<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-07-202607C109202402420-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0242-24-202510361-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="8/12/2025 12:00:03" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="sftvN8JmrVM++q2VfWCnTVJzIWFC6HE2Xu+2gZz5UAYJrm0rm2jYkTLHUNmQzTklSNM6v0ok/uqb6BhDM1sMXwsxDD8AN0soS0bLxetPrY+4yuQFKTPmpM08iBb+P1AKFsZYjUzUajbjlNGIYzJX+/Bc+JyR6aRSCvkBI34YBHs=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="petrami" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="10, 3, 0, 1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Tag"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="77ee7ef8-032b-4b4b-b219-291b57617821" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0242" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2024" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="petrami" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 20-10-25 19:31:28" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2025-10-31T15:17:29Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="4d907571ef4f4c05aab49982af29bff3" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0242" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="PV" name="NatureAff"/>
    <meta content="PV" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Mišljenje D. Spielmanna – Predmet C‑242/24 P</div>
      <div id="rId21" style="default">Komisija/Njemačka (Potpore za kogeneraciju)</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      DEANA SPIELMANNA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 23. listopada 2025. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Predmet C‑242/24 P
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      Europska komisija
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      Savezne Republike Njemačke
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-8" title="page-1">
      „Žalba – Državne potpore – Potpore dodijeljene određenim odredbama njemačkog Zakona o kogeneraciji toplinske i električne energije – Nacionalni propis kojim se predviđa obveza operatora distribucijske mreže da se opskrbljuju od proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora energije po cijeni uvećanoj za premiju koja može biti popraćena bonusom – Pojam ‚državna potpora’ – Mjere dodijeljene putem državnih sredstava”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-2">
      
        <br/>
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvod</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom žalbom Europska komisija zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 24. siječnja 2024., Njemačka/Komisija (T‑409/21, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2024:34), kojom je Opći sud poništio Odluku Komisije C(2021) 3918 final od 3. lipnja 2021. o državnoj potpori SA.56826 (2020/N) – Njemačka – Reforma iz 2020. programa potpore kogeneraciji i o državnoj potpori SA.53308 (2019/N) – Njemačka – Izmjena programa potpore postojećim kogeneracijskim postrojenjima za toplinsku i električnu energiju (članak 13. Gesetza zur Neuregelung des Kraft‑Wärme‑Kopplungsgesetzes (Zakon o novom uređenju Zakona o kogeneraciji toplinske i električne energije) od 21. prosinca 2015. (BGBl. 2015. I, str. 2498., u daljnjem tekstu: KWKG iz 2016.)) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), kojom je Komisija utvrdila da razne mjere (u daljnjem tekstu: sporne mjere) sa svrhom potpore proizvodnji električne energije u kogeneracijskim postrojenjima toplinske i električne energije (combined heat and power, u daljnjem tekstu: CHP) predstavljaju državne potpore.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom predmetu od Suda se traži da pojasni tumačenje uvjeta koji se tiče „državnih sredstava” iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Konkretno, Sud ima priliku odlučiti o pitanju treba li doseg presude od 13. ožujka 2001., PreussenElektra (C‑379/98, u daljnjem tekstu: presuda PreussenElektra, EU:C:2001:160), u kojoj se utvrđuje pravni kriterij za isključenje upotrebe državnih sredstava, shvatiti u užem smislu od onog koji proizlazi iz pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora, sporna odluka i pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora iznesene su u točkama 2. do 26. pobijane presude. Mogu se sažeti na sljedeći način.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sporne mjere i njihovo financiranje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Njemačka su tijela 28. siječnja 2019. i 23. rujna 2020. prijavila Komisiji niz mjera kojima se izmjenjuje KWKG iz 2016., od kojih su neke izmijenjene i u prosincu 2020. Sve te mjere sastavni su dio zakonodavstva o potpori CHP‑u koje je na snazi od 1. siječnja 2021. (u daljnjem tekstu: KWKG iz 2020.) i koje je posljednji put izmijenjeno u pogledu ograničenja davanja kojem podliježu proizvođači vodika, kako je predviđeno člankom 27. KWKG‑a iz 2020.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">KWKG iz 2020. ima za cilj, među ostalim, poboljšati energetsku učinkovitost te zaštititi klimu i okoliš povećanjem neto proizvodnje električne energije CHP do 2025. godine.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tu svrhu KWKG‑om iz 2020. predviđa se niz mjera potpore (i.) proizvodnji električne energije u novoizgrađenim, moderniziranim i obnovljenim visokoučinkovitim CHP postrojenjima, (ii.) energetski učinkovitim mrežama centraliziranog grijanja i hlađenja, (iii.) postrojenjima za skladištenje toplinske energije i hlađenje, (iv.) proizvodnji električne energije u postojećim visokoučinkovitim plinskim CHP elektranama u sektoru centraliziranog grijanja (u daljnjem tekstu zajedno: mjere potpore CHP‑u) kao i (v) mjera ograničenja davanja kojem podliježu proizvođači vodika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Te se mjere provode u obliku premije, koja može biti popraćena bonusom koji se dodaje prihodima od prodaje po tržišnoj cijeni električne energije koja je proizvedena, ili pak, samo u slučaju proizvodnje industrijskog plina u kojoj proizvodnja vodika čini većinu ukupne dodane vrijednosti, u obliku ograničenja davanja koje mrežni operatori mogu naplatiti od proizvođača vodika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Potpora se dodjeljuje putem postupaka javne nabave koje organizira nacionalno regulatorno tijelo, odnosno Bundesnetzagentur (Savezna agencija za mreže, Njemačka, u daljnjem tekstu: BNetzA), ili pak izravno na temelju KWKG‑a iz 2020. U potonjem slučaju korisnici automatski imaju pravo na primitak te potpore ako ispunjavaju kriterije prihvatljivosti, što na njihov zahtjev provjerava Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle (Savezni ured za gospodarstvo i kontrolu izvoza, Njemačka, u daljnjem tekstu: BAFA). Ako korisnici ispunjavaju sve kriterije, BAFA izdaje odobrenje kojim potvrđuje njihovu prihvatljivost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom je predmetu od osobite važnosti mehanizam financiranja spornih mjera za koji Opći sud navodi da sadržava dvije razine.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na prvoj razini predmetni operator distribucijske ili prijenosne mreže zakonski je obvezan operatorima CHP postrojenja, operatorima postrojenja za skladištenje i operatorima mreža centraliziranog grijanja i hlađenja (u daljnjem tekstu: operatori CHP postrojenja i drugih postrojenja povezanih s CHP‑om ili korisnici CHP) koji su priključeni na njegovu mrežu plaćati iznose predviđene KWKG‑om iz 2020., a ti korisnici imaju pravo na njihov primitak (u daljnjem tekstu: cjenovna doplata KWKG).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi se svakom mrežnom operatoru nadoknadilo dodatno financijsko opterećenje koje proizlazi iz njegovih obveza na temelju KWKG‑a iz 2020., tim je zakonom uspostavljen mehanizam kojim se taj teret pravično raspodjeljuje među operatorima (distribucijske ili prijenosne) mreže razmjerno potrošnji kupaca priključenih na njihovu mrežu te se on zatim nadoknađuje posredstvom davanja na temelju KWKG‑a iz 2020.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na taj način operatori prijenosne mreže najprije nadoknađuju operatorima distribucijske mreže ukupan iznos koji su potonji isplatili korisnicima CHP. Zatim operatori prijenosne mreže izračunavaju ukupan iznos plaćanja koja su izvršili operatorima distribucijske mreže i korisnicima CHP. Taj se ukupan iznos zatim dijeli s ukupnom potrošnjom električne energije. Rezultat predstavlja prosječan teret po kilovatsatu (KWh) električne energije za sporne mjere (u daljnjem tekstu: davanje KWKG). Operatori distribucijske mreže dužni su operatorima prijenosne mreže plaćati davanje KWKG za svaki KWh električne energije koji su distribuirali krajnjim kupcima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iznos davanja KWKG svake godine izračunavaju operatori prijenosne mreže prema metodologiji propisanoj KWKG‑om iz 2020., a što nadziru BAFA i BNetzA. Taj je iznos izražen kao jedinstvena cijena po KWh‑u potrošene električne energije, podložno smanjenoj stopi na koju imaju pravo određene kategorije potrošača.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na drugoj razini mrežni operatori imaju pravo, a da to nisu zakonski obvezni, prebaciti davanje KWKG u izračun naknada za mrežu koje naplaćuju svojim kupcima, krajnjim potrošačima električne energije, za svaki KWh električne energije koja se u Njemačkoj isporučuje putem elektroenergetske mreže. Odstupajući od toga, operatori prijenosne mreže imaju pravo zahtijevati smanjeno davanje KWKG za velike potrošače energije kao što su proizvođači vodika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">KWKG‑om iz 2020. predviđa se godišnja proračunska granica od 1,8 milijardi eura za sporne mjere i stoga za ukupno davanje KWKG.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sporna odluka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je 3. lipnja 2021. donijela spornu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tom je odlukom Komisija sporne mjere kvalificirala državnim potporama u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, utvrdivši, među ostalim, da su bile financirane državnim sredstvima. Konkretno, Komisija je u točkama 220. i 221. sporne odluke zaključila, s jedne strane, da su mjere potpore CHP‑u bile financirane prihodima od zakonski obveznog doprinosa čije je plaćanje naložila država, kojim se upravljalo i čija je namjena određena u skladu sa zakonodavnim odredbama. S druge strane, ona je smatrala da mjera koja se odnosi na ograničenje davanja KWKG, kojem podliježu proizvođači vodika, predstavlja odricanje od državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je ipak utvrdila da su sporne mjere bile spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a, tako da je odlučila da neće istaknuti prigovore.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Savezna Republika Njemačka podnijela je Općem sudu tužbu za poništenje sporne odluke, u prilog kojoj je istaknula jedan tužbeni razlog, koji se temeljio na tvrdnji da je Komisija pogrešno protumačila i primijenila članak 107. stavak 1. UFEU‑a kada je utvrdila da su poduzetnici na koje se odnose sporne mjere imali koristi od potpora dodijeljenih putem državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točki 36. pobijane presude Opći sud podsjetio je na sudsku praksu proizašlu iz presude od 12. siječnja 2023., DOBELES HES (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>), prema kojoj se državnim sredstvima u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a mogu kvalificirati, s jedne strane, sredstva ostvarena naplatom poreza ili drugih obveznih davanja na temelju nacionalnog zakonodavstva, kojima se upravlja i koje se raspoređuje sukladno tom zakonodavstvu (prvi kriterij) te, s druge strane, iznosi koji cijelo vrijeme ostaju pod državnim nadzorom i tako su na raspolaganju nadležnim državnim tijelima (drugi kriterij). Ta su dva kriterija alternativni kriteriji za pojam „državn[a] sreds[tva]” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je u točkama 41. do 118. pobijane presude najprije analizirao financiraju li se mjere potpore CHP‑u putem državnih sredstava te je zatim u točkama 119. do 126. te presude ispitao je li to slučaj s mjerom koja se odnosi na ograničenje davanja KWKG kojem podliježu proizvođači vodika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče mjera potpore CHP‑u, Opći sud je, kao prvo, u točkama 56. do 90. pobijane presude ispitao čine li davanje KWKG ili cjenovna doplata KWKG porez ili drugo obvezno davanje u smislu prvog kriterija. Kao drugo, Opći sud je u točkama 91. do 100. te presude provjerio jesu li iznosi tog davanja odnosno te cjenovne doplate ostali pod stalnim državnim nadzorom u smislu drugog kriterija. Kao treće, Opći sud je u točkama 101. do 117. navedene presude odbio Komisijine argumente o primjeni sudske prakse proizašle iz presude PreussenElektra u ovom slučaju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče prvog kriterija, Opći sud je u točki 67. pobijane presude najprije naveo, među ostalim, da su se obvezna plaćanja mrežnih operatora korisnicima CHP, koja se odvijaju na „prvoj razini” opskrbnog lanca, odnosila samo na namjenu sredstava u skladu sa zakonom jer su ti operatori bili zakonski obvezni dodijeliti financijsku potporu korisnicima CHP. Suprotno tomu, njima se ne daje nikakva naznaka o podrijetlu sredstava koja su koristili mrežni operatori. Prema mišljenju Općeg suda, utvrđenje da navedena plaćanja predstavljaju porez ili drugo obvezno davanje u smislu relevantne sudske prakse značilo bi smatrati da se financiranje mjera potpore CHP‑u podudara s dodjelom sredstava korisnicima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, u točkama 68. do 71. te presude Opći sud razlikovao je situaciju u ovom slučaju, u kojoj mrežni operatori nemaju nikakvu zakonsku obvezu prebaciti davanje KWKG na svoje kupce na drugoj razini opskrbnog lanca, od onih ispitanih u sudskoj praksi na koju se Komisija pozivala u prilog svojoj odluci (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, u točkama 71. i 72. navedene presude Opći sud je smatrao da Komisija nije objasnila tko je i u kojem trenutku upravljao sredstvima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Opći sud je u točkama 73. do 77. te presude pojasnio da nije moguće tvrditi da je država prisvojila sredstva mrežnih operatora jer oni nisu nužno bili krajnji dužnici financijskog tereta nastalog mjerama potpore CHP‑u. Naime, mogućnost mrežnih operatora da prenesu teret tih mjera na svoje kupce bila je dovoljna za zaključak o isključenju tih operatora kao krajnjih dužnika tog tereta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U pogledu drugog kriterija, odnosno državnog nadzora nad predmetnim sredstvima, Opći sud je u točki 93. pobijane presude utvrdio da ga Komisija nije jasno i izričito ispitala u spornoj odluci, s obzirom na to da su dva predmetna kriterija alternativna.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, Opći sud je u točkama 98. do 100. te presude presudio da taj drugi kriterij u ovom slučaju nije bio ispunjen. Naime, okolnost da su upotrijebljena sredstva zakonom bila namijenjena isključivo za izvršavanje određenih zadaća zapravo dokazuje, u nedostatku bilo kojeg drugog elementa u suprotnom smislu, upravo to da država nije mogla raspolagati navedenim sredstvima, odnosno da država nije mogla odlučivati o namjeni drukčijoj od one predviđene zakonom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče sudske prakse proizašle iz presude PreussenElektra, Opći sud je u točkama 101. do 117. pobijane presude odlučio da je Komisija pogrešno smatrala da ona nije primjenjiva u ovom slučaju jer mjere potpore CHP‑u nisu bile „obično uređenje cijena” u smislu te presude. Naime, kako bi mogla imati takvo stajalište, Komisija je trebala utvrditi, neovisno o činjenici jesu li mjere potpore CHP‑u bile „obično uređenje cijena”, da mrežni operatori, koji su privatni subjekti, nisu dodijelili prednost u korist korisnika CHP iz svojih vlastitih financijskih sredstava, nego da ih je država ovlastila za upravljanje državnim sredstvima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključivši da mjere u potporu CHP‑u nisu bile financirane državnim sredstvima, Opći sud je iz toga u točkama 119. do 126. pobijane presude zaključio da se ograničenje davanja KWKG kojem podliježu proizvođači vodika nije moglo izjednačiti s odricanjem od državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju tog obrazloženja Opći sud prihvatio je jedini tužbeni razlog Savezne Republike Njemačke i poništio spornu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak i zahtjevi stranaka pred Sudom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je 3. travnja 2024. podnijela žalbu protiv pobijane presude. Komisija od Suda zahtijeva da ukine pobijanu presudu i odbije tužbu u prvostupanjskom postupku kao neosnovanu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podredno, Komisija od Suda zahtijeva da ukine pobijanu presudu i odbije tužbu u prvostupanjskom postupku kao neosnovanu što se tiče mjera iz uvodne izjave 198. točaka (a) do (d) sporne odluke, odnosno mjera potpore CHP‑u.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, Komisija zahtijeva da se Saveznoj Republici Njemačkoj naloži snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Savezna Republika Njemačka od Suda zahtijeva da odbije žalbu i potvrdi pobijanu presudu te naloži Komisiji snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Izlaganja stranaka saslušana su na raspravi održanoj 11. lipnja 2025.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O žalbi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prilog svojoj žalbi, koja se odnosi samo na mjere potpore CHP‑u, Komisija ističe jedan žalbeni razlog koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava u pogledu tumačenja kriterija „državnih sredstava” iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a i pravne kvalifikacije činjenica. Ovaj žalbeni razlog sastoji se od dvaju dijelova. Prije nego što ih ispitam, ipak mi se čini potrebnim iznijeti nekoliko uvodnih napomena u pogledu relevantnog pravnog okvira.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodne napomene</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na to da kvalifikacija državne potpore pretpostavlja ispunjenje četiriju uvjeta, među kojima je postojanje intervencije države ili intervencije putem državnih sredstava. Već je dugo utvrđeno da je takav uvjet ispunjen ako se, s jedne strane, mjera izravno ili neizravno dodjeljuje putem tih sredstava i ako je, s druge strane, mjera pripisiva dotičnoj državi članici (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče uvjeta koji se odnosi na pripisivost, njime se zahtijeva ispitivanje jesu li javna tijela sudjelovala u donošenju predmetne mjere. Nesporno je da je svaka mjera koja je utvrđena zakonodavnim putem, zbog same te činjenice, pripisiva dotičnoj državi članici (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče uvjeta koji se odnosi na dodjelu prednosti putem državnih sredstava, koji je predmet jedinog žalbenog razloga koji je Komisija istaknula u ovom predmetu, Sud je u više navrata presudio da ispunjenje tog uvjeta zahtijeva specifičan financijski teret kojim se tereti državni proračun (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>). Sud je zatim pojasnio da takav financijski teret ne postoji samo u slučaju pozitivnog prijenosa javnih sredstava, nego i u slučaju odricanja od prihoda koji bi inače bili isplaćeni državi (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>), i da taj teret ne mora biti dokazan jer je dovoljan nastanak konkretnog rizika od njegova ostvarenja u budućnosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je naposljetku dopunio „dematerijalizaciju” prijenosa državnih sredstava koja proizlazi iz te sudske prakse time što je smatrao da pojam „državn[a] sredst[va]” obuhvaća sva novčana sredstva kojima se javne vlasti mogu zaista koristiti za potporu poduzetnicima, neovisno o tome pripadaju li ta sredstva trajno državnoj imovini. Prema mišljenju Suda, čak i ako iznosi dodijeljeni putem mjere financijske potpore ne pripadaju trajno državnoj riznici, oni također mogu biti državna sredstva ako cijelo vrijeme ostaju pod državnim nadzorom i stoga su na raspolaganju nadležnim državnim tijelima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Granica kriterija državnog nadzora potom je utvrđena u presudi PreussenElektra. Pitanja upućena Sudu u okviru predmeta u kojem je donesena ta presuda odnosila su se na članak 4. stavke 2. i 3. njemačkog Zakona o snabdijevanju javne elektroenergetske mreže iz obnovljivih izvora. Na temelju te odredbe, poduzetnici za opskrbu električnom energijom bili su dužni kupovati električnu energiju, koja je na njihovu opskrbnom području proizvedena iz obnovljivih izvora energije, po najnižim cijenama koje su se temeljile na prosječnom prihodu po KWh koji poduzetnici za opskrbu električnom energijom ostvaruju u opskrbi krajnjih potrošača.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je u pogledu odgovora na pitanje jesu li na taj način bila upotrijebljena državna sredstva odgovorio niječno. Sud je najprije pojasnio da se razlikovanjem koje se člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a uspostavlja između „potpor[e] koju dodijeli država članica” i potpore koja se dodjeljuje „putem državnih sredstava” samo nastoji u pojam „državne potpore” uključiti prednosti koje država pruža izravno kao i one koje se pružaju posredstvom javnog ili privatnog tijela koje je ta država odredila ili osnovala (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>). Na temelju tog utvrđenja Sud je zaključio da obveza privatnih poduzetnika, koji su opskrbljivači električnom energijom, da kupuju električnu energiju iz obnovljivih izvora energije po fiksnim najnižim cijenama ne podrazumijeva nikakav izravan ili neizravan prijenos državnih sredstava poduzetnicima koji proizvode takvu vrstu električne energije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni kriterij koji proizlazi iz te presude predstavlja razdjelnicu između običnih regulatornih nacionalnih mjera i mjera potpore, pri čemu se samo kod potonjih mjera podrazumijeva upotreba državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je nedavno bio pozvan razmotriti uvjet „državnih sredstava” u nizu predmeta koji su se odnosili na nacionalne programe za potporu proizvodnji električne energije, osobito električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije, koji se financiraju cjenovnim doplatama koje je država nametnula kupcima električne energije. Što se tiče uvjeta koji se odnosi na dodjelu prednosti putem državnih sredstava, Sud je primijenio kriterij prema kojem se privatna sredstva moraju kvalificirati kao državna sredstva ako potječu iz obveznih doprinosa koji su nametnuti zakonodavstvom dotične države članice i ako se njima upravlja te ih se raspoređuje u skladu s tim zakonodavstvom (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U presudi DOBELES HES Sud je naveo da su potonji kriterij i kriterij državnog nadzora dva alternativna kriterija pojma „državn[a] sredst[va]” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi dio jedinog žalbenog razloga</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sažetak argumentacije stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija prvim dijelom tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da financijski teret mjera potpore CHP‑u, koji snose operatori distribucijske mreže, nije porez ili drugo obvezno davanje u smislu sudske prakse Suda i da stoga u ovom slučaju nisu upotrijebljena državna sredstva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija smatra da se zaključak Općeg suda temelji na trima pravno pogrešnim utvrđenjima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije, prema Komisijinu mišljenju, Opći sud je u točkama 65. do 70. i 89. pobijane presude smatrao da je za utvrđivanje postojanja državnih sredstava nužno izbjeći svaku zabunu između upotrebe i podrijetla sredstava. Komisija ističe da je Opći sud naveo da stoga treba razlikovati osobu koja je obvezna plaćati davanje od osobe koja ga je prikupila i uplatila na ime potpore trećoj osobi. Državna sredstva ne postoje u slučaju kada se, kao u ovom predmetu, te dvije osobe podudaraju pa je svaki operator distribucijske mreže obveznik davanja KWKG i obveznik cjenovne doplate KWKG korisnicima CHP. Suprotno tomu, Komisija smatra da ništa u članku 107. stavku 1. UFEU‑a ni u sudskoj praksi na koju se poziva Opći sud ne omogućuje da se zahtijeva postojanje trostranog odnosa između obveznika plaćanja davanja, obveznika dodjele potpore i njezina korisnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, Komisija tvrdi da joj je Opći sud u točkama 71., 72. i 88. pobijane presude prigovorio da nije dokazala da su sredstva ostvarena cjenovnom doplatom KWKG prikupljana u skladu s nacionalnim zakonodavstvom te da se njima upravljalo u skladu s tim zakonodavstvom. Opći sud kvalificirao je to prikupljanje i upravljanje kao uvjet koji se pridodaje uvjetu koji se odnosi na postojanje obveznog davanja. Nasuprot tomu, Komisija smatra da iz sudske prakse proizlazi da nije potrebna ispunjenost drugih uvjeta, kao što su upravljanje sredstvima i njihova raspodjela u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, s obzirom na to da je za utvrđenje postojanja državnih sredstava dovoljno samo svojstvo da se radi o davanju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podredno, Komisija dodaje da se u svakom slučaju ta prva dva utvrđenja Općeg suda temelje na drugoj pogrešci jer je Opći sud pogrešno presudio da se mehanizam raspodjele financijskog tereta među mrežnim operatorima ne može smatrati „upravljanjem sredstvima” jer se tim mehanizmom samo uvodi naknada tereta među mrežnim operatorima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Komisija ocjenjuje da je Opći sud u točkama 73. do 76. pobijane presude smatrao da Komisija nije dokazala da su operatori distribucijske mreže stvarno podlijegali obveznom davanju, s obzirom na to da su ga mogli prebaciti na svoje kupce. U tom pogledu Komisija ističe da je, u skladu sa sudskom praksom, sâma mogućnost prebacivanja dodatnih troškova na treće osobe bespredmetna za potrebe utvrđivanja postojanja državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Savezna Republika Njemačka osporava sve te argumente.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Radi jasnoće mojeg izlaganja usredotočit ću se na Komisijine kritike različitih utvrđenja koja je Opći sud u pobijanoj presudi iznio kako bi zaključio da spornu odluku treba poništiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kritika prvog utvrđenja Općeg suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o prvom od tih utvrđenja, valja ponovno podsjetiti na premisu na kojoj počiva rasuđivanje Općeg suda u tom dijelu pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon što je Opći sud naveo da se na temelju postojanja poreza ili drugog obveznog davanja na temelju zakona može utvrditi da su državna sredstva upotrijebljena za financiranje tako dodijeljene prednosti, on je potvrdio da obvezna plaćanja mrežnih operatora operatorima CHP postrojenja i drugih postrojenja povezanih s CHP‑om, koja se odvijaju na „prvoj razini” opskrbnog lanca, ne daju „nikakvu naznaku” o podrijetlu sredstava koja su mrežni operatori koristili za dodjelu financijske potpore korisnicima. Prema mišljenju Općeg suda, zaključiti da navedena plaćanja predstavljaju porez ili drugo obvezno davanje značilo bi smatrati da se financiranje mjera potpore CHP‑u podudara s dodjelom sredstava korisnicima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju Općeg suda, sudska praksa koja se odnosi na mjere državnih potpora kojima se podupire proizvodnja električne energije, osobito one iz obnovljivih izvora energije, potvrđuje to utvrđenje. Naime, u relevantnim presudama sredstva su potjecala iz obveznih davanja koja su se plaćala na električnu energiju, a koja su bili dužni platiti potrošači električne energije, što je bio dokaz državnog financiranja tih mjera. Suprotno tomu, na temelju okolnosti da su mrežni operatori obvezni isplatiti iznose korisnicima moguće je samo utvrditi da je namjena sredstava u skladu sa zakonom (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Smatram da se toj analizi Općeg suda ne može prigovoriti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, valja istaknuti da se ta sudska praksa temelji na tumačenju presude PreussenElektra prema kojem ne postoji upotreba državnih sredstava u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a u slučaju kada se financijska potpora koju javne vlasti dodjeljuju određenim poduzetnicima financira isključivo nametanjem tereta privatnim operatorima te je oni izravno isplaćuju korisnicima. Iz toga slijedi da „prva razina” opskrbnog lanca, koja se sastoji od zakonske obveze mrežnih operatora da kupuju po cijeni uvećanoj za premiju koja može biti popraćena bonusom, ne može sama po sebi značiti upotrebu državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nužnost postojanja trostranog odnosa između obveznika davanja, subjekta zaduženog za dodjelu financijske potpore i njezina korisnika objašnjava se činjenicom da sudska praksa postojanje državnog podrijetla upotrijebljenih sredstava uvjetuje postojanjem obveznog davanja na „drugoj razini” opskrbnog lanca.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presude Essent, FVE Holýšov i DOBELES HES, koje Komisija navodi u prilog svojoj tezi, zapravo omogućuju potvrdu utemeljenosti ocjena Općeg suda o tom pitanju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetu u kojem je donesena presuda Essent, predmetnu cjenovnu doplatu potrošači su plaćali operatorima prijenosne mreže, a prikupljalo ju je društvo koje je u tu svrhu bilo određeno zakonom te ju je prosljeđivalo četirima nacionalnim poduzetnicima, koji su proizvodili električnu energiju, na ime naknade za troškove koje su ti isti poduzetnici snosili prije liberalizacije tržišta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je u svojoj presudi utvrdio da predmetna doplata predstavlja teret koji je zakonom jednostrano nametnut potrošačima koji su je bili dužni platiti. Stoga je ta doplata bio porez u smislu članaka 30. i 110. UFEU‑a pa su njegovo podrijetlo bila državna sredstva u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetu u kojem je donesena presuda FVE Holýšov radilo se o mjerama u korist proizvođača električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u obliku najniže kupovne cijene odnosno premije za koju je bila uvećana tržišna cijena koju su plaćali operatori elektroenergetske mreže. Te su se mjere financirale posebnim davanjem u obliku doplate koju su krajnji potrošači plaćali tim operatorima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U presudi povodom žalbe, odgovarajući na argument žaliteljâ, Sud je presudio da je činjenica da sredstva potječu iz obveznog davanja dostatna da se utvrdi postojanje državnih sredstava (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>). Doista, iz običnog uvida u točke presude Općeg suda na koje se odnosio argument tih žalitelja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>) proizlazi da je Sud na taj način želio odbiti njihov prigovor protiv kvalifikacije navedenog posebnog davanja kao parafiskalnog nameta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz tih presuda zaključujem da je svako obvezno davanje na „drugoj razini” opskrbnog lanca, koje služi naknadi dodatnih troškova koji proizlaze iz zakonske obveze mrežnih operatora i operatora prijenosa električne energije da kupuju električnu energiju po određenoj cijeni na „prvoj razini” opskrbnog lanca, nužno kako bi se utvrdilo postojanje poreza ili obveznog doprinosa koji ispunjava uvjet „državnih sredstava”. Suprotno tomu, takva zakonska obveza podrazumijeva upotrebu državnih sredstava samo ako je kombinirana s navedenim obveznim davanjem. To tumačenje potvrđeno je u presudi u predmetu DOBELES HES, u kojoj se daje pregled u pogledu dvostupanjskog sustava financiranja koji je istovrstan onomu o kojem je riječ u ovom predmetu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim riječima, suprotno onomu što Komisija tvrdi u svojoj žalbi, u predmetima obuhvaćenima tom sudskom praksom „druga razina” nije obuhvaćena samo činjeničnim okvirom, nego je odlučujući element u pravnoj ocjeni Suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, prema mojem mišljenju, ne može se tvrditi da je pravno pogrešno prvo utvrđenje koje proizlazi iz točaka 65. do 70. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kritika drugog utvrđenja Općeg suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na drugo utvrđenje Općeg suda, valja podsjetiti na to da mu Komisija prigovara da je pretpostavio da cjenovna doplata KWKG ne treba samo predstavljati obvezno davanje, nego i da se njime treba upravljati u skladu s nacionalnim zakonodavstvom (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, Komisija se ne slaže s tumačenjem Općeg suda u pogledu točke 35. presude DOBELES HES, prema kojoj „[s]redstva stoga valja smatrati ‚državnim sredstvima’ [...] ako se financiraju putem obveznih davanja koje nameće zakonodavstvo države članice, kojima se upravlja i koje se raspoređuje sukladno tom zakonodavstvu”. Komisija smatra da tu točku, kao i sudsku praksu na koju se u njoj upućuje, treba shvatiti na način da je već samo svojstvo poreza ili obveznog davanja dovoljno za utvrđivanje postojanja državnih sredstava u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Taj se Komisijin argument temelji na dvama glavnim razlozima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, tumačenje koje zagovara u skladu je sa sudskom praksom nakon presude Essent, osobito s točkom 46. presude FVE Holýšov.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ne slažem se s time.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, točka 46. presude FVE Holýšov, već razmatrana prije u točki 65. ovog mišljenja, jasno ima za cilj pojasniti značenje točaka 65. do 72. presude EEG 2012, u kojima je Sud ispitivao jesu li iznosi koji se odnose na plaćanje koje su operatori prijenosnog sustava za električnu energiju imali pravo zahtijevati od opskrbljivača električnom energijom uključivali državna sredstva koja se mogu izjednačiti s porezom. Odgovor Suda bio je niječan jer se predmetnim zakonodavstvom nije obvezivalo opskrbljivače da na krajnje kupce prebace teret tako plaćenih iznosa (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točki 46. presude FVE Holýšov Sud je naveo da je za postojanje državnih sredstva dostatna činjenica da sredstva potječu od davanja koje uključuje obvezno prebacivanje. To je već prethodno navedeno. Valja dodati da je u tom predmetu Sud, s obzirom na to da nije postojalo obvezno silazno prebacivanje u lancu opskrbe, na taj način odbio tumačenje koje su zagovarali žalitelji, a prema kojem obveza plaćanja koju je država jednostrano nametnula, zajedno s povezanim smanjenjem državnog proračuna, podrazumijeva upotrebu državnih sredstava (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odbijanje tog tumačenja potvrđeno je u presudi WEPA Hygieneprodukte i dr./Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>). U predmetu u kojem je donesena ta presuda žalitelji su tvrdili da je Opći sud trebao primijeniti pojam „porez” shvaćen na način kao jednostrano uvođenje obveze plaćanja dodatne pristojbe aktom javne vlasti te kao kriterij koji se odnosi na postojanje dovoljno izravne veze između državnog proračuna i predmetne dodatne pristojbe. U tom pogledu Sud je naveo da se, među ostalim, u sudskoj praksi koja se odnosi na poreze ili obvezne doprinose potrošača ili krajnjih kupaca „ne upućuje ni na takav pojam ni na takav kriterij” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ukratko, ne može se tvrditi da obvezna plaćanja mrežnih operatora poduzetnicima koji proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora energije, koja se odvijaju na „prvoj razini”, mogu značiti upotrebu državnih sredstava samo zbog toga što su jednostrano propisana zakonom. Upravo suprotno, svojstvo državnih sredstava može se utvrditi samo ako postoji obvezno prebacivanje na krajnje kupce na „drugoj razini” iznosa koji odgovara tim plaćanjima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon što se utvrdi to obvezno davanje, logika državnog nadzora na kojoj se temelji ta sudska praksa podrazumijeva da je potrebno provjeriti jesu li tako prikupljeni iznosi upotrijebljeni za potrebe dodjele prednosti korisnicima u skladu sa zakonodavstvom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da je, u slučaju kada predmetni nacionalni propis uključuje „prvu razinu” kao u ovom predmetu, uvjet koji se odnosi na upravljanje sredstvima i njihovu raspodjelu putem obveznog doprinosa u skladu s nacionalnim zakonodavstvom neophodan kako bi se ta sredstva mogla kvalificirati kao „državn[a] sredst[va]” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Komisija smatra da je Sud u presudi Essent, na koju se upućuje u točki 34. presude DOBELES HES, u potpunosti i bez drugih kvalifikacija preuzeo pojam „davanja” ili „poreza” u smislu sadašnjih članaka 30. (davanja s istovrsnim učinkom kao carina) i 110. (diskriminatorni nacionalni porezi) UFEU‑a kako bi zaključio da je cjenovna doplata o kojoj je bila riječ istovjetna porezu i da je stoga potjecala iz državnih sredstava. Komisija napominje da se tim pojmom zahtijeva samo to da „novčani teret obvezuje operatora na temelju jednostranog akta tijela” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj argument ne može dovesti u pitanje zaključak do kojeg sam došao u točki 78. ovog mišljenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, valja istaknuti da u presudi Essent, koja prethodi pozivanju na kriterij koji se odnosi na postojanje poreza ili obveznog doprinosa u tom području (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>), točke koje slijede rasuđivanje na koje se poziva Komisija upućuju na nužnost upravljanja i raspodjele sredstava u skladu s državnim zakonodavstvom. Naime, iz tih točaka proizlazi da je, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, predmetni porez bio plaćen mrežnom operatoru, a zatim ustupljen društvu određenom zakonom, koje nije imalo nikakvu mogućnost koristiti se navedenim sredstvima za namjene različite od onih predviđenih tim zakonodavstvom (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se iz presude Essent ne može zaključiti da državno svojstvo sredstava ovisi isključivo o izvršavanju javnih ovlasti svojstvenih nametanju obveze plaćanja, neovisno o upravljanju i raspodjeli sredstava koja proizlaze iz takve obveze na način koji je u skladu sa zakonodavstvom dotične države članice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, ne smatram da činjenica da se članci 30. i 110. UFEU‑a, s jedne strane, i članak 107. UFEU‑a, s druge strane, u ovom slučaju odnose na poreznu radnju države kojom se stvara zapreka unutarnjem tržištu, može opravdati ujednačeno tumačenje pojma „porez”. U tom pogledu valja podsjetiti na to da prve dvije odredbe imaju različit cilj od potonje. Naime, dok se člancima 30. i 110. UFEU‑a nastoji očuvati slobodno kretanje robe i tržišno natjecanje između domaćih i uvezenih proizvoda, cilj je članka 107. UFEU‑a, na općenitiji način, očuvati tržišno natjecanje među poduzetnicima zabranom svake potpore koju dodijeli država članica i koja ispunjava u njemu propisane uvjete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, Komisija tvrdi da se uvjet koji se odnosi na upravljanje i raspodjelu predmetnih sredstava u skladu s državnim zakonodavstvom ne može analizirati kao samostalan uvjet s obzirom na to da taj uvjet znači da inicijativa za uvođenje obveznog davanja mora pripadati državi, a ne dvama udruženjima privatnog prava. Komisija u tom pogledu upućuje na presude Pearle i dr. i Doux Élevage i Coopérative agricole UKL‑ARREE (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točno je da je Sud u presudama donesenima u tim dvama predmetima smatrao da obveza plaćanja koja je postala obvezujuća za dužnika državnom intervencijom ne podrazumijeva upotrebu državnih sredstava jer tu obvezu nije uvela država.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, tumačenjem koje zagovara Komisija miješa se uvjet prema kojem prednost treba biti dodijeljena „putem državnih sredstava” i uvjet pripisivosti državi. Naime, čini mi se da se uvjetom koji se odnosi na upravljanje i raspodjelu sredstava u skladu s državnim zakonodavstvom zahtijeva da se ne provjeri samo jesu li oblici namjene financijske potpore unaprijed predviđeni tim zakonodavstvom, nego i jesu li ti isti oblici takve prirode da isključuju svaku mogućnost da se predmetna sredstva koriste za namjene različite od one predviđene navedenim zakonodavstvom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da je Komisija pogrešno tvrdila da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao, kao prvo, da je uvjet koji se odnosi na upravljanje sredstvima i njihovu raspodjelu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom nužan uvjet za postojanje upotrebe državnih sredstava i, kao drugo, da inicijativa njemačke države u pogledu uvođenja cjenovne doplate KWKG nije dovoljna za dokazivanje upotrebe njemačkih državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, ne slažem se s Komisijinim stajalištem prema kojem točke 71., 72., 80. do 85., 88. i 97. do 99. pobijane presude sadržavaju te dvije pogreške koje se tiču prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podredna kritika prvog i drugog utvrđenja Općeg suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na to da Komisija podredno tvrdi da se prva dva utvrđenja Općeg suda temelje na pogrešnoj pravnoj kvalifikaciji činjenica jer je Opći sud pogrešno smatrao da se mehanizam raspodjele financijskog tereta među mrežnim operatorima ne može smatrati „upravljanjem sredstvima” jer se tim mehanizmom samo uvela naknada tereta među mrežnim operatorima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema Komisijinu mišljenju, s jedne strane, financijski teret koji snose operatori distribucijske mreže ne proizlazi iz cjenovne doplate KWKG, koju su im nadoknadili operatori prijenosne mreže, nego iz plaćanja davanja KWKG koje operatori distribucijske mreže plaćaju operatorima prijenosne mreže. Potonji operatori koriste prihode od tog davanja kako bi nadoknadili dodatne troškove nastale zbog plaćanja navedene cjenovne doplate KWKG korisnicima CHP. S druge strane, Komisija tvrdi da Opći sud nije uzeo u obzir ulogu BAFA‑e i BNetzA‑e u odabiru korisnika i određivanju iznosa cjenovne doplate KWKG na temelju zakona. Stoga je takav mehanizam omogućio mrežnim operatorima da „upravljaju” financijskim opterećenjem mjera potpore CHP‑u i da ga „raspodjeljuju”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta pogreška Općeg suda može dovesti do ukidanja pobijane presude u dijelu u kojem bi se, kao što je to Opći sud naveo u svojem prvom utvrđenju, zahtijevao trostrani odnos između obveznika plaćanja poreza ili obveznog doprinosa, subjekta zaduženog za dodjelu financijske potpore i korisnika te potpore, a Komisija tvrdi da je taj zahtjev ispunjen. Naime, ulogom operatora prijenosne mreže u mehanizmu naknade utvrđuje se postojanje tog trostranog odnosa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U pogledu prigovora nedopuštenosti koji je istaknula Savezna Republika Njemačka protiv te kritike, ističem samo to da se, suprotno onome što tvrdi ta država članica, ta kritika odnosi na utvrđenje Općeg suda prema kojem tok plaćanja među operatorima prijenosne mreže i operatorima distribucijske mreže ne predstavlja upravljanje sredstvima u smislu sudske prakse koja se odnosi na pojam poreza ili obveznog doprinosa. Doista, ustaljena je sudska praksa da razmatranje pravne kvalifikacije koju je Opći sud iznio u pogledu nacionalnog prava s obzirom na odredbu prava Unije čini pravno pitanje koje je obuhvaćeno nadležnošću Suda u stadiju žalbe (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče utemeljenosti te kritike, smatram da upućivanje na „upravljanje sredstvima” pretpostavlja da je subjekt koji naplaćuje porez ili obvezni doprinos dužan, u skladu sa zakonom, provesti bilo koju aktivnost upravljanja sredstvima financiranima tim porezom. Upravo taj element ovdje nedostaje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mrežni operatori ne provode takvu aktivnost u okviru mehanizma raspodjele financijskog tereta jer se ne može smatrati da predmetna sredstva potječu od poreza ili obveznog doprinosa. Navedenu aktivnost ne mogu provoditi ni subjekti koji su primatelji cjenovne doplate KWKG, odnosno operatori CHP postrojenja i drugih postrojenja povezanih s CHP‑om, s obzirom na to da su ti subjekti korisnici predmetne financijske potpore.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da Opći sud u točkama 71. i 72. pobijane presude nije počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom pravne kvalifikacije činjenica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kritika trećeg utvrđenja Općeg suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ne može se prihvatiti ni Komisijina kritika trećeg utvrđenja Općeg suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, Opći sud pravilno je smatrao da za dokazivanje postojanja obveznog doprinosa nije bilo dovoljno da Komisija dokaže da su obveznici imali mogućnost prebaciti gospodarski teret koji proizlazi iz tog doprinosa na treće osobe. U tom pogledu samo upućujem na analizu koju sam iznio s obzirom na prva dva utvrđenja Općeg suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga smatram da iz utvrđenja Općeg suda u točkama 73. do 76. pobijane presude ne proizlazi nikakva pogreška koja se tiče prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi dio jedinog žalbenog razloga</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sažetak argumentacije stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija u svojoj žalbi u biti tvrdi da je Opći sud pogrešno pravno tumačio presudu PreussenElektra.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">100.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, Komisija prigovara Općem sudu da je smatrao da doseg te presude nije ograničen na slučajeve u kojima država uređuje tržišnu cijenu transakcije, nego da obuhvaća i situacije u kojima država nalaže obvezu izravnog plaćanja među privatnim strankama, a da se te obveze ne temelje ni na kakvom transakcijskom odnosu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">101.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija smatra da se sudskom praksom proizašlom iz presude PreussenElektra samo isključuje mogućnost da se uređenje cijena koje provodi država članica može smatrati upotrebom državnih sredstava. Stoga se ta sudska praksa primjenjuje samo na određivanje najnižih cijena za kupca odnosno najviših cijena za prodavatelja, a time i na odnos protučinidbe među pojedincima. Međutim, u ovom slučaju njemačko zakonodavstvo nije ograničeno na propisivanje takvog uređivanja cijena. Naime, mrežni operatori dužni su platiti cjenovnu doplatu KWKG korisnicima CHP, neovisno o bilo kojoj kupnji električne energije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">102.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Komisija podsjeća na sudsku praksu u pogledu pojma „porez” u smislu članaka 30. i 110. UFEU‑a, iz koje se može zaključiti da je odlučujući element pitanje predstavlja li plaćanje protučinidbu za određenu, stvarno i pojedinačno isporučenu uslugu gospodarskom subjektu, u kojem slučaju to plaćanje nije obuhvaćeno pojmom „porez”, ili pak služi financiranju ispunjavanja zadaće pružanja javne usluge, u kojem slučaju to plaćanje jest obuhvaćeno tim pojmom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">103.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Savezna Republika Njemačka osporava sve Komisijine argumente.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">104.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja primijetiti da taj dio jedinog žalbenog razloga, koji je istaknula Komisija, predstavlja kritiku cjelokupnog rasuđivanja Općeg suda u točkama 101. do 118. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">105.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, Komisija prigovara Općem sudu da je smatrao da doseg presude PreussenElektra uključuje isključivo mjere financijske potpore koje se financiraju nametanjem troškova privatnim poduzetnicima koje ti poduzetnici izravno isplaćuju korisnicima. Opći sud je na taj način zanemario da se takva mjera mora sastojati od uređivanja tržišnih cijena. Komisija stoga uređivanje tržišnih cijena smatra kasnijim elementom koji pripada pravnom kriteriju utvrđenom u presudi PreussenElektra.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">106.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prilog tom tumačenju Komisija navodi presude EEG 2012 i ENEA (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-32" href="#t-32">32</a>
</span>). Komisija smatra da su u tim presudama predmetne nacionalne mjere, koje su redom uključivale obvezu kupnje proizvoda po određenoj cijeni ili u određenim količinama, predstavljale uređivanje tržišnih cijena. Taj element opravdao je utvrđenje o neupotrebljavanju državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">107.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, čini mi se da te presude ne mogu potkrijepiti tumačenje koje zagovara Komisija, i to zbog razloga iznesenih u sljedećim točkama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">108.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetu u kojem je donesena presuda EEG 2012 predmetni propis nalagao je operatorima distribucijske mreže obvezu da proizvođačima električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije plate naknadu predviđenu zakonom ili tržišnu premiju i da tu električnu energiju prenesu operatorima prijenosne mreže. Kao protučinidbu su uzlazni operatori međuregionalne prijenosne mreže visokog i vrlo visokog napona bili dužni platiti operatorima lokalne distribucijske mreže niskog ili srednjeg napona iznos jednak naknadama i tržišnim premijama koje su potonji platili navedenim proizvođačima i prodavati električnu energiju koja je predana u njihovu mrežu na tržištu. Ako tako dobivenim cijenama nisu mogli pokriti financijsko opterećenje koje proizlazi iz zakonske obveze plaćanja te električne energije po cijenama utvrđenima zakonom, OPS‑ovi su imali pravo zahtijevati da im opskrbljivači koji opskrbljuju krajnje kupce plate razliku (u daljnjem tekstu: davanje EEG). Ti su opskrbljivači imali pravo prebaciti iznose plaćene na ime tog davanja na krajnje kupce (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-33" href="#t-33">33</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">109.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je već prethodno navedeno, Sud je smatrao da obično pravo na prebacivanje iznosa plaćenih na ime davanja EEG nije bilo dovoljno za kvalifikaciju tog davanja kao „poreza”. Stoga je Sud odlučivao samo o „drugoj razini” opskrbnog lanca električnom energijom a da pritom nije utvrdio da je njegova „prva razina” bila obilježena uređenjem tržišnih cijena (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-34" href="#t-34">34</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">110.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetu u kojem je donesena presuda ENEA, zakonodavstvom o kojem je riječ u glavnom postupku bio je uspostavljen sustav potpore proizvodnji električne energije dobivene iz kogeneracije putem obveze kupnje. Ta se obveza sastojala u nametanju obveze poduzetnicima koji prodaju električnu energiju krajnjim korisnicima da jedan dio, u tom slučaju 15 % ukupne godišnje prodaje električne energije, potječe iz proizvodnje navedene kategorije električne energije. Ravnatelj nacionalnog regulatornog tijela za energiju odobravao je najviše tarife za prodaju električne energije tako da su u određenim okolnostima opskrbljivači električnom energijom kupovali električnu energiju dobivenu iz kogeneracije po cijeni višoj od one koja se naplaćuje u okviru prodaje krajnjim korisnicima, što im je prouzročilo dodatan trošak (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-35" href="#t-35">35</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">111.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud u svojoj presudi nije smatrao da je predmetna mjera predstavljala uređivanje cijena. Usto, čak i pod pretpostavkom da je ta mjera bila obuhvaćena takvom kategorijom, odgovor kojim je bila isključena upotreba državnih sredstava bio je motiviran samo okolnošću da „nije postojalo prevaljivanje dodatnog troška na krajnjeg kupca, njegovo financiranje obveznim doprinosom koji je nametnula država članica ili mehanizam njegove potpune naknade” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-36" href="#t-36">36</a>
</span>). Drugim riječima, u slučaju nepostojanja mehanizma obveznog prebacivanja navedenog dodatnog troška, primjenjivao se pravni kriterij iz presude PreussenElektra, kojim se isključuje upotreba državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">112.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija također ističe da je Opći sud, osobito u točkama 108., 109. i 114. pobijane presude, preširoko tumačio sudsku praksu koja se odnosi na programe potpore proizvodnji električne energije. Konkretno, ta se kritika odnosi na utvrđenje prema kojem je odlučujući element za zaključak o upotrebi državnih sredstava činjenica da je predmetne privatne poduzetnike „država ovlastila za upravljanje državnim sredstvima, a da im nije samo nametnuta obveza otkupa iz vlastitih financijskih sredstava” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-37" href="#t-37">37</a>
</span>). Komisija smatra da pojam „obveza otkupa” zapravo opisuje uređivanje tržišnih cijena. Suprotno tomu, taj pojam ne obuhvaća obvezu plaćanja koju privatni subjekt ima prema drugom subjektu, neovisno o bilo kojem ugovornom odnosu između tih dvaju subjekata. Da je Sud želio obuhvatiti takve obveze plaćanja, bilo bi opravdano očekivati da navede da tim privatnim subjektima „nije samo nametnuta obveza plaćanja iz vlastitih financijskih sredstava” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-38" href="#t-38">38</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">113.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, ne smatram uvjerljivom semantičku razliku između „obveze otkupa” i „obveze plaćanja”. Naime, čini mi se jasnim da je sudska upotreba prvonavedenog izraza bila uvjetovana samo takvim okolnostima, s obzirom na to da nacionalni programi kojima se podupire proizvodnja električne energije, koji su bili razmatrani u toj sudskoj praksi, obično sadržavaju obveze kupnje koje snose operatori u lancu opskrbe električnom energijom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">114.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja dodati da, suprotno onomu što tvrdi Komisija, ta razlika nije potkrijepljena presudom Fallimento Esperia i GSE (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-39" href="#t-39">39</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">115.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U toj je presudi Sud ispitao nacionalni program potpore proizvodnji zelene energije čija je svrha jamčiti unos kvote zelene električne energije u nacionalnu električnu mrežu na godišnjoj osnovi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">116.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju Suda, besplatno stavljanje na raspolaganje zelenih certifikata nacionalnim proizvođačima zelene električne energije nije moglo značiti upotrebu državnih sredstava, s obzirom na to da se činilo da je gospodarska vrijednost tih certifikata proizlazila isključivo iz zakonske obveze određenih proizvođača i uvoznika da ih kupuju. Stoga se činilo da se prednost koju čini ta besplatna dodjela tih zelenih certifikata financirala sredstvima koja potječu od tih proizvođača ili uvoznika (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-40" href="#t-40">40</a>
</span>). Međutim, Sud je također istaknuo da je taj program subjektu koji je pod nadzorom Ministarstva gospodarstva i financija nalagao kupnju viškova zelenih certifikata u odnosu na one koje su određeni operatori bili obvezni kupiti. Sud je stoga smatrao da se činilo da je tu kupnju obavljao subjekt koji se mogao izjednačiti s državom, na temelju ovlaštenja koje mu je dodijeljeno nacionalnim zakonodavstvom, putem prihoda koji su proizlazili iz tarifne komponente koju su u tu svrhu plaćali potrošači (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-41" href="#t-41">41</a>
</span>). Stoga je predmetni nacionalni sustav podrazumijevao prijenos državnih sredstava u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-42" href="#t-42">42</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">117.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija smatra da prvi mehanizam uspostavljen tim programom opisuje obvezu kupnje godišnje kvote zelene električne energije i stoga uređenje tržišnih cijena. Međutim, drugi mehanizam nadilazio je obično uređenje tržišnih cijena jer je javnom tijelu koje nadzire Ministarstvo gospodarstva i financija nalagao kupnju viškova zelenih certifikata koji su pripadali nacionalnim proizvođačima posredstvom sredstava koja se financiraju porezom na teret potrošača.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">118.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U istom smislu, Komisija smatra da se cjenovna doplata KWKG u ovom slučaju ne može smatrati uređenjem tržišnih cijena jer je njemačka država obvezala mrežne operatore da operatorima CHP postrojenja plate iznos koji je neovisan o bilo kakvoj poslovnoj transakciji između tih dvaju subjekata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">119.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, teško mi je prihvatiti tezu prema kojoj je, u presudi Fallimento Esperia, utvrđenje postojanja prijenosa državnih sredstava ovisilo o činjenici da je predmetnim programom bila predviđena obveza izravnog plaćanja poput one opisane u dvjema prethodnim točkama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">120.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, iz te presude jasno proizlazi da je primijenjeni pravni kriterij, u skladu s relevantnom sudskom praksom, kriterij državnog nadzora. Sud je smatrao da iznosi koje su domaći proizvođači primili zbog prodaje zelenih certifikata nisu bili samo rezultat financijske preraspodjele „od [jednog] privatnog subjekta do drugog” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-43" href="#t-43">43</a>
</span>). Naime, prednost koja se sastojala od stavljanja na raspolaganje zelenih certifikata nacionalnim proizvođačima zelene električne energije financirana je, barem djelomično, smanjenjem sredstava pod državnim nadzorom zbog obveze kupnje viškova zelenih certifikata od strane subjekta pod državnim nadzorom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">121.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija se ne može s uspjehom pozivati ni na sudsku praksu koja se odnosi na pojmove „davanje” ili „nacionalni porez” u smislu sadašnjih članaka 30. i 110. UFEU‑a, osobito na presudu Dubois i Général cargo services (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-44" href="#t-44">44</a>
</span>) u prilog razlikovanju između obveza kupnje i obveza izravnog plaćanja. U tom pogledu upućujem na prethodna razmatranja koja su iznesena u ovom mišljenju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">122.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključno, smatram da rasuđivanje Općeg suda u točkama 101. do 118. pobijane presude ne sadržava nikakvu pogrešku koja se tiče prava. Naime, Opći sud pravilno je presudio da doseg presude PreussenElektra nije ograničen na slučajeve u kojima država intervenira uređenjem tržišne cijene transakcije, nego obuhvaća i situacije u kojima država nameće obvezu izravnog plaćanja, neovisno o bilo kakvom ugovornom odnosu, između privatnih stranaka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">123.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, želim pojasniti da sam potpuno svjestan rasprave u pravnoj teoriji o dosegu presude PreussenElektra (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-45" href="#t-45">45</a>
</span>). Jasno mi je da široko shvaćanje tog dosega ponekad dovodi do odstupanja između pravne i gospodarske stvarnosti koja može biti nezadovoljavajuća. U tom je pogledu legitimno postaviti pitanje o tome bi li, kada je ispunjenje uvjeta „državnih sredstava” podvrgnuto dvostrukom zahtjevu pripisivosti i upotrebe državnih sredstava, pretjerano velik broj nacionalnih mjera u konačnici bio izvan zabrane dodjele državnih potpora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-46" href="#t-46">46</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">124.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom žalbom Komisija u biti tvrdi da Sud treba uzeti u obzir stupanj utjecaja države na poslovnu slobodu poduzetnika. Čak i ako se prihvati taj pristup, čini se da se on ne može primijeniti u ovom slučaju. Naime, to bi dovelo do pozivanja na promjenu paradigme u ocjeni toga imaju li prijenosi sredstava koji su nametnuti nacionalnim zakonodavstvom državno svojstvo. Kao što sam pokušao dokazati u ovom mišljenju, pravni kriterij koji primjenjuje sudska praksa Suda odnosi se na utjecaj države na upravljanje privatnim sredstvima kao i na njihovu namjenu, a ne općenito na poslovnu slobodu tih poduzetnika. Stoga smatram da se u rasuđivanju Općeg suda u točkama 101. do 118. pobijane presude ne može pronaći nikakva pogreška koja se tiče prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">125.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, smatram da drugi dio jedinog žalbenog razloga također treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">126.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga predlažem da se žalba odbije u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">127.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">128.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 138. stavcima 1. i 2. Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Savezna Republika Njemačka postavila takav zahtjev i da Komisija nije uspjela u postupku, treba joj naložiti snošenje vlastitih troškova i troškova Savezne Republike Njemačke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">129.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju prethodnih razmatranja, predlažem Sudu da odluči kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-159" title="page-24">
      1. Žalba se odbija.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-160" title="page-24">
      2. Europska komisija snosi vlastite troškove kao i troškove Savezne Republike Njemačke.
    </p>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: francuski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) C‑702/20 i C‑17/21, u daljnjem tekstu: presuda DOBELES HES, EU:C:2023:1.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) Presuda DOBELES HES (t. 38., 39. i 42.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) Vidjeti presude od 17. srpnja 2008., Essent Netwerk Noord i dr. (C‑206/06, u daljnjem tekstu: presuda Essent, EU:C:2008:413); od 15. svibnja 2019., Achema i dr. (C‑706/17, EU:C:2019:407) i od 16. rujna 2021., FVE Holýšov I dr./Komisija (C‑850/19 P, u daljnjem tekstu: presuda FVE Holýšov, EU:C:2021:740).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) Vidjeti presudu od 26. rujna 2024., Covestro Deutschland i Njemačka/Komisija (C‑790/21 P i C‑791/21 P, EU:C:2024:792, t. 147. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) Vidjeti, primjerice, presudu od 28. ožujka 2019., Njemačka/Komisija (C‑405/16 P, u daljnjem tekstu: presuda EEG 2012, EU:C:2019:268, t. 50.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) Vidjeti presude od 24. siječnja 1978., van Tiggele (82/77, EU:C:1978:10), od 30. studenoga 1993., Kirsammer‑Hack (C‑189/91, EU:C:1993:907) i od 7. svibnja 1998., Viscido i dr. (C‑52/97 do C‑54/97, EU:C:1998:209).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) Vidjeti presudu od 15. ožujka 1994., Banco Exterior de España (C‑387/92, EU:C:1994:100, t. 14.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) Vidjeti presudu od 1. prosinca 1998., Ecotrade (C‑200/97, EU:C:1998:579, t. 41.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) Vidjeti presudu od 16. svibnja 2002., Francuska/Komisija (C‑482/99, EU:C:2002:294, t. 37.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) Presuda PreussenElektra (t. 58.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Presuda PreussenElektra (t. 59.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) Oblikovan prvi put u presudi od 2. srpnja 1974., Italija/Komisija (173/73, EU:C:1974:71), taj se kriterij ustaljeno primjenjuje od presude od 19. prosinca 2013., Association Vent De Colère! i dr. (C‑262/12, EU:C:2013:851).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) Točka 42. te presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) Točke 65. do 67. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) Točke 68. do 70. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Presuda Essent (t. 66.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Presuda FVE Holýšov (t. 46.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Presuda od 20. rujna 2019., FVE Holýšov I dr./Komisija (T‑217/17, EU:T:2019:633) Vidjeti osobito posljednju rečenicu točke 119. te presude prema kojoj „[u] ovom predmetu, [posebno] davanje obvezno je nametnuto krajnjim potrošačima i stoga u biti predstavlja parafiskalni namet”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) Presuda DOBELES HESS (osobito t. 36. i 37.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Točka 64. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Presuda EEG 2012 (t. 70. i 71.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Presuda FVE Holýšov (t. 43.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) Presuda od 26. rujna 2024. (C‑795/21 P i C‑796/21 P, EU:C:2024:807)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Presuda WEPA Hygieneprodukte i dr./Komisija (C‑795/21 P i C‑796/21 P, EU:C:2024:807, t. 129.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) Vidjeti presudu od 11. kolovoza 1995., Dubois i Général cargo services (C‑16/94, EU:C:1995:268, t. 20.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Kao što je objašnjeno u bilješci br. 13 ovog mišljenja. Vidjeti presudu od 19. prosinca 2013., Association Vent De Colère! i dr. (C‑262/12, EU:C:2013:851, t. 25.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) Presuda Essent (t. 67. do 70.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>) Presude od 15. srpnja 2004., Pearle i dr. (C‑345/02, EU:C:2004:448) i od 30. svibnja 2013., Doux Élevage i Coopérative agricole UKL‑ARREE (C‑677/11, EU:C:2013:348)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>) Točka 72. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>) Presuda od 6. listopada 2021., Prosegur Compañía de Seguridad/Komisija (C‑55/19 P, EU:C:2021:797, t. 94. i 95. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-32" href="#c-32">32</a>
</span>) Presuda od 13. rujna 2017. (C‑329/15, u daljnjem tekstu: presuda ENEA, EU:C:2017:671)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-33" href="#c-33">33</a>
</span>) Presuda EEG 2012 (t. 3.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-34" href="#c-34">34</a>
</span>) Kao što je to Opći sud istaknuo u točki 110. pobijane presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-35" href="#c-35">35</a>
</span>) Presuda ENEA (t. 8., 28. i 29.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-36" href="#c-36">36</a>
</span>) Presuda ENEA (t. 30.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-37" href="#c-37">37</a>
</span>) Vidjeti točku 107. pobijane presude i navedenu sudsku praksu.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-38" href="#c-38">38</a>
</span>) Moje isticanje</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-39" href="#c-39">39</a>
</span>) Presuda od 7. ožujka 2024. (C‑558/22, u daljnjem tekstu: presuda Fallimento Esperia, EU:C:2024:209)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-40" href="#c-40">40</a>
</span>) Presuda Fallimento Esperia (t. 37. i 74.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-41" href="#c-41">41</a>
</span>) Presuda Fallimento Esperia (t. 75. i 77.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-42" href="#c-42">42</a>
</span>) Presuda Fallimento Esperia (t. 78.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-43" href="#c-43">43</a>
</span>) Presuda Fallimento Esperia (t. 74.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-44" href="#c-44">44</a>
</span>) Presuda od 11. kolovoza 1995. (C‑16/94, EU:C:1995:268)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-45" href="#c-45">45</a>
</span>) Vidjeti, među ostalim, Rubini, L., The Definition of Subsidy and State Aid: WTO and EC Law in Comparative Perspective, Oxford University Press, New York, 2009., str. 165.; de Cecco, F., State Aid and the European Economic Constitution, Hart Publishing, Oxford and Portland, Oregon, 2013., a osobito str. 114. i 115. te Werner., P. i Caramazza, M., „‚State’ Aid or Not – This Is The Question”, European State Aid Law Quarterly, sv. 18., br. 4, 2019., str. 525.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-46" href="#c-46">46</a>
</span>) Međutim, ne smatram da bi tumačenje presude PreussenElektra, kako proizlazi iz pobijane presude, moglo ugroziti koristan učinak članka 107. stavka 1. UFEU‑a, kao što to Komisija navodi u svojoj žalbi.</p>
</body>
</html>
