16. srpnja 2026. ( *1 )
„Zahtjev za prethodnu odluku – Vladavina prava – Neovisnost sudaca – Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a – Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Nacionalni propis na temelju kojeg se može provjeriti poštuje li sudac koji obnaša dužnost na Sądu Najwyższyjem (Vrhovni sud, Poljska) zahtjeve neovisnosti i nepristranosti – Sastav suda od kojeg se traži da provede nadzor poštovanja tih zahtjeva – Nepravilnost uvjeta imenovanja člana takvog sastava – Posljedice koje se mogu izvesti iz te nepravilnosti – Nepristranost – Nadređenost prava Unije”
U spojenim predmetima C‑96/24, C‑103/24 i C‑112/24,
povodom triju zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koje je uputio Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska), odlukama od 11. siječnja 2024., koje je Sud redom zaprimio 6., 7. i 12. veljače 2024., u postupcima
X. Y. (C‑96/24),
X. Y. (C‑103/24),
L. S. (C‑112/24)
uz sudjelovanje:
Prokuratura Krajowa,
Rzecznik Dyscyplinarny Sądu Najwyższego,
Zastępca Rzecznika Dyscyplinarnego przy Sądzie Okręgowym w Piotrkowie Trybunalskim,
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: I. Jarukaitis (izvjestitelj), predsjednik vijeća, K. Lenaerts, predsjednik Suda, u svojstvu suca četvrtog vijeća, M. Condinanzi, N. Jääskinen i R. Frendo, suci,
nezavisni odvjetnik: N. Emiliou,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
|
– |
za poljsku vladu, B. Majczyna i S. Żyrek, u svojstvu agenata, |
|
– |
za Europsku komisiju, K. Herrmann i P. J. O. Van Nuffel, u svojstvu agenata, |
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
|
1 |
Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja). |
|
2 |
Ti zahtjevi podneseni su u okviru postupka koji se odnosi na X. Y.-a, suca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud, Poljska) (predmet C‑96/24), pred Izbom Odpowiedzialności Zawodowej (Vijeće za profesionalnu odgovornost), vijećem u sastavu tog suda, nakon što je državno odvjetništvo podnijelo zahtjev za odobrenje pokretanja kaznenog postupka protiv tog suca, kao i u okviru stegovnih postupaka pokrenutih protiv X. Y.-a i L. S.-a, sudaca Sąda Rejonowog w P. (Općinski sud u P., Poljska) (predmeti C‑103/24 i C‑112/24) pred Vijećem za profesionalnu odgovornost. |
Pravni okvir
Zakon o Vrhovnom sudu
|
3 |
Člankom 29. ustawe o Sądzie Najwyższym (Zakon o Vrhovnom sudu) od 8. prosinca 2017. (Dz. U. iz 2018., poz. 5.), kako je izmijenjena ustawom o zmianie ustawy o Sądzie Najwyższym oraz niektórych innych ustaw (Zakon o izmjeni Zakona o Vrhovnom sudu i određenih drugih zakona) od 9. lipnja 2022. (Dz. U. iz 2022., poz. 1259.) (u daljnjem tekstu: Zakon o Vrhovnom sudu), predviđa se: „[…] 2. U okviru djelatnosti [Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud)] ili njegovih tijela nije dopušteno osporavati zakonitost [sudova], državnih ustavnih tijela ili tijela za nadzor i zaštitu prava. 3. [Sąd Najwyższy (Vrhovni sud)] ili neko drugo tijelo vlasti ne može utvrđivati niti ocjenjivati zakonitost imenovanja suca ili ovlasti za obavljanje sudačkih dužnosti koja proizlazi iz tog imenovanja. 4. Okolnosti imenovanja suca [Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud)] ne mogu biti isključivi razlog za osporavanje odluke u čijem je donošenju taj sudac sudjelovao ili za dovođenje u pitanje njegove neovisnosti i nepristranosti. 5. Dopušteno je ispitati poštovanje zahtjeva neovisnosti i nepristranosti suca [Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud)] ili suca upućenog na [taj] sud, uzimajući u obzir okolnosti njegova imenovanja i njegova ponašanja nakon njegova imenovanja, na zahtjev pojedinca iz stavka 7., ako, u okolnostima određenog predmeta, to može dovesti do povrede načela neovisnosti ili nepristranosti koja utječe na ishod predmeta, uzimajući u obzir položaj pojedinca i prirodu predmeta. 6. Zahtjev za utvrđenje poštovanja zahtjeva iz stavka 5. [(u daljnjem tekstu: ocjena neovisnosti i nepristranosti)] može se podnijeti protiv suca [Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud)] ili suca upućenog na taj sud raspoređenog u sudsko vijeće koje ispituje:
[…] 7. Svaka stranka u postupku pred [Sądom Najwyższyjim (Vrhovni sud)] u slučajevima iz stavka 6. ima pravo podnijeti takav zahtjev. […] 9. Zahtjev mora ispunjavati zahtjeve predviđene za postupovni akt i usto sadržavati:
10. Zahtjev koji ne ispunjava uvjete iz članka 29. stavka 9. Zakona o Vrhovnom sudu odbacuje se kao nedopušten a da se pritom ne podnosi zahtjev za otklanjanje formalnih nedostataka. Zahtjev koji je podnesen nakon isteka roka ili je nedopušten zbog drugog razloga također se odbacuje kao nedopušten. […] 15. [Sąd Najwyższy (Vrhovni sud)] ispituje zahtjev na zatvorenoj sjednici u sastavu od pet sudaca odabranih ždrijebom između svih članova [Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud)], nakon saslušanja suca na kojeg se odnosi zahtjev, osim ako je saslušanje nemoguće ili vrlo teško. Sudac može podnijeti svoja očitovanja u pisanom obliku. Dotični sudac isključen je iz ždrijeba. […] 18. Ako prihvati zahtjev, Sąd Najwyższy (Vrhovni sud) izuzima suca iz predmeta. Izuzeće suca iz jednog predmeta ne može biti razlog za njegovo izuzeće iz ostalih predmeta u čijem ispitivanju sudjeluje. […] 21. Protiv rješenja donesenog nakon ispitivanja zahtjeva može se podnijeti žalba [Sądu Najwyższyjem (Vrhovni sud)] o kojoj odlučuje sastav od sedam sudaca odabranih ždrijebom između svih članova [Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud)]. Sudac o kojem je riječ i sudac koji je sudjelovao u donošenju pobijanog rješenja isključeni su iz ždrijeba. […] 24. U područjima koja nisu uređena zakonom, pravila koja se odnose na postupovna pitanja koja se primjenjuju na postupak u pogledu zahtjeva primjenjuju se mutatis mutandis na postupak pokrenut nakon podnošenja zahtjeva i postupak povodom pravnog lijeka. […]” |
Zakon o organizaciji redovnih sudova
|
4 |
Člankom 128. ustawe Prawo o ustroju sądów powszechnych (Zakon o organizaciji redovnih sudova) od 27. srpnja 2001. (Dz. U. br. 98, poz. 1070.), u verziji koja se primjenjuje na glavne postupke, predviđa se: „Odredbe općeg dijela Kaznenog zakonika i odredbe Zakonika o kaznenom postupku, osim članka 344.a i članka 396.a, primjenjuju se mutatis mutandis na slučajeve koji nisu uređeni ovim poglavljem, pri čemu se uzimaju u obzir posebnosti koje proizlaze iz prirode stegovnog postupka.” |
Zakonik o kaznenom postupku
|
5 |
Člancima 40. i 41. ustawe – Kodeks postępowania karnego (Zakon o Zakoniku o kaznenom postupku), od 6. lipnja 1997. (Dz. U. iz 1997., br. 89., poz. 555.), kako je izmijenjena (u daljnjem tekstu: Zakonik o kaznenom postupku), predviđaju se slučajevi u kojima se sudac na temelju zakona smatra nesposobnim za odlučivanje o predmetu (iudex inhabilis, članak 40. Zakonika o kaznenom postupku), kao i slučajevi u kojima je moguće podnijeti zahtjev za izuzeće, osobito kada postoji okolnost koja može izazvati razumnu dvojbu u pogledu njegove nepristranosti u predmetu o kojem odlučuje (iudex suspectus, članak 41. Zakonika o kaznenom postupku). |
Glavni postupci i prethodna pitanja
Predmet C‑96/24
|
6 |
Pred Vijećem za profesionalnu odgovornost Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) pokrenut je postupak radi ishođenja odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv suca X. Y.-a, koji obnaša dužnost na tom sudu, što podrazumijeva ukidanje njegova imuniteta. |
|
7 |
U okviru tog postupka sudac X. Y. podnio je zahtjev na temelju članka 29. stavka 5. Zakona o Vrhovnom sudu čiji je cilj provjeriti ispunjava li sutkinja A. K., koja je zasjedala kao sudac pojedinac u Vijeću za profesionalnu odgovornost, zahtjeve neovisnosti i nepristranosti. Tvrdio je, među ostalim, da je ta sutkinja imenovana sucem Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) na prijedlog Krajowe Rade Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska) (u daljnjem tekstu: KRS) u njezinu novom sastavu i istaknuo je izjavu navedene sutkinje koju su prenijeli mediji, a u kojoj je napravila razliku između „bivših” i „novih” sudaca, pri čemu je naglasila da su se prvi „ponaša[li] nekulturno i neuglađeno, [čime su] povrijedili dostojanstvo dužnosti suca”. |
|
8 |
U skladu s postupkom predviđenim u članku 29. Zakona o Vrhovnom sudu, taj zahtjev treba ispitati poseban sastav od pet sudaca koji su odabrani ždrijebom između članova Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud). U ovom slučaju taj sastav čine tri suca koja su imenovana na prijedlog bivšeg KRS‑a i dva suca, Z. B. i A. S., koji su imenovani na prijedlog KRS‑a u njegovu novom sastavu, u skladu s postupkom koji je istovjetan onomu u kojem je imenovana sutkinja A. K. |
|
9 |
Sudac X. Y. podnio je zahtjeve za ocjenu neovisnosti i nepristranosti na temelju članka 29. stavka 5. Zakona o Vrhovnom sudu koji su se odnosili na suce Z. B.-a i A. S.-a. Ti zahtjevi proglašeni su nedopuštenima dvama rješenjima predsjednika Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud), koji je predsjedao i Vijećem za profesionalnu odgovornost, jer se postupak ispitivanja poštovanja zahtjeva neovisnosti i nepristranosti ne primjenjuje na suce koji su odabrani ždrijebom za zasjedanje u sastavu suda zaduženog za odlučivanje o toj vrsti zahtjeva. |
|
10 |
U skladu s člankom 29. stavkom 24. Zakona o Vrhovnom sudu i člancima 40. i sljedećima Zakonika o kaznenom postupku, sudac izvjestitelj peteročlanog sastava kojem je podnesen zahtjev iz točke 7. ove presude, koji je i sâm imenovan na prijedlog bivšeg KRS‑a i koji je sudac koji je uputio zahtjev, zatražio je izuzeće sudaca Z. B.-a i A. S.-a, pri čemu je smatrao da ti suci možda ne ispunjavaju zahtjeve neovisnosti i nepristranosti. Naglasio je i da taj zahtjev za izuzeće ne bi trebao ispitivati sudac Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) koji je imenovan u okviru novog postupka imenovanja sudaca u kojem je sudjelovao KRS u svojem novom sastavu. |
|
11 |
Navedeni zahtjev za izuzeće proglašen je nedopuštenim rješenjem od 14. prosinca 2023. na temelju članka 29. stavka 4. Zakona o Vrhovnom sudu i članka 41. stavaka 1. i 2. Zakonika o kaznenom postupku i po analogiji s člankom 128. Zakona o organizaciji redovnih sudova, u verziji koja se primjenjuje na glavne postupke. To rješenje donio je sudac Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) koji je na tu dužnost imenovan u okviru postupka imenovanja na temelju odluke KRS‑a u njegovu novom sastavu. |
|
12 |
Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, mogućnost podnošenja zahtjeva za provjeru neovisnosti i nepristranosti suca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) predviđena člankom 29. stavkom 5. Zakona o Vrhovnom sudu ne omogućuje otklanjanje povrede zahtjeva za zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud, osobito jer je poljski zakonodavac znatno ograničio tu mogućnost. Naime, člankom 29. stavkom 4. tog zakona zabranjuje se dovođenje u pitanje neovisnosti ili nepristranosti suca samo na temelju okolnosti njegova imenovanja. |
|
13 |
U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev ističe da navođenje, u zahtjevu za ocjenu neovisnosti i nepristranosti, okolnosti koje se odnose na ponašanje suca o kojem je riječ nakon njegova imenovanja ne može dovesti do nedopuštenosti zahtjeva. Međutim, ako se na temelju takvih okolnosti ne može utvrditi povreda zahtjevâ neovisnosti i nepristranosti, taj se zahtjev može odbiti, uključujući kad je dotični sudac imenovan u okviru postupka koji sadržava ozbiljne nepravilnosti. |
|
14 |
Štoviše, člankom 29. stavkom 6. Zakona o Vrhovnom sudu ograničava se opseg predmeta u kojima se takav zahtjev može podnijeti i prihvatiti. |
|
15 |
Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, poljski je zakonodavac neopravdano pretpostavio da svako imenovanje suca na prijedlog KRS‑a u njegovu novom sastavu automatski ispunjava zahtjev za zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud. Stoga to zakonodavno rješenje ne bi samo dovelo do logičke nedosljednosti, nego bi se temeljilo i na kružnom rasuđivanju. |
|
16 |
Taj sud smatra da, unatoč tomu što se članak 29. stavak 5. Zakona o Vrhovnom sudu očito protivi pravu Unije i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanoj u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP), Sud treba odlučiti o postavljenim pitanjima. Naime, pravni mehanizam predviđen člankom 29. stavkom 5. i sljedećim stavcima Zakona o Vrhovnom sudu odgovarao bi hibridnom zakonodavnom rješenju, čiji je cilj de facto priznanje zakonitosti položaja sudaca koji nisu pravilno imenovani sucima Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) s obzirom na zahtjev za zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud. |
|
17 |
Sud koji je uputio zahtjev dodaje da Sud treba navesti na koji način treba razmatrati zahtjeve za ocjenu neovisnosti i nepristranosti s obzirom na pravo Unije, osobito kad to čini sudac države članice raspoređen u sastav suda koji je nadležan za odlučivanje o tim zahtjevima, koji je nepravilno imenovan i koji je iscrpio nacionalne pravne mogućnosti za osiguranje pravilnog sastava. |
|
18 |
U tim je okolnostima Sąd Najwyższy (Vrhovni sud), u sastavu suca pojedinca, odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
|
Predmet C‑103/24
|
19 |
Nakon što je pokrenut stegovni postupak protiv suca X. Y.-a, koji zasjeda u Sądu Rejonowom w P. (Općinski sud u P.), pred Vijećem za profesionalnu odgovornost Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud), suci K. B. i C. W. te M. M., sudac porotnik, imenovani su u sastav vijeća nadležnog za taj postupak. |
|
20 |
U okviru tog postupka, sudac X. Y. protiv kojeg je pokrenut postupak podnio je zahtjev na temelju članka 29. stavka 5. Zakona o Vrhovnom sudu radi provjere ispunjava li sudac K. B., član sastava tog stegovnog vijeća, zahtjeve neovisnosti i nepristranosti, osobito s obzirom na činjenicu da je imenovan sucem Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) na prijedlog KRS‑a u njegovu novom sastavu. Sudac X. Y. zatražio je i izuzeće suca K. B. u okviru tog stegovnog predmeta. |
|
21 |
Kako bi se odlučilo o tom zahtjevu, uspostavljen je poseban sastav od pet sudaca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) koji su odabrani ždrijebom. Sastoji se od triju sudaca imenovanih na prijedlog bivšeg KRS‑a i dvojice sudaca, C. W.-a i B. Z.-a, imenovanih na prijedlog KRS‑a u njegovu novom sastavu, u skladu s postupcima istovjetnima onomu u kojem je imenovan sudac K. B. |
|
22 |
Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je, za razliku od drugih dvaju predmeta na koje se odnosi ova presuda, sudac izvjestitelj u tom sastavu, koji je i sâm imenovan na prijedlog bivšeg KRS‑a i koji je sudac koji je uputio zahtjev, odlučio da neće podnijeti zahtjev za izuzeće sudaca imenovanih na prijedlog KRS‑a u njegovu novom sastavu, u ovom slučaju sudaca C. W.-a i B. Z.-a, jer su slični zahtjevi bili odbijeni a da se pritom nije ispitivao meritum, zbog čega je, prema njegovu mišljenju, svaki novi zahtjev u tom pogledu besmislen. |
|
23 |
U tim je okolnostima Sąd Najwyższy (Vrhovni sud), u sastavu suca pojedinca, odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
|
Predmet C‑112/24
|
24 |
Nakon što je protiv suca L. S.-a, koji zasjeda u Sądu Rejonowom w P. (Općinski sud u P.), pokrenut stegovni postupak pred Vijećem za profesionalnu odgovornost Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud), sudac K. B. imenovan je u sastav vijeća zaduženog za taj postupak. |
|
25 |
U okviru tog postupka sudac protiv kojeg je pokrenut postupak podnio je zahtjev na temelju članka 29. stavka 5. Zakona o Vrhovnom sudu radi provjere ispunjava li sudac K. B., član sastava tog stegovnog vijeća, zahtjeve neovisnosti i nepristranosti, s obzirom na to da je imenovan sucem Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) na prijedlog KRS‑a u njegovu novom sastavu. |
|
26 |
U skladu s postupkom predviđenim u članku 29. stavku 15. Zakona o Vrhovnom sudu, uspostavljen je poseban sastav od pet sudaca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) koji su odabrani ždrijebom kako bi se odlučilo o tom zahtjevu. Taj sastav čine četiri suca imenovana na prijedlog bivšeg KRS‑a, dok je peti sudac, X. Y., imenovan na tu dužnost na prijedlog KRS‑a u njegovu novom sastavu, u okolnostima istovjetnima onima u kojim je imenovan sudac K. B. |
|
27 |
Jedan od članova navedenog sastava, imenovan na prijedlog bivšeg KRS‑a, podnio je zahtjev za izuzeće suca X. Y.-a u skladu s člankom 29. stavkom 5. Zakona o Vrhovnom sudu, u vezi s člancima 40. i sljedećim člancima Zakonika o kaznenom postupku, jer je sudjelovanjem suca X. Y.-a narušena nepristranost predmetnog sastava. |
|
28 |
Taj zahtjev za izuzeće proglašen je nedopuštenim rješenjem od 29. studenoga 2023. koje je donio sudac Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud), koji je također imenovan na prijedlog KRS‑a u njegovu novom sastavu. |
|
29 |
U tim je okolnostima Sąd Najwyższy (Vrhovni sud), u sastavu suca pojedinca, odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
|
Postupak pred Sudom
|
30 |
Odlukom predsjednika Suda od 26. ožujka 2024., predmeti C‑96/24, C‑103/24 i C‑112/24 spojeni su u svrhu pisanog i usmenog postupka kao i donošenja presude. |
Nadležnost Suda
|
31 |
Najprije valja podsjetiti na to da je na temelju ustaljene sudske prakse na samom Sudu da ispita uvjete pod kojima je nacionalni sudac uputio pitanja kako bi provjerio postojanje vlastite nadležnosti ili dopuštenost zahtjeva koji mu je podnesen (presuda od 22. ožujka 2022., Prokurator Generalny (Stegovno vijeće Vrhovnog suda – Imenovanje), C‑508/19, EU:C:2022:201, t. 59. i navedena sudska praksa). |
|
32 |
U tom pogledu valja, na prvom mjestu, podsjetiti na to da u okviru prethodnog postupka na temelju članka 267. UFEU‑a Sud može tumačiti pravo Unije samo u granicama dodijeljene nadležnosti (presuda od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost disciplinskog vijeća Vrhovnog suda) (C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982, t. 77. i navedena sudska praksa). |
|
33 |
U ovom slučaju tekstovi pitanja postavljenih u svakom od triju spojenih predmeta sadržavaju određene razlike u pogledu odredbi prava Unije čije se tumačenje traži. Naime, određena pitanja odnose se na tumačenje članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a i članka 47. Povelje, dok se ostala odnose na članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje. Stoga valja pojasniti područje primjene potonje odredbe. |
|
34 |
U tom pogledu područje primjene toga članka Povelje, u pogledu djelovanja država članica, definirano je u njezinu članku 51. stavku 1., prema kojem se odredbe Povelje odnose na države članice samo kada provode pravo Unije, pri čemu se tom odredbom potvrđuje ustaljena praksa Suda prema kojoj se temeljna prava koja se jamče u pravnom sustavu Unije primjenjuju na sve situacije uređene pravom Unije, ali ne i izvan njih (presuda od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost disciplinskog vijeća Vrhovnog suda) (C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982, t. 78. i navedena sudska praksa). |
|
35 |
U ovom slučaju, kad je riječ o članku 47. Povelje, sud koji je uputio zahtjev nije pružio nikakvu naznaku prema kojoj bi se glavni postupci odnosili na tumačenje ili primjenu pravila prava Unije koje bi se provodilo na nacionalnoj razini. |
|
36 |
Stoga, u skladu s člankom 51. stavkom 1. Povelje, njezin članak 47. nije kao takav primjenjiv na te sporove. |
|
37 |
Međutim, budući da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a nalaže svim državama članicama da uspostave pravne lijekove potrebne za osiguranje djelotvorne sudske zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije, osobito u smislu članka 47. Povelje, taj članak treba uzeti u obzir u svrhu tumačenja članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a (presude od 3. srpnja 2025., Lita i Jeszek, C‑646/23 i C‑661/23, EU:C:2025:519, t. 54. i navedena sudska praksa i od 4. rujna 2025., AW T, C‑225/22, EU:C:2025:649, t. 34.). |
|
38 |
Na drugom mjestu, valja podsjetiti na to da na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a države članice osiguravaju pravne lijekove dostatne da bi se pojedincima osiguralo da će se poštovati njihovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu u područjima obuhvaćenima pravom Unije. Stoga je na državama članicama da predvide sustav pravnih lijekova i postupaka koji u tim područjima osiguravaju djelotvoran sudski nadzor (presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C‑558/18 i C‑563/18, EU:C:2020:234, t. 32. i navedena sudska praksa). |
|
39 |
Kada je riječ o materijalnom području primjene članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, ta se odredba odnosi na „područja obuhvaćena pravom Unije”, neovisno o situaciji u kojoj ga države članice provode (presuda od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 35. i navedena sudska praksa). |
|
40 |
Cilj članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a osobito je njegova primjena na sva nacionalna tijela koja kao sudovi mogu odlučivati o pitanjima koja se odnose na primjenu ili tumačenje prava Unije i koja su stoga područja koja su obuhvaćena tim pravom (presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C‑558/18 i C‑563/18, EU:C:2020:234, t. 34. i navedena sudska praksa). |
|
41 |
Upravo je to slučaj sa sudom koji je uputio zahtjev, koji doista može biti pozvan odlučivati o pitanjima koja se odnose na primjenu ili tumačenje prava Unije te je on – kao „sud” u smislu tog prava – dio poljskog sustava pravnih lijekova „u područjima obuhvaćenima pravom Unije”, u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, tako da taj sud treba ispunjavati zahtjeve učinkovite pravne zaštite (vidjeti po analogiji presudu od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 37. i navedenu sudsku praksu). |
|
42 |
Slijedom toga, Sud je u ovim predmetima nadležan za tumačenje članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje. |
O prethodnim pitanjima
Prva prethodna pitanja točke (c) u predmetima C‑96/24 i C‑112/24
|
43 |
U okviru prvih pitanja točaka (c) u predmetima C‑96/24 i C‑112/24 sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje, tumačiti na način da same okolnosti imenovanja suca mogu dovesti do povrede prava na zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud u smislu tih odredbi. |
|
44 |
Najprije valja podsjetiti na to da, kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse Suda, iako je ustrojstvo pravosuđa u državama članicama u njihovoj nadležnosti, uključujući osnivanje, sastav, nadležnost i funkcioniranje nacionalnih sudova, one su ipak pri izvršavanju te nadležnosti obvezne poštovati obveze koje za njih proizlaze iz prava Unije, odnosno konkretno iz članka 19. UEU‑a (vidjeti u tom smislu presude od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 44. i navedenu sudsku praksu i od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 28.). |
|
45 |
U tom pogledu načelo učinkovite sudske zaštite na koje upućuje članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a opće je načelo prava Unije zaštićeno osobito člankom 6. stavkom 1. EKLJP‑a, kojem odgovara članak 47. drugi stavak Povelje. Kao što se na to podsjeća u točki 37. ove presude, potonju odredbu treba stoga uzeti u obzir u svrhu tumačenja tog članka 19. stavka 1. drugog podstavka (vidjeti u tom smislu presude od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 45. i navedenu sudsku prasku i od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 42.). |
|
46 |
Jamstva pristupa zakonom prethodno ustanovljenom neovisnom i nepristranom sudu, a osobito ona kojima se određuje njegov pojam i sastav, čine kamen temeljac prava na pošteno suđenje. Provjera toga predstavlja li tijelo po svojem sastavu takav sud, kada u tom pogledu dođe do ozbiljne sumnje, jest nužna kako bi se osiguralo povjerenje koje u demokratskom društvu pojedinci moraju imati u sudove (presuda od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 69. i navedena sudska praksa). |
|
47 |
Prema ustaljenoj sudskoj praksi, jamstva neovisnosti i nepristranosti koja se zahtijevaju na temelju prava Unije pretpostavljaju postojanje pravila, osobito u pogledu sastava dotičnog tijela, imenovanja, trajanja funkcije kao i razloga za nesudjelovanje u odlučivanju, izuzeće i opoziv njegovih članova, koja omogućuju da se kod pojedinaca otkloni svaka legitimna sumnja u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na to tijelo i njegove neutralnosti u odnosu na međusobno suprotstavljene interese (presude od 6. listopada 2021., W. Ż. (Vijeće za izvanrednu kontrolu i javne poslove pri Vrhovnom sudu – Imenovanje), C‑487/19, EU:C:2021:798, t. 109. i od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 70.). |
|
48 |
Sud, pozivajući se na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, presudio je da, iako je pravo na „zakonom prethodno ustanovljeni sud” samostalno pravo, ono je ipak vrlo usko povezano s jamstvima „neovisnosti” i „nepristranosti”. Konkretno, u skladu s načelom diobe vlasti koje karakterizira funkcioniranje vladavine prava, neovisnost sudova mora osobito biti zajamčena u odnosu na zakonodavnu i izvršnu vlast (presuda od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 72. i navedena sudska praksa). |
|
49 |
U tom pogledu, predmet zahtjeva koji se odnosi na „zakonom prethodno ustanovljeni sud”, u smislu prava Unije, jest izbjeći da se organizacija pravosudnog sustava prepusti diskreciji izvršne vlasti i osigurati da to područje bude uređeno zakonom koji je donijela zakonodavna vlast na način koji je u skladu s pravilima kojima se uređuje izvršavanje njezine nadležnosti. Taj izraz osobito odražava vrijednost poštovanja vladavine prava i ne odnosi se samo na pravnu osnovu samog postojanja suda, nego i na sastav suda u svakom predmetu kao i na bilo koju drugu odredbu nacionalnog prava nepoštovanje koje dovodi do nepravilnog sudjelovanja jednog ili više sudaca u razmatranju predmeta, što osobito uključuje odredbe o neovisnosti i nepristranosti članova odnosnog suda (vidjeti u tom smislu presude od 26. ožujka 2020., Preispitivanje Simpson/Vijeće i HG/Komisija, C‑542/18 RX‑II i C‑543/18 RX‑II, EU:C:2020:232, t. 73. i navedenu sudsku praksu; od 6. listopada 2021., W. Ż. (Vijeće za izvanrednu kontrolu i javne poslove pri Vrhovnom sudu – Imenovanje) (C‑487/19, EU:C:2021:798, t. 129.) i od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 73.). |
|
50 |
Stoga je nužno da su materijalne pretpostavke i postupovna pravila na temelju kojih su donesene odluke o imenovanju sudaca takve da kod pojedinaca ne mogu izazvati legitimne sumnje u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na suce o kojima je riječ i njihove neutralnosti u odnosu na suprotstavljene interese, nakon njihova imenovanja. U tu je svrhu osobito bitno da su te pretpostavke i pravila osmišljena na način da udovoljavaju zahtjevima iz prethodne točke ove presude (presuda od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 74. i navedena sudska praksa). |
|
51 |
Konkretnije, kad je riječ o postupku imenovanja sudaca, Sud je presudio da, s obzirom na bitne posljedice koje taj postupak stvara za uredno funkcioniranje i legitimnost sudbene vlasti u demokratskoj državi uređenoj nadređenošću prava, takav postupak nužno čini element svojstven pojmu „zakonom prethodno ustanovljeni sud”, u smislu članka 47. drugog stavka Povelje, pri čemu se pojašnjava da se neovisnost suda, u smislu te odredbe, mjeri, među ostalim, prema načinu na koji su njegovi članovi imenovani (vidjeti u tom smislu presudu od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 75. i navedena sudska praksa). |
|
52 |
S obzirom na navedeno, svaka pogreška koja bi mogla nastati tijekom postupka imenovanja suca nije takve prirode da može dovesti u pitanje njegovu neovisnost i nepristranost i, time, svojstvo sudskog sastava u kojem on zasjeda kao „zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda” u smislu prava Unije (presuda od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 76. i navedena sudska praksa). |
|
53 |
Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da nepravilnost počinjena prilikom imenovanja sudaca unutar predmetnog pravosudnog sustava znači povredu zahtjeva da sud bude ustanovljen zakonom, osobito kad je ta nepravilnost takve naravi i težine da dovodi do stvarne opasnosti da druge grane vlasti, osobito izvršne, raspolažu neutemeljenom diskrecijskom ovlasti dovodeći u opasnost integritet ishoda postupka imenovanja i izazivajući tako opravdanu sumnju pojedinaca u neovisnost i nepristranost odnosnog suca ili odnosnih sudaca, što je slučaj kad je riječ o temeljnim pravilima koja su sastavni dio uspostave i funkcioniranja tog pravosudnog sustava (vidjeti u tom smislu presude od 26. ožujka 2020., Preispitivanje Simpson/Vijeće i HG/Komisija, C‑542/18 RX‑II i C‑543/18 RX‑II, EU:C:2020:232, t. 75. i od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 77. i navedenu sudsku praksu). |
|
54 |
Utvrđenje o postojanju povrede zahtjeva koji se odnosi na „zakonom prethodno ustanovljeni sud” i o posljedicama takve povrede podvrgnuto je sveobuhvatnoj ocjeni određenog broja elemenata koji, razmatrani zajedno, pridonose tomu da kod pojedinaca stvaraju legitimne sumnje u pogledu neovisnosti i nepristranosti sudaca (presuda od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 78. i navedena sudska praksa). |
|
55 |
Primjenom sudske prakse navedene u točkama 46. do 48. ove presude, Sud je u točki 77. presude od 21. prosinca 2023., Krajowa Rada Sądownictwa (Ostanak suca na dužnosti) (C‑718/21, EU:C:2023:1015), kad je riječ o ocjeni svojstva „sud” u smislu članka 267. UFEU‑a Izbe Kontroli Nadzwyczajnej i Spraw Publicznych (Vijeće za izvanrednu kontrolu i javne poslove, Poljska) Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud), smatrao da, promatrano zajedno, sustavne i kontekstualne okolnosti koje su odlikovale imenovanje u to tijelo više sudaca dovode do toga da ono nema svojstvo „zakonom prethodno ustanovljen[og] neovisn[og] i nepristran[og] sud[a]” u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, u vezi s člankom 47. drugim stavkom Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 4. rujna 2025., AW T, C‑225/22, EU:C:2025:649, t. 49. i 50.). |
|
56 |
Isto tako, u točkama 35. i 37. presude od 7. studenoga 2024., Prezes Urzędu Ochrony Konkurencji i Konsumentów (C‑326/23, EU:C:2024:940), Sud je utvrdio da su nedostaci koji su utjecali na postupak imenovanja suca pojedinca koji čini tijelo koje je uputilo zahtjev i koji je imenovan u građansko vijeće Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) istovjetni onima koji su utjecali na postupak imenovanja sudaca Vijeća za izvanrednu kontrolu i javne poslove te su sami po sebi dovoljni kako bi kod pojedinaca pobudili legitimne i ozbiljne sumnje u neovisnost i nepristranost tog suca, tako da potonji sud nije „sud” u smislu članka 267. UFEU‑a. |
|
57 |
Stoga određeni nedostaci u postupku imenovanja sudaca mogu sami po sebi upućivati na to da suci o kojima je riječ ne ispunjavaju zahtjeve neovisnosti i nepristranosti. U takvim se slučajevima od stranke u postupku koja postavlja pitanje poštovanja tih zahtjeva ne može zahtijevati da podnese dodatne elemente kako bi potvrdila navodnu povredu tih zahtjeva. |
|
58 |
Kad je riječ o zahtjevu za ocjenu neovisnosti i nepristranosti suca koji je u sastavu suda čiji je cilj utvrditi ispunjava li taj sud zahtjeve zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje, stranka koja podnosi takav zahtjev morala bi se stoga moći pozvati na argumente koji se temelje samo na okolnostima imenovanja tog suca i koji dokazuju da je tom prilikom počinjena nepravilnost takve prirode i težine da kod pojedinaca pobuđuje sumnje u njegovu neovisnost i nepristranost u pogledu izvršne ili zakonodavne vlasti a da se pritom nije potrebno poznati na druge elemente. |
|
59 |
Tako i samo vijeće Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) od kojeg se traži da na temelju članka 29. Zakona o Vrhovnom sudu ispita neovisnost i nepristranost suca tog suda mora ispunjavati zahtjeve zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda u smislu odredbi članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a i članka 47. Povelje. |
|
60 |
S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prva pitanja točke (c) u predmetima C‑96/24 i C‑112/24 valja odgovoriti tako da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da same okolnosti imenovanja suca mogu dovesti do povrede prava na zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud, u smislu tih odredbi, ako te okolnosti uključuju nepravilnost koja je takve prirode i težine da kod pojedinaca pobuđuje legitimnu sumnju u neovisnost ili nepristranost tog suca. |
Prva pitanja točke (b) u predmetima C‑96/24, C‑103/24 i C‑112/24
|
61 |
Prvim pitanjima točkama (b) u tim trima predmetima sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje, tumačiti na način da mu se protivi da se provjera poštuje li sudac koji obnaša dužnost na sudu zahtjeve neovisnosti i nepristranosti, a time i poštuje li se pravo na zakonom prethodno ustanovljen sud u smislu tih odredbi povjeri sastavu tog suda koji čine jedan ili više sudaca koji se zbog uvjeta svojeg imenovanja nalaze u istovjetnoj situaciji kao i sudac koji je predmet te provjere. |
|
62 |
U tom pogledu, kao što je to navedeno u točki 45. ove presude, načelo djelotvorne sudske zaštite na koje upućuje članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a opće je načelo prava Unije koje proizlazi iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama i sadržano je u članku 6. stavku 1. EKLJP‑a, kojem odgovara članak 47. drugi stavak Povelje. |
|
63 |
Osim toga, s obzirom na to da Povelja sadržava prava koja odgovaraju pravima zajamčenima EKLJP‑om, člankom 52. stavkom 3. Povelje nastoji se osigurati nužna usklađenost između prava sadržanih u njoj i odgovarajućih prava zajamčenih EKLJP‑om a da to ne ugrožava autonomiju prava Unije. U skladu s Objašnjenjima koja se odnose na Povelju o temeljnim pravima (SL 2007., C 303, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 120.), članak 47. drugi stavak Povelje odgovara članku 6. stavku 1. EKLJP‑a. Stoga Sud mora osigurati da njegovo tumačenje u ovom predmetu osigurava razinu zaštite koja ne krši onu zajamčenu člankom 6. stavkom 1. EKLJP‑a, kako ga tumači Europski sud za ljudska prava (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 46. i navedenu sudsku praksu). |
|
64 |
S obzirom na navedeno, valja podsjetiti na to da svaka država članica, na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, treba osigurati da tijela koja su pozvana, kao „sudovi” u smislu koji definira pravo Unije, odlučivati o pitanjima u vezi s primjenom ili tumačenjem tog prava i koja stoga podliježu njegovu sustavu pravnih lijekova u područjima obuhvaćenima pravom Unije, ispunjavaju zahtjeve djelotvorne sudske zaštite, među kojima je i zahtjev neovisnosti (presuda od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 47. i navedena sudska praksa). |
|
65 |
U tom pogledu valja podsjetiti na to da zahtjev neovisnosti sudova, koji je svojstven zadaći suđenja, proizlazi iz bitnog sadržaja prava na djelotvornu sudsku zaštitu i temeljnog prava na pošteno suđenje, koji su pak od ključne važnosti kao jamstvo zaštite svih prava koja osobe izvode iz prava Unije i očuvanja zajedničkih vrijednosti država članica navedenih u članku 2. UEU‑a, osobito vrijednosti vladavine prava (presuda od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 49. i navedena sudska praksa). |
|
66 |
U skladu s ustaljenom sudskom praksom, taj zahtjev neovisnosti obuhvaća dva aspekta. Prvi aspekt, vanjske prirode, zahtijeva da predmetno tijelo posve samostalno izvršava svoje funkcije a da se pritom ni u kojem pogledu ne nalazi u hijerarhijskom ili podređenom odnosu i da ne prima naloge ili upute ikoje vrste te da je tako zaštićeno od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu narušiti neovisnu prosudbu njegovih članova i utjecati na njihove odluke (presude od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982, t. 121. i od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 50.). |
|
67 |
Drugi, unutarnji aspekt, dovodi se u vezu s pojmom „nepristranosti” i ima za cilj osiguranje jednakog odmaka od stranaka spora i njihovih pripadajućih interesa u odnosu na predmet spora. Taj kut gledanja zahtijeva poštovanje objektivnosti i nepostojanje bilo kakvog interesa u rješavanju spora osim stroge primjene pravnog pravila (presude od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982, t. 122. i od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 51.). |
|
68 |
Ti zahtjevi neovisnosti i nepristranosti pretpostavljaju postojanje pravila koja se, među ostalim, odnose na sastav predmetnog tijela i koja omogućuju da se otkloni svaka legitimna sumnja kod građana u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na to tijelo i njegovu neutralnost u odnosu na suprotstavljene interese (vidjeti u tom smislu presude od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982, t. 123. i od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 52.). |
|
69 |
Konkretnije, kad je riječ o načelu nepristranosti, tim se načelom zahtijeva da suci nemaju nikakav interes, pristranost ili predrasudu u sporovima o kojima odlučuju i da prema svim strankama postupaju jednako i pošteno. |
|
70 |
Europski sud za ljudska prava presudio je da nepristranost obično podrazumijeva nepostojanje predrasude ili pristranosti, što se može provjeriti na različite načine. Prema mišljenju tog suda, postojanje nepristranosti treba ocjenjivati sa subjektivnog stajališta koje podrazumijeva uzimanje u obzir osobnih uvjerenja i ponašanje suca o kojem je riječ kako bi se provjerilo je li pokazao ikakvu predrasudu ili pristranost u predmetu o kojem odlučuje, ali i s objektivnog stajališta koje podrazumijeva ocjenu pružaju li sâm sud i, među ostalim aspektima, njegov sastav dovoljna jamstva da se isključi svaka legitimna sumnja u pogledu njegove nepristranosti (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 15. listopada 2009., Micallef protiv Malte, CE:ECHR:2009:1015JUD001705606, t. 93.). |
|
71 |
U okviru objektivne ocjene nepristranosti valja se zapitati dopuštaju li određene provjerljive činjenice, neovisno o osobnom ponašanju sudaca, da se njihova nepristranost dovede u pitanje. U tom području čak i privid može biti važan. U skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava, za donošenje odluke o postojanju razloga za sumnju da u određenom predmetu nisu ispunjeni ti zahtjevi neovisnosti ili objektivne nepristranosti uzima se u obzir gledište stranke, ali ono nema odlučujuću ulogu. Odlučujući element sastoji se u tome mogu li se predmetne bojazni smatrati objektivno opravdanima (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 15. listopada 2009., Micallef protiv Malte, CE:ECHR:2009:1015JUD001705606, t. 96. i 98. i presudu od 19. prosinca 2024., Vivacom Bulgaria, C‑369/23, EU:C:2024:1043, t. 33. i navedenu sudsku praksu). |
|
72 |
U tom pogledu, Europski sud za ljudska prava u biti je presudio i da sudjelovanje sudaca u donošenju odluke o izuzeću jednog od njihovih kolega, člana istog sastava suda, može biti osnova za prigovor koji se temelji na povredi članka 6. stavka 1. EKLJP‑a ako se i na njih same odnosi sličan zahtjev za izuzeće (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 22. rujna 1994., Debled protiv Belgije, CE:ECHR:1994:0922JUD002681891, t. 37.). |
|
73 |
Stoga se članovi sastava suda od kojeg se traži da odluči o pitanju povređuje li se sudjelovanjem suca u određenom postupku zahtjev zakonom prethodno ustanovljenog suda ne mogu i sami nalaziti u istovjetnoj situaciji kao i taj sudac. Naime, istovjetnost okolnosti njihova imenovanja sucima s okolnostima imenovanja potonjeg suca može pobuditi legitimne sumnje kod pojedinaca u pogledu neutralnosti tog sastava u odnosu na suprotstavljene interese. Iz toga proizlazi da članovi navedenog sastava ne mogu ispitivati pitanje neovisnosti i nepristranosti navedenog suca kad se nalaze u istovjetnoj situaciji. |
|
74 |
U ovom slučaju iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da su odredbe koje se odnose na postupak nadzora poštuje li sudac koji obnaša dužnost na Sądu Najwyższyjem (Vrhovni sud) zahtjeve neovisnosti ili nepristranosti stupile na snagu nakon izmjene Zakona o Vrhovnom sudu tijekom 2022. kako bi se zajamčilo pravo pojedinaca na zakonom prethodno ustanovljeni neovisan i nepristran sud u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje. Taj postupak omogućuje strankama u postupku pred Sądom Najwyższyjem (Vrhovni sud) da podnesu zahtjev za ocjenu neovisnosti i nepristranosti suca tog suda zaduženog za donošenje odluke u predmetu koji se odnosi na njih, a kojom se želi utvrditi ispunjava li sudac koji je imenovan da odlučuje u predmetu koji se odnosi na njih zahtjeve neovisnosti i nepristranosti, pri čemu se ispitivanje tog zahtjeva povjerava posebnom vijeću od pet sudaca koji su odabrani ždrijebom između sudaca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud), osim suca na kojeg se odnosi navedeni zahtjev. |
|
75 |
Međutim, kao što se to već istaknulo u točki 59. ove presude, i sâm sastav Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) od kojeg se traži da na temelju članka 29. Zakona o Vrhovnom sudu ispita pitanje neovisnosti i nepristranosti suca tog suda mora ispunjavati zahtjeve zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda u smislu odredbi članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje. |
|
76 |
Konkretnije, sud koji je uputio zahtjev pita može li sudac imenovan u okviru Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) na prijedlog KRS‑a u njegovu novom sastavu biti dio peteročlanog sastava od kojeg se traži da odluči o zahtjevu za ocjenu neovisnosti i nepristranosti suca podnesenom na temelju članka 29. Zakona o Vrhovnom sudu kad su uvjeti njegova imenovanja istovjetni uvjetima imenovanja suca na koji se odnosi taj zahtjev. |
|
77 |
U tom pogledu iz odluka kojima se upućuju zahtjevi za prethodnu odluku proizlazi da je u sastavima Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) zaduženima za ispitivanje zahtjeva za ocjenu neovisnosti i nepristranosti u trima glavnim predmetima barem jedan sudac bio imenovan, među ostalim, na prijedlog KRS‑a u njegovu novom sastavu. |
|
78 |
Stoga, kao što je to navedeno u točki 73. ove presude, kad je sudac koji obnaša dužnost na Sądu Najwyższyjem (Vrhovni sud) imenovan u okolnostima istovjetnima onima u kojima je imenovan sudac na kojeg se odnosi zahtjev za ocjenu neovisnosti i nepristranosti te na kojima se upravo temelji taj zahtjev, ne može se prihvatiti da taj prvi sudac može zasjedati u sastavu tog suda zaduženom za odlučivanje o tom zahtjevu. |
|
79 |
S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prva pitanja točke (b) u predmetima C‑96/24, C‑103/24 i C‑112/24 valja odgovoriti da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da mu se protivi da se provjera poštuje li sudac koji obnaša dužnost na sudu zahtjeve neovisnosti i nepristranosti, a time i poštuje li se pravo na zakonom prethodno ustanovljen sud u smislu tih odredbi, povjeri sastavu tog suda koji čine jedan ili više sudaca koji se zbog uvjeta svojeg imenovanja nalaze u istovjetnoj situaciji kao i sudac koji je predmet te provjere. |
Prva pitanja točke (a) i druga pitanja u predmetima C‑96/24, C‑103/24 i C‑112/24, treće pitanje u predmetu C‑103/24 i četvrta pitanja u predmetima C‑96/24 i C‑112/24
|
80 |
Tim pitanjima sud koji je uputio zahtjev u biti pita nalaže li se člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje, Sądu Najwyższyjem (Vrhovni sud) da po službenoj dužnosti ispita ispunjava li sastav suda, od kojeg se traži da donese odluku o zahtjevu za ocjenu neovisnosti i nepristranosti suca tog suda, zahtjev za zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud. Želi doznati i, s jedne strane, treba li član tog sastava, koji ima dvojbe u pogledu toga poštuje li drugi član tog sastava te zahtjeve neovisnosti i nepristranosti, zatražiti izuzeće potonjeg člana i, s druge strane, može li ocjenu tog zahtjeva provesti sastav u kojem je samo nekolicina njegovih članova imenovana u postupku koji sadržava nepravilnosti. |
|
81 |
Valja istaknuti da sud koji je uputio zahtjev navedenim pitanjima u biti želi utvrditi mjere kojima se može jamčiti da će zahtjeve za ocjenu neovisnosti i nepristranosti koji se odnose na suca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) ispitati sastav tog suda koji ispunjava zahtjeve za zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a i članka 47. Povelje. |
|
82 |
U tim okolnostima valja preoblikovati prva pitanja točke (a) i druga pitanja u predmetima C‑96/24, C‑103/24 i C‑112/24, treće pitanje u predmetu C‑103/24 i četvrta pitanja u predmetima C‑96/24 i C‑112/24 na način da sud koji je uputio zahtjev njima u biti pita treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje, tumačiti na način da je, u slučaju da sastav suda – od kojeg se traži da odluči o zahtjevu čiji je cilj provjeriti poštuje li član tog suda zahtjeve neovisnosti i nepristranosti – sâm povrjeđuje pravo na zakonom prethodno ustanovljen sud jer je u njegovu sastavu sudac koji ne ispunjava te zahtjeve, predmetni sud dužan osigurati da takav sudac ne sudjeluje u ispitivanju tog zahtjeva i mora, po potrebi, izuzeti iz primjene nacionalna pravila kojima se određuje taj sastav kako bi navedeni zahtjev moglo ispitati tijelo koje je u skladu s tim odredbama prava Unije. |
|
83 |
Najprije valja podsjetiti na to da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da temeljno pravo na zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud znači da svaki nacionalni sud od kojeg se traži da primjenjuje pravo Unije ima obvezu provjeriti predstavlja li on po svojem sastavu takav sud kada u tom pogledu dođe do ozbiljne sumnje, pri čemu je ta provjera nužna kako bi se osiguralo povjerenje koje u demokratskom društvu pojedinci moraju imati u sudove, ili pak da takav nacionalni sud u određenim okolnostima mora moći provjeriti je li nepravilnost u postupku imenovanja suca mogla dovesti do povrede tog temeljnog prava (vidjeti u tom smislu presude od 26. ožujka 2020., Preispitivanje Simpson/Vijeće i HG/Komisija, C‑542/18 RX‑II i C‑543/18 RX‑II, EU:C:2020:232, t. 57. i od 5. lipnja 2023., Komisija/Poljska (Neovisnost i privatan život sudaca), C‑204/21, EU:C:2023:442, t. 276.). |
|
84 |
Valja podsjetiti i na to da je Sud već presudio da je prisutnost unutar sastava suda samo jednog suca koji nije neovisan, nepristran ili prethodno ustanovljen zakonom dovoljna da se tom sastavu ne prizna svojstvo zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, u vezi s člankom 47. drugim stavkom Povelje (vidjeti u tom smislu presude od 26. ožujka 2020., Preispitivanje Simpson/Vijeće i HG/Komisija, C‑542/18 RX‑II i C‑543/18 RX‑II, EU:C:2020:232, t. 69. do 75. i od 4. rujna 2025., AW T, C‑225/22, EU:C:2025:649, t. 57. i navedenu sudsku praksu). |
|
85 |
S obzirom na navedeno, valja naglasiti da se na temelju ustaljene sudske prakse načelom nadređenosti prava Unije utvrđuje prvenstvo tog prava nad pravom država članica. Stoga se tim načelom zahtijeva da sva tijela država članica osiguraju puni učinak različitim propisima Unije, pri čemu pravo država članica ne može utjecati na učinak koji se tim različitim propisima priznaje na državnom području navedenih država (presuda od 13. srpnja 2023., YP i dr. (Ukidanje imuniteta i suspenzija suca), C‑615/20 i C‑671/20, EU:C:2023:562, t. 61. i navedena sudska praksa). |
|
86 |
Navedenim načelom tako se, među ostalim, svakom nacionalnom sucu koji je u okviru svoje nadležnosti zadužen za primjenu odredaba prava Unije nalaže obveza da osigura puni učinak zahtjevâ tog prava u sporu koji je pred njim pokrenut, prema potrebi izuzimajući po službenoj dužnosti iz primjene svaki nacionalni propis ili praksu koji su protivni odredbi prava Unije s izravnim učinkom, pri čemu ne mora tražiti ni čekati prethodno ukidanje tog nacionalnog propisa ili prakse kroz zakonodavni ili bilo koji drugi postupak predviđen Ustavom. Poštovanje te obveze osobito je nužno radi osiguranja jednakosti država članica pred Ugovorima i izraz je načela lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU‑a (presuda od 13. srpnja 2023., YP i dr. (Ukidanje imuniteta i suspenzija suca), C‑615/20 i C‑671/20, EU:C:2023:562, t. 62. i navedena sudska praksa). |
|
87 |
Doista, Sud je već odlučio da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, protumačen s obzirom na članak 47. Povelje, kojim se državama članicama nalaže bezuvjetna obveza jasnog i preciznog rezultata, osobito u pogledu neovisnosti i nepristranosti sudova od kojih se traži da tumače i primjenjuju pravo Unije i u pogledu zahtjeva da oni budu prethodno ustanovljeni zakonom, ima takav izravan učinak koji dovodi do izuzimanja iz primjene svake nacionalne odredbe odnosno nacionalne sudske ili druge prakse koja je protivna tim odredbama prava Unije kako ih tumači Sud (presuda od 13. srpnja 2023., YP i dr. (Ukidanje imuniteta i suspenzija suca), C‑615/20 i C‑671/20, EU:C:2023:562, t. 63. i navedena sudska praksa). |
|
88 |
Iz ustaljene sudske prakse također proizlazi da čak i ako ne postoje nacionalne zakonodavne mjere koje su okončale povredu obveze koju je utvrdio Sud, na nacionalnim je sudovima da poduzmu sve mjere kako bi se olakšalo ostvarenje punog učinka prava Unije u skladu sa zaključcima iz presude kojom se utvrđuje ta povreda. Osim toga, navedeni su sudovi dužni, na temelju načela lojalne suradnje predviđenog u članku 4. stavku 3. UEU‑a, ukloniti nezakonite posljedice povrede prava Unije (vidjeti u tom smislu presude od 10. ožujka 2022., Grossmania, C‑177/20, EU:C:2022:175, t. 38. i 63. i navedenu sudsku praksu i od 13. srpnja 2023., YP i dr. (Ukidanje imuniteta i suspenzija suca), C‑615/20 i C‑671/20, EU:C:2023:562, t. 64.). |
|
89 |
Nacionalni sud treba, kako bi ispunio obveze navedene u točkama 85. do 88. ove presude, koliko god je moguće, tumačiti relevantno nacionalno zakonodavstvo na način koji je u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz prava Unije. Međutim, iako takvo tumačenje ne omogućuje da se izbjegne povreda prava pojedinaca na zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud, taj je sud dužan, kako bi se zajamčila nadređenost prava Unije, izuzeti iz primjene nacionalne odredbe o kojima je riječ, osobito kada one dovode do toga da predmet ispituju suci koji možda nemaju ili nemaju nepristranost koja se zahtijeva (vidjeti u tom smislu presude od 6. listopada 2021., W.Ż. (Vijeće za izvanrednu kontrolu i javne poslove pri Vrhovnom sudu – Imenovanje), C‑487/19, EU:C:2021:798, t. 159. i 161. i od 13. srpnja 2023., YP i dr. (Ukidanje imuniteta i suspenzija suca), C‑615/20 i C‑671/20, EU:C:2023:562, t. 65.). |
|
90 |
Međutim, člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a državama članicama ne nalaže se jedinstveni model kako bi se zajamčila djelotvorna sudska zaštita i kako bi se ponovno uspostavilo povjerenje u pravosudni sustav kojeg je javnost izgubila zbog sustavnih nepravilnosti prilikom imenovanja na dužnost suca (presuda od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda), C‑521/21, EU:C:2026:242, t. 64.). |
|
91 |
Stoga je zadaća pravnog poretka države članice o kojoj je riječ da uredi postupovna pravila na temelju kojih se može osigurati da zahtjev čiji je cilj provjeriti poštuje li član suda zahtjeve neovisnosti i nepristranosti ispituje sastav suda koji je u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz temeljnog prava na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje. |
|
92 |
S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prva pitanja točke (a) i na druga pitanja u ovim trima predmetima, na treće pitanje u predmetu C‑103/24 i na četvrta pitanja u predmetima C‑96/24 i C‑112/24 valja odgovoriti da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da je, u slučaju da sastav suda – od kojeg se traži da odluči o zahtjevu čiji je cilj provjeriti poštuje li član tog suda zahtjeve neovisnosti i nepristranosti – sâm povrjeđuje pravo na zakonom prethodno ustanovljen sud jer je u njegovu sastavu sudac koji ne ispunjava te zahtjeve, predmetni sud dužan osigurati da takav sudac ne sudjeluje u ispitivanju tog zahtjeva i mora, po potrebi, izuzeti iz primjene nacionalna pravila kojima se određuje taj sastav kako bi navedeni zahtjev moglo ispitati tijelo koje je u skladu s tim odredbama prava Unije. Konkretno, iz sastava suda zaduženog za to ispitivanje mora se isključiti suce koji ne ispunjavaju zahtjeve nepristranosti koja je nužna. Zadaća je pravnog poretka države članice o kojoj je riječ da uredi postupovna pravila na temelju kojih se može osigurati da o takvom zahtjevu odlučuje sastav suda koji je u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz temeljnog prava na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje. |
Treća pitanja u predmetima C‑96/24 i C‑112/24
|
93 |
Uzimajući u obzir odgovor na prva pitanja točke (a) i na druga pitanja u predmetima C‑96/24, C‑103/24 i C‑112/24, na treće pitanje u predmetu C‑103/24 i na četvrta pitanja u predmetima C‑96/24 i C‑112/24, nije potrebno odgovoriti na treća pitanja u predmetima C‑96/24 i C‑112/24. |
Troškovi
|
94 |
Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se. |
|
Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje: |
|
|
|
|
Potpisi |
( *1 ) Jezik postupka: poljski