RJEŠENJE SUDA (deveto vijeće)

20. rujna 2024.(*)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika Suda – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba (EU) br. 1215/2012 – Primjenjivost – Međunarodni element – Zahtjev u pogledu navođenja razloga koji opravdavaju nužnost odgovora Suda – Nepostojanje dostatnih pojašnjenja – Očita nedopuštenost”

U predmetu C-264/24 [Gašlić](i),

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Općinski sud u Novom Zagrebu (Hrvatska), odlukom od 4. travnja 2024., koju je Sud zaprimio 15. travnja 2024., u postupku

MH

protiv

BR,

SUD (deveto vijeće),

u sastavu: O. Spineanu-Matei, predsjednica vijeća, S. Rodin i L. S. Rossi (izvjestiteljica), suci,

nezavisni odvjetnik: M. Campos Sánchez-Bordona,

tajnik: A. Calot Escobar,

odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči obrazloženim rješenjem, u skladu s člankom 53. stavkom 2. Poslovnika Suda,

donosi sljedeće

Rješenje

1        Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. točke (c) Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.).

2        Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe MH, fizičke osobe s prebivalištem u Hrvatskoj, i osobe BR, fizičke osobe također s prebivalištem u Hrvatskoj, u vezi s izdavanjem potvrde o vjerodostojnoj ispravi u pogledu zadužnice koju je izdala osoba BR.

 Pravni okvir

 Pravo Unije

 Poslovnik Suda

3        Člankom 94. Poslovnika Suda određuje se:

„Osim teksta prethodnih pitanja postavljenih Sudu zahtjev za prethodnu odluku sadrž[ava]:

(a)      sažeti prikaz predmeta spora i relevantne činjenice kako ih je utvrdio sud koji je uputio zahtjev ili barem prikaz činjeničnih okolnosti na kojima se temelje pitanja;

(b)      sadržaj nacionalnih odredaba koje se mogu primijeniti u predmetu i, po potrebi, relevantnu nacionalnu sudsku praksu;

(c)      prikaz razloga koji su naveli sud koji upućuje zahtjev da se zapita o tumačenju ili valjanosti određenih odredaba prava Unije kao i pojašnjenje veze koja prema mišljenju tog suda postoji između tih odredaba i nacionalnog zakonodavstva primjenjivog u glavnom postupku.”

 Uredba br. 1215/2012

4        Člankom 2. Uredbe br. 1215/2012 određuje se:

„U smislu ove Uredbe:

[...]

(c)      ‚vjerodostojna isprava’ znači isprava koja je formalno sastavljena ili registriran[a] kao vjerodostojna isprava u državi članici porijekla i čija vjerodostojnost:

i.      se odnosi na potpis i sadržaj isprave; te

ii.      je utvrđena od strane javnog tijela ili drugog tijela ovlaštenog u tu svrhu;

[...]”

5        Člankom 60. te uredbe predviđa se:

„Nadležno tijelo ili sud države članice porijekla, na zahtjev zainteresirane stranke, izdaju potvrdu na obrascu iz Priloga II., koja sadrž[ava] sažetak izvršive obveze navedene u vjerodostojnoj ispravi ili sažetak sporazuma između stranaka koji je sadržan u sudskoj nagodbi.”

 Hrvatsko pravo

6        Članak 59. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22) u stavku 1. određuje da sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o tom pravnom poslu potvrditi (solemnizirati) kod javnog bilježnika, s time da je za zasnivanje osiguranja tražbine dovoljno da privatnu ispravu potvrdi obveznik, a tako potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta odnosno ovršnog javnobilježničkog akta.

7        Članak 214. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) u stavku 1. propisuje da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na vjerovnika. Taj članak 214. u stavku 7. propisuje da zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

 Glavni postupak i prethodno pitanje

8        Osoba BR je 18. ožujka 2022. izdala zadužnicu u korist osobe MH na iznos 150 000 hrvatskih kuna (HRK) (oko 19.908,42 eura) s pripadajućim zateznim kamatama. Tu je zadužnicu potvrdio javni bilježnik iz Samobora (Hrvatska).

9        Osoba MH 20. studenoga 2023. tom je javnom bilježniku podnijela zahtjev za izdavanje potvrde o vjerodostojnoj ispravi na temelju članka 60. Uredbe br. 1215/2012, ističući da navedena zadužnica koja je tako potvrđena čini vjerodostojnu ispravu u smislu članka 2. točke (c) te uredbe.

10      Navedeni javni bilježnik je 1. prosinca 2023. ocijenio da se taj zahtjev ne može prihvatiti te ga je proslijedio Općinskom sudu u Novom Zagrebu (Hrvatska), sudu koji je uputio zahtjev, kako bi on o njemu odlučio.

11      Taj sud primjećuje da iz definicije vjerodostojne isprave prema članku 2. točki (c) Uredbe (EU) br. 1215/2012, a na isto upućuje i praksa Suda proizišla osobito iz točaka 12. do 21. presude od 17. lipnja 1999., Unibank (C-260/97, EU:C:1999:312), proizlazi da javni bilježnik mora sastaviti ili ovjeriti, među ostalim, sadržaj isprave o kojoj je riječ da bi se ona mogla kvalificirati kao vjerodostojna isprava.

12      Navedeni sud smatra da relevantne odredbe Ovršnog zakona i Zakona o javnom bilježništvu govore u prilog zaključku da zadužnica koju je potvrdio javni bilježnik ispunjava kriterije navedene u toj odredbi jer javni bilježnik prilikom potvrđivanja te zadužnice ispituje i potvrđuje kako njezin sadržaj tako i dužnikov potpis koji se na njoj nalazi.

13      S druge strane, isti sud ističe da se na temelju članka 60. Uredbe br. 1215/2012 potvrda o vjerodostojnoj ispravi izdaje na obrascu iz Priloga II. toj uredbi. Međutim, zadužnica ne sadržava sve elemente koji se zahtijevaju tim obrascem, osobito one koji se odnose na kratak opis predmeta spora i datum od kojeg kamate teku. Naime, u skladu s primjenjivim hrvatskim propisom, u zadužnici nije potrebno detaljno opisati pravni odnos na temelju kojeg je nastala tražbina za koju je izdana ta zadužnica niti navesti datum dospijeća te tražbine, s obzirom na to da taj datum određuje vjerovnik prilikom podnošenja te zadužnice radi naplate navedene tražbine.

14      Stoga, iako javni bilježnik prilikom potvrđivanja zadužnice ispituje i potvrđuje kako njezin sadržaj tako i dužnikov potpis koji se na njoj nalazi, postoji dvojba o tome može li se takva zadužnica smatrati „vjerodostojnom ispravom” u smislu članka 2. točke (c) Uredbe br. 1215/2012.

15      U tim je okolnostima Općinski sud u Novom Zagrebu odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 2. točku [(c)] Uredbe [br. 1215/2012] tumačiti na način da zadužnica, koja je potvrđena od strane javnog bilježnika te ima svojstvo ovršne isprave na osnovu koje vjerovnik može tražiti prisilnu naplatu protiv dužnika, ispunjava pretpostavke vjerodostojne isprave (authentic instrument) u smislu [te odredbe]?”

 Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku

16      U skladu s člankom 53. stavkom 2. Poslovnika, kad je zahtjev za prethodnu odluku očito nedopušten, Sud može, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, u svakom trenutku odlučiti obrazloženim rješenjem, bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.

17      Tu odredbu valja primijeniti u ovom predmetu.

18      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, postupak utvrđen člankom 267. UFEU‑a instrument je suradnje između Suda i nacionalnih sudova zahvaljujući kojem Sud nacionalnim sudovima daje elemente za tumačenje prava Unije koji su im potrebni za rješavanje spora koji se pred njima vodi. Smisao prethodnog postupka nije davanje savjetodavnih mišljenja o općenitim ili hipotetskim pitanjima, nego stvarna potreba za učinkovitim rješavanjem spora (presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 44. i navedena sudska praksa).

19      Budući da se taj postupak temelji na odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, nacionalni sud u samoj toj odluci treba odrediti činjenični i zakonodavni okvir spora u glavnom postupku i pružiti potrebna objašnjenja o razlozima zbog kojih je odabrao odredbe prava Unije čije tumačenje traži kao i o vezi koju uspostavlja između tih odredbi i nacionalnog propisa koji je primjenjiv u sporu koji je pred njim pokrenut (vidjeti u tom smislu presudu od 4. lipnja 2020., C. F. (Porezni nadzor), C-430/19, EU:C:2020:429, t. 23. i navedenu sudsku praksu).

20      S tim u vezi također valja naglasiti da podaci koji su sadržani u odlukama kojima se upućuje prethodno pitanje trebaju omogućiti, s jedne strane, Sudu da pruži korisne odgovore na pitanja koja je postavio nacionalni sud i, s druge strane, vladama država članica i drugim zainteresiranim osobama da iskoriste pravo koje im priznaje članak 23. Statuta Suda Europske unije u pogledu podnošenja očitovanja. Sud mora osigurati da to pravo bude zaštićeno, imajući u vidu činjenicu da se u skladu s tim člankom zainteresiranim osobama dostavljaju samo odluke kojima se upućuje prethodno pitanje (rješenje od 17. listopada 2023., Presidenza del Consiglio dei Ministri, C-190/22, EU:C:2023:804, t. 17. i navedena sudska praksa).

21      Ti se kumulativni zahtjevi u pogledu sadržaja odluke o upućivanju zahtjeva izričito navode u članku 94. Poslovnika, a sud koji je uputio zahtjev u okviru suradnje uspostavljene u članku 267. UFEU-a mora za njih znati i dužan ih se strogo pridržavati. Na njih se, usto, podsjeća u točkama 13., 15. i 16. Preporuka Suda Europske unije namijenjenih nacionalnim sudovima koje se odnose na pokretanje prethodnog postupka (SL 2019., C 380, str. 1.) (rješenje od 17. listopada 2023., Presidenza del Consiglio dei Ministri, C-190/22, EU:C:2023:804, t. 18. i navedena sudska praksa).

22      U tom kontekstu valja još podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, primjena pravila o nadležnosti predviđenih Uredbom br. 1215/2012 zahtijeva postojanje međunarodnog elementa (presuda od 8. veljače 2024., Inkreal, C-566/22, EU:C:2024:123, t. 18. i navedena sudska praksa).

23      Prema toj sudskoj praksi, taj međunarodni element postoji, među ostalim, kada barem jedna stranka glavnog postupka ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak (vidjeti u tom smislu presude od 7. svibnja 2020., Parking i Interplastics, C-267/19 i C-323/19, EU:C:2020:351, t. 32. do 35., i od 8. veljače 2024., Inkreal, C-566/22, EU:C:2024:123, t. 19. do 21.).

24      Usto, takav međunarodni element postoji i kada predmet glavnog postupka ili situacija o kojoj je riječ u tom postupku uključuju više država članica ili treću državu te stoga mogu dovesti do pitanja koja se odnose na utvrđivanje međunarodne nadležnosti suda pred kojim je pokrenut postupak (vidjeti u tom smislu presude od 14. srpnja 2022., EPIC Financial Consulting, C-274/21 i C-275/21, EU:C:2022:565, t. 57. i navedenu sudsku praksu; od 8. rujna 2022., IRnova, C-399/21, EU:C:2022:648, t. 28. i 29., i od 8. veljače 2024., Inkreal, C-566/22, EU:C:2024:123, t. 22.).

25      Stoga, kada se zahtjev za prethodnu odluku odnosi na tumačenje odredbi Uredbe br. 1215/2012, na sudu koji je uputio zahtjev je da, u skladu sa zahtjevima iz članka 94. Poslovnika, Sudu navede zbog čega spor koji se pred njim vodi ima međunarodni element, čije je postojanje uvjet za primjenu Uredbe br. 1215/2012 u tom sporu, a zbog kojeg je zatraženo tumačenje u prethodnom postupku nužno za rješavanje navedenog spora (vidjeti, po analogiji, presude od 15. studenoga 2016., Ullens de Schooten, C-268/15, EU:C:2016:874, t. 55., i od 22. veljače 2024., Ente Cambiano società cooperativa per azioni, C-660/22, EU:C:2024:152, t. 27.)

26      U ovom slučaju odluka kojom se upućuje prethodno pitanje očito ne ispunjava takav zahtjev.

27      Naime, u toj se odluci ne navodi zbog čega glavni postupak ima međunarodni element, u smislu sudske prakse navedene u točkama 23. i 24. ovog rješenja, a koji bi zatraženo tumačenje Uredbe br. 1215/2012 činio nužnim kako bi se sudu koji je uputio zahtjev omogućilo da „donese presudu” u predmetu koji se pred njim vodi.

28      U tim je okolnostima ovaj zahtjev za prethodnu odluku očito nedopušten.

29      Međutim, valja podsjetiti na to da sud koji je uputio zahtjev zadržava mogućnost podnošenja novog zahtjeva za prethodnu odluku, na način da Sudu pruži sve elemente koji mu omogućuju donošenje odluke (presuda od 22. veljače 2024., Ente Cambiano società cooperativa per azioni, C-660/22, EU:C:2024:152, t. 35. i navedena sudska praksa).

 Troškovi

30      Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka.

Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) proglašava:

Zahtjev za prethodnu odluku koji je Općinski sud u Novom Zagrebu (Hrvatska) uputio odlukom od 4. travnja 2024. očito je nedopušten.

Potpisi

*      Jezik postupka: hrvatski

i Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.