NO.CASE>C‑399/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:107">EU:C:2013:107</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika Bota u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>M. A. S. i M. B</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑42/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:564">EU:C:2017:564</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0157">157.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> (presuda još nije donesena).</P></NOTE>, da se ni jedna odredba <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>ove Povelje ne smije […] tumačiti kao ograničavanje ili nepovoljno utjecanje na ljudska prava i temeljne slobode, na način na koji ih u njihovim područjima primjene priznaju pravo Unije i […] ustavidržava članica<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Kao treće, istaknut ću nedosljednosti u materijalu koji je sudu pružen u vezi s točnim sadržajem njemačkog prava, kako je objašnjeno u sudskoj praksi Bundesverfassungsgerichta (Savezni ustavni sud), koje se odnosi na ograničenje sudskog nadzora vjerskih organizacija koje se pozivaju na crkvenu povlasticu na samoodređenje u kontekstu radnog prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Potom ću pružiti odgovore na prethodna pitanja. Prvo ću odgovoriti na prvo i treće pitanje, jer se u njima u biti traži tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 s obzirom na primarno pravo Unije, uključujući članak 17. UFEU‑a, i relevantnu sudsku praksu Suda i Europskog suda za ljudska prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>U odgovoru na prvo pitanje razmotrit ću je li spominjanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>statusa<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> vjerskih organizacija na temelju nacionalnog prava u članku 17. UFEU‑a i ustavnih odredbi i načela u članku 4. stavku 2. prvom podstavku Direktive 2000/78<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Budući da se glavni postupak tiče tužiteljičinih vjerovanja, a ne ponašanja, zahtjev za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>rad u dobroj vjeri i odanost duhu te organizacije<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/> (moje isticanje), koji je naveden u drugom podstavku članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78, nije relevantan za taj postupak.</P></NOTE> dovoljno da pravo država članica bude isključivo mjerodavno u pogledu statusa vjerskih organizacija te da, u kontekstu glavnog postupka u Njemačkoj, opravda nejednako postupanje na temelju vjere ili uvjerenja u radnim odnosima, u pogledu opsega i temeljitosti sudskog nadzora u kojem zaposlenik ili potencijalni zaposlenik<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Članak 3. Direktive 2000/78 obuhvaća, <HT TYPE="ITALIC">inter alia</HT>, zapošljavanje (članak 3. stavak 1. točka (a) i otkaz (članak 3. stavak 1. točka (c)).</P></NOTE> osporava mogućnost da se vjerska organizacija poziva na članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Pri određivanju, sukladno trećem pitanju, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>zahtjeva<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> (koje za potrebe analize preferiram nazivati relevantnim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>čimbenicima<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/>) u pogledu prirode djelatnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju koje treba uzeti u obzir u ocjeni predstavljaju li određeni uvjeti stvarne, legitimne i opravdane uvjete za obavljanje zanimanja, s obzirom na sustav vrijednosti organizacije u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78, oslonit ću se na analizu pripremljenu u odgovoru na prvo pitanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Drugo pitanje, koje ću posljednje razmatrati, odnosi se na posljedice koje će, u smislu pravnih lijekova, nastati ako tumačenje odredbi prava Unije relevantnih za rješavanje predmetnog spora ne bude dosljedno tekstu relevantnih odredbi njemačkog prava, u mjeri da potonje nije moguće protumačiti u skladu s pravom Unije.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>To se pitanje javlja jer je temeljno pravo predviđeno pravom Unije da se ne bude izložen diskriminaciji na temelju uvjerenja konkretizirano u direktivi Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160419">19. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>DI</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑441/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:278">EU:C:2016:278</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Budući da pravila o provedbi direktiva iz prava države članice nisu relevantna kada je temeljno pravo koje se provodi horizontalno odraženo u članku ugovora, pravni položaj je jednostavniji. Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19741212">12. prosinca 1974.</DATE>, <NAME.CASE>Walrave i Koch</NAME.CASE>, <NO.CASE>36/74</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1974:140">EU:C:1974:140</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19780615">15. lipnja 1978.</DATE>, <NAME.CASE>Defrenne</NAME.CASE>, <NO.CASE>149/77</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1978:130">EU:C:1978:130</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000606">6. lipnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Angonese</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑281/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:296">EU:C:2000:296</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>. Vidjeti općenito: Tridimas, T., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>Horizontal effect of general principles: bold rulings and fine distinctions<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> u Bernitz, U., Groussot, X., i Schulyok, F., <HT TYPE="ITALIC">General Principles of EU Law and European Private Law</HT>, Wolters Kluwer, 2013., str. 213.</P></NOTE>, a glavni postupak odnosi se na horizontalnu situaciju u kojoj se obje stranke spora na tu direktivu pozivaju jedna protiv druge; tužiteljica je pojedinačna privatna stranka, a tuženik je udruga uređena privatnim pravom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Ništa u spisu predmeta ne upućuje na to da je tuženiku povjereno izvršavanje zadaće od javnog interesa i da mu je u tu svrhu njemačka vlada dodijelila posebne ovlasti, ili da je tuženik pravna osoba javnog prava, u kojem bi slučaju bio <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>izjednačen s državom<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> i ulazio u područje primjene načela izravnog učinka, kada je riječ o Direktivi 2000/78. Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171010">10. listopada 2017.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Farrell</HT></NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑413/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:745">EU:C:2017:745</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Tužiteljica se protiv tuženika poziva na članke 1. i 2. Direktive 2000/78, dok se tuženik protiv tužiteljice poziva na članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78. Međutim, Sud je više puta zaključio da direktiva ne može sama po sebi pojedincu nametati obvezu te se na nju nije moguće pozivati protiv pojedinca<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti, kao najnoviji primjer, presudu Farrell, <HT TYPE="ITALIC">ibid</HT>., t. 31. i navedenu sudsku praksu. Vidjeti također osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120124">24. siječnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Dominguez</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑282/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:33">EU:C:2012:33</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140115">15. siječnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Association de médiation sociale</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑176/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2">EU:C:2014:2</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100119">19. siječnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Kücükdeveci</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑555/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:21">EU:C:2010:21</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20041005">5. listopada 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Pfeiffer i dr</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑397/01 do C‑403/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:584">EU:C:2004:584</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0108">108.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Obveza sudova države članice da pravo države članice tumače sukladno pravu Unije ima daljnja ograničenja. Tako, obveza nacionalnog suda da se prilikom tumačenja i primjene relevantnih pravila domaćeg prava osloni na pravo Unije ograničena je općim pravnim načelima i ne može biti temelj za tumačenje nacionalnog prava koje je <HT TYPE="ITALIC">contra legem</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160419">19. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>DI</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑441/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:278">EU:C:2016:278</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa. Usp. mišljenje nezavisne odvjetnice Sharpston od <DATE ISO="20170622">22. lipnja 2017.</DATE> u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Farrell</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑413/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:492">EU:C:2017:492</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0150">150.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, gdje nezavisna odvjetnica poziva Sud da ponovno razmotri i kritički preispita razloge zbog kojih je u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19940714">14. srpnja 1994.</DATE>, <NAME.CASE>Faccini Dori</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑91/92</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1994:292">EU:C:1994:292</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, odbijen horizontalni izravni učinak direktiva.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Posljedično, taj izraz klasične zabrane horizontalnog izravnog učinka direktiva u sukobu je s jednim drugim pravilom razvijenim u sudskoj praksi Suda. U skladu s njim, iako je temeljno pravo da se ne bude izložen diskriminaciji na temelju dobi konkretizirano u direktivi Unije, ono svejedno ima horizontalan izravan učinak utoliko što se treba odbiti primjena <HT TYPE="ITALIC">svih</HT> nacionalnih mjera koje mu nisu sukladne, čak i mjera <HT TYPE="ITALIC">contra legem</HT> te čak i u sporovima između privatnih stranaka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Za temeljitu raspravu o granicama horizontalnog učinka direktiva, vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Bota u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>DI</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑441/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:776">EU:C:2015:776</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Dakle, sud koji je uputio zahtjev drugim pitanjem želi doznati spada li zabrana diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja u istu kategoriju prava kao zabrana diskriminacije na temelju dobi, što bi značilo da će sud koji je uputio zahtjev morati odbiti primjenu <HT TYPE="ITALIC">svih</HT> nacionalnih mjera koje nisu u skladu s pravom EU (osobito s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78), neovisno o horizontalnoj naravi spora koji se pred njim vodi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Nezavisna odvjetnica Sharpston u točki 62. svojeg mišljenja u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bougnaoui i ADDH</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑188/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:553">EU:C:2016:553</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, navodi da načelo nediskriminacije na temelju vjere, poput zabrane diskriminacije na temelju dobi, predstavlja opće načelo prava koje je konkretizirano u Direktivi 2000/78. Nezavisna odvjetnica Kokott u svojem mišljenju u predmetu CHEZ <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Razpredelenie Bulgaria</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑83/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:170">EU:C:2015:170</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, ističe da taj status, barem u pravnim odnosima koji su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>obilježeni […] strukturnom neravnotežom sudionika<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/> ima i načelo nediskriminacije na temelju etničkog podrijetla i rase, koje je konkretizirano u Direktivi Vijeća 2000/43/EZ od <DATE ISO="20000629">29. lipnja 2000.</DATE> o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (SL, 2000., L 180, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 20., svezak 1., str. 19.).</P></NOTE>. Nadalje, iz odluke kojom je upućeno prethodno pitanje, ako ne iz samog drugog pitanja, jasno proizlazi da sud koji je uputio zahtjev traži i smjernice u vezi s tim je li članak 17. UFEU‑a na bilo koji način relevantan za tu ocjenu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="12"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvodna zapažanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Djelatnosti vjerskih organizacija i područje primjene prava Unije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Vjera nije bila predmet ni jednog od triju ugovora kojima je uspostavljena Europska ekonomska zajednica, Europska zajednica za ugljen i čelik i Europska zajednica za atomsku energiju. Osim toga, zbog, kakvima se danas doimaju, skromnih ciljeva Rimskog ugovora, kojem je svrha u biti bila ostvarenje gospodarske integracije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti članak 2. Ugovora o EEZ‑u. Ta je odredba postala članak 2. UEZ‑a te je treba usporediti s popisom nadležnosti koji se sada nalazi u članku 3. UEU‑a, koji je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>na negospodarske ciljeve usredotočen u puno većoj mjeri nego Ugovor o EZ‑u<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/>. Vidjeti Lenaerts, K., i van Nuffel, P., <HT TYPE="ITALIC">European Union Law</HT>, Sweet and Maxwell, 2011., str. 107.</P></NOTE>, ranom sudskom praksom Suda utvrđene su okolnosti u kojima sudjelovanje u zajednici utemeljenoj na vjeri ili drugom obliku filozofije spada u područje primjene prava Zajednice zbog isključivo gospodarskih razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Sud je u presudi iz 1988., Steymann, utvrdio da sudjelovanje u zajednici utemeljenoj na vjeri ili drugom obliku filozofije spada u područje primjene prava EEZ‑a u mjeri u kojoj se takvo sudjelovanje može <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>smatrati gospodarskom djelatnošću u smislu članka 2. Ugovora<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19881005">5. listopada 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Steymann</NAME.CASE>, <NO.CASE>196/87</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:475">EU:C:1988:475</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0009">9.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19861023">23. listopada 1986.</DATE>, <NAME.CASE>van Roosmalen</NAME.CASE>, <NO.CASE>300/84</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1986:402">EU:C:1986:402</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>.</P></NOTE>, dok je nezavisni odvjetnik Slynn u mišljenju iz iste godine u predmetu Humbel i Edel naveo da vjerske organizacije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>zapošljavaju ljude te plaćaju za grijanje i rasvjetu<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/> te da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>ponekad i naplaćuju određene usluge<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/>. Međutim, nezavisni odvjetnik Slynn naglasio je da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>ključan kriterij pružaju li se usluge u okviru gospodarske djelatnosti<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Belgija/Humbel</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑263/86</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:151">EU:C:1988:151</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 5379. Isti se pristup primjenjuje na sudjelovanje u sportskim aktivnostima te na obrazovne ustanove. Vidjeti nedavno mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑74/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:135">EU:C:2017:135</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Međutim, nadležnost Unije je s kasnijim izmjenama prestala biti ograničena isključivo na pitanja povezana s gospodarskom integracijom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Za opis tog razvoja, vidjeti, primjerice, Konstadinides, T., <HT TYPE="ITALIC">Division of Powers in European Union Law</HT>, Wolters Kluwer, 2009., osobito poglavlje 1., i str. 12. Lenaerts i van Nuffel, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., str. 106. do 111.</P></NOTE>, tako da okolnost bavi li se vjerska organizacija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>gospodarskom djelatnošću<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/> nije uvijek relevantna za dotičnu granu materijalnog prava. Primjerice, takve su se organizacije borile protiv ograničenja slobodnog kretanja koja su utjecala na njihove interese, a koja su države članice nastojale opravdati razlozima javnog poretka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Primjerice, presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000314">14. ožujka 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Église de scientologie</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑54/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:124">EU:C:2000:124</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>. Za kritiku u pogledu manjka rasprave o slobodi vjere u tom predmetu, vidjeti McCrea, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., str. 188. do 190. Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19741204">4. prosinca 1974.</DATE>, <NAME.CASE>van Duyn</NAME.CASE>, <NO.CASE>41/74</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1974:133">EU:C:1974:133</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>.</P></NOTE>, koji se mogu odnositi na pitanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>moralne i filozofske naravi<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Mišljenje nezavisnog odvjetnika Van Gervena u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Society for the Protection of Unborn Children Ireland</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑159/90</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1991:249">EU:C:1991:249</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Primjerice, presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19940324">24. ožujka 1994.</DATE>, <NAME.CASE>Schindler</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑275/92</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1994:119">EU:C:1994:119</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. U skladu s trenutnim ustavnim okvirom Europske unije, i vjerske organizacije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Predmet Liga van Moskeeën en Islamitische Organisaties Provincie Antwerpen i dr., C‑426/16 (u tijeku)</P></NOTE> i pojedinačni tužitelji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170314">14. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Bougnaoui i AADH</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑188/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:204">EU:C:2017:204</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>G4S Secure Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:203">EU:C:2017:203</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>. Dodatno vidjeti predmet IR, C‑68/17 (u tijeku).</P></NOTE> mogu se pozivati na zaštitu koju pruža članak 10. Povelje kako bi svoje pravo na slobodu vjere zaštitili u odnosu na akte institucija, tijela, ureda i agencija Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Primjerice, presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19761027">27. listopada 1976.</DATE>, <NAME.CASE>Prais/Vijeće</NAME.CASE>, <NO.CASE>130/75</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:142">EU:C:1976:142</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE> i država članica kada provode pravo Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130226">26. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Åkerberg Fransson</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑617/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:105">EU:C:2013:105</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170516">16. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Berlioz Investment Fund</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑682/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:373">EU:C:2017:373</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, neovisno o tome jesu li takve mjere namijenjene uređenju gospodarskih djelatnosti. Isto vrijedi i u sporovima horizontalne naravi, poput onog u glavnom postupku, u kojima je pravo države članice potrebno protumačiti što je više moguće u skladu s direktivom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Utvrđeno presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19901113">13. studenoga 1990.</DATE>, <NAME.CASE>Marleasing</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑106/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:395">EU:C:1990:395</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>. Vidjeti točke 42. do 44. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Stoga, neovisno o argumentima koje je zastupnik Komisije iznio na raspravi, zauzeo sam stajalište da za odgovor na prethodna pitanja nije relevantna okolnost je li se tuženik bavio gospodarskom djelatnošću kada je putem oglasa zatražio pomoć u pripremi izvješća o rasnoj diskriminaciji, pri čemu je oglas bio upućen samo kandidatima koji su pripadali definiranoj kategoriji kršćanskih vjera, ni okolnost da je izabrao kandidata iz jedne od tih kategorija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Pristup koji Komisija zagovara doista može rezultirati neopravdanim smanjenjem područja primjene <HT TYPE="ITALIC">ratione materiae</HT> članka 17. UFEU‑a, tako da bi se isti na crkve, vjerske organizacije ili zajednice, te svjetonazorske i nekonfesionalne organizacije, koje taj status imaju na temelju nacionalnog prava, primjenjivao samo kada obavljaju gospodarske djelatnosti. Osim toga, mogao bi smanjiti područje primjene <HT TYPE="ITALIC">ratione materiae</HT> prava Unije u odnosu na te organizacije na način koji nije u skladu sa suvremenim modelom Unijinih nadležnosti, kako su predviđene UEU‑om i UFEU‑om.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Primjerice, treba li vjerska organizacija koja gradi veliki centar za bogoslužje biti izuzeta iz zahtjeva Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20111213">13. prosinca 2011.</DATE> o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="026" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 26, str. 1</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 27., str. 3.)</P></NOTE> samo zato što odnosni objekt neće imati komercijalnu svrhu te će se koristiti isključivo za bogoslužje, zbog čega se za odnosnu vjersku organizaciju neće smatrati da obavlja gospodarske djelatnosti? Na to se pitanje nužno mora negativno odgovoriti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>U tom pogledu, problem koji je Sud razmatrao u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170627">27. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑74/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:496">EU:C:2017:496</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, moguće je razlikovati od onog koji se razmatra u glavnom postupku. U tom je predmetu odgovor na pitanje je li se odnosna vjerska organizacija (tužitelj) bavila <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>gospodarskim djelatnostima<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/> bio ključan za ocjenu je li porezno izuzeće koje je tražila od španjolske vlade predstavljalo državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, a s obzirom na sudsku praksu Suda u tom materijalnopravnom području. Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑74/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:135">EU:C:2017:135</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravila o primjeni Povelje i glavni postupak</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Povelja se u glavnom postupku treba primijeniti u skladu sa sljedećim pravilima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Kao prvo, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, pravila sekundarnog prava Unije treba tumačiti i primjenjivati uz poštovanje temeljnih prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170810">10. kolovoza 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Tupikas</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑270/17 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:628">EU:C:2017:628</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Sud je također utvrdio da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>pravo zajamčeno […] člankom 10. stavkom 1. [Povelje] odgovara pravu zajamčenom člankom 9. EKLJP‑a te, sukladno članku 52. stavku 3. Povelje, ima isto značenje i opseg primjene kao i potonj[e]<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170314">14. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Bougnaoui i ADDH</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑188/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:204">EU:C:2017:204</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>G4S Secure Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:203">EU:C:2017:203</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Vidjeti također objašnjenje članka 10. Povelje, <REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="303" PAGE.FIRST="2" DATE.PUB="2007">SL 2007., C 303, str. 2</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 20., svezak 1., str. 19.).</P></NOTE>. Člankom 52. stavkom 3. nastoji se osigurati usklađenost prava sadržanih u Povelji i odgovarajućih prava zajamčenih EKLJP‑om, a da to ne ugrožava autonomnost prava Unije i Suda Europske unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160728">28. srpnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>JZ</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑294/16 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:610">EU:C:2016:610</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa. Vidjeti također članak 6. stavak 1. UEU‑a.</P></NOTE>. Posljedično, pravo vjerskih zajednica kao što je tuženik na autonomno postojanje zajamčeno je do <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>praga minimalne zaštite<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170315">15. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Al Chodor</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑528/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:213">EU:C:2017:213</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE> utvrđenog u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava. Taj vanjski aspekt vjere (<HT TYPE="ITALIC">forum externum</HT>) mora se uzeti u obzir prilikom tumačenja članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 i članka 17. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Kao drugo, istovremeno, budući da je člankom 9. EKLJP‑a zajamčen i unutarnji aspekt (<HT TYPE="ITALIC">forum internum</HT>) slobode vjere i uvjerenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170314">14. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>GS 4 Secure Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:203">EU:C:2017:203</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, koji uključuje slobodu da se ne bude dijelom niti jedne vjere<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti, primjerice, presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20170406">6. travnja 2017.</DATE>, Klein i dr./Njemačka, CE:ECHR:2017:0406JUD001013811, t. 77. i navedenu sudsku praksu. U tijeku je postupak po zahtjevu za upućivanje tog predmeta velikom vijeću.</P></NOTE>, u ocjeni je li tužiteljica, u smislu prava Unije, bila izložena nezakonitoj diskriminaciji ili pak opravdanom jednakom postupanju jednako se mora uzeti u obzir i tumačenje članaka 1. i 2. Direktive 2000/78 s obzirom na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na taj dio članka 9. EKLJP‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>GS4 Secure Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:382">EU:C:2016:382</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Pristup Europskog suda za ljudska prava u pogledu opravdanih ograničenja na temelju članka 9. stavka 2. EKLJP‑a podrazumijeva ocjenu je li sporna mjera <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>nužna u demokratskom društvu<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/>. Europski sud za ljudska će u okviru te ocjene utvrditi jesu li razlozi navedeni kao opravdanje različitog postupanja na temelju vjere ili uvjerenja relevantni, dostatni i proporcionalni legitimnom cilju koji se želi ostvariti, pri čemu je za odgovor na zadnje pitanje potrebno odvagnuti prava i interese drugih u odnosu na sporno postupanje. Vidjeti točku 47. mišljenja nezavisne odvjetnice Sharpston u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bougnaoui i ADDH</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑188/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:553">EU:C:2016:553</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, gdje se upućuje na presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20010215">15. veljače 2001.</DATE>, Dahlab/Švicarska, CE:ECHR:2001:0215DEC004239398.</P></NOTE>. Naravno, i tužiteljica i tuženik imaju, u skladu s člankom 47. Povelje, pravo na djelotvoran pravni lijek kako bi ostvarili svoja prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Vidjeti također članak 19. drugi stavak UEU‑a. U skladu s Objašnjenjima koja se odnose na Povelju Europske unije o temeljnim pravima (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="303" PAGE.FIRST="17" DATE.PUB="2007">SL 2007., C 303, str. 17</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 120.), prvi stavak članka 47. Povelje temelji se na članku 13. EKLJP‑a, iako je zaštita prema pravu Unije širih razmjera. Drugi stavak članka 47. odgovara članku 6. stavku 1. EKLJP‑a. Za detaljne i nedavne analize, vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Watheleta u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Berlioz Investment Fund</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑682/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:2">EU:C:2017:2</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, i Prechal, S., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>The Court of Justice and Effective Judicial Protection: What has the Charter Changed?<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/> u Paulussen, C., Takács, T., Lazic, V. i Van Rompuy, B. (urednici), <HT TYPE="ITALIC">Fundamental Rights in International and European Law: Public and Private Law Perspective</HT>, Springer, Berlin, 2016., str. 143. Sud je nedavno ponovno potvrdio da značajke pravnih sredstava predviđenih u Direktivi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>moraju biti određene sukladno članku 47. Povelje<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/>. Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170927">27. rujna 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Puškár</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑73/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:725">EU:C:2017:725</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu. Vidjeti također presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20091020">20. listopada 2009.</DATE>, Lombardi Vallauri/Italija, CE:ECHR:2009:1020JUD003912805, t. 66. do 72.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>To me dovodi do trećeg načina na koji je Povelja relevantna za glavni postupak. I u sudskoj praksi Suda i u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava ustaljeno je da, u slučaju sukoba ili konkurencije između pravâ, sudovi imaju bitnu funkciju da temeljito odvagnu suprotstavljene interese<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Analiza u okviru koje su se odvagivala suprotstavljena prava osobito je provedena u presudi Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170314">14. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>G4S Secure Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:203">EU:C:2017:203</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>. Vidjeti također, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20041014">14. listopada 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Omega</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑36/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:614">EU:C:2004:614</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>. U pogledu Europskog suda za ljudska prava, vidjeti točke 68. do 75. ove presude.</P></NOTE>. Isti se pristup nužno mora upotrijebiti za rješavanje spora u glavnom postupku, u kojem ne postoji izravni sukob između pojedinca i države u pogledu zaštite temeljnih prava, ali u kojem je potonja zaštitnik suprotstavljenih prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Jellinek, G., <HT TYPE="ITALIC">System der subjektiven őffentlichen Rechte</HT>, Mohr Siebeck, 1905., str. 125.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Stoga se članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 može smatrati zakonodavnim izrazom, na razini Unije, tuženikova prava na autonomiju i samoodređenje, kako je zaštićeno člancima 9. i 11. EKLJP‑a, pri čemu je izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>uzimajući u obzir sustav vrijednosti te [dotične] organizacije<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/> ključan element članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 koji se mora tumačiti s obzirom na relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava. Članci 1. i 2. Direktive 2000/78 su zakonodavni izraz tužiteljičinog prava da ne bude izložena diskriminaciji na temelju vjere ili uvjerenja, kako je zaštićeno člancima 9. i 14. EKLJP‑a, pri čemu članak 2. stavak 5. Direktive 2000/78, i mogućnost koju daje državama članicama da zadrže mjere koje su potrebne zbog, među ostalim, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>zaštite prava i sloboda drugih ljudi<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/>, upućuje na dužnost sudova da odvagnu međusobno suprotstavljena prava kada se takva pojave<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Vidjeti u tom pogledu osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110913">13. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Prigge i dr</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑447/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:573">EU:C:2011:573</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0064">64.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Kao četvrto, još je jedan element članka 52. stavka 3. Povelje, zajedno s tekstom njezina članka 53., od središnje važnosti za pristup koji se treba upotrijebiti u pogledu pitanjâ iz glavnog postupka. U članku 52. stavku 3. dalje se navodi da ta odredba <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>ne sprječava pravo Unije da pruži širu zaštitu<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/>, dok članak 53., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>Razina zaštite<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/>, predviđa, među ostalim, da se ni jedna odredba Povelje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>ne smije […] tumačiti kao ograničavanje ili nepovoljno utjecanje na ljudska prava i temeljne slobode, na način na koji ih u njihovim područjima primjene priznaju pravo Unije i […] ustavi država članica<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Vidjeti također članak 52. stavak 4. Povelje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>U pogledu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>šire zaštite<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/> koju Unija može pružiti na temelju članka 52. stavka 3. Povelje, kako će biti prikazano u odgovoru na prvo pitanje u odjeljku V. C u nastavku, potrebno je razmotriti predstavljaju li članak 17. UFEU‑a i članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 primjere u kojima je Unija odlučila pružiti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>širu zaštitu<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/> od one predviđene EKLJP‑om u pogledu opsega i temeljitosti sudskog nadzora odluka u kojem vjerske organizacije kao što je tuženik žele ostvariti svoje pravo na autonomiju i samoodređenje, dok se u kontekstu trećeg pitanja moraju odrediti čimbenici koje sud treba primijeniti kada pravo da se ne bude izložen diskriminaciji na temelju vjere ili uvjerenja, zaštićeno člancima 1. i 2. Direktive 2000/78<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Nezavisna odvjetnica Sharpston u točkama 60. do 67. svojeg mišljenja u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bougnaoui i ADDH</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑188/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:553">EU:C:2016:553</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, navodi da je sloboda od izravne diskriminacije na temelju vjere snažnije zaštićena u pravu Unije nego u EKLJP‑u.</P></NOTE>, odvaguje u odnosu na pravo na samoodređenje i autonomiju vjerskih organizacija, priznato člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>U vezi s člankom 53. Povelje, Sud je u presudi Melloni utvrdio da tu odredbu treba tumačiti na način da primjena standarda zaštite temeljnih prava koji proizlaze iz ustavnog poretka države članice nije dopuštena kada ugrožava <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>nadređenost, jedinstvo i djelotvornost prava Unije<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/> na području te države<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130226">26. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Melloni</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑399/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:107">EU:C:2013:107</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika Bota u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>M. A. S. i M. B</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑42/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:564">EU:C:2017:564</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0157">157.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> (presuda još nije donesena).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Međutim, tuženik upravo to traži od suda koji je uputio zahtjev, navodeći da slabiji učinak zabrane diskriminacije na temelju uvjerenja, zajamčene člancima 1. i 2. Direktive 2000/78, kao i opširnim i jasnim pravilima o pravnim lijekovima sadržanima u toj direktivi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Vidjeti poglavlje II. Direktive 2000/78, naslovljeno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>Pravni lijekovi i provedba<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/> koje obuhvaća, među ostalim, članak 9. koji se odnosi na pravnu zaštitu i članak 10. koji se odnosi na teret dokaza. Relevantne su i dvije odredbe u poglavlju IV., naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>Završne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/>, odnosno članak 16. koji se odnosi na usklađenost i članak 17. koji se odnosi na sankcije. Vidjeti također uvodne izjave 30. do 32. i 35. Direktive 2000/78. U kontekstu Direktive 2000/78 Sud je ocijenio da svaka osoba koja se smatra povrijeđenom time što u njezinu slučaju nije primijenjeno načelo jednakog postupanja mora moći <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>ostvariti svoja prava sudskim putem<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/>. Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120419">19. travnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Meister</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑415/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:217">EU:C:2012:217</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, nužno proizlazi iz ograničenja, opisanih u odluci kojom je upućeno prethodno pitanje, koja njemačko ustavno pravo nameće na sudski nadzor opravdanja nejednakog postupanja na temelju vjere ili uvjerenja u kontekstu radnih odnosa koja ističu organizacije kao što je tuženik. Stoga je potrebno ocijeniti je li takvo uređenje u skladu s pravom Unije zbog kombiniranog djelovanja članka 17. UFEU‑a i članka 4. stavka 2. Direktive.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Sudski nadzor radnih odnosa i vjerskih organizacija u Njemačkoj</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Naposljetku, važno je istaknuti da su Sudu izloženi međusobno nedosljedni opisi sadržaja sudske prakse Bundesverfassungsgerichta (Savezni ustavni sud) i mjere u kojoj nameće ograničenja na sudski nadzor vjerskih organizacija koje djeluju kao poslodavci, s ciljem očuvanja njihova crkvenog prava na samoodređenje u skladu s člankom 137. WRV‑a i osobito s prvom rečenicom stavka 3. tog članka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>U skladu s odlukom kojom je upućeno prethodno pitanje, u kontekstu tužbe za naknadu štete zbog diskriminacije u postupku odabira/prijave kandidata, nadzor uvjerljivosti znači da se standard koji crkva predviđa ne preispituje, nego se jednostavno prihvaća ako crkva kao poslodavac može uvjerljivo dokazati da uvjet u pogledu odabira kandidata na temelju vjere predstavlja izraz vlastitog poimanja crkve, koje određuje uvjerenje.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Međutim, zastupnik Njemačke naglasio je na raspravi da Bundesverfassungsgericht (Savezni ustavni sud) nije crkve, kada djeluju kao poslodavci, oslobodio svakog sudskog nadzora, te je u tom pogledu osporio analizu iz odluke kojom je upućeno prethodno pitanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Presuda Bundesverfassungsgerichta (Savezni ustavni sud) od <DATE ISO="20141022">22. listopada 2014.</DATE>, 2 BvR 661/12, koja je osobito u točki 125. spomenuta kao relevantna u tom pogledu.</P></NOTE>. Zastupnik Njemačke je naveo da je Savezni ustavni sud zapravo razvio dvije faze nadzora za sukobe poput onog u glavnom postupku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>U odluci kojom je upućeno prethodno pitanje se navodi da dvofazni postupak sudskog nadzora predstavlja oblik sudskog nadzora koji je Bundesverfassungsgericht (Savezni ustavni sud) razvio u kontekstu otkazâ i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, ali da isti nije još odlučio primjenjuju li se ta pravila na zapošljavanje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Zastupnik Njemačke je istaknuo da polaznu točku predstavlja činjenica da crkva, kada djeluje kao poslodavac, sama može prilikom zapošljavanja odlučiti za koje je djelatnosti potrebna pripadnost odnosnoj vjeri, a nadzor uvjerljivosti je prva faza. U toj fazi njemački radni sudovi mogu ocjenjivati klasifikaciju koju je izabrala crkva kao poslodavac, ali ne mogu razmatrati pitanja doktrine kao što su tumačenja svetih tekstova. Potom, u drugoj fazi, radni sudovi mogu provesti opću ocjenu, odvagujući interese crkve i njihovu slobodu vjere u odnosu na bilo koja suprotstavljena temeljna prava zaposlenika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Odvagivanje je provedeno i u presudi ESLJP‑a od <DATE ISO="20110203">3. veljače 2011.</DATE>, Siebenhaar/Njemačka, CE:ECHR:2011:0203JUD001813602, osobito vidjeti t. 42. do 47., i u presudi ESLJP‑a od <DATE ISO="20100923">23. rujna 2010</DATE>, Obst/Njemačka, CE:ECHR:2010:0923JUD000042503. Argumenti koje je iznio Robbers, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., str. 136. sukladni su onima koje je zastupnik Njemačke istaknuo na raspravi; Robbers upućuje na presude Saveznog ustavnog suda: BVerfG od <DATE ISO="19800325">25. ožujka 1980.</DATE>, BVerfGE 53, 366, 400. i sljedeće; BVerfG od <DATE ISO="19831213">13. prosinca 1983.</DATE>, BVerfGE 66, 1, 22; BVerfG od <DATE ISO="19850604">4. lipnja 1985.</DATE>, BVerfGE 70, 138, 167; BVerfG od <DATE ISO="19860514">14. svibnja 1986.</DATE>, BVerfGE 72, 278, 289. Vidjeti također Freiherr von Campenhausen, A. i de Wall, H., <HT TYPE="ITALIC">Staatskirchenrecht</HT> (4. izdanje, München, C. H. Beck, 2006.), str. 107. do 111.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Nije na Sudu da u kontekstu odluke kojom je upućeno prethodno pitanje tumači relevantne odredbe prava države članice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130613">13. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Kostov</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑62/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:391">EU:C:2013:391</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Ograničen je podjelom nadležnosti između sudova Unije i nacionalnih sudova i činjeničnim i zakonodavnim kontekstom, kako je opisan u odluci kojom mu se upućuju prethodna pitanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 25. i navedena sudska praksa</P></NOTE>. Nakon što Sud protumači članak 17. UFEU‑a i članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78, kako se zahtijeva u prvom i trećem pitanju, sud koji je uputio zahtjev morat će utvrditi mogu li se članak 137. WRV‑a i članak 9. stavak 1. AGG‑a protumačiti u skladu s pravom Unije, a ako ne mogu, morat će primijeniti odgovor Suda na drugo pitanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">C.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Prvo pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Svojim prvim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 tumačiti na način da poslodavac, kao u predmetnom slučaju tuženik, odnosno crkva u njegovo ime, može sam odlučiti na obvezujući način da je određena vjera kandidata, zbog prirode djelatnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju, stvaran, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje zanimanja s obzirom na tuženikov sustav vrijednosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Prvo ću provesti analizu sudske prakse Europskog suda za ljudska prava koja je relevantna za ograničenja sudskog nadzora kada je pravo vjerskih organizacija na autonomiju, kako je zaštićeno člancima 9. i 11. EKLJP‑a, u sukobu s nekim drugim pravom koje je također zajamčeno EKLJP‑om, kao što je pravo na privatnost iz članka 8. Potom ću analizirati članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78, kako bih utvrdio pruža li širu zaštitu prava vjerskih organizacija na autonomiju i samoodređenje, u smislu članka 52. stavka 3. Povelje, u pogledu opsega i temeljitosti sudskog nadzora vjerskih organizacija koje se pozivaju na to pravo u kontekstu radnih odnosa. Kao treće, s tim istim ciljem ću razmotriti i članak 17. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Ograničenja sudskog nadzora vjerskih organizacija koje djeluju kao poslodavci, koja proizlaze iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Zaključio sam da sudska praksa Europskog suda za ljudska prava ne podupire ograničenje sudskog nadzora u opsegu kakav je opisan u prvom pitanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>U predmetima u kojima je sudski nadzor navodnih povreda prava zajamčenih EKLJP‑om bio ograničen pravom ugovorne stranke zbog razloga povezanih s autonomijom vjerskih organizacija, na temelju ustavne ili druge odredbe, Europski sud za ljudska prava potvrdio je da opseg sudskog nadzora koji ugovorne stranke predviđaju mora biti dostatan da se odredi jesu li poštovana druga prava zaštićena EKLJP‑om. Odvagivanje u tom smislu ne ovisi o pitanju odnosi li se spor na zapošljavanje ili na otkazivanje, baš kao što ni članak 3. Direktive 2000/78, koji utvrđuje područje njezine primjene, ne pravi tu razliku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Primjerice, u predmetu Fernández Martínez/Španjolska<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20140612">12. lipnja 2014.</DATE>, CE:ECHR:2014:0612JUD005603007</P></NOTE>, nastavnik katoličkog vjeronauka sa sedam godina staža u tom poslu, kojeg je zapošljavalo i plaćalo španjolsko državno tijelo, pozvao se na pravo na privatni i obiteljski život, zajamčeno člankom 8. EKLJP‑a, kada njegov ugovor nije produljen jer se otkrilo da je oženjeni svećenik. U tom predmetu, u kojem se osporavao pristup Tribunala Constitucional (španjolski Ustavni sud) pitanju sudskog nadzora u kontekstu temeljnog prava Katoličke Crkve na slobodu vjere u njegovoj kolektivnoj ili društvenoj dimenziji, Europski sud za ljudska prava je, u odlomku naslova <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>Ograničenja autonomije [vjerskih organizacija]<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/>, utvrdio sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>puki navod vjerske zajednice da postoji stvarna ili potencijalna prijetnja njezinoj autonomiji nije dovoljan da svako miješanje u pravâ njezinih pripadnika na poštovanje njihova privatnog ili obiteljskog života učini sukladnim članku 8. Konvencije. Osim toga, dotična vjerska zajednica također mora dokazati, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, da je ta opasnost vjerojatna i značajna te da sporno miješanje u pravo na poštovanje privatnog života ne prelazi ono što je nužno za uklanjanje te opasnosti i da ne služi svrsi koja nije povezana s autonomijom vjerske zajednice. Također, to miješanje ne smije utjecati na sadržaj prava na privatni i obiteljski život. <HT TYPE="ITALIC">Nacionalni sudovi moraju osigurati da su ti uvjeti ispunjeni, tako da provedu dubinsku analizu okolnosti slučaja i temeljito odvagnu suprotstavljene interese o kojima je riječ</HT><QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 132. (moje isticanje) i navedena sudska praksa.</P></NOTE>.</P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Stoga se slažem sa stajalištem da vjerska zajednica, ako ne uspije uvjerljivo dokazati da miješanje od strane države, koje u glavnom postupku ima oblik sudske primjene propisa Unije o jednakom postupanju, predstavlja stvarnu prijetnju njezinoj autonomiji, ne može zahtijevati da se država suzdrži od uređivanja, putem nacionalnih propisa, relevantnih djelatnosti te zajednice. U tom pogledu, vjerske zajednice ne mogu biti izuzete iz nadležnosti države<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20151201">1. prosinca 2015.</DATE>, Károly Nagy/Mađarska, CE:ECHR:2015:1201JUD005666509, t. 15. zajedničkog izdvojenog mišljenja sudaca Sajó, Vučinić i Kūris. Dana <DATE ISO="20170914">14. rujna 2017.</DATE> veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava proglasilo je nedopuštenim zahtjev u tom predmetu zbog činjeničnih razloga koji nisu relevantni u glavnom postupku. Vidjeti CE:ECHR:2017:0914JUD005666509.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Doista, u predmetu Schüth/Njemačka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20100923">23. rujna 2010.</DATE>, CE:ECHR:2010:0923JUD000162003</P></NOTE>, u kojem su i članak 9. stavak 1. AGG‑a i članak 137. WRV‑a bili relevantni za odnosni spor, Europski sud za ljudska prava zaključio je da Njemačka nije poštovala svoje pozitivne obveze u pogledu prava na privatni i obiteljski život, zajamčenog člankom 8. EKLJP‑a, prema orguljašu i voditelju zbora katoličke župne crkve svetog Lamberta u Essenu, koji je dobio otkaz sa svojeg položaja jer je imao vanbračnu aferu iz koje se rodilo dijete. Utvrđeno je da je Njemačka povrijedila članak 8. EKLJP‑a zbog kvalitete sudskog nadzora koji je proveo nacionalni radni sud.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="18"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Europski sud za ljudska prava je u presudi Schüth istaknuo kratkoću obrazloženja koje je nacionalni radni sud pružio u pogledu zaključaka koje je potrebno donijeti na temelju tužiteljeva postupanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 66.</P></NOTE>, i da interesi crkve, koja je bila poslodavac, stoga nisu bili odvagnuti u odnosu na tužiteljevo pravo na poštovanje njegova privatnog i obiteljskog života, zajamčeno člankom 8. EKLJP‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 67.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Europski sud za ljudska prava istaknuo je da radni sud nije razmotrio pitanje povezanosti tužiteljeve djelatnosti i proklamiranog cilja crkve, nego se čini da je jednostavno, bez dodatne provjere, prihvatio mišljenje odnosne crkve u tom pogledu. Europski sud za ljudska prava zaključio je da iako, u skladu s EKLJP‑om, poslodavac čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili filozofskom uvjerenju može svojim zaposlenicima nametnuti određene dužnosti u pogledu odanosti, odluka o otkazu temeljena na povredi takve dužnosti ne smije se, na temelju prava poslodavca na autonomiju, podvrgnuti samo ograničenom sudskom nadzoru od strane relevantnog nacionalnog radnog suda, u okviru kojeg se ne uzima u obzir narav odnosnog radnog mjesta niti se uključeni interesi odvaguju u skladu s načelom proporcionalnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 69.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Posljedično, Njemačka je povrijedila članak 8. EKLJP‑a, jer nije poštovala svoje navedene pozitivne obveze.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">(a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvodne napomene</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>U tom bih pogledu htio iznijeti dva uvodna komentara.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Kao prvo, situacija iz glavnog postupka odnosi se na izravnu diskriminaciju na temelju tužiteljičina uvjerenja, odnosno činjenice da ne pripada odnosnoj crkvi. O izravnoj diskriminaciji radi se u slučaju kada se prema jednoj osobi zbog njezina uvjerenja postupa lošije nego prema drugoj osobi ili je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Članak 2. stavak 2. točka (a) u vezi s člankom 1. Direktive 2000/78</P></NOTE>. Stoga, izravna diskriminacija postoji kada je navodno diskriminirajuća mjera <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>neodvojivo […] povezana s predmetnim razlogom za različito postupanje<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Točka 44. mišljenja nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>G4S Secure Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:382">EU:C:2016:382</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, i predmeti navedeni u bilješci 25. tog mišljenja. Sud je u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080710">10. srpnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Feryn</HT></NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑54/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:397">EU:C:2008:397</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> utvrdio postojanje izravne diskriminacije u kontekstu javnih izjava poslodavca koji zapošljava.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Stoga, za razliku od nedavnih predmeta u kojima se od Suda tražilo da ocijeni horizontalni sukob između slobode vjere, u kontekstu neizravne diskriminacije, i nekog drugog temeljnog prava, osobito slobode poduzetništva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170314">14. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>G4S Secure Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:203">EU:C:2017:203</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bougnaoui i ADDH</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑188/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:204">EU:C:2017:204</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, tuženik se ne može pozvati na članak 2. stavak 2. točku (b) podtočku i. Direktive 2000/78 kako bi opravdao nejednako postupanje. Prema toj odredbi, ne smatra se da je riječ o neizravnoj diskriminaciji ako su predmetna odredba, mjerilo ili postupanje objektivno opravdani legitimnim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primjerena i nužna. Budući da se glavni<?PAGE NO="19"?> postupak tiče izravne diskriminacije, tuženiku su dostupna samo ona opravdanja koja su predviđena Direktivom 2000/78<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P>Mišljenje nezavisne odvjetnice Sharpston u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bougnaoui i ADDH</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑188/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:553">EU:C:2016:553</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101118">18. studenoga 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Kleist</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑356/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:703">EU:C:2010:703</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Opravdanja relevantna za glavni postupak predviđena su člankom 4. stavkom 2. i člankom 2. stavkom 5. Direktive 2000/78<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P>Članak 52. stavak 1. Povelje ne može se primijeniti na glavni postupak jer bi to dovelo do novih mogućnosti za opravdavanje izravne diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja izvan onih koje nudi Direktiva 2000/78, osobito u članku 2. stavku 5. i članku 4. stavku 1. To bi bilo nespojivo s člankom 53. Povelje u kojem je propisano da se ni jedna odredba <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>Povelje ne smije tumačiti kao ograničavanje ili nepovoljno utjecanje na ljudska prava i temeljne slobode, na način na koji ih […] priznaj[e] pravo Unije<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/>.</P></NOTE>, tumačenima s obzirom na primarno pravo Unije te, osobito, članak 17. UFEU‑a i članak 47. Povelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>Stoga ne moram ocjenjivati, kako je Irska navela u svojim pisanim očitovanjima, predviđa li članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 opravdanje koje je primjenjivo i na izravnu i na neizravnu diskriminaciju na temelju vjere i uvjerenja kod <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>profesionalnih djelatnosti u […] organizacijama, čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Kao drugo, iako prihvaćam to da članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78, kao i njezini članak 4. stavak 1. i članak 2. stavak 5., predstavlja odstupanje od načela nediskriminacije koje se mora usko tumačiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0071"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110913">13. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Prigge i dr</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑447/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:573">EU:C:2011:573</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0072">72.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, kada je riječ o članku 4. stavku 1. Direktive 2000/78, odnosno t. 56., kada je riječ o članku 2. stavku 5. Direktive 2000/78; i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141113">13. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Vital Pérez</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑416/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2371">EU:C:2014:2371</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, kada je riječ o članku 4. stavku 1. Direktive 2000/78. Vidjeti općenito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000111">11. siječnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Kreil</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑285/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:2">EU:C:2000:2</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu, u pogledu stajališta da odstupanja od individualnih prava utvrđenih u direktivama o jednakom postupanju valja usko tumačiti.</P></NOTE>, sudska praksa Suda u vezi s tumačenjem teksta članka 4. stavka 1. Direktive 2000/78 ne može se primijeniti prilikom tumačenja teksta članka 4. stavka 2. te direktive. Potonja odredba je posebno pravilo predviđeno za posebne okolnosti u kojima vjerska organizacija obuhvaćena područjem primjene članka 3. Direktive 2000/78 zakonito može provoditi nejednako postupanje. Stoga, stavak 2. članka 4. Direktive 2000/78 uvelike se razlikuje od stavka 1. tog članka te u tumačenju prvonavedenog ne pomaže sudska praksa koja se odnosi na potonji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Primjerice, u članku 4. stavku 2. Direktive ne spominju se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>značajke<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/> povezane s vjerskim uvjerenjem, a naglasak na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>značajkama<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/> bio je ključan u tumačenju članka 4. stavka 1. Direktive 2000/78<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0072"><P>Kako je naglašeno u točki 68. mišljenja nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>GS4 Secure Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:382">EU:C:2016:382</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, i predmetima navedenima u bilješci 35. tog mišljenja</P></NOTE>. U članku 4. stavku 1. Direktive 2000/78 spominju se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>stvarni i odlučujući<QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/> uvjeti za obavljanje zanimanja te se odstupanje od zabrane različitog postupanja na temelju razloga navedenih u članku 1. te direktive izričito uvjetuje time da takvo postupanje ima opravdanu svrhu i da bude proporcionalno. Međutim, u članku 4. stavku 2. spominju se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>stvarni, legitimni i opravdani uvjeti za obavljanje zanimanja, uzimajući u obzir sustav vrijednosti te [dotične] organizacije<QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/>, pri čemu se ne upućuje izravno na načelo proporcionalnosti (vidjeti dodatno odjeljak V. D. u nastavku).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">(b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Ide li članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 u prilog ustavnim ograničenjima sudskog nadzora koje država članica predviđa?</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">(1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Tekst</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Priznajem da prvi podstavak članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 upućuje na prava država članica u dvama pogledima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0073"><P>U vezi s načelom tumačenja Unijinih mjera, vidjeti moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Pinckernelle</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑535/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:996">EU:C:2016:996</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0070">70.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Kao prvo, govori o zadržavanju zakonodavstva i usvajanju zakonodavstva koje uključuje nacionalne prakse koje su postojale u vrijeme usvajanja Direktive 2000/78.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="20"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Iako to obuhvaća i članak 137. WRV‑a i članak 9. stavak 1. AGG‑a, ne mogu prihvatiti da to znači da je sudska praksa Bundesverfassungsgerichta (njemački Ustavni sud) kojom se tumače te mjere zamrznuta u vremenu usvajanja Direktive 2000/78. Takvo tumačenje ne bi bilo u skladu s tekstom članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78, koji je ionako ograničen na <HT TYPE="ITALIC">zakonodavstvo</HT>, i obvezu sudova države članice da po potrebi izmijene ustaljenu sudsku praksu ako se ona temelji na tumačenju nacionalnog prava koje nije u skladu s ciljevima te direktive<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0074"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160419">19. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>DI</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑441/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:278">EU:C:2016:278</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Kao drugo, u prvom podstavku članka 4. stavka 2. Direktive navedeno je da će se različito postupanje uređeno tom odredbom provoditi <HT TYPE="ITALIC">uzimajući u obzir</HT> ustavne odredbe i načela država članica (vidjeti također članak 52. stavak 4. Povelje u pogledu ustavnih tradicija <HT TYPE="ITALIC">zajedničkih državama članicama</HT>)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0075"><P>Moje isticanje</P></NOTE>. Međutim, tekst članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 ne podupire ograničenje uloge sudova u nadzoru pozivanja vjerske organizacije na članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78, što osobito proizlazi iz činjenice da se u toj odredbi nigdje izričito ne upućuje na pravo država članica <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>za [potrebe] utvrđivanj[a] njezina smisla i dosega<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0076"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161201">1. prosinca 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Daouidi</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑395/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:917">EU:C:2016:917</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa</P></NOTE>. Stoga ograničenje predviđeno člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78 treba autonomno tumačiti, pri čemu valja uzeti u obzir kontekst te odredbe i cilj Direktive 2000/78<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0077"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid.</HT></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">(2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Kontekst i svrha</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Osim toga, članak 2. stavak 5. Direktive 2000/78 upućuje na ulogu sudova da odvagnu uključene interese i to uzimajući u obzir činjenicu da je cilj Direktive 2000/78, kako je utvrđen u njezinoj uvodnoj izjavi 37., stvaranje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>jednakih uvjeta […] u pogledu jednakosti pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/>, vodeći računa o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>statusu<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/> vjerskih organizacija na temelju prava države članice, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 24. Direktive 2000/78 i članku 17. UFEU‑a (vidjeti odjeljak V. C. 3. u nastavku).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">(3)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Postanak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Naposljetku, u pripremnim aktima u vezi s člankom 4. stavkom 2. nisam uspio pronaći ništa što bi išlo u prilog tomu da ustavno pravo države članice ima značaj kakav tuženik navodi. Primjerice, ne postoji ni jedan konkretan prijedlog, a kamoli suglasnost, da se ograniči bilo koja odredba Direktive 2000/78 namijenjena osiguravanju stroge sudske provedbe te direktive<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0078"><P>Vidjeti bilješku 52. ovog mišljenja.</P></NOTE> i da se umjesto toga primijene standardi sudskog nadzora predviđeni nacionalnim ustavnim pravom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0079"><P>Nije usvojen prijedlog Njemačke da se – u kontekstu članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 – precizira da crkve imaju posebnu zaštitu na temelju njemačkog ustava. Vidjeti Vijeće Europske unije, Ishod postupka radne skupine za socijalna pitanja od <DATE ISO="20000718">18. srpnja 2000.</DATE>, 10254/00 (<DATE ISO="20000727">27. srpnja 2000.</DATE>), SOC 250 JAI 77, str. 14., bilješka 19.</P></NOTE>. Nigdje se ne navodi da se važna pravila o teretu dokazivanja sadržana u članku 10. Direktive 2000/78 ne trebaju primijeniti kada je njezin članak 4. stavak 2. u pitanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0080"><P>U pogledu prebacivanja tereta dokazivanja na tuženika kada sud države članice zaključi da se postojanje diskriminacije može pretpostaviti, vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141218">18. prosinca 2014.</DATE>, <NAME.CASE>FOA</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑354/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2463">EU:C:2014:2463</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Ne predlaže se usvajanje posebnih pravila poput onih u članku 15. Direktive 2000/78 u odnosu na Sjevernu Irsku i u odnosu na diskriminaciju na temelju vjere, ili u njezinu članku 6. koja se odnose na opravdanja različitog postupanja na temelju dobi, ili u njezinu članku 3. stavku 4. koja isključuje mogućnost da se ta direktiva, u dijelu koji se tiče diskriminacije na temelju invaliditeta ili dobi, primjenjuje na oružane snage<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0081"><P>Usp. presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100603">3. lipnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>C‑484/08</NAME.CASE>, <NAME.CASE>Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑484/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:309">EU:C:2010:309</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, u kojoj je Sud zaključio da se članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od <DATE ISO="19930405">5. travnja 1993.</DATE> o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="095" PAGE.FIRST="29" DATE.PUB="1993">SL 1993., L 95, str. 29</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.) ne može protumačiti na način da sprječava države članice da usvoje stroža pravila od onih iz same direktive, pod uvjetom da im je svrha potrošačima osigurati višu razinu zaštite.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="21"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Međutim, priznajem da su u postupku sastavljanja članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 izvršene brojne izmjene<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0082"><P>Za pregled prijedloga i protuprijedloga razmatranih u Vijeću, vidjeti: http://www.consilium.europa.eu/register/en/content/int/?lang=EN&amp;typ=ADV, Međuinstitucijski spis: 1999/0225 (CNS). Iako nije bio dio prvotnog Komisijina prijedloga direktive (COM (1999.) 0565 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, JO 2000., C 177 E, str. 42.) u vrijeme njezina podnošenja, članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 doživio je devet verzija, brojne analitičke rezerve i prijedloge izmjena. Svi su se prijedlozi, međutim, odnosili na profesionalne djelatnosti povezane s vjerskim aktivnostima. S druge strane, vidjeti izvješće Europskog parlamenta o prijedlogu Komisije, A5-0264/2000 od <DATE ISO="20000921">21. rujna 2000.</DATE>, str. 24.: „Predlaže se širenje obuhvata teksta na opće <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/>društvene<QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="2019" ID="QE0085"/> aktivnosti vjerskih organizacija uz njegovo istodobno ograničavanje na osoblje koje izravno sudjeluje u ideološkom usmjeravanju (uz isključenje, primjerice, recepcionera i vratara). Također se pojašnjava da se odstupanje primjenjuje isključivo na vjerska uvjerenja, a ne, primjerice, na spolnu orijentaciju.</P></NOTE>, slično nesuglasju u pogledu članka 17. UFEU‑a koje je obilježilo konvenciju koja je dovela do usvajanja Ugovora o ustavu za Europu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0083"><P>Potpisan u Rimu <DATE ISO="20041029">29. listopada 2004.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="310" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2004">SL 2004., C 310, str. 1</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> (vidjeti dodatno odjeljak V. C. 3. u nastavku). Iz toga se može zaključiti da države članice na temelju članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 imaju široku marginu prosudbe u pogledu profesionalnih djelatnosti kod kojih – zbog njihove prirode ili okolnosti u kojima se obavljaju – vjera ili uvjerenje predstavlja stvarni, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje zanimanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0084"><P>Vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101012">12. listopada 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Ingeniørforeningen i Danmark</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑499/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:600">EU:C:2010:600</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu, u kojoj je Sud, u okviru spora u vezi s diskriminacijom na temelju dobi, istaknuo da države članice imaju široku diskreciju u pogledu izbora mjera kojima mogu ostvariti svoje ciljeve u području socijalne politike i politike zapošljavanja, ali da ta diskrecija ne smije dovesti u pitanje načelo zabrane diskriminacije na temelju dobi.</P></NOTE>, koja je, međutim, uvijek ograničena načinom na koji Sud tumači tu odredbu. Unatoč tomu, iz pripremnih akata ne mogu izvući ništa više od navedenog, jer oni odražavaju teške pregovore koji su u konačnici, djelomično i zbog neslaganja u vezi sa sadržajem članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78, doveli do usvajanja kompromisnog teksta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0085"><P>Nacrt zapisnika (objavljen <DATE ISO="20010201">1. veljače 2001.</DATE>) s 2296. sastanka Vijeća (politika zapošljavanja i socijalna politika) održanog u Luxembourgu <DATE ISO="20001017">17. listopada 2000.</DATE>, 12458/00, PV/CONS 61 SOC 363, str. 4. i medijsko priopćenje od <DATE ISO="20001017">17. listopada 2000.</DATE> u vezi s 2296. sastankom Vijeća, 12125/00 (priopćenje 378.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Stoga sam došao do zaključka da sâm članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 u svojem prvom podstavku postavlja parametre za standard sudskog nadzora koji valja primijeniti kada se osporava stajalište vjerske organizacije da nejednako postupanje na temelju uvjerenja ne dovodi do nezakonite diskriminacije. Odnosno, predstavlja li vjera ili uvjerenje određene osobe, zbog prirode djelatnosti o kojima je riječ ili okolnosti u kojima se obavljaju, stvarni, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje zanimanja, uzimajući u obzir sustav vrijednosti odnosne organizacije? Zahtjeve te odredbe izložit ću u odgovoru na treće pitanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Članak 17. UFEU‑a</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Kada je potrebno protumačiti odredbu sekundarnog prava Unije, prednost se, koliko je to moguće, mora dati tumačenju na temelju kojeg će odredba biti u skladu s Ugovorima i općim načelima prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0086"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040401">1. travnja 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Borgmann</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑1/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:202">EU:C:2004:202</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Odredba članka 17. stavaka 1. i 2. UFEU‑a stoga je izravno relevantna za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78. Međutim, mišljenja sam da djelovanje članka 17. UFEU‑a na ustavnu strukturu Unije nije izraženo koliko tuženik tvrdi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Široj ustavnoj strukturi Unije, a osobito dubini Unijine obveze da zaštiti temeljna prava, protivno je tumačenje članka 17. stavka 1. UFEU‑a prema kojem Unija u svim zamislivim okolnostima, a osobito u slučaju u kojem status koji uživaju takve organizacije na temelju nacionalnog prava ne osigurava njihova temeljna prava <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>poštuje i ne dovodi u pitanje status koji crkve i vjerske udruge ili zajednice u državama članicama imaju na temelju nacionalnog prava<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>To je u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda. Prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst te ciljeve propisa čiji je ona dio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0087"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170427">27. travnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Pinckernelle</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑535/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:315">EU:C:2017:315</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="22"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Doista, minimalna razina zaštite zajamčena člankom 52. stavkom 3. Povelje, u vezi sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na pravo vjerskih organizacija na autonomiju i samoodređenje, ima iznimno značajan učinak na tumačenje članka 17. UFEU‑a. Iako je u članku 17. stavku 1. UFEU‑a predviđeno da Unija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>poštuje i ne dovodi u pitanje status koji crkve i vjerske udruge ili zajednice u državama članicama imaju na temelju nacionalnog prava<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="201D" ID="QE0087"/>, to ne može značiti da se pravila o zaštiti autonomije crkava i drugih vjerskih organizacija koja su razvijena na temelju članaka 9. i 11. EKLJP‑a (te o kojima će se više govoriti u odjeljku V. D. u nastavku) jednostavno mogu zanemariti u slučaju <HT TYPE="ITALIC">snižavanja</HT>, na temelju nacionalnog prava, statusa crkava, vjerskih udruga i zajednica, ili svjetonazorskih ili nekonfesionalnih organizacija, iako tekst članka 17. stavaka 1. i 2. UFEU‑a, ako se zasebno tumači, može upućivati na takvu mogućnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>U tom slučaju, i Sud i sudovi država članica, sukladno obvezama koje im nameće članak 47. Povelje te na temelju članka 19. UFEU‑a i dužnosti koju nameće državama članicama da osiguraju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>pravne lijekove dostatne za osiguranje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0088"><P>Sud je nedavno zaključio da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0089" REF.END="QE0089"/>obveza država članica iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a da osiguravaju pravne lijekove dostatne za osiguranje djelotvorne pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije<QUOT.END REF.START="QS0089" CODE="201D" ID="QE0089"/> odgovara članku 47. Povelje. Vidjeti točku 70. mišljenja nezavisnog odvjetnika Bobeka u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>El Hassani</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑403/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:659">EU:C:2017:659</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> (presuda još nije donesena), gdje se citira presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170516">16. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Berlioz Investment Fund</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑682/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:373">EU:C:2017:373</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, morali bi, unutar područja primjene prava Unije, nastaviti sa zaštitom slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi zajamčene člankom 10. Povelje, kao i slobode udruživanja zajamčene člankom 12. Povelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0089"><P>Usporedna odredba članku 12. Povelje je članak 11. EKLJP‑a. Europski sud za ljudska prava zaključio je da se članak 9. EKLJP‑a, kada se radi o vjerskoj zajednici, mora tumačiti s obzirom na članak 11. EKLJP‑a koji se odnosi na slobodu udruživanja. Vidjeti, primjerice, presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20130709">9. srpnja 2013.</DATE>, Sindicatul <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0090" REF.END="QE0090"/>Pastoral cel Bun<QUOT.END REF.START="QS0090" CODE="201D" ID="QE0090"/>/Rumunjska, CE:ECHR:2013:0709JUD000233009, t. 136.</P></NOTE>, u skladu s temeljnim pravima predviđenima pravom Unije i razinom zaštite koju sudska praksa Europskog suda za ljudska prava pruža u pogledu autonomije vjerskih organizacija. Kako je Komisija navela u svojim pisanim očitovanjima, u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0091" REF.END="QE0091"/>pravnoj je Uniji na njezinim sudovima da paze na poštovanje<QUOT.END REF.START="QS0091" CODE="201D" ID="QE0091"/> prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0090"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160921">21. rujna 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Španjolska</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑140/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:708">EU:C:2016:708</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0117">117.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Drugim riječima, smatram da bi bilo pogrešno članak 17. UFEU‑a stavke 1. i 2. tumačiti kao neku vrstu <HT TYPE="ITALIC">meta</HT> načela ustavnog prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0091"><P>Vidjeti uvod Larryja Alexandera u Alexander, L. (urednik), <HT TYPE="ITALIC">Constitutionalism: Philosophical Foundations</HT> (Cambridge University Press, 1998.) str. 1., i njegovu raspravu na str. 2. do 4. o razlici između metaustava, čiji su elementi relativno fiksni (primjerice, dioba vlasti) i simboličkog ustava, čiji se sadržaj može mijenjati bez promjene metaustava.</P></NOTE> koji obvezuje Uniju da u svim okolnostima poštuje status koji crkve, vjerske udruge i zajednice, ili svjetonazorske ili nekonfesionalne organizacije, imaju na temelju prava države članice. Takav pristup ne bi bio u skladu s drugim odredbama primarnog prava Unije, kao što je mehanizam predviđen člankom 7. UEU‑a za rješavanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0092" REF.END="QE0092"/>očite opasnosti da država članica teško prekrši<QUOT.END REF.START="QS0092" CODE="201D" ID="QE0092"/> vrijednosti na kojima se Unija temelji, a koje su navedene u članku 2. UEU‑a. U obzir treba uzeti i članak 10. UEU‑a i cilj Unije da definira i provede svoje politike i djelatnosti, kao i članke 22. i 47. Povelje, pri čemu prvonavedeni podupire pluralizam, a potonji odražava opće načelo o pravu na djelotvoran pravni lijek u slučaju povrede prava i sloboda zajamčenih pravom Unije. To pravilo je u temeljna prava koja Unija jamči uvršteno preko spora koji se odnosio na povredu propisa o jednakom postupanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0092"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19860515">15. svibnja 1986.</DATE>, <NAME.CASE>Johnston</NAME.CASE>, <NO.CASE>222/84</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1986:206">EU:C:1986:206</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>. Od novijih primjera, vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130627">27. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Agrokonsulting-04</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑93/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:432">EU:C:2013:432</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Priznajem da je moguće tvrditi da članak 5. UEU‑a i upućivanje u istom na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0093" REF.END="QE0093"/>supsidijarnost<QUOT.END REF.START="QS0093" CODE="201D" ID="QE0093"/> idu u prilog stavu da države članice imaju isključivu nadležnost u pogledu opsega i temeljitosti sudskog nadzora radnji vjerskih organizacija kojima se vrši diskriminacija na temelju vjere i uvjerenja u kontekstu radnih odnosa, i da članak 4. stavak 2. UEU‑a naglašava obvezu Europske unije da poštuje nacionalne identitete država članica i njihove temeljne političke i ustavne strukture.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="23"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Međutim, također se slažem da članak 17. UFEU‑a, iako dopunjuje i konkretizira članak 4. stavak 2. UEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0093"><P>Mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑74/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:135">EU:C:2017:135</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0094" REF.END="QE0094"/>[sam po sebi ne podupire zaključak] da su određena stručna područja ili područja djelatnosti potpuno izuzeta iz područja primjene Direktive 2000/78. [Umjesto toga, on zahtijeva da] <HT TYPE="ITALIC">primjena</HT> te direktive ne smije [štetno] utjecati na nacionalni identitet država članica. Stoga se na temelju nacionalnog identiteta ne ograničava područje primjene Direktive kao takvo, nego ga je potrebno na odgovarajući način uzeti u obzir pri tumačenju načela jednakog postupanja koje je ondje navedeno te [razloga za opravdanje mogućeg različitog postupanja]<QUOT.END REF.START="QS0094" CODE="201D" ID="QE0094"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0094"><P>Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>GS4 Security Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:382">EU:C:2016:382</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu. U vezi s člankom 4. stavkom 2. UEU‑a, vidjeti općenito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161221">21. prosinca 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Remondis</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑51/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:985">EU:C:2016:985</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160602">2. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Bogendorff von Wolffersdorff</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑438/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:401">EU:C:2016:401</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>. Zaštita svojstvena članku 4. stavku 2. UEU‑a obuhvaća pitanja poput podjele nadležnosti između pojedinih tijela vlasti u državi članici, osobito na razini <HT TYPE="ITALIC">Ländera</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0095"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140612">12. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Digibet</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑156/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1756">EU:C:2014:1756</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Stoga, u ugovorima se nalaze odredbe primarnog prava koje nisu sročene na dovoljno obvezujući način bilo da na jednu stranu stave odvagivanje uključenih temeljnih prava koje provode i Europski sud za ljudska prava i Sud<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0096"><P>Vidjeti točke 55., 56., i 68. do 75. ovog mišljenja.</P></NOTE>, bilo da isključe nadležnost Unije u pogledu sudske zaštite zabrane diskriminacije na temelju vjere, kada se vjerska organizacija poziva na članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0097"><P>Vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000111">11. siječnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Kreil</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑285/98</NO.CASE>, EU:C:<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:2">EU:C:2000:2</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>. Iz predmetnih članaka Ugovora <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0095" REF.END="QE0095"/>nije bilo moguće zaključiti da Ugovor kao takav predviđa opće izuzeće koje iz područja primjene prava Zajednice isključuje sve mjere donesene zbog razloga javne sigurnosti<QUOT.END REF.START="QS0095" CODE="201D" ID="QE0095"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Ni ciljevi članka 17. UFEU‑a, koje je moguće utvrditi uvidom u postanak te odredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0098"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161027">27. listopada 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑220/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:815">EU:C:2016:815</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> Za detaljnu raspravu o postanku članka 17. UFEU‑a i o relevantnim dijelovima preambule UEU‑a, vidjeti, primjerice, McCrea, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., str. 53. do 74. i Oanta, G. A., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0096" REF.END="QE0096"/>The Status of Churches and Philosophical and Non‑Confessional Organizations within the Framework of the European Union Reform<QUOT.END REF.START="QS0096" CODE="201D" ID="QE0096"/>, <HT TYPE="ITALIC">Lex et Scientia International Journal</HT>, Bukurešt (Rumunjska), br. XV, sv. 2., 2008., str. 121.</P></NOTE>, ne idu u prilog takvim zaključcima. O tekstu članka 17. UFEU‑a raspravljalo se na Konvenciji o Ugovoru o Ustavu za Europu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0099"><P>Članak 17. bio je sadržan u članku I‑52. Ugovora o Ustavu za Europu (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="310" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2004">SL 2004., C 310, str. 1</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE>, pri čemu se navodno žestoko lobiralo za to da se u njegovu tekstu uputi na vjersko te osobito kršćansko naslijeđe Europe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0100"><P>Vidjeti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0097" REF.END="QE0097"/>Postsinodalnu apostolsku pobudnicu Svetog Oca Ivana Pavla II. biskupima, svećenicima i đakonima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima laicima o Isusu Kristu, koji živi u svojoj Crkvi, izvoru nade za Europu<QUOT.END REF.START="QS0097" CODE="201D" ID="QE0097"/>, <DATE ISO="20030628">28. lipnja 2003.</DATE> Citirana u COMECE, <HT TYPE="ITALIC">The Treaty Establishing a Constitution for Europe: Elements for an Evaluation</HT>, <DATE ISO="20050311">11. ožujka 2005.</DATE>, dostupno na: http://www.comece.eu/dl/pmnrJKJOmKkJqx4KJK/20050311PUBCONV_EN.pdf, str. 3.</P></NOTE>, čemu su se jednako žestoko protivile sekularne skupine i države članice u kojima su crkva i država jasno odvojene<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0101"><P>McCrea, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., str. 54. Tijekom međuvladine konferencije održane 1996., njemačko izaslanstvo je navodno neuspješno predložilo sljedeći članak: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0098" REF.END="QE0098"/>Unija smatra da ustavni položaj vjerskih zajednica u državama članicama predstavlja izraz identiteta država članica i njihove kulture, kao dijela njihova zajedničkog pravnog naslijeđa.<QUOT.END REF.START="QS0098" CODE="201D" ID="QE0098"/> Vidjeti Oanta, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., str. 123.</P></NOTE>. Te se napetosti odražavaju u činjenici da upućivanje na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0099" REF.END="QE0099"/>duhovni impuls<QUOT.END REF.START="QS0099" CODE="201D" ID="QE0099"/> predloženo tijekom Konvencije, na koje su prigovorile i neke vjerske skupine jer se nije izričito odnosilo na kršćanstvo, nije uključeno u završnu verziju Ugovora o Ustavu za Europu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0102"><P><REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="169" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2003">SL 2003., C 169, str. 1</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE>. U konačnici, tekst Deklaracije br. 11 priložene Ugovoru iz Amsterdama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0103"><P>Deklaracija br. 11 priložena Završnom aktu međuvladine konferencije na kojoj je usvojen Ugovor iz Amsterdama, potpisan <DATE ISO="19971002">2. listopada 1997.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="340" PAGE.FIRST="133" DATE.PUB="1997">SL 1997., C 340, str. 133</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> (kojim su ujedno proširene ovlasti Unije u borbi protiv diskriminacije na temelju, među<?PAGE NO="24"?> ostalim, vjere i uvjerenja)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0104"><P>Članak 13. UEZ‑a usvojen je u okviru izmjena izvršenih Ugovorom iz Amsterdama. Danas je to članak 19. UEU‑a.</P></NOTE>, usvojen je u okviru stavaka 1. i 2. članka 17. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0105"><P>Radni dokument konferencije predstavnika vlada država članica, predsjedništvo međuvladine konferencije, <DATE ISO="20070723">23. srpnja 2007.</DATE>, CIG 1/07, str. 49.</P></NOTE>, a članak 17. stavak 3. UFEU‑a je dodan kako bi se strukturirao već postojeći dijalog između institucija Unije i vjerskih zajednica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0106"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>. Vidjeti, primjerice, Houston, K., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0100" REF.END="QE0100"/>The Logic of Structured Dialogue between Religious Associations and the Institutions of the European Union<QUOT.END REF.START="QS0100" CODE="201D" ID="QE0100"/> u Leustean, L. N. i Madeley, J. T. S. (urednici), <HT TYPE="ITALIC">Religion, Politics and Law in the European Union</HT>, (Routledge, 2010.), str. 201. Mudrov, S. A., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0101" REF.END="QE0101"/>The European Union and Christian Churches: The Patterns of Interaction<QUOT.END REF.START="QS0101" CODE="201D" ID="QE0101"/>, Discussion Paper, Europa‑Kolleg Hamburg, Institute for European Integration, br. 3/14.</P></NOTE>. Doista, preambula UEU‑a vuče inspiraciju iz različitih izvora, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0102" REF.END="QE0102"/>kulturnih, vjerskih i humanističkih<QUOT.END REF.START="QS0102" CODE="201D" ID="QE0102"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Jasno je uočljiv nedostatak bilo kakvih dokaza o namjeri da se člankom 17. UFEU‑a državama članicama u potpunosti prepusti uređenje sudskog nadzora opravdanja nejednakog postupanja na temelju vjere i uvjerenja, kada takvo nejednako postupanje vrše vjerske organizacije obuhvaćene područjem primjene članka 3. Direktive 2000/78. Umjesto toga, smatram da je članak 17. UFEU‑a bliži članku 5. stavku 2. UEU‑a koji, kako je tuženik naveo u svojim pisanim očitovanjima, služi tomu da uređenje statusa crkava stavi u isključivu nadležnost država članica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Dakle, članak 17. stavci 1. i 2. UFEU‑a znače da države članice imaju apsolutnu diskreciju u pogledu odabira modela prema kojem će urediti svoje odnose s vjerskim organizacijama i zajednicama i da je Unija u tom pogledu obvezna ostati neutralna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0107"><P>Oanta, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., str. 127. U jednom je istraživanju određeno čak pet modela koji se primjenjuju u uređenju odnosa između crkve i države. Vidjeti Mancini, S. i Rosenfeld, M., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0103" REF.END="QE0103"/>Unveiling the limits of tolerance; comparing the treatment of majority and minority religious symbols in the public sphere<QUOT.END REF.START="QS0103" CODE="201D" ID="QE0103"/> u Zucca i Ungureanu, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., str. 160. do 162.</P></NOTE>. Takvo tumačenje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0104" REF.END="QE0104"/>statusa<QUOT.END REF.START="QS0104" CODE="201D" ID="QE0104"/> na temelju nacionalnog prava u smislu članka 17. UFEU‑a u skladu je s dosegom Unijine obveze koja proizlazi iz članka 4. stavka 2. UEU‑a da poštuje temeljne političke i ustavne strukture država članica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0108"><P>Točka 95. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Zaključno, članak 17. UFEU‑a pokazuje da Unijine ustavne obveze odražavaju ono što je jedan teoretičar nazvao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0105" REF.END="QE0105"/>pluralizmom vrijednosti<QUOT.END REF.START="QS0105" CODE="201D" ID="QE0105"/>. U skladu s tim, sukobi između različitih prava, ili pristupi njima, smatraju se normalnima te se rješavaju postizanjem ravnoteže između sukobljenih elemenata, a ne davanjem prednosti jednom pred drugim<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0109"><P>McCrea, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., str. 60. i 61., gdje se upućuje na Bengoetxea, J., MacCormick, N. i Moral Soriano, L. <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0106" REF.END="QE0106"/>Integration and Integrity in the Legal Reasoning of the European Court of Justice<QUOT.END REF.START="QS0106" CODE="201D" ID="QE0106"/> u de Búrca, G. i Weiler, J. H. H. (urednici), <HT TYPE="ITALIC">The European Court of Justice</HT> (Oxford University Press, 2001.), str. 64.</P></NOTE>. To se odražava u članku 2. UEU‑a, članku 22. Povelje i članku 2. stavku 5. Direktive 2000/78.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">4.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Zaključak u vezi s prvim pitanjem</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Stoga predlažem sljedeći odgovor na prvo pitanje.</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0107" REF.END="QE0107"/>Članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78/EZ treba tumačiti na način da poslodavac, kao u predmetnom slučaju tuženik, odnosno crkva u njegovo ime, ne može sam odlučiti na obvezujući način da je određena vjera kandidata, zbog prirode djelatnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju, stvaran, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje zanimanja s obzirom na sustav vrijednosti tog poslodavca/crkve.<QUOT.END REF.START="QS0107" CODE="201D" ID="QE0107"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="25"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">D.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Treće pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Nisu sve radnje zaštićene zakonom samo zato što proizlaze iz neke vrste vjerskog uvjerenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0110"><P>Točka 37. mišljenja nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>GS4 Security Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:382">EU:C:2016:382</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, u kojoj se upućuje na presude ESLJP‑a od <DATE ISO="20051110">10. studenoga 2005.</DATE>, Leyla Şahin/Turska, CE:ECHR:2005:1110JUD004477498, od <DATE ISO="20140701">1. srpnja 2014.</DATE>, S. A. S./Francuska, CE:ECHR:2014:0701JUD004383511 i od <DATE ISO="20151126">26. studenoga 2015.</DATE>, Ebrahimian/Francuska, CE:ECHR:2015:1126JUD006484611.</P></NOTE>. Sud koji je uputio zahtjev trećim pitanjem pita koje je uvjete, s obzirom na sustav vrijednosti organizacije, moguće odrediti kao stvarne, legitimne i opravdane uvjete za obavljanje zanimanja u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Kako je vidljivo iz prethodne analize u kontekstu odgovora na prvo pitanje, u članku 4. stavku 2. Direktive 2000/78 pravo vjerskih organizacija na autonomiju i samoodređenje, <HT TYPE="ITALIC">forum externum</HT>, suprotstavljeno je pravu zaposlenika i potencijalnih zaposlenika na <HT TYPE="ITALIC">forum internum</HT> slobode uvjerenja i pravu da ne budu izloženi diskriminaciji na temelju tih uvjerenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>Tom su analizom, osim što su postavljeni temelji za odgovor na prvo pitanje, utvrđeni sljedeći čimbenici, odnosno zahtjevi – kako se nazivaju u trećem pitanju – koji su relevantni za ocjenu jesu li određeni uvjeti za obavljanje zanimanja koji se tiču vjere ili uvjerenja, zbog prirode djelatnosti i okolnosti u kojima se obavljaju te s obzirom na sustav vrijednosti organizacije, stvarni, legitimni i opravdani:</TXT><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>(i)</NO.P><TXT>pravo vjerskih organizacija na autonomiju i samoodređenje temeljno je pravo priznato i zaštićeno pravom Unije, kako to proizlazi iz članaka 10. i 12. Povelje. Članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78, osobito kada upućuje na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0108" REF.END="QE0108"/>sustav vrijednosti<QUOT.END REF.START="QS0108" CODE="201D" ID="QE0108"/> vjerskih organizacija, treba tumačiti u skladu s tim temeljnim pravom;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(ii)</NO.P><TXT>članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 daje državama članicama široku, ali i ne neograničenu marginu prosudbe u pogledu profesionalnih djelatnosti kod kojih, zbog njihove prirode ili okolnosti u kojima se obavljaju, vjera ili uvjerenje predstavlja stvaran, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje zanimanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0111"><P>Točka 86. ovog mišljenja</P></NOTE>.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(iii)</NO.P><TXT>upućivanje na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0109" REF.END="QE0109"/>ustavne odredbe i načela država članica<QUOT.END REF.START="QS0109" CODE="201D" ID="QE0109"/> u prvom podstavku članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78, kada se tumači s obzirom na članak 17. stavak 1. UFEU‑a, znači da se Direktiva 2000/78 treba provesti tako da se poštuje model koji je pojedina država članica izabrala za uređenje odnosa između crkava i vjerskih organizacija i države, a ne tako da ga se dovodi u pitanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0112"><P>Točka 99. ovog mišljenja</P></NOTE>;</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Budući da članci 10. i 12. Povelje „odgovaraju člancima 9. i 11. EKLJP‑a, u smislu članka 52. stavka 3. Povelje, pravo vjerskih organizacija na samoodređenje i autonomiju obuhvaća, u najmanju ruku, sljedeće oblike zaštite u pravu Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Europski sud za ljudska prava ocijenio je da – osim u vrlo iznimnim slučajevima – pravo na slobodu vjere koje je zajamčeno EKLJP‑om isključuje bilo kakvu marginu prosudbe države članice u pogledu utvrđivanja jesu li vjerska uvjerenja odnosno sredstva kojima se ona izražavaju zakoniti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0113"><P>Vidjeti kao primjer presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20140408">8. travnja 2014.</DATE>, Magyar Keresztény Mennonita Egyház i dr./Mađarska, CE:ECHR:2014:0408JUD007094511, t. 76. i navedenu sudsku praksu. Primjerice, širenje ideologije koja izražava nepoštovanje prema ljudskoj osobi očito bi bilo protivno temeljnim vrijednostima Unije, kako proizlaze iz članka 2. UEU‑a. Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>GS4 Secure Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:382">EU:C:2016:382</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0089">89.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Pravo vjerske zajednice na autonomno postojanje nalazi se u samom središtu jamstava koje nudi članak 9. EKLJP‑a te je svojstveno pluralizmu u demokratskom društvu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0114"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20160426">26. travnja 2016.</DATE>, İzzettin Dogăn i dr./Turska, CE:ECHR:2016:0426JUD006264910, t. 93. i navedena sudska praksa.</P></NOTE>. Sudska praksa Europskog<?PAGE NO="26"?> suda za ljudska prava isključuje miješanje države u unutarnje ustrojstvo crkava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0115"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20100916">16. rujna 2010.</DATE>, Sveti sinod Bugarske pravoslavne crkve (Mitropolit Inokentije) i dr./Bugarska, CE:ECHR:2010:0916JUD000041203, t. 26.</P></NOTE>, dok vjersku pripadnost određenoj zajednici utvrđuju isključivo njezini najviši duhovni autoriteti, a ne država<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0116"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20160426">26. travnja 2016.</DATE>, İzzettin Dogăn i dr./Turska, CE:ECHR:2016:0426JUD006264910, t. 110. i 121. i navedena sudska praksa.</P></NOTE>. Kada uređenje života zajednice ne bi bilo zaštićeno člankom 9., svi ostali aspekti slobode vjere pojedinca bili bi ugroženi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0117"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20130709">9. srpnja 2013.</DATE>, Sindicatul <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0110" REF.END="QE0110"/>Păstorul cel Bun<QUOT.END REF.START="QS0110" CODE="201D" ID="QE0110"/>/Rumunjska, CE:ECHR:2013:0709JUD000233009, t. 136.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Načelo autonomije zabranjuje državi to da vjersku zajednicu obvezuje na primitak novih članova ili isključivanje postojećih<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0118"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 137.</P></NOTE>. Država ne može obvezati vjersku zajednicu na to da određenoj osobi povjeri neku vjersku dužnost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0119"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20140612">12. lipnja 2014</DATE>,, Fernández Martínez/Španjolska, CE:ECHR:2014:0612JUD005603007, t. 129. i navedena sudska praksa.</P></NOTE>. Poštovanje autonomije vjerskih zajednica koje je priznala država osobito podrazumijeva to da potonja prihvaća njihovo pravo da u skladu s vlastitim pravilima i interesima reagiraju na moguće disidentske pokrete unutar zajednice koji mogu predstavljati opasnost za njezinu koheziju, ugled ili jedinstvo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0120"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 128.</P></NOTE>. Samo najozbiljniji i važni razlozi mogu opravdati uplitanje države<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0121"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20160426">26. travnja 2016.</DATE>, İzzettin Dogăn i dr./Turska, CE:ECHR:2016:0426JUD006264910, t. 110.</P></NOTE> tako da je ona, primjerice, ovlaštena provjeravati obavljaju li određeni pokret ili udruga aktivnosti koje su – iako navodno u službi vjerskih ciljeva – štetne za stanovništvo ili javnu sigurnost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0122"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20011213">13. prosinca 2001.</DATE>, Metropolitan Church of Bessarabia i dr./Moldavija, CE:ECHR:2001:1213JUD004570199, t. 113.</P></NOTE>. Općenito, zaštita koju jamči članak 9. EKLJP‑a pretpostavlja isključivo to da članovi vjerske organizacije prihvaćaju stavove koji su dovoljno uvjerljivi, ozbiljni, dosljedni i važni<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0123"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20130115">15. siječnja 2013.</DATE>, Eweida i dr./Ujedinjena Kraljevina, CE:ECHR:2013:0115JUD004842010, t. 81.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Kada je riječ o ustrojstvu vjerske zajednice, članak 9. treba tumačiti s obzirom na članak 11. koji štiti život u zajednici od bilo kakvog neopravdanog miješanja države<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0124"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20130709">9. srpnja 2013.</DATE>, Sindicatul <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0111" REF.END="QE0111"/>Păstorul cel Bun<QUOT.END REF.START="QS0111" CODE="201D" ID="QE0111"/>/Rumunjska, CE:ECHR:2013:0709JUD000233009, t. 136.</P></NOTE>. U tom smislu, Europski sud za ljudska prava opetovano presuđuje da vjerska sloboda podrazumijeva slobodu na izražavanje svoje vjere u krugu onih koji je dijele<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0125"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20080731">31. srpnja 2008.</DATE>, Religionsgemeinschaft der Zeugen Jehovas i dr./Austrija, CE:ECHR:2008:0731JUD004082598, t. 61.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Europski sud za ljudska prava često je naglašavao ulogu države kao neutralnog i nepristranog organizatora izražavanja vjere, obreda i različitih uvjerenja, napominjući da ta uloga pridonosi osiguravanju javnog reda, vjerskog mira i tolerancije u demokratskom društvu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0126"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20160426">26. travnja 2016.</DATE>, İzzettin Dogăn i dr./Turska, CE:ECHR:2016:0426JUD006264910, t. 107. i navedena sudska praksa</P></NOTE>. Pokušaji države da djeluje kao arbitar između vjerskih zajednica i različitih disidentskih frakcija koje postoje u njihovu okrilju ili bi se ondje mogle pojaviti mogu ugroziti autonomiju dotičnih crkava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0127"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20130709">9. srpnja 2013.</DATE>, Sindicatul <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0112" REF.END="QE0112"/>Păstorul cel Bun<QUOT.END REF.START="QS0112" CODE="201D" ID="QE0112"/>/Rumunjska, CE:ECHR:2013:0709JUD000233009, t. 165. i 166.</P></NOTE>. Arbitrarno miješanje države u unutarnji sukob koji se tiče vođenja određene crkve i stoga njezina unutarnjeg ustrojstva, smatra se neproporcionalnim i protivnim članku 9. EKLJP‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0128"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20090122">22. siječnja 2009.</DATE>, Sveti sinod Bugarske pravoslavne crkve (Mitropolit Inokentije) i dr./Bugarska, CE:ECHR:2009:0122JUD000041203</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, ne slažem se s tuženikovim tvrdnjama prema kojima zabrana da državna tijela nadziru zakonitost vjerskih uvjerenja ili da se miješaju u unutarnje ustrojstvo vjerskih zajednica nužno podrazumijeva to da su one također jedini subjekti, osim sudova, koji mogu odlučivati je li određeni uvjet za obavljanje zanimanja – zbog njegove prirode ili okolnosti u kojima se obavlja – stvaran, legitiman i opravdan, u smislu članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78. S druge strane, slažem se s argumentima koje je u svojim pisanim očitovanjima iznijela Irska, a na raspravi ponovila Komisija, a tiču se subjektivnosti sustava vrijednosti određene vjere, koji je strogo odvojiv i različit od aktivnosti povezanih s njegovanjem tog sustava, koje su – suprotno tomu – objektivno pitanje podložno nadzoru sudova. Drugim riječima, tuženik je pomiješao dva različita pojma. Iako je sudski nadzor sustava<?PAGE NO="27"?> vrijednosti crkve nužno ograničen, kao što je to vidljivo iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava, ali i iz ustavnih tradicija država članica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0129"><P>Za opći pregled situacije u državama članicama, vidjeti Doe, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., poglavlje 5., str. 114. do 138. Autor u tom pogledu na stranici 120. sljedećim citatom ukazuje na sudsku praksu Konstitutsionen Sada (bugarski Ustavni sud) kao tipičan primjer: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0113" REF.END="QE0113"/>Miješanje države i vlade u unutarnje ustrojstvo vjerskih zajednica i organizacija te u njihovo javno izražavanje dopušteno je samo na temelju ustava<QUOT.END REF.START="QS0113" CODE="201D" ID="QE0113"/>. Vidjeti odluku br. 5 od <DATE ISO="19920611">11. lipnja 1992.</DATE>, predmet br. 11/92, SG br. 49 od <DATE ISO="19920616">16. lipnja 1992.</DATE></P></NOTE>, to ne znači da država članica ne smije provjeravati <HT TYPE="ITALIC">aktivnosti o kojima je riječ</HT>, za razliku od sustava vrijednosti određene vjere koji praktički izmiče bilo kakvom nadzoru, ne bi li utvrdila je li nejednako postupanje koje se temelji na vjeri stvarno, legitimno i opravdano.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Još je tri čimbenika potrebno uzeti u obzir kada sud koji je uputio zahtjev odlučuje je li pripadnost kršćanskoj vjeri stvaran, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje zanimanja, odnosno posla u okviru kojeg se priprema izvješće o rasnoj diskriminaciji koje uključuje javno i poslovno predstavljanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0130"><P>Točka 24. ovog mišljenja</P></NOTE> tuženika te koordiniranje procesa oblikovanja mišljenja unutar te organizacije.</TXT><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>(iv)</NO.P><TXT>riječ <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0114" REF.END="QE0114"/>opravdan<QUOT.END REF.START="QS0114" CODE="201D" ID="QE0114"/> iz članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 zahtijeva analizu pitanja jesu li uvjeti za obavljanje zanimanja koji uključuju izravnu diskriminaciju na temelju vjere ili uvjerenja prikladni za zaštitu tuženikova prava na autonomiju i samoodređenje, odnosno prikladni za postizanje tog cilja.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(v)</NO.P><TXT>riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0115" REF.END="QE0115"/>stvaran, legitiman<QUOT.END REF.START="QS0115" CODE="201D" ID="QE0115"/> zahtijevaju analizu pitanja povezanosti predmetnih aktivnosti s proklamiranim tuženikovim ciljem<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0131"><P>Vidjeti primjerice presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20100923">23. rujna 2010.</DATE>, Schüth/Njemačka, CE:ECHR:2010:0923JUD000162003, t. 69. Ta <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0116" REF.END="QE0116"/>povezanost<QUOT.END REF.START="QS0116" CODE="201D" ID="QE0116"/> također je svojstvena ocjeni vjerodostojnosti crkve prema javnosti i prema klijentima, presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20110203">3. veljače 2011.</DATE>, Siebenhaar/Njemačka, CE:ECHR:2011:0203JUD001813602, t. 46., kao i ocjeni pitanja nalazi li se zainteresirana osoba na važnom položaju, presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20100923">23. rujna 2010.</DATE>, Obst/Njemačka, CE:ECHR:2010:0923JUD000042503, t. 51. Primjena uvjeta za obavljanje zanimanja na djelatnosti bliske propovjedničkoj misiji vjerskih organizacija također je relevantna u održavanju legitimnosti.</P></NOTE>;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(vi)</NO.P><TXT>u skladu sa zahtjevom iz članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 da se nejednako postupanje provodi prema <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0117" REF.END="QE0117"/>općim pravnim načelima<QUOT.END REF.START="QS0117" CODE="201D" ID="QE0117"/> te u skladu s pristupom Europskog suda za ljudska prava kada tumači članak 9. stavak 2. EKLJP‑a u kontekstu analize utječe li ostvarivanje prava vjerske organizacije na autonomiju i samoodređenje nerazmjerno na ostala prava zaštićena EKLJP‑om<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0132"><P>Vidjeti osobito presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20161004">4. listopada 2016.</DATE>, Travaš/Hrvatska, CE:ECHR:2016:1004JUD007558113, t. 109. i navedena sudska praksa.</P></NOTE>, proporcionalnost utjecaja na legitimni cilj osiguravanja korisnog učinka zabrane diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja u smislu Direktive 2000/78 treba odvagivati u odnosu na tuženikovo pravo na autonomiju i samoodređenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0133"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000111">11. siječnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Kreil</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑285/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:2">EU:C:2000:2</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, vodeći računa o tome da članak 3. Direktive 2000/78 ne pravi razliku između zapošljavanja i otkazivanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0134"><P>Vidjeti točku 69. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>Točke (iv.) i (v.) potrebno je dodatno objasniti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>Pravila koja se primjenjuju na tumačenje odredaba prava Unije precizirana su u točkama 81. do 85. ovog mišljenja. Kada je riječ o točki (iv.), iz pripremnih akata proizlazi detalj koji smatram presudnim: riječ je o izmjeni koju je predložila luksemburška delegacija, a tiče se zamjene riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0118" REF.END="QE0118"/>opravdan<QUOT.END REF.START="QS0118" CODE="201D" ID="QE0118"/> riječju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0119" REF.END="QE0119"/>nužan<QUOT.END REF.START="QS0119" CODE="201D" ID="QE0119"/>, u svjetlu prijedloga Ujedinjene Kraljevine da se riječ <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0120" REF.END="QE0120"/>nužan<QUOT.END REF.START="QS0120" CODE="201D" ID="QE0120"/> zamijeni riječju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0121" REF.END="QE0121"/>prikladan<QUOT.END REF.START="QS0121" CODE="201D" ID="QE0121"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0122" REF.END="QE0122"/>mjerodavan<QUOT.END REF.START="QS0122" CODE="201D" ID="QE0122"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0135"><P>Vidjeti dopunu 12269/00 SOC 344 JAI 112, Vijeće Europske unije, SOC 345 JAI 113 od <DATE ISO="20001012">12. listopada 2000.</DATE>, str. 2.</P></NOTE>. Smatram da navedena upotreba riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0123" REF.END="QE0123"/>opravdan<QUOT.END REF.START="QS0123" CODE="201D" ID="QE0123"/> svjedoči o tome da zakonodavac Unije prihvaća primjenu prvog kriterija općeg načela proporcionalnosti. To podrazumijeva ispitivanje je li predmetna mjera prikladna za postizanje legitimnog cilja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0136"><P>Vidjeti primjerice presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970626">26. lipnja 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Familiapress</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑368/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:325">EU:C:1997:325</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="28"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>Što se tiče točke (v.), smatram da se navedeni zaključak nameće s obzirom na kontekst u kojem se upotrebljavaju riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0124" REF.END="QE0124"/>stvaran, legitiman<QUOT.END REF.START="QS0124" CODE="201D" ID="QE0124"/>, koji se jasno povezuju sa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0125" REF.END="QE0125"/>sustavom organizacije<QUOT.END REF.START="QS0125" CODE="201D" ID="QE0125"/> i s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0126" REF.END="QE0126"/>prirodom<QUOT.END REF.START="QS0126" CODE="201D" ID="QE0126"/> predmetnih djelatnosti ili s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0127" REF.END="QE0127"/>okolnostima u kojima se obavljaju<QUOT.END REF.START="QS0127" CODE="201D" ID="QE0127"/>. Nadalje, postoje razlike u pojedinim jezičnim verzijama. Riječ <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0128" REF.END="QE0128"/>stvarni<QUOT.END REF.START="QS0128" CODE="201D" ID="QE0128"/> nalazimo u švedskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0129" REF.END="QE0129"/>verkligt<QUOT.END REF.START="QS0129" CODE="201D" ID="QE0129"/>), malteškoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0130" REF.END="QE0130"/>ġenwin<QUOT.END REF.START="QS0130" CODE="201D" ID="QE0130"/>), latvijskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0131" REF.END="QE0131"/>īstu<QUOT.END REF.START="QS0131" CODE="201D" ID="QE0131"/>), finskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0132" REF.END="QE0132"/>todellinen<QUOT.END REF.START="QS0132" CODE="201D" ID="QE0132"/>), danskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0133" REF.END="QE0133"/>regulært<QUOT.END REF.START="QS0133" CODE="201D" ID="QE0133"/>), hrvatskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0134" REF.END="QE0134"/>stvarni<QUOT.END REF.START="QS0134" CODE="201D" ID="QE0134"/>) i mađarskoj jezičnoj verziji (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0135" REF.END="QE0135"/>valódi<QUOT.END REF.START="QS0135" CODE="201D" ID="QE0135"/>), dok se u francuskoj jezičnoj verziji upotrebljava riječ <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0136" REF.END="QE0136"/>bitan<QUOT.END REF.START="QS0136" CODE="201D" ID="QE0136"/>, koja je prisutna i u španjolskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0137" REF.END="QE0137"/>esencial<QUOT.END REF.START="QS0137" CODE="201D" ID="QE0137"/>), talijanskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0138" REF.END="QE0138"/>essenziale<QUOT.END REF.START="QS0138" CODE="201D" ID="QE0138"/>), portugalskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0139" REF.END="QE0139"/>essencial<QUOT.END REF.START="QS0139" CODE="201D" ID="QE0139"/>), rumunjskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0140" REF.END="QE0140"/>esențială<QUOT.END REF.START="QS0140" CODE="201D" ID="QE0140"/>), nizozemskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0141" REF.END="QE0141"/>wezenlijke<QUOT.END REF.START="QS0141" CODE="201D" ID="QE0141"/>), njemačkoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0142" REF.END="QE0142"/>wesentliche<QUOT.END REF.START="QS0142" CODE="201D" ID="QE0142"/>), estonskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0143" REF.END="QE0143"/>oluline<QUOT.END REF.START="QS0143" CODE="201D" ID="QE0143"/>), bugarskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0144" REF.END="QE0144"/>основно<QUOT.END REF.START="QS0144" CODE="201D" ID="QE0144"/>), slovačkoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0145" REF.END="QE0145"/>základnú<QUOT.END REF.START="QS0145" CODE="201D" ID="QE0145"/>), češkoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0146" REF.END="QE0146"/>podstatný<QUOT.END REF.START="QS0146" CODE="201D" ID="QE0146"/>), poljskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0147" REF.END="QE0147"/>podstawowy<QUOT.END REF.START="QS0147" CODE="201D" ID="QE0147"/>), slovenskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0148" REF.END="QE0148"/>bistveno<QUOT.END REF.START="QS0148" CODE="201D" ID="QE0148"/>) i grčkoj jezičnoj verziji (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0149" REF.END="QE0149"/>ουσιώδης<QUOT.END REF.START="QS0149" CODE="201D" ID="QE0149"/>). Za litavsku se verziju može smatrati da odražava istoznačnicu engleskih riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0150" REF.END="QE0150"/>common, usual or regular<QUOT.END REF.START="QS0150" CODE="201D" ID="QE0150"/> (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0151" REF.END="QE0151"/>įprastas<QUOT.END REF.START="QS0151" CODE="201D" ID="QE0151"/>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, u slučaju razlika između jezičnih verzija, predmetna odredba mora se tumačiti s obzirom na kontekst i svrhu propisa kojeg je ona dio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0137"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160921">21. rujna 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Španjolska</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑140/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:708">EU:C:2016:708</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0080">80.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Budući da se zbog razlika u jezičnim verzijama riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0152" REF.END="QE0152"/>stvaran, legitiman<QUOT.END REF.START="QS0152" CODE="201D" ID="QE0152"/>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0153" REF.END="QE0153"/>ne mo[gu] jasno i ujednačeno tumačiti<QUOT.END REF.START="QS0153" CODE="201D" ID="QE0153"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0138"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140515">15. svibnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Timmel</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑359/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:325">EU:C:2014:325</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, na temelju shematskog pristupa te vodeći računa o cilju očuvanja autonomije i samoodređenja vjerskih organizacija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0139"><P>Vidjeti točke 106. do 109. ovog mišljenja.</P></NOTE> iz članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 došao sam do zaključka da je ključno pitanje povezanosti predmetnog zanimanja s proklamiranim ciljem vjerskih organizacija, o čemu u pravu Unije svjedoči upotreba riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0154" REF.END="QE0154"/>stvaran, legitiman<QUOT.END REF.START="QS0154" CODE="201D" ID="QE0154"/> u članku 4. stavku 2. Direktive 2000/78.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>Stoga predlažem sljedeći odgovor na treće pitanje:</TXT><P>U skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78, u ocjeni jesu li određeni uvjeti za obavljanje zanimanja stvarni, legitimni i opravdani, zbog prirode djelatnosti i okolnosti u kojima se obavljaju te s obzirom na sustav vrijednosti odnosne organizacije, sud koji je uputio zahtjev treba u obzir uzeti sljedeće:</P><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>(i)</NO.P><TXT>pravo vjerskih organizacija na autonomiju i samoodređenje temeljno je pravo priznato i zaštićeno pravom Unije, kako je to vidljivo iz članaka 10. i 12. Povelje. Članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78, osobito kada upućuje na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0155" REF.END="QE0155"/>sustav vrijednosti<QUOT.END REF.START="QS0155" CODE="201D" ID="QE0155"/> organizacija, valja tumačiti u skladu s tim temeljnim pravom;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(ii)</NO.P><TXT>članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 daje državama članicama široku, ali i ne neograničenu marginu prosudbe u pogledu profesionalnih djelatnosti kod kojih, zbog njihove prirode ili okolnosti u kojima se obavljaju, vjera ili uvjerenje predstavlja stvaran, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje zanimanja;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(iii)</NO.P><TXT>upućivanje na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0156" REF.END="QE0156"/>ustavne odredbe i načela država članica<QUOT.END REF.START="QS0156" CODE="201D" ID="QE0156"/> u prvom podstavku članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78, kada se tumači s obzirom na članak 17. stavak 1. UFEU‑a, znači da se Direktiva 2000/78 treba provesti tako da se poštuje model koji je pojedina država članica izabrala za uređenje odnosa između crkava i vjerskih organizacija i države, a ne tako da ga se dovodi u pitanje;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(iv)</NO.P><TXT>riječ <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0157" REF.END="QE0157"/>opravdan<QUOT.END REF.START="QS0157" CODE="201D" ID="QE0157"/> iz članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 zahtijeva analizu pitanja jesu li uvjeti za obavljanje zanimanja koji uključuju izravnu diskriminaciju na temelju vjere ili uvjerenja prikladni za zaštitu tuženikova prava na autonomiju i samoodređenje, odnosno prikladni za postizanje tog cilja;</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="29"?><ITEM><NP><NO.P>(v)</NO.P><TXT>riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0158" REF.END="QE0158"/>stvaran, legitiman<QUOT.END REF.START="QS0158" CODE="201D" ID="QE0158"/> zahtijevaju analizu pitanja povezanosti predmetnih aktivnosti s proklamiranim tuženikovim ciljem;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(vi)</NO.P><TXT>u skladu sa zahtjevom iz članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 da se nejednako postupanje provodi prema <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0159" REF.END="QE0159"/>općim pravnim načelima<QUOT.END REF.START="QS0159" CODE="201D" ID="QE0159"/> te u skladu s pristupom Europskog suda za ljudska prava kada tumači članak 9. stavak 2. EKLJP‑a u kontekstu analize utječe li ostvarivanje prava vjerske organizacije na autonomiju i samoodređenje nerazmjerno na ostala prava zaštićena EKLJP‑om, proporcionalnost utjecaja na legitimni cilj osiguravanja korisnog učinka zabrane diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja u smislu Direktive 2000/78 treba odvagivati u odnosu na tuženikovo pravo na autonomiju i samoodređenje, vodeći računa o tome da članak 3. Direktive 2000/78 ne pravi razliku između zapošljavanja i otkazivanja.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">E.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Drugo pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT>Drugo pitanje odnosi se na neobičnu okolnost u kojoj je opće načelo prava Unije, kao što je pravo na jednako postupanje na temelju uvjerenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0140"><P>Članak 6. stavak 3. UEU‑a potvrđuje, među ostalim, da temeljna prava koja su zajamčena EKLJP‑om predstavljaju opća načela prava Unije. Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160215">15. veljače 2016.</DATE>, <NAME.CASE>JN</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑601/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:84">EU:C:2016:84</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, konkretizirano u direktivi, Direktivi 2000/78 u predmetnom slučaju, ali sud države članice ne može nacionalno pravo protumačiti u skladu s direktivom jer bi takvo tumačenje bilo u suprotnosti s nacionalnim pravom, što je protivno sudskoj praksi Suda u sporovima horizontalne naravi između dvije privatne stranke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0141"><P>Tuženik je subjekt na kojeg se primjenjuje privatno pravo, a tužiteljica je pojedinačna privatna stranka. Vidjeti točke 41. do 45. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Ako sud koji je uputio zahtjev ne bude mogao članak 137. stavak 3. WRV‑a i članak 9. stavak 1. AGG‑a protumačiti u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78 i člankom 17. UFEU‑a, kako potonje Sud bude protumačio u presudi u ovom prethodnom postupku, mora li se odbiti primjena članka 137. stavka 3. WRV‑a i članka 9. stavka 1. AGG‑a?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>Kada primjenjuju unutarnje pravo, nacionalni sudovi, koji to pravo moraju tumačiti, obvezni su uzeti u obzir pravila tog prava i primijeniti metode tumačenja koje ono priznaje da bi ga protumačili u najvećoj mogućoj mjeri u svjetlu teksta i svrhe direktive o kojoj je riječ kako bi se ostvario njome propisani cilj i time ispunili zahtjevi iz članka 288. trećeg stavka UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0142"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160419">19. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>DI</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑441/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:278">EU:C:2016:278</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa</P></NOTE>. Kao što sam već napomenuo, to uključuje obvezu za nacionalne sudove da izmijene, ako je potrebno, svoju ustaljenu sudsku praksu ako se ona temelji na tumačenju nacionalnog prava koje nije u skladu s ciljevima direktive<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0143"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 33.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>Međutim, došao sam do zaključka da zabrana diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, kako je predviđena člankom 21. Povelje, nije subjektivno pravo koje se horizontalno primjenjuje u sporu između privatnih stranaka ako se nalazi u sukobu s pravom vjerskih organizacija na autonomiju i samoodređenje, a odredbe države članice nije moguće protumačiti u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0144"><P>Nezavisna odvjetnica Kokott je navela da horizontalni učinak zabrane diskriminacije na temelju etničkog podrijetla i rase može varirati ovisno o okolnostima u kojima se na to pravo upućuje. Vidjeti bilješku 24. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Ako takav slučaj bude u glavnom postupku nakon što ga sud koji je uputio zahtjev nastavi, pravni lijek koji će tužiteljica moći upotrijebiti na temelju prava Unije bit će tužba protiv Njemačke za naknadu štete<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0145"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140115">15. siječnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Association de médiation sociale</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑176/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2">EU:C:2014:2</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>Do tog sam zaključka došao zbog sljedećih razloga.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="30"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>Kao prvo, kako se gore razmatralo, u skladu s člankom 17. stavcima 1. i 2. UFEU‑a, odabir modela za uređenje odnosa između crkve i države isključiva je nadležnost država članica. Ako pravila u okviru takvog modela ne budu u skladu s usporednim obvezama države članice na temelju prava Unije u pogledu osiguravanja korisnog učinka Direktive 2000/78, ta država članica bit će odgovorna za povrede koje nastanu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0122"><NO.P>122.</NO.P><TXT>Kao drugo, kako je Irska istaknula u svojim pisanim očitovanjima, bilo bi suprotno širokoj margini prosudbe koju države članice na temelju članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 imaju u pogledu određivanja uvjeta koji, zbog prirode djelatnosti i okolnosti u kojima se obavljaju, predstavljaju stvarne, legitimne i opravdane uvjete za obavljanje zanimanja ako bi zabrana diskriminacije na temelju vjere imala horizontalan izravan učinak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0123"><NO.P>123.</NO.P><TXT>Kao treće, kako je Irska također istaknula u svojim pisanim očitovanjima, ustavne tradicije država članica nisu dovoljno usklađene u određivanju okolnosti u kojima različito postupanje na temelju vjere, u suprotnosti s drugim razlozima diskriminacije navedenima u članku 19. UFEU‑a, može biti stvarno, legitimno i opravdano. To ilustrira samô usvajanje članka 17. UFEU‑a i članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0124"><NO.P>124.</NO.P><TXT>Stoga predlažem sljedeći odgovor na drugo pitanje:</TXT><P>U okolnostima glavnog postupka nije potrebno odbiti primjenu odredbe nacionalnog prava – kao što je, u ovom slučaju, prva pretpostavka iz članka 9. stavka 1. AGG‑a (Allgemeines Gleichbehandlungsgesetz, Opći zakon o jednakom postupanju) – u skladu s kojom je različito postupanje na temelju vjere u slučaju zapošljavanja pri vjerskim zajednicama i s njima povezanim organizacijama također zakonito ako je, uzimajući u obzir vlastito poimanje vjerske zajednice s obzirom na njezino pravo samoodređenja, pripadnost određenoj vjeri opravdan uvjet za obavljanje zanimanja, a tu odredbu nije moguće tumačiti u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78.</P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">F.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Završne napomene</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0125"><NO.P>125.</NO.P><TXT>Članak 9. AGG‑a je problematična odredba. Izazvao je kritike Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda u pogledu svoje sukladnosti s Međunarodnom konvencijom Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0146"><P>CERD/C/DEU/C0/<DATE ISO="20150619">19</DATE>‑<DATE ISO="20150622">22</DATE>, <DATE ISO="20150630">30. lipnja 2015.</DATE>, 86. zasjedanje, t. 15. Vidjeti također izvješće o rasnoj diskriminaciji, str. 43.</P></NOTE>. Bio je predmet postupka zbog povrede obveze koji je Komisija pokrenula protiv Njemačke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0147"><P>Europska komisija je <DATE ISO="20091029">29. listopada 2009.</DATE> Njemačkoj poslala obrazloženo mišljenje u tom pogledu. Vidjeti IP/09/1620. Vidjeti europa.eu/rapid/press‑release_IP-09‑1620_en.htm. Postupak je nakon toga obustavljen.</P></NOTE> te ga je u pitanje dovelo čak i njemačko tijelo koje nadzire poštovanje propisa o zabrani diskriminacije u toj državi članici<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0148"><P>Zweiter Gemeinsamer Bericht der Antidiskriminierungsstelle des Bundes und der in ihrem Zuständigkeitsbereich betroffenen Beauftragten der Bundesregierung und des Deutschen Bundestages, <DATE ISO="20130813">13. kolovoza 2013.</DATE>, Bundestags‑Drucksache (publikacija Bundestaga) 17/14400.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0126"><NO.P>126.</NO.P><TXT>Iz činjenice da vjerske organizacije u Njemačkoj zapošljavaju oko 1,3 milijuna ljudi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0149"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., str. 238.</P></NOTE> proizlazi da su crkve i s njima povezani subjekti u velikoj mjeri uključeni u javni život u toj državi članici<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0150"><P>McColgan, A., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0160" REF.END="QE0160"/>Religion and (in)equality in the European framework<QUOT.END REF.START="QS0160" CODE="201D" ID="QE0160"/> u Zucca i Ungereanu, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., str. 215. i 230. O složenim problemima do kojih dovodi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0161" REF.END="QE0161"/>sudar javne i privatne sfere<QUOT.END REF.START="QS0161" CODE="201D" ID="QE0161"/> u kontekstu vjere, vidjeti Mancini i Rosenfeld, <HT TYPE="ITALIC">op. cit</HT>., str. 162. Prema mišljenju jednog komentatora, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170314">14. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Bougnaoui i ADDH</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑188/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:204">EU:C:2017:204</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>G4S Secure Solutions</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑157/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:203">EU:C:2017:203</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> otkrivaju stanovitu odbojnost prema povratku vjere u civilno društvo. Vidjeti Robin‑Olivier, S., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0162" REF.END="QE0162"/>Neutraliser la religion dans l’entreprise?: Arrêts G4S Secure Solutions et Bougnaoui (CJUE 14 mars 2017, aff. C‑157/15 et C‑188/15)<QUOT.END REF.START="QS0162" CODE="201D" ID="QE0162"/>, RTDEur., 2, (2017.), str. 229.</P></NOTE>. Unatoč tomu, smatram da su problemi koje ta situacija uzrokuje, kako ilustrira glavni postupak, riješeni usvajanjem članka 17. UFEU‑a, članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 i priznavanjem prava vjerskih organizacija na autonomiju i samoodređenje kao temeljnog prava koje je zaštićeno pravom Unije, putem kombiniranog djelovanja članaka 10., 12. i članka 52. stavka 3. Povelje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="31"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Odgovori na prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0127"><NO.P>127.</NO.P><TXT>Stoga predlažem sljedeće odgovore na pitanja koja je uputio Bundesarbeitsgericht (Savezni radni sud, Njemačka):</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od <DATE ISO="20001127">27. studenoga 2000.</DATE> o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da poslodavac, kao u predmetnom slučaju tuženik, odnosno crkva u njegovo ime, ne može sam odlučiti na obvezujući način da je određena vjera kandidata, zbog prirode djelatnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju, stvaran, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje zanimanja s obzirom na sustav vrijednosti tog poslodavca/crkve.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U okolnostima glavnog postupka nije potrebno odbiti primjenu odredbe nacionalnog prava – kao što je, u ovom slučaju, prva pretpostavka iz članka 9. stavka 1. AGG‑a (Allgemeines Gleichbehandlungsgesetz, Opći zakon o jednakom postupanju) – u skladu s kojom je različito postupanje na temelju vjere u slučaju zapošljavanja pri vjerskim zajednicama i s njima povezanim organizacijama također zakonito ako je, uzimajući u obzir vlastito poimanje vjerske zajednice s obzirom na njezino pravo samoodređenja, pripadnost određenoj vjeri opravdan uvjet za obavljanje zanimanja, a tu odredbu nije moguće tumačiti u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2000/78, u ocjeni jesu li određeni uvjeti za obavljanje zanimanja stvarni, legitimni i opravdani, zbog prirode djelatnosti i okolnosti u kojima se obavljaju te s obzirom na sustav vrijednosti odnosne organizacije, sud koji je uputio zahtjev treba u obzir uzeti sljedeće:</TXT><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>(i)</NO.P><TXT>pravo vjerskih organizacija na autonomiju i samoodređenje temeljno je pravo priznato i zaštićeno pravom Unije, kako je to vidljivo iz članaka 10. i 12. Povelje. Članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78, osobito kada upućuje na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0163" REF.END="QE0163"/>sustav vrijednosti<QUOT.END REF.START="QS0163" CODE="201D" ID="QE0163"/> organizacija, valja tumačiti u skladu s tim temeljnim pravom;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(ii)</NO.P><TXT>članak 4. stavak 2. Direktive 2000/78 daje državama članicama široku, ali i ne neograničenu marginu prosudbe u pogledu profesionalnih djelatnosti kod kojih, zbog njihove prirode ili okolnosti u kojima se obavljaju, vjera ili uvjerenje predstavlja stvaran, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje zanimanja;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(iii)</NO.P><TXT>upućivanje na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0164" REF.END="QE0164"/>ustavne odredbe i načela država članica<QUOT.END REF.START="QS0164" CODE="201D" ID="QE0164"/> u prvom podstavku članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78, kada se tumači s obzirom na članak 17. stavak 1. UFEU‑a, znači da se Direktiva 2000/78 treba provesti tako da se poštuje model koji je pojedina država članica izabrala za uređenje odnosa između crkava i vjerskih organizacija i države, a ne tako da ga se dovodi u pitanje;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(iv)</NO.P><TXT>riječ <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0165" REF.END="QE0165"/>opravdan<QUOT.END REF.START="QS0165" CODE="201D" ID="QE0165"/> iz članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 zahtijeva analizu pitanja jesu li uvjeti za obavljanje zanimanja koji uključuju izravnu diskriminaciju na temelju vjere ili uvjerenja prikladni za zaštitu tuženikova prava na autonomiju i samoodređenje, odnosno prikladni za postizanje tog cilja;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(v)</NO.P><TXT>riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0166" REF.END="QE0166"/>stvaran, legitiman<QUOT.END REF.START="QS0166" CODE="201D" ID="QE0166"/> zahtijevaju analizu pitanja povezanosti predmetnih aktivnosti s proklamiranim tuženikovim ciljem;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(vi)</NO.P><TXT>u skladu sa zahtjevom iz članka 4. stavka 2. Direktive 2000/78 da se nejednako postupanje provodi prema <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0167" REF.END="QE0167"/>općim pravnim načelima<QUOT.END REF.START="QS0167" CODE="201D" ID="QE0167"/> te u skladu s pristupom Europskog suda za ljudska prava kada tumači članak 9. stavak 2. EKLJP‑a u kontekstu analize utječe li ostvarivanje prava vjerske organizacije na autonomiju i samoodređenje nerazmjerno na ostala prava zaštićena<?PAGE NO="32"?> EKLJP‑om, proporcionalnost utjecaja na legitimni cilj osiguravanja korisnog učinka zabrane diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja u smislu Direktive 2000/78 treba odvagivati u odnosu na tuženikovo pravo na autonomiju i samoodređenje, vodeći računa o tome da članak 3. Direktive 2000/78 ne pravi razliku između zapošljavanja i otkazivanja.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>