I.

Uvod

1.

Može li osoba koja je oštećena povredom pravilâ tržišnog natjecanja tužiti društvo koje je počinilo tu povredu u sjedištu njegova društva majke u drugoj državi članici? To je u biti pitanje na kojem se temelji predmetni zahtjev za prethodnu odluku.

2.

Time Sud dobiva priliku dalje razviti svoju sudsku praksu o dosegu posebne sporedne sudske nadležnosti iz članka 8. točke 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles I.a) ( 2 ) u kontekstu tužbi za naknadu štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja Unije (private enforcement). U predmetu CDC Hydrogen Peroxide ( 3 ) Sud je već odlučio da ta posebna sudska nadležnost omogućuje da se tuži više sudionika zabranjenog sporazuma kojim se povređuje članak 101. UFEU‑a u domicilu jednog od njih ako je njihovo sudjelovanje prethodno utvrđeno obvezujućom odlukom Komisije (takozvane tužbe za naknadu štete vrste follow‑on).

3.

Za razliku od toga u ovom slučaju riječ je o tome može li se društvo (kći) koje je u skladu s odlukom nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje zlouporabilo svoj vladajući položaj na tržištu u smislu članka 102. UFEU‑a tužiti zajedno s njegovim društvom majkom u sjedištu potonjeg društva koje se nalazi u drugoj državi članici (u ovom slučaju u Nizozemskoj) u odnosu na sjedište društva kćeri (koje se u ovom slučaju nalazi u Grčkoj).

4.

U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati kako sudska praksa o pojmu poduzetnika iz članaka 101. i 102. UFEU‑a i pripisivanju odgovornosti unutar gospodarske jedinice utječe na podjelu sudske nadležnosti u skladu s člankom 8. točkom 1. Uredbe Bruxelles I.a. Naime, Sud je u toj sudskoj praksi priznao oborivu pretpostavku prema kojoj društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na gospodarsku djelatnost društva kćeri ako drži (gotovo) 100 % dionica u kapitalu tog društva (u daljnjem tekstu: pretpostavka kontrole), tako da mu se može pripisati povreda društva kćeri i za nju može solidarno odgovarati ( 4 ).

II.

Pravni okvir

A.

Uredba Bruxelles I.a

5.

Uvodne izjave 15., 16. i 21. Uredbe Bruxelles I.a glase:

6.

Članak 4. stavak 1. Uredbe Bruxelles I.a glasi:

7.

Članak 5. stavak 1. Uredbe Bruxelles I.a glasi:

8.

Člankom 8. točkom 1. Uredbe Bruxelles I.a uređuje se posebna međunarodna nadležnost:

B.

Uredba br. 1/2003

9.

Članak 16. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003 o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora ( 5 ) glasi:

C.

Direktiva 2014/104

10.

Člankom 2. točkama 2. i 3. Direktive 2014/104/EU o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije ( 6 ) pojmovi „prekršitelj” i „nacionalno pravo tržišnog natjecanja” definiraju se na sljedeći način:

11.

Članak 3. stavak 1. Direktive 2014/104 odnosi se na pravo na potpunu naknadu štete:

12.

Članak 9. Direktive 2014/104 odnosi se na učinak odluka nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje:

III.

Činjenično stanje i zahtjev za prethodnu odluku

13.

Glavni postupak odnosi se na spor između društva Macedonian Thrace Brewery SA (u daljnjem tekstu: MTB), s jedne strane, te društva Athenian Brewery SA (u daljnjem tekstu: AB) i njegova društva (pra)bake Heineken NV (u daljnjem tekstu: Heineken), s druge strane. Heineken ima sjedište u Nizozemskoj, dok AB ima sjedište u Grčkoj. Međutim, MTB bi htio da i AB i Heineken pred nizozemskim sudovima solidarno odgovaraju za štetu za koju tvrdi da mu je nastala zbog toga što je AB na grčkom tržištu piva povrijedio, među ostalim, članak 102. UFEU‑a.

14.

MTB je pivovara sa sjedištem u Grčkoj koja posluje na grčkom tržištu piva. AB pripada grupi Heineken i također posluje u Grčkoj. Točno je da Heineken određuje strategiju i ciljeve grupe Heineken, ali sâm u Grčkoj ne obavlja operativne poslove. U razdoblju relevantnom za ovaj postupak Heineken je neizravno držao oko 98,8 % dionica u kapitalu društva AB.

15.

Grčko tijelo nadležno za tržišno natjecanje utvrdilo je odlukom od 19. rujna 2014. da je AB zlouporabio svoj vladajući položaj na grčkom tržištu piva od rujna 1998. do 14. rujna 2014., što je ponašanje koje treba smatrati jedinstvenom i trajnom povredom članka 102. UFEU‑a i članka 2. grčkog Zakona o tržišnom natjecanju.

16.

Točno je da je MTB zatražio od grčkog tijela nadležnog za tržišno natjecanje da u istragu uključi i Heineken. Međutim, grčko tijelo nadležno za tržišno natjecanje navelo je u svojoj odluci da ne vidi razlog da to učini. Pojasnilo je, među ostalim, da nije dokazano Heinekenovo izravno sudjelovanje u utvrđenim povredama niti da postoje posebne okolnosti zbog kojih bi nužno trebalo pretpostaviti da je Heineken izvršio odlučujući utjecaj na društvo AB. Nije se izjasnilo o pretpostavci kontrole.

17.

MTB je od Rechtbanka Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska) zahtijevao da utvrdi da su Heineken i AB solidarno odgovorni za navedenu povredu na grčkom tržištu piva te da im stoga naloži da solidarno nadoknade cijelu štetu koja je nastala društvu MTB zbog te povrede. Heineken i AB istaknuli su incidentalni zahtjev da se Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) proglasi nenadležnim za tužbu protiv društva AB. Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) prihvatio je taj zahtjev i proglasio se nenadležnim za tužbu protiv društva AB.

18.

Gerechtshof Amsterdam (Žalbeni sud u Amsterdamu, Nizozemska) ukinuo je presudu Rechtbanka Amsterdam (Sud u Amsterdamu) u žalbenom postupku i odbio incidentalni zahtjev. Heineken i AB zatim su podnijeli žalbu u kasacijskom postupku sudu koji je uputio zahtjev, odnosno Hoge Raadu der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske).

19.

Hoge Raad (Vrhovni sud) prekinuo je postupak i u okviru postupka povodom zahtjeva za prethodnu odluku u skladu s člankom 267. UFEU‑a uputio Sudu sljedeća dva pitanja:

IV.

Pravna ocjena

20.

Sud koji je uputio zahtjev pita treba li se ispitivanje međunarodne sudske nadležnosti u skladu s člankom 8. točkom 1. Uredbe Bruxelles I.a temeljiti na pretpostavci kontrole pojašnjenoj u točki 4. ovog mišljenja, koja je priznata u pravu tržišnog natjecanja i prema kojoj se na oboriv način pretpostavlja da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na gospodarsku djelatnost društva kćeri ako drži (gotovo) 100 % dionica u kapitalu tog društva. U slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje sud usto nastoji doznati koji kriterij ispitivanja vrijedi ako tuženik osporava postojanje odlučujućeg utjecaja društva majke na gospodarsku djelatnost društva kćeri.

21.

Ta pitanja postavljaju se u okviru glavnog postupka jer samo u pogledu Heinekena sa sjedištem u Nizozemskoj postoji opća sudska nadležnost u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe Bruxelles I.a pred nizozemskim sudovima, ali ne i u pogledu društva AB sa sjedištem u Grčkoj. Međutim, AB može biti tužen zajedno s Heinekenom u Nizozemskoj ako između tužbenih zahtjeva protiv Heinekena i društva AB postoji „uska povezanost” u smislu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a. Stoga sud koji je uputio zahtjev pita na koji se način može primijeniti pretpostavka kontrole u svrhu obrazloženja takve uske povezanosti ako se polazi od toga da Heineken drži gotovo 100 % dionica u kapitalu društva AB.

22.

Dakle, riječ je u biti o pitanju treba li i u kojem opsegu uzeti u obzir pretpostavku kontrole prilikom utvrđivanja međunarodne nadležnosti i na koji način treba ispitati je li ta pretpostavka oborena (odjeljci B. i C.).

23.

Kako bi se mogli ispitati mogući učinci pretpostavke kontrole na tumačenje članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a, najprije treba ukratko pojasniti njezin smisao, njezinu svrhu, kao i funkciju u pravu tržišnog natjecanja Unije (odjeljak A.).

A.

Pojam poduzetnika, „gospodarska jedinica” i oboriva pretpostavka kontrole u skladu s člancima 101. i 102. UFEU‑a

24.

Prema ustaljenoj sudskoj praksi pojam „poduzetnik”, odnosno pojam osobe počinitelja povrede u člancima 101. i 102. UFEU‑a, označava „gospodarsku jedinicu” koja se može sastojati od nekoliko fizičkih ili pravnih osoba ( 7 ).

25.

Kada takva gospodarska jedinica povređuje pravila Unije o tržišnom natjecanju, na njoj je, prema načelu osobne odgovornosti, da odgovara za navedenu povredu ( 8 ). Međutim, takva se povreda mora pripisati osobi kojoj se mogu izreći novčane kazne ili protiv koje se mogu podnijeti tužbe za naknadu štete. Stoga primjena pojma „poduzetnik” odnosno „gospodarska jedinica” može dovesti do solidarne odgovornosti fizičkih ili pravnih osoba od kojih je predmetna gospodarska jedinica sastavljena u trenutku počinjenja povrede ( 9 ).

26.

Kada su pravno odvojene osobe organizirane u obliku grupe, sudska je praksa Suda da one tvore jednog te istog poduzetnika ako ne određuju samostalno svoje ponašanje na predmetnom tržištu, nego su, osobito s obzirom na ekonomske, organizacijske i pravne veze između njih i društva majke, u tu svrhu podvrgnute učincima stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja koji provodi ta upravljačka jedinica ( 10 ).

27.

Pretpostavka kontrole navedena u točki 4. ovog mišljenja odnosi se na slučaj u kojem se (na oboriv način) pretpostavlja da društvo majka koje izravno ili neizravno drži (gotovo) cijeli kapital društva kćeri stvarno izvršava odlučujući utjecaj ( 11 ). Dakle, ta pretpostavka ne vrijedi samo u izravnom odnosu društva majke i društva kćeri, nego i u neizravnom odnosu između društva (pra)bake i društva (pra)unuke, kao u ovom slučaju ( 12 ). Stoga ću u nastavku govoriti samo o društvu majci i društvu kćeri.

28.

Kao što je to točno navela Komisija, ta pretpostavka kontrole ne bi trebala, u skladu sa sudskom praksom, vrijediti samo kad Komisija i tijela država članica provode pravila Unije o tržišnom natjecanju (public enforcement), nego treba vrijediti i za tužbe za naknadu štete zbog povrede tih pravila (private enforcement). Oboje čini sastavni dio sustava provedbe pravila Unije o tržišnom natjecanju ( 13 ). Pojam „poduzetnik” iz članaka 101. i 102. UFEU‑a treba u tom pogledu tumačiti ujednačeno ( 14 ). Ništa drugo ne može vrijediti ni za pretpostavku kontrole koja je razvijena u sudskoj praksi u okviru pojma poduzetnika.

29.

Međutim, društvo majka može oboriti pretpostavku kontrole tako da dokaže da tijekom povrede nije davalo upute društvu kćeri i da nije ni izravno ni neizravno sudjelovalo u odlukama društva kćeri koje se odnose na predmetnu gospodarsku djelatnost ( 15 ).

30.

Suprotno tomu, ako se pretpostavka kontrole ne primjenjuje, tijelo nadležno za tržišno natjecanje ili tužitelj treba dokazati da je društvo majka, osobito davanjem uputa, stvarno izvršilo odlučujući utjecaj na gospodarsku djelatnost društva kćeri tijekom povrede ( 16 ).

31.

Stoga ta pretpostavka dovodi do prebacivanja tereta dokazivanja u korist oštećenika koji traži naknadu štete i nauštrb tuženog društva majke ( 17 ). Ona pojednostavnjuje provedbu prava za oštećenika i tako istodobno osnažuje operativni karakter pravila Unije o tržišnom natjecanju. Naime, tužbe za naknadu štete također doprinose odvraćanju poduzetnika od protutržišnog ponašanja i time održanju učinkovitog tržišnog natjecanja u Uniji ( 18 ).

32.

Sada ću ispitati je li i u kojem je opsegu pretpostavka kontrole važna za tumačenje članka 8. Uredbe Bruxelles I.a (prvo prethodno pitanje).

B.

Prvo prethodno pitanje: utjecaj pretpostavke kontrole na primjenu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a

1.

Pojam „uska povezanost” iz članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a

33.

Člankom 8. Uredbe Bruxelles I.a predviđa se, kao dopuna općoj sudskoj nadležnosti u državi članici tuženikova domicila (članak 4. stavak 1. Uredbe Bruxelles I.a), posebna sporedna sudska nadležnost.

34.

U skladu s člankom 8. točkom 1. Uredbe Bruxelles I.a osoba koja ima domicil u državi članici može biti tužena, ako je ona jedan od više tuženika, pred sudom mjesta u kojem jedan od njih, takozvani „osnovni tuženik”, ima domicil. Međutim, to vrijedi samo ako su tužbeni zahtjevi međusobno tako „usko povezani” da ih je [svrhovitije] za saslušati i o njima odlučiti zajedno. Tako se izbjegava opasnost od proturječnih sudskih odluka koje bi nastale u odvojenim postupcima.

35.

Pod kojim uvjetima može postojati takva uska povezanost određuje se s obzirom na strukturu i ciljeve odredbi Uredbe Bruxelles I.a ( 19 ). Nacionalni sud zatim treba ocijeniti postoji li takva veza između različitih tužbenih zahtjeva u konkretnom slučaju ( 20 ).

36.

U nastavku ću najprije prikazati da postoji uska povezanost između tužbenih zahtjeva ako su društvo majka i društvo kći solidarno odgovorni za povredu (odjeljak 2.). Zatim ću pojasniti zašto takva uska povezanost u pravilu postoji već i u slučaju kad se najprije samo primijeni pretpostavka kontrole, odnosno kad društvo majka izravno ili neizravno drži (gotovo) cijeli kapital društva kćeri a da još nije konačno razjašnjeno jesu li oba društva solidarno odgovorna ili može li se oboriti pretpostavka kontrole (odjeljak 3.).

2.

Solidarna odgovornost društva majke i društva kćeri kao slučaj primjene članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a

37.

U skladu s uvodnim izjavama 16. i 21. svrha je članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a poticati pravilno sudovanje, smanjiti mogućnosti sličnih postupaka i na taj način spriječiti da dođe do proturječnih odluka u odvojenim postupcima ( 21 ).

38.

Međutim, za to nije dovoljan samo rizik od različitih odluka u različitim sporovima. Naprotiv, ta razlika treba se odnositi na istu činjeničnu i pravnu situaciju ( 22 ).

39.

U skladu s tim, članak 8. točka 1. Uredbe Bruxelles I.a primjenjiv je u slučaju većine tuženika ako su različiti poduzetnici sudjelovali na različitom mjestu i u različito vrijeme u jedinstvenoj i trajnoj povredi članka 101. UFEU‑a koja je utvrđena odlukom Komisije i ako su tuženi radi naknade štete kao solidarni dužnici. U tim okolnostima riječ je o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tako da mogu biti tuženi svi dotični poduzetnici u sjedištu osnovnog tuženika ( 23 ).

40.

Ista činjenična i pravna situacija postoji tim više ako i društvo majka i društvo kći solidarno odgovaraju zbog povrede članka 102. UFEU‑a ( 24 ) jer tvore gospodarsku jedinicu, odnosno jednog te istog „poduzetnika”. Naime, i u tom slučaju postoji jedinstvena situacija, odnosno povreda koju je počinilo društvo kći i koja se pripisuje društvu majci (osobito na temelju pretpostavke kontrole) kao da ju je počinilo ono samo. Stoga se tužbe protiv društva majke i društva kćeri temelje na istim činjenicama na kojima se temelji odgovornost. Budući da je predmet obiju tužbi ista povreda članka 102. UFEU‑a, usto je riječ o istoj pravnoj situaciji u vezi s činjeničnim stanjem na kojem se temelji odgovornost. Stoga postoji opasnost od proturječnih odluka ako različiti sudovi odlučuju o konkretnoj odgovornosti društva majke odnosno društva kćeri.

3.

Važnost pretpostavke kontrole za primjenu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a

41.

Međutim, to otvara posljedično pitanje o tome može li postojati uska povezanost u smislu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a i u slučaju kad još nije utvrđena solidarna odgovornost društva majke i društva kćeri za povredu. To može biti slučaj osobito kad je riječ o takozvanim tužbama stand‑alone, koje se za razliku od tužbi follow‑on ne mogu temeljiti ni na kakvoj (obvezujućoj) odluci tijela nadležnog za tržišno natjecanje, neovisno o tome je li to tijelo Komisija (članak 16. stavak 1. Uredbe br. 1/2003) ili nacionalno tijelo (članak 9. Direktive 2014/104). Usto, solidarna odgovornost društva majke i društva kćeri može biti neizvjesna čak i ako je točno da postoji odluka tijela nadležnog za tržišno natjecanje, ali ono utvrdi da je povredu počinilo samo jedno od društava koje je u njoj sudjelovalo. Tako u ovom slučaju solidarna odgovornost društava AB i Heineken ne proizlazi iz odluke grčkog tijela nadležnog za tržišno natjecanje jer je ono utvrdilo samo povredu koju je počinio AB, dok, suprotno tomu, Heineken nije uključilo u istragu. Stoga je riječ o tužbi follow‑on samo u pogledu društva AB, ali ne i Heinekena.

42.

Postoji li uska povezanost između tužbenih zahtjeva protiv društva majke i društva kćeri u takvim okolnostima samo ako je odlučujući utjecaj društva majke u fazi ispitivanja nadležnosti u skladu s člankom 8. točkom 1. Uredbe Bruxelles I.a nesporan ili dokazan? Ili je ta odredba primjenjiva i u slučaju kad je točno da odlučujući utjecaj nije dokazan, ali se on pretpostavlja na temelju (oborive) pretpostavke kontrole jer društvo majka izravno ili neizravno drži gotovo cijeli kapital društva kćeri? Suprotno tomu, treba li isključiti usku povezanost u smislu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a ako društvo majka iznese dokaze kako bi oborilo pretpostavku kontrole?

43.

U nastavku ću prikazati zašto smatram da činjenica da društvo majka drži (gotovo) cijeli kapital društva kćeri, na kojoj se temelji pretpostavka kontrole, predstavlja toliko ozbiljnu indiciju za postojanje uske povezanosti između tužbenih zahtjeva protiv društva majke i društva kćeri u smislu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a da u pravilu nisu potrebne dodatne indicije kako bi se potvrdila ta uska povezanost (odjeljak a). Tim tumačenjem ne povređuje se potrebna predvidljivost međunarodno nadležnog suda (odjeljak b). Usto, ono osigurava koristan učinak članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a a da se tužitelju ne može prigovoriti zlouporaba (odjeljak c).

a)

Držanje (gotovo) svih dionica u kapitalu kao ozbiljna indicija za postojanje uske povezanosti

44.

Uredbom Bruxelles I.a ne uređuje se izričito opseg obveza nadzora nacionalnih sudova prilikom ispitivanja vlastite međunarodne nadležnosti ( 25 ). Pritom je riječ o aspektu nacionalnog postupovnog prava koji nije ujednačen Uredbom Bruxelles I.a ( 26 ). Međutim, primjena relevantnih nacionalnih pravila ne smije ugroziti koristan učinak te uredbe ( 27 ).

45.

U tom pogledu Sud je pravilno smatrao da sud pred kojim se vodi postupak zbog pravne zaštite treba moći lako donijeti odluku o svojoj nadležnosti, bez potrebe za razmatranjem glavne stvari predmeta ( 28 ). U tom stadiju sud koji vodi postupak ne ocjenjuje ni dopuštenost ni osnovanost tužbenog zahtjeva, nego isključivo utvrđuje poveznice s državom suda koje opravdavaju njegovu nadležnost na temelju relevantne odredbe ( 29 ). Međutim, nacionalne postupovne odredbe trebaju omogućiti sudu koji je uputio zahtjev da pitanje međunarodne nadležnosti ispita s obzirom na sve informacije kojima raspolaže, uključujući i eventualna tuženikova osporavanja ( 30 ).

46.

Okolnost da društvo majka drži gotovo cijeli kapital društva kćeri tako da se primjenjuje pretpostavka kontrole ozbiljna je indicija za postojanje uske povezanosti između tužbenih zahtjeva protiv tih društava u smislu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a.

47.

Naime, u takvom slučaju postoji velika vjerojatnost solidarne odgovornosti društva majke i društva kćeri za povredu koju je počinilo društvo kći. Pretpostavka kontrole temelji se, naime, upravo na tome da društvo majka izvršava odlučujući utjecaj na gospodarsku djelatnost društva kćeri ako društvo majka drži gotovo sve dionice u kapitalu društva kćeri ( 31 ). Kao što to pokazuje dugogodišnja sudska praksa od presude Akzo Nobel ( 32 ), u tom je pogledu i za društvo majku posebno teško pružiti potreban protudokaz za obaranje te pretpostavke ( 33 ).

48.

Kako bi utvrdio postojanje uske povezanosti u smislu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a, sud stoga ne treba ispitati činjenice i dokaze koje je iznijelo društvo majka u svrhu obaranja pretpostavke kontrole. Također ne treba ispitati je li društvo majka stvarno izvršilo odlučujući utjecaj na društvo kćer. Naprotiv, to je relevantno tek u okviru osnovanosti tužbe.

49.

Stoga se pretpostavka kontrole ne primjenjuje kao takva bez promjena u okviru nadležnosti. Naime, pravno pravilo o nadležnosti iz članka 8. stavka 1. Uredbe Bruxelles I.a ne zahtijeva da je društvo majka izvršilo odlučujući utjecaj na društvo kćer, nego samo pretpostavlja usku povezanost između tužbenih zahtjeva. Za odgovornost društva majke treba dokazati njegov odlučujući utjecaj na gospodarsku djelatnost društva kćeri tek prilikom ispitivanja osnovanosti, tako da pretpostavka kontrole kao takva i prebacivanje tereta dokazivanja uzrokovano njome imaju učinak tek u toj fazi.

50.

Dakle, činjenica da društvo majka drži gotovo sve dionice u kapitalu društva kćeri u ovom slučaju dovodi do toga, s jedne strane, da se pretpostavlja odlučujući utjecaj društva majke, a u pogledu nadležnosti uzrokuje, s druge strane, postojanje uske povezanosti između tužbenih zahtjeva protiv društva majke i društva kćeri.

51.

Stoga nije uvjerljiv ni prigovor da je pretpostavka kontrole neoboriva prilikom ispitivanja nadležnosti ako se u toj fazi upotrebljava kako bi se utemeljilo postojanje uske povezanosti u smislu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a. Naime, u pogledu nadležnosti ispituje se drugi kriterij. Prilikom ispitivanja nadležnosti uopće ne treba odlučiti postoji li stvarno odlučujući utjecaj.

b)

Predvidljivost međunarodno nadležnog suda

52.

Navedeno tumačenje u skladu je s načelom pravne sigurnosti. To načelo nalaže da se posebno pravilo o nadležnosti tumači na način da obaviješten i razuman tuženik može predvidjeti pred kojim sudom može biti tužen izvan države u kojoj ima domicil ( 34 ). Usto, sud pred kojim se vodi postupak zbog pravne zaštite treba moći donijeti odluku o svojoj nadležnosti, bez potrebe za razmatranjem glavne stvari predmeta ( 35 ).

53.

Ne dolazi do nepredvidljivosti sudske nadležnosti ako je za usku povezanost, koja se zahtijeva člankom 8. točkom 1. Uredbe Bruxelles I.a, u slučaju kao što je predmetni, dovoljno da društvo majka izravno ili neizravno drži (gotovo) cijeli kapital društva kćeri. Naime, pritom je za tužena društva (društvo majku i društvo kćer) riječ o jasnom i jednostavnom kriteriju koji lako mogu dokazati i ta društva i sud pred kojim se vodi postupak.

54.

Bilo bi drukčije kad bi za utemeljenje nadležnosti trebalo dokazati odlučujući utjecaj društva majke na poslovnu djelatnost društva kćeri. Usto bi već u toj postupovnoj fazi bili potrebni sveobuhvatno i katkad kompleksno ispitivanje te ocjena činjenica i dokaza čiji ishod strankama upravo ne bi što je više moguće bio predvidiv u smislu uvodne izjave 15. Uredbe Bruxelles I.a. To bi išlo nauštrb oštećenog tužitelja koji snosi rizik od odbacivanja tužbe kao nedopuštene.

55.

Smatram da za dovoljnu predvidljivost nije potrebno ni da je obvezujućom odlukom Komisije prethodno utvrđena solidarna odgovornost društva majke i društva kćeri za eventualno izrečene novčane kazne. Primjenjivost pravila o nadležnosti, koje oštećeniku olakšava provedbu prava, u kontekstu private enforcementa ne može ovisiti o tome je li Komisija prethodno djelovala.

56.

Usto, upravo u slučaju u kojem povreda nije utvrđena obvezujućom odlukom Komisije u svim državama članicama u skladu s člankom 16. stavkom 1. Uredbe br. 1/2003 postoji opasnost od proturječnih odluka ako različiti sudovi odlučuju o zahtjevima za naknadu štete protiv društva majke i društva kćeri. Da je primjerice, kao u predmetnom slučaju, nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje prethodno odlučilo da postoji odgovornost (barem odgovornost društva kćeri), ta je odluka u skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive 2014/104 obvezujuća samo za sudove dotične države članice, dok sudovi drugih država članica, kao što su u ovom predmetu nizozemski sudovi, to trebaju uzeti u obzir samo kao dokaz prima facie (članak 9. stavak 2. Direktive 2014/104).

57.

U tom pogledu postoji opasnost od proturječnih odluka ako bi različiti sudovi država članica razmatrali tužbe podnesene protiv društva majke i društva kćeri, i to i u pogledu ranijeg pitanja o tome postoji li uopće povreda i u pogledu kasnijeg pitanja o pripisivanju i opsegu odgovornosti.

c)

Izostanak zlouporabe sudske nadležnosti

58.

Prethodno prikazano tumačenje članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a omogućuje jednostavno ispitivanje nadležnosti. Usto oštećeniku olakšava postupovnu provedbu njegovih zahtjeva za naknadu štete upravo jer je solidarna odgovornost društva majke i društva kćeri materijalno vjerojatna na temelju pretpostavke kontrole.

59.

Tužiteljeva zlouporaba ili zlouporaba sudske nadležnosti došla bi u obzir samo ako je tužba protiv osnovnog tuženika očito nedopuštena ili neosnovana te stoga može samo služiti svrsi da drugi tuženik izbjegne sudsku nadležnost koja se temelji na njegovu domicilu ( 36 ). Ako postoji uska povezanost u smislu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a, samo utvrđivanje takve zlouporabe dolazi u obzir isključivo iznimno, i to kada postoji dovoljno indicija na temelju kojih se može zaključiti da je podnositelj zahtjeva stvorio ili na umjetan način održavao uvjete za primjenu navedene odredbe ( 37 ). U tom pogledu nije dovoljno da tužba protiv osnovnog tuženika (možda) djeluje neosnovano. Naprotiv, u trenutku njezina podnošenja treba biti očito neosnovana ili konstruirana odnosno bez ikakvog stvarnog interesa za tužitelja ( 38 ). To bi bilo moguće ako unatoč pretpostavci kontrole na temelju okolnosti konkretnog slučaja očito ne postoji odlučujući utjecaj društva majke na društvo kćer pa se stoga od samog početka isključuje suodgovornost društva majke. To je vjerojatno točno samo u rijetkim iznimnim slučajevima.

60.

Ako oštećenik tuži i grčko društvo kćer u sjedištu nizozemskog društva majke pa prvonavedeno društvo tako izbjegne nadležnost grčkih sudova, nije riječ o takvoj zlouporabi. Naime, ako tuženici imaju domicile u različitim državama članicama, članak 8. točka 1. Uredbe Bruxelles I.a ostavlja tužitelju izbor kojem će sudu ponijeti tužbu ( 39 ). Ta mogućnost izbora znači da tužitelj može usmjeriti spor prema sudu koji najbolje odgovara njegovim interesima ( 40 ).

61.

Stoga također nije važno ako postoji uža povezanost s drugim sudom, primjerice jer se povreda dogodila isključivo na grčkom tržištu piva i jer je u odluci grčkog tijela nadležnog za tržišno natjecanje samo grčko društvo kći navedeno kao počinitelj te povrede. Naime, pravila o nadležnosti ne traže načelno ( 41 ) najužu povezanost, nego samo usku povezanost, koja je u ovom slučaju zajamčena već kriterijem „uske povezanosti” iz članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a. To potvrđuje uvodna izjava 16. Uredbe Bruxelles I.a u skladu s kojom bi pored domicila tuženika trebale postojati alternativne osnove nadležnosti temeljene na uskoj povezanosti između suda i tužbe.

C.

Drugo prethodno pitanje

62.

Drugim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti nastoji doznati je li, ako društvo majka osporava da je izvršilo odlučujući utjecaj na gospodarsku djelatnost društva kćeri, za pretpostavku nadležnosti u skladu s člankom 8. točkom 1. Uredbe Bruxelles I.a u pogledu društva kćeri dovoljno da postojanje takvog utjecaja ne može biti unaprijed isključeno.

63.

Već iz mojih razmatranja u točki 48. i sljedećim točkama ovog mišljenja slijedi da na drugo prethodno pitanje treba potvrdno odgovoriti, pod uvjetom da su, kao u ovom slučaju, ispunjeni uvjeti za pretpostavku kontrole: naime, to je osobito ozbiljna indicija za pretpostavku „uske povezanosti” na kojoj se temelji nadležnost u smislu članka 8. točke 1. Uredbe Bruxelles I.a i može se samo iznimno dovesti u pitanje.

V.

Zaključak

64.

Stoga predlažem Sudu da na oba prethodna pitanja koja je uputio Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) zajedno odgovori na sljedeći način: