—

uzimajući u obzir Nacrt uredbe Komisije o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1881/2006 u pogledu najvećih dopuštenih količina akrilamida u određenoj hrani za dojenčad i malu djecu (D067815/03,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 315/93 od 8. veljače 1993. o utvrđivanju postupaka Zajednice za kontrolu kontaminanata u hrani (1), a posebno njezin članak 2. stavak 3.,

—

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) 2017/2158 оd 20. studenoga 2017. o uspostavi mjera za ublažavanje učinaka i razina referentnih vrijednosti radi smanjenja prisutnosti akrilamida u hrani (2),

—

uzimajući u obzir znanstveno mišljenje o akrilamidu u hrani koje je 30. travnja 2015. donio Odbor za kontaminante u prehrambenom lancu (Odbor CONTAM) Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i koje je objavljeno 4. lipnja 2015. (3),

—

uzimajući u obzir članak 5.a stavak 3. točku (b) Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (4),

—

uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. te stavak 4. točku (c) Poslovnika,

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.

budući da je akrilamid kemijski spoj prisutan u hrani koji nastaje od prirodno prisutnih tvari (slobodnog asparagina i šećera) tijekom termičke obrade na visokim temperaturama kao što su prženje i pečenje;

B.

budući da su potrošači izloženi akrilamidu kroz konzumaciju industrijski proizvedene hrane, kao što su čips, kruh, keksi i kava, ali kroz hranu pripremljenu kod kuće, kao što je primjerice preprženi kruh ili prženi krumpirići;

C.

budući da su dojenčad, mališani i ostala djeca zbog svoje niže tjelesne težine najizloženija dobna skupina, što ih čini posebno ranjivima; budući da je poznato da djeca imaju brži metabolizam zbog većeg omjera težine jetre i tijela, zbog čega postoji veća vjerojatnost da će se u njihovom organizmu brže stvoriti glicidamid (metabolit akrilamida koji nastaje biotransformacijom), čime se povećava mogućnost toksičnosti akrilamida za djecu (5);

D.

budući da je prema usklađenom razvrstavanju i označivanju (CLP00), koje je odobrila Unija, akrilamid otrovan ako se proguta, može uzrokovati genetska oštećenja i rak, a pri dugotrajnom i ponovljenom izlaganju uzrokuje oštećenje organa, štetan je u dodiru s kožom, uzrokuje tešku nadražljivost oka, štetan je ako se udiše, štetno djeluje na plodnost, uzrokuje nadraživanje kože i može izazvati alergijsku reakciju kože; budući da, osim toga, prema razvrstavanju koje su poduzeća dostavila Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) za registracije u skladu s Uredbom REACH proizlazi da ta tvar može štetno djelovati na plodnost ili na nerođeno dijete (6);

E.

budući da je, osim toga, primijećena degeneracija perifernih živaca i nervnih terminala u nekim područjima mozga povezanih s pamćenjem, učenjem i kognitivnim funkcijama (7);

F.

budući da su u znanstvenom mišljenju Odbora CONTAM od 30. travnja 2015. o akrilamidu u hrani (8), na temelju svih dostupnih podataka utvrđene četiri moguće kritične krajnje točke za toksičnost akrilamida, tj. neurotoksičnost, posljedice na muško reproduktivno zdravlje, razvojna toksičnost i karcinogenost; budući da je Odbor CONTAM također napomenuo da je akrilamid mutagen za zametne stanice i da trenutačno ne postoje utvrđeni postupci za procjenu rizika koristeći tu krajnju točku; budući da je Odbor CONTAM konkretnije potvrdio zaključke prethodnih ocjena prema kojima prisutnost akrilamida u hrani može povećati rizik od raka kod potrošača svih dobnih skupina;

G.

budući da je toksičnost akrilamida već prepoznata 2002. u zajedničkom izvješću FAO-a/SZO-a (9); budući da je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) (10) akrilamid klasificirala kao tvar koja može uzrokovati rak kod ljudi, Američki nacionalni program za toksikologiju (NTP) (11) klasificirao ga je kao tvar za koju je razumno očekivati da uzrokuje rak kod ljudi, dok ga je američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) (12) klasificirala kao tvar koja vjerojatno uzrokuje rak kod ljudi;

H.

budući da se endokrino disruptivna svojstva akrilamida razmatraju u nekoliko znanstvenih studija (13) i potrebno ih je hitno ispitati;

I.

budući da se u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije načelo predostrožnosti navodi kao jedno od temeljnih načela Unije;

J.

budući da se člankom 168. stavkom 1. UFEU-a određuje da se pri utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije mora osigurati visok stupanj zaštite zdravlja ljudi;

K.

budući da je člankom 2. stavcima 1. i 2. Uredbe (EEZ) br. 315/93 predviđeno da se hrana koja sadržava kontaminante u neprihvatljivim količinama prema mjerilima javnog zdravlja, a posebno u toksičnoj količini, ne smije stavljati na tržište te da se razine kontaminanata moraju držati na onoliko niskim razinama koje je razumno moguće postići uz pridržavanje dobre prakse u svim fazama;

L.

budući da se Uredbom (EU) 2017/2158 od subjekata u poslovanju s hranom zahtijeva da primjenjuju mjere za ublažavanje učinaka i provode određene aktivnosti za smanjenje razina akrilamida u određenoj hrani kako bi se osiguralo da razine akrilamida u njihovim proizvodima ostanu ispod „referentnih razina”, koje se upotrebljavaju za provjeru učinkovitosti mjera za ublažavanje učinaka putem uzorkovanja i analize;

M.

budući da se razine referentnih vrijednosti utvrđene u Uredbi (EU) 2017/2158 primjenjuju od travnja 2018., a Komisija ih preispituje svake tri godine, prvi put u roku od tri godine nakon početka primjene te uredbe, s ciljem određivanja nižih razina (14);

N.

budući da nedostaju razine referentnih vrijednosti za nekoliko kategorija proizvoda, kao što su čips, kroketi ili rižini krekeri, od kojih je za neke dokazano da sadrže visoke razine akrilamida; budući da se u Preporuci Komisije (EU) 2019/1888 (15) nalazi nedovršen popis kategorija hrane koje bi trebalo redovito pratiti u pogledu prisutnosti akrilamida;

O.

budući da, u skladu s člankom 2. stavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 315/93, Komisija može, po potrebi, utvrditi najveće dopuštene količine određenih kontaminanata kako bi zaštitila javno zdravlje; budući da još nisu utvrđene najveće dopuštene količine akrilamida u hrani; budući da se u uvodnoj izjavi 15. Uredbe (EU) 2017/2158 navodi da bi, uz mjere ublažavanja, trebalo razmotriti utvrđivanje najvećih dopuštenih količina akrilamida u određenoj hrani;

P.

budući da se u Nacrtu uredbe Komisije priznaje važnost što je moguće nižih razina akrilamida u hrani;

Q.

budući da se u Nacrtu uredbe Komisije predlaže utvrđivanje najvećih dopuštenih količina samo za dvije vrlo specifične kategorije hrane, to jest za „kekse i dvopeke za dojenčad i malu djecu” (150 μg/kg, što odgovara trenutačnoj razini referentne vrijednosti) i za „hranu za dojenčad, prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu osim keksa i dvopeka” (50 μg/kg, što je čak 10 μg/kg više od trenutačne razine referentne vrijednosti od 40 μg/kg);

R.

budući da podaci o prisutnosti na kojima je Komisija temeljila svoj Nacrt uredbe potječu iz razdoblja od 2015. do 2018.; budući da je, ako se želi da Uredba (EU) 2017/2158 utječe na razine akrilamida u hrani, razumno očekivati da su proizvođači hrane do sada trebali postići barem referentnu vrijednost utvrđenu prije tri godine;

S.

budući da je istraživanje koje je u jesen 2018. provelo deset udruga potrošača diljem Europe (16) pokazalo da djeca mlađa od tri godine često konzumiraju niz proizvoda koji nisu obuhvaćeni dvjema kategorijama reguliranima u Nacrtu uredbe Komisije, kao što su keksi i vafli; a marketing nekih od tih proizvoda očito je usmjeren na djecu (npr. dizajn ambalaže s likovima iz crtanih filmova koje djeca vole); budući da se slično može pretpostaviti i za proizvode kao što su krekeri ili žitarice za doručak;

T.

budući da se razina referentne vrijednosti za „kekse i vafle” (350 μg/kg) i referentna razina za „kekse i dvopeke za dojenčad i malu djecu” (150 μg/kg) znatno razlikuju, pri čemu roditelji nisu svjesni razlike u pogledu traženog maksimalnog sadržaja akrilamida;

U.

budući da je utvrđeno da je trećina ispitanih proizvoda iz kategorije „keksi i vafli”bila na razini referentne vrijednosti ili viša od nje, a gotovo dvije trećine keksa i vafla za koje je utvrđeno da ih često konzumiraju djeca mlađa od tri godine ne bi bilo u skladu s referentnom vrijednosti koja je određena za kategoriju „keksi i dvopeki za dojenčad i malu djecu”;

V.

budući da je neosporno da se pojava akrilamida u hrani može smanjiti primjenom odgovarajućih mjera ublažavanja (17); budući da se u svim kategorijama hrane pokazalo da je moguće proizvesti proizvode s niskim udjelom akrilamida (18);

W.

budući da, u kontekstu Nacrta uredbe Komisije, podaci na temelju istraživanja provedenih među potrošačima (19) iz 2018. i podaci o prisutnosti iz baze podataka EFSA-e iz razdoblja od 2015. do 2018. pokazuju da je vrlo velika većina proizvođača u obje kategorije hrane lako postigla niže razine od predloženih 150 μg/kg i 50 μg/kg; budući da se može pretpostaviti da gotovo svi proizvodi danas mogu doseći te razine; budući da stoga potrebno uvesti strože razine, kako bi se potaknulo daljnje smanjenje ih vrijednosti;

X.

budući da se utvrđivanjem maksimalnih razina jasno olakšava provedba pravila u pogledu akrilamida u državama članicama; budući da se maksimalne razine ipak moraju utvrditi u skladu s načelom ALARA („najniža razina koja je razumno ostvariva”) kako je utvrđeno u članku 2. Uredbe (EEZ) br. 315/93;

Y.

budući da je, zaključno, većina proizvoda na tržištu već dosegnula razine predložene u Nacrtu uredbe Komisije, a dokazano je da se niže razine mogu ostvariti bez velikih napora;

Z.

budući da bi dodatna istraživanja mogla pomoći u razumijevanju zašto postoje velike razlike u razinama akrilamida u različitim kategorijama hrane te u utvrđivanju strategija za smanjenje stvaranja akrilamida;

AA.

budući da je ključno praćenje učinkovitosti pravila u pogledu akrilamida; budući da to podrazumijeva da države članice provode učinkovite i dovoljno učestale kontrole i prikupljaju podatke o prisutnosti akrilamida;

AB.

budući da se kampanjama za informiranje javnosti može pridonijeti podizanju razine osviještenosti potrošača o proizvodima s potencijalno većim sadržajem akrilamida i obavijestiti ih o tome kako ograničiti izloženost toj tvari pri kuhanju;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.