<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2025-12-202512C111202404850-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0485-24-202506311-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="23/07/2025 09:36:25" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="Ioqlb3GNTNK9DVi/Unjho2/9eBVAZDqUftjZNo+AiXLTX9DzJNb5ahFxfx/FdkUKP2zKO6ldKxgxQq+cjAiJlsxyizQ0+cyqRlp/dcDaoEBw8SYsdU7l2Y6Cg9TcqR17Uu1Y5mo5FunlK3CKi6vgbrTYmxXRof+O/CEAwvvzWMA=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="marinmn" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="38fe50af-4e38-4895-b233-46587eba2fd8" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0485" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2024" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="marinmn" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 27-06-25 10:53:08" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2025-07-11T12:30:03Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="cd130f2661aa4531aa89f8a0e8d79b4b" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0485" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId25" style="first"/>
      <div id="rId21" style="even">Mišljenje R. Norkusa – Predmet C‑485/24</div>
      <div id="rId22" style="default">Locatrans</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      RIMVYDASA NORKUSA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 3. srpnja 2025. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Predmet C‑485/24
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      Locatrans Sarl
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      ES
    </p>
    <p class="C39Centreespacement" id="para-8" title="page-1">
      (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation – chambre sociale (Kasacijski sud – odjel za radne i socijalne sporove, Francuska))
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-9" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Konvencija o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rimska konvencija) – Članak 6. – Ugovor o radu – Odabir ugovornih strana – Prisilne odredbe prava koje se primjenjuje u nedostatku njegova odabira – Poveznice – Radnik koji svoj posao obavlja u nekoliko država ugovornica – Uobičajeno mjesto rada – Promjena uobičajenog mjesta rada tijekom izvršavanja ugovora – Ocjena koja se temelji na cjelokupnom trajanju ugovora ili posljednjem razdoblju obavljanja aktivnosti”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-2">
      
        <br/>
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">I.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvod</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir ovog zahtjeva za prethodnu odluku čini Konvencija o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>). Konkretnije, pitanje koje je postavio Cour de cassation (Kasacijski sud, Francuska) u biti se odnosi na tumačenje članaka 3. i 6. te konvencije. Člankom 3. utvrđuje se načelo autonomije volje stranaka pri odabiru prava koje se primjenjuje na ugovorne obveze. U skladu s tim načelom, koje je zajedničko državama članicama, na ugovor se primjenjuje pravo koje odaberu ugovorne strane. Člankom 6., čije je tumačenje okosnica tog pitanja, uspostavlja se mehanizam koji omogućuje određivanje prava koje se primjenjuje na ugovor o radu u nedostatku odabira, u skladu s člankom 3. navedene konvencije i odstupanjem od odredaba članka 4. iste konvencije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za prethodnu odluku upućen je u okviru spora između prijevoznog poduzeća i u njemu zaposlenog vozača, u vezi s različitim zahtjevima za naknadu štete koje je potonji podnio protiv svojeg bivšeg poslodavca nakon raskida njegova ugovora o radu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pravnom i činjeničnom okviru, pitanjem suda koji je uputio zahtjev traži se od Suda da protumači pojam „država u kojoj radnik obično obavlja svoj posao sukladno ugovoru” u smislu članka 6. stavka 2. točke (a) Rimske konvencije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, Sud će imati priliku pojasniti razmatranja koja je iznio u presudi Koelzsch (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>), u činjeničnom okviru sličnom onomu iz te presude, ali koji otvara novo pitanje. To se pitanje odnosi na razdoblje rada koje sud koji je uputio zahtjev mora uzeti u obzir kako bi se odredilo pravo koje se primjenjuje na temelju te odredbe u slučaju kad je radnik svoju aktivnost kod poslodavca obavljao u dvjema različitim fazama: najprije u nekoliko država, a zatim u razdoblju koje je prethodilo prestanku radnog odnosa, trajno u jednoj državi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">II.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim članaka 1., 3. i 6. Rimske konvencije (koji je postao članak 8. Uredbe (EZ) br. 593/2008) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>), u ovom je predmetu osobito važan članak 5. prvi stavak točka 1. Briselske konvencije o [sudskoj] nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>) (koji je postao članak 19. Uredbe (EZ) br. 44/2001) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">III.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak, prethodno pitanje i postupak pred Sudom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ugovorom o radu sklopljenim 15. listopada 2002. osoba ES zaposlila se kao vozač u Locatransu Sàrl, prijevozničkom poduzeću sa sjedištem u Bettemburgu (Luksemburg). Ugovor o radu predviđao je mjesečno radno vrijeme u trajanju od 166 sati. U tom je ugovoru bilo navedeno da je mjerodavno luksemburško pravo i da se prijevoz uglavnom obavlja u Njemačkoj, Beneluxu, Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Austriji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Locatrans je dopisom od 14. siječnja 2014. obavijestio zaposlenika o svojoj odluci da od 16. srpnja 2014. smanji broj njegovih tjednih radnih sati na 35 sati, odnosno na 151,55 sati mjesečno, čemu se potonji usprotivio.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom od 31. ožujka 2014. Locatrans je zaposlenika obavijestio da je nakon analize njegove aktivnosti u posljednjih 18 mjeseci utvrdio da znatan dio svoje aktivnosti kao zaposlene osobe, odnosno više od 50 %, obavlja u Francuskoj i da ga je obvezan prijaviti u francuski sustav socijalne sigurnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Locatrans je dopisom od 17. travnja 2014. potvrdio ponudu za zapošljavanje zaposlenika u jednom francuskom poduzeću te mu je priopćio da od 16. srpnja 2014. više neće biti član osoblja poduzeća jer je odbio skraćenje svojeg radnog vremena.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osporavajući raskid svojeg ugovora o radu, zaposlenik je 8. siječnja 2015. conseilu de prud’hommes de Dijon (Radni sud u Dijonu, Francuska) podnio nekoliko zahtjeva za naknadu štete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presudom od 4. travnja 2017. conseil de prud’hommes de Dijon (Radni sud u Dijonu) odbio je zaposlenikove zahtjeve utvrdivši da se na izvršenje i raskid njegova ugovora o radu primjenjuje luksemburško pravo, da je njegov otkaz jasan i nedvosmislen i da ga ne treba prekvalificirati u neopravdani raskid ugovora o radu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlučujući o zaposlenikovoj žalbi, Cour d’appel de Dijon (Žalbeni sud u Dijonu, Francuska) ukinuo je presudom od 2. svibnja 2019. presudu od 4. travnja 2017. U tom je pogledu taj sud istaknuo da su, u skladu s predmetnim ugovorom o radu, stranke odlučile da se na njihov radni odnos primjenjuje luksemburško pravo. Međutim, Locatrans je u svojem dopisu od 31. ožujka 2014. potvrdio da je zaposlenik većinu svojeg posla obavljao u Francuskoj te je zaposlenik podnio dokaz o toj okolnosti. S obzirom na članak 6. Rimske konvencije, činjenica da su stranke odabrale luksemburško pravo nije mogla dovesti do toga da se zaposleniku uskrati zaštita koja mu je osigurana prisilnim odredbama francuskog prava, kao što su odredbe o izmjeni i raskidu ugovora o radu. Slijedom toga, s obzirom na to da je navedeni sud prekvalificirao raskid ugovora o radu u otkaz i utvrdio da se otkaz nije temeljio na stvarnom i ozbiljnom razlogu, naložio je Locatransu da zaposleniku isplati određene iznose na ime naknade štete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Locatrans je protiv te presude podnio žalbu u kasacijskom postupku Cour de cassationu – chambre sociale (Kasacijski sud, odjel za radne i socijalne sporove), sudu koji je uputio zahtjev.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj je sud u biti podsjetio na kolizijsko pravilo iz članka 6. stavaka 1. i 2. Rimske konvencije. U tom pogledu on primjećuje da je Sud, osobito u presudi Koelzsch (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>), pojasnio kriterije tumačenja pojma „mjesto u kojem radnik obično obavlja svoj posao” u smislu te odredbe, u slučaju kad radnik izvršava svoju aktivnost u više od jedne države ugovornice. U potonjoj se presudi Sud također oslonio na svoju sudsku praksu koja se odnosi na članak 5. točku 1. Briselske konvencije, što pokazuje njegovu namjeru da nedvosmisleno protumači poveznice u području sukoba sudske nadležnosti i sukoba zakona. Što se tiče potonje odredbe, sud koji je uputio zahtjev također je podsjetio na relevantnost presude Weber (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev navodi da – iako bi pojašnjenja koja je Sud Europske unije pružio u presudi Koelzsch (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>) u pogledu tumačenja pojma „mjesto u kojem zaposlenik obično obavlja svoj posao”, uz primjenu načela favor laboratoris, mogla dovesti do prihvaćanja poveznice posljednjeg mjesta u kojem zaposlenik obično obavlja svoj posao – u presudi Weber (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>) Sud ipak izričito upućuje na uzimanje u obzir „cjelokupnog trajanja radnog odnosa”, pri čemu ne preuzima poveznicu posljednjeg mjesta u kojem zaposlenik obično obavlja svoj posao, kako je navedeno u točki 54. te presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na tu sudsku praksu, sud koji je uputio zahtjev pita se treba li, kako bi se utvrdilo pravo koje bi se primjenjivalo u slučaju da ga stranke nisu odabrale, u ovom slučaju uzeti u obzir cjelokupno trajanje radnog odnosa radi određivanja mjesta u kojem je dotična osoba obično obavljala svoj posao, u smislu članka 6. stavka 2. točke (a) Rimske konvencije, ili treba uzeti u obzir posljednje razdoblje rada. Smatra da, iako je kriterij posljednjeg mjesta u kojem zaposlenik obično obavlja svoj posao relevantan za određivanje nadležnog suda jer zaposleniku omogućuje pokretanje postupka uz niže troškove, i dalje postoji sumnja u mogućnost primjene te poveznice radi određivanja mjerodavnog prava u slučaju da ga stranke nisu odabrale, jer bi takav pristup mogao dovesti do toga da se na jedan te isti ugovor o radu uzastopno primjenjuju različita prisilna prava, ovisno o promjenama do kojih dolazi u pogledu mjesta rada.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Cour de cassation, chambre sociale (Kasacijski sud, odjel za radne i socijalne sporove) odlukom od 10. srpnja 2024., koju je Sud zaprimio istog dana, odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-6">
      „Treba li članke 3. i 6. [Rimske konvencije] tumačiti na način da, u slučaju da zaposlenik obavlja u korist poslodavca iste djelatnosti u više od jedne države ugovornice, prilikom određivanja prava koje bi se primjenjivalo u nedostatku izbora stranaka, valja uzeti u obzir cjelokupno trajanje radnog odnosa kako bi se odredilo mjesto u kojem je zainteresirana osoba obično obavljala svoj posao ili pak treba uzeti u obzir posljednje razdoblje rada ako radnik, nakon što je tijekom određenog razdoblja obavljao svoj posao na određenom mjestu, svoje daljnje djelatnosti trajno obavlja na nekom drugom mjestu koje je, prema jasnoj želji stranaka, namijenjeno da postane novo uobičajeno mjesto rada?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stranke u glavnom postupku, francuska i češka vlada kao i Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja. Rasprava nije održana.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">IV.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O prethodnom pitanju</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim jedinim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 3. i 6. Rimske konvencije tumačiti na način da – u slučaju kada je, s jedne strane, zaposlenik u početku obavljao svoje djelatnosti u korist poslodavca u više država, zatim je tijekom razdoblja koje je prethodilo prestanku radnog odnosa trajno obavljao svoje djelatnosti u samo jednoj državi, pri čemu je potonja, u skladu s jasnom namjerom stranaka, trebala činiti novo uobičajeno mjesto rada, i kada, s druge strane, taj zaposlenik osporava raskid ugovora – kako bi se utvrdilo mjesto u kojem je navedeni zaposlenik obično obavljao svoj posao i, slijedom toga, utvrdilo pravo koje se primjenjuje ako ga stranke nisu odabrale, valja uputiti na cjelokupno trajanje radnog odnosa ili na posljednje razdoblje rada.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj sud u biti želi znati koja se od tih dviju poveznica primjenjuje na raskid predmetnog ugovora o radu s obzirom na to da se u vezi s tim raskidom pojavljuje sukob mjerodavnih prava (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>). Naime, iz odluke o upućivanju zahtjeva proizlazi da bi, u slučaju prve navedene poveznice, uzimanje u obzir cjelokupnog trajanja radnog odnosa rezultiralo time da bi se osnovanost zahtjeva koje je formulirao ES ispitala na temelju luksemburškog prava i da bi te zahtjeve stoga trebalo odbiti. Suprotno tomu, u slučaju druge predviđene poveznice, kad bi se uzelo u obzir samo posljednje razdoblje rada, tada bi se u području izmjene i raskida ugovora o radu primjenjivalo francusko pravo, koje bi bilo povoljnije za osobu ES.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu navedeni sud smatra da postoji razumna sumnja o tome može li se poveznica posljednjeg mjesta u kojem zaposlenik obično obavlja svoj posao, koja je relevantna za određivanje nadležnog suda, primijeniti i na određivanje prava koje se primjenjuje na ugovor o radu u nedostatku njegova odabira, s obzirom na to da bi takav pristup osobito mogao dovesti do toga da se na isti ugovor o radu uzastopno primjenjuju različita prisilna prava, ovisno o promjenama u vezi s mjestom obavljanja posla.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stranke u glavnom postupku i zainteresirane osobe ne slažu se oko tumačenja članka 6. stavka 2. točke (a) Rimske konvencije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Locatrans i češka vlada osobito ističu, pozivajući se na presudu Weber, da u slučaju kad zaposlenik u korist svojeg poslodavca obavlja istu djelatnost u više od jedne države, valja uzeti u obzir, kako bi se utvrdilo mjesto u kojem je zainteresirana osoba obično obavljala svoj posao i, slijedom toga, mjerodavno pravo, u slučaju da ga stranke nisu odabrale, cjelokupno trajanje radnog odnosa. Francuska vlada pak smatra da bi se ipak moglo uzeti u obzir posljednje razdoblje rada kako bi se, s obzirom na sve relevantne okolnosti, utvrdilo postojanje veće povezanosti s drugom državom. Nasuprot tomu, ES kao prvo smatra da tijekom svojeg radnog odnosa, unatoč formulaciji prethodnog pitanja, nije promijenio mjesto rada (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>). Stoga se njegova situacija jasno razlikuje od one u povodu koje je donesena presuda Weber, u kojoj je radnik obavljao svoje aktivnosti uzastopno u dvama različitim mjestima rada. U svakom slučaju, čak i ako bi se presudu Weber smatralo relevantnom za ovaj predmet, valja se pozvati na posljednje razdoblje rada. Komisija pak ističe da u predmetu poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, u kojem se spor odnosi na raskid ugovora i u kojem su činjenice relevantne za odluku nastale pri njegovu kraju, valja uzeti u obzir posljednje razdoblje rada.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na dvojbe suda koji je uputio zahtjev i s obzirom na argumente koje su iznijele stranke u glavnom postupku i zainteresirane osobe, iznijet ću, na prvom mjestu, neka opća razmatranja o cilju i općoj strukturi Rimske konvencije i kolizijskom pravilu predviđenom u njezinu članku 6. (dio A). Na drugom mjestu, razmotrit ću pojam „država u kojoj zaposlenik obično obavlja svoj posao sukladno ugovoru” u smislu članka 6. stavka 2. točke (a) te konvencije, i to s obzirom na relevantnu sudsku praksu, kako bih na temelju toga donio zaključak u ovom predmetu (dio B).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodne napomene o cilju i općoj strukturi Rimske konvencije i kolizijskog pravila iz njezina članka 6.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na prvom mjestu valja podsjetiti, kao što je to Sud već istaknuo (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>), da iz preambule Rimske konvencije proizlazi da je ona sklopljena kako bi se u području međunarodnog privatnog prava nastavio rad na ujednačavanju prava uvedenog donošenjem Briselske konvencije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz te preambule također proizlazi da je cilj te konvencije uspostava jedinstvenih pravila o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, bez obzira na to gdje se presuda mora donijeti. Naime, kao što također proizlazi iz izvješća koje se odnosi na navedenu konvenciju, ona je nastala kako bi se uklonile nepovoljnosti koje proizlaze iz različitosti kolizijskih pravila u području ugovora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, na drugom mjestu, konteksta u kojem se nalazi kolizijsko pravilo iz članka 6. Rimske konvencije, valja istaknuti opće kriterije za određivanje mjerodavnog prava utvrđene tom konvencijom. U tom pogledu jedinstvena pravila utvrđena u glavi II. navedene konvencije utvrđuju načelo prema kojem se prednost daje volji stranaka, kojima je u članku 3. te konvencije priznata sloboda odabira mjerodavnog prava. U nedostatku takvog odabira, članak 4. Rimske konvencije predviđa poveznice na temelju kojih sud mora utvrditi to pravo (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>). Te se poveznice primjenjuju na svaku vrstu ugovora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je poznato, za određene vrste ugovora predviđena su i posebna pravila. Konkretno, članak 6. Rimske konvencije uspostavlja kolizijsko pravilo koje se primjenjuje na pojedinačne ugovore o radu. To posebno kolizijsko pravilo (kao i ono predviđeno u članku 8. Uredbe Rim I) sadržava dvije opće odredbe (stavak 1. i stavak 2. točka (a)), supsidijarnu odredbu (stavak 2. točka (b)) i klauzulu o izuzeću (stavak 2. posljednja rečenica) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>). Autori te konvencije smatraju da je takvo posebno kolizijsko pravilo namijenjeno uvođenju primjerenijeg propisa u područjima u kojima interesi država o kojima je riječ nisu isti, i pri tome osiguranju adekvatnije zaštite stranci koja se sa socioekonomskog stajališta smatra slabijom u ugovornom odnosu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju tih općih razmatranja, članak 6. stavak 1. navedene konvencije utvrđuje da „neovisno o odredbama članka 3., u slučaju ugovora o radu, izbor prava stranaka radniku ne uskraćuje zaštitu koju mu daju prisilne norme prava koje bi se primjenjivalo na temelju stavka 2. [tog članka] u slučaju neizbora prava” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>). U slučaju nedostatka takvog odabira, stavak 2. tog članka 6. navodi dvije poveznice, odnosno, prije svega, „pravo države u kojoj radnik obično obavlja svoj posao sukladno ugovoru” (t. (a)), koje je dakle objektivno primjenjivo pravo, ili, podredno, „ako radnik obično ne obavlja svoj posao u samo jednoj državi, pravo one države u kojoj se nalazi mjesto poslovanja preko kojeg je zaposlen” (t. (b)) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>). U posljednjoj rečenici tog stavka 2. nalazi se klauzula o izuzeću, prema kojoj te dvije poveznice nisu primjenjive ako „iz okolnosti u cjelini proizlazi da je ugovor o radu više povezan s drugom državom, u kojem slučaju se na ugovor primjenjuje pravo te države”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom okviru (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>), i vodeći računa o potrebi za koordinacijom različitih odredbi međunarodnog privatnog prava Unije, razmotrit ću tumačenje pojma „država u kojoj radnik obično obavlja svoj posao sukladno ugovoru” u smislu članka 6. stavka 2. točke (a) Rimske konvencije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O pojmu „država u kojoj radnik obično obavlja svoj posao sukladno ugovoru” u smislu članka 6. stavka 2. točke (a) Rimske konvencije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Relevantna sudska praksa te doslovno, kontekstualno i teleološko tumačenje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 6. stavak 2. točka (a) Rimske konvencije predviđa da se, neovisno o odredbama članka 4. i u nedostatku odabira prava u skladu s člankom 3., na ugovor o radu primjenjuje „pravo države u kojoj radnik obično obavlja svoj posao sukladno ugovoru, čak i ako je privremeno upućen u drugu državu”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz tumačenja te odredbe proizlazi da za definiranje autonomnog pojma „pravo države u kojoj zaposlenik obično obavlja svoj posao sukladno ugovoru” doslovno tumačenje nije dovoljno. Sud je u presudi Koelzsch (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>) prvi put razmatrao taj pojam u smislu članka 6. stavka 2. točke (a) Rimske konvencije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presuda Koelzsch: definicija pojma</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Cilj osiguranja odgovarajuće zaštite radnika i potreba za širokim tumačenjem poveznice</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U presudi Koelzsch Sud je primijenio široko tumačenje kako bi utvrdio definiciju autonomnog pojma „pravo države u kojoj zaposlenik obično obavlja svoj posao sukladno ugovoru”. Kako bi došao do takvog tumačenja, on je najprije naveo da takvo tumačenje ne smije zanemariti ono koje se odnosi na kriterije predviđene člankom 5. točkom 1. Briselske konvencije kad se njima uspostavljaju pravila za utvrđivanje sudske nadležnosti u istim područjima i ako su u njima sadržani slični pojmovi (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>). Oslonivši se na vlastitu praksu tumačenja te odredbe (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>), Sud je podsjetio na to da ako radnik obavlja svoju poslovnu aktivnost u više od jedne države, valja voditi računa o tome da se osigura odgovarajuća zaštita radnika kao slabije ugovorne strane (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, Sud je istaknuo da u području ugovora o radu Briselska konvencija i Rimska konvencija imaju isti cilj, a to je odgovarajuća zaštita radnika. Sud je stoga u svjetlu tog cilja presudio da članak 6. Rimske konvencije treba tumačiti na način da se njime jamči primjenjivost prava države u kojoj radnik obavlja svoju poslovnu djelatnost, a ne prava države u kojoj poslodavac ima sjedište (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>). Uzimajući u obzir tu istovjetnost ciljeva dviju konvencija, Sud je potvrdio da je sudska praksa kojom se tumači članak 5. točka 1. Briselske konvencije i dalje relevantna za analizu članka 6. stavka 2. točke (a) Rimske konvencije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Sud je utvrdio da kad se posao obavlja u više od jedne države članice, poveznicu države uobičajenog obavljanja posla treba široko tumačiti i shvatiti na način da se odnosi na mjesto u kojem ili iz kojeg radnik stvarno obavlja svoju poslovnu aktivnost te, u nedostatku poslovnog središta, mjesto u kojem radnik izvršava većinu svojih aktivnosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>). Posljedično, kako bi se utvrdilo obavlja li radnik uobičajeno svoj posao u jednoj od predmetnih država, valja široko tumačiti poveznicu iz članka 6. stavka 2. točke (a) Rimske konvencije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-32" href="#t-32">32</a>
</span>). U tu je svrhu Sud uzeo u obzir prirodu posla u sektoru međunarodnog prijevoza te je utvrdio da treba voditi računa o svim elementima koji obilježavaju radnikovu djelatnost (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-33" href="#t-33">33</a>
</span>). Sud je u tim uvjetima presudio da članak 6. stavak 2. točku (a) Rimske konvencije treba tumačiti na način da je, u slučaju da radnik obavlja svoju djelatnost u više od jedne države ugovornice, država u kojoj radnik obično obavlja svoj posao na temelju ugovora u smislu te odredbe ona u kojoj ili iz koje, uzimajući u obzir sve elemente koji obilježavaju navedenu djelatnost, radnik ispunjava većinu svojih obveza prema poslodavcu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-34" href="#t-34">34</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Načelno pravilo i metoda ocjene indicija koja omogućuje njegovu konkretizaciju: kvalitativni kriterij</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz te sudske prakse proizlazi da se Sud, kako bi ocijenio je li zaposlenik uobičajeno obavljao svoj posao u jednoj od država ugovornica i kako bi utvrdio u kojoj, u točki 50. presude Koelzsch pobrinuo utvrditi načelno pravilo koje se temelji na uzimanju u obzir različitih činjeničnih kriterija. Prema tom pravilu, „država u kojoj radnik obično obavlja svoj posao sukladno ugovoru” je ona u kojoj ili iz koje, uzimajući u obzir sve elemente koji obilježavaju navedenu djelatnost, radnik ispunjava većinu svojih obveza prema svojem poslodavcu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-35" href="#t-35">35</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi nacionalnom sudu pružio smjernice u primjeni navedenog pravila, Sud je naveo, uzimajući u obzir posebnosti radnih odnosa u sektoru prijevoza, više indicija koje se mogu uzeti u obzir prilikom primjene članka 6. stavka 2. točke (a) Rimske konvencije. Nacionalni sud treba osobito utvrditi u kojoj se državi nalazi mjesto iz kojeg radnik izvršava svoje zadaće prijevoza, prima upute o svojim zadaćama i organizira svoj posao, kao i mjesto u kojem se nalaze sredstva za rad. Također treba provjeriti koja su mjesta u kojima se većinom obavlja prijevoz, mjesta iskrcaja robe, kao i mjesto u koje se radnik vraća nakon izvršenja svojih zadaća (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-36" href="#t-36">36</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, ta „metoda ocjene indicija” važan je element za razumijevanje dosega pojma kao što je „mjesto u kojem ili iz kojeg radnik obično obavlja posao” prilikom njegove primjene u konkretnom slučaju. Prema mišljenju Suda, navedena metoda omogućuje ne samo da se bolje odrazi stvarnost pravnih odnosa jer se njome moraju uzeti u obzir svi elementi koji obilježavaju djelatnost radnika, nego i da se spriječi instrumentalizacija tog pojma ili njegov doprinos provedbi strategija zaobilaženja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-37" href="#t-37">37</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, valja navesti da se Sud, kako bi utvrdio navedeno načelno pravilo (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-38" href="#t-38">38</a>
</span>), oslonio na svoju praksu u vezi s člankom 5. točkom 1. Briselske konvencije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-39" href="#t-39">39</a>
</span>). Naime, ne treba zaboraviti da se u predmetima koji su doveli do te sudske prakse radilo o radniku koji je obavljao svoju poslovnu djelatnost u više država, ali je u jednoj od tih država, u kojoj je imao prebivalište, imao ured iz kojeg je organizirao posao za račun svojeg poslodavca i u koji se vraćao nakon svakog poslovnog puta u inozemstvo. Slijedom toga, u svrhu konkretnog određivanja mjesta u kojem radnik „obično obavlja svoj posao”, Sud je presudio da je riječ o mjestu iz kojeg radnik uglavnom ispunjava svoje obveze prema poslodavcu ili mjestu u kojem je uspostavio stvarno središte svojih poslovnih aktivnosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-40" href="#t-40">40</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, podsjećam na to da je izraz „iz koje” uvršten u članak 8. stavak 2. Uredbe Rim I (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-41" href="#t-41">41</a>
</span>) prilikom pretvorbe Rimske konvencije u uredbu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-42" href="#t-42">42</a>
</span>). Tako je tim novim izrazom zakonodavac Unije u tu uredbu integrirao sudsku praksu Suda u vezi s člankom 5. točkom 1. Briselske konvencije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-43" href="#t-43">43</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, valja istaknuti da je Sud u svojoj sudskoj praksi koja se odnosi na članak 5. točku 1. Briselske konvencije također bio suočen, u području ugovora o radu izvršenog na području više država, s drugom situacijom u kojoj se od različitih mjesta o kojima je bila riječ niti jedno nije moglo utvrditi kao mjesto u kojem ili iz kojeg radnik obavlja svoju poslovnu aktivnost. To je slučaj s presudom Weber.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presuda Weber: vremenski kriterij</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetu u kojem je donesena presuda Weber postavilo se, među ostalim, pitanje treba li, kako bi se utvrdilo je li zaposlenik „obično” obavljao svoj posao u državi ugovornici, uzeti u obzir „cjelokupno trajanje” radnog odnosa ili samo njegovo posljednje razdoblje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-44" href="#t-44">44</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je najprije razlikovao predmet koji mu je podnesen od onih u kojima su donesene presude Mulox IBC i Rutten u kojima je, za razliku od tog predmeta, zaposlenik u jednoj od država ugovornica raspolagao uredom koji je bio stvarno središte njegovih poslovnih aktivnosti i iz kojeg je ispunjavao većinu svojih obveza prema poslodavcu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-45" href="#t-45">45</a>
</span>). S obzirom na te razlike, Sud je utvrdio da se sudska praksa proizašla iz tih presuda ne može u cijelosti prenijeti na navedeni predmet (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-46" href="#t-46">46</a>
</span>). Ipak, Sud je naveo da je ta sudska praksa i dalje relevantna u mjeri u kojoj podrazumijeva da – kad je riječ o ugovoru o radu izvršenom na području više država ugovornica – članak 5. točku 1. Briselske konvencije treba tumačiti tako da se odnosi na mjesto u kojem ili iz kojeg, s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, radnik ustvari ispunjava većinu svojih obveza prema poslodavcu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-47" href="#t-47">47</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, zbog tih različitih okolnosti, Sud je pojasnio da je relevantan kriterij koji treba uzeti u obzir za određivanje zaposlenikova uobičajenog mjesta rada, u smislu te odredbe, u načelu mjesto u kojem je radnik većinu svojeg radnog vremena proveo obavljajući aktivnosti za račun svojeg poslodavca (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-48" href="#t-48">48</a>
</span>). Sud je tako presudio, u nedostatku drugih kriterija, da se radi o mjestu u kojem je radnik odradio najveći dio svojeg radnog vremena (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-49" href="#t-49">49</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja istaknuti da, prema mišljenju Suda, taj vremenski kriterij, koji se temelji na odgovarajućem trajanju rada obavljenog u različitim državama ugovornicama o kojima je riječ, logično podrazumijeva da se uzme u obzir radnikovo cjelokupno razdoblje rada kako bi se utvrdilo mjesto u kojem je izvršio najveći dio posla i gdje se u takvom slučaju nalazi težište njegova ugovornog odnosa s poslodavcem (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-50" href="#t-50">50</a>
</span>). Tako je Sud presudio da, kad je riječ o ugovoru o radu na temelju kojeg zaposlenik u korist svojeg poslodavca obavlja iste djelatnosti u više od jedne države ugovornice, u načelu valja uzeti u obzir cjelokupno trajanje radnog odnosa kako bi se odredilo mjesto u kojem je zainteresirana osoba obično obavljala svoj posao (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-51" href="#t-51">51</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom mi se pogledu čini važnim naglasiti da je Sud ipak predvidio ono što bi se na prvi pogled moglo činiti kao iznimka od pravila vremenskog kriterija prema kojem je uobičajeno mjesto rada ono u kojem je radnik odradio najveći dio svojeg radnog vremena. Međutim, smatram da nije riječ o iznimci, nego o tome kako Sud primjenjuje taj vremenski kriterij u određenom slučaju. Sud je pojasnio da posljednje razdoblje rada treba uzeti u obzir ako radnik, nakon što je tijekom određenog razdoblja obavljao svoj posao na određenom mjestu, svoju djelatnost dalje trajno obavlja na nekom drugom mjestu, s obzirom na to da je, prema jasnoj želji stranaka, to mjesto trebalo postati novo uobičajeno mjesto rada (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-52" href="#t-52">52</a>
</span>). Budući da ne postoji stvarno središte radnikovih poslovnih aktivnosti, vremenski kriterij koji je Sud utvrdio u toj presudi temelji se na načelnom pravilu, koje se može odbaciti samo pod pretpostavkom da je, s obzirom na činjenične elemente u predmetnom slučaju, predmet spora o kojem je riječ više povezan s drugim mjestom rada (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-53" href="#t-53">53</a>
</span>). Kasnije ću se vratiti na taj vremenski kriterij koji je od osobite važnosti pri ispitivanju prethodnog pitanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-54" href="#t-54">54</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovaj dio svoje analize sažeo bih podsjetivši na to da se Sud u točki 50. presude Koelzsch, kako bi utvrdio načelno pravilo prema kojem je država u kojoj radnik obično obavlja svoj posao sukladno ugovoru ona u kojoj ili iz koje, uzimajući u obzir sve elemente koji obilježavaju navedenu djelatnost, radnik ispunjava većinu svojih obveza prema svojem poslodavcu, oslonio na sudsku praksu proizašlu iz presuda Mulox IBC (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-55" href="#t-55">55</a>
</span>) i Rutten (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-56" href="#t-56">56</a>
</span>). Kao što sam to već pojasnio, to je pravilo zatim potvrđeno u točkama 49. i 50. presude Weber (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-57" href="#t-57">57</a>
</span>). Iz toga slijedi da provjera navedenog pravila čini polazišnu točku za ocjenu nacionalnih sudova u svim slučajevima u kojima se, kao u predmetnom, ugovor o radu izvršava na području više država ugovornica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na drugom mjestu, kao što sam to prethodno istaknuo, kako bi se utvrdilo koja se država može smatrati „mjestom u kojem ili iz kojeg” radnik ispunjava većinu svojih obveza prema poslodavcu, Sud je utvrdio kvalitativne (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-58" href="#t-58">58</a>
</span>) i vremenske (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-59" href="#t-59">59</a>
</span>) kriterije koje nacionalni sudovi (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-60" href="#t-60">60</a>
</span>) moraju uzeti u obzir. Ipak, iako Sud smatra da vremenski kriterij u načelu mora uzeti u obzir cjelokupno razdoblje radnikove aktivnosti za poslodavca, Sud je predvidio primjenu tog vremenskog kriterija u posebnom slučaju u kojem je predmet spora o kojem je riječ „više povezan s drugim mjestom rada” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-61" href="#t-61">61</a>
</span>). U tom bi slučaju nacionalni sud u svojoj ocjeni trebao uzeti posljednje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-62" href="#t-62">62</a>
</span>), a ne cjelokupno razdoblje rada (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-63" href="#t-63">63</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tu sudsku praksu stoga treba uzeti u obzir prilikom ocjene ovog predmeta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Primjena utvrđenja iz analize sudske prakse na ovaj predmet</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovoj fazi rasuđivanja primjećujem da iz argumenata koje su iznijele stranke u glavnom postupku i zainteresirane osobe proizlazi da se pitanje suda koji je uputio zahtjev nalazi na raskrižju dvaju smjerova sudske prakse koji su a priori različiti. Međutim, prethodna analiza pokazala je da su ta dva pristupa, unatoč svojoj navodnoj razlici, dio istog smjera sudske prakse na temelju koje je Sud utvrdio načelno pravilo koje se temelji na uzimanju u obzir kvalitativnih i vremenskih kriterija njegove primjene. U tom pogledu valja podsjetiti na to da nacionalni sudovi moraju uzeti u obzir kvalitativni kriterij, koji je od presudnog značaja. Međutim, u nedostatku kvalitativnih elemenata ili ako oni nisu dovoljno precizni, vremenski kriterij postaje relevantan. Osim toga, ta dva kriterija mogu biti istodobna i komplementarna (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-64" href="#t-64">64</a>
</span>). U svim slučajevima, nacionalni sudovi moraju voditi računa o načelu blizine i zaštite radnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, želim istaknuti da se, ako je radni odnos trajne prirode, njegova obilježja kao što su izvršavanje posla, mjesto njegova izvršavanja ili plaća, mogu mijenjati. Konkretno, u slučaju prekograničnog rada, država u kojoj radnik „obično obavlja svoj posao” može se također promijeniti ovisno o razvoju objektivnih okolnosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-65" href="#t-65">65</a>
</span>). Drugim riječima, mjerodavno pravo koje se primjenjuje ako ga stranke nisu odabrale može se promijeniti zbog same prirode radnog odnosa, koja se odnosi na njegovo trajanje. Međutim, s obzirom na to da je jedan od ciljeva Rimske konvencije jačanje povjerenja u stabilnost odnosa između ugovornih strana, promjena mjerodavnog prava koja proizlazi iz razvoja činjeničnih okolnosti također mora proizlaziti iz jasne volje stranaka. Naime, ta promjena ne smije utjecati na pravne odnose nastale prije navedene promjene, tako da se, rationae temporis, na spor primjenjuje pravo mjerodavno u trenutku nastanka tih okolnosti (tempus regit actum).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, ključno pitanje koje se postavlja jest, u ovom slučaju, pitanje utvrđivanja relevantnog kriterija za određivanje konkretnog trenutka u kojem je predmet spora nastao kako bi se utvrdilo mjesto u kojem je radnik obično obavljao svoj posao i, slijedom toga, mjerodavno pravo, u slučaju da ga stranke nisu odabrale.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetnom slučaju, iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da je Locatrans zaposlenika obavijestio da je nakon analize njegove djelatnosti u posljednjih 18 mjeseci utvrdio da znatan dio svoje djelatnosti kao zaposlene osobe obavlja u Francuskoj i da ga je zbog toga obvezan prijaviti u francuski sustav socijalne sigurnosti. Tako je, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, radnik tijekom razdoblja koje je prethodilo prestanku radnog odnosa trajno obavljao svoju djelatnost samo u Francuskoj. Stoga se, prema mojem mišljenju, može tvrditi da takav razvoj ili promjena položaja radnika koja za posljedicu ima trajno obavljanje djelatnosti u samo jednoj državi ugovornici, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, potpada pod primjenu vremenskog kriterija, kako ga je Sud formulirao u točkama 53. i 54. presude Weber. Iz toga proizlazi da, suprotno onomu što tvrdi Locatrans, s obzirom na to da su relevantne činjenice nastale pri kraju ugovora, uzimanje u obzir cjelokupnog razdoblja rada radnika u ovom slučaju nije relevantno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S tim u vezi, slažem se s Komisijinim mišljenjem prema kojem u predmetu poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, u kojem radnik osporava raskid ugovora i u kojem su činjenice relevantne za njegovu ocjenu nastale pri njegovu kraju, valja uzeti u obzir posljednje razdoblje rada (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-66" href="#t-66">66</a>
</span>) i to iz sljedećih razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, čini mi se važnim naglasiti da primjena najrelevantnijeg kriterija (kvalitativnog ili vremenskog) od strane nacionalnih sudova za određivanje mjesta u kojem zaposlenik obično obavlja svoj posao mora uzeti u obzir cilj koji se nastoji postići člankom 6. Rimske konvencije, a to je osigurati odgovarajuću zaštitu zaposlenika. Stoga je potrebno u najvećoj mogućoj mjeri zajamčiti poštovanje pravila o zaštiti rada predviđenih pravom države u kojoj radnik obavlja svoju poslovnu aktivnost (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-67" href="#t-67">67</a>
</span>). Međutim, kao što to pravilno ističe Komisija, taj se cilj može u potpunosti ostvariti samo ako se, u slučaju razvoja okolnosti ili trajne promjene zemlje uobičajenog obavljanja posla, i mjerodavno pravo promijeni (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-68" href="#t-68">68</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, to tumačenje mi se čini usklađenim s Rimskom konvencijom čiji je cilj povisiti razinu pravne sigurnosti jačajući povjerenje u stabilnost odnosa ugovornih stranaka (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-69" href="#t-69">69</a>
</span>). Prema mojem mišljenju, ne radi se o tome da se kriterij mjesta uobičajenog obavljanja posla općenito učini zavisnim o posljednjem mjestu obavljanja posla, već o tome da se u okviru metode ocjene indicija primijeni, s obzirom na to da radnik osporava raskid ugovora, vremenski kriterij koji se odnosi na „posljednje razdoblje”. Stoga pravilna primjena tog vremenskog kriterija ne bi trebala biti izvor nepredvidljivosti za stranke. Podsjećam na to da je trenutak od kojeg se potonje mjesto može smatrati uobičajenim mjestom obavljanja posla definiran uvjetima predviđenima u presudi Weber (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-70" href="#t-70">70</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, navedenim tumačenjem omogućava se poštovanje usklađenosti članka 5. Briselske konvencije i članka 6. Rimske konvencije (forum i ius) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-71" href="#t-71">71</a>
</span>). Naime, sud mjesta u kojem (ili iz kojeg) radnik uobičajeno obavlja svoj posao (ili, ovisno o slučaju, sud posljednjeg mjesta u kojem je radnik uobičajeno obavljao svoj posao) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-72" href="#t-72">72</a>
</span>) bit će općenito nadležan za sporove koji proizlaze iz ugovora o radu. Taj će sud istovremeno primijeniti kogentna pravila vlastitog prava (lex loci laboris) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-73" href="#t-73">73</a>
</span>). U tom pogledu, činjenica da se primjena tog vremenskog kriterija koji se odnosi na „posljednje razdoblje” utvrđuje predmetom spora, trenutkom nastanka relevantnih činjenica i jasnom voljom stranaka, omogućava definiranje situacije u kojoj se nekoliko prava primjenjuje istodobno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">V.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju svih prethodnih razmatranja, predlažem da se na prethodno pitanje koje je uputio Cour de cassation – chambre sociale (Kasacijski sud – odjel za pravne i socijalne sporove, Francuska) odgovori na sljedeći način:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-83" title="page-20">
      Članak 6. stavak 2. točku (a) Konvencije o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorene za potpisivanje u Rimu 19. lipnja 1980., treba tumačiti na način da u slučaju kada je, s jedne strane, zaposlenik u korist svojeg poslodavca obavljao istu djelatnost najprije u više država, a zatim je tijekom razdoblja koje je prethodilo prestanku radnog odnosa trajno obavljao svoju djelatnost u samo jednoj državi – pri čemu je potonja, u skladu s jasnom namjerom stranaka, trebala činiti novo uobičajeno mjesto rada, i kada, s druge strane, taj zaposlenik osporava raskid ugovora – valja, kako bi se utvrdilo mjesto u kojem je navedeni zaposlenik obično obavljao svoj posao i, slijedom toga, kako bi se utvrdilo pravo koje se primjenjuje ako ga stranke nisu odabrale, uputiti na posljednje razdoblje rada.
    </p>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: francuski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) Konvencija o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorena za potpisivanje u Rimu 19. lipnja 1980. (SL 1980., L 266, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 13., str. 7.) (u daljnjem tekstu: Rimska konvencija). Uzimajući u obzir datum sklapanja ugovora o radu, na njega se još uvijek primjenjuje ta konvencija.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) Člankom 4. Rimske konvencije predviđen je opći mehanizam za određivanje prava koje se primjenjuje na ugovor u nedostatku njegova odabira od strane stranaka.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) Vidjeti presudu od 15. ožujka 2011. (C‑29/10, u daljnjem tekstu: presuda Koelzsch, EU:C:2011:151, t. 40., 46., 50. i izreka).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL 2008., L 177, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109. i ispravci SL 2015., L 66, str. 22. i SL 2019., L 149, str. 85.). Ta je uredba zamijenila Rimsku konvenciju i primjenjuje se na ugovore sklopljene od 17. prosinca 2009. Stoga se, s obzirom na to da je sporni ugovor sklopljen 15. listopada 2002., ta konvencija primjenjuje na glavni postupak ratione temporis.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) Briselska konvencija od 27. rujna 1968. o [sudskoj] nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 1972., L 299, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 3.), kako je izmijenjena Konvencijom od 29. studenoga 1996. o pristupanju Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske (SL 1997., C 15, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 14., str. 82.; u daljnjem tekstu: Briselska konvencija).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) Uredba Vijeća od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.; u daljnjem tekstu Uredba Bruxelles I). Tom je uredbom zamijenjena Briselska konvencija. Uredba Bruxelles I stavljena je izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje, svezak, str. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40., SL 2016., L 202, str. 57., SL 2025./90143, L i SL 2025./90335, L; u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles I.a). Članak 19. Uredbe Bruxelles I postao je članak 21. Uredbe Bruxelles I.a.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) Vidjeti točke 40., 46., 50. i izreku te presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) Vidjeti presudu od 27. veljače 2002. (C‑37/00; u daljnjem tekstu: presuda Weber, EU:C:2002:122, t. 54. i 58.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) Točke 40. i 46. te presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) Točka 2. te presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Članak 1. stavak 1. Rimske konvencije predviđa da se „pravila ove Konvencije primjenjuju na ugovorne obveze u svim situacijama koje uključuju izbor između prava različitih zemalja”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) Naime, osoba ES tvrdi da je svoju djelatnost prijevoza obavljala na više mjesta, pri čemu je zadržala znatnu vezu s Francuskom, državom svojeg boravišta, i da je njezin poslodavac samo primio na znanje tu činjeničnu situaciju koja je postojala prije prestanka radnog odnosa. S tim u vezi, valja, s jedne strane, podsjetiti na to da u okviru postupka suradnje ustanovljenog člankom 267. UFEU‑a nije na Sudu, već na nacionalnom sudu da utvrdi činjenice koje su dovele do spora i donese zaključak o njihovu učinku na odluku koju treba donijeti. S druge strane, Sud je u okviru podjele nadležnosti između njega i nacionalnih sudova dužan uzeti u obzir činjenični i pravni okvir unutar kojeg su postavljena prethodna pitanja, kako je određen odlukom kojom je upućen zahtjev (vidjeti osobito presudu od 7. lipnja 2018., Scotch Whisky Association (C‑44/17, EU:C:2018:415, t. 24. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) Vidjeti presudu od 6. listopada 2009., ICF (C‑133/08, EU:C:2009:617, t. 22. i 23.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) U tom pogledu valja podsjetiti na to da se u uvodnoj izjavi 7. Uredbe Rim I navodi da bi „[s]adržajno područje primjene i odredbe ove uredbe trebali biti u skladu s [Uredbom Bruxelles I] i Uredbom (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II)”. Nadalje, prema uvodnoj izjavi 7. te uredbe, „[p]odručje primjene u materijalnom smislu i odredbe ove Uredbe bi trebale biti u skladu s Uredbom [Bruxelles I] te s instrumentima koji uređuju koje se pravo primjenjuje na ugovorne obveze” (moje isticanje). Stoga iz toga proizlazi potreba da se osigura kako koordinacija propisa u području međunarodnog privatnog prava Unije tako i dosljednost područja primjene određenih odredbi tih propisa; vidjeti osobito Gaudemet‑Tallon, H. „Fasc. 337.: Convention de Rome du 19 juin 1980 et règlement ,Rome I’ du 17 juin 2008 – Champ d’application – Clauses générales”, JurisClasseur Commercial, 2023., str. 1. do 39., osobito t. 81., i Szpunar, M., „Droit international privé de l’Union: cohérence des champs d’application et/ou des solutions?, Revue critique du Droit International Privé, br. 3, 2018., str. 573. do 582.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) Izvješće o Konvenciji o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, Mario Giuliano, profesor na Sveučilištu u Milanu, i Paul Lagarde, profesor na Sveučilištu Pariz I (SL 1980., C 282, str. 1., u daljnjem tekstu: izvješće Giuliano i Lagarde).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presude od 6. listopada 2009., ICF (C‑133/08, EU:C:2009:617, t. 24. i 25.) i od 14. rujna 2023., Diamond Resorts Europe i dr. (C‑632/21, EU:C:2023:671, t. 67. i 69.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Vidjeti presudu od 6. listopada 2009., ICF (C‑133/08, EU:C:2009:617, t. 25.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Prema mišljenju pravnih teoretičara, člankom 8. Uredbe Rim I u biti se ponavlja članak 6. Rimske konvencije, odnosno mogućnost odabira mjerodavnog prava, pri čemu se, međutim, ne dovodi u pitanje zaštita osigurana odredbama objektivno primjenjivog prava, koje je u načelu pravo države u kojoj se obično obavlja posao ili ako se ono ne može utvrditi, onda pravo države u kojoj se nalazi mjesto poslovanja preko kojeg je radnik zaposlen, osim ako se eventualno primjenjuje klauzula o izuzeću. Vidjeti osobito Lagarde, P. i Tenenbaum, A., „Od Rimske konvencije do Uredbe Rim I”, Revue critique de droit international privé, 2008., str. 727.‑780., osobito točku 18. Vidjeti također, Palao, Moreno, G., „Članak 8.”, Commentary on the Rome I Regulation, Magnus, U. i Mankowski, P. (ur.), Verlag Dr. Otto Schmidt, Köln, 2017., sv. 22., str. 577. do 599., osobito str. 586., t. 7.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) Vidjeti izvješće Giuliano i Lagarde, str. 25.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Valja podsjetiti da na to da članak 6. Rimske konvencije tako ograničava stranačku slobodu odabira mjerodavnog prava, utvrđenu u članku 3. te konvencije. Drugim riječima, ako pravo koje se primjenjuje na temelju stavka 2. radnicima pruža veću zaštitu od one koja proizlazi iz prava koje su stranke odabrale, te odredbe isključuju odgovarajuće odredbe odabranog prava i primjenjuju se umjesto njih. Vidjeti izvješće Giuliano i Lagarde, str. 25. Stoga se odredbe odabranog prava moraju kombinirati s prisilnim odredbama objektivno primjenjivog prava u slučaju nepostojanja odabira ako su povoljnije za radnika. Vidjeti u tom smislu Palao, Moreno, G., „Članak 8.”, Commentary on the Rome I Regulation, Magnus, U. i Mankowski, P. (ur.), op. cit., str. 586., osobito t. 6.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Valja podsjetiti na to da je Sud već istaknuo da je „zakonodavčeva namjera bila uspostaviti hijerarhiju između poveznica koje treba uzeti u obzir za utvrđivanje prava koje se primjenjuje na ugovor o radu”, odnosno između točaka (a) i (b) članka 6. stavka 2. Rimske konvencije. Sud je u tom pogledu osobito utvrdio da „kako bi se utvrdilo primjenjivo pravo, mora se dati prednost poveznici ugovora o radu o kojem je riječ u glavnom postupku s mjestom u kojem radnik obično obavlja svoj posao, a primjena te poveznice isključuje uzimanje u obzir supsidijarne poveznice mjesta poslovanja preko kojeg je radnik zaposlen” (vidjeti presudu od 15. prosinca 2011., Voogsgeerd (C‑384/10; u daljnjem tekstu: presuda Voogsgeerd, EU:C:2011:842, t. 32. i 34.); kad je riječ o morskom prijevozu, vidjeti t. 38. te presude). Takva hijerarhija se primjenjuje i na stavke 2. i 3. članka 8. Uredbe Rim I i, u obama slučajevima, prema mišljenju Suda, vodi do širokog tumačenja poveznice zemlje u kojoj radnik obično obavlja svoj posao, dok se poveznica mjesta poslovanja preko kojeg je radnik zaposlen može primijeniti samo ako sud ne može utvrditi zemlju uobičajenog obavljanja posla (vidjeti također u tom smislu t. 33. i 35. sudske prakse navedene u toj presudi).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Kad je riječ o tom pravnom kontekstu, vidjeti presudu Koelzsch (t. 33. do 36.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) Podsjećam na to da se predmet u kojem je donesena ta presuda odnosio na otkaz međunarodnom vozaču teških teretnih vozila s prebivalištem u Njemačkoj i zaposlenom kod luksemburškog društva, koje je sâmo bilo društvo kći danskog društva. Taj vozač bio je osiguran u luksemburškom sustavu socijalne sigurnosti. Djelatnost tog društva kćeri sastojala se od prijevoza cvijeća i drugih biljaka iz Danske u različita odredišta, uglavnom u Njemačkoj, ali i u drugim europskim zemljama, kamionima registriranima u Luksemburgu i parkiranima u Njemačkoj, gdje navedeno društvo kći nije imalo registrirano sjedište ni urede. Vidjeti presudu Koelzsch (t. 13. do 16.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Podsjećam na to da, prema mišljenju Suda, taj pojam treba tumačiti autonomno, na način da se sadržaj i doseg tog kolizijskog pravila moraju utvrditi u skladu s jedinstvenim i autonomnim kriterijima, kako bi se Rimskoj konvenciji osigurala puna učinkovitost s obzirom na ciljeve koji se njome žele postići. Vidjeti u tom smislu presudu Koelzsch (t. 32. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) Vidjeti presudu Koelzsch (t. 33. i navedenu sudsku praksu). Vidjeti, s tim u vezi, točku 25. ovog mišljenja. U suprotnom, kad je riječ o uzimanju u obzir odgovarajućih odredbi Rimske konvencije pri autonomnom tumačenju pojma koji se nalazi u članku 19. točki 2. Uredbe Bruxelles I, vidjeti, u području zračnog prijevoza, presudu od 14. rujna 2017., Nogueira i dr. (C‑168/16 i C‑169/16; u daljnjem tekstu: presuda Nogueira i dr., EU:C:2017:688, t. 55. i 56.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Vidjeti presude od 9. siječnja 1997., Rutten (C‑383/95; u daljnjem tekstu: presuda Rutten, EU:C:1997:7, t. 22.); i od 10. travnja 2003., Pugliese (C‑437/00, EU:C:2003:219, t. 18.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) Vidjeti presudu Koelzsch (t. 41. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>) S tim je u vezi Sud pojasnio da upravo u prvonavedenoj državi radnik obavlja svoju gospodarsku i društvenu funkciju te da profesionalno i političko okruženje utječe na radnu aktivnost. Stoga je potrebno u najvećoj mogućoj mjeri zajamčiti poštovanje pravila o zaštiti rada predviđenih pravom te države. Vidjeti presudu Koelzsch (t. 42.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>) U tom je pogledu nezavisna odvjetnica V. Trstenjak u svojem mišljenju u predmetu Koelzsch (C‑29/10, EU:C:2010:789, t. 83.) istaknula da „se ne može poći od opće pretpostavke da se svi istovjetni ili usporedivi pojmovi moraju ujednačeno tumačiti. Naprotiv, uvijek je potrebno razmotriti pitanje ujednačenog tumačenja u svakom pojedinačnom slučaju”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>) Vidjeti presudu Koelzsch, t. 45.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-32" href="#c-32">32</a>
</span>) Vidjeti bilješku 22. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-33" href="#c-33">33</a>
</span>) Vidjeti presudu Koelzsch (t. 48). Vidjeti u tom smislu mišljenje nezavisne odvjetnice Trstenjak u predmetu Koelzsch (C‑29/10, EU:C:2010:789, t. 93. do 96.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-34" href="#c-34">34</a>
</span>) Vidjeti presudu Koelzsch (t. 50.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-35" href="#c-35">35</a>
</span>) Važno je istaknuti da je u središtu ocjene nacionalnog suda djelatnost radnika, a ne poslodavca; vidjeti van Calster, G., European Private International Law, Bloomsbury, 2016., str. 111.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-36" href="#c-36">36</a>
</span>) Vidjeti presudu Koelzsch, t. 49. Sud je te iste indicije uzeo u obzir u posebnom slučaju prijevoza u pomorskom sektoru (vidjeti presudu Voogsgeerd (t. 38.)). U konkretnom slučaju sektora zračnog prijevoza, Sud je smatrao da također treba uzeti u obzir mjesto na kojem se nalaze zrakoplovi u kojima se uobičajeno obavlja posao (vidjeti presudu Nogueira i dr. (t. 64.)).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-37" href="#c-37">37</a>
</span>) Vidjeti presudu Nogueira i dr. (t. 62. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-38" href="#c-38">38</a>
</span>) Vidjeti točku 36. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-39" href="#c-39">39</a>
</span>) Taj je članak postao članak 19. stavak 2. Uredbe Bruxelles I, koji je pak postao članak 21. stavak 1. točka (b) podtočka i. Uredbe Bruxelles I.a. Podsjećam na to da izraz „iz koje” zakonodavac Unije nije uvrstio u prvonavedenu odredbu prilikom donošenja Uredbe Bruxelles I, već u drugonavedenu odredbu prilikom donošenja Uredbe Bruxelles I.a. </p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-40" href="#c-40">40</a>
</span>) Vidjeti, kad je riječ o radnicima koji obavljaju djelatnost trgovačkog zastupanja u nekoliko država, presude od 13. srpnja 1993., Mulox IBC (C‑125/92; u daljnjem tekstu: presuda Mulox IBC, EU:C:1993:306, t. 25. i 26.), i Rutten (t. 25. i 27.). Podsjećam na to da je u prvoj od tih presuda Sud prvi put odlučio o slučaju radnika koji obavlja svoju djelatnost u više država ugovornica.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-41" href="#c-41">41</a>
</span>) Članak 8. stavak 2. Uredbe Rim I određuje da „[a]ko se mjerodavno pravo ne može utvrditi na temelju stavka 2., ugovor podliježe pravu države u kojoj, odnosno iz koje zaposlenik uobičajeno izvršava svoj posao na temelju ugovora”. Moje isticanje</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-42" href="#c-42">42</a>
</span>) Kao što se to ističe u pravnoj znanosti, tim se pojašnjenjem nastoji bolje zaštititi radnike čiji posao podrazumijeva brojna putovanja, kao što je to slučaj s osobljem u sektorima međunarodnog, zračnog ili pomorskog prijevoza, s obzirom na to da je to osoblje često povezano s fiksnom bazom rada. Vidjeti u tom smislu Francq, S., „Le règlement Rome I sur la loi applicable aux obligations contractuelles. De quelques changements…”, Journal du droit international (Clunet), 2009., sv. 36., br. 1, str. 41. do 69. Prema mišljenju nezavisne odvjetnice V. Trstenjak, ta je izmjena važna jer dokazuje, među ostalim, da je treba široko tumačiti; vidjeti njezino mišljenje u predmetu Koelzsch (C‑29/10, EU:C:2010:789, t. 77.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-43" href="#c-43">43</a>
</span>) Vidjeti u tom pogledu bilješku 40. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-44" href="#c-44">44</a>
</span>) Točka 26. te presude. Podsjećam na to da se u tom predmetu radilo o zaposleniku, kuharu, kojeg je njegov poslodavac uzastopno upućivao u pomorske objekte smještene u nizozemskom epikontinentalnom pojasu, a zatim u one koji su se nalazili u danskim teritorijalnim vodama.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-45" href="#c-45">45</a>
</span>) Vidjeti točku 39. ovog mišljenja. Naime, M. Weber ni u jednoj od dotičnih država ugovornica nije imao ured koji bi bio „stvarno središte njegovih poslovnih aktivnosti i iz kojeg bi ispunjavao većinu svojih obveza prema poslodavcu”. Vidjeti presudu Weber (t. 48.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-46" href="#c-46">46</a>
</span>) Vidjeti presudu Weber (t. 49.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-47" href="#c-47">47</a>
</span>) Vidjeti presudu Weber (t. 49. i t. 2. izreke).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-48" href="#c-48">48</a>
</span>) Vidjeti presudu Weber (t. 50.). U tom pogledu Sud je presudio da u takvom slučaju, u kojem je radnik tijekom cijelog predmetnog razdoblja rada trajno obavljao istu poslovnu djelatnost u korist svojeg poslodavca, kvalitativni kriterij, koji se temelji na prirodi i važnosti rada obavljenog u različitim mjestima u državama ugovornicama, uopće nije relevantan; vidjeti presudu Weber (t. 51.). </p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-49" href="#c-49">49</a>
</span>) Vidjeti presudu Weber (t. 58. i t. 2. izreke). Podsjećam na to da se vremenski kriterij već pojavio u njegovoj ranijoj sudskoj praksi, zajedno s kvalitativnim kriterijem koji uzima u obzir postojanje ureda iz kojeg radnik organizira svoje poslovne aktivnosti; vidjeti u tom pogledu presudu Rutten (t. 27.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-50" href="#c-50">50</a>
</span>) Vidjeti presudu Weber (t. 52.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-51" href="#c-51">51</a>
</span>) Vidjeti presudu Weber (t. 58. i t. 2. izreke).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-52" href="#c-52">52</a>
</span>) Vidjeti presudu Weber (t. 54.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-53" href="#c-53">53</a>
</span>) Vidjeti presudu Weber (t. 53., 58. i t. 2. izreke). Što se tiče točke 53. te presude, želim naglasiti da korištenje izraza „više povezan s drugim mjestom rada” od strane Suda ne treba miješati s klauzulom o izuzeću iz posljednje rečenice članka 6. stavka 2. Rimske konvencije. Valja podsjetiti na to da je Sud u navedenoj presudi tumačio članak 5. točku 1. Briselske konvencije, koji nije predviđao takvu klauzulu o izuzeću.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-54" href="#c-54">54</a>
</span>) Vidjeti u tom pogledu točke 48. i 50. do 57. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-55" href="#c-55">55</a>
</span>) Točke 24. do 26. te presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-56" href="#c-56">56</a>
</span>) Točke 23. i 27. te presude. Vidjeti točku 43. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-57" href="#c-57">57</a>
</span>) Vidjeti točku 43. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-58" href="#c-58">58</a>
</span>) Taj se kriterij temelji na prirodi i važnosti posla koji se obavlja na različitim mjestima u državama ugovornicama, za slučaj u kojem se može utvrditi stvarno središte djelatnosti zaposlenika. Vidjeti u tom smislu presudu Koelzsch (t. 48. do 50.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-59" href="#c-59">59</a>
</span>) Taj kriterij temelji se na odgovarajućem trajanju rada u svakoj državi ugovornici, primjenjivom kada je radnik tijekom cijelog predmetnog razdoblja rada u korist svojeg poslodavca obavljao istu djelatnost. Vidjeti u tom smislu presudu Weber (t. 51. do 52.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-60" href="#c-60">60</a>
</span>) Vidjeti točke 37. i 44. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-61" href="#c-61">61</a>
</span>) Čini se da je taj izraz, koji ne treba miješati s klauzulom o izuzeću iz zadnje rečenice članka 6. stavka 2. Rimske konvencije (vidjeti bilješku 53. ovog mišljenja) inspiriran točkom 25. presude Mulox IBC: „nacionalni sud mogao bi uzeti u obzir činjenicu da je u trenutku nastanka spora koji se pred njim vodi zaposlenik svoj posao obavljao isključivo na državnom području te države ugovornice”. </p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-62" href="#c-62">62</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu Weber (t. 53. i 54.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-63" href="#c-63">63</a>
</span>) S obzirom na navedeno, čini mi se važnim napomenuti da, ako je predmet spora nastao na početku radnog odnosa, primjerice, kada je riječ o obeštećenju zaposlenika za događaje nastale na početku ugovornog odnosa, nacionalni sud prilikom ocjene uobičajenog mjesta rada treba uzeti u obzir to razdoblje.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-64" href="#c-64">64</a>
</span>) To bi bio slučaj, primjerice, u kojem se tijekom dvanaest mjeseci bitan dio radnikova posla obavljao u prvoj državi, a zatim deset mjeseci u drugoj državi.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-65" href="#c-65">65</a>
</span>) Vidjeti, a contrario, što se tiče članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe Rim I, moje mišljenje u predmetu Liechtensteinische Landesbank (Austrija) (C‑279/24, EU:C:2025:380, t. 53.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-66" href="#c-66">66</a>
</span>) Taj se vremenski kriterij može kombinirati s kvalitativnim kriterijem koji se odnosi na činjenicu da je tijekom tog istog razdoblja poslodavac imao radnika prijavljenog u francuski sustav socijalne sigurnosti. Vidjeti bilješku 48. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-67" href="#c-67">67</a>
</span>) Vidjeti presudu Koelzsch (t. 42.) i bilješku 29. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-68" href="#c-68">68</a>
</span>) Naime, kao što je to Komisija pravilno istaknula, taj cilj ne bi bio osiguran ako radnik u glavnom postupku ne bi na isti način uživao zaštitu dodijeljenu francuskim pravom u području raskida ugovora kao i drugi radnik koji je bio zaposlen tek godinu i pol prije raskida ugovora i koji je tijekom tog istog razdoblja od jedne i pol godine obavio više od polovice svojeg posla u Francuskoj.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-69" href="#c-69">69</a>
</span>) Vidjeti presudu od 6. listopada 2009., ICF (C‑133/08, EU:C:2009:617, t. 23. i 44.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-70" href="#c-70">70</a>
</span>) Sud predviđa tri uvjeta: trajanje djelatnosti koja se obavlja na jednom određenom mjestu, trajno obavljanje te djelatnosti na drugom mjestu i jasnu volju stranaka da potonje postane novo uobičajeno mjesto rada. Vidjeti presudu Weber (t. 54. i t. 2. izreke).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-71" href="#c-71">71</a>
</span>) Vidjeti točku 28. i bilješku 15. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-72" href="#c-72">72</a>
</span>) Ta poveznica predviđena je člankom 19. stavkom 2. točkom (a) Uredbe Bruxelles I, koji je pak postao članak 21. stavak 1. točka (b) podtočka i. Uredbe Bruxelles I.a. Iako se navedena poveznica ne može uvijek primijeniti kako bi se utvrdilo mjerodavno pravo (tempus regit actum), forum i ius mogu se preklapati kada je predmet spora nastao pri kraju radnog odnosa. Budući da je Uredba Bruxelles I stupila na snagu 1. ožujka 2002., odnosno dva dana nakon objave presude Weber (t. 54.), na temelju te poveznice bi se, u skladu s tom sudskom praksom, mogao odrediti nadležni sud u slučaju da se predmet spora odnosi na raskid ugovora, pod uvjetom da postoji jasna volja stranaka i da je to „posljednje mjesto” stabilno i trajno.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-73" href="#c-73">73</a>
</span>) Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice V. Trstenjak u predmetu Koelzsch (C‑29/10, EU:C:2010:789, t. 81.).</p>
</body>
</html>
