<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-99/21 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62021CC0099</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:137">EU:C:2022:137</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>12</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>12</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje A. Rantosa – Predmet C‑99/21 P</HT></P><P><HT TYPE="SC">Danske Slagtermestre/Komisija</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Athanasiosa Rantosa</HT></P><P>od <DATE ISO="20220224">24. veljače 2022.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑99/21 P</HT></P><P>Danske Slagtermestre</P><P>protiv</P><P>Europske komisije</P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Državne potpore</KEYWORD><KEYWORD>Članak 107. stavak 1. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Sustav doprinosa za prikupljanje otpadnih voda</KEYWORD><KEYWORD>Pritužba</KEYWORD><KEYWORD>Odluka kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore</KEYWORD><KEYWORD>Tužba za poništenje</KEYWORD><KEYWORD>Dopuštenost</KEYWORD><KEYWORD>Aktivna procesna legitimacija</KEYWORD><KEYWORD>Članak 263. četvrti stavak UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Regulatorni akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere</KEYWORD><KEYWORD>Izravan utjecaj</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Svojom žalbom udruga Danske Slagtermestre traži ukidanje rješenja Općeg suda Europske unije od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201201">1. prosinca 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Danske Slagtermestre/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑486/18</NO.CASE>, neobjavljeno, u daljnjem tekstu: pobijano rješenje, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2020:576">EU:T:2020:576</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), kojim je Opći sud odbacio kao nedopuštenu njezinu tužbu za poništenje Odluke Europske komisije C(2018) 2259 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> od <DATE ISO="20180419">19. travnja 2018.</DATE> o državnoj potpori SA.37433 (2017/FC) – Danska (u daljnjem tekstu: sporna odluka), u kojoj se, na kraju prethodne faze ispitivanja, odlučuje da doprinos utvrđen lovom nr. 902/2013 om ændring af lov om betalingsregler for spildevandsforsyningsselskaber m.v. (Betalingsstruktur for vandafledningsbidrag, bemyndigelse til opgørelse af særbidrag for behandling af særlig forurenet spildevand m.v.) (Zakon br. 902/2013 o izmjeni zakona kojim se utvrđuju pravila o doprinosima koji se duguju operatorima pročišćavanja otpadnih voda (struktura doprinosa za zbrinjavanje otpadnih voda, kojima se odobrava uspostava posebnih doprinosa za pročišćavanje osobito zagađenih otpadnih voda itd.)) od <DATE ISO="20130704">4. srpnja 2013.</DATE> (u daljnjem tekstu: sporna mjera) ne predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Taj predmet Sudu pruža priliku da pojasni pretpostavke dopuštenosti tužbe koju su podnijeli konkurenti korisnikâ mjera potpore u okviru treće pretpostavke iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a i, konkretnije, pojmove <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>izravan utjecaj<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>provedbene mjere<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>, kako ih je tumačio Sud u presudi od <DATE ISO="20181106">6. studenoga 2018.</DATE>, Scuola Elementare Maria Montessori/Komisija, Komisija/Scuola Elementare Maria Montessori i Komisija/Ferracci<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>C‑622/16 P do C‑624/16 P, u daljnjem tekstu: presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Montessori</NAME.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:873">EU:C:2018:873</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Danske Slagtermestre strukovna je udruga koje predstavlja male danske mesnice, klaonice, veletrgovce i prerađivače. Ta je udruga <DATE ISO="20130926">26. rujna 2013.</DATE> podnijela pritužbu Komisiji uz obrazloženje da je Kraljevina Danska donošenjem sporne mjere dodijelila državne potpore velikim klaonicama u obliku smanjenja doprinosa za prikupljanje otpadnih voda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Tom je mjerom izmijenjen sustav doprinosa za prikupljanje otpadnih voda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Prije stupanja na snagu tog zakona danskim se zakonodavstvom predviđala jedinična cijena po kubičnom metru vode za sve potrošače vode, bez obzira na njihovu djelatnost, koji su povezani na isto postrojenje za pročišćavanje, neovisno o njihovoj potrošnji.</P></NOTE> i uveden je degresivan <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>stupnjevani<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/> model kojim se predviđa cijena po kubičnom metru otpadnih voda ovisno o količini otpadnih voda ispuštenih u tri kategorije (u daljnjem tekstu: stupnjevani model), od kojih prva odgovara potrošnji vode do 500 m<HT TYPE="SUP">3</HT> godišnje po nekretnini, druga odgovara dijelu potrošnje vode između 500 m<HT TYPE="SUP">3</HT> i <FT TYPE="NUMBER">20000</FT> m<HT TYPE="SUP">3</HT> godišnje po nekretnini i njome se predviđa cijena po kubičnom metru koja je 20 % niža od one prve kategorije, a treća odgovara dijelu potrošnje vode koji premašuje <FT TYPE="NUMBER">20000</FT> m<HT TYPE="SUP">3</HT> godišnje po nekretnini te se njome predviđa cijena po kubičnom metru koja je 60 % niža od one prve kategorije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Konkretnije, u okviru stupnjevanog modela, potrošači obuhvaćeni trećom kategorijom prvo plaćaju cijenu predviđenu za prvu kategoriju (dok njihova potrošnja vode ne premaši 500 m<HT TYPE="SUP">3</HT>), zatim cijenu predviđenu za drugu kategoriju (dok njihova potrošnja ne premaši <FT TYPE="NUMBER">20000</FT> m<HT TYPE="SUP">3</HT>) i na kraju plaćaju doprinos za otpadne vode prema cijeni predviđenoj za treću kategoriju.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Na kraju prethodne faze postupka Komisija je donijela spornu odluku u kojoj je smatrala da nove cijene uvedene spornom mjerom ne predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Općim sudom i pobijano rješenje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Zahtjevom podnesenim tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20180815">15. kolovoza 2018.</DATE> žalitelj je podnio tužbu na temelju članka 263. UFEU‑a za poništenje sporne odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Pobijanim rješenjem Opći sud proglasio je tužbu nedopuštenom jer žalitelj nije imao aktivnu procesnu legitimaciju ni u svoje ime ni kao zastupnik interesa svojih članova. Konkretnije, Opći sud presudio je da žalitelj nema aktivnu procesnu legitimaciju zbog svojeg statusa zainteresirane strane (koja u svojoj tužbi nije istaknula povredu svojih postupovnih prava) ni zbog izravnog i osobnog utjecaja na njegove članove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Konkretnije, što se tiče dopuštenosti te tužbe, u smislu treće pretpostavke iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Riječ je o slučaju tužbe podnesene protiv regulatornog akta koji se izravno odnosi na tužitelja, a ne podrazumijeva provedbene mjere.</P></NOTE>, iako je Opći sud priznao da sporna odluka predstavlja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>regulatorni akt<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> u smislu te odredbe (točke 94. do 96. pobijanog rješenja), presudio je da se ta odluka ne odnosi izravno na žalitelja (točke 97. do 104. tog rješenja), tako da je tužba koju je podnio nedopuštena a da pritom nije potrebno provjeriti sadržava li navedena odluka provedbene mjere (točka 105. navedenog rješenja).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="3"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Danske Slagtermestre podnio je <DATE ISO="20210217">17. veljače 2021.</DATE> žalbu protiv pobijanog rješenja. Od Suda zahtijeva da ukine to rješenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Napominjem da žalitelj ne zahtijeva da se prihvati tužba u prvostupanjskom postupku, niti da se Komisiji naloži snošenje troškova obaju postupaka.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Komisija, koju podupire Kraljevina Danska, zahtijeva od Suda da odbije žalbu i naloži žalitelju snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Stranke su također u pisanom obliku odgovorile na pitanja Suda. Sud je odlučio donijeti odluku bez održavanja rasprave, u skladu s člankom 76. stavkom 2. svojeg Poslovnika.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>U prilog svojoj žalbi Danske Slagtermestre navodi pet žalbenih razloga koji se u biti temelje na tome da je Opći sud pogrešno protumačio i primijenio uvjet <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>izravnog utjecaja<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> u smislu treće pretpostavke iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, kako ga je Sud tumačio u presudi Montessori.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Komisija najprije izražava dvojbe u pogledu dopuštenosti žalbe jer se žaliteljev zahtjev odnosi samo na ukidanje pobijanog rješenja, dok se, u skladu s člankom 170. stavkom 1. Poslovnika Suda, žalbenim zahtjevom traži da se u cijelosti ili djelomično potvrdi zahtjev iz prvostupanjskog postupka. U pogledu merituma, Komisija, koju podupire danska vlada, najprije zahtijeva da se žalba odbije i, podredno, u slučaju da će Sud smatrati da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u pogledu ocjene izravnog utjecaja na žalitelja, da se žalba odbije zbog toga što je sporna odluka regulatorni akt koji podrazumijeva provedbene mjere u smislu treće pretpostavke iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, pri čemu se zamjenjuje obrazloženje pobijanog rješenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Kao prvo, što se tiče dopuštenosti žalbe u smislu članka 170. stavka 1. Poslovnika, točno je da, iako žalitelj izričito ne zahtijeva da se prihvati zahtjev istaknut u prvostupanjskom postupku, pa čak ni da se ukine sporna odluka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Njime se samo zahtijeva ukidanje pobijanog rješenja, u skladu s člankom 169. Poslovnika.</P></NOTE>, čini mi se da se ne može smatrati da se tim zahtjevom traži bilo što drugo osim, u biti, postizanja istog rezultata, da bi se izbjegao pretjeran formalizam<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200716">16. srpnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Inclusion Alliance for Europe/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑378/16 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:575">EU:C:2020:575</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Osim toga, budući da se žalba odnosi samo na dopuštenost tužbe, u slučaju da se žalba prihvati nedvojbeno je da su zahtjevi istaknuti u prvostupanjskom postupku u pogledu ukidanja sporne odluke i dalje u potpunosti relevantni, tim više što će, prema mojim prijedlozima, tužbu trebati vratiti Općem sudu kako bi odlučio o osnovanosti tužbe.</P></NOTE>. Stoga smatram da je žalba dopuštena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>U nastavku ću najprije analizirati pet žalbenih razloga koji se odnose na ocjenu Općeg suda u pogledu izravnog utjecaja na žalitelja (odjeljak A). Zatim ću ispitati dopuštenost tužbe u prvostupanjskom postupku u slučaju da Sud, na temelju rasuđivanja koje mu predlažem, ukine pobijano rješenje (odjeljak B) u pogledu, s jedne strane, izravnog utjecaja na žalitelja (odjeljak B.1) i, s druge strane, pitanja mogućeg nepostojanja provedbenih mjera, koje Opći sud nije analizirao u pobijanom rješenju (odjeljak B.2).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">O žalbi</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Od pet žalbenih razloga, koje valja ispitati zajedno, prvi se temelji na pogrešnoj primjeni pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>izravan utjecaj<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>, drugi na tome da je Opći sud zamijenio ocjenu izravnog utjecaja s ocjenom osobnog utjecaja, treći na tome da su u ovom slučaju ispunjeni kriteriji utvrđeni u presudi Montessori koji se odnose na izravan utjecaj, četvrti na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da žalitelj nije dokazao da su njegovi članovi izloženi narušenom tržišnom natjecanju i, peti na tome da je Opći sud pogrešno tumačio kriterije u pogledu osobnog utjecaja, pod pretpostavkom da su relevantni za njegovu ocjenu.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Kriterij izravnog utjecaja kako ga se tumači u sudskoj praksi Suda</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Uvodno valja podsjetiti na to da se člankom 263. četvrtim stavkom UFEU‑a predviđa da svaka fizička ili pravna osoba može pod uvjetima utvrđenima u stavku prvom i drugom pokrenuti postupke protiv akta koji je upućen toj osobi (prva pretpostavka) ili koji se izravno i osobno odnosi na nju (druga pretpostavka)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Ta je pretpostavka u biti istovjetna onoj koja se prije predviđala člankom 230. UEZ‑a (i još prije člankom 173. UEEZ‑a), prema kojoj svaka fizička ili pravna osoba može pokrenuti postupak protiv odluke koja se na nju izravno i osobno odnosi, iako je donesena u obliku uredbe ili odluke upućene drugoj osobi.</P></NOTE> te protiv regulatornog akta koji se izravno odnosi na nju, a ne podrazumijeva provedbene mjere (treća pretpostavka)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Ta treća pretpostavka dodana je Ugovorom iz Lisabona s ciljem proširenja pretpostavki dopuštenosti tužbi za poništenje u pogledu fizičkih i pravnih osoba protiv svih akata opće primjene, osim zakonodavnih akata (vidjeti u tom smislu presudu Montessori, t. 26. i 27.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Usto, budući da se čini da je izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>koji se izravno odnosi na nju<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> istovjetan u drugoj i trećoj pretpostavci iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, već se odlučilo da se pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>izravni utjecaj<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> iz treće pretpostavke ne može tumačiti restriktivnije od onoga iz druge pretpostavke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210715">15. srpnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Lufthansa/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑453/19 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:608">EU:C:2021:608</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0082">82.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0084">84.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, uvjet u skladu s kojim se odluka koja je predmet tužbe mora izravno odnositi na fizičku ili pravnu osobu, poput onoga iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, zahtijeva ispunjenje dvaju kumulativnih kriterija, odnosno, s jedne strane, da osporavana mjera izravno proizvodi učinke na pravnu situaciju pojedinca i, s druge strane, da se njome ne daje nikakva diskrecijska ovlast adresatima te mjere koji su zaduženi za njezinu provedbu, s obzirom na to da je ona potpuno automatska i proizlazi isključivo iz propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti presudu Montessori, t. 42. i navedenu sudsku praksu. Isto vrijedi i kada postoji samo teorijska mogućnost da adresati ne postupe u skladu s aktom Unije, pri čemu njihova namjera da djeluju u skladu s njime nije dvojbena (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19980505">5. svibnja 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Dreyfus/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑386/96 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:193">EU:C:1998:193</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Kad je riječ o pravilima o državnim potporama, valja naglasiti da je njihov cilj zaštita tržišnog natjecanja. Tako se u tom području, na temelju činjenice da Komisijina odluka ne zadire u učinke nacionalnih mjera u pogledu kojih je tužitelj u svojoj pritužbi toj instituciji istaknuo da nisu spojivi s tim ciljem i da ga stavljaju u nepovoljan tržišni položaj, može zaključiti da ta odluka izravno utječe na njegovu pravnu situaciju, osobito na njegovo pravo da ne trpi posljedice predmetnih nacionalnih mjera koje narušavaju tržišno natjecanje, pri čemu to pravo proizlazi iz odredbi UFEU‑a u području državnih potpora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti presudu Montessori, t. 43. i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Konkretnije, što se tiče primjene prvog od dvaju kriterija navedenih u točki 19. ovog mišljenja, Sud je pojasnio da, iako nije zadaća Suda da pri ispitivanju dopuštenosti tužbe donese konačnu odluku o konkurentskim odnosima između tužitelja i korisnika nacionalnih mjera ocijenjenih u<?PAGE NO="5"?> Komisijinoj odluci u području državnih potpora, poput sporne odluke, ipak se ne može zaključiti da postoji izravan utjecaj na takvog tužitelja samo na temelju mogućnosti odnosa tržišnog natjecanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Vidjeti presudu Montessori, t. 46. i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Naime, budući da uvjet koji se odnosi na izravan utjecaj zahtijeva da pobijani akt proizvodi izravne učinke na tužiteljevu pravnu situaciju, sud Unije dužan je provjeriti je li potonji <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>iznio relevantne razloge zbog kojih ga Komisijina odluka može staviti u nepovoljan tržišni položaj i stoga proizvesti učinke na njegovu pravnu situaciju<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Vidjeti presudu Montessori, t. 47. i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Ovdje valja ispitati upravo primjenu tog kriterija, kako ga se tumači u sudskoj praksi Suda i konkretnije u presudi Montessori.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>U tom pogledu podsjećam na to da je u sudskoj praksi koja je prethodila stupanju na snagu Ugovora iz Lisabona ocjena izravnog utjecaja u smislu druge pretpostavke iz članka 230. četvrtog stavka UEZ‑a (koji je postao članak 263. četvrti stavak UFEU‑a), koja je često marginalna u odnosu na onu koja se odnosi na osobni utjecaj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19900712">12. srpnja 1990.</DATE>, <NAME.CASE>COFAZ/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑169/84</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:301">EU:C:1990:301</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, bila više usmjerena na drugi kriterij izravnog utjecaja, odnosno nepostojanje margine prosudbe tijela nadležnih za provedbu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti osobito presue od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19850117">17. siječnja 1985.</DATE>, <NAME.CASE>Piraiki‑Patraiki i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>11/82</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1985:18">EU:C:1985:18</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0007">7.</REF.NP.ECR> do<REF.NP.ECR REF="NP0010">10.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19900712">12. srpnja 1990.</DATE>, <NAME.CASE>COFAZ/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑169/84</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:301">EU:C:1990:301</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, dok se bilo kakva analiza materijalnih učinaka sporne mjere uzimala u obzir uglavnom s gledišta osobnog utjecaja. Nakon što je Ugovorom iz Lisabona uvedena treća pretpostavka iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, sud Unije, od kojeg se traži da ispita uvjet izravnog utjecaja na žalitelja neovisno o bilo kakvom razmatranju njegova osobnog utjecaja, tumačio je taj kriterij sve strože<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Iako se, kao što se to pojašnjava u sudskoj praksi navedenom u točki 18. ovog mišljenja, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>izravnog utjecaja<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> iz treće pretpostavke iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a ne može tumačiti strože od onoga obuhvaćenog drugom pretpostavkom iz te odredbe.</P></NOTE>, uzimajući u obzir činjenične elemente koji su u biti vrlo bliski onima koji su do tada bili dio ispitivanja osobnog utjecaja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Vidjeti osobito Noël, V. i Thomas, S., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Locus Standi in State Aid Litigation After Montessori<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>, <HT TYPE="ITALIC">European State Aid Law Review</HT>, br. 4, 2021., str. 528., i Caranta, R., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Knock, and it shall be opened unto you: Standing for non‑privileged applicants after <HT TYPE="ITALIC">Montessori</HT><QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>, <HT TYPE="ITALIC">Common Market Law Review</HT>, br. 58, 2021., str. 173. i 174. Ne čini mi se ni da je sama presuda Montessori u tom pogledu izuzeta od kritike jer je tekst koji je Sud upotrijebio u točkama 46. i 47. te presude kako bi pojasnio kriterije koji se odnose na uvjet izravnog utjecaja vrlo sličan onom koji je Sud upotrijebio u točki 28. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19900712">12. srpnja 1990.</DATE>, <NAME.CASE>COFAZ/Komisija</NAME.CASE>(<NO.CASE>C‑169/84</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:301">EU:C:1990:301</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) u svrhu prilično različite analize osobnog utjecaja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Međutim, unatoč tom razvoju sudske prakse, prema mojem mišljenju, ne može se poreći da je ocjena izravnog utjecaja pretežno povezana s elementima pravne prirode, kao što to proizlazi iz samog teksta formulacije koju Sud neprestano koristi, odnosno pretpostavke prema kojoj osporavana mjera izravno proizvodi učinke <HT TYPE="ITALIC">na pravni položaj</HT> pojedinca<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Upućujem konkretno na prvi od dvaju kriterija tog uvjeta jer se u ovom slučaju ne osporava prisutnost drugog kriterija uzimajući u obzir da osporavana mjera ne ostavlja nikakvu diskrecijsku ovlast adresatima koji su odgovorni za njezinu provedbu (vidjeti točke 19. i 23. ovog mišljenja).</P></NOTE>, dok ocjena osobnog utjecaja obuhvaća stvarnu materijalnu ocjenu tužiteljeve činjenične situacije, koja se najprije temelji na pokazateljima gospodarske prirode<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Nezavisni odvjetnik M. Wathelet predložio je u predmetu Montessori da se pravi jasna razlika između izravnog utjecaja i osobnog utjecaja na temelju toga što se odnose na tužiteljevu <HT TYPE="ITALIC">pravnu</HT> situaciju (osporavana mjera treba izravno proizvoditi učinke na njegovu <HT TYPE="ITALIC">pravnu situaciju</HT>) i na tužiteljevu <HT TYPE="ITALIC">činjeničnu</HT> situaciju (mjera treba na njega utjecati zbog <HT TYPE="ITALIC">činjenične situacije</HT> koja ga razlikuje od bilo koje druge osobe) (mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Watheleta u spojenim predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Scuola Elementare Maria Montessori/Komisija, Komisija/Scuola Elementare Maria Montessori i Komisija/Ferracci</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑622/16 P do C‑624/16 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:229">EU:C:2018:229</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Međutim, Sud u presudi Montessori nije potvrdio takvu jasnu razliku.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="6"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena Općeg suda u pogledu izravnog utjecaja na žalitelja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Kao prvo, nakon što je uputio na načela iz presude Montessori te pritom podsjetio na to da je u pogledu pitanja proizvodi li pobijana odluka izravne učinke na tužiteljev pravnu situaciju , <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>sud Unije dužan […] provjeriti je li potonji <HT TYPE="ITALIC">iznio relevantne razloge</HT> zbog kojih ga Komisijina odluka može staviti u nepovoljan tržišni položaj i stoga proizvesti učinke na njegovu pravnu situaciju<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Točka 102. pobijanog rješenja (moje isticanje)</P></NOTE>, Opći sud uputio je na točke 71. do 77. pobijanog rješenja te je pritom istaknuo da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>u ovom slučaju tužitelj nije <HT TYPE="ITALIC">dokazao</HT> da predmetna mjera stvarno utječe na njegove članove, pa čak ni na neke od njih, te još manje koje posljedice ta mjera ima za njihov tržišni položaj<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> te je zaključio da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>tužitelj stoga nije na odgovarajući način <HT TYPE="ITALIC">utvrdio</HT> da pobijana odluka njegove članove može staviti u nepovoljan tržišni položaj i da stoga ta odluka izravno utječe na njihovu pravnu situaciju, osobito na njihovo pravo da na mjerodavnom tržištu ne trpe posljedice navedene mjere kojom se narušava tržišno natjecanje na relevantnom tržištu<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Točka 103. pobijanog rješenja (moje isticanje)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Kao što to tvrdi žalitelj, čini mi se da je Opći sud upotrebom glagola <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>dokazati<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>utvrditi<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> uvjet izravnog utjecaja u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a podvrgnuo zahtjevima koji prekoračuju one koji proizlaze iz tumačenja koje je Sud utvrdio u pogledu tog uvjeta u presudi Montessori. Naime, u toj je presudi Sud pojasnio da, iako se ne može zaključiti da postoji izravan utjecaj na tužitelja samo na temelju mogućnosti odnosa tržišnog natjecanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Vidjeti presudu Montessori, t. 46.</P></NOTE>, sud Unije treba provjeriti je li tužitelj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>iznio relevantne razloge<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> da postoji <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>mogućnost nepovoljnog tržišnog položaja<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti presudu Montessori, t. 47.</P></NOTE>. Međutim, doista sumnjam da primjena tog načela u ovom slučaju podrazumijeva da je žalitelj bio dužan <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>dokazati<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>da predmetna mjera stvarno utječe<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> na neke od njegovih članova i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>koje posljedice ta mjera ima na njihov tržišni položaj<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Prema tome, čini mi se da ocjena Općeg suda sadržava pogrešku koja se tiče prava s obzirom na tumačenje Suda u presudi Montessori.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Kao drugo i u svakom slučaju, kako bi se izbjeglo da se provodi pretjerano formalistička ocjena, valja provjeriti jesu li, neovisno o primijenjenom kriteriju, elementi koje ističe Opći sud ipak dovoljni da se zaključi da žalitelj nije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>iznio relevantne razloge zbog kojih ga Komisijina odluka može staviti u nepovoljan tržišni položaj<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Kao što to tvrdi žalitelj, što se tiče ocjene koja se odnosi na nepostojanje <HT TYPE="ITALIC">izravnog utjecaja</HT> na njegove članove u ovom slučaju, Opći sud u točki 103. pobijanog rješenja samo upućuje na točke 71. do 77. tog rješenja, koje se izričito odnose na vrlo različitu ocjenu o nepostojanju <HT TYPE="ITALIC">osobnog utjecaja</HT> na članove<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti točke 70. i 78. pobijanog rješenja. Da se izrazim riječima nezavisnog odvjetnika M. Watheleta, Opći sud stoga je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/> iskriv[io] uvjet[e] u pogledu izravnog utjecaja<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> (mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Watheleta u spojenim predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Scuola Elementare Maria Montessori/Komisija, Komisija/Scuola Elementare Maria Montessori i Komisija/Ferracci</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑622/16 P do C‑624/16 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:229">EU:C:2018:229</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Te se točke pobijanog rješenja u biti odnose na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>dokaz bitnog ugrožavanja položaja konkurenta na tržištu<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>. Međutim, kriterij <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>znatnog utjecaja na tržišni položaj<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> žalitelja, koji je relevantan za analizu osobnog utjecaja, nedvojbeno je drukčiji parametar od <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>mogućnosti nepovoljnog tržišnog položaja<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>, koji je relevantan za analizu izravnog utjecaja. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda navedenoj u točki 69. pobijanog rješenja, <HT TYPE="ITALIC">za utvrđivanje osobnog utjecaja na njega</HT>, poduzetnik se ne može pozivati isključivo na svoje svojstvo konkurenta u<?PAGE NO="7"?> odnosu na onoga koji je korisnik potpore već usto mora dokazati da je u činjeničnoj situaciji koja ga izdvaja pojedinačno poput osobe kojoj je pobijana odluka upućena<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081222">22. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>British Aggregates/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑487/06 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:757">EU:C:2008:757</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>, dok je <HT TYPE="ITALIC">za utvrđivanje izravnog utjecaja na njega</HT> dovoljno da taj poduzetnik iznese relevantne razloge zbog kojih ga Komisijina odluka može staviti u nepovoljan tržišni položaj i stoga proizvesti učinke na njegovu pravnu situaciju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Vidjeti točku 22. ovog mišljenja. Stoga je očito da su ta dva uvjeta različita i da se zahtjevi predviđeni za utvrđivanje osobnog utjecaja u načelu bitno razlikuju od onih koji se odnose na izravan utjecaj.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Točno je da se, kao što to tvrdi Komisija, u ovom slučaju ne može isključiti da elementi na kojima se temeljila ocjena nepostojanja osobnog utjecaja na žaliteljeve članove, ili neki od tih elemenata, također mogu biti relevantni kako bi se utvrdilo da žalitelj nije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>iznio relevantne razloge zbog kojih ga Komisijina odluka može staviti u nepovoljan tržišni položaj<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>. Međutim, Opći sud nije dao nikakvo objašnjenje u tom pogledu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Uostalom, prema mojem mišljenju, jasno je da elementi koje je Opći sud naveo u točkama 71. do 77. pobijanog rješenja ne mogu potkrijepiti njegov zaključak u pogledu nepostojanja izravnog utjecaja na žaliteljeve članove<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Osim toga, što se tiče toga da je Opći sud u točki 73. pobijanog rješenja utvrdio da nije dokazano da su naknade za pročišćavanje otpadnih voda utjecale na cijene koje žaliteljevi članovi stvarno naplaćuju svojim kupcima ili nude svojim dobavljačima, dovoljno je utvrditi da ispitivanje stvarnog učinka državne potpore na žaliteljev tržišni položaj nije relevantan kriterij za procjenu dopuštenosti tužbe jer nije na sudu Unije da u toj fazi donese konačnu odluku o konkurentskim odnosima između žalitelja i korisnika mjera potpore, nego da provjeri je li žalitelj iznio relevantne razloge zbog kojih ga Komisijina odluka <HT TYPE="ITALIC">može staviti u nepovoljan tržišni položaj</HT> (vidjeti sudsku praksu navedenu u točkama 20. i 21. ovog mišljenja).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Naime, prije svega, suprotno zaključcima koje je Opći sud iznio u točkama 71., 72. i 74. pobijanog rješenja, ocjenu izravnog utjecaja na žalitelja ne treba temeljiti na konkretnim podacima o tržišnim udjelima ili prometu odnosno prihodu njegovih članova. Ta ocjena ne zahtijeva, suprotno zaključcima koje je Opći sud iznio u točkama 73. i 75. pobijanog rješenja, ni dokazivanje utjecaja naknada za pročišćavanje otpadnih voda na cijene koje žaliteljevi članovi naplaćuju svojim kupcima ili koje nude svojim dobavljačima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Osim toga, Sud je nedavno presudio da je Opći sud, time što je u biti prigovorio žalitelju da nije definirao tržišta na kojima je ugrožen njegov konkurentski položaj ističući da nije dostavio nikakvu informaciju u pogledu njihove veličine i njegove strukture te konkurenata prisutnih na tim tržištima, prekoračio zahtjeve koji proizlaze iz sudske prakse u pogledu osobnog utjecaja (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210715">15. srpnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Lufthansa/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑453/19 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:608">EU:C:2021:608</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0064">64.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Uostalom, ne čini mi se čak da je tako temeljita analiza tržišta i utjecaja osporavanih mjera na položaj gospodarskih subjekata nužna kako bi se utvrdilo postojanje narušavanja tržišnog natjecanja, koje je jedan od sastavnih elemenata pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>državna potpora<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Nadalje, u točki 76. pobijanog rješenja Opći sud u biti je zatražio usporednu analizu nedostataka mjere u smislu konkurentnosti u odnosu na velike danske poduzetnike i prednosti koje proizlaze iz smanjenja troškova danskih malih i srednjih poduzetnika u odnosu na konkurentske poduzetnike sa sjedištem u drugim državama članicama. Međutim, iako takva analiza može biti relevantna kako bi se utvrdilo narušavanje tržišnog natjecanja, koje je jedan od sastavnih elemenata pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>državna potpora<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, ne čini mi se da je nužna za ocjenu izravnog utjecaja na žaliteljeve članove<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Usput se pitam je li ta analiza nužna i u pogledu uvjeta osobnog utjecaja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Naposljetku, jasno je, kao što sam na to podsjetio u točki 31. ovog mišljenja, da kriterij znatnog utjecaja na tržišni položaj žaliteljevih članova, koji se ističe u točkama 77. i 78. pobijanog rješenja, upućuje na tipični kriterij koji se odnosi na osoban utjecaj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Suprotno tomu, iz ustaljene sudske prakse navedene u točki 21. ovog mišljenja proizlazi da, iako se ne može zaključiti da postoji izravan utjecaj samo na temelju mogućnosti odnosa tržišnog natjecanja, u tom je pogledu dovoljno utvrditi da postoji odnos tržišnog natjecanja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Stoga smatram da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom ocjene izravnog utjecaja na žalitelja time što je u biti obrazložio nepostojanje izravnog utjecaja na njegove članove time da ne postoji osobni utjecaj na žalitelja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Stoga predlažem da se prvi žalbeni razlog prihvati i, slijedom toga, ukine pobijano rješenje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Tužba u prvostupanjskom postupku</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, Sud može, u slučaju ukidanja odluke Općeg suda, sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili može vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Iako Sud u toj fazi postupka ne može odlučiti o meritumu tužbe koja je podnesena Općem sudu, on ipak raspolaže elementima koji su potrebni za konačno odlučivanje o dopuštenosti navedene tužbe protiv sporne odluke. Naime, pitanje žaliteljeve aktivne procesne legitimacije u smislu treće pretpostavke iz članka 263. UFEU‑a bilo je predmet kontradiktorne rasprave pred Općim sudom i njegovo ispitivanje ne zahtijeva donošenje nikakve dodatne mjere upravljanja postupkom ili istraživanja predmeta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Stoga valja najprije ispitati dopuštenost tužbe u prvostupanjskom postupku i zatim, u slučaju da se tužba pokaže dopuštenom, vratiti je Općem sudu kako bi on mogao odlučiti o meritumu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>U ovom je slučaju Opći sud odbacio tužbu kao nedopuštenu uz obrazloženje da žalitelj nema aktivnu procesnu legitimaciju, kao prvo zbog utjecaja na njegove vlastite interese u svojstvu udruge i, kao drugo, u svojstvu zastupnika interesa svojih članova, u pogledu njihove aktivne procesne legitimacije u smislu svake od pretpostavki iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Najprije ću ispitati dopuštenost tužbe u pogledu žaliteljeve aktivne procesne legitimacije kao zastupnika interesa svojih članova s obzirom na treću pretpostavku iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a. Budući da se kvalifikacija pobijane odluke kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>regulatornog akta<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> ne dovodi u pitanje niti uostalom osporava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Naime, kao i odluka na koju se odnosi presuda Montessori, cilj sporne odluke nije da se sporna mjera smatra nespojivom državnom potporom u smislu članka 107. UFEU‑a i ona stoga ima opću primjenu, iako nije zakonodavni akt. Ona stoga predstavlja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>regulatorni akt<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> u smislu treće pretpostavke iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu Montessori, t. 22. do 33.).</P></NOTE>, svoju ću analizu usredotočiti na izravan utjecaj na žalitelja (odjeljak B.1) i na nepostojanje provedbenih mjera (odjeljak B.2).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Izravan utjecaj na žalitelja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Uvodno podsjećam na to da je za izravan utjecaj na pojedinca važno da osporavana mjera, s jedne strane, proizvodi izravne učinke na pravnu situaciju tog pojedinca i, s druge strane, da adresatima koji su zaduženi za njezinu provedbu ne ostavlja nikakvu diskrecijsku ovlast jer je ta provedba potpuno automatska i proizlazi iz samog propisa Unije bez primjene drugih posrednih pravila<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti točku 19. ovog mišljenja i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Budući da se o drugom dijelu tog uvjeta nije stvarno raspravljalo u ovom predmetu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da odluka kojom se utvrđuje da državna mjera ne predstavlja državnu potporu, kao što je sporna odluka, proizvodi pravne učinke koji su potpuno automatski na temelju samog propisa Unije i bez primjene drugih posrednih pravila (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Montessori, t. 54.).</P></NOTE>, usredotočit ću svoju analizu na to proizvodi li izravno sporna odluka učinke na pravnu situaciju žalitelja i, konkretnije, njegovih članova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>U skladu sa zaključcima iz sudske prakse navedene u točkama 21. i 22. ovog mišljenja, valja provjeriti je li žalitelj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>iznio relevantne razloge zbog kojih sporna odluka njegove članove može staviti u nepovoljan tržišni položaj i stoga proizvesti učinke na njegovu pravnu situaciju<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>U točki 50. presude Montessori Sud je priznao da su tužitelji ispunili te zahtjeve, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>pri čemu su o tome podnijeli dokaze, a to Komisija nije osporila<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>. U predmetu u kojem je donesena ta presuda tužitelji su tvrdili da se njihovi objekti nalaze u neposrednoj blizini subjekata koji su obavljali djelatnosti slične njihovima i da su stoga djelovali na istom tržištu usluga i na istom zemljopisnom tržištu te da su ti subjekti <HT TYPE="ITALIC">a priori</HT> imali pravo koristiti se spornim mjerama. Stoga mi se čini da je Sud u biti samo utvrdio da su tužitelji tvrdili da postoji odnos tržišnog natjecanja s potencijalnim korisnicima predmetne mjere.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Ti isti zahtjevi, kojima se zahtijeva ocjena za svaki pojedinačni slučaj, tumačili su se više ili manje široko u kasnijoj sudskoj praksi Općeg suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti u pogledu tužbi koje su proglašene dopuštenima presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210414">14. travnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Verband Deutscher Alten- und Behindertenhilfe et CarePool Hannover/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑69/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2021:189">EU:T:2021:189</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0157">157.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0158">158.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210602">2. lipnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Casa Regina Apostolorum della Pia Società delle Figlie di San Paolo/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑223/18</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2021:315">EU:T:2021:315</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0095">95.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0099">99.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i u pogledu tužbe koja je proglašena nedopuštenom rješenje Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190924">24. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Opere Pie d’Onigo/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑491/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:692">EU:T:2019:692</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>U dijelu u kojem je to relevantno za tu ocjenu, žalitelj je najprije tvrdio da je on strukovna udruga koja predstavlja male danske mesnice, klaonice, veletrgovce i prerađivače, zatim da se nekoliko njegovih članova zbog svoje djelatnosti nalazi u odnosu tržišnog natjecanja s velikim poduzetnikom koji djeluje u istom području na danskom državnom području, odnosno s društvom Danish Crown, koje ima iznimno velike tržišne udjele, odnosno 95 % na tržištu klanja svinja i 63 % na tržištu klanja junica i, naposljetku, da društvo Danish Crown zbog svoje velike količine otpadnih voda na temelju sporne mjere podliježe doprinosu koji se predviđa trećom kategorijom stupnjevanog modela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Konkretnije, na njega se primjenjuje treća kategorija tog modela jer njegovo ispuštanje otpadnih voda prekoračuje količine obuhvaćene prvim i drugim kategorijama (vidjeti bilješku 4. ovog mišljenja).</P></NOTE>, što mu daje pravo na niže cijene od onih koje plaćaju njegovi članovi, koji podliježu samo većim doprinosima predviđenima prvim dvjema kategorijama tog modela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Zaista, točno je da je žaliteljevo obrazloženje u prvostupanjskom postupku vrlo površno i da se, osim toga, njime ne pravi jasna razlika između različitih pretpostavki dopuštenosti tužbe. Međutim, na temelju prethodno navedenih <HT TYPE="ITALIC">tvrdnjama</HT>, koje Komisija i Kraljevina Danska nisu valjano osporavale tijekom postupka, ne može se ozbiljno osporavati da se žalitelj pozvao na relevantne elemente na temelju kojih je vrlo vjerojatno da su njegovi članovi (ili barem neki od njih) u tržišnom natjecanju s društvom koje obavlja istu djelatnost na danskom državnom području i koje, prema njegovim tvrdnjama, ima pravo koristiti se spornim mjerama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Osim toga, pitam se je li i sam Opći sud u točki 77. pobijanog rješenja implicitno priznao da su barem žaliteljevi članovi ispunjavali uvjet prema kojem trebaju biti <HT TYPE="ITALIC">konkurenti korisnika</HT> navodne državne potpore kad je najprije naveo da žalitelj , <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/><HT TYPE="ITALIC">iako je tvrdio da su njegovi članovi u odnosu tržišnog natjecanja s velikim klaonicama koje imaju koristi od navodne potpore</HT>, nije utvrdio konkretan učinak navodne potpore na svoje članove i na vlastiti tržišni položaj na predmetnom tržištu<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>, a zatim je u točki 78. tog rješenja zaključio da taj odnos tržišnog natjecanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>nije dovoljan kako bi se dokazalo da postoji znatan utjecaj na tržišni položaj njegovih članova na tržištu te da ih se prema tome [sporna] odluka <HT TYPE="ITALIC">osobno tiče</HT><QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> (moje isticanje).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, budući da u fazi ispitivanja dopuštenosti nije na sudu Unije da donese konačnu odluku o konkurentskim odnosima između tužitelja i korisnika sporne mjere<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Vidjeti točku 21. ovog mišljenja.</P></NOTE>, prema mojem mišljenju, valja smatrati da je žalitelj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>iznio relevantne razloge<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> prema kojima sporna odluka, kojom se ne zadire u učinke sporne mjere, može staviti njegove članove u nepovoljan tržišni položaj i da stoga ta odluka izravno utječe na njihovu pravnu situaciju, konkretno na njihovo pravo da ne trpe posljedice te mjere koja narušava tržišno natjecanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Stoga smatram da sporna mjera izravno utječe na tužitelja u smislu treće pretpostavke predviđene u članku 263. četvrtom stavku UFEU‑a.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Nepostojanje provedbenih mjera</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Prema mišljenju Komisije i danske vlade, u ovom slučaju postoje provedbene mjere u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, tako da treća pretpostavka koja se predviđa tom odredbom nije primjenjiva. Konkretnije, tvrde da, u skladu sa sustavom koji je uspostavljen spornom mjerom, operateri postrojenja za pročišćavanje svake godine određuju cijenu koja se primjenjuje na tri kategorije stupnjevanog modela i da nadležna općinska vijeća odobravaju tu cijenu. Nadalje, svaki danski poduzetnik koji ispušta otpadne vode dobiva porezno rješenje o plaćanju naknade za pročišćavanje otpadnih voda tog poduzetnika. Slijedom toga, tužiteljevi članovi mogli su osporavati to porezno rješenje pred nacionalnim sudom, pri čemu su tvrdili da predmetni program predstavlja nezakonitu državnu potporu u korist poduzetnika koji troše velike količine vode.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Uvodno podsjećam na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>koji ne podrazumijevaju provedbene mjere<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> u smislu trećeg dijela rečenice članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a valja tumačiti s obzirom na cilj te odredbe, koji je, kao što to proizlazi iz njezina nastanka, izbjegavanje toga da pojedinac bude prisiljen prekršiti pravo kako bi ostvario pristup sudu. Ako određeni regulatorni akt proizvodi izravne učinke na pravni položaj fizičke ili pravne osobe a da pritom ne zahtijeva provedbene mjere, ta bi osoba mogla biti lišena djelotvorne sudske zaštite ako pred sudom Unije ne raspolaže pravnim lijekom radi osporavanja zakonitosti tog regulatornog akta. Naime, u nedostatku provedbenih mjera, fizička ili pravna osoba, iako se predmetni akt izravno odnosi na nju, mogla bi ostvariti sudski nadzor tog akta samo nakon što je povrijedila njegove odredbe, pozivajući se na njihovu nezakonitost u okviru postupaka koji su protiv nje pokrenuti pred nacionalnim sudovima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Vidjeti presudu Montessori, t. 58. i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, ako regulatorni akt podrazumijeva provedbene mjere, sudski nadzor poštovanja pravnog poretka Unije osiguran je neovisno o tome potječu li navedene mjere od Unije ili od država članica. Fizičke ili pravne osobe koje zbog pretpostavke za dopuštenost iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a ne mogu izravno pred sudom Unije pobijati regulatorni akt Unije zaštićene su od primjene tog akta na njih mogućnošću pobijanja provedbenih mjera koje taj akt podrazumijeva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Vidjeti presudu Montessori, t. 59. i navedenu sudsku praksu. Ako je provedba takvog akta na institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, fizičke ili pravne osobe mogu protiv provedbenih akata podnijeti izravnu tužbu sudovima Unije pod uvjetima iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a te se u prilog osnovanosti te tužbe i na temelju članka 277. UFEU‑a mogu pozvati na nezakonitost osnovnog akta o kojem je riječ. Ako je ta provedba obveza država članica, te osobe mogu istaknuti nevaljanost osnovnog akta o kojem je riječ pred nacionalnim sudovima te ih na taj način navesti da, na temelju članka 267. UFEU‑a, Sudu podnesu zahtjev za prethodnu odluku (vidjeti presudu Montessori, t. 60. i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Osim toga, Sud je u više navrata presudio da se, radi ocjene podrazumijeva li regulatorni akt provedbene mjere, potrebno usredotočiti na položaj osobe koja se poziva na pravo na pokretanje postupka na temelju posljednjeg dijela rečenice članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a. Slijedom navedenog, pitanje podrazumijeva li akt o kojem je riječ provedbene mjere u odnosu na druge osobe nije relevantno. Usto, u okviru te ocjene valja se ograničiti isključivo na predmet tužbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Vidjeti presudu Montessori, t. 61. i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Usto, Sud je presudio da, iako su, s obzirom na korisnike programa potpore, nacionalne odredbe koje uspostavljaju taj sustav i akti koji provode te odredbe, poput poreznog rješenja, provedbene mjere koje podrazumijeva odluka kojom se utvrđuje da je navedeni program nespojiv s unutarnjim tržištem ili kojom se utvrđuje da je taj program spojiv s tim tržištem pod uvjetom poštovanja obveza koje je preuzela predmetna država članica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti presudu Montessori, t. 63. i navedenu sudsku praksu.</P></NOTE>, ta sudska praksa nije primjenjiva na situaciju konkurenata korisnika nacionalne mjere za koju se smatralo da nije državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a zbog toga što se situacija tih konkurenata razlikuje se od one korisnika potpora na koje se odnosi ta sudska praksa jer ti konkurenti ne ispunjavaju uvjete koji su predmetnom nacionalnom mjerom predviđeni za mogućnost korištenja njome<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Vidjeti presudu Montessori, t. 65.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, s jedne strane, Komisija ni ijedna druga institucija nisu donijele provedbenu mjeru za pobijanu odluku i, s druge strane, čini mi se da se nacionalne provedbene mjere ne odnose na tužiteljeve članove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Točno je da se u ovom slučaju žaliteljeva situacija u određenoj mjeri razlikuje od one na koju se odnosi presuda Montessori, s obzirom na to da se sporni program odnosi na same njegove članove koji primaju porezno rješenje na isti način kao navodni korisnik državne potpore. Međutim, situacija tih članova razlikuje se od situacije korisnika sporne mjere jer oni nemaju pravo na povoljniju cijenu predviđenu tom mjerom u okviru treće kategorije koja, prema njihovim tvrdnjama, predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>U tim bi okolnostima, prema mojem mišljenju, bilo nezamislivo očekivati od tih članova da zahtijevaju da se ta cijena primijeni na njih, s obzirom na to da znaju da na to nemaju pravo, samo u svrhu osporavanja odbijanja pred nacionalnim sudom kako bi se od njega zatražilo da Sudu postavi pitanje o valjanosti sporne odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Vidjeti osobito u tom smislu presudu Montessori, t. 65. do 67. i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201028">28. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Associazione GranoSalus/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑313/19 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:869">EU:C:2020:869</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Zaključno, smatram da je sporna odluka regulatorni akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere u odnosu na tužitelja u smislu treće pretpostavke predviđene u članku 263. četvrtom stavku UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Stoga predlažem da se tužba u prvostupanjskom postupku proglasi dopuštenom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="12"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Vraćanje predmeta Općem sudu na ponovno suđenje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Što se tiče pitanja je li sporna odluka nezakonita, podsjećam na to da je Opći sud tužbu proglasio nedopuštenom a da nije ispitao meritum tužbenih razloga istaknutih protiv te odluke. Međutim, ti tužbeni razlozi podrazumijevaju da se provedu činjenične ocjene za koje Sud nije nadležan<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200326">26. ožujka 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Larko/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑244/18 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:238">EU:C:2020:238</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Slijedom toga, smatram da stanje postupka ne dopušta da se odluči o meritumu i da, u skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije , predmet treba vratiti Općem sudu kako bi odlučio o osnovanosti tužbe.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 184. stavkom 2. Poslovnika Suda, kad je žalba osnovana i Sud sam konačno odluči o sporu, Sud odlučuje i o troškovima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 140. stavkom 1. Poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. tog Poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, države članice i institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, ako Sud odluči vratiti predmet Općem sudu na ponovno suđenje, neće biti potrebno odlučiti o troškovima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Suprotno tomu, ako Sud konačno odluči o sporu tako da odbaci tužbu kao nedopuštenu, valja naložiti da udruga Danske Slagtermestre snosi vlastite troškove i troškove Europske komisije te zaključiti da će Kraljevina Danska snositi vlastite troškove.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VII.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>ukine rješenje Općeg suda Europske unije od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201201">1. prosinca 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Danske Slagtermestre/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑486/18</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2020:576">EU:T:2020:576</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>);</P></ITEM><ITEM><P>proglasi tužbu u prvostupanjskom postupku dopuštenom;</P></ITEM><ITEM><P>vrati predmet Općem sudu kako bi on odlučio o osnovanosti tužbe u prvostupanjskom postupku;</P></ITEM><ITEM><P>odredi da će se o troškovima odlučiti naknadno.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>