<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.10-->
  <head>
    <title>2023-07-202307C113202200730-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0073-22-202300571-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="31/03/2023 14:23:24" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="LaxSKOZ4VkIsUgV3V0MxCAQiQX3b7JWWfQeGjU6xjjl0kFqBJd0McLcH3lblRPBAsl/crmNxPHIq6u09SXR96aQibVx7bTmxL9mXFby15ahMTt9ARspo6Zw9ufh55/oG7PhpM3Q16Jh4gKJvyEVei8Q665rasodIee/8AASAzCY=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="22cce0e3-2e49-410c-8925-80aa32141334" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0073" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2022" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 22/02/2023 11:37:40" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2023-03-10T09:51:30Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="52748c1ddbe745f68009510eda01a1be" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0073" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="PV" name="NatureAff"/>
    <meta content="PV" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Mišljenje P. Pikamäea – Spojeni predmeti C‑73/22 P i C‑77/22 P</div>
      <div id="rId21" style="default">Grupa Azoty i dr./Komisija i Advansa Manufacturing i dr./Komisija i Dralon</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      PRIITA PIKAMÄEA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 2. ožujka 2023. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Spojeni predmeti C‑73/22 P i C‑77/22 P
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      Grupa Azoty S. A.,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      Azomureș SA,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      Lipasmata Kavalas LTD Ypokatastima Allodapis
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-8" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-9" title="page-1">
      Europske komisije (C‑73/22 P)
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-10" title="page-1">
      i
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-11" title="page-1">
      Advansa Manufacturing GmbH,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-12" title="page-1">
      Beaulieu International Group,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-13" title="page-1">
      Brilen, SA,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-14" title="page-1">
      Cordenka GmbH &amp; Co. KG,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-15" title="page-1">
      Dolan GmbH,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-16" title="page-1">
      Enka International GmbH &amp; Co. KG,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-17" title="page-1">
      Glanzstoff Longlaville,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-18" title="page-1">
      Infinited Fiber Company Oy,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-19" title="page-1">
      Kelheim Fibres GmbH,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-20" title="page-1">
      Nurel, SA,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-21" title="page-1">
      PHP Fibers GmbH,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-22" title="page-1">
      Teijin Aramid BV,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-23" title="page-1">
      Thrace Nonwovens &amp; Geosynthetics monoprosopi AVEE mi yfanton yfasmaton kai geosynthetikon proïonton,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-24" title="page-1">
      Trevira GmbH
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-25" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-26" title="page-1">
      Dralon GmbH,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-27" title="page-1">
      Europske komisije (C‑77/22 P)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-28" title="page-1">
      „Žalba – Državne potpore – Smjernice za određene mjere državne potpore povezane sa sustavom trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova nakon 2021. – Prihvatljivi sektori – Isključenost sektora proizvodnje gnojiva – Tužba za poništenje – Pojam ‚akt koji se može pobijati’”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-29" title="page-1">
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovi spojeni predmeti odnose se na žalbe kojima poduzetnici žalitelji traže ukidanje rješenja Općeg suda Europske unije od 29. studenoga 2021., Grupa Azoty i dr./Komisija (T‑726/20, neobjavljeno) i od 29. studenoga 2021., Advansa Manufacturing i dr./Komisija (T‑741/20, neobjavljeno) (u daljnjem tekstu: pobijana rješenja), kojima je Opći sud odbacio kao nedopuštene njihove tužbe za djelomično poništenje Komunikacije Komisije od 25. rujna 2020. naslovljene „Smjernice za određene mjere državne potpore povezane sa sustavom trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova nakon 2021.” (u daljnjem tekstu: sporne smjernice) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga će Sud imati priliku dati važna pojašnjenja u vezi s tumačenjem određenih uvjeta dopuštenosti tužbi koje pojedinci podnose Općem sudu, odnosno pojma „akt koji se može pobijati” i uvjeta izravnog utjecaja, kao i odnosa između tih dvaju uvjeta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti sporova</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL 2003., L 275, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 28.) uspostavljen je sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Europske unije (u daljnjem tekstu: sustav Unije za trgovanje emisijama) s ciljem promicanja smanjenja tih emisija na način koji je učinkovit u troškovnom i gospodarskom smislu. Ta je direktiva izmijenjena, među ostalim, Direktivom (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87 (SL 2018., L 76, str. 3.), osobito u svrhu poboljšanja sustava Unije za trgovanje emisijama i njegova produljenja na razdoblje od 2021. do 2030.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tekst članka 10.a stavka 6. Direktive 2003/87, kako je izmijenjen Direktivom 2018/410, glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-3">
      „Države članice trebale bi donijeti financijske mjere u skladu s drugim i četvrtim podstavkom u korist sektora ili podsektora koji su izloženi stvarnom riziku od istjecanja ugljika zbog znatnih neizravnih troškova stvarno nastalih zbog troškova emisija stakleničkih plinova ugrađenih u cijene električne energije, uz uvjet da su takve financijske mjere u skladu s pravilima o državnim potporama, osobito u smislu da se njima ne uzrokuju neopravdana narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sporne smjernice od 1. siječnja 2021. zamjenjuju Komunikaciju od 5. lipnja 2012. naslovljenu „Smjernice za određene mjere državne potpore povezane sa sustavom trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova nakon 2012.” (SL 2012., C 158, str. 4.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točki 7. spornih smjernica Komisija navodi da u tim smjernicama utvrđuje uvjete pod kojima se mjere potpore u okviru sustava Unije za trgovanje emisijama mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točki 9. spornih smjernica Komisija pojašnjava da se načela koja su u njima utvrđena „primjenjuju […] samo na posebne mjere potpore utvrđene u članku 10.a stavku 6. i članku 10.b Direktive 2003/87/EZ”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s točkom 21. spornih smjernica:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-40" title="page-4">
      „Kako bi se ograničio rizik od narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, potpore se moraju ograničiti na sektore koji su izloženi stvarnom riziku od istjecanja ugljika zbog znatnih neizravnih troškova stvarno nastalih zbog troškova emisija stakleničkih plinova ugrađenih u cijene električne energije. Za potrebe ovih Smjernica smatra se da stvarni rizik od istjecanja ugljika postoji samo ako korisnik posluje u nekom od sektora navedenih u Prilogu I.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelji, Grupa Azoty S. A., Azomureș SA i Lipasmata Kavalas LTD Ypokatastima Allodapis, poduzetnici su koji obavljaju djelatnosti u sektoru proizvodnje dušičnih spojeva i gnojiva, koji je trenutačno pod oznakom NACE 20.15.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj se sektor ne navodi na popisu iz Priloga I. spornim smjernicama, ali je bio uključen u popis iz Priloga II. Smjernicama iz 2012., koje su se primjenjivale do 31. prosinca 2020.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupci pred Općim sudom i pobijana rješenja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbama podnesenima tajništvu Općeg suda 15. i 16. prosinca 2020. žalitelji su, na temelju članka 263. UFEU‑a, pokrenuli postupke za poništenje Priloga I. spornim smjernicama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud pobijanim rješenjima te tužbe proglasio nedopuštenima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud u točki 26. tih rješenja podsjetio na to da dopuštenost tužbe koju je fizička ili pravna osoba podnijela protiv akta koji joj nije upućen, na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, ovisi o tome priznaje li joj se aktivna procesna legitimacija, koja postoji u dvama slučajevima. S jedne strane, takva tužba može se podnijeti pod uvjetom da se taj akt izravno i osobno odnosi na tu osobu. S druge strane, takva osoba može pokrenuti postupak protiv regulatornog akta koji ne podrazumijeva provedbene mjere ako se on izravno odnosi na nju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga je zaključio, u točki 27. navedenih rješenja, da valja ispitati odnosi li se na žalitelje, kojima sporne smjernice nisu upućene, jedan od tih dvaju slučajeva s obzirom na te smjernice. Budući da oba ta slučaja zahtijevaju izravan utjecaj pobijanog akta na tužitelja, Opći je sud zaključio da najprije valja ispitati taj uvjet.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu, u točki 29. istih rješenja, Opći sud podsjetio na to da uvjet u skladu s kojim se akt koji je predmet tužbe mora izravno odnositi na fizičku ili pravnu osobu zahtijeva ispunjenje dvaju kumulativnih kriterija, odnosno, s jedne strane, da osporavani akt izravno proizvodi učinke na pravni položaj pojedinca i, s druge strane, da svojim adresatima koji su zaduženi za njegovu provedbu ne ostavlja nikakvu diskrecijsku ovlast, s obzirom na to da je ta provedba potpuno automatska i proizlazi isključivo iz propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju Općeg suda, sporne smjernice ne proizvode izravno učinke na pravni položaj žaliteljâ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud u prilog toj ocjeni, u točkama 40. do 42. pobijanih rješenja, među ostalim naveo da razmatranje iz spornih smjernica prema kojem stvarni rizik od istjecanja ugljika postoji samo kada korisnik potpore obavlja djelatnosti u nekom od sektora navedenih u Prilogu I. tim smjernicama s pravnog gledišta ne isključuje činjenicu da, iako je zbog svrsishodnosti malo vjerojatno da će se to ostvariti, države članice Komisiji mogu prijaviti mjere potpore u korist poduzetnika koji obavljaju djelatnosti u sektorima koji nisu navedeni u tom prilogu te pokušati dokazati da je potpora namijenjena tim poduzetnicima, unatoč tomu što ne ispunjava jedan od kriterija utvrđenih u navedenim smjernicama, u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a. Iako priznaje da je u takvom slučaju vrlo vjerojatno da bi Komisija, na temelju Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. [UFEU‑a] (SL 2015., L 248, str. 9. i ispravak SL 2017., L 186, str. 17.), donijela odluku kojom se utvrđuje da je previđena potpora nespojiva s unutarnjim tržištem, Opći je sud naveo da bi samo ta odluka mogla proizvesti izravne pravne učinke u odnosu na poduzetnike koji su trebali primiti potporu i da bi je ti poduzetnici, s obzirom na to da bi se ona stoga izravno odnosila na njih, mogli pobijati tužbom za poništenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud osim toga naveo, u točki 38. pobijanih rješenja, da u slučaju u kojem država članica odluči da ne donese nijednu mjeru potpore obuhvaćenu spornim smjernicama Komisija ne donosi nikakvu odluku na temelju Uredbe 2015/1589. Prema tome, ni u tom slučaju te smjernice ne bi izravno proizvodile učinke na pravni položaj žaliteljâ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim žalbama žalitelji od Suda zahtijevaju da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ukine pobijana rješenja;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">proglasi tužbe dopuštenima;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">podredno, ukine pobijana rješenja samo zbog toga što je Opći sud odluku o dopuštenosti trebao odgoditi do meritornog ispitivanja tužbi;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">vrati predmete Općem sudu radi meritornog ispitivanja;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odredi da o troškovima postupka pred Općim sudom naknadno odluči taj sud kada provede meritorno ispitivanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije žalbe, i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži žaliteljima snošenje troškova;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">podredno, ako ukine pobijana rješenja, sâm odluči o tužbama na način da ih odbaci kao nedopuštene i naloži žaliteljima snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlukom predsjednika Suda od 16. rujna 2022. predmeti C‑73/22 P i C‑77/22 P spojeni su u svrhu mogućeg usmenog postupka i presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O žalbi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ova se žalba temelji na dvama žalbenim razlozima. Prvi se temelji na nedostatnom obrazloženju pobijanih rješenja, dok u okviru drugog žalbenog razloga žalitelji kao glavni argument ističu da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava zbog toga što je smatrao da se sporne smjernice ne odnose izravno na njih, a podredno da je Opći sud trebao ispitati meritum tužbi prije donošenja odluke o njihovoj dopuštenosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu sa zahtjevom Suda, u ovom ću mišljenju razmatrati samo drugi žalbeni razlog.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumenti stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju žaliteljâ, ocjena o izravnom utjecaju iz pobijanih rješenja temelji se na trima nerelevantnim, pa čak i pogrešnim pretpostavkama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, Opći sud polazi od pretpostavke da se s gledišta članka 263. UFEU‑a sve smjernice Komisije trebaju jednako kvalificirati, što je pogrešni pristup. U tom je pogledu Opći sud svoju odluku pogrešno utemeljio na prethodnoj sudskoj praksi u vezi sa smjernicama kojima se dodjeljuje margina prosudbe ili navode iznimke na koje se države članice mogu pozivati. Osim toga, Opći je sud smatrao da sporne smjernice obvezuju samo Komisiju. Time je zanemario činjenicu da su one objavljene u Službenom listu Europske unije, seriji C, da su upućene izravno državama članicama, da im ne ostavljaju nikakvu marginu za prosudbu ili primjenu iznimaka kad je riječ o gospodarskim sektorima prihvatljivim za potpore koje se mogu dodijeliti na temelju članka 10.a stavka 6. Direktive 2003/87, kako je izmijenjena Direktivom 2018/410, i da one, s obzirom na to da sadržavaju obvezujući tekst, ostvaruju funkciju normativnog zakonodavstva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Opći je sud svoju odluku pogrešno utemeljio na mogućnosti države članice da Komisiji prijavi mjere potpore u korist poduzetnika koji obavljaju djelatnosti u sektorima koji nisu navedeni u Prilogu I. spornim smjernicama i da pokuša dokazati da su te mjere ipak spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a. U tom pogledu žalitelji napominju da, iako je točno da ta mogućnost pravno postoji, ta okolnost ni u kojem pogledu ne mijenja činjenicu da se spornim smjernicama isključuje dodjela potpora, predviđenih u članku 10.a stavku 6. Direktive 2003/87, kako je izmijenjena Direktivom 2018/410, gospodarskim subjektima koji obavljaju djelatnosti u sektorima koji nisu navedeni u njezinu Prilogu I. To isključenje nikako ne nadoknađuje općenita mogućnost dodjele državnih potpora na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a. Naime, svako predviđanje u pogledu dodjele takvih potpora samo je spekulacija, dok su potpore iz navedenog članka 10.a stavka 6. službeno predviđene i podupiru se tom odredbom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Opći je sud svoju odluku utemeljio na pogrešnoj pretpostavci prema kojoj izravni utjecaj na gospodarski subjekt postoji samo ako Komisija donese odluku na temelju Uredbe 2015/1589. Na taj su način žalitelji ostali bez ikakvog pravnog sredstva. Naime, budući da države članice nisu obvezne uspostaviti program potpora na temelju članka 10.a stavka 6. Direktive 2003/87, kako je izmijenjena Direktivom 2018/410, moguće je da se neće izvršiti nikakva prijava i da Komisija stoga neće donijeti nikakvu odluku. Takva situacija, u kojoj žalitelji neće primiti potporu, istovjetna je onoj u kojoj bi u pogledu programa potpora koji uključuje sektor proizvodnje dušičnih spojeva i gnojiva, uspostavljenog na temelju tog članka 10.a stavka 6. i prijavljenog Komisiji, Komisija donijela nepovoljnu odluku. Međutim, razlika je u tome što u prvom slučaju žalitelji nemaju na raspolaganju nikakvo pravno sredstvo, dok ga u drugom imaju, što je neprihvatljivo, s obzirom na to da u obama slučajevima postoji jednak utjecaj na žalitelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podredno, žalitelji zahtijevaju od Suda da ukine pobijana rješenja zbog toga što je Opći sud trebao ispitati meritum tužbi prije donošenja odluke o njihovoj dopuštenosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija se protivi svim navedenim argumentima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Moje rasuđivanje u ovom mišljenju strukturirano je na sljedeći način: nakon nekoliko uvodnih očitovanja najprije ću iznijeti razloge zbog kojih smatram da se sporne smjernice ne mogu kvalificirati kao „akt koji se može pobijati” te kao takve ne mogu biti predmet tužbe na temelju članka 263. UFEU‑a. Kao drugo, zauzet ću stav da se ispitivanje kojim se utvrđuje je li ispunjen uvjet izravnog utjecaja ne može uspješno provesti kad je riječ o instrumentu poput spornih smjernica, što podupire tumačenje prema kojem se one ne mogu pobijati. Kao treće, objasnit ću zašto rasuđivanje iz presude Deutsche Post i Njemačka/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>) nije primjenjivo na sporne smjernice. Kao četvrto, istaknut ću da Opći sud nipošto nije bio dužan ispitati meritum tužbi prije donošenja odluke o njihovoj dopuštenosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodne napomene</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Problematika povezana s dopuštenošću tužbi koje pravne osobe podnose u području prava državnih potpora, poput one o kojoj sada treba odlučiti Sud, dosad se, prema mojim saznanjima, odnosila isključivo na tužbe protiv odluka Komisije koje su donesene slijedom prethodnog ispitivanja (članak 4. Uredbe 2015/1589) ili kojima se okončava službeni istražni postupak (članak 9. Uredbe 2015/1589) i kojima se utvrđuje čini li predviđena mjera potpore – prijavljena Komisiji, ili dodijeljena bez te prijave – državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a te, ovisno o slučaju, je li takva mjera spojiva s unutarnjim tržištem na temelju nekog od razloga navedenih u članku 107. stavcima 2. i 3. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravno pitanje koje se postavlja ovim žalbenim razlogom, koje se konkretnije odnosi na mogućnost pobijanja smjernica Komisije, stoga je novo za Sud i, usto, s obzirom na to da je riječ o pristupu pravosuđu Unije, nesumnjivo osjetljivo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o pobijanim rješenjima, to je treći put da se Opći sud izjašnjava o tom pitanju. Prethodna dva puta (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>) taj je sud slijedio isto pravno rasuđivanje kao u ovom slučaju, zbog čega je još važnije stajalište koje će Sud u presudi koju treba donijeti zauzeti u pogledu točnosti tog rasuđivanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na relevantan kontekst. Člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a uspostavlja se preventivni nadzor planova za dodjelu novih potpora (kao i planova za izmjenu postojećih potpora). Tako uređenim preventivnim mehanizmom nastoji se postići da se provode samo mjere koje su spojive s unutarnjim tržištem. Ocjena spojivosti tih mjera s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. UFEU‑a u isključivoj je nadležnosti Komisije, koja djeluje pod nadzorom sudova Unije. U tom pogledu Komisija raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću čije izvršavanje podrazumijeva složene gospodarske i socijalne procjene te stoga ima pravo utvrditi kriterije na temelju kojih namjerava ocijeniti spojivost mjera potpore koje predviđaju države članice s unutarnjim tržištem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tu svrhu, Komisija se u okviru svoje upravne prakse, kako bi usustavila izvršavanje svoje diskrecijske ovlasti ocjenjivanja, u velikoj mjeri koristi instrumentima soft lawa, poput smjernica, okvira i komunikacija. Kao što je to potvrdio Sud (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>), tim se instrumentima naime doprinosi jamčenju transparentnosti, predvidljivosti i pravne sigurnosti djelovanja Komisije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Predmetni instrumenti sadržavaju horizontalna pravila kojima se uređuju posebne kategorije potpora (među ostalim, regionalne potpore, potpore za istraživanje, razvoj i inovacije; potpore za spašavanje i restrukturiranje poduzetnika u poteškoćama); pravila o određenim instrumentima potpora (u području jamstava, poreza, kratkoročnih osiguranja izvoznih kredita); sektorska pravila (među ostalim, u sektorima poljoprivrede, energije i okoliša, financija, medija) te pravila o potporama za pomoć gospodarstvu u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 i nakon napada Ruske Federacije na Ukrajinu. Sporne smjernice sadržavaju sektorska pravila o potporama u kontekstu sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sporne smjernice nisu akt koji se može pobijati</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što sam to već naveo, Opći je sud u pobijanim rješenjima isključivo ispitao odnose li se sporne smjernice izravno na žalitelje kako bi utvrdio imaju li oni aktivnu procesnu legitimaciju potrebnu za pokretanje postupka protiv predmetnog akta. Razmjena podnesaka između žaliteljâ i Komisije u okviru ovog postupka odnosila se na to pravno pitanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, uvjeren sam u to da bi Sud, u presudi koju treba donijeti, najprije trebao ispitati jesu li sporne smjernice u smislu relevantne sudske prakse akt protiv kojeg se može pokrenuti postupak na temelju članka 263. UFEU‑a, odnosno je li riječ o „aktu koji se može pobijati”. Naime, valja podsjetiti na to da je pitanje mogu li se te smjernice pobijati, s obzirom na to da je povezano s dopuštenošću tužbe za poništenje podnesene Općem sudu, razlog koji se odnosi na javni poredak koji Sud, u okviru žalbenog postupka, mora ispitati po službenoj dužnosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema ustaljenoj sudskoj praksi, pobijati se mogu svi akti koje su donijele institucije Unije čiji je cilj proizvoditi obvezujuće pravne učinke, bez obzira na to u kojem su obliku, pri čemu se ti učinci moraju ocijeniti s obzirom na objektivne kriterije, poput sadržaja akta o kojem je riječ, uzimajući u obzir, prema potrebi, kontekst njegova donošenja i ovlasti institucije koja ga je donijela (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>). Prema sudskoj praksi Suda također nije dvojbeno da je, kad je tužitelj fizička ili pravna osoba, tužba dopuštena samo ako navedeni obvezujući pravni učinci utječu na interese tužitelja, mijenjajući na bitan način njegov pravni položaj (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>). Drugim riječima, u tom se slučaju akt može pobijati isključivo ako proizvodi obvezujuće pravne učinke u pravnom naslijeđu tužitelja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na te elemente, čini mi se da žalitelji protiv spornih smjernica ne mogu podnijeti tužbu za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja pojasniti da normativna revnost koja proizlazi iz taksativnog karaktera popisa u Prilogu I. spornim smjernicama ne dovodi do zaključka da su one akt koji se može pobijati. Naime, ako sporne smjernice ne mogu proizvesti obvezujuće pravne učinke u pravnom naslijeđu žaliteljâ, kao što ću to nastojati pokazati u ovom mišljenju, nije potrebno, kao što sam to već objasnio, razmatrati sadržaj tog akta (niti kontekst u kojem je donesen).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu najprije valja podsjetiti na to da je Sud u svojoj sudskoj praksi u području državnih potpora već definirao učinak smjernica smatrajući da, kada Komisija donese pravila postupanja i najavi njihovom objavom da će ih primjenjivati na slučajeve na koje se odnose, sama sebe ograničava u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti i ne može odstupiti od primjene tih pravila kako ne bi bila sankcionirana, ovisno o okolnostima slučaja, zbog povrede općih načela prava kao što su jednako postupanje ili zaštita legitimnih očekivanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>). Drugim riječima, navedeni se učinak shvaća kao ograničenje izvršavanja diskrecijske ovlasti same Komisije. Ta je institucija prema tome obvezna odobriti mjere potpore koje su u skladu s odredbama smjernica i ne može od njih odstupiti ako ne pruži valjan razlog za to, u skladu s mehanizmom poznatim pod nazivom „comply or explain”. Ako to ne učini, povreda pravila koje si je sama Komisija odredila mogla bi dovesti do povrede prethodno navedenih općih načela.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, Sud je u presudi Kotnik i dr. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>) pojasnio da je učinak smjernica ograničen na navedeno Komisijino samoograničavanje, odbacivši pritom argument prema kojem one de facto proizvode obvezujuće učinke u odnosu na države članice, s obzirom na to da bi u svakom slučaju bilo malo vjerojatno da država članica prijavi mjeru potpore koja ne ispunjava zahtjeve utvrđene smjernicama i tako se izloži riziku od moguće nepovoljne Komisijine odluke o provedbi mjere o kojoj je riječ. Sud je u tom pogledu naime utvrdio da države članice zadržavaju mogućnost da Komisiji prijave planove državne potpore koji ne ispunjavaju kriterije propisane smjernicama i da Komisija takve planove može odobriti u iznimnim okolnostima, na temelju izravne primjene članka 107. stavka 3. UFEU‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga pravna snaga koja se priznaje smjernicama ne predstavlja, na temelju sudske prakse ispitane u dvjema prethodnim točkama, njezino unutarnje svojstvo, već je povezana s njihovom primjenom u okviru Komisijine prakse odlučivanja. Drugim riječima, samo Komisijina odluka o spojivosti mjere potpore s unutarnjim tržištem može proizvesti obvezujuće pravne učinke u odnosu na treće.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Smatram da to tumačenje potvrđuje sudska praksa o smjernicama u području zaštite tržišnog natjecanja. Iako je, naime, točno da je Sud u presudama Dansk Rørindustri i dr./Komisija i Ziegler/Komisija smatrao da se „stoga ne može isključiti da takva pravila postupanja opće primjene pod određenim uvjetima i ovisno o njihovu sadržaju mogu proizvesti pravne učinke” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>), činjenica je da su u tim slučajevima žalitelji osporavali zakonitost odluke Komisije s obzirom na odredbe smjernica o kojima je bila riječ. Sud je dakle odlučivao o pitanju pripadaju li te odredbe pravnom okviru kojim se uređuje Komisijino donošenje odluke i proizvode li zbog toga pravne učinke u odnosu na tu instituciju na način da ona ne može odstupiti od tih odredbi a da ne bude sankcionirana zbog povrede općih načela prava Unije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nasuprot tomu, tumačenje prema kojem se sporne smjernice mogu pobijati ne bi bilo uvjerljivo s obzirom na to da bi ono pretpostavljalo da obvezujući pravni učinci u odnosu na treće mogu prethoditi prijavi mjere potpore države članice o kojoj je riječ i njezinu ispitivanju koje u okviru upravnog postupka provodi Komisija. Stoga smatram da bi njegova usklađenost s temeljnim načelima kojima se uređuje nadzor nad državnim potporama bila u najmanju ruku sporna, i to zbog dvaju glavnih razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, tim se tumačenjem ne vodi dovoljno računa o središnjoj ulozi prijave u nadzoru nad državnim potporama. U tom je pogledu važno podsjetiti na to da je obveza prijave utvrđena člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a jedan od temeljnih elemenata sustava nadzora uspostavljenog UFEU‑om u tom području. Kao što je to Sud već pojasnio (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>), ta je obveza prijave ključna kako bi omogućila Komisiji da u potpunosti ispuni svoj zadatak nadzora koji joj je povjeren člancima 107. i 108. UFEU‑a u području državnih potpora, a osobito kako bi ocijenila, prilikom izvršavanja isključive nadležnosti koju ima u tom pogledu, spojivost mjera potpore s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, ne slažem se s rasuđivanjem prema kojem se potiče države članice da prijave program potpora samo u korist onih poduzetnika koji djeluju u sektorima doista navedenima u Prilogu I., što isključuje žalitelje, s obzirom na to da se, s jedne strane, te države u skladu s člankom 10.a stavkom 6. Direktive 2003/87, kako je izmijenjena Direktivom 2018/410, potiče da donesu financijske mjere u korist sektora koji su izloženi stvarnom riziku od istjecanja ugljika zbog neizravnih troškova („trebale bi”), te da, s druge strane, Prilog I. sadržava taksativan popis tih sektora, među kojima se ne nalazi onaj u kojem žalitelji obavljaju svoje djelatnosti. Ističem, naime, da je Sud nedavno prešutno odbacio argument, iznesen u mišljenju nezavisnog odvjetnika, prema kojem mogućnost pobijanja instrumenta soft lawa ovisi isključivo o sposobnosti tog instrumenta da dovede do promjene u ponašanju adresata a da pritom taj instrument ne mora proizvoditi formalne obvezujuće pravne učinke u odnosu na njih (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, prije svega smatram da bi se navedenim tumačenjem načelo prema kojem smjernice ne mogu utjecati na doseg primarnog prava učinilo bespredmetnim. Nesporno je da je Komisija vezana okvirima i komunikacijama (kao i smjernicama) koje donosi u području državnih potpora samo ako ti tekstovi ne odstupaju od pravilne primjene pravnih pravila iz Ugovora, s obzirom na to da se navedeni tekstovi ne mogu tumačiti na način kojim se smanjuje doseg članaka 107. i 108. UFEU‑a ili na način protivan ciljevima iz tih članaka (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravilno utvrđenje dosega članka 107. UFEU‑a u pojedinačnom slučaju ne može se pak zajamčiti ako Komisija nije donijela odluku kojom se okončava upravni postupak (ili njegov dio), kojom ta institucija odlučuje o pitanju nalaže li joj činjenična i gospodarska situacija u trenutku donošenja te odluke da odstupi od odredbi smjernica kako bi postupila u skladu s člancima 107. i 108. UFEU‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju prethodnih razmatranja predlažem Sudu da zauzme stajalište da sporne smjernice ne predstavljaju akt koji se može pobijati protiv kojeg bi se, kao takvog, mogao pokrenuti postupak na temelju članka 263. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak je ispitivanja kojim se utvrđuje ispunjavaju li sporne smjernice uvjet izravnog utjecaja da nije riječ o aktu koji se može pobijati</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad se zahtjev da se akt na osobu „izravno odnosi” u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a strogo raščlani, iz ispitivanja kojim se utvrđuje je li u slučaju spornih smjernica taj uvjet ispunjen prema mojem mišljenju proizlazi da je pretpostavka koja se odnosi na mogućnost pobijanja predmetnog akta pogrešna, čime se potvrđuje tumačenje izloženo u prethodnom dijelu ovog mišljenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nesporno je da uvjet izravnog utjecaja zahtijeva da su ispunjena dva kumulativna kriterija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>), odnosno da osporavana mjera, kao prvo, izravno proizvodi učinke na pravni položaj pojedinca i da, kao drugo, ne ostavlja nikakvu diskrecijsku ovlast adresatima te mjere koji su zaduženi za njezinu provedbu, s obzirom na to da je ona potpuno automatska i proizlazi isključivo iz propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi kriterij zahtijeva da se utvrdi utječe li obveza koju je Komisija preuzela u spornim smjernicama, odnosno obveza da će se smatrati spojivima s unutarnjim tržištem potpore iz članka 10.a stavka 6. Direktive 2003/87, kako je izmijenjena Direktivom 2018/410, kada su one dodijeljene sektorima koji su taksativno navedeni u Prilogu I. tim smjernicama, izravno na pravni položaj žaliteljâ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud najprije, u točkama 38. do 42. pobijanih rješenja, u biti smatrao da činjenica da države članice imaju mogućnost prijaviti Komisiji mjeru potpore koja ne ispunjava uvjete predviđene spornim smjernicama čini prepreku priznanju tog izravnog utjecaja. U ovom slučaju, postojanje taksativnog popisa sektora kojima se može dodijeliti potpora, koji se nalazi u Prilogu I. tim smjernicama, prema mišljenju Općeg suda „s pravnog gledišta” ne može isključiti mogućnost da države članice Komisiji prijave mjeru potpore u korist poduzetnikâ koji obavljaju djelatnosti u sektorima koji nisu navedeni u tom prilogu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud zatim naglasio, u biti, da činjenica da država članica neće uvijek biti spremna preuzeti rizik da prijavi Komisiji mjere potpore koje nisu u skladu sa spornim smjernicama u ovom slučaju nije relevantna jer se odlučujući element odnosi na činjenicu da bi, „s pravnog gledišta”, država članica mogla dokazati da je potpora dodijeljena poduzetniku koji posluje u sektoru koji nije naveden u Prilogu I. u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a, iako ne ispunjava uvjete iz tih smjernica. Iako je vrlo vjerojatno da bi Komisija, u skladu sa spornim smjernicama, donijela odluku kojom se utvrđuje da je potpora nespojiva s unutarnjim tržištem, „samo bi ta odluka mogla proizvesti izravne pravne učinke u odnosu na poduzetnike koji su trebali primiti potporu” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, rasuđivanje Općeg suda bilo bi točno da je razrađeno u okviru ispitivanja pitanja mogu li se te smjernice kvalificirati kao akt koji se može pobijati. Naime, to se rasuđivanje zapravo temelji na nepostojanju obvezujućih pravnih učinaka za države članice, što dovodi do zaključka, kao što sam to prethodno pojasnio, da sporne smjernice ne proizvode takve učinke u odnosu na žalitelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu važno istaknuti da se u srži argumentacije Općeg suda, odnosno u točki 41. pobijanih rješenja, samo prenosi pravno rezoniranje koje je nezavisni odvjetnik N. Wahl primijenio u točkama 43. i 44. svojeg mišljenja u predmetu Kotnik i dr. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>). Kao što je to prethodno navedeno, taj se predmet konkretno odnosio na pitanje mogu li smjernice donesene u području državnih potpora proizvoditi obvezujuće pravne učinke u odnosu na države članice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako se utvrđenje Općeg suda prema kojem na postojanje izravnog utjecaja spornih smjernica na žalitelje ne utječe činjenica da država članica možda neće uvijek biti spremna preuzeti rizik prijave mjere potpore koja nije potpuno u skladu sa smjernicama temelji na sljedećim razlozima: „riječ je o razlozima prikladnosti koji mogu biti bitni za donošenje političkih odluka u državi članici, ali ne mogu utjecati na prirodu i učinke akta Unije koji proizlaze iz pravila Ugovorâ” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>). To obrazloženje, kojim se gotovo od riječi do riječi preuzima mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Wahla, prema mojem mišljenju na vrlo jasan način pokazuje darasuđivanje Općeg suda, kako je izneseno u točkama 38. do 42. pobijanih rješenja, ne odgovara ispitivanju ispunjenja uvjeta izravnog utjecaja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o drugom kriteriju izravnog utjecaja, čini mi se da je svaki pokušaj njegove primjene na ovaj slučaj osuđen na neuspjeh. Taj je kriterij Sud naime utvrdio kako bi isključio postojanje izravnog utjecaja kad takav utjecaj nastaje zbog toga što se adresat zadužen za provedbu akta o kojem je riječ koristi diskrecijskom ovlašću, a to je uvijek neka druga europska institucija ili nacionalno tijelo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U području državnih potpora „adresati” su obično države članice, a upravni postupak koji se primjenjuje načelno se sastoji od dijaloga između Komisije i države članice o kojoj je riječ. Međutim, čini mi se da se države članice ne mogu kvalificirati kao „adresati zaduženi za provedbu” smjernica. Upravo suprotno, iz presude Kotnik proizlazi da je samo Komisija zadužena za provedbu svojih smjernica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To mi se utvrđenje čini indikativnim kad je riječ o tome da se ispitivani kriterij, kojim se nastoji utvrditi moguće uplitanje autonomne volje između pravnog akta Unije i njegovih posljedica na tužitelja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>), ne može uspješno primijeniti na instrument soft lawa, kao što su sporne smjernice, koji proizvodi puki učinak samoograničavanja u odnosu na instituciju koja ga je donijela. U takvom je slučaju, naime, beskorisno postavljati pitanje o postojanju navedene autonomne volje, s obzirom na to da se učinci spornih smjernica ograničavaju na Komisijin pravni djelokrug te samo njezina odluka o spojivosti mjere potpore s unutarnjim tržištem donesena u smislu članka 10.a stavka 6. Direktive 2003/87, kako je izmijenjena Direktivom 2018/410, može proizvesti obvezujuće pravne učinke u odnosu na žalitelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Radi potpunosti dodajem da neprimjenjivost ispitivanja izravnog utjecaja u odnosu na sporne smjernice logički podrazumijeva da rješenje Suda iz presude Scuola Elementare Maria Montessori/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>) nije relevantno u ovom slučaju. Osim toga, to je rješenje u potpunosti u skladu s tumačenjem predloženim u ovom mišljenju kad je riječ o nepostojanju obvezujućih pravnih učinaka spornih smjernica u odnosu na treće.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je u presudi Montessori u biti primijenio tumačenje uvjeta izravnog utjecaja kojim se poduzetniku koji je Komisiji uputio pritužbu omogućuje pristup Općem sudu kako bi on proveo nadzor zakonitosti odluke koju je Komisija donijela u pogledu mjere koja je predmet te pritužbe, pod uvjetom da taj poduzetnik Općem sudu iznese relevantne razloge zbog kojih ga ta odluka može staviti u nepovoljan tržišni položaj (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>). Prema mojem mišljenju, pravo svakog gospodarskog subjekta da ne bude izložen tržišnom natjecanju narušenom državnom mjerom, na kojem se to tumačenje temelji, ne može opravdati primjenu tog kriterija na slučaj koji se, kao u ovom predmetu, ne odnosi na odluku Komisije, nego na njezine smjernice koje ne proizvode obvezujuće pravne učinke u odnosu na poduzetnike žalitelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rasuđivanje iz presude Deutsche Post nije primjenjivo kad je riječ o instrumentu soft lawa kojim se samo ograničava ovlast institucije koja ga je donijela</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sada je potrebno pojasniti da rasuđivanje Suda u presudi Deutsche Post nije primjenjivo u ovom slučaju. U toj je presudi Sud najprije istaknuo da je sudska praksa prema kojoj se akt može pobijati samo ako pravno obvezujući učinci koje proizvodi mogu utjecati na interese tužitelja, mijenjajući na bitan način njegov pravni položaj, razvijena u okviru tužbi koje su fizičke ili pravne osobe podnijele protiv akata koji su im upućeni. Zatim je u prvom redu smatrao da se navedeni zahtjev, kada fizička ili pravna osoba tužbu za poništenje podnosi protiv akta koji joj nije upućen, preklapa s uvjetima utvrđenima u članku 263. četvrtom stavku UFEU‑a (izravan i osoban utjecaj ili samo izravan utjecaj kad je riječ o regulatornom aktu) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, to rasuđivanje nije opravdano kad je riječ o instrumentu soft lawa poput spornih smjernica, čiji je jedini učinak ograničavanje diskrecijske ovlasti njegova autora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Instrument o čijoj se mogućnosti pobijanja raspravljalo u predmetu u kojem je donesena presuda Deutsche Post bio je odluka Komisije kojom se državi članici nalagalo da dostavi podatke o navodno nezakonitoj potpori, kao što je to predviđeno u članku 10. stavku 3. prijašnje uredbe kojom se uređivao postupak u području državnih potpora (trenutačno članak 12. stavak 3. Uredbe 2015/1589) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>). Stoga nije bila riječ o instrumentu soft lawa kojim se ograničava diskrecijska ovlast institucije koja ga je donijela, nego o aktu kojim se ostvaruje svrha upravnog postupka i čiji je adresat (svaka država članica) različit od njegova autora (Komisija), a Sud je trebao odlučiti osobito o pitanju je li dopuštena tužba koju je protiv tog akta podnio Deutsche Post, korisnik mjere na koju su se odnosili podaci čija se dostava zahtijevala odlukom o izricanju naloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Također je važno napomenuti da u području državnih potpora Sud nikad dosad nije slijedio tu presudu, a to je učinio samo jednom u predmetu koji se odnosio na drugo područje prava Unije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>), za koje vrijede ista razmatranja kao ona razrađena u prethodnoj točki. Naime, pitanje se odnosilo na dopuštenost tužbe protiv dopisa Jedinstvenog sanacijskog odbora u kojem se navode razlozi zbog kojih to tijelo ne namjerava provesti ex post konačno vrednovanje društva Banco Popular Español SA nakon donošenja sanacijskog programa za tu banku, pri čemu su žalitelji bili upravitelji investicijskih fondova koji su imali u vlasništvu različite vrste instrumenata kapitala te banke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, smatram da se predloženo tumačenje, prema kojem sporne smjernice ne mogu proizvoditi obvezujuće pravne učinke u odnosu na žalitelje te stoga nisu akt protiv kojeg se može pokrenuti postupak na temelju članka 263. UFEU‑a, u ovom slučaju ne može dovesti u pitanje pozivanjem na primjenu rasuđivanja koje je Sud slijedio u presudi Deutsche Post.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kratke završne napomene: pravo na djelotvornu sudsku zaštitu i pravo na pristup pravosuđu Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku želim iznijeti dva opažanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije, svjestan sam da, ako se utvrdi da se sporne smjernice ne mogu pobijati, žalitelji se u ovom predmetu zbog nepostojanja provedbenih mjera na unutarnjoj razini neće moći obratiti ni nacionalnom sudu kako bi osporavali zakonitost Priloga I. spornim smjernicama. U tom je pogledu dovoljno podsjetiti na to da je Sud već naveo da, iako se uvjet koji se odnosi na obvezujuće pravne učinke mora tumačiti s obzirom na pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, kako je zajamčeno člankom 47. prvim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), to pravo nema za cilj izmjenu sustava sudskog nadzora predviđenog Ugovorima, a osobito pravila o dopuštenosti tužbi koje se izravno podnose sudovima Unije. Naime, tumačenje pojma „akt koji se može pobijati” s obzirom na članak 47. Povelje ne može dovesti do uklanjanja tog uvjeta bez prekoračenja nadležnosti koje UFEU dodjeljuje sudovima Unije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, iako sam svjestan prevladavajućeg mišljenja o potrebi da se prošire putevi pristupa europskom pravosuđu za pojedince, pitam se je li općenito poželjno da Sud zaključi da je instrument soft lawa poput spornih smjernica akt koji se može pobijati i da svaki konkurent koji može dokazati da ispunjava uvjet izravnog utjecaja, kao što je to zaključeno u presudi Montessori, na taj način ima pravo osporavati taj akt pred sudom jer je to „regulatorni akt” u smislu članka 263. posljednjeg dijela četvrtog stavka UFEU‑a. U tom pogledu napominjem da su zbog brzine njihova donošenja i prilagodljivosti u promjenjivim gospodarskim prilikama ti instrumenti soft lawa korišteni, na primjer, kako bi se strukturirao odgovor država članica na nedavne krizne situacije prouzrokovane slomom bankovnog sustava, širenjem pandemije bolesti COVID-19 i izbijanjem rata u Ukrajini. Možemo li, u takvim situacijama, zahtijevati da Komisija donosi akte s ciljem da izvršavanje svoje diskrecijske ovlasti učini predvidljivijim i transparentnijim, znajući pritom da se zakonitost određenih odredbi može izravno osporavati pred Općim sudom? Ne bi li se umnažanjem broja tih tužbi, što mi se čini lako predvidljivim, paraliziralo djelovanje te institucije u svrhu pojašnjavanja? Nije li preispitivanje problematičnih odredbi navedenih akata koje provodi Komisija samo po sebi dovoljno zadovoljavajuće za gospodarske subjekte o kojima je riječ?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podredno: Opći sud nije bio dužan ispitati meritum tužbi prije donošenja odluke o njihovoj dopuštenosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podredno, žalitelji traže od Suda, kao što je to prethodno navedeno, da ukine pobijana rješenja zbog toga što je Opći sud trebao ispitati meritum tužbi prije donošenja odluke o njihovoj dopuštenosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu podsjećaju na to da, u skladu s člankom 130. (3) stavkom 7. Poslovnika Općeg suda, taj sud odgađa svoju odluku o prigovorima ili drugim prethodnim postupovnim pitanjima do odluke o meritumu „ako to opravdavaju posebne okolnosti”. U interesu dobrog sudovanja, Opći je sud trebao smatrati da takve okolnosti postoje u ovom slučaju, i to zbog toga što se ocjene koje je trebao provesti kako bi utvrdio odnose li se sporne smjernice izravno na žalitelje, a koje su povezane s prirodom, sadržajem i kontekstom tih smjernica, preklapaju s ocjenama koje je trebao provesti kako bi odlučio o meritumu prvog žalbenog razloga. Taj se žalbeni razlog odnosio na pitanje je li Komisija nadležna za nametanje samostalnih pravnih obveza državama članicama, čime se provodi prijenos nadležnosti koje, prema mišljenju žaliteljâ, pripadaju tim državama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Smatram da članak 130. Poslovnika Općeg suda ostavlja tom sudu na samostalnu ocjenu odluku o tome hoće li odlučiti o dopuštenosti tužbe u najkraćem mogućem roku ili odgoditi odluku o tom pitanju do odluke o meritumu, uzimajući u obzir postojanje posebnih okolnosti. Iz toga slijedi da se Općem sudu ne može prigovoriti zbog toga što je donio odluku da odluči samo o prigovoru nedopuštenosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>). U svakom slučaju, navedene posebne okolnosti ne postoje u ovom slučaju, s obzirom na to da, čak i pod pretpostavkom da se ocjene koje je trebalo provesti kako bi se utvrdilo odnose li se sporne smjernice izravno na žalitelje preklapaju s ocjenama koje su bile nužne za odlučivanje o meritumu prvog žalbenog razloga, dobro sudovanje nije obvezivalo Opći sud da odgodi odluku o dopuštenosti tužbe koju su podnijeli žalitelji. Upravo suprotno, u skladu s člankom 130.(3) stavkom 7. njegova Poslovnika, to ga načelo obvezuje da donese odluku u najkraćem mogućem roku. Predmetni je žalbeni razlog stoga neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, smatram da je Opći sud, time što je svoju odluku da proglasi tužbe za djelomično poništenje spornih smjernica utemeljio na utvrđenju prema kojem se one ne odnose izravno na žalitelje, prešutno, ali nužno, te smjernice kvalificirao kao akt koji se može pobijati i na taj način počinio pogrešku koja se tiče prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, pogreška koja se tiče prava koju je počinio Opći sud ipak ne može dovesti do ukidanja pobijanih rješenja, s obzirom na to da su izreke navedenih rješenja, kojima se tužbe protiv spornih smjernica odbacuju kao nedopuštene, i nadalje osnovane zbog pravnog razloga koji se temelji na nemogućnosti pobijanja tih smjernica. Stoga bi Sud pogrešno obrazloženje koje je primijenio Opći sud trebao zamijeniti tim obrazloženjem (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, predlažem Sudu da odbije drugi žalbeni razlog te da, u slučaju da i prvi žalbeni razlog bude odbijen, odbije žalbe u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: francuski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) SL 2020., C 317, str. 5.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) Presuda od 13. listopada 2011. (C‑463/10 P i C‑475/10 P, EU:C:2011:656, u daljnjem tekstu: presuda Deutsche Post)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) Rješenja od 23. studenoga 2015., Milchindustrie‑Verband i Deutscher Raiffeisenverband/Komisija (T‑670/14, EU:T:2015:906) i od 23. studenoga 2015., EREF/Komisija (T‑694/14, neobjavljeno, EU:T:2015:915), protiv kojih nije podnesena žalba.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) Presuda od 12. ožujka 2020., Komisija/Italija (Nezakonite potpore dodijeljene hotelijerskom sektoru na Sardiniji) (C‑576/18, neobjavljena, EU:C:2020:202, t. 136. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) Rješenje od 16. svibnja 2013., Internationaler Hilfsfonds/Komisija (C‑208/11 P‑DEP, neobjavljeno, EU:C:2013:304, t. 34. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) Presuda od 25. veljače 2021., VodafoneZiggo Group/Komisija (C‑689/19 P, EU:C:2021:142, t. 46. i 47.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) Presuda od 22. rujna 2022., IMG/Komisija (C‑619/20 P i C‑620/20 P, EU:C:2022:722, t. 98. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) Vidjeti osobito presudu od 11. rujna 2008., Njemačka i dr./Kronofrance (C‑75/05 P i C‑80/05 P, EU:C:2008:482, t. 60.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) Presuda od 19. srpnja 2016., Kotnik i dr. (C‑526/14, EU:C:2016:570) (u daljnjem tekstu: presuda Kotnik)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) Presuda Kotnik, t. 43.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Presude od 28. lipnja 2005., Dansk Rørindustri i dr./Komisija (C‑189/02 P, C‑202/02 P, C‑205/02 P do C‑208/02 P i C‑213/02 P, EU:C:2005:408, t. 209.) i od 11. srpnja 2013., Ziegler/Komisija (C‑439/11 P, EU:C:2013:513, t. 60.) (moje isticanje)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) Vidjeti Tridimas, T., „Indeterminacy and Legal Uncertainty in EU Law”, u: Mendes, J. (ur.), EU executive discretion and the limits of law, Oxford University Press, 2019., str. 59., prema kojem „the self‑binding effect of guidelines does not mean that such instruments acquire the status of rule of law: instead, they are rules of practice from which the Commission may not depart without giving good reasons” („samoobvezujući učinak smjernica ne znači da takvi instrumenti stječu status pravnih pravila; umjesto toga, oni predstavljaju pravila prakse od kojih Komisija ne može odstupiti bez da pruži dobro obrazloženje”) (moj prijevod).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) Presuda od 4. ožujka 2021., Komisija/Fútbol Club Barcelona (C‑362/19 P, EU:C:2021:169, t. 90. i 91.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) Vidjeti presudu od 20. veljače 2018. Belgija/Komisija (C‑16/16 P, EU:C:2018:79, t. 31.) i mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u tom predmetu (C‑16/16 P, EU:C:2017:959, t. 109. do 113.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) Presuda od 11. rujna 2008., Njemačka i dr./Kronofrance (C‑75/05 P i C‑80/05 P, EU:C:2008:482, t. 65.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Vidjeti Bacon, K., European Union Law of State Aid, Oxford University Press, Oxford, 2017., str. 104., gdje se u tom pogledu upućuje na „podređenost” smjernica, okvira i komunikacija. Vidjeti i presudu od 19. prosinca 2012., Mitteldeutsche Flughafen i Flughafen Leipzig‑Halle/Komisija (C‑288/11 P, EU:C:2012:821, t. 38. i 39.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Presuda od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće (C‑348/20 P, EU:C:2022:548, t. 74.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Presuda od 30. lipnja 2022., Danske Slagtermestre/Komisija (C‑99/21 P, EU:C:2022:510, t. 45. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) Točke 38. do 42. pobijanog rješenja (moje isticanje)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Wahla u predmetu Kotnik i dr. (C‑526/14, EU:C:2016:102)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Moje isticanje</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Formulacija preuzeta od nezavisne odvjetnice J. Kokott, kojom ona opisuje taj drugi kriterij u mišljenju u spojenim predmetima Komisija/Ente per le Ville Vesuviane i Ente per le Ville Vesuviane/Komisija (C‑445/07 P i C‑455/07 P, EU:C:2009:84, t. 54.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) Presuda od 6. studenoga 2018. (C‑622/16 P do C‑624/16 P, EU:C:2018:873) (u daljnjem tekstu: presuda Montessori)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Presuda Montessori, t. 43. do 47. Vidjeti i presudu od 30. lipnja 2022., Danske Slagtermestre/Komisija (C‑99/21 P, EU:C:2022:510, t. 47. do 49.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) Presuda Deutsche Post, t. 38.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ‑u (SL 1999., L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) Presuda od 21. prosinca 2021., Algebris (UK) i Anchorage Capital Group/CRU (C‑934/19 P, EU:C:2021:1042, t. 87.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 9. srpnja 2020., Češka Republika/Komisija (C‑575/18 P, EU:C:2020:530, t. 52. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>) Vidjeti osobito rješenje od 8. prosinca 2006., Polyelectrolyte Producers Group/Komisija i Vijeće (C‑368/05 P, neobjavljeno, EU:C:2006:771, t. 46.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>) Valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, ako obrazloženje odluke Općeg suda sadržava povredu prava Unije, ali je njezina izreka osnovana zbog drugih pravnih razloga, takva povreda ne može dovesti do ukidanja te odluke te je potrebno zamijeniti obrazloženje. Vidjeti u tom smislu presudu od 11. studenoga 2021., Autostrada Wielkopolska/Komisija i Poljska (C‑933/19 P, EU:C:2021:905, t. 58. i navedena sudska praksa). Vidjeti i rješenje od 15. veljače 2012., Internationaler Hilfsfonds/Komisija (C 208/11 P, neobjavljeno, EU:C:2012:76, t. 33. do 35.).</p>
</body>
</html>
