(1)

14. kongres Ujedinjenih naroda (UN) o sprečavanju kriminala i kaznenom pravosuđu održat će se u Kyotu, u Japanu, od 7. do 12. ožujka 2021. („Kongres”). Glavni će zaključak Kongresa biti Deklaracija iz Kyota o uspješnijem sprečavanju kriminala, kaznenom pravosuđu i vladavini prava te radu na ostvarenju ciljeva iz Programa održivog razvoja do 2030. („Deklaracija iz Kyota”). Deklaracija iz Kyota donijet će se na Kongresu.

(2)

U Deklaraciji iz Kyota utvrđuje se okvir politike UN-a za sprečavanje kriminala i kazneno pravosuđe za sljedećih pet godina. U njemu se upućuje na povezanost razvoja s jedne strane i vladavine prava te na potrebu za djelotvornom borbom protiv korupcije s druge strane, važnost uspješnijeg sprečavanja kriminala, među ostalim sprečavanja kriminala koje je potkrijepljeno dokazima, poboljšavanja sustava kaznenog pravosuđa, jačanja međunarodne suradnje i tehničke podrške s ciljem sprečavanja i suzbijanja svih vrsta kriminala, uključujući terorizam i nove oblike kriminala, kao što su oni koji utječu na okoliš.

(3)

Unija je jedan od glavnih partnera Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) i financira više inicijativa za sprečavanje i borbu protiv kriminala, kao što je pokretanje platforme za učenje o borbi protiv terorizma u travnju 2020. U širem se smislu operativno partnerstvo Unije i UNODC-a usavršavalo tijekom godina kroz financiranje različitih projekata.

(4)

Unija je iskoristila svoju nadležnost na temelju članka 82. stavka 1. i članka 83. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kako bi donijela zakonodavstvo u tim područjima te tako učinkovitije postigla uspostavljanje područja slobode, sigurnosti i pravde donošenjem direktiva 2011/36/EU (1)1, 2011/93/EU (2)2, 2013/40/EU (3)3, 2014/42/EU (4)4, (EU) 2017/541 (5)5, (EU) 2018/1673 (6)6 i (EU) 2019/713 (7)7 Europskog parlamenta i Vijeća.

(5)

Stoga članak 82. stavak 1. i članak 83. stavak 1. UFEU-a čine pravnu osnovu za daljnje djelovanje koje će Unija i njezine države članice poduzeti nakon Kongresa, uz poštovanje obveze preuzete u okviru Deklaracije iz Dohe koja se treba ponoviti i u Deklaraciji iz Kyota, u skladu s Rezolucijom 72/192 Opće skupštine UN-a.

(6)

Članak 218. stavak 9. UFEU-a čini postupovnu pravnu osnovu za odluku Vijeća o stajalištu Unije u pogledu Deklaracije iz Kyota. Njime se predviđa da Vijeće na prijedlog Komisije donosi odluku o utvrđivanju stajališta koja treba zauzeti u ime Unije tijelo osnovano na temelju sporazuma, kada je to tijelo pozvano donositi akte koji proizvode pravne učinke.

(7)

Unija i njezine države članice nastoje biti vodeći akteri u međunarodnoj borbi protiv kriminala. Hitna potreba za suzbijanjem prekograničnog kriminala postala je još očitija tijekom pandemije bolesti COVID-19. Počinitelji kaznenih djela i organizirane kriminalne skupine u cijelom su svijetu iskoristili pandemiju bolesti COVID-19 te je postalo očito da su koordinacija i suradnja u sprečavanju i pravosuđu neizmjerno važni.

(8)

Aktualni problemi povezani sa sprečavanjem kriminala i kaznenim pravosuđem rizik su za unutarnju sigurnost Unije, ali ne utječu samo na Uniju. Stajalište koje treba zauzeti u Kyotu i njegov rezultat stoga će biti jedinstvena prilika da Unija i njezine države članice unaprijede svoje politike radi poboljšanja suradnje na međunarodnoj razini, preuzimajući time vodeću ulogu u napretku Programa održivog razvoja do 2030.

(9)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u Komisiji UN-a za sprečavanje kriminala i kazneno pravosuđe, Gospodarskom i socijalnom vijeću UN-a (ECOSOC) i Općoj skupštini UN-a u pogledu Deklaracije iz Kyota, jer će Deklaracija iz Kyota utjecati na novi Globalni program UNODC-a i moći će presudno utjecati na sadržaj zakonodavstva Unije, a posebno na predloženu uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju.

(10)

Deklaracijom iz Kyota ojačat će se postojeći međunarodni pravni okvir te će ona biti osnova za daljnje djelovanje na razini Unije u nekoliko područja kriminaliteta. Stoga je primjereno podržati donošenje Deklaracije iz Kyota na Kongresu.

(11)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(12)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-a, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(13)

Stajalište Unije trebaju izraziti države članice koje sudjeluju na Kongresu djelujući zajednički. U skladu s obvezom lojalne suradnje države članice Unije brane to stajalište u daljnjim fazama donošenja Deklaracije iz Kyota,