<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2025-04-202504C130202306300-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0630-23-202503648-07_01</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="9/07/2025 10:13:21" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="KKkhJ/xY3G1TU/pRpHOp2EgiPas7CYtzS37hbtpmPipxae5pQI8nflrgFALJ05m7pwgYdPnNw6wx66P7m1+rGRBfkNbYXizi4SO+4lc+kY9ilGiU2YKf8x1oJd+iOd9K0fsuV9NmcaaufXzf/MTiGN2xRztZBoUGoog8ranD/qs=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="bilican" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0630" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2023" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="bilican" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 16-04-25 10:36:54" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="529e79239cee4dbebb0718d6d7c272db" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0630" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="True" name="Rectificatif"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 30. 4. 2025. – Predmet C‑630/23</div>
      <div id="rId21" style="default">AxFina Hungary (Održavanje ugovora na snazi)</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (deseto vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      30. travnja 2025. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-3" title="page-1">
      [Tekst ispravljen rješenjem od 8. srpnja 2025.]
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-4" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Ugovor o leasingu izražen u stranoj valuti – Članci 6. i 7. – Nepoštena odredba kojom se valutni rizik stavlja na teret potrošača – Učinci utvrđenja nepoštenosti takve odredbe – Nevaljanost ugovora – Učinci poništenja ugovora u cijelosti”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      U predmetu C‑630/23,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputila Kúrija (Vrhovni sud, Mađarska), odlukom od 26. rujna 2023., koju je Sud zaprimio 17. listopada 2023., u postupku
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      ZH,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      KN
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-1">
      AxFina Hungary Zrt.,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-11" title="page-1">
      SUD (deseto vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      u sastavu: D. Gratsias, predsjednik vijeća, E. Regan i B. Smulders (izvjestitelj), suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      nezavisni odvjetnik: D. Spielmann,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      tajnik: A. Calot Escobar,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-16" title="page-1">
      uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za osobe ZH i KN, L. Marczingós, ügyvéd,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za AxFina Hungary Zrt., G. Stanka, ügyvéd,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za mađarsku vladu, M. Z. Fehér i K. Szíjjártó, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Europsku komisiju, P. Kienapfel i Zs. Teleki, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-21" title="page-1">
      odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-22" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-23" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. stavka 2., članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. i ispravak SL 2024./90009, L).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev je upućen u okviru spora između osoba ZH i KN (u daljnjem tekstu zajedno nazvane: dva potrošača), s jedne strane, i društva AxFina Hungary Zrt. (u daljnjem tekstu: društvo AxFina) u vezi s pravnim posljedicama uklanjanja odredbe o valutnom riziku iz ugovora o leasingu izraženog u stranoj valuti koji su sklopili društvo AxFina i osoba ZH (u daljnjem tekstu: odredba o valutnom riziku).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dvadeset prva i dvadeset četvrta uvodna izjava Direktive 93/13 glase:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-29" title="page-1">
      „budući da bi države članice trebale osigurati da se u ugovorima koje prodavatelj robe ili pružatelj usluga sklapa s potrošačima ne upotrebljavaju nepoštene odredbe i da, ako se takve odredbe ipak upotrijebe, one neće obvezivati potrošača, te da će ugovor i dalje obvezivati stranke na temelju tih odredaba ako može i dalje važiti bez tih nepoštenih odredaba;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-30" title="page-1">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-2">
      budući da sudovi ili upravna tijela država članica moraju na raspolaganju imati odgovarajuća i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalne primjene nepoštenih odredaba u potrošačkim ugovorima.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 1. stavkom 2. te direktive:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-33" title="page-2">
      „Ugovorne odredbe koje se temelje na obavezujućim zakonskim ili regulatornim odredbama i odredbama ili načelima međunarodnih konvencija čije su stranke države članice ili [Europska z]ajednica, posebno u području prijevoza, ne podliježu odredbama ove direktive.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 6. stavkom 1. navedene direktive određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-2">
      „Države članice utvrđuju da nepoštene odredbe upotrijebljene u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača, kako je predviđeno nacionalnim pravom, te da ugovor i dalje obvezuje stranke na temelju tih odredaba ako može i dalje važiti bez tih nepoštenih odredaba.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 7. stavak 1. iste direktive glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-37" title="page-2">
      „U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mađarsko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stari Građanski zakonik</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 209/A Polgári Törvénykönyvről szóló 1959. évi IV. törvényja (Zakon br. IV iz 1959. o donošenju Građanskog zakonika), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: stari Građanski zakonik), predviđa se da su ništetne nepoštene ugovorne odredbe koje su u potrošačke ugovore unesene kao opći uvjeti ili koje je prodavatelj robe ili pružatelj usluge odredio jednostrano, unaprijed i bez pojedinačnih pregovora. Na temelju članka 209/A, pozivanje na ništetnost moguće je samo u interesu potrošača.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju članka 237. stavka 1. starog Građanskog zakonika, u slučaju nevaljanosti ugovora valja uspostaviti stanje kakvo je bilo prije sklapanja navedenog ugovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 237. stavkom 2. tog zakonika:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-43" title="page-3">
      „Ako nije moguće uspostaviti stanje kakvo je bilo prije sklapanja nevaljanog ugovora, sud može taj ugovor ostaviti na snazi do donošenja odluke. Nevaljani ugovor može se konvalidirati ako je moguće otkloniti uzrok nevaljanosti, osobito otklanjanjem nerazmjerne koristi u slučaju nerazmjera uzajamnih činidbi strana kao i u slučaju zelenaškog ugovora. U takvim slučajevima valja naložiti povrat dugovane činidbe, prema potrebi bez protučinidbe.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz članka 361. stavka 1. navedenog zakonika proizlazi da je svaka osoba koja stekne imovinsku korist na štetu druge osobe dužna vratiti tu korist.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 363. istog zakonika, „[p]ravila o posjedovanju bez pravne osnove […] primjenjuju se na povrat imovinske koristi povezane s obogaćivanjem; osoba koja je dužna izvršiti povrat može zahtijevati naknadu nužnih troškova koji su nastali za stvar.”</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zakon DH 1</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 3. stavcima 1. i 2. Kúriának a pénzügyi intézmények fogyasztói kölcsönszerződéseire vonatkozó jogegységi határozatával kapcsolatos egyes kérdések rendezéséről szóló 2014. évi XXXVIII. törvény (Zakon br. XXXVIII iz 2014. o uređenju posebnih pitanja povezanih s odlukom Kúrije (Vrhovni sud) o ujednačenom tumačenju odredbi građanskog prava u pogledu ugovora o kreditu sklopljenih između kreditnih institucija i potrošača), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakon DH1), predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-48" title="page-3">
      „1. Ništetne su odredbe ugovora o kreditu koji je sklopio potrošač – osim pojedinačno ugovorenih odredbi – prema kojima kreditna institucija određuje da se pri isplati sredstava radi stjecanja predmeta kredita ili leasinga primjenjuje kupovni valutni tečaj, a da se na otplatu primjenjuje prodajni tečaj ili tečaj različit od onog koji je određen pri isplati sredstava.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-49" title="page-3">
      2. Odredba koja je na temelju stavka 1. ništetna zamjenjuje se […] odredbom o primjeni službenog tečaja, koji utvrđuje Magyar Nemzeti Bank (Mađarska narodna banka) za odgovarajuću valutu, na isplatu i otplatu kredita (uključujući plaćanje mjesečnih obroka i svih troškova, naknada i provizija izraženih u stranim valutama.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zakon DH2</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 3. stavkom 1. Kúriának a pénzügyi intézmények fogyasztói kölcsönszerződéseire vonatkozó jogegységi határozatával kapcsolatos egyes kérdések rendezéséről szóló 2014. évi XXXVIII. törvényben rögzített elszámolás szabályairól és egyes egyéb rendelkezésekről szóló 2014. évi XL. törvény (Zakon br. XL iz 2014. o odredbama o poravnanju računa iz Zakona br. XXXVIII iz 2014. o uređenju posebnih pitanja povezanih s odlukom Kúrije (Vrhovni sud) o ujednačenom tumačenju odredbi građanskog prava u pogledu ugovora o kreditu sklopljenih između kreditnih institucija i potrošača, i drugim odredbama; u daljnjem tekstu: Zakon DH2) određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-52" title="page-3">
      „Pri izvršenju ništetne odredbe iz članka 3. stavka 1. [Zakona DH1] potrebno je u korist potrošača obračunati, kao iznos koji je preplaćen zbog tečajne razlike, razliku između iznosa kredita odobrenog primjenom te odredbe i iznosa koji proizlazi iz konverzije u skladu sa stavkom 2. te između iznosa otplate koji su plaćeni na temelju navedene odredbe i iznosa otplate koji proizlaze iz konverzije u skladu sa stavkom 2.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 37. stavkom 1. Zakona DH2:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-54" title="page-3">
      „Stranka može zahtijevati za ugovore koji ulaze u područje primjene ovog zakona to da sud utvrdi nevaljanost ugovora ili nekih njegovih odredbi […] – neovisno o razlogu nevaljanosti – samo ako također zahtijeva da taj sud primijeni pravne posljedice nevaljanosti, odnosno da se ugovor proglasi valjanim ili da proizvodi učinke do datuma donošenja odluke [o nevaljanosti]. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zakon DH7</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 3. Egyes fogyasztói kölcsönszerződésekből eredő követelések forintra átváltásával kapcsolatos kérdések rendezéséről szóló 2015. évi CXLV. törvényja (Zakon br. CXLV iz 2015. o rješavanju pitanja povezanih s konverzijom određenih tražbina proizašlih iz potrošačkih ugovora o kreditu u forinte), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakon DH7), predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-57" title="page-3">
      „Kreditna institucija dužna je:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-58" title="page-3">
      (a) konvertirati svoje tražbine obuhvaćene ovim zakonom koje proizlaze iz ugovora o kreditu izraženih u stranoj valuti u tražbine izražene u forintama (u daljnjem tekstu: konverzija u forinte) primjenom poglavlja 4.,
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-59" title="page-3">
      (b) konvertirati svoje tražbine obuhvaćene ovim zakonom koje proizlaze iz ugovora o kreditu izraženih u stranoj valuti, koji su sklopljeni s potrošačima i koji su već raskinuti, u tražbine izražene u forintama primjenom poglavlja 5.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 9. stavkom 1. Zakona DH7 određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-61" title="page-3">
      „Izmjena ugovora o kreditu izraženog u stranoj valuti u skladu s ovim poglavljem ne smije se provesti na štetu dotičnog potrošača u pogledu razine kamata, naknada i troškova povezanih s transakcijom.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 12. stavkom 1. tog zakona:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-63" title="page-3">
      „Tečaj koji se primjenjuje na konverziju u forinte je tečaj koji je za valutu službeno utvrdila Mađarska narodna banka 19. kolovoza 2015.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 15. stavkom 1. navedenog zakona određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-65" title="page-3">
      „Kreditna institucija konvertira tražbine koje proizlaze iz već raskinutih ugovora o kreditu izražene u stranoj valuti u tražbine izražene u forintama na načine predviđene ovim poglavljem i prema tečaju predviđenom člankom 12. stavkom 1.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak i prethodna pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osoba ZH sklopila je 21. lipnja 2007. ugovor o leasingu izražen u stranoj valuti, odnosno u švicarskim francima (CHF), s društvom AxFina radi kupnje automobila, pri čemu je osoba KN solidarno jamčila da će osoba ZH ispuniti svoje ugovorne obveze. Stranke su se sporazumjele da kredit o kojem je riječ u glavnom postupku treba otplatiti u 120 fiksnih mjesečnih obroka izraženih u mađarskim forintama (HUF). Taj je ugovor usto sadržavao odredbu o valutnom riziku, na temelju koje bi se promjena deviznog tečaja te strane valute obračunala po isteku navedenog ugovora i kojom se rizik povezan s aprecijacijom navedene strane valute u odnosu na mađarsku forintu u cijelosti stavlja na teret dvama potrošačima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo AxFina raskinulo je 7. svibnja 2013. ugovor o leasingu o kojem je riječ u glavnom postupku s trenutačnim učinkom jer su dva potrošača kasnila s plaćanjem, pri čemu je ukupan dug koji proizlazi iz tog ugovora, izračunan u mađarskim forintama, dospio u jednom obroku. Od tog je duga društvo AxFina, među ostalim, odbilo iznos koji proizlazi iz obračuna predviđenog člankom 3. stavkom 1. Zakona DH2 kao preplaćeni iznos koji se može pripisati razlici u tečaju iz članka 3. stavka 1. Zakona DH1 te iznos koji proizlazi iz prodaje predmetnog vozila.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo AxFina podnijelo je tužbu kojom je zahtijevalo da se – ako se utvrdi nepoštenost odredbe o valutnom riziku i, slijedom toga, nevaljanost navedenog ugovora – ugovor proglasi valjanim s retroaktivnim učinkom od dana njegova sklapanja te da se dvama potrošačima naloži solidarno plaćanje iznosa od 1 637 682 HUF (oko 4000 eura) na ime glavnice i zateznih kamata. Od tog iznosa, 972 960 HUF (oko 2250 eura) duguje se na ime valutnog rizika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako je prvostupanjski sud svojom presudom proglasio ugovor o leasingu o kojem je riječ u glavnom postupku nevaljanim zbog nepoštenosti odredbe o valutnom riziku, presudio je da su dva potrošača ipak dužna snositi taj rizik u ograničenoj mjeri. U tu je svrhu umanjio tražbinu društva AxFina, na temelju ugovora koji je proglasio valjanim, za iznos koji osoba ZH ne bi bila dužna da je navedeni ugovor bio izražen u mađarskim forintama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je odlučio o žalbi, koju su podnijela dva potrošača protiv prvostupanjske presude, potvrdio je tu presudu. Prema njegovu mišljenju, rješenje iz navedene presude omogućilo je otklanjanje štete nanesene interesima tih potrošača koju je prouzročila odredba o valutnom riziku. Usto, nepovratna narav činidbi predviđenih navedenim ugovorom onemogućila bi ponovnu uspostavu situacije u kojoj bi se nalazili navedeni potrošači da nije bilo odredbe o valutnom riziku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ti su potrošači podnijeli žalbu protiv odluke donesene u žalbenom postupku Kúriji (Vrhovni sud, Mađarska), sudu koji je uputio zahtjev. U tom kontekstu zahtijevaju da se, među ostalim, donese odluka kojom se odbija prvotna tužba koju je podnijelo društvo AxFina, tvrdeći u tu svrhu da je isključenje rješenja kojim se ponovno uspostavlja situacija u kojoj bi bili da nije postojala odredba o valutnom riziku protivno pravu Unije i da, osim toga, sud nije ovlašten izmijeniti sadržaj te nepoštene odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev ističe da stoga mora odlučiti kako postupiti s ugovorom o leasingu izraženim u stranoj valuti kada se zbog nedostatne informiranosti potrošača o prirodi valutnog rizika utvrdi nepoštenost odredbe ugovora na temelju koje taj potrošač u cijelosti snosi taj rizik i kada bi uklanjanje te odredbe, kojom se definira glavni predmet navedenog ugovora, dovelo do nevaljanosti ugovora u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev objašnjava, kao prvo, da su u mađarskom pravu pravne posljedice nevaljanosti ugovora u cijelosti uređene člankom 237. stavcima 1. i 2. starog Građanskog zakonika. Na temelju te odredbe, glavne pravne posljedice nevaljanosti „istog ranga” su ponovna uspostava prvotnog stanja ili, ako se razlog nevaljanosti može ukloniti, proglašenje ugovora važećim s učincima ex tunc, pri čemu se ta valjanost može proglasiti, među ostalim, ako nije moguće ponovno uspostaviti stanje koje je prethodilo sklapanju tog ugovora. Ako ni takvo proglašenje ugovora važećim nije moguće, sud pred kojim se vodi postupak održava ugovor na snazi do donošenja odluke i prema potrebi nalaže novčanu naknadu u vrijednosti činidbe za koju nije dobivena protučinidba.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, kad je riječ o ugovorima koji ulaze u područje primjene zakona DH1 i DH2, kao što je ugovor o leasingu o kojem je riječ u glavnom postupku, člankom 37. stavkom 1. Zakona DH2 nalaže se da su posljedice nevaljanosti takvog ugovora proglašenje ugovora valjanim ili proglašenje da ugovor proizvodi učinke dok se ne donese odluka o nevaljanosti, čime se isključuje ponovna uspostava prvotnog stanja. Isto tako, s obzirom na narav ugovorâ o kreditu i ugovorâ o leasingu, u mađarskoj pravnoj teoriji i sudskoj praksi smatra se da u slučaju nevaljanosti takvih ugovorâ nije moguće provesti ponovnu uspostavu prvotnog stanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev smatra da – iako se Sud u više navrata, a osobito u presudama od 27. travnja 2023., AxFina Hungary (C‑705/21, EU:C:2023:352) i od 15. lipnja 2023., Bank M. (Posljedice poništenja ugovora) (C‑520/21, EU:C:2023:478), izjasnio o pravnim posljedicama nepoštenosti odredbe čije uklanjanje dovodi do nevaljanosti predmetnog ugovora s obzirom na Direktivu 93/13 – sudska praksa koja proizlazi iz tih presuda ne odnosi se na sva pitanja tumačenja koja su relevantna u odnosu na mađarske propise i praksu te se ne može u svim slučajevima uskladiti s njima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju primjenom zakona DH1 i DH2 vrijednost usluge koju treba pružiti na temelju ugovora o leasingu o kojem je riječ u glavnom postupku uvijek se može izračunati u švicarskim francima ili mađarskim forintama, čak i ako je odredba o valutnom riziku „bespredmetna”, što će omogućiti da ugovor nastavi proizvoditi svoje učinke. Općenitije, u mađarskom pravu nevaljanost ugovora ne dovodi nužno do njegove ništetnosti, tako da je logički netočan zaključak da je jedina moguća pravna posljedica takve ništetnosti „restitutio in integrum”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev u tom kontekstu naglašava da se Direktivom 93/13, kojom je provedeno samo minimalno usklađivanje u tom području, ne uređuje pitanje koje se pravne posljedice nameću u slučaju nevaljanosti ugovora. Stoga je utvrđivanje tih posljedica obuhvaćeno postupovnom autonomijom država članica, pod uvjetom da nacionalni sud osigura da se potrošač u konačnici nalazi u situaciji u kojoj bi se nalazio da ugovorna odredba koja je ocijenjena nepoštenom nikad nije postojala.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se sud koji je uputio zahtjev pita treba li smatrati da ugovor, u smislu članka 6. stavka 1. Direktive 93/13, „može i dalje važiti” bez nepoštenih odredaba ako ga, u slučaju da je taj ugovor nevaljan u cijelosti nakon što je uklonjena jedna od njegovih odredaba koja je ocijenjena nepoštenom, nacionalni sud može u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom retroaktivno proglasiti važećim od datuma njegova sklapanja, na način da nepoštena odredba koju sadržava ne podrazumijeva nikakvu obvezu za potrošača o kojem je riječ, dok ostale odredbe istog ugovora, koje nisu nepoštene, i dalje jednako obvezuju stranke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Takvo rješenje ne bi podrazumijevalo izmjenu ugovora koja je zabranjena prema sudskoj praksi, s obzirom na to da bi odredba o valutnom riziku bila uklonjena i da bi ugovor o leasingu o kojem je riječ u glavnom postupku mogao i dalje važiti bez te odredbe. Ne mijenja se ni narav tog ugovora jer obračun koji se temelji na stranoj valuti u kojoj je kredit izražen i dalje postoji jer sada ta kreditna institucija snosi valutni rizik.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, odvraćajući učinak povezan sa samim uklanjanjem nepoštene odredbe bio bi osiguran, uz poštovanje načela proporcionalnosti sankcija, odnosno taj se kredit održava po kamatnoj stopi koja je prilagođena ugovorenoj stranoj valuti i koja je povoljna za dotičnog potrošača, ali to se ne nadoknađuje „naknadom” za valutni rizik koji snosi taj potrošač, pri čemu bi kreditna institucija tada bila dužna navedenom potrošaču vratiti iznose koje je primila na temelju odredbe o valutnom riziku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ako tumačenje koje predlaže sud koji je uputio zahtjev nije u skladu s pravom Unije, taj sud traži od Suda da mu pruži smjernice u vezi s pravnim posljedicama koje bi mogao izravno izvesti iz tog prava u slučaju nevaljanog ugovora, s obzirom na to da u tom slučaju taj sud smatra da može tumačiti svoje nacionalno pravo contra legem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev navodi da je ugovor o leasingu o kojem je riječ u glavnom postupku također obuhvaćen područjem primjene Zakona DH7. U skladu s tim zakonom, tražbine koje proizlaze iz tog ugovora trebale bi ubuduće biti konvertirane u tražbine izražene u mađarskim forintama po deviznom tečaju koji je Mađarska narodna banka utvrdila 19. kolovoza 2015. za ugovorenu stranu valutu. U tom pogledu, iz pravilâ i obrazloženja Zakona DH7 ne proizlazi da je njegov cilj otkloniti bilo kakvu nevaljanost, s obzirom na to da je zakonodavac, naprotiv, želio općenito osloboditi dotične potrošače obveze da ubuduće snose valutni rizik u brojnim valjanim ugovorima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, taj je sud sklon stajalištu da, iako ugovorne odredbe koje se temelje na obvezujućim zakonskim odredbama, poput onih predviđenih Zakonom DH7, ne podliježu odredbama Direktive 93/13, taj zakon je ipak protivan toj direktivi jer dotični potrošač snosi određeni dio valutnog rizika, iako bi trebao biti u potpunosti oslobođen tog rizika, zbog čega se navedeni zakon treba izuzeti iz primjene.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Kúria (Vrhovni sud) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-86" title="page-3">
      „1. Je li pravilno izraz ‚[ugovor] može i dalje važiti bez tih nepoštenih odredaba’ iz članka 6. stavka 1. Direktive [93/13] tumačiti na način da potrošački ugovor izražen u stranoj valuti može i dalje važiti bez ugovorne odredbe koja je obuhvaćena glavnim predmetom ugovora i kojom se na potrošača neograničeno stavlja valutni rizik, s obzirom na to da je u pravu dotične države članice obavezujućim [zakonskim] odredbama uređen mehanizam konverzije valute?
    </p>
    <p class="C10Marge1" id="para-87" title="page-3">
      Je li u skladu s člankom 1. stavkom 2., člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. Direktive 93/13 sudska praksa države članice (koja se temelji na tumačenju prava države članice s obzirom na Direktivu i kojom se poštuju načela tumačenja Suda Europske unije) u skladu s kojom se, uzimajući u obzir načelo stjecanja bez osnove,
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-88" title="page-3">
      (a) nalaže povrat potrošaču (ili poravnanje računa u njegovu korist) iznosa koje je vjerovnik naplatio na temelju odredbe koja je proglašena nepoštenom, ali se navedeni nalog ne izdaje u okviru restitutio in integrum jer se posebnom odredbom nacionalnog prava isključuje ta moguća pravna posljedica nevaljanosti niti se pravila o stjecanju bez osnove primjenjuju samostalno jer se nacionalnim pravom ne predviđa takva pravna posljedica u slučaju nevaljanosti ugovora, nego se potrošača oslobađa osobito štetnih posljedica te se istodobno ponovno uspostavlja ugovorna ravnoteža između ugovornih strana primjenom glavne pravne posljedice koja se predviđa u pravu države članice u pogledu ništetnosti, a to je proglašenje ugovora važećim, tako da se nepoštenim odredbama potrošaču ne nalaže nikakva obveza, ali su ostali elementi (koji nisu nepošteni) ugovora (uključujući ugovorne kamate i druge troškove) i dalje obvezujući za strane u istim uvjetima [;]
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-89" title="page-3">
      (b) ako proglašenje ugovora važećim nije moguće, utvrđuju pravne posljedice nevaljanosti na način da se u svrhu poravnanja računa ugovor zadrži na snazi do donošenja presude, pri čemu se poravnanje računa između strana izvršava uz primjenu načela stjecanja bez osnove?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-90" title="page-3">
      2. Može li se prilikom utvrđivanja pravnih posljedica ugovora koji je nevaljan zbog prethodno navedenih razloga izuzeti iz primjene zakonska odredba države članice koja je naknadno stupila na snagu i kojom je tada uvedena obvezna konverzija u mađarske forinte, s obzirom na to da se tom odredbom, kao rezultat utvrđivanja tečaja, određeni dio valutnog rizika stavlja na potrošača, koji bi zbog nepoštene ugovorne odredbe trebao biti u potpunosti oslobođen tog valutnog rizika?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-91" title="page-3">
      3. Ako se, u skladu s pravom Unije, pravne posljedice nevaljanosti ne mogu utvrditi ni proglašenjem ugovora važećim ni njegovim održavanjem na snazi, koje pravne posljedice, s njihovom odgovarajućom osnovom u pravnoj teoriji, ipak treba utvrditi contra legem, neovisno o propisu države članice koji se odnosi na pravne posljedice i isključivo je utemeljen na pravu Unije, uzimajući u obzir činjenicu da se Direktivom 93/13 ne uređuju pravne posljedice nevaljanosti?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O prethodnim pitanjima</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo i treće pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo i treće pitanje odnose se na okvir postavljen člankom 1. stavkom 2., člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. Direktive 93/13, prema kojem treba ocijeniti mogućnost održavanja na snazi ugovora o leasingu izraženog u stranoj valuti iz kojeg je uklonjena nepoštena odredba kojom se na potrošača o kojem je riječ u cijelosti stavlja valutni rizik povezan s tom valutom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da se pitanja odnose na ugovor koji sadržava odredbu koja je proglašena nepoštenom na temelju članka 6. stavka 1. Direktive 93/13, uvodno valja pojasniti da se njima nužno pretpostavlja da je ta odredba obuhvaćena područjem primjene te direktive te da nije izuzeta na temelju članka 1. stavka 2., kojim se među ostalim isključuju ugovorne odredbe koje se temelje na obavezujućim zakonskim ili regulatornim odredbama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu, iako se sud koji je uputio zahtjev u okviru svojeg prvog pitanja poziva na „mehanizam konverzije valuta predviđen obavezujućim [zakonskim] odredbama”, ništa u spisu kojim Sud raspolaže ne upućuje na to da se navedena odredba, koja se odnosi na valutni rizik kao takav, a ne na načine konverzije valuta, temelji na sadržaju takvih zakonskih odredbi, pri čemu taj sud ne iznosi razloge zbog kojih je ipak potrebno da Sud pruži tumačenje članka 1. stavka 2. Direktive 93/13.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima treba smatrati da svojim prvim i trećim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 6. stavak 1. Direktive 93/13, u vezi s njezinim člankom 7. stavkom 1., tumačiti na način da ugovor o leasingu izražen u stranoj valuti, koji je postao nevaljan nakon što je uklonjena nepoštena odredba kojom se na dotičnog potrošača stavlja valutni rizik povezan s tom stranom valutom, može „i dalje važiti bez nepoštenih odredaba” u smislu prve od tih odredbi ako je taj ugovor obuhvaćen nacionalnim zakonodavstvom kojim se kao pravna posljedica nevaljanosti takvih ugovora propisuje da je potrošač potpuno oslobođen štetnih učinaka jedine nepoštene odredbe, uz očuvanje valjanosti i obvezujućeg karaktera drugih elemenata dotičnog ugovora. U slučaju niječnog odgovora, taj sud usto želi pojašnjenje o posljedicama koje proizlaze iz nevaljanosti tog ugovora, pri čemu taj sud smatra da bi u tom slučaju bio prisiljen tumačiti svoje nacionalno pravo contra legem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mogućnost da ugovor nastavi važiti bez nepoštenih odredaba</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, s obzirom na slabiji položaj potrošača u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga, prvi dio rečenice stavka 1. članka 6. te direktive predviđa da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača. To je obvezujuća odredba kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza suugovaratelja stvarnom ravnotežom koja će između njih ponovno uspostaviti jednakost (presuda od 9. travnja 2024., Profi Credit Polska (Ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom odlukom), C‑582/21, EU:C:2024:282, t. 72. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, s obzirom na narav i važnost javnog interesa koji predstavlja zaštita potrošača, Direktivom 93/13 nalaže se državama članicama, kao što to proizlazi iz njezina članka 7. stavka 1., u vezi s njezinom dvadeset četvrtom uvodnom izjavom, da osiguraju primjerena i djelotvorna sredstva „za sprečavanje stalnoga korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koje prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima” (presuda od 9. travnja 2024., Profi Credit Polska (Ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom odlukom), C‑582/21, EU:C:2024:282, t. 73. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Da bi se to postiglo, nacionalni sudovi dužni su izuzeti iz primjene nepoštene ugovorne odredbe kako one ne bi imale obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tomu protivi (presuda od 9. srpnja 2020., Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C‑698/18 i C‑699/18, EU:C:2020:537, t. 53. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da za ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Prema tome, sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo (presuda od 15. lipnja 2023., Bank M. (Posljedice poništenja ugovora), C‑520/21, EU:C:2023:478, t. 57. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosâ za koje se ispostavilo da su neosnovani ima, u načelu, odgovarajući restitucijski učinak u odnosu na te iznose, s obzirom na to da bi nepostojanje takvog učinka moglo dovesti u pitanje odvraćajući učinak koji se člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13, u vezi s njezinim člankom 7. stavkom 1., želi pridati utvrđenju nepoštenosti odredaba ugovorâ koje je prodavatelj robe odnosno pružatelj usluge sklopio s potrošačima (presuda od 15. lipnja 2023., Bank M. (Posljedice poništenja ugovora), C‑520/21, EU:C:2023:478, t. 58. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, iako se člankom 6. stavkom 1. prvim dijelom rečenice navedene direktive pojašnjava da države članice utvrđuju da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače „kako je predviđeno nacionalnim pravom”, uređenje zaštite zajamčene potrošačima istom direktivom u nacionalnom pravu ne može izmijeniti opseg, a time ni sadržaj te zaštite (presuda od 12. prosinca 2024., Kutxabank, C‑300/23, EU:C:2024:1026, t. 160. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, iako je zadaća država članica u svojem nacionalnom pravu definirati uvjete pod kojima se utvrđuje nepoštenost odredbe ugovora te pod kojima se proizvode konkretni pravni učinci tog utvrđenja, ono i dalje mora omogućavati ponovno uspostavljanje činjenične i pravne situacije u kojoj bi potrošač bio da te nepoštene ugovorne odredbe nije ni bilo, među ostalim, uspostavljanjem prava na povrat koristi koje je prodavatelj robe odnosno pružatelj usluge neosnovano stekao na potrošačevu štetu na temelju navedene nepoštene ugovorne odredbe (presuda od 25. travnja 2024., Caixabank (Zastarni rok), C‑484/21, EU:C:2024:360, t. 20. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, iz objašnjenja koja je pružio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da, kad je riječ o ugovorima o leasingu izraženima u stranoj valuti koji sadržavaju nepoštenu odredbu o valutnom riziku i koji su postali nevaljani nakon uklanjanja te odredbe, kao što je ugovor o kojem je riječ u glavnom postupku, mađarsko pravo predviđa rješenje prema kojem se „proglašava valjanost” ili „proglašava da ugovor proizvodi učinke do dana donošenja odluke [o nevaljanosti]”, u skladu s tekstom članka 37. stavka 1. Zakona DH2. U tom kontekstu, člankom 3. Zakona DH1 predviđa se mehanizam konverzije valuta koji jamči da se, nakon uklanjanja nepoštene odredbe o valutnom riziku, još uvijek može izračunati vrijednost činidbi koje treba pružiti na temelju dotičnog ugovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to taj sud navodi, on polazi od pretpostavke prema kojoj se takvim rješenjem poštuju zahtjevi iz članka 6. stavka 1. prvog dijela rečenice Direktive 93/13, kako su protumačeni u sudskoj praksi navedenoj u točkama 42. do 48. ove presude, jer to rješenje istodobno omogućuje da se dotični potrošači potpuno oslobode nepoštene odredbe o valutnom riziku koja se nalazi u ugovoru koji su sklopili, pri čemu se održavaju na snazi sve druge odredbe ugovora, te osigurava odvraćajući učinak povezan s uklanjanjem te nepoštene odredbe. Naime, nakon provedbe navedenog rješenja, dotična kreditna institucija snosi financijske posljedice uzrokovane navedenom nepoštenom odredbom, a ne potrošači, iako se oni i dalje koriste povoljnijom kamatnom stopom povezanom sa stranom valutom koja je utvrđena u navedenom ugovoru a da pritom nije potrebno izmijeniti tu odredbu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Spis kojim Sud raspolaže ne sadržava elemente koji mogu dovesti u sumnju da se takvim ishodom u načelu može osigurati to da se tim potrošačima vrate iznosi koje je kreditna institucija neosnovano stekla na temelju nepoštene odredbe, u skladu s tom odredbom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13 u drugom dijelu njegove rečenice određuje se da, nakon što se izuzmu iz primjene njegove nepoštene odredbe, dotični ugovor „i dalje obvezuje stranke na temelju tih odredaba ako može i dalje važiti bez tih nepoštenih odredaba.”</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, točno je da se samim člankom 6. stavkom 1. drugim dijelom rečenice Direktive 93/13 ne utvrđuju kriteriji koji uređuju mogućnost da ugovor „može i dalje važiti bez nepoštenih odredaba”, u smislu te odredbe, već se nacionalnom pravnom poretku prepušta njihovo utvrđivanje u skladu s pravom Unije. Stoga u konkretnoj situaciji mogućnost održavanja na snazi ugovora čije su određene odredbe poništene u načelu treba ispitivati s obzirom na kriterije predviđene nacionalnim pravom (presuda od 3. listopada 2019., Dziubak, C‑260/18, EU:C:2019:819, t. 40.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, cilj je članka 6. stavka 1. Direktive 93/13 ponovna uspostava ravnoteže između strana, uz načelno održavanje valjanosti ugovora kao cjeline, a ne utvrđenje nevaljanim svih ugovorâ koji sadržavaju nepoštene odredbe (presuda od 14. ožujka 2019., Dunai, C‑118/17, EU:C:2019:207, t. 40. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ipak, margina prosudbe kojom raspolažu države članice pri utvrđivanju kriterija kojima se uređuje mogućnost da ugovor opstane bez njegovih nepoštenih odredaba ima ograničenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako, s jedne strane, iz teksta članka 6. stavka 1. drugog dijela rečenice Direktive 93/13 proizlazi da dotični ugovor u načelu mora i dalje važiti bez ikakve izmjene osim one koja proizlazi iz uklanjanja njegovih nepoštenih odredbi ako je, u skladu s pravilima nacionalnog prava, takav kontinuitet ugovora pravno moguć, pri čemu su nacionalni sudovi stoga dužni samo izuzeti iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kako ona ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača o kojem je riječ, a da pritom nisu ovlašteni izmijeniti njezin sadržaj (vidjeti u tom smislu presudu od 14. lipnja 2012., Banco Español de Crédito, C‑618/10, EU:C:2012:349, t. 65.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu Sud je presudio da, kada bi nacionalni sud mogao izmijeniti sadržaj nepoštenih odredbi u takvom ugovoru, ta bi mogućnost mogla naštetiti ostvarenju dugoročnog cilja postavljenog člankom 7. Direktive 93/13. Naime, takva mogućnost pospješila bi gubitak odvraćajućeg učinka prema poslovnim subjektima do kojeg inače dolazi jednostavnim izuzimanjem nepoštenih odredbi iz primjene u odnosu na potrošača, s obzirom na to da bi poslovni subjekti i dalje bili u iskušenju da koriste takve odredbe znajući da bi nacionalni sud, čak i kada bi ih morao proglasiti ništetnima, mogao nadopuniti ugovor koliko je potrebno da se zaštiti interes tih poslovnih subjekata (presuda od 26. ožujka 2019., Abanca Corporación Bancaria i Bankia, C‑70/17 i C‑179/17, EU:C:2019:250, t. 54. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, pod uvjetom da je ispunjen uvjet iz točke 56. ove presude, mogućnost da se dotični ugovor održi na snazi ako je, u skladu s odredbama nacionalnog prava, takav kontinuitet ugovora bez nepoštenih odredbi pravno moguć, valja provjeriti na temelju objektivnog pristupa (presuda od 23. studenoga 2023., Provident Polska, C‑321/22, EU:C:2023:911, t. 81. i navedena sudska praksa). Stoga se situacija jedne od ugovornih strana ne može smatrati odlučujućim kriterijem kojim se uređuje buduća sudbina ugovora (presuda od 15. ožujka 2012., Pereničová i Perenič, C‑453/10, EU:C:2012:144, t. 32.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako se postavlja pitanje je li rješenje iz točaka 49. i 50. ove presude u skladu s člankom 6. stavkom 1. drugim dijelom rečenice te direktive, kako je protumačen u sudskoj praksi navedenoj u točkama 53. do 58. te presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev sklon je smatrati da jest tako jer je u ovom slučaju nepoštena odredba o valutnom riziku, prema njegovu mišljenju, jednostavno uklonjena iz ugovora o leasingu o kojem je riječ u glavnom postupku pa ta odredba više ne podrazumijeva nikakvu obvezu za dva potrošača. Taj bi ugovor stoga mogao „i dalje važiti bez nepoštenih odredaba”, u smislu članka 6. stavka 1. drugog dijela rečenice Direktive 93/13, zbog mehanizma konverzije predviđenog u zakonima DH1 i DH2 te „i dalje obvez[ivati] stranke” u smislu te odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, takvo uređenje nacionalnog prava ne može kao takvo biti dovoljno kako bi se moglo smatrati da ugovor može „i dalje važiti bez nepoštenih odredaba” u smislu članka 6. stavka 1. drugog dijela rečenice Direktive 93/13.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, u tu svrhu valja utvrditi da je takvo održavanje dotičnog ugovora na snazi pravno moguće i da ne podrazumijeva nikakvu drugu izmjenu osim one koja proizlazi iz uklanjanja tih odredbi, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točkama 56. i 58. ove presude, jer u suprotnome održavanje na snazi tog ugovora bilo bi protivno toj odredbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">No kada je, kao u ovom slučaju, sud koji je uputio zahtjev već utvrdio da odredba o valutnom riziku određuje glavni predmet ugovora o kojem je riječ u glavnom postupku i da bi njezino uklanjanje dovelo do nevaljanosti tog ugovora, održavanje valjanosti ugovora se ne čini pravno mogućim, što je ipak na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni (vidjeti u tom smislu presude od 5. lipnja 2019., GT, C‑38/17, EU:C:2019:461, t. 43. i od 14. ožujka 2019., Dunai, C‑118/17, EU:C:2019:207, t. 52.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, Sud je presudio da nacionalni sud ne može otkloniti nevaljanost ugovora, koja proizlazi iz nepoštenosti njegove odredbe, tako da taj ugovor proglasi valjanim i istodobno izmijeni valutu u kojoj je on ugovoren. Takva intervencija suda u konačnici bi dovela do izmjene sadržaja te odredbe (presuda od 27. travnja 2023., AxFina Hungary, C‑705/21, EU:C:2023:352, t. 41.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, suprotno onomu što predlaže sud koji je uputio zahtjev, ta ocjena nije dovedena u pitanje dodatnim pojašnjenjima, kako su sažeta u točkama 49. i 50. ove presude, koja je dostavio u odnosu na „izjavu o valjanosti”, kako ju namjerava provesti i za koju navodi da može, prema potrebi, zamijeniti „izjavu prema kojoj ugovor proizvodi učinke do dana donošenja odluke [o nevaljanosti]”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, prema tim dodatnim pojašnjenjima, budući da takvo rješenje u konačnici ima za posljedicu to da će valutni rizik i njegove financijske posljedice, koje su prvotno snosili dotični potrošači na temelju odredbe o valutnom riziku, sada snositi kreditna institucija, valja utvrditi da to nužno podrazumijeva izmjenu te odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da se ne može smatrati da dotični ugovor može „i dalje važiti bez tih nepoštenih odredaba” u smislu članka 6. stavka 1. drugog dijela rečenice Direktive 93/13.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točno je da je Sud presudio da se članku 6. stavku 1. Direktive 93/13 u takvoj situaciji ne protivi to da nacionalni sud, u skladu s načelom ugovornog prava, ukloni nepoštenu odredbu u ugovoru zamjenjujući je dispozitivnom odredbom nacionalnog prava ili odredbom primjenjivom u slučaju sporazuma stranaka tog ugovora, u situacijama u kojima bi nacionalni sud zbog utvrđivanja ništetnosti nepoštene odredbe morao ugovor u cijelosti utvrditi ništetnim, izlažući time potrošača osobito nepovoljnim posljedicama, na način da ga se time kažnjava (vidjeti u tom smislu presudu od 26. ožujka 2019., Abanca Corporación Bancaria i Bankia, C‑70/17 i C‑179/17, EU:C:2019:250, t. 56., 59. i 64. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja naglasiti da je za potrebe ocjene posljedica na situaciju potrošača koje su uzrokovane utvrđenjem ništetnosti ugovora u cijelosti, kako su navedene u toj sudskoj praksi, odlučujuća volja koju je taj potrošač izrazio u tom pogledu (presuda od 8. rujna 2022., D. B. P. i dr. (Hipotekarni krediti u stranoj valuti), C‑80/21 do C‑82/21, EU:C:2022:646, t. 74. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u ovom slučaju, čak i neovisno o tome postoji li dispozitivna odredba mađarskog prava ili odredba primjenjiva u slučaju sporazuma stranaka dotičnog ugovora, u smislu navedene sudske prakse, dva su potrošača jasno izrazila, pred sudom koji je uputio zahtjev i u svojim pisanim očitovanjima podnesenima Sudu, svoju želju da se ugovor o leasingu o kojem je riječ u glavnom postupku poništi u cijelosti. U tim okolnostima, uvjet prema kojem bi utvrđenje ništetnosti ugovora u cijelosti predmetne potrošače izložilo posebno nepovoljnim posljedicama, koji se zahtijeva kako bi nacionalni sud bio ovlašten ništetnu nepoštenu odredbu zamijeniti dispozitivnom odredbom nacionalnog prava ili odredbom primjenjivom u slučaju sporazuma stranaka tog ugovora, u ovom slučaju nije ispunjen (vidjeti u tom smislu presudu od 8. rujna 2022., D. B. P. i dr. (Hipotekarni krediti u stranoj valuti), C‑80/21 do C‑82/21, EU:C:2022:646, t. 78.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Sud je presudio da se člankom 7. stavkom 1. Direktive 93/13 ne sprečava države članice da zakonom spriječe stalno korištenje nepoštenih odredaba u ugovorima koje trgovci sklapaju s potrošačima, pritom održavajući valjanost tih ugovora, pod uvjetom da nacionalni zakonodavac u tom kontekstu poštuje zahtjeve iz članka 6. stavka 1. te direktive (vidjeti u tom smislu presude od 14. ožujka 2019., Dunai, C‑118/17, EU:C:2019:207, t. 40. i 42. i od 29. travnja 2021., Bank BPH, C‑19/20, EU:C:2021:341, t. 77. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, ne čini se da iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da u ovom slučaju postoji takvo zakonodavstvo o odredbi o valutnom riziku, s obzirom na to da sud koji je uputio zahtjev u tom kontekstu upućuje samo na nacionalne zakone koji se odnose na odredbe o tečajnoj razlici i imaju za cilj „osloboditi potrošače da ubuduće snose valutni rizik u brojnim valjanim ugovorima”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, Sud je presudio da postojanje zakonodavstva kojim se nastoje riješiti problemi vezani uz odredbe o tečajnoj razlici nema utjecaja na nadzor koji se, s obzirom na Direktivu 93/13, treba provesti nad drugim odredbama predmetnih ugovora, poput onih o valutnom riziku (vidjeti u tom smislu presude od 14. ožujka 2019., Dunai, C‑118/17, EU:C:2019:207, t. 46. i od 2. rujna 2021., OTP Jelzálogbank i dr., C‑932/19, EU:C:2021:673, t. 45.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Posljedice koje proizlaze iz nemogućnosti da ugovor opstane bez nepoštenih odredaba</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o posljedicama koje valja izvesti iz utvrđenja prema kojem se ugovor koji sadržava nepoštenu odredbu bez nje ne može održati na snazi, u smislu članka 6. stavka 1. drugog dijela rečenice Direktive 93/13, valja podsjetiti na to da je točno da Direktiva 93/13 ne uređuje izričito posljedice nevaljanosti ugovora sklopljenog između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača nakon uklanjanja nepoštenih odredaba koje taj ugovor sadržava. Stoga je na državama članicama da odrede posljedice takvog utvrđenja, pri čemu pravila koja one utvrde u tom pogledu moraju biti u skladu s pravom Unije, a osobito sa zadanim ciljevima te direktive (presuda od 15. lipnja 2023., Bank M. (Posljedice poništenja ugovora), C‑520/21, EU:C:2023:478, t. 64.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u tom kontekstu Sud je također podsjetio na odvraćajući učinak koji se treba ostvariti samom neprimjenom nepoštenih odredbi u odnosu na potrošača, pri čemu ta neprimjena mora dovesti do prava tog potrošača na povrat koristi koje je prodavatelj robe ili pružatelj usluga o kojem je riječ neosnovano stekao na temelju takvih odredbi. Tako je Sud presudio da, s obzirom na to da nepostojanje takvog restitucijskog učinka može dovesti u pitanje odvraćajući učinak, sličan restitucijski učinak valja priznati kada nepoštenost odredbi ugovora sklopljenog između potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge dovodi do nevaljanosti tog ugovora u cijelosti, a ne samo do ništetnosti tih odredbi (presuda od 15. lipnja 2023., Bank M. (Posljedice poništenja ugovora), C‑520/21, EU:C:2023:478, t. 65. i 66.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da usklađenost nacionalnih pravila, kojima se uređuju praktične posljedice ništetnosti ugovora o hipotekarnom kreditu zbog postojanja nepoštenih odredbi, s pravom Unije ovisi o pitanju omogućuje li se tim pravilima, s jedne strane, ponovno uspostavljanje činjenične i pravne situacije u kojoj bi se dotični potrošač nalazio da nije sklopljen ugovor i, s druge strane, da ona ne ugrožavaju odvraćajući učinak koji se nastoji postići Direktivom 93/13 (presuda od 15. lipnja 2023., Bank M. (Posljedice poništenja ugovora), C‑520/21, EU:C:2023:478, t. 68.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svrhu provedbe takve pravne i činjenične ponovne uspostave kad je riječ o ugovoru o leasingu kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, s jedne strane, potrošači moraju imati pravo barem na povrat plaćenih mjesečnih obroka i troškova plaćenih na ime ispunjenja tog ugovora te plaćanje zateznih kamata po zakonskoj stopi računajući od poziva na plaćanje (vidjeti u tom smislu u pogledu ugovora o hipotekarnom kreditu presudu od 15. lipnja 2023., Bank M. (Posljedice poništenja ugovora), C‑520/21, EU:C:2023:478, t. 74.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga u ovom slučaju nije dovoljno da se dvama potrošačima samo vrate iznosi koje je dotična kreditna institucija primila na temelju odredbe o valutnom riziku, kao što to predlaže sud koji je uputio zahtjev, nego potrošači moraju imati pravo na povrat svih mjesečnih obroka i troškova plaćenih na ime ugovora o leasingu o kojem je riječ u glavnom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">[Kako je ispravljeno rješenjem od 8. srpnja 2025.] Što se tiče, s druge strane, prodavatelja robe ili pružatelja usluga o kojem je riječ, odnosno u ovom slučaju kreditne institucije, njoj se ne može dati pravo da od potrošača zahtijeva naknadu koja nadilazi povrat predmeta koji im je stavljen na raspolaganje na ime izvršenja ugovora o leasingu ili povrat odgovarajuće vrijednosti kao i, ovisno o slučaju, plaćanja zateznih kamata. Naime, davanje toj kreditnoj instituciji takvog prava i, stoga, prava na naknadu od potrošača za korištenje predmeta pridonijelo bi gubitku odvraćajućeg učinka koji poništenje tog ugovora ima u odnosu na prodavatelje robe ili pružatelje usluga (vidjeti u tom smislu u pogledu ugovora o hipotekarnom kreditu presudu od 15. lipnja 2023., Bank M. (Posljedice poništenja ugovora), C‑520/21, EU:C:2023:478, t. 76. i 78.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To tumačenje nije dovedeno u pitanje potrebom, koju navodi sud koji je uputio zahtjev, da se osigura da je „izrečena kazna […] proporcionalna”. Naime, s jedne strane, Sud je presudio da poništenje ugovora za koji je utvrđena nepoštenost jedne od odredaba ne predstavlja sankciju predviđenu Direktivom 93/13 (rješenje od 30. svibnja 2024., Deutsche Bank Polska, C‑325/23, EU:C:2024:453, t. 74. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, cilj ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi potrošač bio da nije postojala nepoštena odredba ugovora koji je sklopio mora se postići uz poštovanje načela proporcionalnosti. Tom se načelu može protiviti to da se ugovor poništi u cijelosti samo ako određivanje posljedica prema objektivnom pristupu koje, u skladu s nacionalnim pravom, proizlaze iz utvrđenja nepoštenosti odredbe u odnosu na održavanje ugovora u kojem se ona nalazi na snazi, nacionalnom sudu ostavlja određenu marginu procjene ili tumačenja (vidjeti u tom smislu presudu od 23. studenoga 2023., Provident Polska, C‑321/22, EU:C:2023:911, t. 85. i 86.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku isključuje se postojanje takve margine, kao što to proizlazi iz točke 67. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ako sud koji je uputio zahtjev smatra da na temelju svojeg nacionalnog prava ne može ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se dotični potrošači nalazili da nije sklopljen ugovor, osim ako bi to zahtijevalo tumačenje contra legem, valja podsjetiti na to da nacionalni sud mora poduzeti sve što je potrebno za provedbu tog tumačenja prava kada je u sudskoj praksi Suda dan jasan odgovor na pitanje o tumačenju prava Unije (presuda od 10. ožujka 2022., Grossmania, C‑177/20, EU:C:2022:175, t. 42.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, kad je riječ o odredbama direktive, točno je da one ne mogu kao takve stvarati obveze za pojedinca te se stoga protiv njega nije moguće pozvati na njih kao takve pred nacionalnim sudom (presuda od 18. siječnja 2022., Thelen Technopark Berlin, C‑261/20, EU:C:2022:33, t. 32. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, načelo usklađenog tumačenja nacionalnog prava svojstveno je sustavu Ugovorâ jer omogućuje nacionalnim sudovima da osiguraju, u okviru svojih nadležnosti, potpunu učinkovitost prava Unije prilikom rješavanja sporova koji se pred njima vode (presuda od 9. travnja 2024., Profi Credit Polska (Ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom odlukom), C‑582/21, EU:C:2024:282, t. 61.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu Sud je u više navrata utvrdio da je nacionalni sud koji postupa u sporu koji se vodi isključivo između pojedinaca, kada primjenjuje odredbe unutarnjeg prava usvojene u cilju prenošenja obveza predviđenih direktivom, dužan uzeti u obzir sveukupnost pravila nacionalnog prava i tumačiti ih, u najvećoj mogućoj mjeri, u svjetlu teksta kao i cilja te direktive radi postizanja rješenja usklađenog s njezinim ciljem (presuda od 18. siječnja 2022., Thelen Technopark Berlin, C‑261/20, EU:C:2022:33, t. 27. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točno je da načelo usklađenog tumačenja nacionalnog prava ima određene granice. Tako je obveza nacionalnog suda da se pozove na sadržaj direktive prilikom tumačenja i primjene relevantnih pravila unutarnjeg prava ograničena općim načelima prava i ne može služiti kao temelj contra legem tumačenja nacionalnog prava (presuda od 30. travnja 2014., Kásler i Káslerné Rábai, C‑26/13, EU:C:2014:282, t. 65. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, Sud je također presudio da obveza usklađenog tumačenja nalaže nacionalnim sudovima da izmijene, ako je potrebno, ustaljenu sudsku praksu ako se ona temelji na tumačenju njihova nacionalnog prava koje nije u skladu s ciljevima direktive i da izuzmu iz primjene na temelju samostalne ovlasti svako tumačenje koje je izvršio viši sud koje ga na temelju njegova nacionalnog prava obvezuje ako to tumačenje nije u skladu s dotičnom direktivom (vidjeti u tom smislu presudu od 24. lipnja 2019., Popławski, C‑573/17, EU:C:2019:530, t. 78. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, nacionalni sud ne može valjano smatrati da nije u mogućnosti protumačiti nacionalnu odredbu u skladu s pravom Unije samo zbog činjenice da se ta odredba ustaljeno tumačila na način koji nije spojiv s tim pravom (presuda od 24. lipnja 2019., Popławski, C‑573/17, EU:C:2019:530, t. 79. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, ako se takva nemogućnost utvrdi, dva potrošača morat će se, kao stranke koje su oštećene zbog neusklađenosti nacionalnog prava s pravom Unije, moći pozvati na sudsku praksu proizašlu iz presude od 19. studenoga 1991., Francovich i dr. (C‑6/90 i C‑9/90, EU:C:1991:428) kako bi ostvarila, po potrebi, naknadu pretrpljene štete (vidjeti u tom smislu presudu od 18. siječnja 2022., Thelen Technopark Berlin, C‑261/20, EU:C:2022:33, t. 41. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sve prethodno navedeno, na prvo i treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 6. stavak 1. Direktive 93/13, u vezi s njezinim člankom 7. stavkom 1., treba tumačiti na način da se ne može smatrati da ugovor o leasingu izražen u stranoj valuti, koji je postao nevaljan nakon što je isključena nepoštena odredba kojom se na dotičnog potrošača stavlja valutni rizik povezan s tom stranom valutom, može „i dalje važiti bez nepoštenih odredaba” u smislu prvog od tih članaka ako je taj ugovor obuhvaćen nacionalnim zakonodavstvom kojim se kao pravna posljedica nevaljanosti takvih ugovora propisuje da je potrošač potpuno oslobođen štetnih učinaka jedine nepoštene odredbe, uz očuvanje valjanosti i obvezujućeg karaktera drugih elemenata dotičnog ugovora. U takvom slučaju, budući da navedeni ugovor ne može dalje važiti bez navedene odredbe, navedeni članci nalažu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se taj potrošač nalazio da nije bilo tog ugovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti želi doznati dopušta li Direktiva 93/13 nacionalnom sudu da izuzme iz primjene nacionalni propis kojim se predviđa, kad je riječ o ugovorima o leasingu izraženima u stranoj valuti koji su obuhvaćeni područjem primjene te direktive, da se predmetni iznos kredita konvertira u nacionalnu valutu od datuma utvrđenog tim zakonodavstvom, kako bi se potrošače koji su sklopili takve ugovore ubuduće oslobodilo financijskih posljedica povezanih s odredbom o valutnom riziku iz tih ugovora, neovisno o tome jesu li ti ugovori valjani ili ne, kada takav propis dovodi do toga da ti potrošači snose određeni dio valutnog rizika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu dovoljno je istaknuti da, s obzirom na odgovor na prvo i treće pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo pitanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-155" title="page-3">
      Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) odlučuje:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-156" title="page-3">
      Članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, u vezi s njezinim člankom 7. stavkom 1.,
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-157" title="page-3">
      treba tumačiti na način da se:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-158" title="page-3">
      ne može smatrati da ugovor o leasingu izražen u stranoj valuti, koji je postao nevaljan nakon što je isključena nepoštena odredba kojom se na dotičnog potrošača stavlja valutni rizik povezan s tom stranom valutom, može „i dalje važiti bez nepoštenih odredaba” u smislu prvog od tih članaka ako je taj ugovor obuhvaćen nacionalnim zakonodavstvom kojim se kao pravna posljedica nevaljanosti takvih ugovora propisuje da je potrošač potpuno oslobođen štetnih učinaka jedine nepoštene odredbe, uz očuvanje valjanosti i obvezujućeg karaktera drugih elemenata tog ugovora. U takvom slučaju, budući da navedeni ugovor ne može dalje važiti bez navedene odredbe, navedeni članci nalažu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se taj potrošač nalazio da nije bilo tog ugovora.
    </p>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-159" title="page-3">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: mađarski</p>
</body>
</html>
