<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-581/20</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62020CC0581</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:726">EU:C:2021:726</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>15</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>15</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje A. Rantosa – Predmet C‑581/20</HT></P><P>TOTO</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Athanasiosa Rantosa</HT></P><P>od <DATE ISO="20210909">9. rujna 2021.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE><NOTE TYPE="ENDNOTE" NUMBERING="roman" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Točke 18. i 30. te bilješke 9., 10., 13. i 57. bile su predmet izmjena ovog teksta nakon njegove prve objave na internetu.</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑581/20</HT></P><P>Skarb Państwa Rzeczypospolitej Polskiej reprezentowany przez Generalnego Dyrektora Dróg Krajowych i Autostrad</P><P>protiv</P><P>TOTO SpA – Costruzioni Generali,</P><P>Vianini Lavori SpA</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vrhoven kasacionen sad (Vrhovni kasacijski sud, Bugarska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Pravosudna suradnja u građanskim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Sudska nadležnost i priznavanje odluka u građanskim i trgovačkim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 1215/2012</KEYWORD><KEYWORD>Pojam građanskih i trgovačkih stvari</KEYWORD><KEYWORD>Privremene mjere, uključujući mjere osiguranja</KEYWORD><KEYWORD>Ugovor za obavljanje radova izgradnje javne prometnice</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Kako bi osigurala ispunjavanje obveza preuzetih u okviru ugovora o javnoj nabavi sklopljenog u Poljskoj za izgradnju dionice brze ceste, poduzetnici kojima je dodijeljen ugovor 2015. poljskom javnom naručitelju podnijeli su jamstva koja je potpisalo bugarsko osiguravajuće društvo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Uspješni su ponuditelji nekoliko godina nakon toga bezuspješno tražili od poljskog suda da privremenim mjerama, uključujući mjere osiguranja, javnom naručitelju onemogući iskorištavanje tih jamstava. Sličan su zahtjev podnijeli i pred bugarskim sudovima, koji su ga odbili u prvostupanjskom, a prihvatili u žalbenom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Poljski javni naručitelj podnio je žalbu u kasacijskom postupku Vrhoven kasacionen sadu (Vrhovni kasacijski sud, Bugarska). U okviru tog postupka valja među ostalim razjasniti imaju li bugarski sudovi, na temelju članka 35. Uredbe (EU) br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="351" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 351, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="160" PAGE.FIRST="40" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 160, str. 40</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="202" PAGE.FIRST="57" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 202, str. 57</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>, međunarodnu nadležnost da donesu zatražene privremene mjere, uključujući mjere osiguranja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Upotrebljavam izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>privremene mjere, uključujući mjere osiguranja<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> jer je to izraz iz Uredbe br. 1215/2012. Zapravo bi svaki put trebalo navesti kojoj kategoriji pripada zatražena mjera.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Sud je, ako ne griješim, dosad samo jednom odlučivao o navedenom članku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200903">3. rujna 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Supreme Site Services i dr</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑186/19</NO.CASE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:638">EU:C:2020:638</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Međutim, u presudama donesenima na temelju prethodnih instrumenata<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Članak 24. Briselske konvencije iz 1968. o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="299" PAGE.FIRST="32" DATE.PUB="1972">SL 1972., L 299, str. 32</REF.DOC.OJ>., pročišćeni tekst u <REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="027" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1998">SL 1998., C 27, str. 1</REF.DOC.OJ>.; u daljnjem tekstu: Briselska konvencija) i članak 31. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od <DATE ISO="20001222">22. prosinca 2000.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="012" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 12, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.; u daljnjem tekstu: Uredba br. 44/2001). Tekst tih odredbi i trenutačno važećeg članka 35. nije istovjetan; osim toga, zakonodavac je utvrdio pravila o privremenoj pravnoj zaštiti na drugim mjestima u Uredbi br. 1215/2012. Međutim, te izmjene ne znače da prethodna sudska praksa Suda nije korisna kao referenca u ovom predmetu.</P></NOTE> razmatraju se pitanja suda koji je uputio zahtjev, ali ih se ne rješava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U skladu s uputom Suda, ovo će se mišljenje odnositi samo na drugo prethodno pitanje. U odgovoru treba detaljno ispitati odnos između dvaju sudova različitih država članica, suda koji odlučuje o meritumu spora i onog koji odlučuje isključivo u području određivanja privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, u prekograničnim slučajevima u pogledu kojih se člankom 35. želi izbjeći <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>šteta za stranke koja proizlazi iz produljenja rokova svojstvenih svim međunarodnim postupcima<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050428">28. travnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>St. Paul Dairy</NAME.CASE>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0012">12.</REF.NP.ECR> (<NO.CASE>C‑104/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:255">EU:C:2005:255</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: St. Paul Dairy)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uredba br. 1215/2012</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Uvodna izjava 33. glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Ako privremene, uključujući mjere osiguranja naloži sud koji ima nadležnost u pogledu glavne stvari, njihov slobodan protok trebao bi biti zajamčen temeljem ove Uredbe. Međutim, privremene, uključujući mjere osiguranja, koje je odredio takav sud bez da je pozvao na sud tuženika ne bi trebalo priznati niti izvršiti prema ovoj Uredbi, osim ako sudska odluka koja sadrži mjeru nije dostavljena prije izvršenja. To ne bi trebalo sprečavati priznavanje i izvršenje tih mjera temeljem nacionalnog prava. Ako privremene, uključujući mjere osiguranja, naloži sud koji nema nadležnost u pogledu glavne stvari, učinak bi tih mjera trebalo ograničiti, temeljem ove Uredbe, na državno područje te države članice<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>.</P></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 2.:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>U smislu ove Uredbe:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="2019" ID="QE0005"/> znači svaka odluka koju je donio sud države članice, bez obzira kako se naziva, uključujući nalog, naredbu, odluku ili nalog o izvršenju, kao i odluku o utvrđivanju troškova, koju izdaje sudski službenik.</TXT><P>U smislu poglavlja III. <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="2019" ID="QE0006"/> uključuje privremene, uključujući i mjere osiguranja koje naloži sud koji na temelju ove Uredbe ima nadležnost u pogledu glavne stvari. To ne uključuje privremene, uključujući mjere koje osiguranja nalaže sud koji nije pozvao tuženika, osim ako je sudska odluka koja sadrži mjeru dostavljena tuženiku prije izvršenja;</P><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>.</P></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></QUOT.S></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 29. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Litispendencija i povezani postupci<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>) glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="029.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ne dovodeći u pitanje članak 31. stavak 2., ako su pred sudovima različitih država članica pokrenuti postupci u pogledu istog predmeta spora između istih stranaka, svaki sud, osim onog koji je prvi pokrenuo postupak, po službenoj dužnosti zastaje s postupkom sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvi pokrenuo postupak.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="029.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>U slučajevima iz stavka 1., na zahtjev suda pred kojim je pokrenut postupak povodom spora, svaki drugi sud pred kojim je pokrenut postupak bez odgode obavješćuje prethodni sud o datumu pokretanja postupka u skladu s člankom 32.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="029.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Ako se utvrdi nadležnost suda koji je prvi pokrenuo postupak, svaki sud osim tog suda proglašava se nenadležnim u korist tog suda<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>.</ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Članak 35. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Privremene mjere, uključujući i mjere osiguranja<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>) glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Sudovima države članice može se podnijeti zahtjev za takve privremene, uključujući mjere osiguranja, koje su dostupne prema pravu te države članice, čak i kada sudovi druge države članice imaju nadležnost u pogledu glavne stvari<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 36. u odjeljku <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Priznavanje<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="036.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Sudska odluka donesena u državi članici priznaje se u drugim državama članicama bez zahtijevanja posebnog postupka u tu svrhu.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>.</ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Člankom 42. stavkom 2. utvrđuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>U svrhu izvršenja u državi članici sudske odluke donesene u drugoj državi članici kojom se određuju privremene, uključujući mjere osiguranja, podnositelj zahtjeva podnosi nadležnom tijelu izvršenja:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>primjerak sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>potvrdu izdanu sukladno članku 53., koja sadrži opis mjere i potvrđuje da:</TXT><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>i.</NO.P><TXT>je sud nadležan u pogledu glavne stvari; i</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>ii.</NO.P><TXT>je sudska odluka izvršna u državi članici porijekla; i</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>ako je mjera određena bez pozivanja tuženika pred sud, dokaz o dostavi sudske odluke<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Člankom 45. stavkom 1. točkom (c) propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="045.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Priznavanje sudske odluke odbija se na zahtjev zainteresirane stranke:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>ako je sudska odluka proturječna sudskoj odluci između istih stranaka u zamoljenoj državi članici<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nacionalno pravo i Graždanski procesualen kodeks<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Zakonik o građanskom postupku, u daljnjem tekstu: GPK</P></NOTE></HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Za ovaj predmet relevantni su članak 18. (imunitet država), članci 389. do 396. (donošenje privremenih mjera), članci 397. do 403. (mjere osiguranja) i članci 274. do 280. (pravni lijekovi protiv rješenja).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Budući da će se moje mišljenje odnositi isključivo na tumačenje članka 35. Uredbe br. 1215/12, nije potrebno navoditi tekst tih članaka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenice, sporovi i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Ugovorom od <DATE ISO="20150730">30. srpnja 2015.</DATE> Skarb Państwa Rzeczypospolitej Polskiej reprezentowany przez Generalnego Dyrektora Dróg Krajowych i Autostrad (u daljnjem tekstu: poljska državna blagajna) dodijelio je društvima TOTO SpA – Costruzioni Generali i Vianini Lavori SpA, koja su djelovala kao registrirani konzorcij u Italiji, izgradnju brze ceste S-5 Poznanj – Wrocław, dionica Poznanj A2, Głuchowo – Wronczyn.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Stranke su u ugovor uključile odredbu 20.6. kojom se nadležnost za rješavanje njihovih sporova dodjeljuje sudovima koji se nalaze u sjedištu javnog naručitelja (odnosno, poljskim sudovima)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>U skladu s točkom 2. očitovanja poljske vlade, ugovorna odredba glasila je kako slijedi: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Mjesno nadležni sud javnog naručitelja […] nadležan je za rješavanje svih sporova koji mogu proizaći iz izvršenja [ugovora]<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>U tom istom ugovoru preuzeta su jamstva br. 02900100000348 i br. 02900100000818 radi osiguravanja ispunjavanja ugovora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>U skladu sa sažetkom odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, to je jamstvo preuzeto za ispunjavanje obveze u skladu s ugovorom, u ukupnom iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">52294272,43</FT> poljskih zlota, pri čemu je prilogom 4. od <DATE ISO="20190125">25. siječnja 2019.</DATE> utvrđen učinak tog jamstva do <DATE ISO="20190731">31. srpnja 2019.</DATE> u navedenom iznosu kao jamstvo u slučaju neispunjavanja ili nepravilnog ispunjavanja ugovora do najvišeg iznosa i do <DATE ISO="20240630">30. lipnja 2024.</DATE> kao jamstvo za izvođenje građevinskih radova u skladu s ugovorom u iznosu do <FT TYPE="DECIMAL">15877,73</FT> poljskih zlota.</P></NOTE>, kao i eventualnog plaćanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>ugovorne kazne<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> nakon završetka radova<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>U skladu s odlukom kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, to je jamstvo preuzeto radi osiguravanja plaćanja ugovorne kazne u iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">9314671,95</FT> poljskih zlota do <DATE ISO="20190731">31. srpnja 2019.</DATE>, čime se htio osigurati pravodobni završetak građevinskih radova u skladu s ugovorom.</P></NOTE>. Oba jamstva pružilo je bugarsko osiguravajuće društvo Evroins AD, a na njih se primjenjuje poljsko materijalno pravo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Društva koja su bila uspješni ponuditelji podnijela su Sądu Okręgowom w Warszawie (Okružni sud u Varšavi, Poljska) negativne deklaratorne tužbe protiv poljske državne blagajne. Zahtijevala su da se utvrdi da tuženik, državna blagajna, nema pravo zahtijevati plaćanje ugovorne kazne koja je utvrđena ugovorom, s obzirom na to da za to nisu bili ispunjeni uvjeti i/ili da tuženik nema nikakvo pravo na plaćanje ugovorne kazne zbog nepravodobnog ispunjavanja ugovora za koje tuženik tvrdi da postoji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Točka 2. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Osim toga, od suda su tražila da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>odredi privremenu mjeru na način da odredi da tuženik, među ostalim, neće iskoristiti jamstva br. 02900100000348 i br. 02900100000818 koja je preuzelo osiguravajuće društvo Evroins AD<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Točka 4. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Rješenjem od <DATE ISO="20190607">7. lipnja 2019.</DATE> Sąd Okręgowy w Warszawie (Okružni sud u Varšavi) odbio je donijeti tražene privremene mjere, uključujući mjere osiguranja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>U skladu s točkom 4. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, poljski je sud <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>[…] polazio […] od toga da su zahtjevi za određivanje privremene mjere neosnovani zbog nepostojanja pravnog interesa, s obzirom na to da ne postoji nijedan prihvatljivi razlog za to da tuženik neće potpisati dodatni prilog ugovoru te s obzirom na to da društva, osim toga, nisu dokazala da se čini vjerojatnim da odbijanje privremene mjere onemogućuje ili znatno otežava izvršenje eventualne buduće odluke kojom se u obzir uzimaju moguća potraživanja podnositelja zahtjeva. Isto tako, društva nisu dokazala da se čini vjerojatnim da odbijanje privremene pravne zaštite može dovesti do nepopravljive štete i u kojem opsegu moguće ugovorne kazne mogu ugroziti njihovu financijsku stabilnost<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Društva koja su bila uspješni ponuditelji ponovno su tražila donošenje tih mjera <DATE ISO="20190731">31. srpnja 2019.</DATE>, ovaj put pred Sofijski gradski sadom (Gradski sud u Sofiji, Bugarska), u prilog svojim zahtjevima pred Sądom Okręgowym w Warszawie (Okružni sud u Varšavi).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Zahtjev je odbijen u prvom stupnju, ali ga je u žalbenom postupku prihvatio Sofijski apelativen sad (Žalbeni sud u Sofiji, Bugarska). Pod uvjetom polaganja osiguranja, potonji sud naložio je zamrzavanje potraživanja poljske državne blagajne, koja se sastoje od jamstava br. 02900100000348 i br. 02900100000818, koja je u njezinu korist preuzelo osiguravajuće društvo Evroins AD.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Poljska državna blagajna podnijela je žalbu u kasacijskom postupku pred Vrhoven kasacionen sadom (Vrhovni kasacijski sud). U okviru te žalbe dostavila je i europski platni nalog, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1896/2006<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20061212">12. prosinca 2006.</DATE> o uvođenju postupka za europski platni nalog (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="399" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 399, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 94.)</P></NOTE>, obrazac E<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Platni nalog izdan je u njezinu korist protiv osiguravajućeg društva Evroins AD u iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">4086197,80</FT> poljskih zlota kao glavnice, kamata u iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">3322112,05</FT> poljskih zlota te iznosa od <FT TYPE="DECIMAL">76405,75</FT> poljskih zlota.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Društva koja su bila uspješni ponuditelji, koja su se tom zahtjevu protivila na temelju obrasca F iz Uredbe br. 1896/2006, osporavala su ga u okviru žalbe u kasacijskom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Vrhoven kasacionen sad (Vrhovni kasacijski sud) Sudu uputio sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>1.</NO.P><TXT>Treba li članak 1. [Uredbe br. 1215/12] tumačiti na način da postupak, kao što je onaj koji se opisuje u predmetnoj odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, valja u potpunosti ili djelomično smatrati građanskom ili trgovačkom stvari u smislu članka 1. stavka 1. te uredbe?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Treba li nakon ostvarivanja prava na podnošenje zahtjeva za određivanje privremenih mjera odnosno mjera osiguranja o kojem je već odlučio sud koji je nadležan za odlučivanje o meritumu smatrati da sud kojem je podnesen zahtjev za privremenu pravnu zaštitu na istoj osnovi i na temelju članka 35. [Uredbe br. 1215/12] nije nadležan od trenutka u kojem su podneseni dokazi o tome da je sud koji odlučuje o meritumu već donio odluku u tom pogledu?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Ako iz odgovora na prva dva prethodna pitanja proizlazi da je nadležan sud kojem je podnesen zahtjev na temelju članka 35. [Uredbe br. 1215/12], treba li uvjete za prihvaćanje zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu na temelju članka 35. [Uredbe br. 1215/12] samostalno tumačiti? Treba li izuzeti iz primjene odredbu kojom se u slučaju kao što je predmetni ne dopušta podnošenje zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu protiv javnog tijela?<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="6"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Tajništvo Suda zaprimilo je zahtjev za prethodnu odluku <DATE ISO="20201105">5. studenoga 2020.</DATE> Odbilo ga je ispitivati u postupku na temelju članka 105. Poslovnika Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su TOTO – Costruzioni Generali i Vianini Lavori, Republika Poljska i Europska komisija. Svi su, kao i poljska državna blagajna, sudjelovali na raspravi održanoj <DATE ISO="20210715">15. srpnja 2021.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Kao što sam to već naveo, u ovom ću se mišljenju ograničiti na drugo prethodno pitanje. Ukratko, ono se odnosi na odnos između sudova različitih država članica pred kojima se, u skladu s Uredbom br. 1215/2012, uzastopno zahtijeva određivanje privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Kako bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je protumačiti članak 35. Uredbe br. 1215/2012, što će omogućiti da se razjasni može li sud (u ovom slučaju, bugarski sud) koji nije nadležan za odlučivanje o meritumu donijeti privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, ako je sud nadležan za odlučivanje o meritumu (u ovom slučaju, poljski sud) već donio odluku o istom zahtjevu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Prije nego što predložim odgovor na to pitanje, osvrnut ću se na neke opće aspekte Uredbe br. 1215/2012 koji mogu doprinijeti analizi.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvodna razmatranja: privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, u Uredbi br. 1215/2012</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Sustav međunarodne sudske nadležnosti i protok sudskih odluka u pogledu privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Uredbom br. 1215/2012 predviđa se dvostruki način za određivanje privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, u sporovima obuhvaćenim njezinim područje primjene:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Kao prvo, dodjeljuje se međunarodna sudska nadležnost sudovima koji su u skladu s odjeljcima 1. do 6. poglavlja II. također nadležni za odlučivanje o meritumu spora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Njihova nadležnost za donošenje privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, ne navodi se izričito, ali prirodno proizlazi iz njihove upoznatosti s predmetom. Ona se implicitno predviđa u uvodnoj izjavi 30. Uredbe br. 1215/2012; vidjeti i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19981117">17. studenoga 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Van Uden</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑391/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:543">EU:C:1998:543</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: Van Uden, t. 19.).</P></NOTE>. Nadležnost tih tijela ne ovisi o postojanju određene povezanosti između predmeta mjere i sudske nadležnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990427">27. travnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Mietz</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑99/96</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:202">EU:C:1999:202</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Isto tako, osim u slučaju iznimki koje ću navesti u nastavku, na mjeru koju je donio sud nadležan u glavnom postupku primjenjuje se sustav priznavanja i izvršenja iz Uredbe br. 1215/2012.</P></ITEM><ITEM><P>Kao drugo, člankom 35. iste uredbe predviđa se da sudovi koji nisu nadležni za odlučivanje o meritumu spora mogu donositi privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, koje se odnose na taj spor.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>U tom drugom slučaju, Sud postavlja određene zahtjeve kako bi sud koji nije nadležan za odlučivanje o meritumu ipak mogao biti nadležan za odlučivanje o zaštitnim mjerama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Ti su se uvjeti oblikovali tijekom tumačenja odredbi koje odgovaraju Briselskoj konvenciji i Uredbi br. 44/2001.</P></NOTE>:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, trebaju biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>namijenjene održavanju činjenične ili pravne situacije radi zaštite prava čije se priznanje inače zahtijeva od suda koji odlučuje o meritumu<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19920326">26. ožujka 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Reichert i Kockler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑261/90</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:149">EU:C:1992:149</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); Van Uden, t. 37. i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200903">3. rujna 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Supreme Site Services i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑186/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:638">EU:C:2020:638</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Ne mogu se donositi mjere koje zbog svojih učinaka <HT TYPE="ITALIC">de facto</HT> zamjenjuju postupak u pogledu merituma, odnosno one koje u fazi istrage služe za zaobilaženje pravila o sudskoj nadležnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Presude Van Ude, t. 43. i sljedeće; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990427">27. travnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Mietz</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑99/96</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:202">EU:C:1999:202</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i St. Paul Dairy, t. 18.</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Treba postojati stvarna povezanost između suda koji nije nadležan za odlučivanje o meritumu i tražene mjere. Njezino donošenje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>zahtijeva […] poseban oprez i dubinsko poznavanje konkretnih okolnosti u kojima tražene mjere trebaju proizvoditi svoje učinke<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Presuda Van Uden, t. 38.</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Ti su uvjeti uspostavljeni jer se člankom 35. Uredbe br. 1215/2021 onome tko zahtijeva privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, daje prednost kojom se protivna stranka može dovesti u nepovoljni položaj, zato što predstavlja odstupanje od sustava sudske nadležnosti uređenog samom Uredbom. Stoga ga je potrebno tumačiti usko<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Presuda St. Paul Dairy, t. 11. Članak 35. svakako predstavlja nepravilnost u sustavu: to pokazuje i njegov položaj u izdvojenom odjeljku, udaljenom od pravila o nadležnosti u užem smislu, iako i dalje u okviru poglavlja II. Uredbe br. 1215/2012.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Osim toga, uspostavljanjem dodatne sudske nadležnosti članak 35. također bi mogao poticati strategije biranja najpovoljnijeg suda (<HT TYPE="ITALIC">forum shopping</HT>)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Tu su zabrinutost na raspravi istaknule zainteresirane stranke, koje se nisu složile oko stvarnog opsega rizika. Konkretno, Komisija je navela da sam članak 35. obuhvaća samoograničavajuće elemente. To je točno: zakonodavac, kao i Sud u svojem tumačenju, ograničavali su se na opseg te odredbe. Međutim, ne mogu se složiti s nekim Komisijinim argumentima: konkretno, s idejom da mjere koje se donose na temelju članka 35. moraju biti hitne. Kao prvo, privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, u većini se slučajeva zahtijevaju kao takve, čime se <HT TYPE="ITALIC">de facto</HT> onemogućuje učinkovitost navodnog roka. Kao drugo, i dalje nije jasno je li hitnost uvjet za samu primjenu članka 35.; u slučaju da jest, trebalo bi ga tumačiti autonomno.</P></NOTE> i zlouporabe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Na raspravi je osobito navedena opasnost <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>pretjeranog osiguranja<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>, kao posljedica donošenja više mjera osiguranja u istu svrhu u dvije različite sudske nadležnosti koje pritom nisu dužne međusobno komunicirati (u pogledu neuspjelog pokušaja uključivanja takve obveze u Uredbu br. 1215/2012 vidjeti narednu bilješku 38. ovog mišljenja). U Uredbi se ne nudi rješenje za tu situaciju, osim onoga što proizlazi iz primjene pravila o litispendenciji ili pravila o priznavanju.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>U skladu s Uredbom br. 1215/2012, ovlast suda koji donosi privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, na temelju članka 35. suočava se s još jednim ograničenjem u odnosu na opseg: učinak tih mjera ograničava se na državno područje same države članice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Uvodna izjava 33. i članak 2. točka (a) drugi podstavak Uredbe br. 1215/2012. To se ograničenje već naziralo u prethodnom sustavu koji je zahtijevao stvarnu povezanost između traženih mjera i mjesne nadležnosti države suda koji odlučuje o predmetu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Međutim, ne treba zaboraviti da dopuštenost privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, koje donosi sud koji nije sud koji odlučuje ili će odlučivati<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Može biti riječ o sudu koji trenutačno odlučuje o meritumu, kao i o sudu koji će to činiti u budućnosti ako se mjera donese prije početka glavnog postupka.</P></NOTE> o meritumu predmeta odgovara lako razumljivim praktičnim potrebama svojstvenima privremenoj sudskoj zaštiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19800521">21. svibnja 1980.</DATE>, <NAME.CASE>Denilauler</NAME.CASE> (<NO.CASE>125/79</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1980:130">EU:C:1980:130</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0015">15.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19920326">26. ožujka 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Reichert i Kockler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑261/90</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:149">EU:C:1992:149</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). U odnosu na štetu svojstvenu produljenju rokova u međunarodnim postupcima vidjeti i presudu St. Paul Dairy, t. 12.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Zahvaljujući toj odredbi zainteresiranoj stranci omogućuje se određivanje privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, u državi članici u kojoj se nalaze dobra ili osoba nad kojima će se izvršiti navedena mjera. Tako se, kao prvo, izbjegavaju poteškoće vođenja spora u inozemstvu i, kao drugo, priznavanja odluke donesene u drugoj sudskoj nadležnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Poteškoće koje se javljaju čak i u pojednostavnjenom sustavu automatskog priznavanja i izvršenja bez egzekvature iz Uredbe br. 1215/2012: zainteresirana stranka mora od države podrijetla dobiti dokumentaciju koja se zahtijeva u zamoljenoj državi; ne treba <HT TYPE="ITALIC">a priori</HT> odbaciti mogućnosti da stranka protiv koje se traži priznavanje ili izvršenje zatraži odbijanje u odgovarajućem postupku; kao ni to da mjeru donesenu u jednoj državi članici treba prilagoditi radi izvršenja u drugoj državi članici.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Ta je mogućnost tim više potrebna jer za privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, koje je sud koji odlučuje o meritumu naložio <HT TYPE="ITALIC">inaudita parte</HT> (čije donošenje ima učinak iznenađenja) načelno nije dopušten<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Njihov slobodni protok moguć je samo ako je tuženik pozvan na sud ili, u suprotnom, ako mu je sudska odluka koja sadržava mjeru dostavljena prije izvršenja.</P></NOTE> slobodan protok<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>U skladu s uvodnom izjavom 33., ograničenje se primjenjuje za potrebe <HT TYPE="ITALIC">izvršenja</HT>, kao i <HT TYPE="ITALIC">priznavanja</HT>.</P></NOTE> među državama članicama na temelju Uredbe br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>U skladu s uvodnom izjavom 33., to je ipak moguće ako nacionalno pravo to dopušta.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Isključenje slobodnog protoka takvih mjera ostvaruje se definicijom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>sudske odluke<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> iz članka 2. točke (a) drugog podstavka Uredbe br. 1215/2012. U praksi se očituje u zahtjevu iz njezina članka 42. stavka 2.: izvršenje u državi članici privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, koju je u drugoj državi članici donio sud u glavnom postupku podliježe podnošenju potvrde iz članka 53. Ta potvrda obuhvaća konkretne navode kojima se utvrđuje svojstvo suda i poziv tuženiku na sud ili, ako to nije moguće, obavijest o mjeri.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Odnos između sudskih nadležnosti</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Ne postoji formalna hijerarhija između sudskih nadležnosti koje su na raspolaganju podnositelju zahtjeva za privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, koji može birati između njih. Stoga se pojavljuju slučajevi različitih postupaka za privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, za koje zakonodavac nije izričito predvidio posebno rješenje.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Različiti postupci u pogledu privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Uredba br. 1215/2012 sadržava posebno pravilo (članak 35.) o privremenim mjerama, uključujući mjere osiguranja. Moglo bi se reći da tako nadopunjuje <HT TYPE="ITALIC">prirodnu</HT> ovlast suda koji je nadležan u pogledu merituma za njihovo donošenje. No istodobno otvara prostor istovjetnim postupcima pred različitim sudovima, uz rizik donošenja međusobno proturječnih odluka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Načelo prioriteta kojim se u odjeljku <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>Litispendencija i povezani postupci<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> Uredbe br. 1215/2012 uređuju različiti postupci u pogledu istog predmeta spora između istih stranaka, u skladu s člankom 29., može se, prema mojem mišljenju, proširiti na fazu koja se odnosi na privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, u tim postupcima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Ne zanemarujem to da postoje dvojbe u pogledu <HT TYPE="ITALIC">mehaničke</HT> primjene članka 29. u području privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, jer se razlozi razlikuju ovisno o vrsti dvojnosti postupaka.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>U skladu s tim načelom, svaki sud, <HT TYPE="ITALIC">osim onog koji je prvi pokrenuo postupak</HT>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>po službenoj dužnosti zastaje s postupkom sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvi pokrenuo postupak<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>. Nakon što se utvrdi nadležnost suda koji je prvi pokrenuo postupak, svaki drugi sud proglašava se nenadležnim u njegovu korist<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Pravilo vremenskog prioriteta iznimno se mijenja ako postoji isključiva sudska nadležnost: vidjeti članak 31. stavke 2. i 3. U predmetu o kojem je ovdje riječ prvi zahtjev za mjere osiguranja podnesen je pred poljskim sudom, koji su ugovorne strane odabrale za rješavanje sporova.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Kao što sam to već objasnio, supostojanje zahtjevâ za privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, pred sudom nadležnim u pogledu merituma i sudom koji nema takvu nadležnost (ali kojem se zahtjev podnosi u skladu s člankom 35. Uredbe br. 1215/2012) zainteresiranoj stranci omogućuje izbjegavanje kašnjenja koja se obično povezuju s provođenjem mjere iz jedne države članice u drugoj državi članici.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>S tog bi se gledišta moglo činiti paradoksalnim da osoba koja pred drugim sudom traži privremenu mjeru, uključujući mjeru osiguranja, upravo kako bi se izbjegla kašnjenja prvog suda, to mora učiniti, u skladu s pravilom o litispendenciji, isključivo u državi glavnog postupka, samo zato što je zahtjev za tu mjeru tamo prvotno podnesen<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Taj argument nije svima uvjerljiv. U izvješću Report on the Application of Regulation Brussels I in the Member States (Study JLS/C4/2005/3), koji je izrađen na Komisijin zahtjev, predlagalo se da se prednost u svakom slučaju da sudu koji je nadležan u pogledu merituma, s obzirom na to da bolje poznaje predmet: vidjeti točku 777. Isti je smisao članka 15. Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od <DATE ISO="20190625">25. lipnja 2019.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="178" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2019">SL 2019., L 178, str. 1</REF.DOC.OJ>.), koji nije usporediv ni s jednim drugim instrumentom.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Alternativno, moguće je zamisliti situaciju u kojoj se opće pravilo o litispendenciji (članak 29. Uredbe br. 1215/2012) ne bi primijenilo na privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, te bi se problem dviju proturječnih sudskih odluka, u slučaju njihova donošenja, razmatrao <HT TYPE="ITALIC">a posteriori</HT> prilikom odlučivanja o njihovu priznavanju i izvršenju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Tako se ponekad predlaže u pravnoj teoriji: vidjeti Eichel, F., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>Art. 35 Brüssel Ia‑VO<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>, u: Wieczorek/Schütze, <HT TYPE="ITALIC">Zivilprozessordnung und Nebengesetze</HT>, Band 13/2, 4. izd., 2019., marg. 83., i druga upućivanja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Međutim, smatram da bi takvo rješenje moglo biti neusklađeno s navedenom uredbom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Iako Sud nije odlučivao o tom pitanju, u negativnom je kontekstu uputio na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>povećanje kriterija sudske nadležnosti u pogledu istog pravnog odnosa, koje je protivno ciljevima Konvencije<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>, u vezi s člankom 24. Briselske konvencije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Presuda St. Paul Dairy, t. 20.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>U ovom trenutku dovoljno je reći da se izuzeća od pravila o litispendenciji nalaze u samoj Uredbi te da nijedno ne odgovara opisanom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Osim toga, podsjećam da je Sud odbio argument predugog trajanja postupaka, kao osnovu za prestanak primjene (tadašnjeg) članka 21. Briselske konvencije, u presudi od <DATE ISO="20031209">9. prosinca 2003.</DATE> u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Gasser</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑116/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:657">EU:C:2003:657</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Prijedlozi za izmjenu u tom pogledu, izneseni u vezi s člankom 35. Uredbe br. 1215/2012, nisu preneseni u tekst, što ne ide u prilog posebnom postupanju u pogledu litispendencije u vezi s privremenim mjerama, uključujući mjere osiguranja, u trenutačnom sustavu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Vidjeti Report on the Application of Regulation Brussels I in the Member States (Study JLS/C4/2005/3) naveden u bilješci 34. Neuspješan je bio i Komisijin prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o sudskoj nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, COM(2010) 748 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, kojim bi se uspostavila komunikacija među sudovima radi usklađivanja postupaka.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Ukratko, smatram da se pravilo o litispendenciji iz članka 29. Uredbe br. 1215/2012 primjenjuje na zahtjeve za privremene mjere, uključujući mjere osiguranja. Iz njega proizlaze dvije posljedice: (a) nakon što se proglasi nadležnim, prednost ima sud koji je prvi pokrenuo postupak<?PAGE NO="10"?> za privremene mjere, uključujući mjere osiguranja; i (b) od tog trenutka, sud pred kojim je nakon toga pokrenut postupak za privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, mora se proglasiti nenadležnim u korist prvonavedenog suda.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Proturječnost privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, koje su donijeli različiti sudovi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Sud je situaciju u kojoj su dva suda (jedan nadležan na temelju članka 24. Briselske konvencije i drugi koji su stranke odabrale da odlučuje u pogledu merituma) naložila privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, razmotrio u presudi Italian Leather<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020606">6. lipnja 2002.</DATE> (<NO.CASE>C‑80/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:342">EU:C:2002:342</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: Italian Leather)</P></NOTE> u pogledu članka 27. stavka 3. navedene konvencije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Sud je u toj presudi:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Pojasnio da se proturječnost koja onemogućuje priznavanje strane odluke odnosi na pravne učinke sudskih odluka, a ne na postojanje različitih pravnih okvira u državama članicama ili različitu ocjenu koju odnosni sudovi donesu o istom zahtjevu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 44.</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Potvrdio je da do proturječnosti dolazi kad posljedice sudskih odluka o kojima je riječ, ako do njih dođe istovremeno u državi članici, narušavaju njezin društveni poredak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 48.</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Tvrdio je da u tim uvjetima, s obzirom na to da je razlog za odbijanje priznavanja iz članka 27. stavka 3. Briselske konvencije obvezujuć, zamoljeni sud mora odbiti priznavanje strane odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 2. izreke</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Na temelju istovjetnosti članka 27. stavka 3. Briselske konvencije i sadašnjeg članka 45. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>Priznavanje sudske odluke odbija se […] ako je sudska odluka proturječna sudskoj odluci između istih stranaka u zamoljenoj državi članici.<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/></P></NOTE> može se utvrditi da se to primjenjuje i na potonju odredbu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Odgovor na drugo prethodno pitanje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Dvojbe suda koji je uputio zahtjev koje su dovele do njegova drugog prethodnog pitanja, kao i tvrdnje stranaka u tom pogledu, temelje se na nekoliko razloga koje ću ispitati sljedećim redoslijedom:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>kao prvo, razmotrit ću utjecaj ugovorne odredbe o izboru sudske nadležnosti u korist poljskih sudova;</P></ITEM><ITEM><P>zatim ću razmotriti <HT TYPE="ITALIC">stvarnu povezanost</HT> između traženih mjera i bugarskog državnog područja;</P></ITEM><ITEM><P>naposljetku ću se očitovati o značaju koji pred bugarskim sudom ima poljska sudska odluka o odbijanju privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ugovorna odredba o izboru sudske nadležnosti: prepreka bugarskim sudovima da donesu mjere?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Nadležnost suda u glavnom postupku za donošenje privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, ne ovisi o posebnoj povezanosti između predmeta mjere i sudske nadležnosti; dovoljno je da postoje okolnosti kojima se, u skladu s Uredbom br. 1215/2012, opravdava dodjela sudske nadležnosti u pogledu merituma predmeta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Jedna je od tih okolnosti ta da su se stranke dogovorile o izboru sudske nadležnosti ugovornom odredbom kojom se dodjeljuje isključiva nadležnost na temelju članka 25. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Međutim, s obzirom na to da se temelji na autonomiji volje, legitimno je dovoditi u pitanje može li se bilo koji dogovor o dodjeli sudske nadležnosti automatski proširiti na privremene mjere, uključujući mjere osiguranja. I u obrnutom smislu trebalo bi se pitati može li se ovlast iz članka 35. Uredbe br. 1215/2012 sustavno izuzimati na temelju izbora sudske nadležnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Sud još nije odlučivao o tom problemu. U svakom slučaju, u presudi Italian Leather pojašnjava se da nadležnost iz članka 35. može supostojati uz nadležnost nekog drugog suda koji su stranke odabrale za konačno rješavanje spora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, stranke mogu (ili barem ne vidim razloge zbog kojih to ne bi bilo moguće) dogovorno produljiti ili staviti izvan snage međunarodnu sudsku nadležnost u pogledu privremene pravne zaštite, ako se nalaze u jednoj od situacija iz Uredbe br. 1215/2012. To koje sporove obuhvaća dogovor o izboru sudske nadležnosti pitanje je tumačenja potpisanog sporazuma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Stoga je preporučljivo da stranke izričito izraze namjeru da ugovorna odredba obuhvaća i privremenu pravnu zaštitu. U slučaju nepostojanja jasne volje, moglo bi se pretpostaviti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Logično, ta bi pretpostavka dopuštala da se dokaže suprotno.</P></NOTE> da općenito sastavljena ugovorna odredba o izboru sudske nadležnosti proširuje izabranu sudsku nadležnost na donošenje privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, to se rješenje ne bi primjenjivalo na isključenje pristupa bilo kojem sudu druge države članice koji nije dogovoren<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Ovisno o njegovim posljedicama: naime, sve mjere koje se ne mogu izvršiti u državi članici izabranog suda podliježu priznavanju i izvršenju. U tom pogledu vidjeti prethodnu bilješku 28. ovog mišljenja.</P></NOTE>: ne smije se pretpostavljati odricanje od pogodnosti iz članka 35. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Stranke su u ovom predmetu u ugovor uključile ugovornu odredbu kojom se sudska nadležnost za rješavanje sporova općenito dodjeljuje poljskim sudovima jer se sjedište javnog naručitelja nalazi u Poljskoj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Vidjeti točku 16. ovog mišljenja. Polazim od pretpostavke da je poljska državna blagajna pobijala nadležnost bugarskih sudova na temelju te ugovorne odredbe.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev ne dovodi u pitanje isključivu nadležnost poljskih sudova za odlučivanje o meritumu; međutim, postavlja pitanje je li ona isključiva i u području privremene pravne zaštite.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Poljska vlada i društva koja su bila uspješni ponuditelji u svojim se očitovanjima ne slažu oko dosega izbora sudske nadležnosti u ugovoru<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Točka 7. i sljedeće točke, osobito točka 11. očitovanja Republike Poljske te točke 28. i 29. očitovanja društva TOTO – Costruzioni Generali i Vianini Lavori.</P></NOTE>. Slažem se s Komisijom oko toga da je na sudu koji je uputio zahtjev da protumači jesu li tim izborom obuhvaćene mjere osiguranja, isključujući bilo koju drugu sudsku nadležnost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Točka 19. Komisijinih pisanih očitovanja. Vidjeti među ostalim presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150521">21. svibnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>CDC Hydrogen Peroxide</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑352/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:335">EU:C:2015:335</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>U tom kontekstu treba uzeti u obzir to da, kako bi se zaštitila predvidljivost za stranke, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>sporazum o prenošenju nadležnosti može se odnositi samo na sporove koji su nastali ili će nastati u vezi s određenim pravnim odnosom, što ograničava opseg sporazuma kojim se dodjeljuje nadležnost samo na sporove koji proizlaze iz pravnog odnosa u vezi s kojim je taj sporazum i sklopljen […]<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Po analogiji presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150521">21. svibnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>CDC Hydrogen Peroxide</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑352/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:335">EU:C:2015:335</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0068">68.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Stoga, sporazum o prenošenju nadležnosti ne uključuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>spor [koji] pogođeni poduzetnik u trenutku kada je pristao na taj sporazum nije mogao razumno predvidjeti<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 70.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Ne dovodeći u pitanje to što odluku, kao što sam već naveo, mora donijeti sud koji je uputio zahtjev, smatram da su stranke potpisnice ugovorene odredbe u ovom predmetu mogle <HT TYPE="ITALIC">razumno predvidjeti</HT> da će jedna od njih, po potrebi, zatražiti privremenu mjeru, uključujući mjeru osiguranja, kako bi se protivila izvršenju jamstava. U okviru ugovora o javnoj nabavi, neslaganja javnih naručitelja oko izvršenja jamstava nisu rijetka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Stvarna povezanost</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Kad bi se utvrdilo da sporazum o prenošenju nadležnosti ne proizvodi učinke u pogledu privremene pravne zaštite, čime bi se osporavala isključiva nadležnost poljskih sudova, takva ocjena još uvijek ne bi imala za izravnu posljedicu utvrđivanje nadležnosti bugarskih sudova kao sudova za upućivanje zahtjeva u skladu s člankom 35. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>U tom slučaju, nadležnost bugarskih sudova najprije bi ovisila o odredbama predmetnih nacionalnih pravila. Osim toga, trebala bi postojati stvarna povezanost između predmeta privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, i mjesne nadležnosti države članice (Bugarske).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>U ovom su se sporu pojavile dvojbe u pogledu postojanja stvarne povezanosti iz dvaju razloga:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>pokretna priroda dobara koja se nalaze na bugarskom državnom području nad kojima će se izvršiti mjera;</P></ITEM><ITEM><P>stvarno plaćanje pobijanog jamstva treba se izvršiti u korist poljske državne blagajne, na poljskom državnom području, u vezi s nepravilnostima povezanima s izvršenjem ugovora o javnim radovima sklopljenog i izvršenog u Poljskoj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Očitovanja Republike Poljske, t. 36.</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Zahtjev da postoji stvarna povezanost izravno je povezan sa svrhom članka 35. Uredbe br. 1215/2012, odnosno s time da se mjera donese i izvrši u istoj državi članici. Stoga se stvarna povezanost zapravo ostvaruje u okviru imovine nad kojom se provodi privremena mjera, uključujući mjeru osiguranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, mjesto plaćanja samog jamstva uopće nije važno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>U ovom predmetu, kao što se to već navodi, privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, imale su za cilj osigurati deklaratorne zahtjeve nepostojanja prava poljske državne blagajne na naplatu osiguranih iznosa. U okviru izvršenja tih mjera, bugarski žalbeni sud naložio je zamrzavanje potraživanja poljskog javnog naručitelja prema bugarskom osiguravajućem društvu Evroins AD.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Stvarna povezanost između bugarskih sudova i privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, svakako će ovisiti o tome može li se smatrati da se navedeno potraživanje nalazi u Bugarskoj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Budući da kreditno potraživanje nije materijalno, ono nema fizičku lokaciju; njegova se <HT TYPE="ITALIC">lokacija</HT> može odrediti prema zapisu na računu na kojem je zabilježen ili pravnom fikcijom.</P></NOTE>, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Sudska odluka donesena u Poljskoj kao prepreka bugarskim sudovima da donesu mjere osiguranja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Treba li se bugarski sud proglasiti nenadležnim za donošenje tražene privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, ako je istovjetan zahtjev<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Sud koji je uputio zahtjev nije naveo nijedan prigovor koji se temelji na navodnom nedostatku istovjetnosti ili eventualnoj promjeni okolnosti, zbog čega to neću detaljnije razmatrati.</P></NOTE> podnesen (poljskom) sudu koji odlučuje o meritumu glavnog postupka te ju je on odbio donijeti?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Odgovor se može pružiti s dvaju gledišta, ovisno o tome je li sudska odluka poljskog suda o odbijanju privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, konačna ili nije. Budući da na temelju dostavljenih podataka nije moguće s potpunom sigurnošću zaključiti koja je priroda sudske odluke, razmotrit ću obje mogućnosti.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Konačna sudska odluka: njezino eventualno priznavanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>U sustavu Uredbe br. 1215/2012 moguće je prekinuti postupak, u pogledu merituma ili za određivanje privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, pokrenut u državi članici pozivajući se na konačnu prirodu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>U pogledu priznavanja strane sudske odluke koja još nije konačna vidjeti točku 85. ovog mišljenja.</P></NOTE> odluke donesene u drugoj državi o istom zahtjevu u odgovarajućem postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Na temelju očitovanja stranaka zaključujem da je <HT TYPE="ITALIC">pravomoćnost</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Na <HT TYPE="ITALIC">pravomoćnost</HT> se upućuje u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku i u očitovanjima stranaka.</P></NOTE> poljske odluke sporno pitanje, koje mora razjasniti sud koji je uputio zahtjev. U svakom slučaju, umjesto o pravomoćnosti (pojam koji dovodi do poteškoća kad se primjenjuje na sudske odluke kojima se određuju zaštitne mjere), radije govorim o konačnoj prirodi sudske odluke, odnosno onoj koja se više ne može pobijati.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Ako se potvrdi da je odluka o određivanju privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, konačna u Poljskoj, moći će proizvoditi svoje učinke i u Bugarskoj te onemogućiti (pod uvjetom da su činjenične okolnosti iste)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Moram ponoviti da predmet spora između stranaka mora biti isti: u suprotnom (na primjer, zbog nastanka činjenice koje dovode do značajnih promjena izvorne situacije), ničim se ne bi spriječilo eventualno podnošenje novog zahtjeva za privremene mjere, uključujući mjere osiguranja, pred stranim sudom koji nije nadležan u pogledu merituma. Takve se mjere, zbog svoje prirode, donose ili odbijaju ovisno o okolnostima koje se sudu predstavljaju u određenom trenutku. Ako se te okolnosti promijene, izvorno odbijanje mjera ne onemogućuje da se one kasnije donesu.</P></NOTE> donošenje druge mjere u pogledu istog predmeta spora između istih stranaka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Vrhoven kasacionen sad (Vrhovni kasacijski sud) također postavlja pitanje u pogledu trenutka u kojem je potrebno izvesti normativne posljedice zbog postojanja strane sudske odluke. Konkretno, pita treba li se proglasiti nenadležnim nakon podnošenja dokaza o toj sudskoj odluci.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Odgovor je, načelno, potvrdan. U skladu s člankom 36. stavkom 1. Uredbe br. 1215/2012, priznavanje odluke iz jedne države članice ne zahtijeva poseban postupak u tu svrhu. Međutim, onaj tko se pozove na tu odluku mora poštovati formalne uvjete predviđene člankom 37., tako da podnese ovjereni primjerak odluke i potvrdu iz članka 53. koja, u skladu s tekstom Uredbe, nije nužna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Za razliku od prethodnog sustava, čini se da je dokaz točno utvrđen: člankom 55. Uredbe br. 44/2001 predviđala se mogućnost izdavanja potvrde iz Priloga V. toj uredbi ili njezine zamjene istovjetnim dokumentima. Sporno je podnošenje isprava iz trenutačnog članka 42. jer su one potrebne samo za izvršenje mjere; uvodna izjava 33. pak upućuje na ograničen protok također za potrebe priznavanja; a za poglavlje III. u njegovoj cijelosti u članku 2. navodi se definicija pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>. U ovom predmetu to pitanje može ostati otvoreno.</P></NOTE>. Sud ili tijelo pred kojima se poziva na stranu odluku mogu zahtijevati i prijevod ili prijepis, u skladu s člankom 37. stavkom 2.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Na stranci na koju priznavanje već donesene sudske odluke negativno utječe jest da zatraži njezino odbijanje na temelju nekog od razloga iz članka 45. ako to smatra primjerenim. U skladu s člankom 36. stavkom 3. Uredbe, takav se zahtjev može podnijeti u incidentalnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>U tim okolnostima nije se moguće pozvati na odredbe članka 45. stavka 1. točke (c): u predmetnim okolnostima u Bugarskoj još ne postoji mjera s učincima koji nisu u skladu s onima iz poljske odluke, pa se argument protiv njezina priznavanja ne bi mogao prihvatiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Sudska odluka koja nije konačna: pravilo o litispendenciji</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Ako protiv poljske odluke postoji mogućnost žalbe u Poljskoj, za potrebe Uredbe br. 1215/2012 treba smatrati da se postupak povezan s privremenim mjerama, uključujući mjere osiguranja, još vodi u toj zemlji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>U tom okviru, zainteresirana stranka svakako može zatražiti priznavanje mjere u Bugarskoj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Na temelju Uredbe br. 1215/2012, strane sudske odluke ne moraju biti konačne kako bi se priznale ili izvršile.</P></NOTE>. Međutim, zbog činjenice da se protiv te odluke može podnijeti pravni lijek taj bi zahtjev mogao biti preuranjen. Uredbom se zamoljenom sudu omogućuje da prekine priznavanje strane odluke ako se ona pobija u državi članici podrijetla<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Članak 38. točka (a)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Budući da je u Bugarskoj podnesen istovjetan i naknadan zahtjev za određivanje privremene pravne zaštite čini mi se prikladnije pravilo o litispendenciji, kojim se sudu pozvanom da odlučuje nakon suda koji je prvi pokrenuo postupak nalažu obveze po službenoj dužnosti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Isprava kojom se potvrđuje poljska odluka ima (ili može imati ako ispuni uvjete utvrđene primjenjivim zakonodavstvom)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Nacionalnim zakonodavstvom zamoljene države ili zakonodavstvom predviđenim u određenoj konvenciji; taj se aspekt ne uređuje Uredbom br. 1215/2012.</P></NOTE> dokaznu snagu u pogledu ključnih elemenata iz članka 29. Uredbe br. 1215/2012:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>služi utvrđivanju istovjetnosti predmeta spora između istih stranaka u dvama postupcima;</P></ITEM><ITEM><P>u njoj se navodi datum prvog pokretanja postupka pred sudom;</P></ITEM><ITEM><P>potvrđuje da se sud koji je prvi pokrenuo postupak proglasio nadležnim za donošenje ili odbijanje privremene mjere, uključujući mjere osiguranja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Za to nije potrebna formalna izjava: vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140227">27. veljače 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Cartier parfums‑lunettes i Axa Corporate Solutions assurances</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑1/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:109">EU:C:2014:109</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Ako se nakon ispitivanja tih pitanja potvrdi da je sud u Poljskoj prvi odlučivao u sporu, kao i istovjetnost predmeta spora između istih stranaka, bugarski sud, u skladu s člankom 29. stavkom 1. Uredbe br. 1215/2012, ne može donijeti odluku.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da na drugo prethodno pitanje koje je uputio Vrhoven kasacionen sad (Vrhovni kasacijski sud, Bugarska) odgovori na sljedeći način:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>1.</NO.P><TXT>Članak 35. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da sud pred kojim se vodi postupak za određivanje privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, ne može donijeti te mjere ako: (a) je sud druge države članice koji odlučuje o meritumu predmeta donio konačnu odluku o tim mjerama; (b) zainteresirana stranka poziva se na tu konačnu sudsku odluku te pritom prilaže dokumentaciju koja se zahtijeva Uredbom br. 1215/2012 za njezino priznavanje u državi članici u kojoj se postupak još uvijek vodi; i (c) postupci u obje sudske nadležnosti vode se u pogledu istog predmeta spora između istih stranaka.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Ako sudska odluka koju je donio sud nadležan u pogledu merituma spora još nije postala konačna, sud koji odlučuje nakon suda koji je prvi pokrenuo postupak, u skladu s člankom 35. Uredbe br. 1215/2012, a pred kojim se vodi postupak za određivanje privremenih mjera, uključujući mjere osiguranja, po istoj osnovi, u pogledu istog predmeta spora i između istih stranaka, ne može donijeti odluku u korist prvonavedenog suda, u skladu s člankom 29. stavkom 3. Uredbe br. 1215/2012<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/>.</TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>