<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.7-->
  <head>
    <title>2022-04-202204C107202003850-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0385-20-202108612-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="19/10/2021 11:55:50" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="4ULkjyFlxcEA0fk0yNKBEkLu1ONKhJav7i6xOt/zcp3mlp/06YIr1FfMM3Tu9P7/dpunY7lHtsQqmVS1C+Y/WW9YnyxHv02wIVkD191JxzkyPg4jGmS7Ujiz8n+wJXLLz/gOJdIh+lsEvJ1FlLlC5Jrum9L+Triz/5ZJQQtk/9k=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="potkoda" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0385" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2020" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="potkoda" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 28/09/2021 08:45:38" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="5491bcb84dfa438aa226d6688b279a9a" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0385" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId25" style="first"/>
      <div id="rId21" style="even">Mišljenje H. Saugmandsgaarda Øea – Predmet C‑385/20</div>
      <div id="rId22" style="default">Caixabank</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      HENRIKA SAUGMANDSGAARDA ØEA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 6. listopada 2021. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Predmet C‑385/20
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      EL,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      TP
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-8" title="page-1">
      Caixabank SA
    </p>
    <p class="C39Centreespacement" id="para-9" title="page-1">
      (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia n° 49 de Barcelona (Prvostupanjski sud br. 49 u Barceloni, Španjolska))
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-10" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13/EEZ – Ugovor o kreditu – Sudski postupak za utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe – Nalog prodavatelju robe ili pružatelju usluge da snosi troškove – Iznos troškova čiju naknadu potrošač može tražiti – Gornji prag primjenjiv na nagradu za rad odvjetnika prema vrijednosti spora – Postupovna autonomija – Načelo djelotvornosti”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">I.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvod</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovim zahtjevom za prethodnu odluku Juzgado de Primera Instancia n° 49 de Barcelona (Prvostupanjski sud br. 49 u Barceloni, Španjolska) uputio je Sudu dva pitanja o tumačenju Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj je zahtjev podnesen u okviru spora između osoba EL i TP, dvaju potrošača, i društva Caixabank SA, financijske institucije, u vezi s nagradom za rad odvjetnika koju prvi potražuju od drugog u okviru postupka za procjenu troškova. Taj se postupak nastavlja na presudu o meritumu kojom je po tužbi tih potrošača utvrđena nepoštenost ugovornih odredbi u ugovoru o kreditu koji obvezuje stranke, naložen povrat iznosa koje su potrošači neosnovano platili na temelju tih odredbi, te je društvu Caixabank naloženo snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev pita Sud, u biti, nalažu li članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s načelom djelotvornosti državama članicama da u svojem nacionalnom pravu predvide glede građanskih postupaka o nepoštenim odredbama pravo potrošača koji je uspio u postupku da od pružatelja usluge koji nisu uspjeli u postupku u cijelosti dobiju naknadu sudskih troškova koji su nastali potrošačima, uključujući nagradu slobodno ugovorenu s njihovim odvjetnicima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>), pri čemu za te države nije moguće utvrditi određene granice s tim u vezi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom ću mišljenju objasniti da u okviru svoje postupovne autonomije države članice raspolažu širokom marginom prosudbe za izradu pravila o procjeni sudskih troškova koja se primjenjuju na građanske postupke u svezi s nepoštenim odredbama, uključujući, glede nagrade za rad odvjetnika stranke koja je uspjela u postupku, gornji prag prema vrijednosti spora. Prema mojem mišljenju, članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s načelom djelotvornosti zahtijevaju samo da ta pravila omoguće potrošačima da povrate iznos koji je razuman i proporcionalan u odnosi na troškove koji su im objektivno nastali zbog pokretanja takvog spora. Na sudu koji je uputio zahtjev bit će da provjeri, je li to slučaj u glavnom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">II.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Direktiva 93/13</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-20" title="page-4">
      „Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 7. stavkom 1. te direktive:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-22" title="page-4">
      „U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Španjolsko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U španjolskom pravu pravila o troškovima u građanskim postupcima nalaze se u Ley 1/2000 de Enjuiciamiento Civil (Zakon 1/2000 o građanskom postupku) od 7. siječnja 2000. (BOE br. 7 od 8. siječnja 2000., str. 575., u daljnjem tekstu: LEC).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 243. LEC‑a određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-26" title="page-4">
      „1. U svim vrstama postupaka i stupnjevima, troškove procjenjuje tajnik suda koji je odlučivao o postupku ili pravnom sredstvu ili, ovisno o slučaju, tajnik suda zadužen za izvršenje.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-27" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-28" title="page-4">
      Tajnik suda smanjuje iznos nagrade za rad odvjetnika i drugih stručnjaka na koje se ne primjenjuje pristojba ili tarifa ako je zatraženi iznos veći od gornjeg praga na koji se odnosi članak 394. stavak 3. i ako se ne ocijeni da se stranka kojoj je naloženo snošenje troškova upustila u obijesno parničenje.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 251. LEC‑a određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-30" title="page-4">
      „Iznos se utvrđuje ovisno o gospodarskom interesu u sporu, koji se izračunava u skladu sa sljedećim pravilima:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-4">
      1. Ako se traži plaćanje određenog novčanog iznosa, navedeni iznos predstavlja vrijednost spora, a ako iznos nije određen, čak ni približno, smatra se da je vrijednost spora neodređena.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-32" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-33" title="page-4">
      8. U postupcima koji se odnose na postojanje, valjanost ili učinkovitost potraživanja, njegova vrijednost izračunava se u ukupnom iznosu, iako se plaća u obrocima. Taj kriterij procjene primjenjuje se u postupcima čiji je predmet stvaranje, izmjena ili prestanak potraživanja ili nekog osobnog prava, pod uvjetom da se ne primjenjuje drugo pravilo iz tog članka.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 394. LEC‑a predviđeno je:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-5">
      „1. U deklaratornim postupcima troškove u prvom stupnju snosi stranka čiji su svi dijelovi zahtjeva odbijeni, osim ako sud ocijeni, uz uredno obrazloženje, da predmet otvara ozbiljne činjenične ili pravne sumnje.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-36" title="page-5">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-37" title="page-5">
      3. Kad se, u skladu s odredbama stavka 1. ovog članka, stranci koja nije uspjela u postupku naloži snošenje troškova, ta je stranka obvezna platiti, od dijela koji pripada odvjetnicima i drugim stručnjacima na koje se ne primjenjuje pristojba ili tarifa, samo ukupan iznos koji nije veći od jedne trećine iznosa postupka, za svaku stranku koja je dobila takvu odluku. Isključivo u tu svrhu, zahtjevi koji se ne mogu procijeniti procjenjuju se na 18 000 eura, osim ako sud odredi drukčije zbog složenosti predmeta.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-38" title="page-5">
      Odredbe prethodnog stavka ne primjenjuju se ako sud utvrdi obijesno postupanje stranke kojoj je naloženo snošenje troškova.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 411. LEC‑a određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-40" title="page-5">
      „Promjene do kojih dođe nakon pokretanja postupka u pogledu domicila stranaka, stanja spora i predmeta postupka ne mijenjaju sud i nadležnost koji se određuju ovisno o onome što se dokaže na početku litispendencije.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">III.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak, prethodna pitanja i postupak pred Sudom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje i očitovanja podnesenih Sudu proizlazi da su 25. travnja 2008. osobe EL i TP sklopile s društvom Caixabank ugovor o hipotekarnom kreditu u biti za iznos od 159 000 eura. Međutim, tim je ugovorom bilo ugovoreno više takozvanih „multivalutnih” odredaba i zajam je tako bio izražen u japanskim jenima (JPY).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dana 10. listopada 2016. osobe EL i TP podnijele su Juzgadu de Primera Instancia n° 49 de Barcelona (Prvostupanjski br. 49 u Barceloni) tužbu protiv društva Caixabank radi toga da se, najprije, utvrdi ništavost tih „multivalutnih” odredaba zbog njihove nepoštenosti, zatim da se ponovno izračuna preostali iznos zajma (pri čemu je ugovor izražen u eurima) i, naposljetku, da se banci naloži povrat iznosa koji su na temelju navedenih odredbineosnovano plaćeni od sklapanja ugovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svojoj su tužbi tužitelji u glavnom postupku naveli da je vrijednost spora neodređena. U tom su pogledu istaknuli, u biti, da iako preostali iznos zajma na dan podnošenja tužbe iznosi 127 269,15 eura, njega treba revidirati zbog utvrđenja ništavosti „multivalutnih” odredbi i prilagoditi jednom kada svi troškovi i provizije nastali zbog tih odredbi budu poznati. Ta je vrijednost potom bila utvrđena kao takva u odluci o dopuštenosti tužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presudom od 29. studenog 2018. Juzgado de Primera Instancia n° 49 de Barcelona (Prvostupanjski sud br. 49 u Barceloni) prihvatio je tužbu osoba EL i TP. Taj je sud utvrdio ništavost osporavanih „multivalutnih” odredaba i naložio društvu Caixabank da potrošačima vrati eventualne iznose koje su isplatili i prelaze ono što bi platili da je zajam od početka bio izražen u eurima, uvećane za zakonske kamate. Nadalje, navedeni je sud naložio ”društvu Caixabank snošenje troškova. Ta je presuda potom postala pravomoćna.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, u akcesornom postupku za procjenu troškova, odvjetnik osoba EL i TP podnio je nadležnom tajniku zahtjev za naknadu troškova povezanih s postupkom u iznosu od 25 188,91 eura, uključujući njegovu nagradu za rad u iznosu od 19 007,89 eura. Radi izračuna te nagrade u tom je zahtjevu kao osnovica uzeta vrijednost spora u iznosu od 127 269,15 eura, to jest preostali iznos zajma na dan podnošenja tužbe (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo Caixabank osporavalo je zatražene troškove, tvrdeći da su prekomjerni. Odlukom od 1. listopada 2019. tajnik je prihvatio to osporavanje. On je osobito smatrao da u skladu s člancima 251. i 411. LEC‑a, kako ih tumače španjolski sudovi, kada se vrijednost spora utvrdi u trenutku podnošenja tužbe, ona se više ne može mijenjati u kasnijem stadiju postupka niti a fortiori prilikom procjene troškova. Budući da je ovdje u odluci o dopuštenosti tužbe, u skladu s osim što je navedeno u tužbi utvrđeno da je vrijednost spora neodređena, ona se mora smatrati kao takvom u okviru procjene troškova. Slijedom toga, ta se vrijednost trebala procijeniti na iznos od 30 000 eura radi nagrade za rad odvjetnika čija se naknada može tražiti u skladu s orijentacijskim mjerilima odvjetničke komore Barcelone u vezi s procjenom troškova. Usto, na temelju članka 394. stavka 3. LEC‑a, društvo Caixabank moglo bi samo biti dužno nadoknaditi tužiteljima u glavnom postupku nagradu za rad odvjetnika koja ne prelazi trećinu tog iznosa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tada su tužitelji u glavnom postupku podnijeli reviziju protiv potonje odluke. U tom okviru Juzgado de Primera Instancia n° 49 de Barcelona (Prvostupanjski sud br. u Barceloni), koji izražava dvojbe glede usklađenosti članka 251., članka 394. stavka 3. i članka 411. LEC‑a, kako ih tumače španjolski sudovi, s Direktivom 93/13, odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-49" title="page-7">
      „1. Protivi li se tumačenje u okviru sudske prakse članka 251., članka 394. stavka 3. i članka 411. [LEC‑a] koji se provodi odlukom od 1. listopada 2019. – u skladu s kojim se iznos postupka izjednačava s gospodarskim interesom u sporu i stoga pridonosi smanjenju nagrade za rad koju je potrošač platio svojem odvjetniku, uzimajući kao osnovicu fiksan iznos (18 000 eura), zakonom određen samo za iznos koji se ne može procijeniti, ali ne i za neodređen iznos – članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. Direktive [93/13] jer se ne može ponovno uspostaviti činjenična i pravna situacija potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, iako u njegovu korist postoji sudsko utvrđenje nepoštenosti odredbe, i jer nije uklonjen nerazuman postupovni zahtjev povezan s ograničenjem troškova, a riječ je o uklanjanju kojim bi se potrošaču jamčila najprimjerenija i najdjelotvornija sredstva za legitimno ostvarenje njegovih prava?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-50" title="page-7">
      2. Protivi li se članak 394. stavak 3. LEC‑a sam po sebi članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. Direktive [93/13] i onemogućuje li ili pretjerano otežava da se u sudskom postupku ostvare prava koja se navedenom direktivom dodjeljuju potrošačima jer uvodi ograničenje koje se navedenim člankom nalaže potrošaču, na način da mora snositi dio vlastitih postupovnih troškova, jer se ne može ponovno uspostaviti činjenična i pravna situacija potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, iako u njegovu korist postoji sudsko utvrđenje nepoštenosti odredbe, i jer nije uklonjen nerazuman postupovni zahtjev povezan s ograničenjem troškova, a riječ je o uklanjanju kojim bi se potrošaču jamčila najprimjerenija i najdjelotvornija sredstva za legitimno ostvarenje njegovih prava?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za prethodnu odluke od 7. srpnja 2020. Sud je zaprimio 12. kolovoza iste godine. Osobe EL i TP, društvo Caixabank, španjolska i poljska vlada kao i Europska komisija podnijeli su Sudu pisana očitovanja. Iste su stranke i zainteresirane osobe, osim poljske vlade, također odgovorile u pisanom obliku na pitanja koja je Sud postavio 11. svibnja 2021.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">IV.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Analiza</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadležnost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodno, španjolska kao i, u biti, društvo Caixabank ističu nenadležnost Suda za odlučivanje o ovim prethodnim pitanjima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Držim da taj prigovor treba odbiti. Iako je točno da pitanja o procjeni troškova u građanskim postupcima ne spadaju, kao takva, u područje primjene Direktive 93/13, podsjećam da se glavni postupak odnosi na nepoštenost, u smislu te direktive, većeg broja ugovornih odredbi. Ta postupovna pitanja istaknuta su, dakle, u okviru spora čiji su predmet prava koja potrošači izvode iz navedene direktive. U tom je kontekstu relevantno pitanje, protive li se članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. iste direktive u vezi s načelom djelotvornosti španjolska pravila o troškovima. Situacija je, dakle, obuhvaćena pravom Unije i upućena pitanja odnose se na tumačenje tog prava. Stoga je Sud očito nadležan odlučivati o njima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo Caixabank i španjolska vlada također ističu da su prethodna pitanja nedopuštena. Oni smatraju, kao prvo, da odluka kojom se upućuje prethodno pitanje ne sadržava činjenične i pravne elemente koji su nužni kako bi Sud mogao dati koristan odgovor na postavljena pitanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Doduše, iznos nagrade za rad koju odvjetnik tužitelja u glavnom postupku potražuje u okviru procjenu troškova nije naveden u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, a u kojoj se ne navodi niti to, premašuje li taj iznos gornji prag predviđen člankom 394. stavkom 3. LEC‑a. Međutim, osim što se ta pitanja nalaze u očitovanjima stranaka u glavnom postupku, opis činjenica u toj odluci, koliko god sažet bio, prema mojem je mišljenju dostatan da se shvate pretpostavke na koje se prethodna pitanja oslanjaju i Sudu omogući da na njih da koristan odgovor.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, društvo Caixabank naglašava da postoji proturječnost između teksta prvog pitanja i sadržaja odluke kojom se upućuje prethodno pitanje. Naime, sud koji je uputio zahtjev navodi u tom pitanju na pogrešan zaključak da je iznos od 18 000 eura u članku 394. stavku 3. prvom podstavku drugoj rečenici LEC‑a uzet kao osnovica za izračun nagrade za rad odvjetnika čiju naknadu osobe EL i TP mogu tražiti, iako je u toj odluci navedeno da je u stvarnosti tajnik uzeo kao osnovicu iznos od 30 000 eura, predviđen u orijentacijskim mjerilima odvjetničke komore Barcelone u vezi s procjenom troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini mi da s tim u vezi doista postoji proturječnost u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje. Osim toga, u toj se odluci ne objašnjavaju niti razlozi zbog kojih je navedeni iznos od 30 000 eura primijenjen umjesto onog koji se nalazi u navedenom članku 394. stavku 3. S obzirom na to, smatram da ta proturječnosti nije dostatna da se upućena pitanja proglase nedopuštenima. Naime, Sud će morati dati općenit odgovor glede usklađenosti nacionalnog sustava za procjenu troškova kojim je predviđen gornji prag za nagradu za rad odvjetnika čija se naknada može tražiti prema vrijednosti spora, neovisno o vrijednosti stvarno utvrđenoj u glavnom postupku. Taj iznos nije, dakle, odlučujuć za zatraženo tumačenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, društvo Caixabank i španjolska vlada ističu da odluka kojom se upućuje prethodno pitanje sadržava nepotkrijepljene ili čak pogrešne tvrdnje. Konkretno, u toj je odluci nacionalni sud dopustio tumačenjeda su tužitelji u glavnom postupku isplatili ili da će barem trebati platiti cjelokupnu nagradu za rad koju potražuje njihov odvjetnik u okviru procjene troškova, a da se ta tvrdnja ne potkrepljuje, dok iz sadržaja spisa proizlazi da to nije slučaj. Zbog istog razloga upućena su pitanja hipotetska. Stoga nema nikakve dvojbe oko činjenice da će primjenom španjolskih pravila o troškovima tužitelji u glavnom postupku dobiti od društva Caixabank naknadu svih sudskih troškova koji su im nastali (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu dovoljno podsjetiti da je u okviru postupka iz članka 267. UFEU‑a bilo kakva ocjena činjenica predmetnog slučaja u nadležnosti nacionalnog suda. Sud je samo ovlašten odlučiti o tumačenju teksta Unije na temelju činjenica koje je taj sud naveo (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>). Društvo Caixabank i španjolska vlada ne mogu, dakle, dovesti pred Sudom u pitanje činjeničnu pretpostavku koju je sud koji je uputio zahtjev postavio u svojim pitanjima i prema kojoj su tužitelji u glavnom postupku podmirili nagradu za rad koju je potraživao njihov odvjetnik ili će, barem, to morati učiniti ako se ta nagrada neće moći prebaciti na tuženika u glavnom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, španjolska vlada posebno osporava dopuštenost prvog pitanja u dijelu u kojem se odnosi na načelo „perpetuatio jurisdictionis” kodificirano u članku 411. LEC‑a, ističući više okolnosti koje prema mojem mišljenju spadaju u meritum tog pitanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>). Slijedom navedenog, iako se te okolnosti mogu uzeti u obzir radi davanja odgovora na navedeno pitanje, one su, prema mojem mišljenju, irelevantne kada je riječ o ocjeni njegove dopuštenosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">C.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U pozadini ovog predmeta nalazi se problematika, dobro poznata Sudu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>), o ugovorima o kreditu koji su izraženi u stranoj valuti i koje su potrošači sklopili s bankovnim institucijama, među ostalim, španjolskim.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U konkretnom slučaju, osobe EL i TP sklopile su s društvom Caixabank takav zajam izražen u japanskim jenima. Ti su potrošači ipak podnijeli tužbu radi utvrđenja nepoštenosti „multivalutnih” odredbi navedenih u tom ugovoru, čiji je učinak bio indeksiranje otplate mjesečnih rata po tečaju za tu valutu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prethodna pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev ne odnose se na usklađenosti spornih odredbi s pravom Unije. Njihovu nepoštenost u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 taj je sud već utvrdio u presudi koja je postala pravomoćna (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>). U tom okviru navedeni je sud, u skladu s člankom 6. stavkom 1. te direktive izuzeo te odredbe iz primjene (utvrdivši njihovu apsolutnu ništavost kako je predviđena u španjolskom pravu) i u preostalom dijelu održao ugovor valjanim pri čemu je euro tako postao jedina valuta zajma (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>). Taj isti sud također je naložio društvu Caixabank da tužiteljima u glavnom postupku vrati eventualne iznose koje su oni neosnovano isplatili na temelju navedenih odredbi, što je podrazumijevalo ponovni izračun mjesečnih rata koje bi platili da je zajam od početka bio izražen u eurima, kao i utvrđivanje iznosa troškova i provizija koje je ta banka zaračunala u vezi s „multivalutnim” mehanizmom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ova prethodna pitanja tiču se, naprotiv, pitanja konkretnog iznosa troškova i, konkretnije, nagrade za rad odvjetnika koju na temelju španjolskog prava tužitelji u glavnom postupku imaju pravo potraživati od društva Caixabank nakon donošenja odluke o toj tužbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu španjolski propis predviđa, u biti, da se u okviru građanskog postupka stranci koja ne uspije u postupku nalaže, u načelu, snošenje sudskih troškova koji su nastali stranci koja je uspjela u postupku, uključujući nagradu za rad odvjetnika potonje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>). U konkretnom slučaju, društvu Caixabank naloženo je stoga nadoknaditi osobama EL i TP troškove koji su im nastali.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad nalaganje plaćanja troškova postane pravomoćno, tajnik suda koji odlučuje o tužbi i nadležan je s tim u vezi (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>), određuje i mijenja točan iznos troškova čiju naknadu u okviru postupka za procjenu troškova može tražiti stranka koja je uspjela u sporu, s obzirom na nagradu za rad koju zatraže odvjetnici, zastupnici ili drugi uključeni stručnjaci, te uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, a osobito vrijednost spora, ali i rad koji su ti pružatelji usluga odradili, vrijeme posvećeno predmetu i njegovu složenost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">No, s jedne strane, u svojem prvom podstavku prvoj rečenici članak 394. stavak 3. LEC‑a predviđa gornji prag koji se primjenjuje, među ostalim, na nagradu za rad odvjetnika stranke koja je uspjela u postupku. Konkretno, stranka kojoj je naloženo snošenje troškova može, u načelu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>), biti dužna platiti, glede te nagrade za rad, samo ukupni iznos koji ne prelazi trećinu vrijednosti spora. Kada nagrada za rad odvjetnika koja se tako potražuje premaši taj gornji prag, tajnik mora obično „sniziti” tu nagradu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu, s druge strane, prema članku 251. LEC‑a, vrijednost spora mora se navesti u tužbi u skladu s gospodarskim interesom koji tužba predstavlja za tužitelja. U tom pogledu stavak 1. tog članka predviđa da ako se traži plaćanje određenog novčanog iznosa, vrijednost spora odgovara tom iznosu i da, ako iznos nije određen, čak ni približno, smatra se da je vrijednost spora neodređena.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U konkretnom slučaju, osobe EL i TP prvotno su navele u svojoj tužbi da je vrijednost spora neodređena. U tom su okviru navele, u biti, da iako gospodarski interes koji tužba predstavlja za njih odgovara preostalom iznosu zajma na dan njezina podnošenja (oko 120 000 eura), taj se preostali iznos mora revidirati zbog utvrđenja ništavosti spornih „multivalutnih” odredbi. Prema tome, bilo je nužno pričekati presudu o meritumu kako bi se točno znala navedena vrijednost. Potom su u okviru procjene troškova tužitelji u glavnom postupku utvrdili tu istu vrijednost na temelju preostalog iznosa zajma, radi izračuna nagrade za rad odvjetnika čija se naknada može tražiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Tribunala Supremo (Vrhovni sud, Španjolska), primjenom postupovnog načela „perpetuatio jurisdictionis”, kodificiranog u članku 411. LEC‑a, kada se vrijednost spora utvrdi u odluci o dopuštenosti tužbe, u skladu s navodima iz tužbe, ta se vrijednost više ne može mijenjati u kasnijem stadiju postupka niti a fortioiri nakon njegova završetka, u okviru procjene troškova. Tajnik je slijedio tu sudsku praksu u glavnom postupku. On je smatrao da se u konkretnom slučaju za vrijednost spora mora smatrati da je neodređena, bez mogućnosti izmjene, također i u svrhu te procjene (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Učinak je tog tumačenja ograničenje iznosa nagrade za rad odvjetnika čiju naknadu tužitelji u glavnom postupku mogu tražiti od društva Caixabank. Naime, također na temelju (barem dijela) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>) španjolske sudske prakse, sporovi čija je vrijednost „neodređena” moraju se izjednačiti s onima čija se vrijednost ne „može procijeniti” u smislu članka 394. stavka 3. prvog podstavka druge rečenice LEC‑a. Ta odredba predviđa da se, u načelu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>), takvi sporovi procjenjuju na 18 000 eura samo u svrhu procjene troškova. Prema tome, primjenom gornjeg praga predviđenog u članku 394. stavku 3. prvom podstavku prvoj rečenici LEC‑a, stranka koja nije uspjela u postupku može biti samo dužna nadoknaditi nagradu za rad odvjetnika koja iznosi najviše trećinu tog iznosa, to jest 6000 eura.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">No, podsjećam da u konkretnom slučaju izgleda da okvirni iznos od 18 000 eura nije bio primijenjen. Umjesto toga, utvrđena je vrijednost od 30 000 eura (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>). Primjenom spornog gornjeg praga, tužitelji u glavnom postupku mogli su, dakle, potraživati najviši iznos od 10 000 eura od društva Caixabank po osnovi nagrade za rad odvjetnika. Problem je u svakom slučaju isti. Kada su, kao u glavnom postupku, potrošač i njegov odvjetnik ugovorili odvjetničku nagradu višu od navedenog gornjeg praga (u konkretnom slučaju oko 26 000 eura), ovaj prvi će trebati snositi višak.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">No, osobe EL i TP, kojima se Komisija pridružuje pred Sudom, drže da takav ishod nije spojiv s pravom Unije. Ako bi potrošač morao snositi sve ili dio troškova nastalih kako bi pred sudom ostvario prava koja izvodi iz Direktive 93/13, uključujući odvjetničku nagradu ugovorenu sa svojim odvjetnikom, i to iako je uspio u postupku o meritumu (jer je sud pred kojim se vodio postupak utvrdio nepoštenost osporavane odredbe i naložio prodavatelju robe ili pružatelju usluga da vrati iznose isplaćene na temelju nje), ne bi se mogla ponovno uspostaviti pravna i činjenična situacija tog istog potrošača u kojoj bi se on nalazio da nije bilo navedene odredbe, kao što to zahtijevaju članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. te direktive, kako su protumačeni u presudi Gutiérrez Naranjo i dr. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>). To bi također bila prepreka potrošačima da ostvare prava koja izvode iz navedene direktive.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu, s jedne strane, drugo pitanje suda koji je uputio zahtjev, a koje valja prvo obraditi, odnosi se, u biti, na to protivi li se članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. Direktive 93/13 u vezi s načelom djelotvornosti nacionalni propis, poput članka 394. stavka 3. LEC‑a, kojim je u okviru procjene troškova nastalih strankama u sporu o nepoštenosti ugovorne odredbe predviđen gornji prag koji se primjenjuje na nagradu za rad odvjetnika čiju naknadu potrošač koji je uspio postupku može tražiti od prodavatelja robe ili pružatelja usluga kojemu je naloženo snošenje troškova. U odjeljku 1 objasnit ću zašto to načelno nije slučaj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, svojim prvim pitanjem, koje valja kao drugo obraditi, sud koji je uputio zahtjev pita se je li članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. Direktive 93/13 suprotno tumačenje članka 251., članka 394. stavka 3. i članka 411. LEC‑a u okviru sudske prakse, prema kojem u slučaju kada je u svojoj tužbi potrošač naveo da je vrijednost spora neodređena, on ne može više mijenjati taj podatak u okviru procjene troškova, i prema kojem se sporovi čija je vrijednost neodređena procjenjuju na 18 000 eura (ili umjesto toga, u konkretnom slučaju, na 30 000 eura) radi izračuna nagrade za rad odvjetnika čija se naknada može tražiti. U odjeljku 2 izložit ću razloge zbog kojih ne mislim tako, podložno određenim provjerama suda koji je uputio zahtjev.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenica da se pravu Unije načelno ne protivi nacionalni propis koji određuje gornji prag iznosa troškova čiju naknadu potrošač može tražiti (drugo pitanje)</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to poljska vlada naglašava, drugo pitanje suda koji je uputio zahtjev, kako je preoblikovano u točki 42. ovog mišljenja, svodi se zapravo na to nalaže li Direktiva 93/13 državama članicama da za potrošača koji je uspio s tužbom radi utvrđenja nepoštenosti odredbe predvide pravo da od dotičnog prodavatelja robe ili pružatelja usluga dobije naknadu svih sudskih troškova koji su mu nastali u okviru te tužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Za razliku od osoba EL i TP te poput španjolske i poljske vlade, ne slažem se s tim.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, ne mislim da tumačenje koje je Sud dao u presudi Gutiérrez Naranjo glede članka 6. stavka 1. Direktive 93/13 odgovara, kao takvo, tom pitanju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu podsjećam da navedeni članak 6. stavak 1. određuje cilj prema kojem u ugovorima koje su prodavatelji robe ili pružatelji usluga sklopili s potrošačima nepoštene odredbe ne smiju biti „obvezujuće” za potonje. U presudi Gutiérrez Naranjo, Sud je pojasnio da u skladu s tom odredbom za nepoštenu odredbu „valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača”. Prema tome, sudsko utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe „mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Potonjom tvrdnjom Sud je iz tog istog članka 6. stavka 1. izveo „pravno sredstvo” (remedy) u korist potrošača, to jest pravo na naknadu eventualnih iznosa neosnovano isplaćenih na temelju nepoštene odredbe, i to kako bi se učinci koje je takva odredba već proizvela suprotno cilju utvrđenom u toj odredbi mogli, u mjeri u kojoj je to moguće, retroaktivno otkloniti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U konkretnom slučaju, tužitelji u glavnom postupku s uspjehom su ostvarili to pravo pred sudom. Društvo Caixabank mora, u skladu s pravomoćnom presudom koju je donio sud koji je uputio zahtjev, retroaktivno otkloniti učinke koje su sporne „multivalutne” odredbe već proizvele. U pravnom pogledu ponovno je, dakle, uspostavljena pravna i činjenična situacija potrošača u kojoj bi se oni nalazili da nije bilo navedene odredbe, u smislu u kojem je Sud to mislio.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, pitanje „pravnog sredstva” koje su potrošači dobili u pogledu merituma ne može se pomiješati s pitanjem procjene troškova nastalih potonjima u vezi sa sudskim postupkom, što nije uređeno člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, pravila u vezi procjenom troškova u građanskim sporovima su postupovna pravila. Kada se ona primijene u okviru tužbe koju je potrošač pokrenuo radi utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu Direktive 93/13, ta su pravila, da se preuzme dobro poznati izričaj, dio „postupovnih pravila za pravna sredstva namijenjena zaštiti prava koja osobe izvode iz prava Unije” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>). Kao što to španjolska i poljska vlada tvrde, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, takva postupovna pravila spadaju uslijed izostanka usklađivanja prava Unije u postupovnu autonomiju država članica, pod uvjetom poštovanja načela ekvivalentnosti i djelotvornosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu i kao drugo, valja podsjetiti, kao što to čini poljska vlada, da se općenito načelu djelotvornosti (o kojemu je jedino riječ u ovom predmetu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>)) ne protivi u načelu to da potrošač snosi određene sudske troškove kada podnese tužbu radi utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe. No, trošak postupka ne može se povisiti do te mjere da „onemogući ili pretjerano otežava u praksi” potrošaču da ostvari prava koja izvodi iz Direktive 93/13. Drugim riječima, tom bi se načelu protivilo to da takva tužba predstavlja previsok trošak za potrošača (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, činjenica da podnošenje takve tužbe podrazumijeva pomoć odvjetnika, kao što je to izgleda slučaj u Španjolskoj, i da potrošač mora snositi barem dio odvjetničke nagrade za rad tog odvjetnika, nije sama po sebi suprotna načelo djelotvornosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>). No, budući da je ta nagrada za rad u pravilu znatan dio troškova nastalih u okviru sudskog postupka (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>), ako potrošač u slučaju u kojem uspije u postupku može od prodavatelja robe ili pružatelja usluge nadoknaditi samo mali dio navedene nagrade ili čak ništa, to bi ga moglo ozbiljno odvratiti od pokretanja sudskog postupka (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>). Odvjetnički troškovi mogli bi, dakle, u velikom broju situacija i ovisno o primijenjenim tarifama, postati u odnosu na korist koju bi potrošač ostvario iz tužbe previsok trošak za potonjeg, što bi pretjerano otežalo ostvarivanje pred sudom prava koja on izvodi iz Direktive 93/13 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na to, smatram da proizlazi da potrošač koji je uspio u postupku u okviru sudske tužbe ne bi morao od prodavatelja robe ili pružatelja usluge koji nije uspio u postupku biti u mogućnosti nadoknaditi po osnovi procjene troškova cjelokupnu nagradu za rad ugovorenu sa svojim odvjetnikom, nego iznos koji je razuman i proporcionalan u odnosu na troškove koji su mu objektivno nastali zbog podnošenja takve tužbe, to jest iznos dostatan za ublažavanje eventualno previsokog iznosa navedene nagrade. U suprotnom bi, kao što je to istaknulo društvo Caixabank, potrošači mogli u okviru takve procjene troškova zahtijevati naknadu nagrade za rad koja je slobodno ugovorena s njihovim odvjetnikom i koja prelazi ili čak znatno premašuje ono što je bilo objektivno neophodno (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-32" href="#t-32">32</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U okviru svoje postupovne autonomije države članice raspolažu širokom marginom prosudbe u tom pogledu. One mogu, u načelu, osigurati poštovanje zahtjeva iz prethodne točke u okviru svojih nacionalnih pravila u vezi s procjenom troškova, to jest pravila koja, kao što je korisno naglasila poljska vlada u svojim očitovanjima, imaju razlike svojstvene nepostojanju europskog usklađivanja u tom području: neka predviđaju da stranka koja je izgubila u postupku mora nadoknaditi cjelokupnu nagradu za rad odvjetnika stranke koja je uspjela u postupku, dok druga, među kojase svrstavaju španjolska pravila, predviđaju da se stranci koja je uspjela u postupku može nadoknaditi samo dio te nagrade za rad (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-33" href="#t-33">33</a>
</span>). Ta različita pravila spojiva su s načelom djelotvornosti pod uvjetom, ponavljam to, da omogućuju potrošaču da od prodavatelja robe ili pružatelja usluge nadoknadi po osnovi nagrade za rad odvjetnika, razuman i proporcionalan iznos.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Za razliku od osoba EL i TP te kao i društvo Caixabank i španjolska vlada, ne mislim da to tumačenje dovodi u pitanje presuda Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U toj je presudi Sud presudio da se članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. Direktive 93/13 u vezi s načelom djelotvornosti „protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti”. Sud smatra da takav sustav u vezi s troškovima stvara znatnu prepreku koja potrošače može odvratiti od toga da se obrate sudu kako bi se utvrdila nepoštenost ugovorne odredbe (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-34" href="#t-34">34</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, predmet povodom koje je navedena presuda donesena odnosio se na članak 394. stavke 1. i 2. LEC‑a. Dok je prvim stavkom predviđeno, podsjećam, da stranka koja nije uspjela u postupku mora snositi troškove nastale stranci koja je uspjela u postupku, u drugom se stavku navodi da u slučaju djelomičnog prihvaćanja zahtjeva jedne od stranaka ili odbijanja njihovih odnosnih zahtjeva, svaka od njih mora, u načelu, platiti vlastite troškove i snositi polovicu zajedničkih troškova. Primjenom tih odredaba, kad je u okviru iste tužbe potrošač podnio zahtjev za utvrđivanje ništavosti odredbe kao i zahtjev za povrat iznosa neosnovano plaćenih na temelju te odredbe, i kada je prvi zahtjev bio osnovan, ali iznos koji se potražuje u okviru drugog nije odgovarao iznosima na koje je taj potrošač stvarno imao pravo, prodavatelju robe ili pružatelju usluga nije se u načelu nalagalo snošenje svih troškova (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-35" href="#t-35">35</a>
</span>). Za to je pravilo o raspodjeli troškova Sud presudio da je suprotno pravu Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">No, s jedne strane, imam zadršku glede tog tumačenja. Smatram da pravilo prema kojem svaka stranka mora snositi vlastite troškove kada su neki zahtjevi prihvaćeni, a drugi odbijeni jest pravilo pravičnosti koje se često nalazi u pravu država članica (kao i u Poslovniku Suda (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-36" href="#t-36">36</a>
</span>)) i koje ne „onemogućava u praksi ili pretjerano otežava” potrošačima da ostvaruju prava koja izvode iz Direktive 93/13. Ako potrošač djelomično ne uspije u postupku, iako je sud pravilno primijenio pravo Unije, ističući ovisno o slučaju po službenoj dužnosti nepoštenost spornih odredbi, ne vidim što se protivi tome da se troškovi podijele između stranaka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, s druge strane, pod pretpostavkom da Sud ne dijeli moje mišljenje, naglašavam da se presuda Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria odnosila na pravilo o podjeli troškova između stranaka. Naprotiv, Sud se nije izjasnio o pitanju, u kojem je ovdje riječ, glede točnog iznosa troškova, a osobito nagrade za rad odvjetnika koju potrošač koji je uspio u postupku može prebaciti na prodavatelja robe ili pružatelja usluge kojemu je naloženo snošenje troškova. No, iz toga se, dakle, s pravom ne može zaključiti da bi morala postojati mogućnost da se potrošaču nadoknadi, u okviru procjene troškova, cjelokupna nagrada za rad ugovorena s njegovim odvjetnikom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uzimajući u obzir prethodno navedeno, smatram da nacionalni propis poput članka 394. stavka 3. prvog podstavka prve rečenice LEC‑a, kojim je utvrđen gornji prag nagrade za rad odvjetnika koju potrošač koji je uspio u postupku može prebaciti na prodavatelja robe ili pružatelja usluga kojemu je naloženo snošenje troškova, jest načelno spojiv s načelom djelotvornosti. Takav sustav ne prelazi sam po sebi marginu prosudbe kojom države članice raspolažu u okviru svoje postupovne autonomije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S jedne strane, kao što to ističe španjolska vlada, takav gornji prag omogućava određenu standardizaciju onoga što čini razuman i proporcionalan iznos troškova koji se mogu nadoknaditi ovisno o vrijednosti i/ili vrsti sporova, isključujući naknadu neuobičajeno visoke nagrade za rad odvjetnika (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-37" href="#t-37">37</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, podsjećam da prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, radi primjene načela djelotvornosti svaki slučaj u kojem se postavlja pitanje čini li u praksi nacionalna postupovna odredba nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije mora biti analiziran uzimajući u obzir mjesto te odredbe u cjelokupnom postupku, njegovo odvijanje i osobitosti pred različitim nacionalnim sudovima. U tom pogledu valja, ovisno o slučaju, uzeti u obzir načela na kojima se temelji nacionalni pravosudni sustav, kao što su to načelo pravne sigurnosti ili poštovanje prava obrane (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-38" href="#t-38">38</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prije svega, potonje načelo ide u prilog gornjem pragu poput onog predviđenog člankom 394. stavkom 3. prvim podstavkom prvom rečenicom LEC‑a. Naime, pravila o troškovima moraju, koliko je to moguće, biti jednostavna, a njihovi učinci predvidljivi (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-39" href="#t-39">39</a>
</span>). S tim u svezi, ao što to ističe španjolska vlada, taj gornji prag doprinosi upravo predvidljivosti troškova koje će stranke u sporu možda morati snositi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Potom, kao što to ističu španjolska i poljska vlada, na temelju gornjeg praga troškova koji se mogu nadoknaditi provodi se, zbog poštovanja prava obrane, odvagivanje između koristi koje pojedinci mogu izvesti iz sudskog postupka i rizika koji oni preuzimaju upuštajući se u postupak. Kroz tu prizmu takav gornji prag nudi potrošačima zaštitu. Naime, ako bi potrošač riskirao uslijed nepostojanja takvog gornjeg praga (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-40" href="#t-40">40</a>
</span>) da će morati snositi cjelokupnu nagradu za rad odvjetnika prodavatelja robe ili pružatelja usluga (koja bi mogla biti vrlo visoka) u slučaju da potonji uspije u postupku, to bi ga moglo ozbiljno odvratiti od pokretanja sudskog postupka (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-41" href="#t-41">41</a>
</span>). Gledano s tog aspekta, odredba poput članka 394. stavka 3. LEC‑a nema za učinak odvraćanje, nego naprotiv poticanje potrošača na ostvarivanje svojih prava pred sudom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, kao što to društvo Caixabank ističe, valja uzeti u obzir mehanizme koji su predviđeni nacionalnim propisima i nastoje ublažiti moguće financijske teškoće potrošača, kao što je dobivanje pravne pomoći, čime bi se mogla nadoknaditi odvjetnička nagrada koja, ovisno o slučaju, ostane na teret potonjeg nakon procjene troškova (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-42" href="#t-42">42</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uostalom, kao što to španjolska vlada ističe, u konkretnom slučaju gornji prag predviđen člankom 394. stavkom 3. prvim podstavkom prvom rečenicom LEC‑a nije apsolutna granica. Od njega se može odstupiti barem ako sud utvrdi obijesno postupanje stranke kojoj je naloženo snošenje troškova (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-43" href="#t-43">43</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na to, a u skladu s onim što sam objasnio u točki 54. ovog mišljenja, načelu djelotvornosti protivio bi se nacionalni propis kojim je predviđen, glede troškova, čiju naknadu može tražiti koja je uspjela u postupku, tako nizak gornji prag da potrošači općenito ne bi mogli dobiti naknadu iznosa koji je razuman i proporcionalan u odnosu na troškove koji im objektivno nastanu zbog podnošenja tužbe sudu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-44" href="#t-44">44</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, osim što bi postojala opasnost da takav gornji prag ozbiljno odvrati potrošače od ostvarivanja njihovih prava, smatram da bi u slučaju da u okviru takve tužbe prodavatelj robe ili pružatelj usluge mora snositi samo neznatan dio nagrade za rad odvjetnika koju je snosio potrošač, odvraćajući učinak, koji se člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13 u vezi s člankom 7. stavkom 1. te direktive želi pridati utvrđenju nepoštenosti ugovorne odredbe, bio ozbiljno umanjen, kao što to s pravom ističu osobe EL i TP kao i Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-45" href="#t-45">45</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na drugo pitanje odgovori da se članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. Direktive 93/13 u vezi s načelom djelotvornosti ne protivi nacionalni propis kojim se u okviru procjene troškova povezanih s tužbomza utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe predviđa gornji prag primjenjiv na nagradu za rad odvjetnika čiju naknadu potrošač koji je uspio u postupku može tražiti od prodavatelja robe ili pružatelja usluga kojem je naloženo snošenje troškova, pod uvjetom da taj gornji prag omogućava ovom prvom da po toj osnovi dobije naknadu iznosa koji je razuman i proporcionalan u odnosu na troškove koji su mu objektivno nastali zbog pokretanja takve tužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupovna pravila za utvrđivanje vrijednosti spora radi izračuna troškova čiju naknadu potrošač može tražiti (prvo pitanje)</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev, kako je sažeto u točki 43. ovog mišljenja, odnosi se, podsjećam, na pravila koja su u španjolskom pravu predviđena za utvrđivanje vrijednosti sporova. Najprije naglašavam da je Sud nadležan za ispitivanje takvih pravila, osobito tehničkih, samo ako navedena vrijednost čini osnovicu za izračun troškova koji se mogu nadoknaditi potrošaču u slučaju uspjeha (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-46" href="#t-46">46</a>
</span>) (osobito uzimajući u obzir gornji prag utvrđen u članku 394. stavku 3. prvom podstavku prvoj rečenici LEC‑a) i ako ta ista vrijednost utječe povrh toga na troškove koje bi on možda morao snositi za ostvarvanje prava koja izvodi iz Direktive 93/13.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dakle, u ovom će se predmetu Sud morati pobrinuti da se, kao što ga na to stranke u glavnom postupku nastoje navesti, ne upusti u pojedinosti izračuna vrijednosti spora prema pravilima španjolskog prava ili čak obradi pitanja koja su obuhvaćena isključivo tim pravom. Suprotno tomu, trebat će se ograničiti na ispitivanje tih pravila s obzirom na načelo djelotvornosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-47" href="#t-47">47</a>
</span>), u skladu sa okvirnim smjernicama o troškovima nastalim potrošačima, a kao što sam to naznačio u odgovoru na prethodno pitanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, s jedne strane, činjenice da se prema člancima 253. i 411. LEC‑a, kako ih tumače španjolski sudovi, vrijednost spora mora utvrditi na početku postupku prema navodima koje potrošač da u tužbi i više se ne može mijenjati u kasnijem stadiju postupka niti a fortiori u okviru procjene troškova, primijetit ću sljedeće.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prije svega, iako osobe EL i TP ističu da postoji druga različita nacionalna sudska praksa prema kojoj se u španjolskom pravu nadoknadivi troškovi moraju u stvarnosti uvijek izračunavati na temelju stvarnog gospodarskog interesa tužbe za potrošača, neovisno o vrijednosti spora utvrđenoj u okviru postupka o meritumu, naglašavam da nije na Sudu da rješava prijepore u nacionalnoj sudskoj praksi. Sud mora odgovoriti na postavljeno pitanje s obzirom na objašnjenja dana u tom pogledu u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-48" href="#t-48">48</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Potom podsjećam, kao što je to navedeno u točki 63. ovog mišljenja, da svaki slučaj u kojem se postavi pitanje proturječi li nacionalna postupovna odredba načelu djelotvornosti treba biti analiziran uzimajući u obzir mjesto te odredbe u cjelokupnom postupku, njegovo odvijanje i osobitosti pred različitim nacionalnim sudovima, kao i, u tom okviru, načela na kojima se temelji nacionalni pravosudni sustav.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom su pogledu društvo Caixabank i španjolska vlada istaknuli da se načelo „perpetuatio jurisdictionis”, kodificirano u članku 411. LEC‑a, opravdava osobito razlozima koji se odnose na pravnu sigurnost. Ta sigurnost podrazumijeva da stranke, uključujući prodavatelja robe ili pružatelja usluge, trebaju od početka postupka biti u mogućnosti znati za mogući trošak spora i predvidljiva financijska sredstva koje on uključuje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-49" href="#t-49">49</a>
</span>). Pojedinci mogu prilagoditi svoje postupanje i, slijedom toga, osobito svoju postupovnu strategiju. Ti se razlozi uklapaju u one koje sam izložio u točki 64 ovog mišljenja. Stoga mi se čini razumnim da se vrijednost spora mora utvrditi na početku postupka i ne može se više mijenjati u stadiju procjene troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na to i naposljetku, društvo Caixabank i španjolska vlada naveli su da je u skladu sa španjolskim pravom sud ovlašten u okviru postupka o meritumu, i po potrebi i po službenoj dužnosti, provjeriti vrijednost spora koju je tužitelj naveo. Smatram da je to pitanje važno. Stoga smatram da zato što potrošač nije nužno svjestan svojih prava, nacionalni sud mora izvršiti „pozitivnu intervenciju” koja je više puta navedena u sudskoj praksi Suda (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-50" href="#t-50">50</a>
</span>), tako da, potrebi i po službenoj dužnosti, provjeri da vrijednost koju je navedeni potrošač naveo u svojoj tužbi odgovara gospodarskom interesu koji spor stvarno predstavlja za njega. U slučaju da je potonji naveo prenizak iznos, sud bi ga morao obavijestiti o posljedicama koje bi to moglo imati za procjenu troškova i dopustiti mu da ispravi taj iznos poštujući prava obrane.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se, s druge strane, tiče činjenice da vrijednost spora poput onog u glavnom postupku, a za koju je na početku postupka utvrđeno da je „neodređena”, odnosno za koju se smatra da se ne „može procijeniti” u smislu članka 394. stavka 3. prvog podstavka druge rečenice LEC‑a, s tom posljedicom da se u svrhu procjene troškova primjenjuje okvirna vrijednost od 18 000 eura (ili, umjesto toga, 30 000 eura u konkretnom slučaju), stvar je, prema mojem mišljenju, jednostavna.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, određeni broj aspekata naširoko raspravljenih pred Sudom nije naposljetku stvarno relevantan za odgovor koji potonji treba dati. U tom pogledu primjećujem da stranke u glavnom postupku kao prvo nisu suglasne oko stanja nacionalne sudske prakse o navedenom članku 394. stavku 3. Naime, osobe EL i TP ističu da prema sudskoj praksi Tribunala Suprema (Vrhovni sud) sporovi čija se vrijednost ne „može procijeniti” jesu samo oni koji nemaju nikakvu imovinsku vrijednost, poput tužbi za poništenje izbornog postupka. Naprotiv, sporovi s takvom imovinskom vrijednošću, koja se od početka ne može jednostavno točno utvrditi, ne mogu se smatrati kao takvi i, prema tome, nisu obuhvaćeni tom odredbom, a što društvo Caixabank osporava. Potom, među strankama u glavnom postupku sporna je metoda za utvrđivanje vrijednosti spora u predmetu poput onoga u glavnom postupku. Prema stajalištu osoba EL i TP, u skladu s člankom 251. stavkom 8. LEC‑a, valja se u tom pogledu držati preostalog iznosa zajma, ako se osporava valjanost ugovora, čak i djelomično. Društvo Caixabank smatra da zato što je preostali iznos zajma tražbina banke, on se može uzeti u obzir za utvrđivanje vrijednosti spora koji je pokrenuo potrošač zajmoprimac. Umjesto toga treba se u skladu s člankom 251. stavka 1. tog zakona držati prekomjernih iznosa koje su potrošači neosnovano plati i čiji povrat zahtijevaju. Naposljetku, među strankama je sporno pitanje jesu li u ovom slučaju osobe EL i TP mogle u svojoj tužbi valjano navesti iznos koji je, barem približno, određen kao vrijednost spora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što sam to već naveo u točki 74. ovog mišljenja, nije na Sudu da rješava prijepore u sudskoj praksi koji se odnose na tumačenje nacionalnog prava, i na njemu zasigurno nije da odluči o tome koja bi trebala biti vrijednost tspora poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku s obzirom na španjolska postupovna pravila. Na njemu nije niti da utvrdi, jesu li osobr EL i TP mogle u svojoj tužbi valjano navesti određenu vrijednost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na to, smatram da neovisno o nacionalnoj sudskoj praksi i metodi za utvrđivanje vrijednosti spora radi primjene španjolskih pravila o procjeni troškova, načelo djelotvornosti zahtijeva, kao što sam to naveo u odgovoru na drugo pitanje, samo da ta pravila omogućuju potrošaču da od prodavatelja robe ili pružatelja usluge dobije, po osnovi nagrade za rad odvjetnika, naknadu iznosa koji je razuman i proporcionalan u odnosu na troškove koji su mu objektivno nastali zbog podnošenja tužbe. U konkretnom će slučaju na sudu koji je uputio zahtjev biti da provjeri ispunjava li taj uvjet utvrđivanje vrijednosti spora na iznos od 30 000 eura, s tom posljedicom da će primjenom gornjeg praga predviđenog u članku 394. stavku 3. prvom podstavku prvoj rečenici LEC‑a tužitelji u glavnom postupku moći od društva Caixabank dobiti samo naknadu nagrade za rad odvjetnika u visini od 10 000 eura (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-51" href="#t-51">51</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prvo pitanje odgovori da se članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. Direktive 93/13 u vezi s načelom djelotvornosti ne protivi nacionalni propis prema kojem vrijednost spora, koja čini osnovicu za izračun troškova čiju naknadu može tražiti potrošač koji je uspio u postupku, treba utvrditi u tužbi, a da se taj podatak ne može potom mijenjati, i kojim se za neke sporove ta vrijednost utvrđuje na okvirni iznos, pod uvjetom da ta pravila ne onemogućavaju ili pretjerano otežavaju potrošaču ostvarivanje prava koja izvodi iz te direktive. U tom okviru sud pred kojim se vodi postupak mora, po potrebi i po službenoj dužnosti, provjeriti da vrijednost koju je potrošač naveo u svojoj tužbi odgovara gospodarskom interesu koji spor stvarno predstavlja za potonjeg.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">V.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na pitanja koja je uputio Juzgado de Primera Instancia n° 49 de Barcelona (Prvostupanjski sud br. 49 u Barceloni, Španjolska) odgovori na sljedeći način:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-123" title="page-23">
      1. Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, u vezi s načelom djelotvornosti, treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se u okviru procjene troškova povezanih s tužbom za utvrđenje ugovorne odredbe predviđa gornji prag primjenjiv na nagradu za rad odvjetnika čiju naknadu potrošač koji je uspio u postupku može tražiti od prodavatelja robe ili pružatelja usluga kojem je naloženo snošenje troškova, pod uvjetom da taj gornji prag omogućava ovom prvom da po toj osnovi dobije naknadu iznosa koji je razuman i proporcionalan u odnosu na troškove koji su mu objektivno nastali zbog pokretanja takvog spora.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-124" title="page-23">
      2. Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s načelom djelotvornosti treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis prema kojem vrijednost spora, koja čini osnovicu za izračun troškova čiju naknadu može tražiti potrošač koji je uspio u postupku, treba utvrditi u tužbi, a da se taj podatak ne može potom mijenjati, i kojim se za neke sporove ta vrijednost utvrđuje na okvirni iznos, pod uvjetom da ta pravila ne onemogućavaju ili pretjerano otežavaju potrošaču ostvarivanje prava koja izvodi iz te direktive. U tom okviru sud pred kojim se vodi postupak mora, po potrebi i po službenoj dužnosti, provjeriti da vrijednost koju je potrošač naveo u svojoj tužbi odgovara gospodarskom interesu koji spor stvarno predstavlja za potonjeg.
    </p>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: francuski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) Direktiva Vijeća od 5. travnja 1993. (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) U ovom ću mišljenju upotrebljavati izraz „sudski troškovi” u širokom smislu, na način da uključuje nagradu za rad odvjetnika koju snosi stranka u okviru sudskog postupka.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) Te se informacije ne nalaze u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje. One proizlaze iz očitovanja koja su podnijele osoba EL i TP kao i društvo Caixabank (s tim u vezi vidjeti točku 23. ovog mišljenja).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) Vidjeti, po analogiji, presudu od 16. srpnja 2020., Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria (C‑224/19 i C‑259/19, u daljnjem tekstu: presuda Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria, EU:C:2020:578, t. 45.). Iako se u presudama od 27. ožujka 2014., Torralbo Marcos (C‑265/13, EU:C:2014:187) i od 8. prosinca 2016., Eurosaneamientos i dr. (C‑532/15 i C‑538/15, EU:C:2016:932), koje su istaknuli društvo Caixabank i španjolska vlada, Sud proglasio nenadležnim za davanje odgovora na pitanja o usklađenosti nacionalnih postupovnih pravila s pravom Unije, to je upravo iz razloga što su ta pitanja bila upućena u okviru sporova koji se nisu odnosili na prava izvedena iz prava Unije.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) Naime, u ugovoru o nagradi za rad koji su tužitelji u glavnom postupku sklopili sa svojim odvjetnikom navedeno je da su oni ugovorili fiksnu i promjenjivu nagradu koje se primjenjuju u slučaju povoljne presude i naloga banci da snosi troškove. Navedeni tužitelji moraju podmiriti samo fiksni dio u vrijednosti od 1200 eura (HT). Naprotiv, promjenjivu nagradu odvjetnik treba naplatiti izravno iz iznosa dobivenih troškova. Iznos od 1200 eura niži je od gornjeg praga predviđenog u članku 394. stavku 3. LEC‑a i uvelike je pokriven iznosom koji društvo Caixabank prihvaća podmiriti po osnovi troškova.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) Vidjeti, osobito, presudu od 29. travnja 2021., Bank BPH (C‑19/20, EU:C:2021:341, t. 37. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) Za te okolnosti vidjeti točke 76. i 77. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) Vidjeti, po analogiji, presudu od 4. listopada 1991., Society for the Protection of Unborn Children Ireland (C‑159/90, EU:C:1991:378, t. 15.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) Vidjeti, osobito, presude od 30. travnja 2014., Kásler i Káslerné Rábai (C‑26/13, EU:C:2014:282), od 20. rujna 2017., Andriciuc i dr. (C‑186/16, EU:C:2017:703), i od 10. lipnja 2021., BNP Paribas Personal Finance (C‑609/19, EU:C:2021:469).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) U odluci kojom se upućuje prethodno pitanje nisu objašnjeni razlozi zbog kojih su sporne odluke proglašene nepoštenima. No, iz očitovanja španjolske vlade proizlazi da španjolski sudovi strogo nadziru tu vrstu „multivalutnih” odredbi i općenito smatraju da nisu dovoljno transparentne za potrošača. Za sudsku praksu Suda o zahtjevima transparentnosti koja se primjenjuje na slične odredbe vidjeti presudu od 10. lipnja 2021., BNP Paribas Personal Finance (C‑609/19, EU:C:2021:469, t. 40. do 57. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Za pretpostavke takvog održavanja valjanosti ugovora vidjeti, osobito, presudu od 14. ožujka 2019., Dunai (C‑118/17, EU:C:2019:207, t. 40.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) Vidjeti članak 394. stavak 1. LEC‑a.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) Vidjeti članak 243. LEC‑a.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) Vidjeti, s tim u svezi, točku 67. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) Vidjeti članak 243. LEC‑a.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Vidjeti točke 16. i 17. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Osobe EL i TP osporavaju to pitanje (vidjeti točki 74. ovog mišljenja).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Osim ako zbog složenosti predmeta sud o tome odluči drukčije.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) Vidjeti točke 24. i 25. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Presuda od 21. prosinca 2016. (C‑154/15, C‑307/15 i C‑308/15, u daljnjem tekstu: presuda Gutiérrez Naranjo, EU:C:2016:980, t. 61. i 62.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Presuda Gutiérrez Naranjo (t. 61.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Vidjeti presudu Gutiérrez Naranjo (t. 62.: „obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koje se uspostavilo da je neosnovano ima, u načelu, odgovarajući restitucijski učinak u odnosu na te iznose”).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) Vidjeti, osobito, presudu Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria (t. 83. i 95. te navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Vidjeti, osobito, presudu Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria (t. 83. i 95. te navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) Sud nije upitan glede načela ekvivalentnosti. U svakom slučaju on određuje nikakav element na temelju koje se može dvojiti glede usklađenosti članka 394. stavka 3. LEC‑a s navedenim načelom. Prema navodima koje su iznijeli društvo Caixabank i španjolska vlada, ta se odredba primjenjuje bez razlike na postupke čiji su predmet prava izvedena iz prava Unije i na one čiji su predmet prava izvedena iz nacionalnog prava. Vidjeti u tom smislu presudu Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria (t. 96.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presude od 5. prosinca 2013., Asociación de Consumidores Independientes de Castilla y León (C‑413/12, EU:C:2013:800, t. 41.), od 12. veljače 2015., Baczó i Vizsnyiczai (C‑567/13, EU:C:2015:88, t. 50., 52. i 53.), i od 3. travnja 2019., Aqua Med (C‑266/18, EU:C:2019:282, t. 54.). Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Mengozzija u predmetu Asociación de Consumidores Independientes de Castilla y León (C‑413/12, EU:C:2013:532, t. 35., 36. i 56.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 12. veljače 2015., Baczó i Vizsnyiczai (C‑567/13, EU:C:2015:88, t. 54. i 55.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 28. srpnja 2016., United Video Properties (C‑57/15, EU:C:2016:611, t. 22.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>) Društvo Caixabank ustrajalo je u svojim očitovanjima na činjenici da nagrada za rad koju odvjetnici potražuju u okviru postupaka za procjenu troškova ne odgovaraju nužno onima koje zaračunaju svojim klijentima, pri čemu ponovno ističe da u konkretnom slučaju nagrada za rad koji tužitelji u glavnom postupku moraju podmiriti jest znatno niža od one koje zahtijeva njihov odvjetnik (vidjeti bilješku na dnu stranice 6. ovog mišljenja). Stoga se prethodnim pitanjem ne nastoji braniti interes potrošača da ne snose sudske troškove, nego interes njihovih odvjetnika da potražuju višu nagradu za rad. No, mislim da postoji očita veza između tih dvaju aspekata.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 13. rujna 2018., Profi Credit Polska (C‑176/17, EU:C:2018:711, t. 68.) i, po analogiji, mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Camposa Sánchez‑Bordone u predmetu United Video Properties (C‑57/15, EU:C:2016:201, t. 68.). Osim toga, Sud je već istaknuo da „u sporovima čija je vrijednost često ograničena, nagrada za rad odvjetnika može biti viša od relevantnih interesa, što može odvratiti potrošača da se brani od primjene nepoštene odredbe” (vidjeti, osobito, presudu od 27. lipnja 2000., Océano Grupo Editorial i Salvat Editores (C‑240/98 do C‑244/98, EU:C:2000:346, t. 26.)).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-32" href="#c-32">32</a>
</span>) Vidjeti u tom pogledu mišljenje M. Camposa Sánchez‑Bordone u predmetu United Video Properties (C‑57/15, EU:C:2016:201, t. 53., 65. i 66.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-33" href="#c-33">33</a>
</span>) Za detaljnu analizu različitih pravila o troškovima koja postoje u državama članicama vidjeti https://e‑justice.europa.eu/37/FR/costs?init=true.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-34" href="#c-34">34</a>
</span>) Vidjeti presudu Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria (t. 96., 98. i 99.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-35" href="#c-35">35</a>
</span>) Vidjeti presudu, Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria (t. 94.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-36" href="#c-36">36</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu članak 138. stavak 2. Poslovnika Suda.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-37" href="#c-37">37</a>
</span>) Vidjeti po analogiji presudu od 28. srpnja 2016., United Video Properties (C‑57/15, EU:C:2016:611, t. 25.). Glede pitanja koji su troškovi neophodni za potrošača da učinkovito ostvaruje svoja prava ili ističe svoju obranu, smatram, kao i poljska vlada, da su nacionalna tijela načelno u najboljem položaju da u suglasju s pravnim stručnjacima i drugim dotičnim osobama odrede trošak u predmetima određene vrste ili određene vrijednosti (vidjeti po analogiji mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Camposa Sánchez‑Bordone u predmetu United Video Properties (C‑57/15, EU:C:2016:201, t. 73. i 75.)).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-38" href="#c-38">38</a>
</span>) Vidjeti, osobito, presudu od 10. lipnja 2021., BNP Paribas Personal Finance (C‑776/19 à C‑782/19, EU:C:2021:470, t. 28. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-39" href="#c-39">39</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2015., Orizzonte Salute (C‑61/14, EU:C:2015:655, t. 61.) te, po analogiji, presude od 13. veljače 2014., Komisija/Ujedinjena Kraljevina (C‑530/11, EU:C:2014:67, t. 54. i 58.) i od 17. listopada 2018., Klohn (C‑167/17, EU:C:2018:833, t. 70.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-40" href="#c-40">40</a>
</span>) Naravno, ne može se u ime zaštite potrošača zahtijevati da se gornji prag glede troškova čija se naknada može tražiti ne primjenjuje kada potrošač uspije u postupku, nego da se primjenjuje kada se radi o prodavatelju robe ili pružatelju usluge. Takvim bi se tumačenjem povrijedilo načelo jednakosti oružja (ili postupovne jednakosti) i on bi bilo, prema tome, nespojivo s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Glede tog načela vidjeti, osobito, presudu od 30. lipnja 2016., Toma i Biroul Executorului Judecătoresc Horaţiu‑Vasile Cruduleci (C‑205/15, EU:C:2016:499, t. 36. i 47.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-41" href="#c-41">41</a>
</span>) Vidjeti po analogiji mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Camposa Sánchez‑Bordone u predmetu United Video Properties (C‑57/15, EU:C:2016:201, t. 67. i 68.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-42" href="#c-42">42</a>
</span>) Vidjeti, osobito, presude od 5. prosinca 2013., Asociación de Consumidores Independientes de Castilla y León (C‑413/12, EU:C:2013:800, t. 42.), i od 12. veljače 2015., Baczó i Vizsnyiczai (C‑567/13, EU:C:2015:88, t. 55.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-43" href="#c-43">43</a>
</span>) Kao što to predviđa članak 394. stavak 3. drugi podstavak LEC‑a. Španjolska vlada tvrdi da se u skladu sa sudskom praksom španjolskih sudova od spornog gornjeg praga može također odstupiti kada tajnik ili sudac pred kojim se postupak vodi utvrdi da je spor osobito složen. Ovo pitanje Komisija osporava i smatra da se složenost spora može jedino uzeti u obzir prilikom ograničenja tog gornjeg praga. Bilo kako bilo, smatram da to pitanje nije odlučujuće za davanje odgovora na upućena pitanja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-44" href="#c-44">44</a>
</span>) Vidjeti po analogiji presudu od 28. srpnja 2016., United Video Properties (C‑57/15, EU:C:2016:611, t. 26., 29., 30. i 32.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-45" href="#c-45">45</a>
</span>) Vidjeti po analogiji presude Gutiérrez Naranjo (t. 63.) i od 28. srpnja 2016., United Video Properties (C‑57/15, EU:C:2016:611, t. 27.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-46" href="#c-46">46</a>
</span>) Kao što to pojašnjava sud koji je uputio zahtjev, vrijednost spora je podatak koji utječe na ostala postupovna pitanja, poput naravi postupka i dostupnih pravnih lijekova.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-47" href="#c-47">47</a>
</span>) Podsjećam da Sud nije upitan o načelu ekvivalentnosti. No, osobe EL i TP istaknule su da se glede utvrđivanja vrijednosti sporova primjenjuju povoljnija pravila na postupke hipotekarne ovrhe u okviru kojih je utvrđena vrijednost spora općenito preostali iznos predmetnog zajma. Društvo Caixabank i Komisija smatraju da ta vrsta postupka nije usporediva s glavnim postupkom, što je također i moje mišljenje. U svakom slučaju, jedino je na nacionalnom sudu, koji izravno poznaje primjenjiva postupovna pravila, da ispita jesu li predmetne tužbe slične (vidjeti, osobito, presudu od 9. srpnja 2020., Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale (C‑698/18 i C‑699/18, EU:C:2020:537, t. 77. i navedena sudska praksa)).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-48" href="#c-48">48</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 29. travnja 2021., Bank BPH (C‑19/20, EU:C:2021:341, t. 37.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-49" href="#c-49">49</a>
</span>) Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Camposa Sánchez‑Bordone u predmetu United Video Properties (C‑57/15, EU:C:2016:201, t. 63. i 74.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-50" href="#c-50">50</a>
</span>) Vidjeti, osobito, presude od 27. lipnja 2000., Océano Grupo Editorial i Salvat Editores (C‑240/98 à C‑244/98, EU:C:2000:346, t. 27.), od 6. listopada 2009., Asturcom Telecomunicaciones (C‑40/08, EU:C:2009:615, t. 31.), i od 14. travnja 2016., Sales Sinués i Drame Ba (C‑381/14 i C‑385/14, EU:C:2016:252, t. 23.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-51" href="#c-51">51</a>
</span>) Primjećujem s tim u vezi da sud koji je uputio zahtjev nije objasnio po čemu bi više od 25 000 eura koje potražuje odvjetnik tužitelja u glavnom postupku bio razuman i proporcionalan iznos. Naprotiv, iz očitovanja društva Caixabanka proizlazi da je odvjetnička komora Barcelone dala mišljenje u kojem se smatra da je potraživani iznos bio pretjeran.</p>
</body>
</html>
