<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-07-202607C116202401960-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0196-24-202606802-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="12/08/2026 15:04:36" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="9O6opjD6uhfRN0XUKiZ8yxJVELLMOHQA+21Vrag8g6VcQRvSnt2UWIopJzjDh0XfagebxsOrpbG2LnRTsfdPNgWhO7g+HJTjNRlZ6TceUBQj2/D02sMtlZrXQjAUp1KYbabzo9Bmas9q3+/o0UH/wJ/x0GEjucl3bw61NO29ivo=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0196" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2024" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 16-07-26 11:41:48" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="16d11dbaf06b4861a44dc102727be205" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0196" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 16. 7. 2026. – Predmet C‑196/24</div>
      <div id="rId21" style="default">Aucrinde</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (veliko vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      16. srpnja 2026. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Pravosudna suradnja između sudova država članica u građanskim ili trgovačkim stvarima – Uredba (EU) 2020/1783 – Članak 12. stavak 2. – Zahtjev kojim se od suda primatelja zahtjeva traži da izvede dokaze koje je odredio sud podnositelj zahtjeva – Razlozi za odbijanje izvršenja takvog zahtjeva – Pravilo materijalnog prava države članice primateljice zahtjeva – Izvođenje dokaza koji se smatra protivnim temeljnim načelima prava države članice primateljice zahtjeva – Ekshumacija tijela radi utvrđivanja srodstva – Genetsko testiranje post mortem – Članci 1. i 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na poštovanje ljudskog dostojanstva – Pravo na poznavanje svojeg genetskog podrijetla”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑196/24 [Aucrinde] (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">i</a>
</span>),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio tribunal judiciaire de Chambéry (Prvostupanjski redovni sud u Chambéryju, Francuska), odlukom od 16. siječnja 2024., koju je Sud zaprimio 20. veljače 2024., u postupku
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      xx
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      ww,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      yy,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-1">
      zz,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      vv,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      uz sudjelovanje:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      Ministère public,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-14" title="page-1">
      SUD (veliko vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, T. von Danwitz (izvjestitelj), potpredsjednik, K. Jürimäe, C. Lycourgos, I. Jarukaitis, M. Condinanzi i F. Schalin, predsjednici vijeća, S. Rodin, E. Regan, N. Piçarra, A. Kumin, M. Gavalec, S. Gervasoni, N. Fenger i R. Frendo, suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-16" title="page-1">
      nezavisna odvjetnica: T. Ćapeta,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-17" title="page-1">
      tajnik: C. Di Bella, administrator,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-18" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 29. travnja 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-19" title="page-1">
      uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za osobu xx, M. Coppola, avocate,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za francusku vladu, B. Dourthe, O. Duprat‑Mazaré i B. Fodda, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Europsku komisiju, S. Noë, P. J. O. Van Nuffel i W. Wils, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-23" title="page-1">
      saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 11. rujna 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-24" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-25" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 12. stavka 2. Uredbe (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) (SL 2020., L 405, str. 1. te ispravci SL 2023./90050, L i SL 2024./90158, L) i članaka 1. i 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev je upućen u okviru spora u Italiji između, s jedne strane, osobe xx i, s druge strane, osoba ww, yy, zz i vv, priznate djece osobe aa, u vezi s utvrđivanjem srodstva između osobe xx i osobe aa, koja je pokopana u Francuskoj, a zbog čega je u potonjoj državi članici podnesen zahtjev za izvođenje dokaza koje je naložio talijanski sud i koji se odnose na ekshumaciju tijela osobe aa radi provedbe genetskog testiranja post mortem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Povelja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 1. Povelje, naslovljenim „Ljudsko dostojanstvo”, određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-32" title="page-2">
      „Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Ono se mora poštovati i štititi.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 7. Povelje, naslovljenim „Poštovanje privatnog i obiteljskog života”, predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-34" title="page-2">
      „Svatko ima pravo na poštovanje svojeg privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba 2020/1783</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U uvodnim izjavama 3., 4., 15. i 16. Uredbe 2020/1783 navodi se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-37" title="page-2">
      „(3) U svrhu pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i razvoja područja građanskog pravosuđa u [Europskoj u]niji potrebno je dodatno poboljšati i ubrzati suradnju među sudovima različitih država članica u pogledu izvođenja dokaza. Ovom se Uredbom nastoji poboljšati učinkovitost i brzina sudskih postupaka pojednostavnjenjem i racionalizacijom mehanizama suradnje kod izvođenja dokaza u prekograničnim postupcima, a istodobno i pomoći u smanjenju kašnjenja i troškova za pojedince i poduzeća. […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-38" title="page-2">
      (4) U ovoj su Uredbi utvrđena pravila suradnje među sudovima različitih država članica u pogledu izvođenja dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-39" title="page-2">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-40" title="page-2">
      (15) Zahtjevi za izvođenje dokaza trebali bi biti žurno izvršeni. […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-41" title="page-2">
      (16) Kako bi se osigurala učinkovitost ove Uredbe, okolnosti u kojima je moguće odbiti izvršiti zahtjev za izvođenje dokaza trebale bi biti strogo ograničene na iznimne situacije.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 1. te uredbe, naslovljenim „Područje primjene”, u stavku 1. određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-43" title="page-2">
      „Ova se Uredba primjenjuje u građanskim ili trgovačkim stvarima u kojima sud države članice, u skladu s pravom te države članice, podnosi zahtjev kojim:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-44" title="page-2">
      (a) od nadležnog suda druge države članice traži da izvede dokaze; ili
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-45" title="page-2">
      (b) traži neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 3. navedene uredbe, naslovljenim „Izravno slanje zahtjeva između sudova”, u stavku 1. predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-47" title="page-3">
      „Zahtjeve iz članka 1. stavka 1. točke (a) šalje sud pred kojim je postupak započet ili predviđen (,sud podnositelj zahtjeva’), izravno nadležnom sudu druge države članice (,sud primatelj zahtjeva’), za izvođenje dokaza.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 5. iste uredbe, naslovljenim „Oblik i sadržaj zahtjeva”, u stavku 1. određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-49" title="page-3">
      „Zahtjevi se podnose upotrebom obrasca A ili, prema potrebi, obrasca L iz Priloga I. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 10. Uredbe br. 2020/1783, naslovljenim „Nepotpuni zahtjevi”, u stavku 1. predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-51" title="page-3">
      „Ako zahtjev ne može biti izvršen zato što ne sadržava sve potrebne informacije iz članka 5., sud primatelj zahtjeva o tome obavješćuje sud podnositelja zahtjeva bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od primitka zahtjeva, upotrebom obrasca D iz Priloga I., te zahtijeva od suda podnositelja zahtjeva da pošalje informacije koje nedostaju, pri čemu navodi te informacije što je moguće točnije.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odjeljak 3., naslovljen „Izvođenje dokaza od strane suda primatelja zahtjeva”, poglavlja II. te uredbe sadržava, među ostalim, članke 12. i 16.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 12. navedene uredbe, naslovljen „Opće odredbe o izvršenju zahtjeva”, glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-54" title="page-3">
      „1. Sud primatelj zahtjeva izvršava zahtjev bez odgode, a najkasnije u roku od 90 dana od primitka zahtjeva.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-55" title="page-3">
      2. Sud primatelj zahtjeva izvršava zahtjev u skladu sa svojim nacionalnim pravom.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-56" title="page-3">
      3. Sud podnositelj zahtjeva može zatražiti da se zahtjev izvrši u skladu s posebnim postupkom predviđenim njegovim nacionalnim pravom, upotrebom obrasca A iz Priloga I. Sud primatelj zahtjeva izvršava zahtjev u skladu s tim posebnim postupkom, osim ako to ne bi bilo u skladu s njegovim nacionalnim pravom ili ako to ne može učiniti zbog velikih praktičnih poteškoća. Ako sud primatelj zahtjeva ne postupi u skladu s molbom da se zahtjev izvrši u skladu s posebnim postupkom zbog jednog od tih razloga, o tome obavješćuje sud podnositelja zahtjeva, upotrebom obrasca H iz Priloga I.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-57" title="page-3">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 16. iste uredbe, naslovljenim „Odbijanje izvršenja zahtjeva”, u stavcima 2. i 3. određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-59" title="page-4">
      „2. Izvršenje zahtjeva može se odbiti zbog razloga različitih od onih navedenih u stavku 1. samo ako je riječ o jednom ili više sljedećih razloga:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-60" title="page-4">
      (a) zahtjev nije obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-61" title="page-4">
      (b) izvršenje zahtjeva nije u nadležnosti sudskih tijela u skladu s pravom države članice suda primatelja zahtjeva;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-62" title="page-4">
      (c) sud podnositelj zahtjeva, na traženje suda primatelja zahtjeva, ne dopuni zahtjev za izvođenje dokaza u skladu s člankom 10. u roku od 30 dana nakon što je to zatražio sud primatelj zahtjeva; ili
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-63" title="page-4">
      (d) polog ili predujam, zatražen u skladu s člankom 22. stavkom 3., nije dan u roku od 60 dana nakon što je to zatražio sud primatelj zahtjeva.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-64" title="page-4">
      3. Sud primatelj zahtjeva ne može odbiti izvršenje zahtjeva samo na temelju činjenice da, u skladu sa njegovim nacionalnim pravom, drugi sud te države članice ima isključivu nadležnost u tom predmetu ili da pravo te države članice ne dopušta pokretanje postupka u tom predmetu.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U odjeljku 4., naslovljenom „Neposredno izvođenje dokaza od strane suda podnositelja zahtjeva i izvođenje dokaza od strane diplomatskih agenata ili konzularnih službenika”, poglavlja II. Uredbe 2020/1783 nalazi se članak 19., koji se, kao što to i sâm naslov navodi, odnosi na neposredno izvođenje dokaza od strane suda podnositelja zahtjeva. U skladu s tim člankom 19.:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-66" title="page-4">
      „1. Ako sud zatraži neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici, zahtjev podnosi središnjem tijelu ili nadležnom tijelu te države članice, upotrebom obrasca L iz Priloga I.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-67" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-68" title="page-4">
      7. Središnje tijelo ili nadležno tijelo države članice primateljice zahtjeva može odbiti zahtjev za neposredno izvođenje dokaza samo ako:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-69" title="page-4">
      (a) on nije obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-70" title="page-4">
      (b) on ne sadržava sve potrebne informacije iz članka 5.; ili
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-71" title="page-4">
      (c) zatraženo neposredno izvođenje dokaza suprotno je temeljnim načelima prava njegove države članice.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-72" title="page-4">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Francusko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 16. codea civil (Građanski zakonik), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: francuski Građanski zakonik), određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-75" title="page-5">
      „Zakonom se osigurava da je čovjek na prvome mjestu, zabranjuje svako ugrožavanje njegova dostojanstva i jamči poštovanje ljudskog bića od početka njegova života.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 16‑1-1. tog zakonika određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-77" title="page-5">
      „Poštovanje ljudskog tijela ne prestaje smrću.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-78" title="page-5">
      S posmrtnim ostacima preminulih osoba, uključujući pepeo onih čije je tijelo kremirano, mora se postupati s poštovanjem, dostojanstveno i pristojno.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 16‑9. navedenog zakonika određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-80" title="page-5">
      „Odredbe ovog poglavlja dio su javnog poretka”.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 16‑11. istog zakonika određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-82" title="page-5">
      „Identifikacija osobe s pomoću genetskog otiska može se tražiti samo:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-83" title="page-5">
      1. u okviru istražnih mjera ili mjera izvođenja dokaza koje se provode tijekom sudskog postupka;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-84" title="page-5">
      2. u svrhu medicinskog ili znanstvenog istraživanja;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-85" title="page-5">
      3. kako bi se utvrdio identitet preminulih osoba kad on nije poznat;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-86" title="page-5">
      4. pod uvjetima predviđenima u članku L. 2381‑1. codea de la défense (Zakonik o obrani);
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-87" title="page-5">
      5. u svrhu sprečavanja dopinga pod uvjetima predviđenima u članku L. 232‑12-2. codea du sport (Sportski zakonik).
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-88" title="page-5">
      U građanskim stvarima ta se identifikacija može tražiti samo prilikom izvođenja dokaza koje je naložio sud kojem je podnesen zahtjev kojim se nastoji utvrditi ili osporiti srodstvo ili se pak traži stjecanje ili ukidanje uzdržavanja. Osoba o kojoj je riječ mora dati prethodnu i izričitu suglasnost. Ako osoba za života nije dala izričitu suglasnost, identifikacija s pomoću genetskog otiska ne može se provesti nakon njezine smrti.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-89" title="page-5">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak i prethodna pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podnositelj zahtjeva u glavnom postupku, osoba xx, podnio je Tribunaleu di Genova (Sud u Genovi, Italija) zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je on biološki sin osobe aa, koja je pokopana u Francuskoj, da mu se odobri korištenje očeva prezimena, da se nadležnom matičaru naloži da upiše presudu koja će se donijeti, kada ona postane konačna i da se, nakon ekshumacije tijela navodnog oca, provede vještačenje kojim se utvrđuje biološko srodstvo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Priznata djeca osobe aa, a koja su druge stranke u glavnom postupku, usprotivila su se testovima potrebnima za vještačenje krvi na temelju kojeg se može utvrditi ima li podnositelj zahtjeva u glavnom postupku genetska obilježja koja odgovaraju njihovim vlastitim genetskim obilježjima. Zatražila su da se provede genetsko ispitivanje na tijelu njihova pokojnog oca na mjestu na kojem se nalaze njegovi posmrtni ostaci. Tribunale di Genova (Sud u Genovi) naložio je da se provede vještačenje krvi i imenovao stručnjaka zaduženog za provedbu genetske usporedbe podnositelja zahtjeva u glavnom postupku i posmrtnih ostataka navodnog oca nakon njegove ekshumacije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tribunale di Genova (Sud u Genovi) 18. studenoga 2022. podnio je tribunalu judiciaire de Chambéry (Prvostupanjski redovni sud u Chambéryju, Francuska), sudu koji je uputio zahtjev, zahtjev na temelju Uredbe 2020/1783 za izvođenje dokaza, u ovom slučaju ekshumacije tijela navodnog oca, uz uzimanje uzorka deoksiribonukleinske kiseline (DNK) radi vještačenja krvi o kojem je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev smatra da je zahtjev koji je podnio talijanski sud obuhvaćen područjem primjene Uredbe 2020/1783 te da je dopušten. Naime, taj zahtjev dolazi od suda države članice i treba ga izvršiti sud druge države članice, u ovom slučaju na području nadležnosti suda koji je uputio zahtjev. Dokazna sredstva koja potonji sud treba prikupiti namijenjena su uporabi u sudskom postupku u građanskim stvarima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev napominje da on nije samo tijelo izvršenja u pogledu izvođenja dokaza koje je naložio talijanski sud, nego da mora donijeti sudsku odluku kako bi provjerio jesu li ispunjeni uvjeti iz Uredbe 2020/1783. Međutim, ta se provjera ne može smatrati pukom formalnošću s obzirom na članak 12. stavak 2. te uredbe, kojim se sudu primatelju zahtjeva nalaže da „izvršava zahtjev u skladu sa svojim nacionalnim pravom”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev smatra da ne postoji nijedan razlog koji sprječava izvršenje navedenog zahtjeva na temelju članka 16. Uredbe 2020/1783. Naime, zahtjev za ekshumaciju tijela kako bi se dobio uzorak DNK predstavlja zahtjev za izvođenje dokaza. Izvršenje takvog zahtjeva u nadležnosti je francuskog sudskog tijela, s obzirom na to da je pravo na podnošenje zahtjeva za utvrđivanje srodstva priznato francuskim pravom. Usto, sud koji je uputio zahtjev nije smatrao da je potrebno uputiti ikakav zahtjev Tribunaleu di Genova (Sud u Genovi) za dopunu zahtjeva za izvođenje dokaza, kao što mu se člankom 10. stavkom 1. te uredbe daje mogućnost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev utvrđuje da, u slučaju da je Tribunale di Genova (Sud u Genovi) želio da se njegov zahtjev izvrši u Francuskoj u skladu s „posebnim postupkom” u smislu članka 12. stavka 3. Uredbe 2020/1783, taj je sud trebao ispuniti točku 12. obrasca A iz Priloga I. toj uredbi, što u ovom slučaju nije učinio. Stoga se ne postavlja pitanje usklađenosti takvog posebnog postupka s pravom države članice primateljice zahtjeva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati dopušta li se člankom 12. stavkom 2. Uredbe 2020/1783 sudu primatelju zahtjeva da odbije primijeniti tu uredbu i da ne postupi po zahtjevu za izvođenje dokaza jer smatra da je „oblik” tog zahtjeva protivan temeljnim načelima prava njegove države članice. Naime, prema mišljenju tog suda, iz Praktičnog vodiča, koji su sastavile službe Europske komisije, za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL 2001., L 174, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 6.), koja je od 1. srpnja 2022. stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom 2020/1783, proizlazi da se „oblik” može smatrati neusklađenim s pravom te države članice ako je protivan temeljnim načelima njezina prava. To je ovdje slučaj jer se francuskim pravom, odnosno člankom 16‑11. francuskog Građanskog zakonika, zabranjuje ekshumacija tijela u svrhu utvrđivanja srodstva, osim ako je osoba o kojoj je riječ za života na to izričito pristala.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako su slučajevi odbijanja izvršenja zahtjeva za izvođenje dokaza taksativno navedeni u članku 16. Uredbe 2020/1783, sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati omogućuje li članak 12. stavak 2. te uredbe, kojim se predviđa da sud primatelj zahtjeva „izvršava zahtjev u skladu sa svojim nacionalnim pravom”, da se protivi izvršenju takvog zahtjeva iz drugih razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U slučaju da se članak 12. stavak 2. Uredbe 2020/1783 primjenjuje a da se pritom ne uzme u obzir pravo države članice primateljice zahtjeva, sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati kako treba tumačiti članke 1. i 7. Povelje i na koji način treba odrediti njihov odnos u okviru provedbe odredbi te uredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, sud koji je uputio zahtjev poziva Sud da utvrdi ima li pravo na poznavanje i priznavanje svojeg podrijetla, za koje smatra da je zajamčeno člankom 7. Povelje, prednost ili može imati prednost u odnosu na pravo preminule osobe da se ne podvrgne genetskom ispitivanju post mortem ako za života nije na to izričito pristala, što je pravo koje, prema njegovu mišljenju, proizlazi iz načela poštovanja ljudskog dostojanstva iz članka 1. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pojašnjava i da je zahtjev za izvođenje dokaza koji je naložio Tribunale di Genova (Sud u Genovi) protivan članku 16‑11. francuskog Građanskog zakonika, u kojem se navode slučajevi u kojima je identifikacija osobe s pomoću njezina genetskog otiska dopuštena. Međutim, ta bi nacionalna odredba mogla biti protivna članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP). Stoga se također postavlja pitanje je li taj članak 16‑11. u skladu s Poveljom, osobito s njezinim člankom 1., kojim se jamči poštovanje ljudskog dostojanstva i, slijedom toga, poštovanje preminulih, kao i s njezinim člankom 7., koji odgovara članku 8. EKLJP‑a, a kojim se svakoj osobi priznaje pravo na poštovanje njezina privatnog života.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima tribunal judiciaire de Chambéry (Prvostupanjski redovni sud u Chambéryju) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-104" title="page-8">
      „1. Omogućuje li se člankom 12. Uredbe [2020/1783] nacionalnom sudu da odbije primijeniti tu uredbu i postupi u skladu sa zahtjevom države podnositeljice zahtjeva jer je postupak naveden u zahtjevu protivan temeljnim načelima nacionalnog prava države primateljice zahtjeva i osobito članku 16‑11. [francuskog Građanskog zakonika]?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-105" title="page-8">
      2. Ako se primjena članka 12. Uredbe [2020/1783] provede ne uzimajući u obzir nacionalno pravo, kako treba tumačiti članak 1. (pravo na dostojanstvo) i članak 7. (pravo na poštovanje privatnog života) [Povelje] i na koji način treba odrediti njihov odnos u svrhu utvrđivanja dovodi li takva primjena Uredbe do povrede [Povelje]?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O prethodnim pitanjima</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim pitanjima, koja valja razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 12. stavak 2. Uredbe 2020/1783, u vezi s člancima 1. i 7. Povelje, tumačiti na način da se njime sudu primatelju zahtjeva omogućuje da odbije izvršiti zahtjev za izvođenje dokaza koji se sastoji od uzimanja genetskog uzorka provedenog nakon ekshumacije tijela navodnog roditelja, koji je na temelju te uredbe podnio sud podnositelj zahtjeva pred kojim se vodi spor o srodstvu, jer se pravilom materijalnog prava države članice suda primatelja zahtjeva zabranjuje izvođenje takvog dokaza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati može li primijeniti pravilo nacionalnog materijalnog prava, odnosno članak 16‑11. francuskog Građanskog zakonika, kojim se zabranjuje ekshumacija tijela radi genetskog ispitivanja post mortem, osim ako je osoba o kojoj je riječ za života na to izričito pristala, kako bi se usprotivio zahtjevu za izvođenje dokaza koji je podnio talijanski sud na temelju članka 1. stavka 1. točke (a) i članka 12. Uredbe 2020/1783.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja utvrditi da članci 1. i 12. Uredbe 2020/1783 u biti odgovaraju člancima 1. i 10. Uredbe br. 1206/2001, koja je Uredbom 2020/1783 stavljena izvan snage i zamijenjena. Stoga je tumačenje koje je Sud dao u pogledu odredbi uredbe stavljene izvan snage i dalje relevantno za razmatranje ovog zahtjeva za prethodnu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, kad je riječ o području primjene Uredbe 2020/1783, valja podsjetiti na to da je ta uredba načelno primjenjiva samo u slučaju kada sud države članice odluči izvoditi dokaze na jedan od načina predviđenih navedenom uredbom, u kojem je slučaju dužan slijediti postupke koji se odnose na te načine (vidjeti u tom smislu presudu od 21. veljače 2013., ProRail, C‑332/11, EU:C:2013:87, t. 42. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkama (a) i (b) Uredbe 2020/1783, ona se primjenjuje u građanskim ili trgovačkim stvarima u kojima sud države članice, u skladu s pravom navedene države članice, podnosi zahtjev kojim od nadležnog suda druge države članice traži da izvede dokaze ili traži da on sâm neposredno izvede dokaze u drugoj državi članici.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da je materijalno područje primjene Uredbe 2020/1783, kako je definirano u njezinu članku 1. stavku 1. i kako je potvrđeno i sustavom te uredbe, ograničeno na dva načina izvođenja dokaza, odnosno, s jedne strane, na to da sud primatelj zahtjeva izvede dokaze u skladu s člancima 12. do 18. navedene uredbe na zahtjev suda podnositelja zahtjeva iz druge države članice i, s druge strane, na to da sud podnositelj zahtjeva neposredno izvede dokaze u drugoj državi članici, čije su pojedinosti utvrđene člankom 19. iste uredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom je slučaju nesporno da je sudu koji je uputio zahtjev podnesen zahtjev za izvođenje dokaza koji je podnio Tribunale di Genova (Sud u Genovi), kao sud podnositelj zahtjeva, putem obrasca A iz Priloga I. Uredbi 2020/1783, koji se odnosi na posredno izvođenje dokaza iz članka 1. stavka 1. točke (a) te uredbe. Takav zahtjev podnosi sud podnositelj zahtjeva, u skladu s člankom 3. stavkom 1. navedene uredbe, „izravno [sudu primatelju zahtjeva], za izvođenja dokaza”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da posredno izvođenje dokaza, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, sud primatelj zahtjeva treba provesti u skladu s detaljnim pravilima predviđenima u člancima 12. do 18. iste uredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu, raspodjela nadležnosti i odgovornosti između svakog od tih dvaju sudova u okviru provedbe tih odredbi, kako je predviđena Uredbom 2020/1783, temelji se na jasnoj razlici između aspekata obuhvaćenih materijalnim pravom primjenjivim na spor i postupovnih pravila kojima se uređuje izvođenje dokaza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, iz samog teksta članka 1. stavka 1. Uredbe 2020/1783 proizlazi da je izvođenje dokaza od strane suda države članice pred kojim se vodi spor u građanskim ili trgovačkim stvarima, koje treba prikupiti u drugoj državi članici, uređeno pravom države članice suda podnositelja zahtjeva. Naime, samo taj sud, koji je upoznat sa svim činjenicama tog spora, može uzimajući u obzir primjenjivo materijalno pravo ocijeniti tražene dokaze.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada se traženi dokaz nalazi na području nadležnosti suda druge države članice, a sud pred kojim se vodi spor u građanskim ili trgovačkim stvarima odluči, u skladu s Uredbom 2020/1783, koristiti se sredstvom posrednog izvođenja dokaza predviđenim tom uredbom, zahtijevajući od nadležnog suda druge države članice da izvede dokaze, postupovna pravila prema kojima će se taj dokaz prikupiti uređena su pravom države članice potonjeg suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da se Uredbom 2020/1783 uspostavlja mehanizam pravosudne suradnje koji je strogo ograničen na postupovne aspekte izvođenja dokaza u sudskim postupcima s prekograničnim učinkom. Cilj te uredbe stoga nije uskladiti pravo u pogledu dokazivanja među različitim državama članicama, nego, kao što to proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 3. i 4., poboljšati učinkovitost i brzinu sudskih postupaka pojednostavnjenjem i racionalizacijom mehanizama suradnje među sudovima tih država u pogledu izvođenja dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima u prekograničnim postupcima. Time se jamči pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i uspostava područja slobode, sigurnosti i pravde koje se temelji na visokoj razini povjerenja koja mora postojati među državama članicama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da je, u skladu sa sustavom koji proizlazi iz Uredbe 2020/1783, sud podnositelj zahtjeva, pred kojim se vodi spor u građanskim ili trgovačkim stvarima s prekograničnim učinkom, jedini ovlašten odlučiti o dokaznom sredstvu koje smatra relevantnim i u tu svrhu odrediti izvođenje dokaza čije izvršenje traži od suda primatelja zahtjeva u drugoj državi članici. Stoga, suprotno onomu što je francuska vlada tvrdila pred Sudom, nije ni na sudu koji je uputio zahtjev ni na Sudu da redefinira predmet takvog izvođenja dokaza, kako ga je sud podnositelj zahtjeva definirao u svojem zahtjevu za izvođenje dokaza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, u slučaju dvojbe o načinu izvođenja dokaza koji je odabrao sud podnositelj zahtjeva ili u slučaju nedostatka informacija, Uredbom 2020/1783 sudu primatelju zahtjeva priznaje se samo mogućnost da, na temelju njezina članka 10., o tome bez odgode obavijesti sud podnositelj zahtjeva tražeći od njega da mu dostavi informacije koje nedostaju, pri čemu potonje treba opisati što je moguće preciznije. Međutim, u ovom slučaju iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da sud koji je uputio zahtjev, kao sud primatelj zahtjeva, nije sudu podnositelju zahtjeva uputio nikakav zahtjev da dopuni svoj zahtjev za izvođenje dokaza o kojem je riječ u glavnom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, člankom 12. stavkom 1. Uredbe 2020/1783 predviđa se da sud primatelj zahtjeva izvršava zahtjev bez odgode, a najkasnije u roku od 90 dana od primitka zahtjeva. U skladu s člankom 12. stavkom 2. te uredbe, sud primatelj zahtjeva izvršava zahtjev u skladu sa svojim nacionalnim pravom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s ustaljenom sudskom praksom, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (presude od 4. svibnja 2010., TNT Express Nederland, C‑533/08, EU:C:2010:243, t. 44.; od 28. listopada 2022., Generalstaatsanwaltschaft München (Izručenje i ne bis in idem), C‑435/22 PPU, EU:C:2022:852, t. 67., kao i od 26. ožujka 2026., Pumpjanski i dr./Vijeće, C‑696/23 P, C‑704/23 P, C‑711/23 P, C‑35/24 P i C‑111/24 P, EU:C:2026:245, t. 99.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o tekstu članka 12. Uredbe 2020/1783, s jedne strane, iz stavka 1. tog članka 12., u kojem se, među ostalim, upotrebljava izraz „bez odgode” i koji treba tumačiti s obzirom na uvodnu izjavu 15. iste uredbe, proizlazi da je zakonodavac Unije namjeravao naložiti sudu primatelju zahtjeva žurno izvođenje dokaza koje se od njega zahtijeva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, člankom 12. stavkom 2. Uredbe 2020/1783 uspostavlja se načelo prema kojem zahtjev za izvođenje dokaza sud primatelj zahtjeva izvršava „u skladu sa svojim nacionalnim pravom” a da se pritom ne pojašnjava doseg tog upućivanja na „nacionalno pravo”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, iz konteksta te odredbe proizlazi da upućivanje na „nacionalno pravo” koje se u njoj nalazi treba shvatiti na način da se odnosi na postupovna pravila utvrđena pravom države članice suda primatelja zahtjeva. Naime, člankom 12. stavkom 3. navedene uredbe uvodi se iznimka od tog načela, pri čemu se predviđa da, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti predviđeni potonjom odredbom, sud podnositelj zahtjeva može od suda primatelja zahtjeva zatražiti da, u svrhu izvršenja zahtjeva za izvođenje dokaza, postupi u skladu s „posebnim postupkom”, kako je predviđen pravom države suda podnositelja zahtjeva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točki 58. svojeg mišljenja, upućivanje na izraz „nacionalno pravo” u članku 12. stavku 2. Uredbe 2020/1783 odnosi se na postupovni propis o izvođenju dokaza. Cilj je članka 12. stavka 3. te uredbe iznimno omogućiti promjenu postupka koji se primjenjuje, zamjenjujući postupovno pravo države članice suda primatelja zahtjeva s onim države članice suda podnositelja zahtjeva, iako je postupak izvođenja dokaza i dalje u nadležnosti suda primatelja zahtjeva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prethodna razmatranja idu u prilog tumačenju članka 12. stavka 2. Uredbe 2020/1783 prema kojem se ta odredba primjenjuje samo na postupovna pravila za izvođenje dokaza, tako da su, načelno, samo ta pravila uređena pravom države članice primateljice zahtjeva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To je tumačenje potkrijepljeno i ciljevima Uredbe 2020/1783, kojom se nastoji, kao što je to već istaknuto u točki 42. ove presude, poboljšati učinkovitost i brzina sudskih postupaka pojednostavnjenjem i racionalizacijom mehanizama suradnje među sudovima država članica u pogledu izvođenja dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima u sudskim postupcima s prekograničnim učinkom. Stoga je cilj te uredbe zajamčiti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i uspostavu područja slobode, sigurnosti i pravde koje se temelji na visokoj razini povjerenja koja mora postojati među državama članicama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na taj cilj, Uredbom 2020/1783 uveden je sustav koji se nalaže državama članicama kako bi uklonile prepreke koje se mogu pojaviti u tom području. Stoga se ta uredba ne može tumačiti na način da ograničava mogućnosti izvođenja dokaza koji se nalaze u drugim državama članicama. Naprotiv, njome se nastoje ojačati te mogućnosti poticanjem suradnje među sudovima u tom području (vidjeti u tom smislu presude od 17. veljače 2011., Weryński, C‑283/09, EU:C:2011:85, t. 62.; od 6. rujna 2012., Lippens i dr., C‑170/11, EU:C:2012:540, t. 29., kao i od 21. veljače 2013., ProRail, C‑332/11, EU:C:2013:87, t. 43. i 44.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, u članku 16. Uredbe 2020/1783, koji je dio konteksta relevantnog za tumačenje članka 12. stavka 2. te uredbe, sveobuhvatno se navode razlozi za odbijanje posrednog izvođenja dokaza. Ta sveobuhvatnost uostalom izričito proizlazi iz uvodne izjave 16. Uredbe 2020/1783, u kojoj se navodi da „[k]ako bi se osigurala učinkovitost ove Uredbe, okolnosti u kojima je moguće odbiti izvršiti zahtjev za izvođenje dokaza trebale bi biti strogo ograničene na iznimne situacije” (vidjeti u tom smislu presudu od 17. veljače 2011., Weryński, C‑283/09, EU:C:2011:85, t. 53.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, iz toga proizlazi da, s obzirom na to da takve razloge za odbijanje posrednog izvođenja dokaza treba smatrati iznimkama, treba ih usko tumačiti (vidjeti u tom smislu presudu od 16. srpnja 2015., Diageo Brands, C‑681/13, EU:C:2015:471, t. 41. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To treba vrijediti tim više jer je cilj mehanizma pravosudne suradnje uspostavljenog Uredbom 2020/1783 u području izvođenja dokaza u prekograničnim sudskim postupcima, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 3. te uredbe, olakšati izvođenje dokaza i istodobno pridonijeti smanjenju kašnjenja i troškova za pojedince i poduzeća. Stoga taj mehanizam pridonosi pravu na djelotvornu sudsku zaštitu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima tumačenje članka 12. stavka 2. Uredbe 2020/1783 koje bi podrazumijevalo dodavanje razloga za odbijanje izvršenja zahtjeva za izvođenje dokaza koji nije predviđen člankom 16. te uredbe moglo bi dovesti u pitanje djelotvornost sustava pravosudne suradnje koji je uspostavljen navedenom uredbom u pogledu izvođenja dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima između sudova država članica, čija je načelna obveza izvršenja takvog zahtjeva za izvođenje dokaza jedan od bitnih elemenata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da sud primatelj zahtjeva kojem je sud podnositelj zahtjeva podnio zahtjev za izvođenje dokaza na temelju članka 1. stavka 1. točke (a) i članka 12. Uredbe 2020/1783 mora, kako bi osigurao učinkovitu suradnju u izvođenju dokaza u građanskim i trgovačkim stvarima, izvesti dokaz u skladu s postupovnim pravom države članice primateljice zahtjeva. U tom pogledu, ovlast suda primatelja zahtjeva da odbije izvođenje takvog dokaza ograničena je samo na razloge za odbijanje navedene u članku 16. te uredbe, pri čemu, među ostalim, razlozi koji se temelje na materijalnom pravu države članice suda primatelja zahtjeva, uključujući razloge koji proizlaze iz temeljnih načela prava države suda primatelja zahtjeva, ne mogu opravdati odbijanje izvođenja dokaza u smislu članka 12. Uredbe 2020/1783.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da je na sudu podnositelju zahtjeva da, s obzirom na materijalno pravo države članice u kojoj se nalazi, ocijeni uvjete pod kojima se može odrediti izvođenje dokaza koji se nalazi u drugoj državi članici. U ovom slučaju te uvjete stoga ne treba ocijeniti sud koji je uputio zahtjev s obzirom na članak 16‑11. francuskog Građanskog zakonika, nego sud podnositelj zahtjeva s obzirom na talijansko materijalno pravo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da se potonjim pravom priznaje pravo osobe da se upozna sa svojim podrijetlom i u okviru sudskog postupka za utvrđivanje srodstva dopušta provođenje genetskog ispitivanja post mortem nakon ekshumacije tijela navodnog roditelja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, budući da primjena Uredbe 2020/1783 predstavlja provedbu prava Unije u smislu članka 51. stavka 1. Povelje, nacionalni sudovi koji daju učinak suradnji na temelju te uredbe moraju poštovati zahtjeve koji proizlaze iz njome propisanih temeljnih prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, kao instrument pravosudne suradnje, Uredbom 2020/1783 konkretizira se u građanskim i trgovačkim stvarima načelo uzajamnog povjerenja među državama članicama, koje u pravu Unije ima temeljno značenje s obzirom na to da omogućuje stvaranje i održavanje prostora bez unutarnjih granica. Naime, to načelo svakoj od tih država nalaže, osobito u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde, da smatra, osim u iznimnim okolnostima, da sve druge države članice poštuju pravo Unije i konkretno temeljna prava priznata tim pravom (mišljenje 2/13 (Pristupanje Europske unije EKLJP‑u) od 18. prosinca 2014., EU:C:2014:2454, t. 191.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, kad provode pravo Unije, države članice mogu, na temelju tog prava, biti obvezne pretpostaviti da druge države članice poštuju temeljna prava, tako da od druge države članice ne samo da ne mogu zahtijevati višu nacionalnu razinu zaštite temeljnih prava od one koju osigurava pravo Unije nego ni, osim u iznimnim slučajevima, provjeriti je li ta druga država članica u konkretnom slučaju doista poštovala temeljna prava koja jamči Unija (mišljenje 2/13 (Pristupanje Unije EKLJP‑u) od 18. prosinca 2014., EU:C:2014:2454, t. 192.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to proizlazi iz točke 43. ove presude, na temelju Uredbe 2020/1783, na sudu podnositelju zahtjeva je da odredi, u skladu s pravom države članice u kojoj se nalazi, dokaz koji treba izvesti u sudskom postupku koji se pred njim vodi. Stoga je također samo na tom sudu podnositelju zahtjeva da provjeri je li njegova odluka kojom se nalaže izvođenje takvog dokaza u skladu s temeljnim pravima koja jamči Unija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, s obzirom na okolnosti glavnog postupka sažete u točki 19. ove presude, očito je da je izvođenje dokaza o kojem je riječ, odnosno ekshumacija tijela navodnog oca, uz uzimanje uzorka DNK radi predmetnog genetskog testiranja, naloženo tek nakon što su se njegova priznata djeca odbila podvrgnuti ispitivanjima potrebnima za vještačenje krvi na temelju kojeg se može utvrditi ima li podnositelj zahtjeva iz glavnog postupka genetska obilježja koja odgovaraju onima drugih stranaka u glavnom postupku i nakon njihova zahtjeva da se provede genetsko ispitivanje na tijelu njihova pokojnog oca na mjestu na kojem se nalaze njegovi posmrtni ostaci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da članak 7. Povelje, koji se odnosi na pravo svake osobe na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja, sadržava barem ista jamstva kao ona predviđena člankom 8. EKLJP‑a, koja na temelju članka 52. stavka 3. Povelje valja uzeti u obzir kao minimalni prag zaštite (vidjeti u tom smislu presudu od 4. listopada 2024., Mirin, C‑4/23, EU:C:2024:845, t. 63. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na članak 8. EKLJP‑a, pravo na identitet smatra se sastavnim dijelom pojma privatnog života, uključujući i pravo osobe na poznavanje i priznavanje svojeg podrijetla. Naime, prema toj sudskoj praksi, interes osoba koje žele utvrditi svoje podrijetlo da dobiju informacije koje su im neophodne za otkrivanje istine o važnom aspektu njihova osobnog identiteta predstavlja vitalan interes, zaštićen EKLJP‑om, čak i ako se taj interes mora odvagivati s pravom trećih na nepovredivost tijela pokojnika, pravom na poštovanje preminulih kao i javnim interesom za zaštitu pravne sigurnosti (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 13. srpnja 2006., Jäggi protiv Švicarske, CE:ECHR:2006:0713JUD005875700, t. 38. i 39.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je kontekstu Europski sud za ljudska prava već istaknuo da zaštita interesa navodnog roditelja ne može sama po sebi biti dovoljan argument kako bi se osobu koja nastoji utvrditi srodstvo lišilo njezinih prava s obzirom na članak 8. EKLJP‑a. Taj je sud, među ostalim, presudio da, s obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, odbijanje genetskog testiranja post mortem koje se temelji na nepostojanju izričitog i prethodnog pristanka navodnog biološkog roditelja predstavlja neopravdanu povredu prava podnositelja zahtjeva na poznavanje svojeg podrijetla (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 6. lipnja 2011., Pascaud protiv Francuske, CE:ECHR:2011:0616JUD001953508, t. 64., 65. i 68.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o pitanjima suda koji je uputio zahtjev u pogledu poštovanja prava na ljudsko dostojanstvo zajamčenog člankom 1. Povelje, iz spisa kojim Sud raspolaže ne proizlazi da prilikom odvagivanja suprotstavljenih interesa u glavnom predmetu Tribunale di Genova (Sud u Genovi) nije pravilno uzeo u obzir to pravo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, dovoljno je utvrditi da se u ovom slučaju na temelju nijedne okolnosti ne može pretpostaviti da je riječ o iznimnom slučaju, u smislu sudske prakse Suda navedene u točkama 62. i 63. ove presude, u kojem bi sud podnositelj zahtjeva imao pravo dovesti u pitanje činjenicu da je izvođenje dokaza o kojem je riječ u glavnom postupku u skladu s temeljnim pravima koja jamči Unija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 12. stavak 2. Uredbe 2020/1783, u vezi s člancima 1. i 7. Povelje, treba tumačiti na način da se njime sudu primatelju zahtjeva ne omogućuje da odbije izvršiti zahtjev za izvođenje dokaza koji se sastoji od uzimanja genetskog uzorka provedenog nakon ekshumacije tijela navodnog roditelja, koji je na temelju te uredbe podnio sud podnositelj zahtjeva pred kojim se vodi spor o srodstvu, jer se pravilom materijalnog prava države članice suda primatelja zahtjeva zabranjuje izvođenje takvog dokaza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-150" title="page-15">
      Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-151" title="page-15">
      Članak 12. stavak 2. Uredbe (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza), u vezi s člancima 1. i 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-152" title="page-15">
      treba tumačiti na način da se:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-153" title="page-15">
      njime sudu primatelju zahtjeva ne omogućuje da odbije izvršiti zahtjev za izvođenje dokaza koji se sastoji od uzimanja genetskog uzorka provedenog nakon ekshumacije tijela navodnog roditelja, koji je na temelju te uredbe podnio sud podnositelj zahtjeva pred kojim se vodi spor o srodstvu, jer se pravilom materijalnog prava države članice suda primatelja zahtjeva zabranjuje izvođenje takvog dokaza.
    </p>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-154" title="page-15">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: francuski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">i</a>
</span>) Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.</p>
</body>
</html>
