<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.7-->
  <head>
    <title>2023-02-202302C102202006490-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0649-20-202207752-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="28/10/2022 14:57:25" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="P8KVlg2UwgrT7lPZetL7BWcxsPQ/n+auePB2YgoMCuursvdWhAbKEkOXQN/mOJT6/la/ILX3WzSifxgPnPO0kMX8O1l2sRiu3HQd1RY4tALQfq36c+90wMZ6QQfMoUGlTi38zKoXU2pncYe+GnHZvT7TLkKYwDS9N1Qm6L0xSgI=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="cokrlan" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="f72cbb17-e081-4bae-877f-dc93c1aa1c12" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0649" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2020" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="cokrlan" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 22/09/2022 11:14:10" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2022-10-11T08:43:55Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="e50b68d2065d4f6a936803ca9aa3cf30" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0649" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="PV" name="NatureAff"/>
    <meta content="PV" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Mišljenje P. Pikamäea – Spojeni predmeti C‑649/20 P, C‑658/20 P i C‑662/20 P</div>
      <div id="rId21" style="default">Španjolska i dr./Komisija</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      PRIITA PIKAMÄEA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 29. rujna 2022. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Spojeni predmeti C‑649/20 P, C‑658/20 P i C‑662/20 P
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      Kraljevina Španjolska (C‑649/20 P),
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      Lico Leasing SA i
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      Pequeños y Medianos Astilleros Sociedad de Reconversión SA (C‑658/20 P)
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-8" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-9" title="page-1">
      Europske komisije (C‑649/20 P i C‑658/20 P)
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-10" title="page-1">
      i
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-11" title="page-1">
      Caixabank SA
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-12" title="page-1">
      i druge stranke
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-13" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-14" title="page-1">
      Europske komisije
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-15" title="page-1">
      (C‑662/20 P)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-16" title="page-1">
      „Žalbe – Državne potpore – Članak 107. stavak 1. UFEU‑a – Potpora koju su španjolske vlasti dodijelile u korist određenih gospodarskih interesnih udruženja (GIU) i njihovih investitora ‐ Porezni sustav primjenjiv na određene ugovore o financijskom zakupu za stjecanje brodova (španjolski sustav poreznog poticaja na zakup) – Selektivnost – Povrat potpore – Neizravna prednost”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-17" title="page-1">
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovi spojeni predmeti odnose se na žalbe koje su podnijeli redom Kraljevina Španjolska (predmet C‑649/20 P), Lico Leasing SA i Pequeños y Medianos Astilleros Sociedad de Reconversión SA (u daljnjem tekstu: PYMAR) (predmet C‑658/20 P) te Caixabank SA i dr. (predmet C‑662/20 P) protiv presude Općeg suda Europske unije od 23. rujna 2020., Španjolska i dr./Komisija (T‑515/13 RENV i T‑719/13 RENV, EU:T:2020:434) (u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je Opći sud odbio tužbu koju je Kraljevina Španjolska podnijela radi poništenja Odluke Komisije 2014/200/EU od 17. srpnja 2013. o državnoj potpori SA.21233 C/11 (ex NN/11, ex CP 137/06) koju provodi Španjolska – Porezne mjere koje se primjenjuju na određene ugovore o financijskom zakupu također poznate i kao španjolski sustav poreznih poticaja na zakup (eng. Spanish Tax Lease System) (u daljnjem tekstu: sporna odluka) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>) i tužbu društava Lico Leasing i PYMAR kojom se traži, najprije, poništenje te odluke, podredno, poništenje naloga za povrat državne potpore i, još podrednije, poništenje naloga za povrat u pogledu izračuna iznosa nespojive potpore koji treba vratiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To je drugi put da se od Suda traži da ispita taj španjolski porezni sustav, koji je predmet prave sudske sage pred sudovima Unije od 2013. i koji ima poseban oblik s obzirom na to da njegova provedba ovisi o izvršavanju široke diskrecijske ovlasti porezne uprave.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu sa zahtjevom Suda, u ovom ću se mišljenju usredotočiti na žalbene razloge kojima se postavljaju vrlo složena pravna pitanja i koji su važni radi primjene pravila o državnim potporama, odnosno onih koja se odnose na metodu analize selektivnosti i na tumačenje sudske prakse koja se odnosi na neizravnu prednost radi određivanja iznosa potpore koji trebaju vratiti njezini izravni korisnici.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">I.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon pritužbi da španjolski sustav poreznih poticaja na zakup, koji se primjenjuje na određene ugovore o financijskom zakupu za stjecanje brodova (u daljnjem tekstu: STLS), brodarskim poduzećima omogućuje stjecanje brodova izgrađenih u španjolskim brodogradilištima po cijeni sniženoj između 20 i 30 %, Europska komisija je Odlukom C(2011) 4494 final od 29. lipnja 2011. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>) pokrenula formalni istražni postupak na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tijekom tog postupka Komisija je utvrdila da se do datuma donošenja te odluke STLS upotrebljavao za operacije koje uključuju izgradnju brodova od strane brodogradilišta i njihova stjecanja od strane brodarskih poduzeća te financiranje tih operacija pomoću ad hoc pravne i financijske strukture koju je uspostavila banka. STLS je za svaku narudžbu za izgradnju broda uključivao brodarsko poduzeće, brodogradilište, banku, leasing društvo, gospodarsko interesno udruženje (GIU) koje je osnovala banka i investitore koji kupuju udjele u tom GIU‑u. Potonje udruženje uzimalo je brod u zakup od leasing društva od početka njegove izgradnje i zatim ga je davalo u zakup brodarskom poduzeću na temelju ugovora o zakupu golog broda. GIU se obvezao kupiti brod nakon isteka ugovora o financijskom zakupu, dok je brodarsko poduzeće preuzelo obvezu kupnje broda po isteku ugovora o zakupu golog broda. U skladu sa spornom odlukom, svrha tog programa poreznog planiranja je ostvarivanje poreznih pogodnosti za investitore u porezno transparentnom GIU‑u i prijenos jednog dijela tih pogodnosti na brodarsko poduzeće u obliku popusta na cijenu broda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je utvrdila da operacije izvršene na temelju STLS‑a obuhvaćaju pet mjera predviđenih u nekoliko odredbi Real Decreta Legislativo 4/2004, por el que se aprueba el texto refundido de la Ley del Impuesto sobre Sociedades (Kraljevski zakonodavni dekret 4/2004 kojim se odobrava izmijenjeni tekst Zakona o porezu na dobit) od 5. ožujka 2004. (u daljnjem tekstu: TRLIS) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>) i Real Decreta 1777/2004, por el que se aprueba el Reglamento del Impuesto sobre Sociedades (Kraljevski dekret 1777/2004 kojim se odobrava Uredba o porezu na dobit) od 30. srpnja 2004. (u daljnjem tekstu: RIS) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>). Tih pet mjera uključuje i. ubrzanu amortizaciju zakupljene imovine predviđenu člankom 115. stavkom 6. TRLIS‑a, ii. diskrecijsku primjenu rane amortizacije zakupljene imovine koja proizlazi iz članka 48. stavka 4. i članka 115. stavka 11. TRLIS‑a te članka 49. RIS‑a, iii. odredbe u vezi s GIU‑ovima, iv. sustav poreza po tonaži broda predviđen člancima 124. do 128. TRLIS‑a i v. odredbe članka 50. stavka 3. RIS‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 115. stavkom 6. TRLIS‑a, ubrzana amortizacija zakupljene imovine započinjala je od datuma kada je ta imovina postala operativna, odnosno ne prije nego što je navedena imovina isporučena zakupoprimcu i on se počne njome koristiti. Međutim, u skladu s člankom 115. stavkom 11. TRLIS‑a Ministarstvo gospodarstva i financija moglo je, na službeni zahtjev zakupoprimca, odrediti raniji datum početka amortizacije. Članak 115. stavak 11. TRLIS‑a propisivao je dva opća uvjeta za tu raniju amortizaciju. Posebni uvjeti koji su se primjenjivali na GIU‑ove nalazili su se u članku 48. stavku 4. TRLIS‑a. Postupak davanja odobrenja predviđen u članku 115. stavku 11. TRLIS‑a bio je detaljno opisan u članku 49. RIS‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sustav poreza po tonaži broda odobren je 2002. kao državna potpora spojiva s unutarnjim tržištem na temelju Smjernica Zajednice o državnim potporama u pomorskom prometu od 5. srpnja 1997. (SL 1997., C 205, str. 5.), kako su izmijenjene 17. siječnja 2004. (SL 2004., C 13, str. 3.) Odlukom Komisije C(2002) 582 final od 27. veljače 2002. o državnoj potpori N 736/2001 koju provodi Španjolska – Sustav poreza po tonaži broda za oporezivanje društava za pomorski prijevoz (SL 2004., C 38, str. 4.). U tom sustavu poduzetnici upisani u jedan od registara brodarskih poduzeća koji su dobili odobrenje poreznog tijela u tu svrhu oporezuju se na temelju tonaže, a ne s obzirom na svoju dobit i gubitke. Španjolsko zakonodavstvo omogućuje GIU‑ovima da se upišu u jedan od tih registara, iako nisu brodarska poduzeća.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 125. stavak 2. TRLIS‑a propisivao je poseban postupak za brodove koji su već kupljeni u trenutku prijelaza na sustav poreza po tonaži broda i rabljene brodove stečene u trenutku kada se na poduzetnika već primjenjivao taj sustav. U skladu s redovnom primjenom navedenog sustava, eventualni kapitalni dobici oporezivani su po ulasku u sustav poreza po tonaži broda te se pretpostavljalo da je do oporezivanja kapitalnih dobitaka, čak i ako je ono bilo odgođeno, dolazilo kada je brod prodan ili rastavljen. Međutim, odstupajući od te odredbe, članak 50. stavak 3. RIS‑a predviđao je da su se brodovi, kada su bili kupljeni korištenjem opcije kupnje u okviru ugovora o financijskom zakupu koji su prethodno odobrila porezna tijela, smatrali novim brodovima koji nisu rabljeni u smislu članka 125. stavka 2. TRLIS‑a, bez obzira na to jesu li već bili amortizirani, tako da eventualni kapitalni dobici nisu bili oporezovani. To odstupanje, koje nije bilo prijavljeno Komisiji, primjenjivalo se samo na posebne ugovore o financijskom zakupu koje su odobrila porezna tijela u okviru zahtjeva za ranu amortizaciju u skladu s člankom 115. stavkom 11. TRLIS‑a, to jest u odnosu na zakupljene novoizgrađene brodove, kupljene putem operacija obuhvaćenih STLS‑om i, s jednom iznimkom, izgrađene u španjolskim brodogradilištima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">GIU je primjenom svih tih mjera ostvario porezne pogodnosti u dvije faze. U prvoj fazi rana i ubrzana amortizacija broda uzetog u financijski zakup primjenjivala se u okviru uobičajenog sustava poreza na dobit, što je stvaralo velike gubitke za GIU, koji su se, s obzirom na poreznu transparentnost GIU‑ova, mogli odbiti od vlastitih prihoda investitora na proporcionalnoj osnovi u odnosu na njihove udjele u GIU‑u. Iako se ta rana i ubrzana amortizacija troška broda zatim obično kompenzira povećanjem poreza koje treba platiti kada je brod u cijelosti amortiziran ili kada je brod prodan uz ostvarivanje kapitalne dobiti, porezna ušteda koja je nastala zbog prijenosa početnih gubitaka na investitore bila je sačuvana u drugoj fazi zbog prelaska GIU‑a na sustav poreza po tonaži broda, koji je omogućivao da se brodarsko poduzeće potpuno oslobodi od oporezivanja dobiti ostvarene prodajom broda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako je smatrala da STLS valja smatrati „sustavom”, Komisija je analizirala i svaku predmetnu mjeru zasebno. U spornoj je odluci odlučila da, među tim mjerama, one koje proizlaze iz članka 115. stavka 11. TRLIS‑a (o ranoj amortizaciji zakupljene imovine), one koje proizlaze iz primjene sustava poreza po tonaži broda na poduzetnike, brodove ili djelatnosti koje ne ispunjavaju uvjete i one koje proizlaze iz članka 50. stavka 3. RIS‑a (u daljnjem tekstu: predmetne porezne mjere) predstavljaju državnu potporu GIU‑ovima i njihovim investitorima koju je Kraljevina Španjolska nezakonito provodila od 1. siječnja 2002. protivno članku 108. stavku 3. UFEU‑a. Komisija je utvrdila da predmetne porezne mjere nisu spojive s unutarnjim tržištem, osim ako takva potpora odgovora tržišnoj naknadi za posredovanje financijskih investitora i ako se prenosi na poduzetnike koji se bave pomorskim prometom, a na koje se primjenjuju odredbe Pomorskih smjernica. Odlučila je da Kraljevina Španjolska mora okončati taj sustav potpore u onoj mjeri u kojoj je on nespojiv s unutarnjim tržištem i da mora osigurati povrat nespojivih potpora od investitora GIU‑ova koji su je koristili, bez mogućnosti da ti primatelji prenesu teret povrata na druge osobe. Međutim, Komisija je odlučila da neće provesti povrat za potporu koja je dodijeljena u okviru poslova financiranja za koje su se nadležna nacionalna tijela obvezala odobriti pogodnost tih mjera pravno obvezujućim aktom donesenim prije 30. travnja 2007., kada je u Službenom listu Europske unije objavljena njezina Odluka 2007/256/EZ od 20. prosinca 2006. o sustavu potpore koji je Francuska provela na temelju članka 39. CA Općeg poreznog zakona – Državna potpora C 46/04 (ex NN 65/04) (SL 2007., L 112, str. 41).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">II.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak koji je prethodio žalbi i pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zasebnim tužbama podnesenima tajništvu Općeg suda 25. rujna i 30. prosinca 2013. Kraljevina Španjolska, s jedne strane, te Lico Leasing i PYMAR, s druge strane, pokrenuli su postupak za poništenje sporne odluke. Ta dva predmeta spojena su u svrhu donošenja presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je presudom od 17. prosinca 2015., Španjolska i dr./Komisija (T‑515/13 i T‑719/13, EU:T:2015:1004), poništio spornu odluku. Zatim je Sud, kojem je Komisija podnijela žalbu, presudom od 25. srpnja 2018., Komisija/Španjolska i dr. (C‑128/16 P, u daljnjem tekstu: presuda Komisija/Španjolska i dr., EU:C:2018:591), poništio tu presudu Općeg suda, vratio predmet tom sudu na ponovno suđenje, odredio da će se o troškovima odlučiti naknadno i presudio da će intervenijenti u žalbenom postupku snositi vlastite troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je u svojoj presudi, donesenoj nakon tog vraćanja predmeta na ponovno suđenje, odbio prigovor koji se temelji na pogrešci u ispitivanju selektivnosti STLS‑a time što je u biti presudio da je postojanje široke diskrecijske ovlasti porezne uprave za dodjelu odobrenja za ranu amortizaciju dovoljno da se STLS kao cjelina kvalificira kao selektivan. Opći sud odbio je i tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela primjenjivih na povrat zbog načina izračuna nespojive potpore, pri čemu je smatrao da Komisija nije počinila pogrešku kada je naložila povrat cijele potpore od investitora GIU‑ova, iako je dio pogodnosti prenesen na treće strane.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud zatim je odbio sve tužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">III.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi stranaka i postupak pred Sudom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svojoj žalbi u predmetu C‑649/20 P Kraljevina Španjolska traži od Suda da ukine pobijanu presudu, donese konačnu odluku o sporu tako da poništi spornu odluku i naloži Komisiji snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija zahtijeva da se žalba odbije i da se Kraljevini Španjolskoj naloži snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom žalbom u predmetu C‑658/20 P društva Lico Leasing i PYMAR traže od Suda da ukine pobijanu presudu, poništi spornu odluku i naloži Komisiji snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Caixabank i dr. navodi iste zahtjeve.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija zahtijeva da se žalba odbije i da se društvima Lico Leasing i PYMAR te društvu Caixabank i dr. naloži snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom žalbom u predmetu C‑662/20 P društvo Caixabank i dr. traži od Suda da ukine pobijanu presudu, poništi spornu odluku, osobito njezin članak 1. stavak 1. i, podredno, njezin članak 4. stavak 1., te da naloži Komisiji snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Decal España SA, kojem je odobrena intervencija u potporu zahtjevima društva Caixabank i dr. rješenjem predsjednika Suda od 2. kolovoza 2021. navodi iste zahtjeve.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija zahtijeva da se žalba odbaci kao nedopuštena i, podredno, odbije kao neosnovana, te da se društvima Caixabank i dr. i Decal España naloži snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlukom predsjednika Suda od 26. travnja 2022. tri su predmeta (C‑649/20 P, C‑658/20 P i C‑662/20 P) spojena u svrhu usmenog dijela postupka i donošenja presude u skladu s člankom 54. Poslovnika Suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kraljevina Španjolska, Lico Leasing, Caixabank i dr., Decal España i Komisija saslušani su na raspravi održanoj 15. lipnja 2022.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">IV.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O žalbi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu sa zahtjevom Suda, u ovom ću se mišljenju usredotočiti na žalbeni razlog koji se odnosi na selektivnost navodne potpore (drugi žalbeni razlog u predmetu C‑649/20 P, prvi žalbeni razlog u predmetu C‑658/20 P i prvi žalbeni razlog u predmetu C‑662/20 P) i na određivanje iznosa potpore koji treba vratiti (četvrti žalbeni razlog u predmetu C‑649/20 P, četvrti žalbeni razlog u predmetu C‑658/20 P i treći žalbeni razlog u predmetu C‑662/20 P).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi žalbeni razlog u predmetu C‑649/20 P, prvi žalbeni razlog u predmetu C‑658/20 P i prvi žalbeni razlog u predmetu C‑662/20 P</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kratak sažetak argumenata stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim žalbenim razlogom koji je Kraljevina Španjolska istaknula u predmetu C‑649/20 P, kao i prvim žalbenim razlozima koje su društva Lico Leasing i PYMAR istaknula u predmetu C‑658/20 P te društvo Caixabank i dr. u predmetu C‑662/20 P s nekoliko se aspekata kritizira analiza selektivnosti STLS‑a koja je provedena u pobijanoj presudi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija smatra da su ti žalbeni razlozi nedopušteni jer bi se njima pred Sudom vodio postupak širi od onoga o kojem je odlučivao Opći sud s obzirom na to da žalitelji u svojim tužbama u prvostupanjskom postupku nikada nisu tvrdili da je sporna odluka zahvaćena pogreškom jer Komisija nije ispitala selektivnost STLS‑a provedbom analize u tri faze niti da je Komisija počinila pogrešku time što nije utvrdila referentni okvir ili usporedila korisnike sa subjektima koji se nalaze u usporedivoj situaciji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, tu zapreku vođenju postupka treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, iako iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je nadležnost Suda u postupku povodom žalbe ograničena na ocjenu pravnih utvrđenja u vezi s razlozima o kojima se raspravljalo pred Općim sudom (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>), iz jednako ustaljene sudske prakse proizlazi da žalitelj u svojoj žalbi može istaknuti žalbene razloge koji proizlaze iz same pobijane presude i čiji je cilj osporiti njezinu pravnu osnovanost (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pod pretpostavkom da se o predmetnim žalbenim razlozima nije raspravljalo u prvostupanjskom postupku, valja utvrditi da je Opći sud u točkama 87. do 102. pobijane presude razmotrio pitanje je li Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava time što nije provela analizu u tri faze. Kao što ću to detaljnije navesti u sljedećem dijelu ovog mišljenja, Opći sud je u okviru tog ispitivanja u biti smatrao da se može ograničiti na provjeru postojanja diskrecijske ovlasti porezne uprave za dodjelu odobrenja za ranu amortizaciju jer je postojanje takve ovlasti dovoljno da STLS postane selektivan kao cjelina. Stoga iz toga proizlazi da predmetni žalbeni razlozi proizlaze iz pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na ta razmatranja, predlažem Sudu da drugi žalbeni razlog u predmetu C‑649/20 P, prvi žalbeni razlog u predmetu C‑658/20 P i prvi žalbeni razlog u predmetu C‑662/20 P proglasi dopuštenima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nepostojanje analize u tri faze</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, valja podsjetiti na to da je Opći sud u točki 87. pobijane presude utvrdio da Komisija u spornoj odluci nije provela analizu u tri faze, koja se zahtijeva kako bi se potpora kvalificirala kao selektivna, ali je navela da je STLS, razmatran u cijelosti, bio selektivan, s jedne strane, zbog diskrecijske ovlasti porezne uprave za dodjelu obaveznog odobrenja za ranu amortizaciju na temelju uvjeta koji su bili neprecizni i, s druge strane, zbog činjenice da je porezna uprava odobravala samo operacije koje su bile obuhvaćene STLS‑om kojima se financiraju pomorska plovila. Opći sud je potom u istoj točki pobijane presude pojasnio da je Komisija na raspravi istaknula da je postojanje takve diskrecijske ovlasti porezne uprave samo po sebi dovoljno da STLS postane selektivan kao cjelina. Stoga je svoju analizu selektivnosti u točkama 88. do 102. pobijane presude usmjerio na potonje pravno pitanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja napomenuti da to tumačenje sporne odluke kritizira Caixabank (koji podupire Decal). Prema mišljenju potonjeg društva, Opći sud je tako smatrao da je Komisija u uvodnoj izjavi 156. te odluke postojanje selektivnosti temeljila na dvjema vrstama alternativnih rasuđivanja, odnosno na rasuđivanju koje se temelji na postojanju diskrecijske ovlasti porezne uprave i onomu koje se temelji na sektorskoj prirodi STLS‑a, tako da izostavljanje analize u tri faze nije utjecalo na postojanje navedene diskrecijske ovlasti. Suprotno tomu, Komisija nije iznijela ta dva elementa kao dva alternativna rasuđivanja, nego kao neodvojive dijelove jednog te istog rasuđivanja koje dovodi do zaključka o sektorskoj selektivnosti STLS‑a. Stoga Caixbank i dr. tvrdi da je Opći sud, time što je svojim obrazloženjem zamijenio obrazloženje sporne odluke, počinio pogrešku koja se tiče prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini mi se da taj argument proizlazi iz pretjerano formalističkog tumačenja sporne odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Upotreba izraza „s jedne strane” i „s druge strane” u točki 87. pobijane presude ne znači, kao što to tvrdi Caixabank i dr., da je Opći sud smatrao da je Komisija na temelju dvaju alternativnih rasuđivanja zaključila da postoji selektivnost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Upravo suprotno, ta točka pobijane presude u biti vjerno prenosi pravno rasuđivanje koje proizlazi iz uvodne izjave 156. sporne odluke, prema kojem selektivnost STLS‑a kao cjeline ovisi isključivo o postojanju diskrecijske ocjene porezne uprave kojoj je podnesen zahtjev za odobrenje provedbe rane amortizacije. Uzimajući u obzir tu diskrecijsku ovlast, koja se temelji na nejasnim kriterijima propisa na koji se uprava oslonila za dodjelu odobrenja za ranu amortizaciju, u toj se uvodnoj izjavi pojašnjava da su samo GIU‑ovi koji su vodili operacije STLS‑a namijenjene financiranju pomorskih plovila imali pristup svim poreznim pogodnostima STLS‑a. Slijedom toga, u skladu sa spornom odlukom, samo postojanje navedene diskrecijske ovlasti dovoljno je kako bi se zaključilo da je STLS selektivan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz tih razmatranja proizlazi da se Opći sud, umjesto da vlastitim obrazloženjem zamijeni obrazloženje sporne odluke, u točki 87. pobijane presude ograničio na upotrebu legitimne slobode prilikom tumačenja te odluke (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni je argument žalitelja to da Opći sud nije utvrdio referentni okvir i nije proveo analizu u tri faze koju propisuje Sud, a koja se sastoji od utvrđivanja uobičajenog poreznog sustava, ocjenjivanja je li predmetna mjera selektivna jer uvodi razlike između subjekata koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i ispitivanja je li država članica utvrdila da je ta mjera opravdana prirodom ili strukturom sustava kojeg je dio.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kraljevina Španjolska tvrdi, među ostalim, da Opći sud time nije postupio u skladu s presudom Komisija/Španjolska i dr. s obzirom na to da je Sud u toj presudi zahtijevao da Opći sud ocijeni selektivnost STLS‑a provedbom analize u tri faze.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Smatram, poput Komisije, da Sud nije namjeravao zahtijevati takvu analizu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prije svega, točke koje Kraljevina Španjolska navodi u prilog svojoj tezi valja staviti u njihov kontekst. U presudi Komisija/Španjolska i dr. Sud je odgovorio na argument prema kojem je Opći sud pogrešno presudio da porezne pogodnosti dodijeljene zbog ulaganja u određeni proizvod, uz isključivanje drugih proizvoda ili drugih vrsta ulaganja, nisu selektivne u odnosu na ulagače s obzirom na to da je transakcija dostupna svim poduzetnicima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu Sud najprije naveo u točki 67. te presude da se analiza koju je proveo Opći sud temelji na pogrešnoj pretpostavci da su se samo investitori, a ne GIU‑ovi, mogli smatrati korisnicima prednosti koje proizlaze iz predmetnih poreznih mjera i da se stoga uvjet selektivnosti trebao ispitati samo u odnosu na investitore. Zatim je u točkama 68. do 71. navedene presude utvrdio da je Opći sud, osim toga, pogrešno ocijenio selektivnost time što je presudio da pogodnosti koje su stekli investitori koji su sudjelovali u operacijama STLS‑a nisu bile selektivne jer su te operacije bile pod jednakim uvjetima dostupne svim poduzetnicima bez razlike. Prema mišljenju Suda, Opći sud je trebao provesti analizu u tri faze koja proizlazi iz presude Komisija/World Duty Free Group i dr. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>), pri čemu je trebao provjeriti, među ostalim, je li Komisija dokazala da se predmetnim poreznim mjerama na temelju njihovih konkretnih učinaka uspostavlja razlika u postupanju prema subjektima koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom na cilj STLS‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, iz tih točaka presude Komisija/Španjolska i dr. proizlazi da se analiza u tri faze smatrala neophodnom jer je Opći sud utvrdio investitore kao korisnike STLS‑a. To tumačenje potkrepljuje povezanost koju je Sud utvrdio između takvog (pogrešnog) utvrđenja korisnikâ i pogreške koja se tiče prava koja se odnosi na nepostojanje analize u tri faze, kao što to potvrđuje upotreba izraza „osim toga” na početku točke 68. te presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, valja istaknuti da je Sud u točki 58. presude Komisija/Španjolska i dr. presudio da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije ispitao je li sustav odobrenja za ranu amortizaciju poreznoj upravi dodjeljivao diskrecijsku ovlast kojom su se u povoljniji položaj stavljale djelatnosti koje su obavljali GIU‑ovi koji su sudjelovali u STLS‑u ili koja je imala za učinak da su se takve djelatnosti stavljale u povoljniji položaj. Čini mi se da je Sud time namjeravao izričito zatražiti od Općeg suda da provede takvo ispitivanje, što je taj sud u potpunosti ispunio u točkama 88. do 102. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim se okolnostima ne može smatrati da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u pogledu metode primijenjene za ispitivanje selektivnosti, iako je poštovao okvir analize naveden u prethodnoj točki.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče argumenata žalitelja koji se općenitije odnose na činjenicu da Opći sud nije sankcionirao nepostojanje analize u tri faze u spornoj odluci, najprije valja napomenuti da je ta analiza predviđena kako bi se otkrila selektivnost koju skrivaju povoljne porezne mjere od kojih svaki poduzetnik naizgled može imati koristi. Njome se utvrđuje predstavlja li primjena takvih mjera opće primjene neopravdanu diskriminaciju između poduzetnika koji ispunjavaju uvjete za stjecanje pogodnosti i onih koji ih ne ispunjavaju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odredbe španjolskog zakonodavstva kojim su uvedene mjere STLS‑a omogućile su GIU‑ovima da zatraže pristup pogodnosti rane amortizacije, omogućile su im da se upišu u poseban registar brodarskih poduzeća pod uvjetom da obavljaju djelatnost koja podrazumijeva stavljanje broda na raspolaganje trećim stranama na temelju zakupa golog broda i da tako steknu pravo na plaćanje poreza u okviru sustava poreza po tonaži broda te, naposljetku, omogućile su im da ostvare pravo na oslobođenje od poreza na kapitalne dobitke ostvarene prodajom broda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga mi se čini da se predmetne mjere mogu tumačiti kao da pripadaju kategoriji općih mjera prima facie. Konkretno, može se tvrditi da su te mjere imale za učinak dodjelu porezne pogodnosti GIU‑ovima samo zato što su identitet i struktura njihovih djelatnosti definirani u svrhu ostvarivanja takve pogodnosti. Stoga je riječ o pogodnosti koja je u načelu dostupna svakom gospodarskom subjektu koji želi slijediti strategiju porezne optimizacije, zbog čega je analiza u tri faze nužna kako bi se utvrdila njezina moguća selektivnost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, smatram da se u ovom slučaju mjere STLS‑a ne mogu kvalificirati kao opće mjere a priori jer ispunjavanje kriterija za njihovu upotrebu ne dovodi sustavno do ostvarivanja poreznih pogodnosti predviđenih tim mjerama. Naime, kao što je to prethodno navedeno, dodjela tih pogodnosti bila je uvjetovana time da ti poduzetnici prethodno dobiju odobrenje za provedbu rane amortizacije, koje je porezna uprava dodijelila na temelju široke diskrecijske ovlasti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da je ograničavaju nejasni i neobjektivni kriteriji, ta diskrecijska ovlast omogućila je poreznoj upravi da utvrdi korisnike rane amortizacije ili uvjete te amortizacije, zbog čega se na temelju ustaljene sudske prakse Suda (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>) može smatrati da je kriterij selektivnosti ispunjen.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, iz toga slijedi da analiza u tri faze, uključujući utvrđivanje referentnog okvira (ili „uobičajeno oporezivanje” u području poreza) u ovom slučaju nije opravdana. Naime, takvo je utvrđivanje nužno samo kako bi se utvrdilo eventualno postojanje odredbe o odstupanju od sustava oporezivanja koji se primjenjuje na sve poduzetnike obuhvaćene njegovim područjem primjene. Međutim, čini mi se očitim da će izvršavanje diskrecijske ovlasti, kada se nacionalnim propisom poreznoj upravi dodijeli takva ovlast kao što je ona o kojoj je riječ u glavnim predmetima, nužno odstupati od bilo kojeg prethodno utvrđenog referentnog okvira.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja dodati, suprotno onomu što smatraju žalitelji, da se presudom koju je Sud donio u predmetu P ni na koji način ne zagovara analiza u tri faze u slučaju kada dodjela porezne pogodnosti ovisi o odobrenju nadležne nacionalne uprave. Naime, iako je očito da je Sud u toj presudi uključio svoje rasuđivanje o diskrecijskoj ovlasti u drugoj fazi (postojanje odstupanja) i trećoj fazi (opravdanost selektivne mjere a priori) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>), ipak prethodno nije utvrdio referentni okvir unatoč dvojbama koje je nacionalni sud u tom pogledu iznio u svojoj odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, smatram da taj prvi niz argumenata žaliteljâ treba odbiti kao neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nepostojanje analize izvršavanja diskrecijske ovlasti porezne uprave</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, žalitelji osporavaju ocjene Općeg suda koje se odnose na diskrecijsku ovlast porezne uprave za odobrenje rane amortizacije. U biti mu prigovaraju, među ostalim, da nije ispitao je li ta ovlast porezne uprave zapravo neopravdano dovela do povoljnijeg postupanja prema određenim subjektima u odnosu na druge subjekte koji se nalaze u usporedivoj situaciji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja sažeti rasuđivanje Općeg suda iz relevantnih točaka pobijane presude. U točki 88. te presude Opći sud je podsjetio na to da, među ostalim, s obzirom na sudsku praksu, postojanje sustava odobrenja ne podrazumijeva samo po sebi postojanje selektivne mjere i da se, suprotno tomu, ako nadležna tijela imaju široku diskrecijsku ovlast da odrede korisnike i uvjete za dodjelu mjere, mora smatrati da se izvršavanjem te ovlasti daje prednost određenim poduzetnicima ili proizvodnji određene robe u odnosu na druge koji se nalaze, s obzirom na cilj koji se nastoji postići, u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, nakon što je u točkama 89. do 100. pobijane presude ispitao zakone i propise kojima se uređuje predmetni sustav odobrenja, Opći sud odgovorio je na određene posebne argumente koje su istaknule stranke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Utvrdio je, među ostalim, kao što je to Komisija istaknula u spornoj odluci, da se taj sustav temeljio na dobivanju prethodnog odobrenja, a ne na pukoj prijavi, na temelju nejasnih kriterija, koji zahtijevaju tumačenje porezne uprave koja nije objavila smjernice. Opći sud zatim je napomenuo da je, u skladu s tim odredbama, porezna uprava imala mogućnost zatražiti sve informacije i sve dokumente koje smatra prikladnima, uključujući informacije o pozitivnim posljedicama za gospodarstvo i zaposlenost u Španjolskoj koje proizlaze iz ugovora o gradnji brodova. Usto, Opći sud je istaknuo da porezna uprava može ne samo dati ili odbiti odobrenje, nego može i odrediti početak amortizacije na datum različit od onog koji predlaže porezni obveznik, bez drugog objašnjenja. Iz toga proizlazi znatna margina prosudbe porezne uprave.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Opći sud je u točki 100. pobijane presude zaključio da je postojanje tih diskrecijskih aspekata moglo dati prednost korisnicima u odnosu na druge porezne obveznike koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer drugi GIU‑ovi ili drugi poduzetnici koji su aktivni u drugim sektorima ili su drugog oblika možda ne bi mogli koristiti ranu amortizaciju pod istim uvjetima. Naveo je i da, s obzirom na suštinski diskrecijsku prirodu odredbi koje su predmet njegova ispitivanja, nije bilo važno je li njihova primjena de facto diskrecijska.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Suprotno onomu što tvrdi Kraljevina Španjolska, valja istaknuti da Opći sud nije utvrdio nikakvu razliku između de iure i de facto selektivnosti. Budući da nije utvrdio takvu razliku, samo je namjeravao pojasniti da, s obzirom na to da je selektivnost STLS‑a priznata zbog diskrecijskih elemenata koji proizlaze iz sustava prethodnog odobrenja predviđenog primjenjivim propisom, pitanje je li taj sustav u praksi stvarno diskrecijski primijenjen nije relevantno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelji su potonje utvrđenje Općeg suda snažno osporavali u svojim pismenima i na raspravi jer samo zakonsko priznavanje diskrecijske ovlasti nacionalne uprave ne omogućuje da se na temelju sudske prakse pretpostavi selektivnost sustava potpore kao što je onaj u ovom slučaju. Bilo koje drugo tumačenje je pogrešno i predstavlja, prema njihovu mišljenju, presedan koji ima sustavne negativne učinke na pravo državnih potpora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U toj fazi valja napomenuti da žalitelji ne dovode u pitanje analizu u skladu s kojom STLS čini program potpora. Iako se ona rijetko pojavljuje u tekstu sporne odluke i u pobijanoj presudi, s obzirom na to da su Komisija i Opći sud radije odredili STLS kao „sustav” koji čine različite neodvojivo povezane mjere, ta kvalifikacija očito proizlazi iz izreke te odluke i iz rasuđivanja u pobijanoj presudi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To je potrebno uzeti u obzir prilikom ocjene teze žalitelja, koja se temelji na presudi P, prema kojoj valja analizirati praktičnu primjenu poreznih mjera koje čine STLS kako bi se taj sustav, po potrebi, kvalificirao kao selektivan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja ukratko podsjetiti na kontekst predmeta u kojem je donesena ta presuda. Predmetnim finskim poreznim propisom predviđalo se da se gubici koje pretrpi trgovačko društvo ne mogu odbijati, osobito ako tijekom poslovne godine u kojoj je nastao gubitak ili u idućoj godini više od polovice udjela društva promijeni vlasnika, osim nasljeđivanjem ili oporukom. Porezna uprava ipak je mogla na zahtjev odobriti takav odbitak zbog posebnih razloga kada je to potrebno radi nastavka obavljanja djelatnosti trgovačkog društva. „Posebni razlozi” koji opravdavaju dodjelu takvog odobrenja iznimke navedeni su u pismu preporuka koje je objavila navedena uprava i uključivali su, među ostalim, „određene posljedice za zapošljavanje”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je u svojoj presudi u biti podsjetio na to da, ako nadležna uprava ima široku diskrecijsku ovlast koja joj omogućuje da odredi korisnike ili uvjete za dodjelu mjere na temelju kriterija koji su strani predmetnom poreznom sustavu, treba smatrati da se izvršavanjem te ovlasti određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe stavlja u povoljniji položaj u odnosu na druge, te je dodao da je izvršavanje te diskrecijske ovlasti opravdano kada je ograničeno objektivnim kriterijima koji nisu strani navedenom poreznom sustavu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog heterogenosti kriterija kojima se uređuje ovlast finske porezne uprave, pri čemu su svi kriteriji objektivni i svojstveni prirodi poreznog sustava koji se ispituje, osim sustava koji se odnosi na „određene posljedice za zapošljavanje”, Sud je smatrao da je u presudi potrebno pojasniti da selektivnost ne podrazumijeva „samo poznavanje sadržaja pravila relevantnog prava, već također zahtijeva ispitivanje njihova opsega koji se temelji na upravnoj i sudskoj praksi i na informacijama o dosegu primjene tih pravila ratione personae” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini mi se da je to utvrđenje zastarjelo barem zbog presude Komisija/Fútbol Club Barcelona (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je u toj presudi odlučio da Komisija u slučaju programa potpora mora provesti svoje ispitivanje s obzirom na članak 107. stavak 1. UFEU‑a na temelju trenutka donošenja predmetnog programa i provedbom analize ex ante (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>). Konkretnije, prema mišljenju Suda, Komisija treba dokazati da porezni sustav „može ići u korist svojim korisnicima, uz provjeru da on, gledano sveobuhvatno i s obzirom na vlastite značajke, može u trenutku njegova donošenja dovesti do nižeg oporezivanja od onog koje proizlazi iz primjene općeg sustava oporezivanja” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>). Sud je u tom pogledu objasnio da ispitivanje koje je Komisija provela na temelju članka 107. stavka 1. UFEU‑a ne može stavljati u povoljniji položaj države članice koje isplaćuju potpore protivno članku 108. stavku 3. UFEU‑a, na štetu onih koje u skladu s tom odredbom prijavljuju potpore u fazi projekta i ne provode ih dok čekaju konačnu odluku koju donese Komisija. Naime, iako je na Komisiji da provjeri je li se selektivna prednost ostvarila na temelju ocjene prakse porezne uprave u okviru programa potpora koji se temelji na diskrecijskom odobrenju, dotična država članica ne bi mogla u fazi projekta prijaviti mjere koje su obuhvaćene takvim programom. Suprotno tomu, ona bi bila dužna čekati da te mjere provede porezna uprava, što nužno podrazumijeva dodjelu nezakonitih potpora prije prijave (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima postojanje obveze da Komisija ocijeni a posteriori programe potpora, koja proizlazi iz tumačenja koje predlažu žalitelji, protivno je toj sudskoj praksi kojom se nastoji očuvati jedan od temeljnih elemenata sustava nadzora državnih potpora, odnosno obveza prijave uvedena Ugovorom (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da se Općem sudu ne može prigovoriti, kao što to Kraljevina Španjolska čini u svojoj žalbi, da nije naveo nijednu upravnu praksu koja dokazuje da je mogućnost porezne uprave da utvrdi drugi datum početka rane amortizacije posebno išla u korist GIU‑ovima. Naime, kao što sam to prethodno objasnio, upućivanje na upravnu praksu nije potrebno jer se pobijanom presudom utvrdilo postojanje široke diskrecijske ovlasti porezne uprave u pogledu odobrenja rane amortizacije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Caixabank i dr. tvrdio je na raspravi, suprotno onomu što proizlazi iz pobijane presude, da se presudom DM (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>) ne nalaže tumačenje prema kojem selektivnost programa potpora proizlazi iz samog postojanja široke diskrecijske ovlasti. Prema njegovu tumačenju te presude, Sud je samo namjeravao navesti da postojanje te ovlasti može određenoj općoj mjeri a priori dodijeliti selektivnost. U tom pogledu valja napomenuti da je u predmetu u kojem je donesena ta presuda Sud odlučio prepustiti sudu koji je uputio zahtjev da odredi je li ovlast nacionalnog tijela nadležnog za dodjelu pogodnosti plaćanja u pogledu doprinosa za socijalnu sigurnost predviđenih belgijskim zakonom diskrecijska i, ako to nije slučaj, da utvrdi jesu li te pogodnosti plaćanja opće ili selektivne (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>). Prema mojem mišljenju, to je utvrđenje dovoljno da se odbije tumačenje koje predlaže Caixabank i dr.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, čini mi se očitim, suprotno onomu što tvrdi Kraljevina Španjolska u svojoj žalbi, da tumačenje selektivnosti kao što je ono koje predlažem ne dovodi ni do kakvog prebacivanja tereta dokazivanja na način da, ako ga Sud potvrdi, Komisija više ne bi bila dužna dokazivati da je porezni sustav selektivan zbog svojih učinaka. Upravo suprotno, iz tumačenja koje je Opći sud donio u pobijanoj presudi proizlazi da Komisija mora dokazati da nacionalna uprava raspolaže diskrecijskom ovlasti koja proizlazi iz relevantnog propisa jer izvršavanje te ovlasti, prema sudskoj praksi, nužno ima selektivne učinke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sudska praksa koju u svojoj žalbi navodi Caixabank i dr., odnosno presude koje su Opći sud i Sud donijeli u predmetu MOL/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>), te presude koje je Opći sud donio u određenim predmetima koji se odnose na prethodna rješenja određenih nacionalnih poreznih uprava (porezna rješenja) također ne mogu, prema mojem mišljenju, potkrijepiti stajalište žaliteljâ (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče prvog predmeta, iako je točno da su sudovi Unije sankcionirali nepostojanje činjenične analize koja se odnosi na izvršavanje diskrecijske ovlasti porezne uprave, u svojem mišljenju u predmetu Irska/Komisija naglasio sam da je kriterije koji proizlaze iz tog predmeta teško primijeniti u drugim slučajevima jer provedba tih kriterija podrazumijeva da se ispitana pravna odredba kvalificira kao „fakultativna nacionalna odredba koja predviđa nametanje dodatnih tereta”, što u ovom predmetu nije slučaj (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>). Što se tiče predmeta koji se odnose na prethodna porezna rješenja, Opći sud je smatrao da je nužna činjenična analiza izvršavanja diskrecijske ovlasti samo zbog toga što su se ta rješenja kvalificirala kao pojedinačne mjere. Međutim, kao što sam prethodno pojasnio, u ovom se predmetu ne osporava priroda programa potpora STLS‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, prema mojem mišljenju, drugi niz argumenata koje su istaknuli žalitelji treba odbiti kao neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">c)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nepostojanje ispitivanja selektivnosti STLS‑a kao cjeline</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, žalitelji prigovaraju Općem sudu da je u točki 101. pobijane presude zaključio da je STLS selektivan nakon što je ispitao samo jednu od mjera od kojih se sastoji a da stoga nije proveo analizu ostalih mjera koje čine STLS i učinaka koje su one zajedno proizvele.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da je Komisija u spornoj odluci najprije ispitala selektivnost mjera koje čine STLS, a potom njegovu selektivnost kao cjeline. U uvodnoj izjavi 156. te odluke smatrala je da je prednost koju on pruža selektivna s obzirom na to da podliježe diskrecijskoj ovlasti porezne uprave u okviru postupka davanja prethodnog odobrenja za ranu amortizaciju i da primjena drugih mjera koje čine STLS, odnosno sustav poreza po tonaži broda i neoporezivanje kapitalnih dobitaka, ovisi o prethodnom odobrenju te uprave.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je u točki 101. pobijane presude presudio da, s obzirom na to da je jedna od mjera koja omogućuje upotrebu STLS‑a kao cjeline bila selektivna, odnosno odobrenje za ranu amortizaciju, Komisija nije pogriješila kada je u spornoj odluci smatrala da je sustav bio selektivan kao cjelina.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, ne vidim kako bi se moglo smatrati da ocjena Općeg suda, koliko god ona bila sažeta, nije stroga i stoga proizlazi iz pogreške koja se tiče prava, kao što to tvrdi Kraljevina Španjolska. Uzimajući u obzir odnos ovisnosti utvrđen u spornoj odluci koji žalitelj nije osporavao i kojim se primjena sustava poreza po tonaži broda i neoporezivanje kapitalnih dobitaka povezuje s prethodnim odobrenjem za ranu amortizaciju, što je pravi „ključ za pristup” poreznim pogodnostima koje proizlaze iz STLS‑a, čini mi se naime očitim da se ne može prihvatiti kritika žalitelja koja se odnosi na nepostojanje ispitivanja selektivnosti učinaka koje su zajedno proizvele mjere koje čine STLS. Iz toga proizlazi da taj argument valja odbiti kao neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">d)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nepostojanje ispitivanja usporedivosti situacija</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, Kraljevina Španjolska i Caixabank i dr. smatraju da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u točki 100. pobijane presude jer nije usporedio činjeničnu i pravnu situaciju poduzetnika kojima je odobrena pogodnost predmetne mjere sa situacijom poduzetnika koji su iz nje isključeni i da u tim okolnostima pobijana presuda sadržava nedostatak u obrazloženju u tom pogledu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz cjelokupnog tumačenja proizlazi da se ti argumenti temelje na pretpostavci da je Komisija trebala smatrati da je odobrenje za ranu amortizaciju opća mjera a priori i da se njezina eventualna selektivnost stoga može utvrditi tek nakon analize u tri faze. Međutim, kao što sam to naveo u ovom mišljenju, tom se mjerom, koja uređuje pristup STLS‑u i poreznim pogodnostima koje iz njega proizlaze, poreznoj upravi dodjeljuje margina prosudbe prilikom dodjele tog odobrenja. Prema sudskoj praksi, takvo obilježje podrazumijeva da je potrebno provesti drukčije ispitivanje selektivnosti, koje se odnosi na sam opseg diskrecijske ovlasti nadležne nacionalne uprave. Iako ta ovlast omogućuje upravi da odredi korisnike i uvjete za dodjelu te mjere, izvršavanjem te ovlasti, i dalje prema sudskoj praksi, tim će se korisnicima nužno dati prednost u odnosu na bilo kojeg drugog poduzetnika koji se nalazi u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a da pritom nije nužno utvrditi postojanje takvog povlaštenog postupanja niti utvrditi da su situacije stvarno usporedive, kao što to tvrde Kraljevina Španjolska i Caixabank i dr.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da ocjena koju je Opći sud iznio u točki 100. pobijane presude ne sadržava pogrešku koja se tiče prava ni nedostatak u obrazloženju. Naime, Opći sud nije bio dužan iznijeti razloge zbog kojih su činjenična i pravna situacija GIU‑ova, na koje se primjenjuju uobičajena porezna pravila u području amortizacije, i situacija poduzetnika aktivnih u sektoru koji nije pomorski promet usporedive sa situacijom GIU‑ova koji su korisnici STLS‑a. Opći sud je utvrdio selektivnost u dovoljnoj mjeri kad je u točki 100. pobijane presude zaključio da su diskrecijski aspekti STLS‑a mogli dati prednost korisnicima predmetnih mjera u odnosu na bilo koje druge porezne obveznike koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na ta razmatranja, prema mojem mišljenju, te argumente treba proglasiti neosnovanima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">e)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pogrešna ocjena opsega diskrecijske ovlasti porezne uprave i postojanja opravdanja s obzirom na „prirodu ili opću strukturu sustava”</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Kraljevina Španjolska ističe da je Opći sud počinio pogrešku jer je smatrao da je postupak davanja odobrenja za ranu amortizaciju diskrecijski i da nema objektivne uvjete (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>). Budući da se taj argument odnosi na ocjenu Općeg suda u pogledu ovlasti kojom je porezna uprava raspolagala prilikom dodjele tog odobrenja na temelju nacionalnog zakonodavstva, prema mojem mišljenju, uopće nije dvojbeno da taj argument treba smatrati nedopuštenim. Naime, valja napomenuti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, što se tiče ispitivanja u okviru žalbenog postupka ocjena Općeg suda u pogledu nacionalnog prava, Sud je nadležan samo utvrditi je li došlo do iskrivljavanja tog prava, pri čemu to iskrivljavanje mora očito proizlaziti iz sadržaja spisa a da nije potrebno provesti novu ocjenu činjenica i dokaza (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>). Međutim, Kraljevina Španjolska ne navodi takvo iskrivljavanje nacionalnog prava. Konkretno, nije tvrdila ni dokazala da je Opći sud došao do zaključaka koji su očito u suprotnosti sa sadržajem članka 49. RIS‑a niti da je potonjoj odredbi pridao doseg koji joj očito ne pripada u odnosu na ostale dokaze iz spisa (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kraljevina Španjolska također prigovara Općem sudu da je u biti odbio argument prema kojem je diskrecijska ovlast kojom u ovom slučaju raspolaže porezna uprava opravdana „s obzirom na prirodu ili opću strukturu sustava” kada je utvrdio da tekst članka 49. stavka 6. RIS‑a, time što poreznoj upravi dodjeljuje mogućnost da odredi početak amortizacije na datum različit od onog koji predlaže porezni obveznik, ne dopušta da se osigura da se njegova primjena ograniči samo na situacije borbe protiv prijevare (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu taj žalitelj u biti tvrdi da bi, zbog nepostojanja te mogućnosti porezne uprave, nemogućnost zakupoprimca koji sklapa ugovor o financijskom zakupu da počne vraćati trošak robe prije njezine isporuke dovela do financijskog poremećaja zbog neusklađenosti s ugovornim uvjetima, s obzirom na to da potonji uvjeti predviđaju da se uplate moraju izvršiti prije nego što se roba stavi na raspolaganje zakupoprimcu. Međutim, ne vidim kako takva tvrdnja može osporiti utvrđenje Općeg suda iz točke 97. pobijane presude prema kojem tekst članka 49. stavka 6. RIS‑a ne dopušta da se osigura da se primjena te odredbe ograniči samo na situacije borbe protiv prijevare. U tom pogledu valja napomenuti da je Opći sud u točki 94. pobijane presude usto utvrdio da obilježja sustava odobrenja, koja su utvrđena u članku 115. stavku 11. TRLIS‑a i članku 49. RIS‑a, ne ograničavaju diskrecijsku ovlast uprave da provjeri uvjete utvrđene radi primjene porezne logike. Budući da je očito da je taj argument neosnovan, predlažem da ga se odbije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">f)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da sve argumente treba odbiti kao neosnovane, predlažem Sudu da drugi žalbeni razlog u predmetu C‑649/20 P, prvi žalbeni razlog u predmetu C‑658/20 P i prvi žalbeni razlog u predmetu C‑662/20 P odbije u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Četvrti žalbeni razlog u predmetu C‑649/20 P, četvrti žalbeni razlog u predmetu C‑658/20 P i treći žalbeni razlog u predmetu C‑662/20 P</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kratak sažetak argumenata stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s četvrtim žalbenim razlogom u predmetima C‑649/20 P i C‑658/20 P te trećim žalbenim razlogom u predmetu C‑662/20 P, koji su istaknuti u slučaju da se ne prihvati nijedan od prethodnih žalbenih razloga, žalitelji prigovaraju Općem sudu da je u točkama 219. i 220. pobijane presude odbio žalbeni razlog koji su istaknuli Lico Leasing i PYMAR, a koji podupire Caixabank i dr., koji se temelji na povredi načela primjenjivih na povrat zbog načina izračuna nespojive potpore koji, prema njihovu mišljenju, dovodi do toga da se naloži povrat cijele potpore od investitora GIU‑ova, iako su oni ostvarili samo 10 % do 15 % prednosti koja proizlaze iz STLS‑a s obzirom na to da je ostatak prenesen na brodarska poduzeća.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U okviru tih žalbenih razloga žalitelji tvrde da Opći sud nije poštovao logiku presude Komisija/Španjolska i dr. jer je smatrao i. da su investitori izravni korisnici potpore, ii. da se povrat cijele potpore od investitora GIU‑ova protivi načelu prema kojem povrat potpora nema obilježja sankcije, iii. da je Opći sud zanemario činjenicu da je STLS sustav koji čini nekoliko mjera, kao i njegovi ugovorni aspekti, te da je uzeo u obzir samo porezne učinke određenih mjera umjesto da je uzeo u obzir samu prednost koju su investitori GIU‑ova stvarno primili iz STLS‑a kao cjeline, iv. da su Opći sud i Komisija pogrešno smatrali da prijenos pogodnosti nije pripisiv državi jer je izvršen na temelju privatnih ugovora s obzirom na to da je priznato da su investitori GIU‑ova pristupanjem STLS‑u bili zakonski dužni prenijeti 90 % porezne pogodnosti na druge subjekte.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija smatra da su žalbeni razlozi koje su istaknuli Kraljevina Španjolska te Lico Leasing i PYMAR nedopušteni jer ih potonje stranke nisu podnijele u prvostupanjskom postupku i u svakom slučaju osporava sve argumente žaliteljâ koji su prethodno sažeti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče prigovora nedopuštenosti četvrtog žalbenog razloga društava Lico Leasing i PYMAR u predmetu C‑658/20 P, Komisija tvrdi da je u skladu s tim žalbenim razlogom pred Sudom pokrenut postupak koji je širi od onoga o kojem je odlučivao Opći sud jer su žalitelji u svojoj žalbi prvi put osporavali identitet korisnikâ predmetne potpore.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, ta tvrdnja nije uvjerljiva. Naime, dva dijela na koja se taj žalbeni razlog dijeli odnose se na postojanje naknadnih korisnika u odnosu na one utvrđene u spornoj odluci, samo kako bi se dokazalo da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer je potvrdio spornu odluku u pogledu povrata cijele potpore od investitorâ GIU‑ova. Stoga Lico Leasing i PYMAR time ne osporavaju identitet korisnika koji je utvrđen spornom odlukom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče prigovora nedopuštenosti koji se odnosi na četvrti žalbeni razlog Kraljevine Španjolske u predmetu C‑649/20 P, Komisija smatra da taj žalitelj pred Općim sudom nije istaknuo nijedan žalbeni razlog kojim bi se doveo u pitanje identitet korisnikâ niti je naveo da se načelima koja uređuju povrat protivi to da se naloži povrat cijele potpore od investitorâ GIU‑ova. U tom ću pogledu samo podsjetiti na to da, prema sada već ustaljenoj sudskoj praksi, kada je Opći sud spojio dva predmeta i donio jedinstvenu presudu koja odgovara na sve tužbene razloge koje su stranke iznijele u postupku pred Općim sudom, svaka od njih može kritizirati obrazloženja koja se tiču tužbenih razloga koje je pred Općim sudom iznio samo tužitelj u drugom predmetu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>). Opći sud je u ovom slučaju najprije spojio predmete T‑515/13 RENV i T‑719/13 RENV, zatim je donio jedinstvenu presudu kojom je zauzeo stajalište o svim žalbenim razlozima koje su istaknule stranke postupka, što znači da Kraljevina Španjolska ima pravo kritizirati rasuđivanje Općeg suda koje se odnosi na treći žalbeni razlog koji su istaknuli Lico Leasing i PYMAR u svojim tužbama u prvostupanjskom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da četvrti žalbeni razlog u predmetu C‑658/20 P i četvrti žalbeni razlog u predmetu C‑649/20 P proglasi dopuštenima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na to da, iako Lico Leasing i PYMAR tvrde da odgovor Općeg suda na treći tužbeni razlog istaknut u njihovoj tužbi, naveden u točkama 219. i 220. pobijane presude, sadržava pogrešku koja se tiče prava, Kraljevina Španjolska smatra da i taj odgovor sadržava nedostatak u obrazloženju. Međutim, čini mi se da je ocjena Suda o poštovanju obveze obrazlaganja koju ima Opći sud preduvjet za ispitivanje pogreške koja se tiče prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tim su tužbenim razlogom Lico Leasing i PYMAR tvrdili da sporna odluka nije u skladu s općim načelima koja uređuju povrat državnih potpora jer se činilo da nalaže povrat cijele predmetne potpore od investitorâ, iako se dio pogodnosti sustavno prenosio na brodarska poduzeća. Prema njihovu mišljenju, nalog za povrat trebao se odnositi samo na potporu od koje su investitori imali stvarnu korist.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je u točkama 219. i 220. na taj tužbeni razlog odgovorio sljedeće:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-133" title="page-22">
      „219. Imajući na umu zaključak koji nije predmet ovog spora, da je Komisija u ovom slučaju odlučila da brodarska poduzeća nisu bili korisnici potpore, posljedično se nalog za povrat odnosio isključivo i u cijelosti na investitore, koji su jedini korisnici cijele potpore prema pobijanoj odluci zbog transparentnosti GIU‑ova. Slijedeći tu logiku, nije počinjena pogreška u pobijanoj odluci kada je njome naložen povrat cijele potpore od investitora, iako su prenijeli dio koristi drugim subjektima s obzirom na to da se oni nisu smatrali korisnicima potpore. Naime, prema pobijanoj odluci, investitori su imali stvarnu korist od potpore jer im primjenjivi propisi nisu nalagali prijenos dijela potpore trećima.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-134" title="page-22">
      220. Stoga se nalog za povrat ne može smatrati sankcijom za investitore ili kao mjera koja dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja u korist njihovih konkurenata, kako navode Bankia i dr.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ja pak priznajem da u tim dvjema točkama ne uspijevam utvrditi nadzor zakonitosti sporne odluke u pogledu utvrđivanja iznosa potpore koji treba vratiti od investitorâ, što je predmet trećeg tužbenog razloga koji su pred Općim sudom istaknuli Lico Leasing i PYMAR. Naime, iako cilj tog tužbenog razloga nije bio dovesti u pitanje identitet korisnika utvrđen u spornoj odluci, očito je da je Opći sud bio dužan, kako bi na njega odgovorio, ispitati može li se dio porezne pogodnosti prenesen na brodarska poduzeća smatrati neizravnom prednosti koja proizlazi iz primjene STLS‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Suprotno tomu, čini mi se da iz tumačenja navedenih točaka pobijane presude proizlazi da je Opći sud odbio tužbeni razlog društava Lico Leasing i PYMAR time što je samo utvrdio da činjenica da brodarska poduzeća nisu korisnici predmetne potpore nije bila sporna i time što je podsjetio na logiku sporne odluke u pogledu razloga kojim se opravdava povrat od samih investitora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">100.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja dodati da provedbu analize koja se zahtijeva na temelju tog tužbenog razloga nisu spriječile točke o kojima je Sud odlučio u presudi Komisija/Španjolska i dr.. U točki 47. te presude Sud je istaknuo da Komisijina odluka da naloži povrat nespojivih potpora od samih investitora GIU‑ova nije utjecala na zaključak da je Opći sud pogrešno isključio mogućnost GIU‑ova da imaju status korisnika tih poreznih mjera. Sud je zatim u istoj točki pojasnio da u okviru žalbe koja mu je podnesena nije bio dužan odlučiti o zakonitosti navedenog naloga za povrat.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">101.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, pobijana presuda stoga sadržava nedostatak u obrazloženju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">102.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na ta razmatranja, predlažem Sudu da odluči da je Opći sud povrijedio svoju obvezu obrazlaganja time što nije odgovorio na treći tužbeni razlog društava Lico Leasing i PYMAR. U tim okolnostima pobijanu presudu treba djelomično ukinuti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">V.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O žalbi pred Općim sudom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">103.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju članka 61. prvog stavka Statuta Suda Europske unije, ako je žalba osnovana i Sud ukida odluku Općeg suda, Sud može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">104.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Smatram da je to slučaj u ovom predmetu s obzirom na to da, s jedne strane, Sud raspolaže svim činjeničnim elementima potrebnima za svoju odluku i, s druge strane, svi su elementi spora bili predmet kontradiktorne rasprave pred Općim sudom. Usto, ne može se zanemariti da je ta prava sudska saga počela 25. rujna 2013., zbog čega je važno da se u interesu dotičnih osoba taj predmet ne vraća još jednom Općem sudu na ponovno suđenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">105.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče trećeg žalbenog razloga koji su pred Općim sudom istaknuli Lico Leasing i PYMAR, koji je sažet u točki 97. ovog mišljenja, najprije je važno podsjetiti na to da obveza koju imaju države članice, da korištenjem povrata ukinu potporu koju Komisija smatra nespojivom s unutarnjim tržištem, prema klasičnoj sudskoj praksi, ima za cilj ponovnu uspostavu stanja koje je prethodilo dodjeli potpore (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">106.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj cilj ostvaren je kada korisnik ili, konkretnije, poduzetnici koji su od njih imali stvarnu korist vrate predmetne potpore uvećane, po potrebi, za zatezne kamate (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-32" href="#t-32">32</a>
</span>). To podrazumijeva provjeru koji poduzetnici imaju koristi od gospodarskih učinaka koji proizlaze iz dodjele potpore.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">107.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da, kad je poduzetnik prenio dio pogodnosti koja proizlazi iz državne mjere na drugi subjekt, potrebno je utvrditi točan iznos potpore koju treba vratiti od tog poduzetnika, tako da potonji poduzetnik gubi samo prednost koju je imao u odnosu na svoje konkurente i da se ponovno uspostavlja stanje koje je postojalo prije isplate potpore. Povrat višeg iznosa oslabio bi raniji konkurentski položaj korisnika potpore i stoga bi imao prirodu sankcije, što nije u skladu s općim načelom kojim se uređuje povrat, kako je prethodno navedeno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">108.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju treba utvrditi bi li metoda koju je Komisija predvidjela u spornoj odluci dovela do toga da se od investitora zahtijeva da vrate iznos viši od onoga od kojeg su stvarno imali koristi zbog dodjele potpore, s obzirom na to da su ti investitori dio tog iznosa sustavno prenosili brodarskim poduzećima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">109.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu važno napomenuti da se povrat potpore općenito ograničava na izravne koristi koje proizlaze iz njezine dodjele a da se ne proširi na moguće neizravne koristi koje proizlaze iz takve dodjele. Sud je ipak u nizu presuda smatrao da se pogodnost može dodijeliti drugim poduzetnicima različitima od onih kojima se državna sredstva prenose izravno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">110.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja ukratko ispitati te presude kako bi se utvrdili elementi koji dopuštaju da se uzme u obzir takva „neizravna prednost”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">111.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U presudi Njemačka/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-33" href="#t-33">33</a>
</span>) od Suda se tražilo da ocijeni sustav poreznih olakšica koji se predviđa Zakonom o porezu na dohodak i kojim se porezni odbitak odobrava svakom poreznom obvezniku koji je stekao udjele u društvima kapitala koja imaju sjedište društva i upravu u novim saveznim zemljama ili u Berlinu (Njemačka) te koja imaju najviše 250 zaposlenika. U tom je pogledu Sud u biti zaključio da poduzetnici na koje se odnosi taj propis imaju neizravnu prednost jer eventualno stjecanje udjela koje investitori ostvare u tim poduzetnicima pod porezno povoljnijim uvjetima proizlazi iz odricanja dotične države članice od poreznih prihoda koje bi inače mogla ostvariti. Zatim je dodao da činjenica da su investitori donijeli samostalnu odluku nije dovela do otklanjanja te povezanosti „s obzirom na to da je, u gospodarskom smislu, izmjena uvjeta na tržištu koja [je] dov[ela] do navedene prednosti [bila] posljedica gubitka poreznih sredstava kod tijela javne vlasti” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-34" href="#t-34">34</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">112.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U presudi Nizozemska/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-35" href="#t-35">35</a>
</span>) bila je riječ o propisu kojim se predviđa dodjela subvencija nizozemskim operaterima benzinskih postaja, osobito onih koje se nalaze duž njemačke granice, kako bi se smanjila razlika između stopa trošarina koje su na snazi u Nizozemskoj i onih koje postoje u Njemačkoj. Sud je presudio da velike naftne kompanije tako imaju neizravnu prednost jer u određenim ugovorima o isključivoj kupnji koje su sklopile te kompanije i navedeni operatori postoje „odredbe o upravljanju cijenama”, kojima se u biti propisuje da naftna kompanija preuzima dio troškova smanjenja cijene na benzinskoj crpki koje je odobrio operator jer je prilagodba tih smanjenja poželjna ili potrebna zbog tržišnih uvjeta. Prema mišljenju Suda, ta neizravna prednost proizlazi iz potpore dodijeljene na temelju nizozemskog propisa jer je taj propis u praksi onemogućio primjenu odredbi o upravljanju cijenama (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-36" href="#t-36">36</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">113.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetu Mediaset Opći sud i Sud zaključili su da talijanski propis kojim se predviđaju subvencije u korist potrošača za kupnju digitalnih televizijskih prijemnika dodjeljuje neizravnu prednost zemaljskim odašiljateljima jer je taj propis zbog poticanja tih potrošača na to da prijeđu s analognog na digitalni način imao za učinak ograničavanje troškova koje su ti operatori morali snositi kako bi povećali publiku i kako bi im se tako omogućilo da učvrste svoj položaj na tržištu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-37" href="#t-37">37</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">114.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Napominjem da je Komisija u točki 116. svoje Obavijesti o pojmu „državne potpore” smatrala da iz te sudske prakse proizlazi da, kako bi se provjerilo postojanje neizravne prednosti, „predvidljive učinke mjere treba preispitati sa stajališta ex ante” i da je „neizravna […] prednost prisutna ako je mjera oblikovana na način da prenosi svoje sekundarne učinke na poduzetnike ili grupe poduzetnika čiji je identitet moguće utvrditi” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-38" href="#t-38">38</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">115.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako se slažem s Komisijinim tumačenjem, iz te sudske prakse također zaključujem da postojanje takve prednosti proizlazi iz sadržaja primjenjivih odredbi (predmet Njemačka/Komisija) ili iz istih odredbi povezanih s postojećim činjeničnim kontekstom (predmeti Nizozemska/Komisija i Mediaset). Prema mišljenju Suda, samo ti slučajevi opravdavaju zaključak da su sekundarni gospodarski učinci odricanja države članice od poreznih prihoda koje bi inače mogla ostvariti usmjereni na neizravne korisnike ispitanog sustava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">116.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, to znači i da činjenica da prijenos dijela ili ukupne prednosti na neizravne korisnike nije pravno obvezujuć ni u kojem slučaju sama po sebi ne dovodi do isključenja mogućnosti pripisivanja takvog prijenosa državi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">117.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U toj fazi valja provjeriti omogućuje li sadržaj mjera koje čine STLS, sam po sebi ili u činjeničnom kontekstu kojeg je dio, da se tvrdi da je STLS osmišljen na način da svoje sekundarne učinke prenosi na brodarska poduzeća.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">118.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odgovor na takvo pitanje zahtijeva da se najprije uzme u obzir jedinstvena struktura STLS‑a koji se temelji na nizu poreznih mjera čija primjena ovisi o izvršavanju diskrecijske ovlasti porezne uprave prilikom dodjele prethodnog upravnog odobrenja i niza ugovora koji u konačnici uključuju ugovor kojim GIU‑ovi iznajmljuju brodarskim poduzećima brod u okviru zakupa golog broda, pri čemu potonja poduzeća preuzimaju obvezu kupnje tog broda po isteku predviđenog roka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">119.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na tu situaciju, smatram da je ugovorna struktura STLS‑a obuhvaćena postojećim činjeničnim kontekstom u smislu sudske prakse ispitane u ovom mišljenju. Naime, intervencija države dodjelom odobrenja za provedbu rane amortizacije, što je pravi ključ za pristup poreznim pogodnostima iz STLS‑a, nužno slijedi uspostavu te strukture.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">120.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ako se dokaže da je takva ugovorna struktura u cijelosti, uključujući ugovor koji su sklopili GIU‑ovi i brodarska poduzeća, predmet ocjene koju je porezna uprava iznijela u svrhu eventualne dodjele navedenog odobrenja, iz toga slijedi da gospodarska prednost koju su ostvarila brodarska poduzeća proizlazi iz odricanja španjolske države od naplate poreznih prihoda koji joj se duguju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">121.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, čini mi se da ta procjena ne može zanemariti kontekst sudske prakse u kojoj je treba provesti. Prema mojem mišljenju, na temelju sudske prakse koja se odnosi na neizravnu prednost treba primijeniti Ciceronovu izreku summum ius summa iniuria (najveće pravo, najveća nepravda), pri čemu treba odbaciti sve suvišne formalnosti kako bi se osiguralo da pravno tumačenje odgovara gospodarskoj stvarnosti. Obrazloženje povezano s tim pristupom temelji se na zahtjevu da se izbjegne svaki pokušaj zaobilaženja načela koja se odnose na povrat državnih potpora, kako su prethodno navedena.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">122.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta opasnost nedvojbeno postoji u ovom slučaju. Sama uspostava programa potpora koji poreznoj upravi dodjeljuje diskrecijsku ovlast u pogledu izbora korisnika i uvjeta za dodjelu potpore, kao što je STLS, mogla bi državama članicama omogućiti da „prikriju” postojanje neizravnih korisnika i tako izbjegnu povrat dijela ili cijele te potpore od njih (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-39" href="#t-39">39</a>
</span>). U tom pogledu podsjećam na to da se upravna praksa koja se odnosi na odobrenje za provedbu rane amortizacije ne može uzeti u obzir u okviru ispitivanja na temelju članka 107. UFEU‑a jer je riječ o elementu koji po definiciji slijedi nakon uspostave STLS‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-40" href="#t-40">40</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">123.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, prethodno navedeno podrazumijeva da nepostojanje pravne obveze da GIU‑ovi prenesu prednost na brodarska poduzeća i nemogućnost da se uzme u obzir upravna praksa koja se odnosi na dodjelu odobrenja za ranu amortizaciju ne bi nužno trebalo isključiti zaključak o mogućnosti pripisivanja španjolskoj državi gospodarske prednosti koju su ostvarila brodarska poduzeća zbog plaćanja investitorima u GIU‑u kupovne cijene broda koja uključuje popust od 20 % do 30 %.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">124.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev da se izbjegne zaobilaženje načela kojima se uređuje povrat državnih potpora, koji je prethodno istaknut, trebao bi, naime, dovesti do isključenja takvog tumačenja, pri čemu treba priznati da se povezanost između neizravne prednosti i državne intervencije može utvrditi na temelju skupa indicija o uspostavi i funkcioniranju STLS‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">125.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, sama Komisija u uvodnoj izjavi 12. sporne odluke opisuje STLS kao „program poreznog planiranja koji obično organizira[ju] bank[e] kako bi ostvaril[e] porezne olakšice za investitore u porezno transparentnom GIU[‑u] i prenijel[e] dio tih poreznih olakšica na brodarsko poduzeće u obliku popusta na cijenu broda. Ostatak olakšica zadržavaju investitori iz GIU‑a kao naknadu za svoju investiciju” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-41" href="#t-41">41</a>
</span>). Stoga se čini da je taj prijenos uključen u STLS i da je jedan od njegovih ciljeva, pri čemu je dio porezne pogodnosti koji ostaje investitorima GIU‑ova predviđen kao naknada neophodna za osiguranje njihova sudjelovanja u sustavu kao posrednika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">126.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, valja napomenuti da španjolski propisi ostavljaju prostor kako bi se diskrecijska ovlast porezne uprave koja se odnosi na odobrenje za ranu amortizaciju, što je ključ za pristup poreznim pogodnostima koje proizlaze iz STLS‑a, mogla izvršavati uzimajući u obzir uvjete ugovornog odnosa između GIU‑ova i brodarskih poduzeća. U skladu s člankom 49. stavkom 4. RIS‑a, uprava za financije odgovorna za postupke davanja odobrenja unutar Ministarstva gospodarstva zapravo je imala pravo tražiti sve informacije i dokumente koje je smatrala potrebnima, što znači da sva dokumentacija koja se odnosi na navedeni ugovorni odnos može biti dio spisa dostavljenog poreznoj upravi. U tom pogledu valja naglasiti da je Komisija u točki 169. sporne odluke priznala da je španjolska porezna uprava, kako bi donijela odluku o dodjeli odobrenja za ranu amortizaciju, ocijenila gospodarski učinak čitave transakcije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">127.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, prema mojem mišljenju, važno je naglasiti da je ugovorna struktura uspostavljena na inicijativu brodarskih poduzeća koja su se dogovorila s brodogradilištem o brodu koji će sagraditi, u zamjenu za kupovnu cijenu koja uključuje popust koji odgovara 85 % do 90 % porezne pogodnosti koja proizlazi iz primjene mjera koje čine STLS, a potom su ista brodarska poduzeća plaćala tu sniženu cijenu u okviru svojeg ugovornog odnosa s GIU‑ovima. U tim mi se okolnostima čini razumnim smatrati da se ispitivanjem koje porezna uprava provodi u svrhu dodjele odobrenja za ranu amortizaciju nije zanemario ugovor između GIU‑ova i brodarskih poduzeća, osim ako se nije povrijedila logika ugovorne strukture koja je u najmanju ruku nužan preduvjet za korištenje poreznih pogodnosti koje proizlaze iz STLS‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">128.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na to, čini mi se da Komisijina ocjena, koja je ograničena na određeni segment te ugovorne strukture, ne može na zadovoljavajući način odražavati gospodarske učinke STLS‑a. To utvrđenje potvrđuje činjenica da je Komisija u svojem odgovoru na tužbu i na raspravi tvrdila da su okolnosti ovog slučaja slične onima koje su predmet presude Komisija/Aer Lingus i Ryanair Designated Activity (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-42" href="#t-42">42</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">129.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetu u kojem je donesena ta presuda od Suda se tražilo da ocijeni irski porez koji snose zračni prijevoznici. Taj je porez predviđao dvije različite tarife, odnosno 2 eura po putniku u slučaju leta prema odredištu koje se nalazi najviše 300 km od zračne luke Dublin (Irska) i 10 eura po putniku u svim drugim slučajevima, a iznos tog poreza mogao se prenijeti na cijenu karte ponuđene putnicima. Sud je u svojoj presudi presudio da povrat prednosti nastale primjenom snižene tarife zahtijeva da porezna uprava od zračnih prijevoznika korisnika povrati razliku između iznosa poreza koji je trebalo platiti za svaki izvedeni let i iznosa koji je stvarno plaćen, pri čemu navedeni prijevoznici mogu ostvariti ekonomsku korist korištenjem te prednosti koja nije relevantna za povrat potpore (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-43" href="#t-43">43</a>
</span>). Razlog koji je doveo do tog zaključka temelji se na činjenici da eventualno prenošenje prednosti na cijenu karata ponuđenih putnicima isključivo ovisi o poslovnim odlukama prijevoznika korisnika predmetne potpore.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">130.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, prenošenje tog rješenja na ovaj predmet bilo bi jednako tomu da se smatra da je prijenos na brodarska poduzeća dijela porezne pogodnosti primljene zbog primjene STLS‑a koji izvršavaju investitori GIU‑ova posljedica poslovne odluke koju su donijeli ti investitori, koji su odlučili iskoristiti tu prednost putem ponude prodajne cijene broda koja uključuje popust od oko 30 %. Prema mojem mišljenju, uopće nije dvojbeno da je takvo tumačenje pogrešno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">131.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, kao što je to na raspravi tvrdila Kraljevina Španjolska, privlačna cijena koju GIU‑ovi odobravaju brodarskim poduzećima za kupnju brodova nije rezultat stvarnog izvršavanja ugovorne autonomije prvonavedenih udruženja jer su GIU‑ovi djelovali u okolnostima u kojima ugovorna struktura unaprijed određuje profitabilnost prodaje broda, osobito ugovorom o izgradnji broda koji je sklopljen ranije. Stoga su ti GIU‑ovi bili zaduženi samo za raspodjelu porezne pogodnosti koja proizlazi iz STLS‑a tako da dio te pogodnosti ide u korist brodarskih poduzeća. U tom pogledu valja istaknuti da, kad je Komisija ispitivala usklađenost predmetne potpore u spornoj odluci, u nekoliko je navrata utvrdila da su GIU‑ovi posrednici koji prenose dio navedene pogodnosti na brodarska poduzeća (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-44" href="#t-44">44</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">132.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na ta razmatranja, predlažem Sudu da odluči da dio porezne pogodnosti koji GIU‑ovi prenose na brodarska poduzeća u okviru privatnih ugovora koje su međusobno sklopili treba izuzeti od iznosa koji treba vratiti od investitora GIU‑ova i da stoga prihvati treći žalbeni razlog koji su pred Općim sudom istaknuli Lico Leasing i PYMAR.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">VI.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">133.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da djelomično ukine presudu Općeg suda Europske unije od 23. rujna 2020., Španjolska i dr./Komisija (T‑515/13 RENV i T‑719/13 RENV, EU:T:2020:434), jer je Opći sud povrijedio svoju obvezu obrazlaganja u okviru svojeg odgovora na treći tužbeni razlog koji su istaknuli Lico Leasing SA i Pequeños y Medianos Astilleros Sociedad de Reconversión SA, te da djelomično poništi Odluku Komisije 2014/200/EU od 17. srpnja 2013. o državnoj potpori SA.21233 C/11 (ex NN/11, ex CP 137/06) koju provodi Španjolska – Porezne mjere koje se primjenjuju na određene ugovore o financijskom zakupu također poznate i kao španjolski sustav poreznih poticaja na zakup (eng. Spanish Tax Lease System) i, konkretnije, nalog za povrat u pogledu izračuna iznosa nespojive potpore koji treba vratiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: francuski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) SL 2014., L 114, str. 1.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) SL 2011., C 276, str. 5.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) BOE br. 61 od 11. ožujka 2004., str. 10951.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) BOE br. 189 od 6. kolovoza 2004., str. 37072.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) Presuda od 6. listopada 2021., World Duty Free Group i Španjolska/Komisija (C‑51/19 P i C‑64/19 P, EU:C:2021:793, t. 55. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) Presuda od 6. listopada 2021., Sigma Alimentos Exterior/Komisija (C‑50/19 P, EU:C:2021:792, t. 59. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) Vidjeti presudu od 26. ožujka 2020., Larko/Komisija (C‑244/18 P, EU:C:2020:238, t. 104. i 105.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) Presuda od 21. prosinca 2016., (C‑20/15 P i C‑21/15 P, EU:C:2016:981)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) Vidjeti presude od 26. rujna 1996., Francuska/Komisija (C‑241/94, EU:C:1996:353, t. 23.); od 29. lipnja 1999., DM Transport (C‑256/97, EU:C:1999:332, t. 27.) i od 1. prosinca 1998., Ecotrade (C‑200/97, EU:C:1998:579, t. 40.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) Presuda od 18. srpnja 2013., P (C‑6/12, u daljnjem tekstu: presuda P, EU:C:2013:525, t. 22. do 27.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Vidjeti presudu P, t. 13.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) Presuda P, t. 24. do 27.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) Presuda P, t. 20. Moje isticanje</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) Presuda od 4. ožujka 2021., Komisija/Fútbol Club Barcelona (C‑362/19 P, u daljnjem tekstu: presuda Komisija/Fútbol Club Barcelona, EU:C:2021:169)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) Presuda Komisija/Fútbol Club Barcelona, t. 86.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Presuda Komisija/Fútbol Club Barcelona, t. 87.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Vidjeti presudu Komisija/Fútbol Club Barcelona, t. 92. i 93.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Vidjeti presudu Komisija/Fútbol Club Barcelona, t. 90. i 91.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) Isto tako, Općem sudu ne može se prigovoriti, kao što to također čini Kraljevina Španjolska, da nije naveo nijednu odredbu propisa koja dokazuje da je mogućnost porezne uprave da utvrdi drugi datum početka rane amortizacije posebno išla u korist GIU‑ovima. Kao što sam to prethodno objasnio, upućivanje na odredbu propisa koja ima takav sadržaj nije nužno jer se pravno rasuđivanje u pobijanoj presudi ne temelji na pretpostavci selektivnosti de iure.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Presuda od 29. lipnja 1999. (C‑256/97, EU:C:1999:332)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Presuda od 29. lipnja 1999., DM Transport (C‑256/97, EU:C:1999:332, t. 27. i 28.); prema mišljenju Suda, predmetna diskrecijska ovlast treba omogućiti tom tijelu „da odredi korisnike ili uvjete za dodjelu mjere”. U tom pogledu vidjeti i presude od 26. rujna 1996., Francuska/Komisija (C‑241/94, EU:C:1996:353, t. 23. i 24.) i od 1. prosinca 1998., Ecotrade (C‑200/97, EU:C:1998:579, t. 39. i 40.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Presuda od 12. studenoga 2013., MOL/Komisija (T‑499/10, EU:T:2013:592), potvrđena presudom od 4. lipnja 2015., Komisija/MOL (C‑15/14 P, EU:C:2015:362).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) Presude od 24. rujna 2019., Nizozemska i dr./Komisija (T‑760/15 i T‑636/16, EU:T:2019:669); od 24. rujna 2019., Luksemburg i Fiat Chrysler Finance Europe/Komisija (T‑755/15 i T‑759/15, EU:T:2019:670) i od 15. srpnja 2020., Irska i dr./Komisija (T‑778/16 i T‑892/16, EU:T:2020:338)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Vidjeti moje mišljenje u predmetu Irska/Komisija (C‑898/19 P, EU:C:2021:1029, t. 192.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) Čini mi se da se žalitelj tako poziva na točke 89. do 96. pobijane presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Vidjeti presude od 9. studenoga 2017., TV2/Danska/Komisija (C‑649/15 P, EU:C:2017:835, t. 49. i 50.); od 20. prosinca 2017., Comunidad Autónoma de Galicia i Retegal/Komisija (C‑70/16 P, EU:C:2017:1002, t. 72.) i od 20. rujna 2018., Španjolska/Komisija (C‑114/17 P, EU:C:2018:753, t. 75.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) Presude od 21. prosinca 2016., Komisija/Hansestadt Lübeck (C‑524/14 P, EU:C:2016:971, t. 21.) i od 20. prosinca 2017., Španjolska/Komisija (C‑81/16 P, EU:C:2017:1003, t. 43.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>) Kraljevina Španjolska očito se poziva na točku 97. pobijane presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>) Vidjeti osobito presudu od 14. listopada 2014., Buono i dr./Komisija (C‑12/13 P i C‑13/13 P, EU:C:2014:2284, t. 52. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>) Presuda od 21. prosinca 2016., Komisija/Aer Lingus i Ryanair Designated Activity (C‑164/15 P i C‑165/15 P, EU:C:2016:990, t. 89. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-32" href="#c-32">32</a>
</span>) Presuda od 21. prosinca 2016., Komisija/Aer Lingus i Ryanair Designated Activity (C‑164/15 P i C‑165/15 P, EU:C:2016:990, t. 90. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-33" href="#c-33">33</a>
</span>) Presuda od 19. rujna 2000. (C‑156/98, EU:C:2000:467)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-34" href="#c-34">34</a>
</span>) Presuda od 19. rujna 2000., Njemačka/Komisija (C‑156/98, EU:C:2000:467, t. 26. i 27.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-35" href="#c-35">35</a>
</span>) Presuda od 13. lipnja 2002. (C‑382/99, EU:C:2002:363)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-36" href="#c-36">36</a>
</span>) Presuda od 13. lipnja 2002., Nizozemska/Komisija (C‑382/99, EU:C:2002:363, t. 62.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-37" href="#c-37">37</a>
</span>) Presude od 15. lipnja 2010., Mediaset/Komisija (T‑177/07, EU:T:2010:233, t. 62.) i od 28. srpnja 2011., Mediaset/Komisija (C‑403/10 P, neobjavljena, EU:C:2011:533, t. 76. i 77.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-38" href="#c-38">38</a>
</span>) Obavijest Komisije o pojmu državne potpore iz članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2016., C 262, str. 1.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-39" href="#c-39">39</a>
</span>) U tom pogledu želim podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kvalifikacija državne potpore ne može ovisiti o regulatornoj tehnici koju primjenjuju države članice. Vidjeti osobito presudu od 6. listopada 2021., World Duty Free Group i Španjolska/Komisija (C‑51/19 P i C‑64/19 P, EU:C:2021:793, t. 95.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-40" href="#c-40">40</a>
</span>) Važno je napomenuti da je Komisija u uvodnim izjavama 135. i 136. sporne odluke istaknula da iz primjera koje su dostavile španjolske vlasti proizlazi da je u zahtjevima za odobrenje koje su predali GIU‑ovi detaljno opisan cijeli STLS, da su u njima navedeni svi relevantni ugovori i da su sadržavali priloge s detaljnim izračunom ukupnih poreznih olakšica i toga kako će se dijeliti između, s jedne strane, brodarskog poduzeća (ili elemente potrebne za takav izračun) i, s druge strane, GIU‑ova ili njihovih investitora.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-41" href="#c-41">41</a>
</span>) Moje isticanje</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-42" href="#c-42">42</a>
</span>) Presuda od 21. prosinca 2016. (C‑164/15 P i C‑165/15 P, EU:C:2016:990)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-43" href="#c-43">43</a>
</span>) Presuda od 21. prosinca 2016., Komisija/Aer Lingus i Ryanair Designated Activity (C‑164/15 P i C‑165/15 P, EU:C:2016:990, t. 92.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-44" href="#c-44">44</a>
</span>) Vidjeti osobito točku 203. sporne odluke.</p>
</body>
</html>
