Privremena verzija
PRESUDA SUDA (četvrto vijeće)
22. listopada 2026.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Direktiva 92/43/EEZ – Očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore – Posebna zaštićena područja – Članak 6. stavak 3. – Ocjena prihvatljivosti plana ili projekta koji bi mogao imati utjecaj na zaštićeno područje s obzirom na ciljeve očuvanja tog područja – Isključenje određenih kategorija djelatnosti, planova ili projekata iz obveze provođenja ocjene prihvatljivosti”
U predmetu C-548/25,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Raad voor Vergunningsbetwistingen (Vijeće za sporove o dozvolama, Belgija), odlukom od 31. srpnja 2025., koju je Sud zaprimio 14. kolovoza 2025., u postupku
Dryade vzw
protiv
Stad Peer, koji zastupa Kolegij gradonačelnika i vijećnika,
uz sudjelovanje:
X vvzrl,
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: I. Jarukaitis, predsjednik vijeća, R. Frendo, N. Jääskinen, M. Condinanzi i A. Kornezov (izvjestitelj), suci,
nezavisna odvjetnica: J. Kokott,
tajnik: V. Di Bucci,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Dryade vzw, M. Van de Poel, advocaat,
– za belgijsku vladu, S. Baeyens, P. Cottin i C. Pochet, u svojstvu agenata, uz asistenciju N. Dewulfa, G. Schaika i B. Schelstraetea, advocaten,
– za Europsku komisiju, N. Ruiz García i F. van Schaik, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 3. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL 1992., L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14., u daljnjem tekstu: Direktiva o staništima).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između Dryadea vzw, neprofitne udruge, i Stada Peer (Grad Peer, Belgija), koji zastupa Kolegij gradonačelnika i vijećnika, u vezi sa zahtjevom koji je podnijela ta udruga za poništenje odluke tog grada kojom se prima na znanje obavijest o crpljenju podzemnih voda.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Člankom 2. Direktive o staništima propisuje se:
„1. Cilj ove Direktive je doprinijeti osiguranju biološke raznolikosti putem očuvanja prirodnih staništa i divlje faune i flore na europskom području država članica na koje se Ugovor primjenjuje.
2. Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom namijenjene su održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti, prirodnih staništa i vrsta divlje faune i flore od interesa Zajednice.
[...]”
4 Člankom 6. stavcima 2. i 3. Direktive o staništima određuje se:
„2. Države članice poduzimaju odgovarajuće korake kako bi se u posebnim područjima očuvanja izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve ove Direktive.
3. Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na t[o] područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i sukladno odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti.”
Belgijsko pravo
5 Člankom 36.ter stavcima 3. i 4. decreeta betreffende het natuurbehoud en het natuurlijk milieu (Uredba o očuvanju prirode i okolišu) od 21. listopada 1997. (Belgisch Staatsblad, 10. siječnja 1998., str. 599.) u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak (u daljnjem tekstu: Uredba o prirodi), čiji je cilj prenošenje članka 6. stavka 3. Direktive o staništima u belgijsko pravo, predviđa se:
„§ 3. Aktivnost za koju je potrebno odobrenje ili plan ili program koja, pojedinačno ili u kombinaciji s jednom ili više postojećih ili predloženih aktivnosti, planova ili programa, može uzrokovati značajno umanjenje vrijednosti prirodnih značajki posebnog područja očuvanja, a da ta aktivnost za koju je potrebno odobrenje ili taj plan ili program nije izravno povezana s upravljanjem područjem unutar predmetnog posebnog područja očuvanja niti je nužna za upravljanje njime, mora biti predmet ocjene prihvatljivosti u pogledu značajnih utjecaja na posebno područje očuvanja.
[...]
§ 4. Tijelo koje odlučuje o zahtjevu za odobrenje, planu ili programu može dodijeliti odobrenje ili odobriti plan ili program samo ako plan ili program izvršavanja aktivnosti ne uzrokuje nikakvo značajno pogoršanje dotičnih posebnih područja očuvanja. Nametanjem uvjetâ nadležno tijelo uvijek osigurava da ne dođe ni do kakvog znatnog pogoršanja prirodnih značajki posebnog područja očuvanja.”
6 U Prilogu 1. besluitu van de Vlaamse regering houdende algemene en sectorale bepalingen inzake milieuhygiëne (Dekret flamanske vlade o utvrđivanju općih i sektorskih odredbi u području zdravlja okoliša) od 1. lipnja 1995. (Belgisch Staatsblad, 31. srpnja 1995., str. 20526.) u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak (u daljnjem tekstu: Vlarem) navodi se, među ostalim, koji objekti i gospodarstva moraju imati odobrenje, a koji se objekti i aktivnosti samo moraju prijaviti. Objekti i aktivnosti razvrstani u prvi i drugi razred moraju imati odobrenje, dok se objekti i aktivnosti iz trećeg razreda moraju samo prijaviti.
7 Na temelju rubrike 53.8. točke 1. podtočke (a) tog priloga trećem razredu pripadaju crpilišta za crpljenje podzemnih voda i crpilišta podzemnih voda koje nisu navedene u rubrikama 53.1 do 53.7 i 53.12, čiji je ukupni crpni protok 5000 metara kubnih (m³) godišnje ili manji i čije sve bušotine imaju dubinu jednaku kriteriju dubine svojstvene području kako je reproducirano na karti navedenoj u Prilogu 2.ter Vlaremu ili nižu i nisu razvrstane u tu rubriku 53.8 točku 1. podtočku (c).
Glavni postupak i prethodno pitanje
8 Društvo X vvzrl obavijestilo je 13. studenoga 2023. Grad Peer o projektu crpljenja podzemnih voda dubine od 60 metara i najvećeg protoka od 175 m³ dnevno i 5000 m³ godišnje. Taj projekt, koji je obuhvaćen trećim razredom u smislu Priloga I. Vlaremu, nalazi se na otprilike 425 metara od područja „Abeek sa susjednim močvarnim područjima”, koje je određeno kao posebno područje očuvanja (PPO) u skladu s Direktivom o staništima.
9 Društvo X svojoj je obavijesti priložilo „detaljniju procjenu prihvatljivosti/provjeru okoliša” u kojoj je zaključeno da nema predvidljivih negativnih učinaka na predmetni PPO. Prema mišljenju tog društva, projekt o kojem je riječ u glavnom postupku smješten je na 201 metar od najbližeg crpilišta podzemnih voda koje se nalazi u istom vodonosniku. Usto, krug u kojem bi se razina sloja podzemnih voda smanjila za 1 centimetar (cm), nakon provedbe tog projekta, iznosi 137 metara. Stoga, prema mišljenju tog društva, taj projekt neće imati nikakav utjecaj na potonje crpilište podzemnih voda i, prema tome, nikakav znatan negativan utjecaj na taj PPO.
10 Odlukom od 24. studenoga 2023. Grad Peer primio je na znanje tu obavijest i utvrdio da se rizici za vanjsku sigurnost kao i štetne posljedice i utjecaji na okoliš, vode, prirodu i ljude izvan navedenog projekta mogu ograničiti na prihvatljivu razinu, pod uvjetom da se poštuju uvjeti navedeni u toj odluci, koji se osobito odnose na štedljivo korištenje crpljenih podzemnih voda i ograničenje crpljenja predmetnih podzemnih voda na maksimalno razdoblje od deset godina.
11 Društvo Dryade podnijelo je tužbu za poništenje navedene odluke Raadu voor Vergunningsbetwistingen (Vijeće za sporove o dozvolama, Belgija), sudu koji je uputio zahtjev.
12 Pred tim sudom ta udruga u biti tvrdi da je predmetni projekt obuhvaćen člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima i da je stoga trebao biti predmet ocjene prihvatljivosti. Međutim, prema mišljenju društva Dryade, ocjena priložena obavijesti navedenoj u točki 9. ove presude ne može se smatrati takvom „prihvatljivom” ocjenom jer je nepotpuna i neprikladna.
13 Prema mišljenju navedene udruge, kriterij kruga u kojem bi se razina podzemnih voda smanjila za 1 cm, na koji se poziva društvo X kako bi zaključilo da ne postoje znatni negativni učinci tog projekta, pogrešan je i ne temelji se ni na kakvoj znanstvenoj osnovi. Usto, nisu uzeti u obzir kumulativni učinci drugih četiriju crpilišta podzemnih voda unutar PPO-a o kojem je riječ u glavnom postupku, koji se protežu oko predmetne točke uzorkovanja. Osim toga, društvo Dryade smatra da se nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku nepravilno prenosi članak 6. stavak 3. Direktive o staništima.
14 Društvo X pak pred sudom koji je uputio zahtjev ističe da se, u skladu s tim nacionalnim propisom, obveza provedbe ocjene prihvatljivosti primjenjuje samo na projekte koji moraju imati odobrenje, a ne na one koji se moraju samo prijaviti, poput projekta o kojem je riječ u glavnom postupku.
15 Sud koji je uputio zahtjev ističe da se određeni broj urbanističkih akata i razvrstanih aktivnosti za koje se prethodno moralo ishoditi odobrenje na temelju nacionalnog prava sada samo mora prijaviti. Tako, prema mišljenju tog suda, s obzirom na to da je projekt o kojem je riječ u glavnom postupku na temelju rubrike 53.8 točke 1. podtočke (a) Priloga I. Vlaremu obuhvaćen trećim razredom, njega se mora samo prijaviti. Stoga nije obuhvaćen područjem primjene članka 36.ter stavaka 3. i 4. Uredbe o prirodi, koji se primjenjuje samo na aktivnosti za koje je potrebno odobrenje. Na temelju tih odredbi, potonje aktivnosti trebaju biti predmet ocjene prihvatljivosti samo ako mogu, pojedinačno ili u kombinaciji s jednom ili više postojećih ili predloženih aktivnosti, planova ili programa, uzrokovati znatno umanjenje vrijednosti prirodnih značajki PPO-a. Dakle, projekti koji moraju biti samo prijavljeni bili bi izuzeti iz obveze provedbe ocjene prihvatljivosti, čak i ako mogu uzrokovati takvo umanjenje vrijednosti.
16 Sud koji je uputio zahtjev primjećuje da je flamanski zakonodavac time na sustavan način oslobodio obveze provedbe ocjene prihvatljivosti projekte koji moraju biti prijavljeni na temelju prethodno utvrđenih kriterija ili pragova. Prema mišljenju tog suda, ne čini se da se ti kriteriji i ti pragovi temelje na znanstvenim studijama na temelju kojih se može otkloniti svaka sumnja u pogledu činjenice da takvi projekti ne mogu uzrokovati znatno pogoršanje prirodnih značajki PPO-a.
17 U tim je okolnostima Raad voor Vreemdelingenbetwistingen (Vijeće za sporove o dozvolama) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Protivi li se članku 6. stavku 3. Direktive [o staništima] zakonska odredba u skladu s kojom se na projekte za koje nije potrebno odobrenje, dopuštenje ili dozvola, nego samo prijava, kao što su manji projekti za crpljenje podzemnih voda, ne primjenjuje obveza provedbe ocjene prihvatljivosti utjecaja, čak ni ako ti projekti mogu imati značajan utjecaj na cjelovitost [PPO-a]?”
Prethodno pitanje
18 Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 6. stavak 3. Direktive o staništima tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se iz obveze provedbe ocjene prihvatljivosti izuzimaju određene kategorije planova ili projekata na temelju prethodno utvrđenih kriterija i pragova, kada se na temelju potonjih ne može isključiti da bilo koji plan ili projekt iz tih kategorija može, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima i projektima, imati značajne učinke na PPO.
19 Uvodno valja podsjetiti na to da se člankom 6. Direktive o staništima državama članicama nalaže skup posebnih obveza i postupaka kako bi se osiguralo, kao što to proizlazi iz članka 2. stavka 2. te direktive, održavanje ili, prema potrebi, povrat u povoljno stanje očuvanosti prirodnih staništa i vrsta divlje faune i flore od interesa Zajednice radi postizanja općenitijeg cilja kojemu teži navedena direktiva, a to je jamčenje visoke razine zaštite okoliša područja koja su zaštićena na temelju iste direktive (presuda od 29. srpnja 2019., Inter-Environnement Wallonie i Bond Beter Leefmilieu Vlaanderen, C-411/17, EU:C:2019:622, t. 116. i navedena sudska praksa).
20 U okviru toga, člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima propisuje se provedba postupka ocjene kojemu je cilj prethodnim ispitivanjem osigurati da plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati znatan utjecaj, bude odobren samo ako ne utječe negativno na cjelovitost tog područja (presuda od 15. lipnja 2023., Eco Advocacy, C-721/21, EU:C:2023:477, t. 34. i navedena sudska praksa).
21 U tom članku 6. stavku 3. razlikuju se dvije faze njime predviđenog postupka ocjene.
22 Prva, predviđena prvom rečenicom te odredbe, zahtijeva da države članice provedu ocjenu prihvatljivosti utjecaja plana ili projekta na zaštićeno područje kada postoji vjerojatnost da će taj plan ili taj projekt značajno utjecati na to područje. Druga faza, koja je predviđena u drugoj rečenici navedene odredbe i koja nastupa nakon te ocjene prihvatljivosti, omogućava odobrenje takvog plana ili projekta uz uvjet da on ne utječe negativno na cjelovitost dotičnog područja, uz iznimku predviđenu odredbama članka 6. stavka 4. Direktive o staništima (presuda od 15. lipnja 2023., Eco Advocacy, C-721/21, EU:C:2023:477, t. 36. i navedena sudska praksa), koja nije relevantna u okviru ovog predmeta.
23 U tom pogledu, iz sudske prakse proizlazi da se zahtjev za provođenje ocjene prihvatljivosti utjecaja nekog plana ili projekta iz članka 6. stavka 3. Direktive o staništima uvjetuje postojanjem vjerojatnosti ili opasnosti da će on imati značajan utjecaj na dotično područje. S obzirom na, osobito, načelo opreznosti, takva opasnost postoji kad se, uzimajući u obzir najbolje znanstvene spoznaje u toj materiji, ne može isključiti da taj plan ili projekt može utjecati na ciljeve očuvanja tog područja. Ocjena opasnosti mora se izvršiti osobito s obzirom na posebna obilježja i okolišne uvjete područja na koje se odnosi takav plan ili projekt (presuda od 15. lipnja 2023., Eco Advocacy, C-721/21, EU:C:2023:477, t. 37. i navedena sudska praksa).
24 Iz ustaljene sudske prakse suda proizlazi da ocjena prihvatljivosti utjecaja plana ili projekta podrazumijeva da se prije njegova odobrenja moraju utvrditi, uzimajući u obzir te najbolje spoznaje, svi aspekti toga plana ili projekta koji, samostalno ili zajedno s drugim planovima ili projektima, mogu utjecati na ciljeve očuvanja zaštićenog područja. Ta ocjena ne može biti manjkava te se mora sastojati od potpunih, preciznih i konačnih utvrđenja i zaključaka, takvih da mogu otkloniti svaku razumnu znanstvenu sumnju o učincima radova koji su predviđeni na dotičnom zaštićenom području (vidjeti u tom smislu presudu od 15. lipnja 2023., Eco Advocacy, C-721/21, EU:C:2023:477, t. 38. i 39. i navedenu sudsku praksu).
25 U tom kontekstu Sud je presudio da članak 6. stavak 3. prva rečenica Direktive o staništima kao osnovno pravilo zahtijeva pojedinačnu procjenu planova ili projekata (presuda od 7. studenoga 2018., Coöperatie Mobilisation for the Environment i dr., C-293/17 i C-294/17, EU:C:2018:882, t. 94.).
26 Sud je osobito smatrao da mogućnost da se određene aktivnosti, u skladu s nacionalnim propisom, općenito izuzmu od procjene utjecaja na dotično područje ne može osigurati da te aktivnosti neće utjecati na cjelovitost zaštićenog područja (presuda od 26. svibnja 2011., Komisija/Belgija, C-538/09, EU:C:2011:349, t. 41. i 42.).
27 Stoga, u skladu s člankom 6. stavkom 3. prvom rečenicom Direktive o staništima, država članica načelno ne može sustavno i općenito izuzeti određene kategorije planova ili projekata iz obveze procjene njihovih utjecaja na zaštićena područja, ovisno o području aktivnosti ili uvođenjem sustava obavještavanja (presuda od 26. svibnja 2011., Komisija/Belgija, C-538/09, EU:C:2011:349, t. 45.).
28 Samo se iznimno od tog općeg pravila može predvidjeti da država članica može primijeniti sustav obavještavanja kojim se određene kategorije planova ili projekata izuzimaju iz obveze provedbe ocjene prihvatljivosti njihovih utjecaja na zaštićeno područje, ali pod uvjetom da se dokaže da se na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi sa sigurnošću može isključiti, na osnovi objektivnih elemenata, da bilo koji plan ili projekt na koji se taj sustav primjenjuje ima značajan utjecaj na zaštićeno područje, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s drugim planovima ili projektima (vidjeti u tom smislu presudu od 26. svibnja 2011., Komisija/Belgija, C-538/09, EU:C:2011:349, t. 52. i navedenu sudsku praksu).
29 U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev ističe da se člankom 36.ter stavkom 3. Uredbe o prirodi nalaže obveza provedbe ocjene prihvatljivosti samo u pogledu aktivnosti za koje je potrebno odobrenje i koje mogu dovesti do znatnog umanjenja vrijednosti prirodnih značajki PPO-a. Prema mišljenju tog suda, flamanski zakonodavac tako od provođenja odgovarajuće ocjene sustavno izuzima određene kategorije projekata koje se samo mora prijaviti, definirane s obzirom na kriterije ili pragove predviđene primjenjivim nacionalnim propisom.
30 Konkretnije, kad je riječ o projektima crpljenja podzemnih voda, iz tog nacionalnog propisa proizlazi da su oni podijeljeni u tri različita razreda ovisno o, u biti, njihovu protoku, njihovoj dubini i crpnom sustavu predmetne bušotine i da samo projekti iz prvih dvaju razreda moraju imati odobrenje i stoga se u pogledu njih mora provesti ocjena prihvatljivosti iz članka 6. stavka 3. Direktive o staništima. Bušenja bušotina koja su, poput projekta o kojem je riječ u glavnom postupku, obuhvaćena trećim razredom moraju se samo prijaviti i stoga su izuzeta iz obveze provedbe ocjene prihvatljivosti.
31 Stoga valja ispitati može li se, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 23. do 28. ove presude, pomoću takvih kriterija i pragova isključiti, na osnovi objektivnih elemenata, da bilo koji plan ili projekt na koji se primjenjuje sustav o kojem je riječ u glavnom postupku ima značajan utjecaj na zaštićeno područje, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s drugim planovima i projektima.
32 U tom pogledu valja podsjetiti na to da, kao prvo, projekt čak i smanjenog opsega može, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima i projektima, imati značajne učinke na okoliš ako se nalazi na mjestu na kojem su okolišni čimbenici, poput faune i flore, tla, vode, klime ili kulturne baštine, osjetljivi na najmanju promjenu (presuda od 26. svibnja 2011., Komisija/Belgija, C-538/09, EU:C:2011:349, t. 55.).
33 U posebnom kontekstu projekata korištenja voda, Sud je već imao priliku smatrati da se ne može na temelju činjenice da je riječ o uporabi manjih količina vode same po sebi isključiti mogućnost da neke od tih uporaba mogu imati značajan utjecaj na zaštićeno područje. Čak i pod pretpostavkom da takve uporabe vode nemaju značajan utjecaj na stanje tijela voda, iz toga ne slijedi da one ne mogu imati ni značajan utjecaj na susjedna područja očuvanja (presuda od 10. siječnja 2006., Komisija/Njemačka, C-98/03, EU:C:2006:3, t. 44.).
34 Država članica stoga ne može smatrati dokazanim da će kategorije planova ili projekata, koje su definirane prema područjima aktivnosti i opsegu dotičnih aktivnosti, po definiciji, imati neznatan utjecaj na područja očuvanja (vidjeti u tom smislu presudu od 26. svibnja 2011., Komisija/Belgija, C-538/09, EU:C:2011:349, t. 56.).
35 Kao drugo, podložno provjerama koje mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, ne čini se da se na temelju kriterija i pragova predviđenih nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku u svrhu primjene izuzeća koje on predviđa mogu uzeti u obzir eventualni drugi planovi ili projekti, osobito oni koji se odnose na određeno zaštićeno područje ili koji se nalaze u blizini predmetnog područja kao i njihovi mogući kumulativni učinci na to područje. Naime, ti kriteriji i pragovi upućuju na značajke samog predmetnog plana ili projekta.
36 Kao što to izričito proizlazi iz teksta članka 6. stavka 3. Direktive o staništima, ta se odredba primjenjuje na planove ili projekte koji pojedinačno „ili u kombinaciji s ostalim planovima i projektima” mogu imati značajan utjecaj na zaštićeno područje. Stoga se tom odredbom također nastoji spriječiti pogoršanje staništa koje može proizići iz kumulativnih učinaka više planova ili projekata, uključujući one ograničene važnosti, ali koji se mogu istodobno provoditi na istom zaštićenom području ili u njegovoj blizini.
37 U tim okolnostima, podložno provjerama koje mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, očito je da se na temelju kriterija i pragova predviđenih nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku ne može isključiti da bilo koji plan ili projekt na koji se primjenjuje sustav predviđen tim propisom i koji je izuzet iz obveze provedbe ocjene prihvatljivosti može značajno utjecati na zaštićeno područje, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima i projektima.
38 Taj zaključak ne dovode u pitanje argumenti belgijske vlade prema kojima, kao prvo, druge nacionalne odredbe, osobito one donesene u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive o staništima, mogu opravdati nepostojanje obveze provedbe ocjene prihvatljivosti u pogledu planova ili projekata koji se moraju samo prijaviti, iako bi mogli imati značajan utjecaj na zaštićeno područje, kao drugo, nadležna upravna tijela mogu odbiti primiti na znanje obavijest ili svoje odluke podvrgnuti određenim uvjetima i, kao treće, nacionalne kaznene odredbe bile bi primjenjive u slučaju provođenja aktivnosti koje se moraju prijaviti ako mogu znatno utjecati na PPO.
39 U tom pogledu valja, kao prvo, podsjetiti na to da, iako stavci 2. i 3. članka 6. Direktive o staništima čine dosljednu cjelinu s obzirom na ciljeve očuvanja iz te direktive jer se njima nastoji osigurati ista razina zaštite prirodnih staništa i staništa vrsta (vidjeti u tom smislu presudu od 12. travnja 2018., People Over Wind i Sweetman, C-323/17, EU:C:2018:244, t. 24.), ipak je njihov predmet različit. Naime, tim se stavkom 2. utvrđuje opća obveza zaštite, koja se sastoji od izbjegavanja pogoršanja i uznemiravanja koji bi mogli imati značajan utjecaj s obzirom na ciljeve navedene direktive, dok taj stavak 3. predviđa postupak ocjene čiji je cilj prethodnom provjerom osigurati da plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem dotičnim područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bude odobren samo ako ne utječe negativno na cjelovitost tog područja (vidjeti u tom smislu presudu od 7. rujna 2004., Waddenvereniging i Vogelbeschermingsvereniging, C-127/02, EU:C:2004:482, t. 38.). Navedeni stavci 2. i 3. tako imaju različit doseg i stoga se ne mogu miješati jer bi se inače ugrozio njihov koristan učinak.
40 Iz toga slijedi da se na temelju donošenja nacionalnih mjera primjenom članka 6. stavka 2. Direktive o staništima ne može smatrati da su ispunjeni zahtjevi koji proizlaze iz članka 6. stavka 3. te direktive.
41 Kao drugo, dovoljno je istaknuti, s jedne strane, kao što je to navedeno u točki 22. ove presude, da je nadležnost uprave za odbijanje provedbe plana ili projekta ili za utvrđivanje uvjeta za njezinu suglasnost s tim planom ili tim projektom obuhvaćena drugom fazom navedenom u toj točki 22., predviđenom člankom 6. stavkom 3. drugom rečenicom Direktive o staništima, i stoga nije relevantna u okviru prve faze navedene u toj točki 22., koja se odnosi na uvjete primjenjive na ocjenu prihvatljivosti predviđenu u tom članku 6. stavku 3. prvoj rečenici. Međutim, u ovom je predmetu riječ upravo o prvoj fazi.
42 Kao treće, kao što je to navedeno u točkama 20. i 39. ove presude, članak 6. stavak 3. Direktive o staništima predviđa postupak ocjene koji se temelji na prethodnoj provjeri. Stoga je irelevantna mogućnost, predviđena nacionalnim pravom, izricanja sankcija, uključujući kaznenih, kada se ne poštuje zabrana obavljanja aktivnosti koje se moraju prijaviti i koje znatno utječu na PPO.
43 S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 6. stavak 3. Direktive o staništima treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se iz obveze provedbe ocjene prihvatljivosti izuzimaju određene kategorije planova ili projekata na temelju prethodno utvrđenih kriterija i pragova, kada se na temelju potonjih ne može, sa sigurnošću i na osnovi objektivnih elemenata, isključiti da ti planovi ili projekti mogu, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima i projektima, imati značajne učinke na PPO.
Troškovi
44 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:
Članak 6. stavak 3. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore
treba tumačiti na način da mu se:
protivi nacionalni propis kojim se iz obveze provedbe ocjene prihvatljivosti izuzimaju određene kategorije planova ili projekata na temelju prethodno utvrđenih kriterija i pragova, kada se na temelju potonjih ne može, sa sigurnošću i na osnovi objektivnih elemenata, isključiti da ti planovi ili projekti mogu, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima i projektima, imati značajne učinke na posebno područje očuvanja.
Potpisi
* Jezik postupka: nizozemski