02015R0208 — HR — 09.06.2018 — 002.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/208 оd 8. prosinca 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na zahtjeve funkcionalne sigurnosti vozila za homologaciju vozila za poljoprivredu i šumarstvo ( L 042 17.2.2015, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/1788 оd 14. srpnja 2016. |
L 277 |
1 |
13.10.2016 |
|
|
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/829 оd 15. veljače 2018. |
L 140 |
8 |
6.6.2018 |
|
Koju je ispravio:
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/208
оd 8. prosinca 2014.
o dopuni Uredbe (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na zahtjeve funkcionalne sigurnosti vozila za homologaciju vozila za poljoprivredu i šumarstvo
(Tekst značajan za EGP)
POGLAVLJE I.
PREDMET I DEFINICIJE
Članak 1.
Predmet
Ovom se Uredbom određuju detaljni tehnički zahtjevi i postupci ispitivanja u pogledu funkcionalne sigurnosti, osim u pogledu kočnog učinka, za homologaciju i nadzor tržišta vozila za poljoprivredu i šumarstvo te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila u skladu s Uredbom (EU) br. 167/2013.
Članak 2.
Definicije
Primjenjuju se definicije Uredbe (EU) br. 167/2013. Osim toga, primjenjuju se sljedeće definicije:
„vučna naprava” znači sastavni dio na traktoru namijenjen mehaničkoj vezi između traktora i vučnog vozila za vuču traktora ako ne može voziti na vlastiti pogon;
„masa u neopterećenom stanju pripravnom za vožnju” znači masa neopterećenog vozila spremnog za uobičajenu uporabu i uključujući standardnu opremu u skladu sa specifikacijama proizvođača, rashladnim sredstvom, mazivima, gorivom, alatom i vozačem (računa se sa 75 kg) i isključujući dodatni pribor;
„naprava za upravljanje” znači dio kojim vozač izravno rukuje kako bi upravljao traktorom;
„sila na volanu” znači sila koju vrši vozač na napravu za upravljanje kako bi upravljao traktorom;
„uobičajene gume” znači tip ili tipovi guma s kojima proizvođač dostavi dotični tip vozila i koje su navedene u opisnom listu koji je u skladu s predloškom utvrđenim u članku 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/504 ( 1 );
„uobičajene gusjenice” znači tip ili tipovi gusjenica s kojima proizvođač dostavi dotični tip vozila i koje su navedene u opisnom listu u skladu s predloškom utvrđenim u članku 2. Provedbene uredbe (EU) 2015/504;
„retrovizor” znači svi uređaji namijenjeni da omoguće, unutar vidnog polja geometrijski definiranog u točki 5. Priloga IX., jasan pogled unatrag koji, u razumnim granicama, ne blokiraju sastavni dijelovi traktora ili putnici traktora;
„unutarnji retrovizor” znači retrovizor koji je ugrađen unutar kabine ili okvira traktora;
„razred retrovizora” znači svi retrovizori koji imaju jednu ili više zajedničkih značajki ili funkcija;
„svjetlo” znači uređaj namijenjen za osvjetljivanje ceste (glavno svjetlo) ili za emitiranje svjetlosnog signala;
„razmak kotača traktora” ili „razmak kotača vozila” znači udaljenost između vertikalnih ravnina okomitih na središnju uzdužnu ravninu traktora koja prolazi osovinama traktora ili vozila;
„opterećeno vozilo” znači vozilo opterećeno do svoje tehnički dopuštene najveće opterećene mase;
„kabina” znači struktura za vozača koja ga okružuje fizičkom preprekom i sprečava slobodan prolazak vanjskog zraka u vozačev prostor.
POGLAVLJE II.
ZAHTJEVI ZA FUNKCIONALNU SIGURNOST VOZILA
Članak 3.
Zahtjevi povezani s ugradnjom i dokazi s obzirom na funkcionalnu sigurnost
Članak 4.
Primjena pravilnika UNECE-a
Na homologaciju tipa vozila za poljoprivredu i šumarstvo primjenjuju se pravilnici UNECE-a i njihove izmjene utvrđeni Prilogom I. ovoj Uredbi.
Članak 5.
Tehničke specifikacije s obzirom na zahtjeve za funkcionalnu sigurnost i postupke ispitivanja
Članak 6.
Zahtjevi u pogledu strukturne cjelovitosti vozila
Zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na strukturnu cjelovitost vozila iz članka 17. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 167/2013 provjeravaju se u skladu s Prilogom II. ovoj Uredbi.
Članak 7.
Zahtjevi u pogledu najveće konstrukcijske brzine, regulatora brzine i uređaja za ograničenje brzine
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na brzinu, regulatore brzine i uređaje za ograničenje brzine iz članka 17. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom III. ovoj Uredbi.
Članak 8.
Zahtjevi u pogledu upravljanja za brze traktore
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na upravljanje za brze traktore iz članka 17. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom IV. ovoj Uredbi.
Članak 9.
Zahtjevi u pogledu upravljanja
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na upravljanje iz članka 17. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom V. ovoj Uredbi.
Članak 10.
Zahtjevi u pogledu brzinomjera
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na brzinomjere iz članka 17. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom VI. ovoj Uredbi.
Članak 11.
Zahtjevi u pogledu vidnog polja i brisača vjetrobranskog stakla
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na vidno polje i brisače vjetrobranskog stakla iz članka 17. stavka 2. točke (c) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom VII. ovoj Uredbi.
Članak 12.
Zahtjevi u pogledu sigurnosnih stakala
Postupci ispitivanja i zahtjevi koji se primjenjuju na sigurnosna stakla iz članka 17. stavka 2. točke (c) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom VIII. ovoj Uredbi.
Članak 13.
Zahtjevi u pogledu vozačkih zrcala (retrovizora)
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na retrovizore iz članka 17. stavka 2. točke (c) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom IX. ovoj Uredbi.
Članak 14.
Zahtjevi u pogledu sustava informiranja vozača
Postupci ispitivanja i zahtjevi koji se primjenjuju na sustave informiranja vozača iz članka 17. stavka 2. točke (c) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom X. ovoj Uredbi.
Članak 15.
Zahtjevi u pogledu uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovih izvora
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na uređaje za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovih izvora iz članka 17. stavka 2. točke (d) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XI. ovoj Uredbi.
Članak 16.
Zahtjevi u pogledu ugradnje uređaja za osvjetljavanje
Postupci ispitivanja i zahtjevi koji se primjenjuju na ugradnje uređaja za osvjetljavanje iz članka 17. stavka 2. točke (d) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XII. ovoj Uredbi.
Članak 17.
Zahtjevi u pogledu zaštite putnika u vozilu, uključujući unutarnju opremu, naslone za glavu, sigurnosne pojasove i vrata vozila
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na zaštitu putnika u vozilu, uključujući unutarnju opremu, naslone za glavu, sigurnosne pojaseve i vrata vozila iz članka 17. stavka 2. točke (e) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XIII. ovoj Uredbi.
Članak 18.
Zahtjevi u pogledu vanjskog izgleda vozila i dodatne opreme
Postupci ispitivanja i zahtjevi koji se primjenjuju na vanjski izgled vozila i dodatnu opremu iz članka 17. stavka 2. točke (f) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XIV. ovoj Uredbi.
Članak 19.
Zahtjevi u pogledu elektromagnetske kompatibilnosti
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na elektromagnetsku kompatibilnost iz članka 17. stavka 2. točke (g) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XV. ovoj Uredbi.
Članak 20.
Zahtjevi u pogledu zvučno upozornih naprava
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na zvučno upozorne naprave iz članka 17. stavka 2. točke (h) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XVI. ovoj Uredbi.
Članak 21.
Zahtjevi u pogledu sustava grijanja
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na sustave grijanja iz članka 17. stavka 2. točke (i) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XVII. ovoj Uredbi.
Članak 22.
Zahtjevi u pogledu naprava za sprečavanje neovlaštene upotrebe
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na naprave za sprečavanje neovlaštene upotrebe iz članka 17. stavka 2. točke (j) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XVIII. ovoj Uredbi.
Članak 23.
Zahtjevi u pogledu registarskih pločica
Postupci ispitivanja i zahtjevi koji se primjenjuju na registarske pločice iz članka 17. stavka 2. točke (k) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XIX. ovoj Uredbi.
Članak 24.
Zahtjevi u pogledu propisanih pločica i oznaka
Zahtjevi koji se primjenjuju na propisane pločice i oznake iz članka 17. stavka 2. točke (k) Uredbe (EU) br. 167/2013 provjeravaju se u skladu s Prilogom XX. ovoj Uredbi.
Članak 25.
Zahtjevi u pogledu dimenzija i masa prikolice
Postupci ispitivanja i zahtjevi koji se primjenjuju na dimenzije i mase prikolice iz članka 17. stavka 2. točke (l) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XXI. ovoj Uredbi.
Članak 26.
Zahtjevi u pogledu najveće mase opterećenog vozila
Postupci ispitivanja i zahtjevi koji se primjenjuju na najveću masu opterećenog vozila iz članka 17. stavka 2. točke (l) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XXII. ovoj Uredbi.
Članak 27.
Zahtjevi u pogledu balastnih masa
Postupci ispitivanja i zahtjevi koji se primjenjuju na balastne mase iz članka 17. stavka 2. točke (l) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XXIII. ovoj Uredbi.
Članak 28.
Zahtjevi u pogledu sigurnosti električnih sustava
Zahtjevi koji se primjenjuju na sigurnost električnih sustava iz članka 17. stavka 2. točke (m) Uredbe (EU) br. 167/2013 provjeravaju se u skladu s Prilogom XXIV. ovoj Uredbi.
Članak 29.
Zahtjevi u pogledu spremnika za gorivo
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na spremnike za gorivo iz članka 17. stavka 2. točaka (a) i (m) i članka 18. stavka 2. točke (l) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XXV. ovoj Uredbi.
Članak 30.
Zahtjevi u pogledu stražnjih zaštitnih struktura
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na stražnje zaštitne strukture iz članka 17. stavka 2. točke (n) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XXVI. ovoj Uredbi.
Članak 31.
Zahtjevi u pogledu bočne zaštite
Postupci ispitivanja i zahtjevi koji se primjenjuju na bočnu zaštitu iz članka 17. stavka 2. točke (o) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XXVII. ovoj Uredbi.
Članak 32.
Zahtjevi u pogledu platformi za teret
Postupci ispitivanja i zahtjevi koji se primjenjuju na platforme za teret iz članka 17. stavka 2. točke (p) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XXVIII. ovoj Uredbi.
Članak 33.
Zahtjevi u pogledu naprava za vuču
Zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na naprave za vuču iz članka 17. stavka 2. točke (q) Uredbe (EU) br. 167/2013 provjeravaju se u skladu s Prilogom XXIX. ovoj Uredbi.
Članak 34.
Zahtjevi u pogledu guma
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na gume iz članka 17. stavka 2. točke (r) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XXX. ovoj Uredbi.
Članak 35.
Zahtjevi u pogledu sustava za zaštitu od prskanja ispod kotača
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na sustave za zaštitu od prskanja ispod kotača iz članka 17. stavka 2. točke (s) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XXXI. ovoj Uredbi.
Članak 36.
Zahtjevi u pogledu vožnje unatrag
Zahtjevi koji se primjenjuju na vožnju unatrag iz članka 17. stavka 2. točke (t) Uredbe (EU) br. 167/2013 provjeravaju se u skladu s Prilogom XXXII. ovoj Uredbi.
Članak 37.
Zahtjevi u pogledu gusjenica
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na gusjenice iz članka 17. stavka 2. točke (u) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XXXIII. ovoj Uredbi.
Članak 38.
Zahtjevi u pogledu mehaničkih spojnica
Postupci ispitivanja i zahtjevi u pogledu učinka koji se primjenjuju na mehaničke spojnice iz članka 17. stavka 2. točke (v) Uredbe (EU) br. 167/2013 provode se i provjeravaju u skladu s Prilogom XXXIV. ovoj Uredbi.
POGLAVLJE III.
OBVEZE DRŽAVA ČLANICA
Članak 39.
Homologacija tipa vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica
S učinkom od 1. siječnja 2018., nacionalna tijela, kada je riječ o novim vozilima koja nisu u skladu s Uredbom (EU) br. 167/2013 i ovom Uredbom o funkcionalnoj sigurnosti, zabranjuju stavljanje na tržište, registraciju ili puštanje u uporabu takvih vozila.
Članak 40.
Nacionalna homologacija tipa vozila, sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica
Nacionalna tijela ne smiju odbiti dodjelu nacionalne homologacije tipa za tip vozila, sustav, sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu zbog razloga koji se odnose na funkcionalnu sigurnost ako je vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, uz iznimku zahtjeva u pogledu sljedećih područja:
dimenzije vozila i masa prikolice iz članka 25.;
najveća dopuštena masa iz članka 26.;
prosječni kontaktni tlak i najveće dopušteno opterećenje po gusjenici za traktore kategorije C iz članka 37.;
signalne ploče i folije iz članka 16. za vozila kategorije S čija širina prelazi 2,55 m.
POGLAVLJE IV.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 40.a
Prijelazne odredbe
Članak 41.
Stupanje na snagu i primjena
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2016.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
POPIS PRILOGA
|
Broj priloga |
Naziv priloga |
|
I. |
Popis primjenjivih pravilnika UNECE-a |
|
II. |
Zahtjevi u pogledu strukturne cjelovitosti vozila |
|
III. |
Zahtjevi u pogledu najveće konstrukcijske brzine, regulatora brzine i uređaja za ograničenje brzine |
|
IV. |
Zahtjevi u pogledu upravljanja za brze traktore |
|
V. |
Zahtjevi u pogledu upravljanja |
|
VI. |
Zahtjevi u pogledu brzinomjera |
|
VII. |
Zahtjevi u pogledu vidnog polja i brisača vjetrobranskog stakla |
|
VIII. |
Zahtjevi u pogledu sigurnosnih stakala |
|
IX. |
Zahtjevi u pogledu vozačkih zrcala (retrovizora) |
|
X. |
Zahtjevi u pogledu sustava informiranja vozača |
|
XI. |
Zahtjevi u pogledu uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovih izvora |
|
XII. |
Zahtjevi u pogledu ugradnje uređaja za osvjetljavanje |
|
XIII. |
Zahtjevi u pogledu zaštite putnika u vozilu, uključujući unutarnju opremu, naslone za glavu, sigurnosne pojaseve i vrata vozila |
|
XIV. |
Zahtjevi u pogledu vanjskog izgleda vozila i dodatne opreme |
|
XV. |
Zahtjevi u pogledu elektromagnetske kompatibilnosti |
|
XVI. |
Zahtjevi u pogledu zvučno upozornih naprava |
|
XVII. |
Zahtjevi u pogledu sustava grijanja |
|
XVIII. |
Zahtjevi u pogledu naprava za sprečavanje neovlaštene upotrebe |
|
XIX. |
Zahtjevi u pogledu registarskih pločica |
|
XX. |
Zahtjevi u pogledu propisanih pločica i oznaka |
|
XXI. |
Zahtjevi u pogledu dimenzija i masa prikolice |
|
XXII. |
Zahtjevi u pogledu najveće mase opterećenog vozila |
|
XXIII. |
Zahtjevi u pogledu balastnih masa |
|
XXIV. |
Zahtjevi u pogledu sigurnosti električnih sustava |
|
XXV. |
Zahtjevi u pogledu spremnika za gorivo |
|
XXVI. |
Zahtjevi u pogledu stražnjih zaštitnih struktura |
|
XXVII. |
Zahtjevi u pogledu bočne zaštite |
|
XXVIII. |
Zahtjevi u pogledu platformi za teret |
|
XXIX. |
Zahtjevi u pogledu naprava za vuču |
|
XXX. |
Zahtjevi u pogledu guma |
|
XXXI. |
Zahtjevi u pogledu sustava za zaštitu od prskanja ispod kotača |
|
XXXII. |
Zahtjevi u pogledu vožnje unatrag |
|
XXXIII. |
Zahtjevi u pogledu gusjenica |
|
XXXIV. |
Zahtjevi u pogledu mehaničkih spojnica |
PRILOG I.
Popis primjenjivih pravilnika UNECE-a
|
Broj Pravilnika |
Predmet |
Niz izmjena |
Oznaka SL |
Primjenjivost |
|
1 |
Ugradnja uređaja za osvjetljavanje |
Obuhvaća sav važeći tekst do niza izmjena 02. |
SL L 177, 10.7.2010., str. 1. |
T i C |
|
3 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 12. niza izmjena 02. |
L 323, 6.12.2011., str. 1. |
T, C, R i S |
|
4 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 14. izvorne verzije Pravilnika Dopuna 15. izvorne verzije Pravilnika |
L 31, 31.1.2009., str. 35. L 4, 7.1.2012., str. 17. |
T, C, R i S |
|
5 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Obuhvaća sav važeći tekst zaključno s nizom izmjena 03. |
L 162, 29.5.2014., str. 1. |
T i C |
|
▼M2 ————— |
||||
|
6 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 18. niza izmjena 01. Ispravak 1. Dopune 18. Dodatak 19. nizu izmjena 01. |
SL L 177, 10.7.2010., str. 40. |
T, C, R i S |
|
7 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori Ugradnja uređaja za osvjetljavanje |
Dopuna 16. niza izmjena 02. |
L 148, 12.6.2010., str. 1. |
T, C, R i S |
|
8 |
Ugradnja uređaja za osvjetljavanje |
Obuhvaća sav važeći tekst do niza izmjena 05. Ispravak 1. Revizije 4. Pravilnika |
SL L 177, 10.7.2010., str. 71. |
T i C |
|
10 |
Elektromagnetska kompatibilnost |
Niz izmjena 04. Ispravak 1. Revizije 4. Dopuna 1. niza izmjena 04. |
L 254, 20.9.2012., str. 1. |
T i C |
|
18 |
Naprave za sprečavanje neovlaštene upotrebe |
Dopuna 2. niza izmjena 03. |
L 120, 13.5.2010., str. 29. |
T i C |
|
19 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 2. niza izmjena 03. |
L 177, 10.7.2010., str. 113. |
T i C |
|
20 |
Ugradnja uređaja za osvjetljavanje |
Obuhvaća sav važeći tekst do niza izmjena 03. |
SL L 177, 10.7.2010., str. 170. |
T i C |
|
21 |
Unutarnja oprema – vrata |
Dopuna 3. niza izmjena 01. |
L 188, 16.7.2008., str. 32. |
T i C |
|
▼M2 ————— |
||||
|
23 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 17. izvorne verzije Pravilnika |
SL L 4, 7.1.2012,. str. 18. |
T, C, R i S |
|
25 |
Nasloni za glavu |
Niz izmjena 04. Ispravak 2. Revizije 1. Pravilnika |
L 215, 14.8.2010., str. 1. |
T i C |
|
28 |
Zvučno upozorne naprave |
Dopuna 3. izvorne verzije Pravilnika |
L 323, 6.12.2011., str. 33. |
T i C |
|
30 |
Gume |
Dopuna 15. niza izmjena 02. Dopuna 16. niza izmjena 02. |
L 201, 30.7.2008., str. 70. L 307, 23.11.2011., str. 1. |
T, R i S |
|
31 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 7. niza izmjena 02. |
L 185, 17.7.2010., str. 15. |
T i C |
|
37 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 34. niza izmjena 03. |
L 297, 13.11.2010., str. 1. |
T, C i R |
|
38 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 15. izvorne verzije Pravilnika Ispravak 1. Dopune 12. Izmjene Pravilnika br. 38 koji uključuje Dopunu 15. izvorne verzije Pravilnika |
L 148, 12.6.2010., str. 55. L 4, 7.1.2012., str. 20. |
T i C |
|
43 |
Sigurnosna stakla |
Dopuna 2. niza izmjena 01. |
L 42, 12.02.2014., str. 1. |
T i C |
|
46 |
Vozačka zrcala (retrovizori) |
Dopuna 4. niza izmjena 02. Ispravak 1. Dopune 4. |
L 177, 10.7.2010., str. 211. |
T i C |
|
48 |
Ugradnja uređaja za osvjetljavanje |
Dopuna 6. niza izmjena 04. Niz izmjena 05. |
L 323, 6.12.2011., str. 46. |
T, C, R i S |
|
54 |
Gume |
Dopuna 16. izvorne verzije Pravilnika Dopuna 17. izvorne verzije Pravilnika |
L 183, 11.7.2008., str. 41. L 307, 23.11.2011., str. 2. |
T, R i S |
|
55 |
Mehaničke spojnice |
Dopuna 1. niza izmjena 01. |
L 227, 28.8.2010., str. 1. |
T, C, R i S |
|
62 |
Naprave za sprečavanje neovlaštene upotrebe |
Dopuna 2. izvorne verzije Pravilnika |
L 89, 27.3.2013., str. 37. |
T i C |
|
69 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori Ugradnja uređaja za osvjetljavanje |
Dopuna 5. niza izmjena 01. |
L 200, 31.7.2010., str. 1. |
T i C T, C, R i S |
|
73 |
Bočna zaštita |
Niz izmjena 01. |
L 122, 8.5.2012., str. 1. |
R3b i R4B |
|
75 |
Gume |
Dopuna 13. izvorne verzije Pravilnika |
L 84, 30.3.2011., str. 46. |
T, R i S |
|
▼M2 ————— |
||||
|
77 |
Ugradnja uređaja za osvjetljavanje |
Dopuna 14. izvorne verzije Pravilnika |
SL L 4, 7.1.2012,. str. 21. |
T, C, R i S |
|
79 |
Upravljanje za brze traktore |
Dopuna 3. niza izmjena 01. |
L 137, 27.5.2008., str. 25. |
Tb i Cb |
|
81 |
Vozačka zrcala (retrovizori) |
Dopuna 2. izvorne verzije Pravilnika |
L 185, 13.7.2012., str. 1. |
T i C sa sjedalom (sedlom) i upravljačem |
|
87 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 14. izvorne verzije Pravilnika Ispravak 1. Revizije 2. Dopuna 15. izvorne verzije Pravilnika |
L 164, 30.6.2010., str. 46. L 4, 7.1.2012., str. 24. |
T i C |
|
89 |
Najveća konstrukcijska brzina, regulatori brzine i uređaji za ograničenje brzine |
Dopuna 1. izvorne verzije Pravilnika |
L 158, 19.6.2007., str. 1. |
T i C |
|
91 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 11. izvorne verzije Pravilnika Dopuna 12. izvorne verzije Pravilnika Dopuna 13. izvorne verzije Pravilnika |
L 164, 30.6.2010., str. 69. L 4, 7.1.2012., str. 27. |
R i S |
|
98 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 4. niza izmjena 01. |
L 176, 14.6.2014., str. 64. |
T i C |
|
99 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 5. izvorne verzije Pravilnika |
L 164, 30.6.2010., str. 151 |
T i C |
|
104 |
Ugradnja uređaja za osvjetljavanje |
Izmjene koje obuhvaćaju sav važeći tekst zaključno s: Dopunom 7. izvorne verzije Pravilnika |
L 75, 14.3.2014., str. 29. |
T, C, R i S |
|
106 |
Gume |
Dopuna 8. izvorne verzije Pravilnika |
L 257, 30.9.2010., str. 231. |
T, R i S |
|
112 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Dopuna 12. izvorne verzije Pravilnika |
L 230, 31.8.2010., str. 264. |
T i C |
|
113 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Izmjene koje obuhvaćaju sav važeći tekst zaključno s Dopunom 3. niza izmjena 01 |
L 176, 14.6.2014., str. 128. |
T i C |
|
117 |
Gume |
Niz izmjena 02. Ispravak 1. niza izmjena 02 Ispravak 2. niza izmjena 02 Ispravak 3. niza izmjena 02 |
L 307, 23.11.2011., str. 3. |
T, R i S |
|
119 |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovi izvori |
Izmjene koje obuhvaćaju sav važeći tekst zaključno s Dopunom 3. niza izmjena 01 |
L 89, 25.3.2014., str. 101. |
T i C |
|
122 |
Sustavi grijanja |
Ispravak 2. izvorne verzije Pravilnika Dopuna 1. izvorne verzije Pravilnika |
L 164, 30.6.2010., str. 231. |
T i C |
|
123 |
Sustavi prilagodljivog prednjeg osvjetljenja |
Obuhvaća sav važeći tekst zaključno s Dopunom 4. izvorne verzije Pravilnika |
L 222, 24.8.2010., str. 1. |
T i C |
|
128 |
Osvjetljavajuća dioda (LED) kao izvor svjetlosti |
Obuhvaća sav važeći tekst zaključno s Dopunom 2. izvorne verzije Pravilnika |
L 162, 29.5.2014., str. 43. |
T, C i R |
Primjenjuju se prijelazne odredbe pravilnika UNECE-a navedenih u ovoj tablici, osim ako su u ovoj Uredbi propisani posebni alternativni datumi. Prihvaća se i usklađenost s propisima u skladu s izmjenama donesenima nakon izmjena navedenih u ovoj tablici.
PRILOG II.
Zahtjevi u pogledu strukturne cjelovitosti vozila
1. Vozila moraju biti konstruirana i izrađena tako da su dovoljno robusna da podnose svoju namjenu tijekom uobičajenog vijeka trajanja uzimajući u obzir redovito i planirano održavanje i posebne prilagodbe opreme koje su jasno i jednoznačno određene u priručniku s uputama za upotrebu koji je isporučen uz vozilo. O tome proizvođač vozila dostavlja potpisanu izjavu.
2. Sklop i konstrukcija vozila u tvornicama za sastavljanje, a naročito u procesima koji se odnose na okvir vozila, podvozje i/ili nadogradnju i pogonski sklop moraju biti obuhvaćeni sustavom osiguranja kvalitete kako bi se osiguralo da su bitne mehaničke veze poput zavara i navoja kao i ostale mehaničke karakteristike na primjeren način pregledane i provjerene.
3. Homologacijsko tijelo provjerava sustav osiguranja kvalitete u sklopu mjera za sukladnost proizvodnje iz članka 28. Uredbe (EU) br. 167/2013.
4. Homologacijsko tijelo provjerava može li u slučaju opoziva zbog ozbiljnog sigurnosnog rizika na zahtjev homologacijskom tijelu i Europskoj komisiji biti bez odgode dostavljena specifična analiza konstrukcije vozila, sastavnih dijelova i/ili dijelova, provedena na temelju inženjerskih proračuna, metoda virtualnog ispitivanja i/ili ispitivanja konstrukcije.
5. Homologacija vozila ne smije se izdati ako postoje razlozi za sumnju da proizvođač vozila nije sposoban dostaviti analizu iz točke 4. Ova se sumnja može odnositi na dostupnost ili postojanje takve analize (npr. zahtjev za homologaciju tipa ograničene serije vozila od neetabliranog proizvođača kojeg zastupa strana koja vjerojatno nema primjeren pristup takvoj analizi).
PRILOG III.
Zahtjevi u pogledu najveće konstrukcijske brzine, regulatora brzine i uređaja za ograničenje brzine
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga:
„regulator brzine” znači uređaj koji se upotrebljava za mjerenje i regulaciju brzine vrtnje motora i/ili brzine vozila;
„pogonski sklop” znači skupina sastavnih dijelova koji proizvode snagu i prenose je na površinu ceste, uključujući motor, prijenosnik snage, prijenosna vratila, diferencijale i pogonske kotače ili gusjenice;
„neovlašteni zahvat” znači neovlaštene preinake koje mogu ugroziti funkcionalnu sigurnost, posebno povećanjem radnih značajki vozila te štetno djelovati na okoliš;
„uređaj za ograničenje brzine” znači uređaj čija je glavna funkcija upravljanje napajanjem motora gorivom kako bi se brzina vozila ograničila na određenu vrijednost.
ZAHTJEVI
2. Najveća konstrukcijska brzina
2.1. Za homologacijska ispitivanja prosječna brzina mjeri se na ravnoj stazi po kojoj se traktor kreće u oba smjera s letećim startom. Tlo staze mora biti stabilizirano; staza mora biti ravna i duljine najmanje 100 metara; međutim, staza može uključivati nagibe manje od 1,5 %.
2.2. Tijekom ispitivanja traktor mora biti neopterećen i u voznom stanju bez utega ili posebne opreme, a tlakovi guma moraju biti oni navedeni za upotrebu na cesti.
2.3. Tijekom ispitivanja traktor mora biti opremljen novim pneumatskim gumama s najvećim polumjerom kotrljanja gume, izraženim indeksom za brzinu polumjera, koji je proizvođač naveo za traktor.
2.4. Tijekom ispitivanja mora se upotrijebiti prijenosni omjer koji proizvodi najveću brzinu vozila pri čemu je zaklopka za snagu u potpuno otvorenom položaju.
2.5. Kako bi se uzelo u obzir neizbježne greške, osobito zbog tehnike mjerenja i povećanja brzine vrtnje motora s djelomičnim opterećenjem, za homologacijsko ispitivanje prihvatljiva je izmjerena brzina koja prelazi vrijednost najveće konstrukcijske brzine za 3 km/h. Dopušteno je i dodatno odstupanje od 5 % kako bi se uzelo u obzir razlike zbog veličine guma.
2.6. Kako bi homologacijska tijela mogla izračunati najveću teoretsku brzinu, proizvođač kao smjernicu mora navesti prijenosni omjer, stvarni pomak pogonskih kotača prema naprijed koji odgovara jednom cijelom okretaju kotača te broj okretaja po minuti pri najvećoj snazi motora ili brzinu vrtnje pri kojoj počinje prekid dovoda goriva pri punom opterećenju s potpuno otvorenom zaklopkom za snagu, ovisno što je veće, i s regulatorom brzine, ako je ugrađen, namještenim prema specifikaciji proizvođača. Najveća teoretska brzina izračunava se bez dopuštenih odstupanja iz točke 2.5.
3. Regulator brzine
3.1. Ako proizvođač ugrađuje regulator brzine kao dio standardne opreme, on se mora ugraditi i konstruirati tako da je traktor u skladu s odredbama iz prethodne točke 2. o najvećoj konstrukcijskoj brzini.
4. Zahtjevi u pogledu uređaja za ograničenje brzine i mjera sprečavanja neovlaštenog zahvata na pogonskom sklopu i uređaju za ograničenje brzine (mjere protiv neovlaštenog zahvata)
4.1. Zahtjevi u pogledu uređaja za ograničenje brzine
Vozila kategorija T i C čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 60 km/h moraju biti opremljena podesivim uređajima za ograničenje brzine koji ispunjavaju zahtjeve iz ovog Priloga.
4.1.1. Podesivi uređaji za ograničenje brzine moraju ispunjavati zahtjeve za vozila kategorija N2 i N3 utvrđene u točkama 1. i 2., djelu II. točki 13.2., dijelu III. točkama 21.2. i 21.3., Prilogu 5. točki 1. i Prilogu 6. Pravilniku UNECE-a br. 89 kako je naveden u Prilogu I.
4.2. Mjere protiv neovlaštenog zahvata na pogonskom sklopu i uređaju za ograničenje brzine
4.2.1. Svrha i područje primjene
Cilj je mjer protiv neovlaštenog zahvata na pogonskom sklopu osigurati da vozilo koje u trenutku homologacije ispunjava zahtjeve za učinak na okoliš i radni učinak pogonskog sklopa, zahtjeve za izradu vozila i zahtjeve u pogledu funkcionalne sigurnosti ostane sukladno s tim zahtjevima tijekom svojeg radnog vijeka i da se spriječi nastanak štetnih promjena na pogonskom sklopu vozila koje negativno utječu na funkcionalnu sigurnost i/ili okoliš.
4.3. Opći zahtjevi
4.3.1. Proizvođač osigurava dostavu potrebnih informacija te, prema potrebi, potrebnih vozila, pogonskih sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica homologacijskom tijelu i tehničkoj službi kako bi oni mogli provjeriti jesu li ispunjeni zahtjevi iz ovog Priloga.
4.3.2. Proizvođač u zahtjevu za homologaciju tipa izjavljuje da neće stavljati na tržište zamjenjive sastavne dijelove koji bi mogli povećati radni učinak pogonskog sklopa iznad onoga koji se primjenjuje na odgovarajuću varijantu.
4.4. Proizvođač osigurava sukladnost homologiranog vozila sa sljedećim točkama o sigurnosti elektroničkog sustava kojima se ograničava radni učinak vozila.
4.4.1. Za vozila opremljena električnim/elektroničkim uređajima za ograničenje radnog učinka pogonskog sklopa proizvođač tehničkim službama dostavlja podatke i dokaze kojima se dokazuje da preinaka ili odspajanje uređaja ili njegova sustava ožičenja neće povećati radni učinak pogonskog sklopa.
4.4.2. Sva vozila opremljena elektroničkom kontrolom imaju zaštitu koja sprečava preinaku, osim uz dozvolu proizvođača. Proizvođač odobrava preinake ako su te preinake nužne za dijagnosticiranje, servisiranje, tehnički pregled, naknadnu ugradnju ili popravak vozila.
4.4.3. Svi računalni kodovi ili radni parametri koji se mogu reprogramirati napravljeni su tako da su otporni na neovlaštene zahvate.
4.4.4. Ne smije biti moguće mijenjati računalno kodirane radne parametre pogonskog sklopa bez upotrebe posebnih alata i postupaka, npr. lemljenih ili zalivenih sastavnih dijelova računala, zabrtvljenih ili zalemljenih računalnih kućišta.
4.4.5. Svi su memorijski čipovi za umjeravanje koji se mogu izvaditi zaliveni, zatvoreni u zabrtvljenom kućištu ili zaštićeni elektroničkim algoritmima i njihova zamjena nije moguća bez upotrebe posebnih alata i postupaka.
4.4.6. Proizvođači koji upotrebljavaju računalne sustave koji se mogu programirati (npr. elektronički izbrisive programibilne memorije koje se mogu samo čitati, EEPROM) onemogućavaju neovlaštenu promjenu programa. Proizvođači uključuju poboljšane strategije zaštite protiv neovlaštenog zahvata i svojstva za zaštitu od upisa koja zahtijevaju elektronički pristup računalu koje održava proizvođač i kojemu imaju pristup i neovisni operatori uz upotrebu odgovarajuće zaštite
4.4.7. Pohranjene šifre neispravnosti u sustavu ugrađene dijagnostike pogonskog sklopa ili upravljačke jedinice (jedinica) motora, odnosno brojčane ili alfanumeričke identifikacijske oznake kojima se identificira ili označava neka neispravnost u njima, ne brišu se pri odspajanju ugrađenog računala iz izvora energije ili pri odspajanju ili kvaru akumulatora vozila ili uzemljenja.
PRILOG IV.
Zahtjevi u pogledu upravljanja za brze traktore
1. Za vozila kategorija Tb i Cb čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 60 km/h primjenjuju se zahtjevi utvrđeni u odjeljcima 2., 5. i 6. te prilozima 4. i 6. Pravilniku UNECE-a br. 79 kako je naveden u Prilogu I.
▼M2 —————
2. Za upravljanje vozilima kategorija Tb i Cb čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 40 km/h, ali nije veća od 60 km/h, primjenjuju se zahtjevi iz norme ISO 10998:2008, Amd 1 2014.
3. Radnja upravljanja traktorima kategorije Cb mora biti u skladu sa zahtjevima iz točke 3.9. Priloga XXXIII.
4. Zahtjevi u pogledu sile na volanu za vozila iz točke 1. moraju biti isti kao i zahtjevi za vozila kategorije N2 kako su utvrđeni u odjeljku 6. Pravilnika UNECE-a br. 79 kako je naveden u Prilogu I.
Za vozilo opremljeno sjedalom (sedlom) i upravljačem primjenjuju se ti isti zahtjevi u pogledu sile potrebne za upravljanje na sredini držača.
PRILOG V.
Zahtjevi u pogledu upravljanja
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se definicije iz odjeljka 1. Priloga XXXIII. Primjenjuju se i sljedeće definicije:
„uređaj za upravljanje” znači svaki uređaj koji je namijenjen da promijeni smjer gibanja traktora.
Može se smatrati da uređaj za upravljanje uključuje napravu za upravljanje, prijenosni mehanizam i upravljane kotače te, po potrebi, posebni uređaj za proizvodnju pomoćne ili neovisne sile;
„prijenosni mehanizam” znači svi sastavni dijelovi između naprave za upravljanje i upravljanih kotača, osim posebnog uređaja iz točke 1.3. Prijenosni mehanizam može biti mehanički, hidraulički, pneumatski, električni ili kombinacija svakog od njih;
„posebni uređaj” znači dio uređaja za upravljanje kojim se proizvodi pomoćna ili neovisna sila. Pomoćna ili neovisna sila može se proizvesti mehaničkim, hidrauličkim, pneumatskim ili električnim sustavom ili svakom njihovom kombinacijom (npr. uljnom pumpom, zračnom pumpom ili akumulatorom itd.);
„uređaj za upravljanje s pomoćnom silom” znači uređaj u kojem se sile za zakretanje upravljanih kotača proizvode snagom vozačevih mišića i posebnim uređajem; to uključuje uređaj za upravljanje u kojem se sile upravljanja uobičajeno proizvode posebnim uređajem, ali koji u slučaju kvara posebnog uređaja omogućuje da se za upravljanje upotrijebi snaga vozačevih mišića;
„servouređaj za upravljanje” znači uređaj u kojem se sile za zakretanje upravljanih kotača proizvode samo posebnim uređajem;
„diferencijalno upravljanje” znači metoda upravljanja kotačima ili gusjenicama kojom se usmjeravanje traktora vrši stvaranjem različite brzine vrtnje između kotača ili gusjenica s lijeve i desne strane;
„upravljani kotači” znači jedno od sljedećeg:
kotači čiji se smjer u odnosu na uzdužnu os traktora može izravno ili posredno mijenjati radi promjene smjera gibanja traktora,
svi kotači zglobnih traktora,
kotači na istoj osovini, čije se obodne brzine mogu mijenjati radi promjene smjera gibanja traktora.
ZAHTJEVI U POGLEDU KONSTRUKCIJE, UGRADNJE I PREGLEDA
2. Opći zahtjevi
2.1. Uređaj za upravljanje mora osiguravati lako i sigurno upravljanje traktorom te zadovoljavati posebne zahtjeve navedene u točki 3.
2.2. Radnja upravljanja traktorima kategorije C u skladu je sa zahtjevima iz točke 3.9. Priloga XXXIII.
2.3. ►M1 Zahtjevi iz točke 2.2. ne primjenjuju se na traktore kategorije C s čeličnim lančanim gusjenicama koji su opremljeni diferencijalnim upravljanjem. ◄ Razlika u brzini vrtnje iz točke 1.6. postiže se kombinacijom mehaničkih sastavnih dijelova, poput kočnica i diferencijala, ili odvojenim prijenosom na lijevu i desnu stranu, poput odvojenih hidrostatskih prijenosa. ►M1 Ako je sustav upravljanja u kombinaciji s kočnim sustavom, primjenjuju se zahtjevi utvrđeni Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/68 ( 3 ). ◄
3. Posebni zahtjevi
3.1. Naprava za upravljanje
3.1.1. Naprava za upravljanje mora biti prikladna za upotrebu i držanje za predvidivi raspon odraslih vozača u smislu razlika u njihovoj veličini i snazi. Mora biti konstruirana tako da omogućava postupnu promjenu smjera. Smjer pomicanja naprave za upravljanje mora odgovarati željenoj promjeni smjera traktora.
3.1.2. ►M2 Sila na volanu koja je potrebna da se iz položaja vožnje ravno naprijed postigne krug zaokretanja s polumjerom 12 m ne smije prekoračiti 25 daN ako uređaj za upravljanje nije oštećen. ◄ Ako se u slučaju uređaja za upravljanje s pomoćnom silom koji nije povezan s drugom opremom prekine dovod pomoćne sile, potrebna sila pokretanja ne smije prekoračiti 60 daN.
3.1.3. Kako bi se provjerilo zadovoljavanje zahtjeva u točki 3.1.2., traktor mora opisati na suhoj ravnoj površini koja osigurava dobro prianjanje guma spiralno gibanje pri brzini od 10 km/h iz položaja za vožnju ravno naprijed. Sila pokretanja na napravi za upravljanje mora se bilježiti do trenutka dok ne dosegne položaj koji odgovara ulasku traktora u krug zaokretanja s polumjerom 12 m. Trajanje manevra (vrijeme od trenutka kad se naprava za upravljanje prvi put aktivira do trenutka kad dosegne položaj u kojemu se obavljaju mjerenja) ne smije prekoračiti pet sekundi u uobičajenim uvjetima, a osam sekundi u slučaju kvara posebnog uređaja. Mora se izvršiti jedan manevar ulijevo i jedan udesno.
Pri ispitivanju traktor mora biti opterećen do svoje najveće tehnički dopuštene mase; tlak u gumama i raspodjela mase između osovina moraju biti u skladu s uputama proizvođača. Osobito tlak u gusjenicama ne smije prijeći vrijednost utvrđenu u točki 3.3. Priloga XXXIII.
3.2. Prijenosni mehanizam
3.2.1. Uređaj za upravljanje ne smije uključivati električni ili potpuno pneumatski prijenosni mehanizam.
3.2.2. Prijenosni mehanizam mora biti konstruiran tako da zadovoljava sve radne zahtjeve. Mora biti lako dostupan za održavanje i pregled.
3.2.3. U slučaju prijenosnog mehanizma koji nije isključivo hidraulički, upravljanje traktorom mora biti moguće čak i u slučaju zatajenja hidrauličkih ili pneumatskih sastavnih dijelova prijenosnog mehanizma.
3.2.4. Prijenosni mehanizam u kojem se sile prenose samo hidrauličkim sredstvima i posebni uređaj moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve:
jedan ili više uređaja za ograničavanje tlaka moraju štititi cjelokupni hidraulički sustav ili njegove dijelove od previsokog tlaka;
uređaji za ograničavanje tlaka moraju biti namješteni tako da se ne prekorači tlak T koji je jednak najvećem radnom tlaku koji je odredio proizvođač;
značajke i dimenzije cijevne instalacije moraju biti takve da cijevi izdrže četverostruki tlak T (koji dopuštaju uređaji za ograničavanje tlaka), a ona mora biti zaštićena i raspoređena tako da opasnosti od oštećenja od udaraca ili trešnje budu smanjene na najmanju mjeru te da se opasnost od oštećenja trljanjem može smatrati zanemarivom.
3.3. Upravljani kotači
3.3.1. Svi kotači mogu biti upravljani kotači.
3.4. Posebni uređaj
3.4.1. Posebni uređaj koji se upotrebljava u svim vrstama uređaja za upravljanje dopušten je u sljedećim okolnostima:
ako je traktor opremljen uređajem za upravljanje s pomoćnom silom, mora se moći voziti čak i slučaju kvara posebnog uređaja. Ako uređaj za upravljanje s pomoćnom silom nema vlastiti izvor energije, mora biti opremljen spremnikom energije. Taj spremnik energije može se nadomjestiti neovisnom napravom koja osigurava opskrbu uređaja za upravljanje energijom prije svih drugih sustava koji su spojeni na zajednički izvor energije. ►M1 Ne dovodeći u pitanje zahtjeve propisane Uredbom (EU) 2015/68, ako postoji hidraulička veza hidrauličkog uređaja za upravljanje i hidrauličkog kočnog uređaja te ako se oba opskrbljuju iz istoga izvora energije, sila potrebna za aktiviranje uređaja za upravljanje ne smije prekoračiti 40 daN ako bilo koji od sustava otkaže. ◄ Ako je izvor energije stlačeni zrak, spremnik zraka mora biti zaštićen nepovratnim ventilom.
Kad silu za upravljanje u uobičajenim okolnostima osigurava samo posebni uređaj, uređaj za upravljanje s pomoćnom silom mora biti opremljen napravom koja u slučaju kvara posebnog uređaja mora optičkim ili zvučnim signalom upozoriti na takav kvar ako sila pokretanja prekorači 25 daN;
ako je traktor opremljen servouređajem za upravljanje i pod uvjetom da takav uređaj ima potpuno hidraulički prijenosni mehanizam, u slučaju kvara posebnog uređaja ili motora mora biti moguće obaviti oba manevra određena u točki 3.1.3. upotrebom posebnog dodatnog uređaja. Posebni dodatni uređaj može biti spremnik stlačenog zraka ili plina. Uljna pumpa ili kompresor mogu se upotrijebiti kao posebni dodatni uređaj ako taj uređaj pogoni vrtnja traktorskih kotača s kojima je u nerastavljivoj vezi. U slučaju kvara posebnog uređaja optički ili zvučni signal mora upozoriti na takav kvar.
Ako je posebni uređaj pneumatski, on mora biti opremljen spremnikom stlačenog zraka zaštićenim nepovratnim ventilom. Kapacitet spremnika stlačenog zraka mora se izračunati tako da je moguće napraviti najmanje sedam potpunih okretaja (od jedne do druge krajnje točke) prije nego što tlak u spremniku padne na polovinu njegova radnog tlaka. Ispitivanje se mora obaviti s upravljanim kotačima podignutima iznad tla.
|
4. |
Proizvođači mogu odabrati hoće li primjenjivati zahtjeve iz ovog Priloga ili zahtjeve iz Priloga IV. |
PRILOG VI.
Zahtjevi u pogledu brzinomjera
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga:
„uobičajeni radni tlak” znači tlak puhanja zračnice u hladnom stanju koji je odredio proizvođač vozila uvećan za 0,2 bara;
„brzinomjer” znači dio uređaja brzinomjera koji je namijenjen da u svakom trenutku vozaču pokazuje brzinu njegova vozila.
2. Zahtjevi
2.1. Svi traktori čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 30 km/h moraju biti opremljeni brzinomjerom u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovom Prilogu.
Svi traktori kategorija T4.1 i C4.1 čija najveća konstrukcijska brzina nije veća od 30 km/h moraju biti opremljeni brzinomjerom u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovom Prilogu.
Brojčanik brzinomjera mora biti postavljen u izravnom vidnom polju vozača te mora biti jasno čitljiv i po danu i u noći. Raspon naznačenih brzina mora biti dovoljno velik da obuhvati najveću brzinu koju je odredio proizvođač za taj tip vozila.
2.2. Kad je brzinomjer s ljestvicom umjesto digitalnog očitavanja, ljestvica mora biti jasno čitljiva.
Podjela ljestvice mora biti po 1, 2, 5 ili 10 km/h. Brojčane vrijednosti brzine moraju biti prikazane na brojčaniku na sljedeći način:
kad najveća vrijednost na brojčaniku ne prelazi 40 km/h, odsječci između brojčano označenih vrijednosti brzine prikazanih na ljestvici ne smiju prelaziti 10 km/h, a podjela između njih ne smije prelaziti 5 km/h;
kad najveća vrijednost na brojčaniku prelazi 40 km/h, odsječci između brojčano označenih vrijednosti brzine prikazanih na ljestvici ne smiju prelaziti 20 km/h, a podjela između njih ne smije prelaziti 5 km/h.
Države članice u kojima se brzina vozila na datum stupanja na snagu ove Uredbe mjeri u miljama na sat smiju zahtijevati da vozila koja se prodaju u njihovim državama budu opremljena brzinomjerom na kojem su označeni kilometri po satu i milje po satu, u skladu s Direktivom 2009/3/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ).
U slučaju brzinomjera proizvedenih za prodaju u bilo kojoj državi u kojoj se upotrebljava britanski sustav jedinica, na brzinomjeru moraju biti označeni i mph (milje na sat) s podjelom ljestvice po 1, 2, 5 ili 10 mph. Odsječci između brojčano označenih vrijednosti brzine ne smiju prelaziti 20 mph.
Nije potrebno da odsječci između prikazanih vrijednosti brzina budu jednaki.
2.3. Točnost brzinomjera ispituje se u skladu sa sljedećim postupkom:
vozilo treba opremiti jednim od tipova gume ili gusjenice za uobičajenu ugradnju. Ispitivanje se ponavlja za sve tipove brzinomjera koje je proizvođač naveo za ugradnju;
opterećenje osovine koja pogoni brzinomjer mora odgovarati dijelu mase u voznom stanju koji preuzima ta osovina;
referentna temperatura na brzinomjeru mora biti 23 ± 5 °C;
tijekom svakog ispitivanja tlak guma mora biti jednak uobičajenom radnom tlaku;
vozilo se ispituje pri sljedeće tri brzine: 20, 30 i 40 km/h, ili za brze traktore 80 % najveće brzine koju je naveo proizvođač;
točnost mjernog uređaja koji se upotrebljava za mjerenje stvarne brzine vozila mora biti najmanje ± 1,0 %;
površina ispitne staze mora biti ravna i suha te osiguravati potrebno prianjanje.
2.4. Pokazana brzina nikada ne smije biti manja od stvarne brzine. Pri ispitnim brzinama koje su navedene u točki 2.3.5. između brzine (V1) očitane na brzinomjeru i stvarne brzine (V2) mora postojati sljedeći odnos:
.
PRILOG VII.
Zahtjevi u pogledu vidnog polja i brisača vjetrobranskog stakla
Vozila kategorija T i C moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:
norme ISO 5721-1:2013 o prednjem vidnom polju i brisačima vjetrobranskog stakla;
dio koji se odnosi na vidno polje uz traktor u normi ISO 5721-2:2014 o vidnom polju iza i pokraj poljoprivrednih traktora. Zahtjevi iz točke 5.1.3. norme ISO 5721-2:2014 mogu se ispunjavati kombinacijom izravnog i neizravnog gledanja. ►M2 Ispitivanja i kriteriji prihvatljivosti iz norme ISO 5721-2:2014 primjenjuju se i na traktore koji su širi od 2,55 m. ◄
PRILOG VIII.
Zahtjevi u pogledu sigurnosnih stakala
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga:
„referentna točka vozačevih očiju” znači dogovorno utvrđen položaj očiju vozača traktora, zamišljeno spojenih u jednu točku. Ta točka smještena je u ravnini usporednoj sa središnjom uzdužnom ravninom traktora i prolazi kroz središte sjedala, 700 mm vertikalno iznad crte sjecišta te ravnine i površine sjedala te je udaljena 270 mm u smjeru oslonca zdjelice od vertikalne ravnine koja prolazi kroz prednji rub površine sjedala okomito na središnju uzdužnu ravninu traktora (Slika 1.). Tako određena referentna točka odnosi se na nezaposjednuto sjedalo ugrađeno u središnjem položaju kako ga je odredio proizvođač traktora.
„sigurnosna stakla potrebna za vozačevo stražnje vidno polje” znači sva stakla postavljena iza ravnine koja prolazi kroz referentnu točku vozačevih očiju okomito na središnju uzdužnu ravninu vozila, kroz koja vozač može vidjeti cestu kada vozi ili manevrira vozilom.
2. Zahtjevi
|
2.1. |
Stakla vozila kategorije T moraju ispunjavati zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 43 kako je naveden u Prilogu I. ovoj Uredbi, osim Priloga 21. tom Pravilniku UNECE-a. |
|
2.2. |
Stakla vozila kategorije C moraju ispunjavati iste zahtjeve koji su utvrđeni za odgovarajuća vozila u kategoriji T. |
|
2.3. |
Ugradnja sigurnosnih stakala na vozila kategorija T i C čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 60 km/h mora biti u skladu s odredbama za vozila kategorije N u Prilogu 21. Pravilniku UNECE-a br. 43 kako je naveden u Prilogu I. |
|
2.4. |
Ugradnja sigurnosnih stakala na vozila kategorija T i C čija najveća konstrukcijska brzina nije veća od 60 km/h.
|
Slika 1.
Referentna točka vozačevih očiju
PRILOG IX.
Zahtjevi u pogledu vozačkih zrcala (retrovizora)
1. Zahtjevi za opremu
Svi traktori moraju biti opremljeni dvama vanjskim retrovizorima i, po izboru, jednim unutarnjim retrovizorom.
2. Općenito
2.1. Unutarnji retrovizori razvrstani su u razred I. Vanjski retrovizori razvrstani su u razred II. Traktori moraju biti opremljeni dvama vanjskim retrovizorima razreda II. i, po izboru, jednim unutarnjim retrovizorom razreda I. koji nose homologacijsku oznaku propisanu u Pravilniku UNECE-a br. 46 kako je naveden u Prilogu I. u skladu s člankom 34. Uredbe (EU) br. 167/2013 i Prilogom XX. ovoj Uredbi.
2.2. Retrovizori moraju biti učvršćeni tako da ostanu nepomični u uobičajenim uvjetima vožnje.
2.3. Vozila opremljena sjedalom (sedlom) i upravljačem moraju, umjesto zahtjeva utvrđenih u točkama 2.1. i 2.2. te točkama od 3. do 6., ispunjavati zahtjeve iz Pravilnika UNECE-a br. 81 kako je naveden u Prilogu I.
2.4. Za dodatna zrcala i retrovizore namijenjene za nadzor priključnih strojeva tijekom rada u polju nije nužno potrebna homologacija tipa sastavnog dijela, ali moraju biti smješteni u skladu sa zahtjevima za namještanje navedenima u točkama od 3.1. do 3.5.
3. Položaj
3.1. Vanjski retrovizor razreda II. mora biti ugrađen tako da vozač iz svojeg sjedala u uobičajenu položaju u vožnji jasno vidi dio ceste određen u točki 5.
3.2. Vanjski retrovizor mora biti vidljiv kroz dio vjetrobranskog stakla koji brišu brisači vjetrobranskog stakla ili kroz bočne prozore ako su ugrađeni na traktoru.
3.3. Retrovizori ne smiju stršiti izvan vanjskog dijela nadogradnje traktora ili skupa traktora i prikolice znatno više nego što je potrebno za zadovoljavanje vidnog polja utvrđenog u točki 5.
3.4. Kad je razmak od donjeg ruba vanjskog retrovizora do tla manji od 2 m kad je traktor opterećen, taj retrovizor ne smije stršiti više od 0,20 m izvan sveukupne širine traktora ili skupa traktora i prikolice izmjerene bez retrovizora.
3.5. U skladu sa zahtjevima iz točaka 3.3. i 3.4. retrovizori mogu stršiti izvan najveće dopuštene širine traktora.
4. Namještanje
4.1. Svaki unutarnji retrovizor mora biti takav da ga vozač može namještati iz svojeg sjedala.
4.2. Vozač mora moći namještati vanjski retrovizor bez napuštanja svojeg sjedala. Međutim, treba biti moguće izvana učvrstiti zrcalo u određenom položaju.
4.3. Zahtjevi iz točke 4.2. ne primjenjuju se na vanjske retrovizore koji se nakon pomicanja automatski vraćaju u svoj prijašnji položaj ili se mogu vratiti u svoj prijašnji položaj bez upotrebe alata.
5. Vidno polje retrovizora razreda II.
5.1. Vidno polje lijevog ili desnog vanjskog retrovizora mora biti takvo da vozač može vidjeti unatrag najmanje ravni vodoravni dio ceste do horizonta, koji se nalazi lijevo, odnosno desno od ravnine usporedne sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom i koja prolazi kroz krajnju lijevu, odnosno desnu točku sveukupne širine traktora ili skupa traktora i prikolice.
5.2. Proizvođači mogu odabrati hoće će li primjenjivati zahtjeve iz točke 5.1. ili zahtjeve iz norme ISO 5721-2: 2014.
PRILOG X.
Zahtjevi u pogledu sustava informiranja vozača
1. Definicije
„Virtualni terminali” znači ugrađeni elektronički sustavi informiranja sa zaslonima koji vozaču pružaju vizualne informacije o radnom učinku vozila i njegovih sustava te koji vozaču dopuštaju da nadzire i regulira različite funkcije s pomoću zaslona osjetljivog na dodir ili male tipkovnice.
2. Zahtjevi
2.1. Sustavi informiranja vozača moraju biti konstruirani tako da se smanji ometanje vozača tijekom davanja potrebnih informacija.
2.2. Informacije koje se pružaju u nejezičnom obliku na digitalnom zaslonu moraju ispunjavati zahtjeve iz norme ISO 3767: dio 1. (1998 +A2:2012) i dio 2. (2008).
PRILOG XI.
Zahtjevi u pogledu uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju i njihovih izvora
1. Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, ako su ugrađeni na vozila kategorija T i C, moraju ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve iz pravilnika UNECE-a koji su primjenjivi na ta vozila kako su navedeni u Prilogu I.
2. Svjetla sa žarnom niti, svjetla s izbojem u plinu i LED svjetla za uređaje za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju ugrađena na vozila kategorije R moraju ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve iz pravilnika UNECE-a br. 37, 99 odnosno 128 kako su navedeni u Prilogu I.
3. Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, ako su ugrađeni na vozila kategorija R i S, moraju ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve za vozila kategorije O iz pravilnika UNECE-a kako su navedeni u Prilogu I.
PRILOG XII.
Zahtjevi u pogledu ugradnje uređaja za osvjetljavanje
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga:
„poprečna ravnina” znači vertikalna ravnina okomita na središnju uzdužnu ravninu vozila;
„neovisna svjetla” znači svjetla koja imaju odvojene leće, odvojene izvore svjetlosti i odvojena svjetleća tijela;
„udružena svjetla” znači svjetla koja imaju odvojene leće i odvojene izvore svjetlosti, ali zajedničko svjetleće tijelo;
„spojena svjetla” znači svjetla koja imaju odvojene leće, ali zajednički izvor svjetlosti i zajedničko svjetleće tijelo;
„uzajamno povezana svjetla” znači svjetla koja imaju odvojene izvore svjetlosti (ili jedan izvor svjetlosti koji radi pod različitim uvjetima), potpuno ili djelomično zajedničke leće i zajedničko svjetleće tijelo;
„pomična svjetla” znači svjetla ugrađena na vozilo koja se mogu pomicati u odnosu na vozilo bez njihova odvajanja;
„glavno dugo svjetlo” znači svjetlo koje se upotrebljava za osvjetljavanje ceste na velikoj udaljenosti ispred vozila;
„glavno kratko svjetlo” znači svjetlo koje se upotrebljava za osvjetljavanje ceste ispred vozila bez izazivanja nepotrebnog zasljepljivanja ili neudobnosti nadolazećim vozačima i ostalim korisnicima ceste;
„skriveno svjetlo” znači glavno svjetlo koje se može djelomično ili potpuno skriti kada nije u upotrebi. To se može postići s pomoću pomičnog pokrivala, premještanjem glavnog svjetla ili na bilo koji drugi prikladan način. Izraz „uvlačno” upotrebljava se u užem smislu za skriveno svjetlo koje se može povući unutar nadogradnje;
„prednje svjetlo za maglu” znači svjetlo koje se upotrebljava za poboljšanje osvjetljenja ceste u slučaju magle, snježnih oborina, kišnih oluja ili oblaka prašine;
„svjetlo za vožnju unatrag” znači svjetlo koje se upotrebljava za osvjetljavanje ceste sa stražnje strane vozila i za upozorenje ostalim korisnicima ceste da vozilo vozi unatrag ili se sprema voziti unatrag;
„pokazivač smjera” znači svjetlo koje se upotrebljava kako bi se ostalim korisnicima ceste pokazalo da vozač namjerava promijeniti smjer udesno ili ulijevo;
„upozoravajući signal opasnosti” znači uređaj koji omogućuje istodobni rad svih pokazivača smjera kako bi se upozorilo da vozilo trenutačno predstavlja posebnu opasnost za ostale korisnike ceste;
„kočno svjetlo” znači svjetlo koje se upotrebljava kako bi se ostalim korisnicima ceste iza vozila pokazalo da se uzdužno kretanje vozila namjerno usporava;
„svjetlo stražnje registarske pločice” znači uređaj koji služi za osvjetljavanje prostora namijenjenog za stražnju registarsku pločicu; takav se uređaj može sastojati od nekoliko optičkih elemenata;
„prednje pozicijsko svjetlo” znači svjetlo koje se upotrebljava za upozoravanje na prisutnost i širinu vozila gledano sprijeda;
„stražnje pozicijsko svjetlo” znači svjetlo koje se upotrebljava za upozoravanje na prisutnost i širinu vozila gledano odostraga;
„stražnje svjetlo za maglu” znači svjetlo koje se upotrebljava da bi vozilo učinilo vidljivijim odostraga u gustoj magli;
„parkirno svjetlo” znači svjetlo koje se upotrebljava da bi privuklo pažnju na prisutnost zaustavljenog vozila u naseljenom području. U takvim okolnostima ono zamjenjuje prednja i stražnja pozicijska svjetla;
„gabaritno svjetlo” znači svjetlo ugrađeno na krajnji vanjski rub što je bliže moguće vrhu vozila i namijenjeno da jasno prikaže sveukupnu širinu vozila. Taj je signal kod određenih vozila namijenjen da kao dopuna prednjim i stražnjim pozicijskim svjetlima posebno upozorava na veličinu vozila;
„radno svjetlo” znači uređaj za osvjetljavanje radnog prostora ili postupka;
„katadiopter” znači uređaj koji se upotrebljava za upozoravanje na prisutnost vozila refleksijom svjetla iz izvora svjetlosti koji nije povezan s vozilom dok se promatrač nalazi blizu tog izvora. U smislu ovog Priloga katadiopterima se ne smatraju:
„bočno svjetlo za označivanje” znači svjetlo koje se upotrebljava za upozoravanje na prisutnost vozila gledano sa strane;
„svjetlo za dnevnu vožnju” znači svjetlo usmjereno prema naprijed koje se upotrebljava da bi vozilo učinilo vidljivijim tijekom vožnje po danu;
„svjetlo za skretanje” znači svjetlo koje se upotrebljava za dodatno osvjetljavanje dijela ceste blizu prednjeg ugla vozila na strani na koju će vozilo skrenuti;
„vanjsko svjetlo” znači svjetlo koje se upotrebljava za dodatno osvjetljenje pri ulasku i izlasku vozača i putnika iz vozila te pri utovaru i istovaru tereta;
„manevarsko svjetlo” znači svjetlo koje služi dodatnom osvjetljavanju bočne strane vozila za pomoć tijekom izvođenja polaganih manevara;
„sustav prilagodljivog prednjeg osvjetljenja” znači uređaj za osvjetljavanje koji je homologiran u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 123 kako je naveden u Prilogu I., koji osigurava svjetlost različitih svojstava za automatsko prilagođavanje različitim uvjetima upotrebe kratkih svjetala i, ako je primjenjivo, dugih svjetala;
„osvjetljavajuća površina” znači pravokutna projekcija punog otvora reflektora u slučaju glavnog dugog svjetla s reflektorom, glavnog kratkog svjetla s reflektorom, prednjeg svjetla za maglu s reflektorom ili, u slučaju glavnih svjetala s elipsoidnim reflektorom, projekcijske leće na poprečnoj ravnini. Ako površina emitiranja svjetla svjetlosnog uređaja pokriva samo dio punog otvora reflektora, uzima se u obzir projekcija samo tog dijela.
U slučaju glavnog kratkog svjetla osvjetljavajuća površina ograničena je stvarnom projekcijom crte zasjenjenja na leću. Ako su reflektor i leća međusobno namjestivi, treba upotrijebiti srednji položaj namještanja;
„osvjetljavajuća površina” znači pravokutna projekcija svjetla na ravninu okomitu njegovoj referentnoj osi koja dodiruje vanjsku površinu emitiranja svjetla, s tim da je takva projekcija omeđena zaslonima čiji su rubovi smješteni u toj ravnini tako da svaki dopušta samo 98 % ukupne jakosti svjetla u smjeru referentne osi u slučaju stražnjeg pozicijskog svjetla, parkirnog svjetla, glavnog dugog svjetla, glavnog kratkog svjetla i prednjeg svjetla za maglu koja su bez reflektora.
Kod uređaja za svjetlosne signale čija osvjetljavajuća površina u potpunosti ili djelomično zatvara osvjetljavajuću površinu druge funkcije ili zatvara neosvijetljenu površinu, osvjetljavajuća se površina može smatrati površinom emitiranja svjetla;
„osvjetljavajuća površina” katadioptera ili signalne ploče ili signalne folije znači, prema izjavi podnositelja zahtjeva u postupku homologacije sastavnih dijelova za katadioptere, pravokutna projekcija katadioptera u ravnini okomitoj na njegovu referentnu os i ograničenoj ravninama koje dodiruju navedene vanjske rubove optičkog sustava katadioptera i usporedne su s tom osi. U svrhu određivanja donjih, gornjih i bočnih granica uređaja moraju se upotrebljavati samo vodoravne i okomite ravnine;
„vanjska površina emitiranja svjetla” znači dio vanjske površine prozirne leće koja zatvara uređaj za osvjetljavanje ili svjetlosnu signalizaciju i omogućava mu emitiranje svjetlosti;
„prividna površina” za utvrđeni smjer promatranja znači pravokutna projekcija granice osvjetljavajuće površine projicirane na vanjsku površinu leće ili površine emitiranja svjetla u ravnini koja je okomita na smjer promatranja i koja dodiruje krajnju vanjsku točku leće;
„referentna os” znači karakteristična os svjetlosnog signala koju je odredio proizvođač svjetla za upotrebu kao referentni smjer (H = 0°, V = 0°) za kutove područja fotometrijskih mjerenja te za ugradnju svjetla na vozilo;
„referentno središte” znači sjecište referentne osi s vanjskom površinom emitiranja svjetla, a utvrđuje ga proizvođač svjetla;
„kutovi geometrijske vidljivosti” znači kutovi koji određuju najmanje područje prostornog kuta u kojem prividna površina svjetla mora biti vidljiva. To područje prostornog kuta određeno je odsječcima kugle čije se središte podudara s referentnim središtem svjetla, a ekvator je paralelan s tlom. Ovi su odsječci određeni u odnosu na referentnu os. Vodoravni kutovi β odgovaraju zemljopisnoj dužini, a uspravni kutovi α zemljopisnoj širini;
„krajnji vanjski rub” na bilo kojoj strani vozila znači ravnina usporedna sa središnjom uzdužnom ravninom vozila koja se dodiruje njegov bočni vanjski rub, bez obzira na projekciju:
guma u blizini točke njihova dodira s tlom te priključaka za mjerače tlaka zraka u gumama i uređaje/kanale za napuhavanje/ispuhivanje guma,
naprava protiv proklizavanja koje mogu biti ugrađene na kotače,
retrovizora,
bočnih pokazivača smjera, gabaritnih svjetala, prednjih i stražnjih pozicijskih svjetala, parkirnih svjetala i bočnih katadioptera,
carinskih plomba postavljenih na vozilo te naprava za osiguranje i zaštitu takvih plomba;
„sveukupna širina” znači udaljenost između dviju vertikalnih ravnina utvrđenih u definiciji krajnjeg vanjskog ruba;
„pojedinačno svjetlo” znači:
uređaj ili dio uređaja koji ima jednu funkciju osvjetljavanja ili svjetlosne signalizacije, jedan ili više izvora svjetlosti te jednu prividnu površinu u smjeru referentne osi koja može biti neprekidna površina ili sastavljena od dvaju ili više odvojenih dijelova; ili
svaki sklop dvaju neovisnih svjetala, istovjetnih ili ne, koja imaju istu funkciju, oba homologirana kao svjetlo tipa „D” te ugrađenih tako da:
projekcija njihovih prividnih površina u smjeru referentne osi zauzima najmanje 60 % najmanjeg pravokutnika koji opisuje projekcije navedenih prividnih površina u smjeru referentne osi; ili
udaljenost između dvaju susjednih/tangencijalnih različitih dijelova ne prelazi 15 mm mjereno okomito na referentnu os; ili
svaki sklop dvaju neovisnih katadioptera, istovjetnih ili ne, koji su bili homologirani zasebno te su ugrađeni tako da:
projekcija njihovih prividnih površina u smjeru referentne osi zauzima najmanje 60 % najmanjeg pravokutnika koji opisuje projekcije navedenih prividnih površina u smjeru referentne osi; ili
udaljenost između dvaju susjednih/tangencijalnih različitih dijelova ne prelazi 15 mm mjereno okomito na referentnu os;
„dva svjetla” znači jedna površinu emitiranja svjetla u obliku vrpce ili trake ako je takva vrpca ili traka smještena simetrično u odnosu na središnju uzdužnu ravninu vozila, proteže se na obje strane najmanje do udaljenosti 0,4 m od krajnjeg vanjskog ruba vozila te nije kraća od 0,8 m; osvjetljavanje takve površine osiguravaju najmanje dva izvora svjetlosti smještena što je bliže moguće njezinim krajevima; Površina emitiranja svjetla može biti sastavljena od određenoga broja elemenata postavljenih jedan uz drugoga pod uvjetom da površina emitiranja svjetla može se sastojati od većeg broja podređenih dijelova pod uvjetom da projekcije više pojedinačnih površina emitiranja svjetla na poprečnoj ravnini zauzimaju najmanje 60 % područja najmanjeg pravokutnika koji opisuju projekcije navedenih pojedinačnih površina emitiranja svjetla;
„udaljenost između dvaju svjetala” koja su okrenuta u istom smjeru znači udaljenost između dviju pravokutnih projekcija obrisa dviju osvjetljavajuće površine na ravnini okomitoj na taj smjer;
„neobvezno” znači da ugradnja uređaja za svjetlosnu signalizaciju ovisi o slobodnom izboru proizvođača;
„radni signal” znači vizualni ili zvučni signal ili bilo koji jednakovrijedan signal koji pokazuje da je uređaj uključen te da radi ispravno;
„boja svjetlosti koju emitira uređaj” znači boja emitirane svjetlosti kao što je utvrđeno u Pravilniku UNECE-a br. 48 kako je naveden u Prilogu I.;
„oznaka uočljivosti” znači uređaj koji je namijenjen za povećanje uočljivosti vozila, gledano s bočne ili stražnje strane ili u slučaju prikolica i s prednje strane, refleksijom svjetlosti čiji izvor nije povezan s vozilom, pri čemu je promatrač smješten blizu izvora;
„signal zatvorenog strujnog kruga” znači signal koji pokazuje da je uređaj uključen, ali ne pokazuje radi li taj uređaj ispravno ili ne;
„stražnja ploča za označivanje sporih vozila”, trokutasta ploča s odrezanim uglovima s karakterističnim uzorkom lica s retroreflektirajućim i fluorescentnim materijalom ili napravama (razred 1.); ili samo s retroreflektirajućim materijalom ili napravama (razred 2.) (vidjeti npr. Pravilnik UNECE-a br. 69 kako je naveden u Prilogu I.);
„par” znači skup svjetala iste funkcije na lijevoj i desnoj strani vozila;
„ravnina H” znači vodoravna ravnina u kojoj je referentno središte svjetla;
„funkcija osvjetljavanja” znači svjetlost koju emitira uređaj za osvjetljavanje ceste i predmeta u smjeru kretanja vozila;
„funkcija svjetlosne signalizacije” znači svjetlost koju emitira ili reflektira uređaj kako bi se drugim korisnicima dala vizualna informacija o prisutnosti, identifikaciji i/ili promjeni kretanja vozila;
„izvor svjetlosti” znači jedan ili više elemenata za vidljivo zračenje koji mogu biti sastavljeni od jedne ili više prozirnih ovojnica te s podnožjem za mehaničko i električno spajanje.
Izvor svjetlosti može se sastojati od krajnjeg otvora svjetlovoda, sustava za osvjetljavanje ili svjetlosne signalizacije s optičkim vlaknima koja nema ugrađenu vanjsku leću;
„površina emitiranja svjetla” uređaja za osvjetljavanje, uređaja za svjetlosnu signalizaciju ili katadioptera znači površina kako je navedena na crtežu u zahtjevu za homologaciju proizvođača uređaja.
2. Postupak ispitivanja za EU homologaciju tipa
Zahtjevu za EU homologaciju tipa prilažu se dokumenti navedeni u točkama od 2.1. do 2.4. u tri primjerka i sa sljedećim pojedinostima:
opis tipa vozila s obzirom na dimenzije i vanjski oblik vozila te broj i položaj uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju. Navodi se odgovarajuća identifikacijska oznaka tipa vozila;
popis uređaja koje je propisao proizvođač za sklapanje uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju. Popis može obuhvaćati više tipova uređaja za svaku funkciju. Osim toga, popis može za svaku funkciju sadržavati i dodatnu oznaku „ili jednakovrijedne uređaje”;
dijagram uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju u cjelini, prikazujući položaj različitih uređaja na vozilu;
crtež ili crteži za svako svjetlo koji prikazuju osvjetljavajuću površinu svjetla ili uređaja za osvjetljavanje ili signalnog svjetla osim katadioptera.
Površina emitiranja svjetla uređaja za osvjetljavanje, uređaja za svjetlosnu signalizaciju ili katadioptera navodi se u skladu s jednim od sljedećih uvjeta:
u slučaju ako je vanjska leća teksturirana, navedena površina emitiranja svjetla jest cijela vanjska površina vanjske leće ili njezin dio;
u slučaju ako je vanjska leća neteksturirana, vanjska leća može se zanemariti, a površina emitiranja svjetla jest ona koja se navodi na crtežu.
Neopterećeno vozilo opremljeno sveukupnom opremom za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju koje predstavlja tip vozila koji treba homologirati predaje se tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja.
3. Homologacija
Predlošci dokumenata navedenih u točkama od 2.1. do 2.4. koje treba dostaviti tijekom postupka EU homologacije tipa utvrđeni su Prilogom I. Provedbene uredbe (EU) 2015/504.
4. Homologacijski broj i oznake
Svakom vozilu homologiranom u skladu sa zahtjevima iz ovog Priloga dodjeljuju se homologacijski broj i oznaka u skladu s obrascem iz Priloga IV. Provedbene uredbe (EU) 2015/504.
5. Opći zahtjevi
|
5.1. |
Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju ugrađuju se tako da u uobičajenim uvjetima upotrebe i bez obzira na vibracije kojima mogu biti izloženi zadrže značajke propisane u točkama od 5.2. do 5.21., točki 6. i dodacima 1., 2. i 3. te omogućavaju usklađenost vozila sa zahtjevima iz točaka 5.2., 5.4., 5.5., 5.7., 5.9., 5.10.1., 5.11.1., 5.11.2., 5.11.3.2., 5.17.1.1., 5.18.3. i 6. Posebno, ne smije biti moguće nenamjerno poremetiti namještenost svjetala. |
|
5.2. |
Na vozila se ugrađuje trajno spojena utičnica iz norme ISO 1724:2003 (Električne veze za vozila s električnim sustavima od 6 ili 12 volti koji se pobliže primjenjuju na privatna motorna vozila i lagane prikolice ili kamp-prikolice) ili norme ISO 1185: 2003 (Električne veze između traktora i vučenih vozila s električnim sustavima od 24 volti koji se upotrebljavaju za potrebe međunarodnog komercijalnog prijevoza) ili obiju norma kada imaju priključak za spajanje vučenih vozila ili ugrađenih strojeva. Osim toga, na vozila se može ugraditi dodatni priključak sa sedam pinova u skladu s normom ISO 3732:2003 (priključci za električno spajanje vučnog i vučenog vozila – 7-polni priključak tipa 12 S (dodatno) za vozila s nazivnim naponom napajanja 12 V). |
|
5.3. |
Glavna duga svjetla, glavna kratka svjetla i prednja svjetla za maglu ugrađuju se tako da se može lako provesti njihovo ispravno usmjeravanje. |
|
5.4. |
Za sve uređaje za svjetlosnu signalizaciju referentna os svjetla ugrađenog na vozilo mora biti usporedna s ravninom doticaja vozila i ceste. Osim toga, mora biti okomita na središnju uzdužnu ravninu vozila u slučaju bočnih katadioptera i bočnih svjetla za označivanje i usporedna s tom ravninom u slučaju svih drugih signalnih uređaja. Dopušteno je odstupanje od ± 3° u svakom smjeru. Osim toga, moraju biti zadovoljene sve posebne upute proizvođača u vezi s ugradnjom. |
|
5.5. |
U nedostatku posebnih uputa visina i smjer svjetala provjerava se na neopterećenom vozilu smještenom na ravnoj vodoravnoj površini. |
|
5.6. |
U nedostatku posebnih uputa svjetla koja čine par:
5.6.1.
ugrađuju se simetrično na vozilo u odnosu na središnju uzdužnu ravninu;
5.6.2.
međusobno su simetrična u odnosu na središnju uzdužnu ravninu;
5.6.3.
ispunjavaju iste kolorimetrijske zahtjeve i
5.6.4.
imaju bitno istovjetne fotometrijske značajke. |
|
5.7. |
Na vozilima čiji je vanjski oblik asimetričan, zahtjevi iz točaka 5.6.1. i 5.6.2. poštuju se koliko je to najviše moguće. Ti se zahtjevi smatraju ispunjenima ako je udaljenost između dvaju svjetala od središnje uzdužne ravnine i od ravnine doticaja s tlom jednaka. |
|
5.8. |
Udružena, spojena ili uzajamno povezana svjetla
|
|
5.9. |
Najveća visina iznad tla mjeri se od najviše točke, a najmanja visina od najniže točke prividne površine u smjeru referentne osi. Ako najveća i najmanja visina iznad tla očito udovoljavaju zahtjevima iz ove Uredbe, nije potrebno utvrđivati točne rubove niti jedne površine. Svjetla se ugrađuju tako da vozilo ispunjava zahtjeve primjenjivog zakonodavstva u pogledu svoje najveće visine.
|
|
5.10. |
U nedostatku posebnih uputa fotometrijske značajke (npr. jakost, boja, prividna površina itd.) svjetla ne smiju se namjerno mijenjati dok je svjetlo uključeno.
|
|
5.11. |
Svjetlo koje osvjetljava prema naprijed ne smije emitirati crveno svjetlo koje bi moglo uzrokovati zabunu te svjetlo koje osvjetljava prema natrag ne smije emitirati bijelo svjetlo koje bi moglo uzrokovati zabunu. Ne uzimaju se u obzir uređaji za osvjetljavanje ugrađeni za unutarnje osvjetljenje vozila. U slučaju sumnje taj se zahtjev provjerava na sljedeći način:
5.11.1.
za vidljivost crvenog svjetla na vozilu prema naprijed, uz iznimku stražnjeg crvenog bočnog svjetla za označivanje, prividna površina crvenog svjetla ne smije biti izravno vidljiva promatraču koji se kreće unutar područja 1. utvrđenog u Dodatku 1.;
5.11.2.
za vidljivost bijelog svjetla prema natrag, osim svjetala za vožnju unatrag i bijelih bočnih oznaka uočljivosti ugrađenih na vozilo, prividna površina bijelog svjetla ne smije biti izravno vidljiva promatraču koji se kreće unutar područja 2. u poprečnoj ravnini smještenoj 25 m iza vozila (vidjeti Dodatak 1.);
5.11.3.
Područja 1. i 2. koja su vidljiva promatraču ograničena su u svojim ravninama:
5.11.3.1.
po visini, dvjema vodoravnim ravninama 1 m odnosno 2,2 m iznad tla;
5.11.3.2.
po širini, dvjema okomitim ravninama koje prema naprijed i prema natrag tvore kut od 15° prema van od središnje uzdužne ravnine vozila, prolaze kroz točku ili točke dodira okomitih ravnina usporednih sa središnjom uzdužnom ravninom vozila koja ograničava sveukupnu širinu vozila. Ako postoji više točaka dodira, krajnja prednja odgovara prednjoj ravnini, a krajnja zadnja stražnjoj ravnini. |
|
5.12. |
Električne veze moraju biti takve da prednja i stražnja pozicijska svjetla, gabaritna svjetla, ako postoje, bočna svjetla za označivanje, ako postoje, te svjetlo stražnje registarske pločice mogu biti upaljena i ugašena istodobno. Ovaj se uvjet ne primjenjuje:
5.12.1.
kada su prednja i stražnja pozicijska svjetla kao i bočna svjetla za označivanje kada su spojena ili uzajamno povezana s navedenim svjetlima upaljena kao parkirna svjetla;
5.12.2.
na prednja pozicijska svjetla kada je njihova funkcija nadomještena u skladu s točkom 5.13.1. |
|
5.13. |
Električne veze moraju biti takve da glavna duga i kratka svjetla te prednja svjetla za maglu ne mogu biti uključena ako svjetla navedena u točki 5.12. isto nisu uključena. Međutim, ovaj se zahtjev ne primjenjuje na glavna duga i kratka svjetla kada se njihova osvjetljavajuća upozorenja sastoje od isprekidanog svjetla u kratkim razmacima glavnog dugog svjetla, ili od isprekidanog svjetla u kratkim razmacima glavnog kratkog svjetla, ili od izmjeničnog paljenja u kratkim razmacima glavnih dugih i kratkih svjetala.
|
|
5.14. |
Funkciju signala zatvorenog kruga mogu ispunjavati radni signali. |
|
5.15. |
Boje svjetlosti koju emitiraju svjetla ( 5 ) su sljedeće:
5.15.1.
glavno dugo svjetlo: bijela;
5.15.2.
glavno kratko svjetlo: bijela;
5.15.3.
prednje svjetlo za maglu: bijela ili selektivno žuta;
5.15.4.
svjetlo za vožnju unatrag: bijela;
5.15.5.
pokazivač smjera: jantarna (amber);
5.15.6.
upozoravajući signal opasnosti: jantarna (amber);
5.15.7.
kočno svjetlo: crvena;
5.15.8.
svjetlo stražnje registarske pločice: bijela;
5.15.9.
prednje pozicijsko svjetlo: bijela;
5.15.10.
stražnje pozicijsko svjetlo: crvena;
5.15.11.
stražnje svjetlo za maglu: crvena;
5.15.12.
parkirno svjetlo: bijela naprijed, crvena odostraga, jantarna ako je uzajamno povezano s bočnim pokazivačima smjera ili s bočnim svjetlima za označivanje
5.15.13.
bočna svjetla za označivanje: jantarna; međutim krajnje stražnje bočno svjetlo za označivanje može biti crveno ako je udruženo ili spojeno ili uzajamno povezano sa stražnjim pozicijskim svjetlom, stražnjim gabaritnim svjetlom, stražnjim svjetlom za maglu, kočnim svjetlom ili je udruženo ili ima dio zajedničke površine emitiranja svjetla sa stražnjim katadiopterom;
5.15.14.
gabaritno svjetlo: bijela naprijed, crvena odostraga;
5.15.15.
dnevno svjetlo: bijela;
5.15.16.
stražnji netrokutasti katadiopter: crvena;
5.15.17.
stražnji trokutasti katadiopter: crvena;
5.15.18.
prednji netrokutasti katadiopter: bijela ili bezbojna;
5.15.19.
bočni netrokutasti katadiopter: jantarna; međutim krajnji stražnji bočni katadiopter može biti crven ako je udružen ili ima dio zajedničke površine emitiranja svjetla sa stražnjim pozicijskim svjetlom, stražnjim gabaritnim svjetlom, stražnjim svjetlom za maglu, kočnim svjetlom, krajnjim crvenim stražnjim svjetlom bočnim svjetlom za označivanje ili stražnjim netrokutastim katadiopterom;
5.15.20.
svjetlo za skretanje: bijela;
5.15.21.
oznaka uočljivosti: bijela ili žuta bočno; crvena ili žuta odostraga;
5.15.22.
vanjsko svjetlo: bijela;
5.15.23.
manevarsko svjetlo: bijela. |
|
5.16. |
Skrivena (zaklonjena) svjetla
|
|
5.17. |
Pomična svjetla
|
|
5.18. |
Opće odredbe koje se odnose na geometrijsku vidljivost
|
|
5.19. |
Broj svjetala
|
|
5.20. |
Opće odredbe u odnosu na osvjetljavajuću površinu svjetala za vožnju unatrag, upozoravajućih signala opasnosti, stražnjih pozicijskih svjetala, stražnjih svjetala za maglu, parkirnih svjetala, dnevnih svjetala te glavnih dugih svjetala, glavnih kratkih svjetala, prednjih svjetala za maglu, svjetala za vožnju unatrag i svjetla za skretanje, pri čemu je zadnjih pet bez reflektora: za utvrđivanje donjih, gornjih i bočnih granica osvjetljavajuće površine upotrebljavaju se samo zasloni s vodoravnim ili okomitim rubovima za provjeru udaljenosti krajnjih rubova vozila te visine iznad tla.
Za druge primjene osvjetljavajuće površine, npr. udaljenost između dva svjetla ili funkcije, upotrebljava se oblik ruba ove osvjetljavajuće površine. Zasloni ostaju usporedni, ali moguće je upotrijebiti druga usmjeravanja.
|
|
5.21. |
Katadiopteri se jednako tako smatraju svjetlima i zato moraju ispunjavati zahtjeve iz ovog Priloga. |
6. Pojedinačni zahtjevi
6.1. Glavna duga svjetla (pravilnici UNECE-a br. 1., 8., 20., 98., 112. i 113., kako su navedeni u Prilogu I. ovoj uredbi.)
|
6.1.1. |
Ugradnja: Obvezna za traktore čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 40 km/h. Moguća za druge traktore. Glavna duga svjetla zabranjena su na vozilima kategorija R i S. Glavna duga svjetla kako su propisana Pravilnikom UNECE-a br. 1, kako je naveden u Prilogu I., dopuštena su samo na traktorima čija najveća konstrukcijska brzina nije veća od 40 km/h. Glavna duga svjetla kako su propisana pravilnicima UNECE-a br. 1., 8. i 20., kako su navedeni u Prilogu I., dopuštena su samo na novim tipovima traktora do 31. prosinca 2020. i na novim traktorima do 31. prosinca 2022. |
|
6.1.2. |
Broj: dva ili četiri. |
|
6.1.3. |
Raspored: nema pojedinačnih zahtjeva. |
|
6.1.4. |
Položaj:
6.1.4.1.
po širini: vanjski rubovi osvjetljavajuće površine nikako ne smiju biti bliži krajnjem vanjskom rubu vozila od vanjskih rubova osvjetljavajuće površine glavnih kratkih svjetala;
6.1.4.2.
po visini: nema pojedinačnih zahtjeva;
6.1.4.3.
po duljini: na prednjem dijelu vozila. Smatra se da je ovaj zahtjev ispunjen ako emitirano svjetlo ne ometa vozača izravno ili neizravno preko retrovizora i/ili drugih reflektirajućih površina na vozilu. |
|
6.1.5. |
Geometrijska vidljivost: vidljivost osvjetljavajuće površine, uključujući vidljivost u područjima koja se ne čine osvijetljenima u smjeru promatranja, mora biti osigurana unutar divergentnog prostora određenog crtama temeljenima na vanjskom rubu osvjetljavajuće površine te koje s referentnom osi glavnog svjetla čine kut od najmanje 5°. |
|
6.1.6. |
Usmjerenost: prema naprijed. Osim naprava potrebnih za održavanje ispravnog namještanja i kad postoje dva para glavnih dugih svjetala, jedan par, koji se sastoji od glavnih svjetala koja imaju funkciju samo dugih svjetala, može se okretati u skladu s kutom otklona upravljača oko približno okomite osi. |
|
6.1.7. |
Električne veze: glavno dugo svjetlo može se uključivati ili istodobno ili u parovima. Za promjenu kratkog u dugo svjetlo mora biti uključen najmanje jedan par dugih svjetala. Za promjenu dugog u kratko svjetlo sva glavna duga svjetla moraju se istodobno isključiti. Kratka svjetla mogu ostati uključena istodobno s dugim svjetlima. |
|
6.1.8. |
Signal zatvorenog kruga: obvezno. |
|
6.1.9. |
Ostali zahtjevi:
6.1.9.1.
ukupna najveća jakost dugih svjetala koja se mogu istodobno uključiti ne smije prelaziti 430 000 cd, što odgovara referentnoj vrijednosti 100;
6.1.9.2.
ta najveća jakost utvrđuje se međusobnim zbrajanjem pojedinačnih najvećih referentnih oznaka koje su označene na glavnim svjetlima. Referentna oznaka „10” daje se svakom glavnom svjetlu označenom s „R” ili „CR”. |
6.2. Glavna kratka svjetla (pravilnici UNECE-a br. 1., 8., 20., 98., 112. i 113., kako su navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi)
|
6.2.1. |
Ugradnja: Traktori moraju biti opremljeni glavnim kratkim svjetlima. Glavna kratka svjetla zabranjena su na vozilima kategorija R i S. Glavna kratka svjetla kako su propisana Pravilnikom UNECE-a br. 1, kako je naveden u Prilogu I, dopuštena su samo na traktorima čija najveća konstrukcijska brzina nije veća od 40 km/h. Glavna kratka svjetla kako su propisana pravilnicima UNECE-a br. 1, 8. i 20., kako su navedeni u Prilogu I., dopuštena su samo na novim tipovima traktora do 31. prosinca 2020., i na novim traktorima do 31. prosinca 2022. |
|
6.2.2. |
Broj: dva (ili četiri – vidjeti točku 6.2.4.2.4.). |
|
6.2.3. |
Raspored: nema pojedinačnih zahtjeva. |
|
6.2.4. |
Položaj:
6.2.4.1.
po širini: nema pojedinačnih zahtjeva;
6.2.4.2.
po visini:
6.2.4.2.1.
najmanje 500 mm; ta se vrijednost može smanjiti na 350 mm za vozila čija najveća širina nije veća od 1 300 mm;
6.2.4.2.2.
najviše 1 500 mm;
6.2.4.2.3.
prethodna se vrijednost može povećati na 2 500 mm ako zbog oblika, strukture, konstrukcije ili radnih zahtjeva vozila nije moguća usklađenost s vrijednošću od 1 500 mm;
6.2.4.2.4.
u slučaju vozila opremljenih za ugradnju prenosivih uređaja s prednje strane, uz svjetla smještena u skladu s točkama 6.2.4.2.1. – 6.2.4.2.3. dopuštena su dva glavna kratka svjetla na visini ne većoj od 4 000 mm ako su električne veze takve da dva para glavnih kratkih svjetala ne mogu biti uključena istodobno;
6.2.4.3.
po duljini: što je bliže moguće prednjem dijelu vozila; međutim, emitirano svjetlo ni pod kojim okolnostima ne smije ometati vozača izravno ili neizravno preko retrovizora i/ili drugih reflektirajućih površina na vozilu. |
|
6.2.5. |
Unutar tog polja mora biti vidljiva gotovo cijela prividna površina svjetla. Ugradnja pregrada ili drugih dijelova opreme u blizini glavnog svjetla ne smije uzrokovati sekundarne efekte koji bi ometali druge sudionike u prometu. |
|
6.2.6. |
Usmjerenost: prema naprijed.
|
|
6.2.7. |
Električne veze: Upravljačka naprava za promjenu na kratko svjetlo mora istodobno isključiti sva glavna duga svjetla. Glavna kratka svjetla mogu ostati upaljena istodobno s glavnim dugim svjetlima. U slučaju kada je ugrađen dodatni par glavnih kratkih svjetala (kao u točki 6.2.2.), električne veze moraju biti takve da se dva para glavnih kratkih svjetala nikada ne mogu uključiti istodobno. |
|
6.2.8. |
Signal zatvorenog kruga: neobvezno. |
|
6.2.9. |
Ostali zahtjevi: glavna kratka svjetla s izvorom (izvorima) svjetlosti koji proizvode glavni snop kratkog svjetla (kako su definirana u Pravilniku UNECE-a br. 48 kako je naveden u Prilogu I.) i imaju ukupni ciljni svjetlosni tok koji prelazi 2 000 lumena zabranjena su. |
6.3. Prednja svjetla za maglu (Pravilnik UNECE-a br. 19 kako je naveden u Prilogu I.)
|
6.3.1. |
Ugradnja: neobvezno na traktorima. Zabranjeno na vozilima kategorije R i S. |
|
6.3.2. |
Broj: dva. |
|
6.3.3. |
Raspored: nema pojedinačnih zahtjeva. |
|
6.3.4. |
Položaj:
6.3.4.1.
po širini: nema pojedinačnih zahtjeva;
6.3.4.2.
po visini: ne manje od 250 mm iznad tla. Nijedna točka osvjetljavajuće površine ne smije biti viša od najviše točke osvjetljavajuće površine glavnog kratkog svjetla;
6.3.4.3.
po duljini: što je bliže moguće prednjem dijelu vozila; međutim, emitirano svjetlo ne smije ni pod kojim okolnostima ometati vozača izravno ili neizravno preko retrovizora i/ili drugih reflektirajućih površina na vozilu. |
|
6.3.5. |
|
|
6.3.6. |
Usmjerenost: prema naprijed. Svjetla moraju biti usmjerena prema naprijed bez izazivanja nepotrebnog zasljepljivanja i neugode vozačima i ostalim korisnicima ceste koji dolaze iz suprotnog smjera. |
|
6.3.7. |
Električne veze: Mora biti moguće uključiti ili isključiti svjetla za maglu neovisno o glavnim dugim svjetlima i glavnim kratkim svjetlima i obratno. |
|
6.3.8. |
Signal zatvorenog kruga: neobvezno. |
6.4. Svjetla za vožnju unatrag (Pravilnik UNECE-a br. 23 kako je naveden u Prilogu I.)
|
6.4.1. |
Ugradnja: neobvezno. |
|
6.4.2. |
Broj: jedan ili dva. |
|
6.4.3. |
Raspored: nema pojedinačnih zahtjeva. |
|
6.4.4. |
Položaj:
6.4.4.1.
po širini: nema pojedinačnih zahtjeva;
6.4.4.2.
po visini: između 250 mm i 1 200 mm iznad tla. Međutim, ako zbog oblika, strukture, konstrukcije ili radnih zahtjeva vozila nije moguće svjetlo zadržati unutar 1 200 mm, dopušteno je povećati visinu do 4 000 mm. U tom slučaju svjetlo se ugrađuje s nagibom prema dolje od najmanje 3° za visinu ugradnje između 2 000 mm i 3 000 mm i najmanje 6° za visinu ugradnje između 3 000 mm i 4 000 mm. Nagib nije potreban za visinu ugradnje do 2 000 mm;
6.4.4.3.
po duljini: na stražnjem dijelu vozila. |
|
6.4.5. |
|
|
6.4.6. |
Usmjerenost: prema natrag. |
|
6.4.7. |
Električne veze: Moraju biti takve da se svjetlo uključi i ostane uključeno samo ako je mjenjač u položaju za vožnju unatrag te ako:
—
motor radi,
—
ili se jedan od uređaja koji upravlja pokretanjem i zaustavljanjem motora nalazi u položaju koji omogućava rad motora.
|
|
6.4.8. |
Signal: neobvezno. |
|
6.5. |
Pokazivači smjera (Pravilnik UNECE-a br. 6 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.6. |
Upozoravajući signal opasnosti
|
|
6.7. |
Kočna svjetla (Pravilnik UNECE-a br. 7 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.8. |
Prednja pozicijska svjetla (Pravilnik UNECE-a br. 7 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.9. |
Stražnja pozicijska svjetla (Pravilnik UNECE-a br. 7 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.10. |
Stražnja svjetla za maglu (Pravilnik UNECE-a br. 38 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.11. |
Parkirna svjetla (pravilnici UNECE-a br. 77 i 7, kako su navedeni u Prilogu I.)
|
|
6.12. |
Gabaritna svjetla (Pravilnik UNECE-a br. 7 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.13. |
Radno svjetlo (svjetla)
|
|
6.14. |
Stražnji netrokutasti katadiopteri (Pravilnik UNECE-a br. 3 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.15. |
Bočni netrokutasti katadiopteri (Pravilnik UNECE-a br. 3 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.16. |
Svjetlo (svjetla) stražnje registarske pločice (Pravilnik UNECE-a br. 4 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.17. |
Prednji netrokutasti katadiopteri (Pravilnik UNECE-a br. 3 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.18. |
Svjetla bočne oznake (Pravilnik UNECE-a br. 91 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.19. |
Dnevno svjetlo (Pravilnik UNECE-a br. 87 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.20. |
Svjetlo za skretanje (Pravilnik UNECE-a br. 119 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.21. |
Oznake uočljivosti (Pravilnik UNECE-a br. 104 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.22. |
Stražnja ploča za označivanje sporih vozila (Pravilnik UNECE-a br. 69 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.23. |
Vanjsko svjetlo
|
|
6.24. |
Manevarska svjetla (Pravilnik UNECE-a br. 23 kako je naveden u Prilogu I.)
|
|
6.25. |
Stražnji trokutasti katadiopteri
|
|
6.26. |
Signalne ploče i signalne folije
|
Dodatak 1.
Vidljivost svjetala
Slika 1.
Vidljivost crvenog svjetla sprijeda
Slika 2.
Vidljivost bijelog svjetla odostraga
Dodatak 2.
Pokazivači smjera
Geometrijska vidljivost (vidjeti točku 6.5.5.)
Raspored A
Raspored B
Raspored C
Raspored D
Vrijednost od 10 ° propisana za unutarnji kut vidljivosti prednjeg pokazivača smjera može se smanjiti na 3 ° za vozila čija je sveukupna širina manja od 1 400 mm.
Dodatak 3.
Dimenzije, najmanja veličina reflektirajuće površine, najmanji zahtjevi u pogledu boje i fotometrije, identifikacija i označivanje signalnih ploča i signalnih folija za vozila čija je širina veća od 2,55 m
1. Dimenzije, broj i najmanja reflektirajuća površina
1.1. Signalne ploče i signalne folije moraju imati sljedeće dimenzije:
Slika 1.
Signalna ploča ili signalna folija
Slika 2.
Osnovni kvadrat
Tablica 1.
|
Signalna ploča ili folija |
a [mm] |
b [mm] |
Površina [cm2] |
|
Format A |
423 |
423 |
1 790 |
|
Format B |
282 |
282 |
795 |
|
Format R1 |
282 |
423 |
1 193 |
|
Format R2 |
423 |
282 |
|
|
Format L1 |
141 |
846 |
1 193 |
|
Format L2 |
846 |
141 |
|
|
Format K1 |
141 |
423 |
596 |
|
Format K2 |
423 |
141 |
Odstupanja od navedenih formata dopuštena su ako površina nenavedenih formata sadržava najmanje tri osnovna kvadrata. Broj signalnih ploča ili folija za svaki smjer djelovanja prema naprijed i prema natrag naveden je u tablici 2.
1.2.
Tablica 2.
Broj signalnih ploča ili folija za svaki smjer djelovanja
|
Signalna ploča ili folija |
Broj za svaki smjer djelovanja |
|
Format A |
2 |
|
Format B |
2 |
|
Format R1 |
2 |
|
Format R2 |
|
|
Format L1 |
2 |
|
Format L2 |
|
|
Format K1 |
4 |
|
Format K2 |
Signalne ploče ili folije formata A mogu biti spojene sa svjetlima ako površina ploča koje su pokrivene svjetlima nije veća od 150 cm2.
2. Najmanji zahtjevi u pogledu boje i fotometrije
Bijela u skladu s točkom 2.29.1. Pravilnika UNECE-a br. 48 kako je naveden u Prilogu I.
Crvena u skladu s točkom 2.29.4. Pravilnika UNECE-a br. 48.
Primjenjuju se fotometrijski zahtjevi utvrđeni u Prilogu 7. Pravilniku UNECE-a br. 69 kako je naveden u Prilogu I. ili u Prilogu 7. Pravilniku UNECE-a br. 104 kako je naveden u Prilogu I.
Ploče ili folije formata B moraju ispunjavati zahtjeve iz Priloga 7. Pravilniku UNECE-a br. 104, razred C.
3. Identifikacija
Signalne ploče moraju ispunjavati zahtjeve iz ove Uredbe i biti označene brojem ove Uredbe i nazivom proizvođača.
PRILOG XIII.
Zahtjevi u pogledu zaštite putnika u vozilu, uključujući unutarnju opremu, naslone za glavu, sigurnosne pojaseve i vrata vozila
DIO 1.
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga:
Za ovaj Prilog primjenjuju se definicije za zaštitu pogonskih sastavnih dijelova u skladu sa zahtjevima propisanima člankom 20. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1322/2014 ( 6 ).
„unutarnja oprema” znači unutarnji dijelovi prostora za putnike, osim unutarnjih retrovizora i uključuje:
„razina ploče s instrumentima” znači linija koju određuju točke dodira vertikalnih dodirnica na ploču s instrumentima;
„prozori na električni pogon” znači prozori koji se zatvaraju električnim napajanjem iz vozila;
„otvor” znači najveći slobodni otvor između gornjeg ili donjeg ruba, ovisno o smjeru zatvaranja prozora na električni pogon ili pregradne stijene ili pomičnog krova i konstrukcije vozila koja okružuje prozor, pregradnu stijenu ili pomični krov promatrano iz unutrašnjosti vozila ili, u slučaju pregradne stijene, iz stražnjeg dijela prostora za putnike.
DIO 2.
Unutarnja oprema
1. Zahtjevi
1.1. Unutarnji dijelovi prostora za putnike, osim bočnih vrata, sa svim vratima, prozorima i poklopcima u zatvorenom položaju
1.1.1. Okruženje vozačkog sjedala i putničkih sjedala, ako su ugrađena:
1.1.1.1. sigurnosna udaljenost zone A iznad indeksne točke (SIP) vozačkog sjedala i smještena ispred njega, kako je utvrđeno na slici 1., ne smije imati šiljastih ili oštrih dijelova koji mogu povećati opasnost od teške ozljede putnika. Ako dijelovi u sigurnosnoj udaljenosti zone A iznad indeksne točke sjedala i smješteni ispred njega ispunjavaju zahtjeve u točkama od 1.1.2. do 1.1.6., smatra se da ispunjavaju i ovaj zahtjev;
Slika 1.
1.1.1.2. sigurnosna udaljenost zone A čije je središte 670 mm iznad središta prednjeg ruba prednjeg putničkog sjedala, ako je ugrađeno, i smještena je ispred njega, kako je utvrđeno na slici 2., ne smije imati šiljastih ili oštrih dijelova koji mogu povećati opasnost od teške ozljede putnika. Ako dijelovi u sigurnosnoj udaljenosti zone A iznad indeksne točke sjedala i smješteni ispred njega ispunjavaju zahtjeve u točkama od 1.1.2. do 1.1.6. smatra se da ispunjavaju i ovaj zahtjev;
Slika 2.
1.1.1.3. za vozila opremljena upravljačem i sjedećom klupom ili sjedalima u više od jednog reda, okruženje stražnjih putničkih sjedala, ako su ugrađena, mora ispunjavati zahtjeve iz Priloga XVII. Uredbi (EU) br. 3/2014. ( 7 )
|
1.1.2. |
Dijelovi s kojima vozač ili putnici vjerojatno dolaze u dodir ne smiju imati oštre rubove ili hrapave površine opasne za vozača ili putnike. |
|
1.1.3. |
Za traktore čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 40 km/h uz zahtjeve iz točaka 1.1.1. do 1.1.2., 1.1.5. do 1.1.6. i dijela 3. do 5. dodatno se primjenjuju zahtjevi iz točaka 1.1.3.1. do 1.1.3.4.:
1.1.3.1.
Sva metalna oprema ne smije imati rubove koji strše.
1.1.3.2.
Dijelovi koje može dotaknuti polukugla promjera 165 mm iz točke 3.2.1, pri približavanju uz polumjer zone A sa slike 1., moraju imati zaobljene rubove polumjera zakrivljenosti najmanje 2,5 mm. ►M1 Taj se zahtjev ne primjenjuje na dijelove upravljačkih naprava i kućišta između njihovih sklopki koji strše manje od 5 mm, ali kutovi takvih dijelova koji su usmjereni van moraju biti tupi, osim ako takvi dijelovi strše manje od 1,5 mm. ◄
1.1.3.3.
Ručice za dizanje ili spuštanje prozorskih stakala, ako su ugrađene, mogu stršati 35 mm od površine ploče.
1.1.3.4.
Zahtjevi iz točaka 1.1.3.1., 1.1.3.2. i 1.1.3.3. ne primjenjuju se na sastavne dijelove smještene iza upravljača, mjereno od vrha stošca čiji je vrh središte zone A sa slike 1., a rub upravljača njegova izvodnica. |
|
1.1.4. |
Za traktore čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 60 km/h uz zahtjeve iz točaka 1.1.1. do 1.1.3.4., 1.1.5. do 1.1.6. i dijela 3. do 5. dodatno se primjenjuju zahtjevi iz točaka 1.1.4.1. do 1.1.4.6.:
1.1.4.1.
Donji rub ploče s instrumentima mora biti zaobljen na polumjer zakrivljenosti od najmanje 19 mm.
1.1.4.2.
Prekidači, potezne ručice itd. izrađeni od krutog materijala koji, mjereno postupkom propisanim u točki 3., strše od 3,2 mm do 9,5 mm iznad ploče, moraju imati površinu poprečnog presjeka koja nije manja od 2 cm2 kad se izmjeri na 2,5 mm od najudaljenije točke i zaobljene rubove s polumjerom zakrivljenosti ne manjim od 2,5 mm.
1.1.4.3.
Ako ti sastavni dijelovi strše više od 9,5 mm od površine ploče s instrumentima, moraju biti konstruirani i izrađeni s presjekom ne manjim od 6,50 cm2 u području koje se nalazi ne više od 6,5 mm od točke najvećeg izbočenja
1.1.4.4.
Dijelovi koji su ugrađeni na krovu, ako postoje, ali nisu dijelom krovne konstrukcije, kao što su prihvatne ručke, svjetla i ventilacijski otvori itd., moraju imati polumjer zakrivljenosti ne manji od 3,2 mm. Osim toga, širina izbočenih dijelova ne smije biti manja od duljine njihove izbočenosti prema dolje.
1.1.4.5.
U slučaju izbočine nekog sastavnog dijela izrađenog od mekanog materijala tvrdoće manje od 60 po Shoreu A koji je pričvršćen na krutu podlogu, zahtjevi iz točaka 1.1.4.2. do 1.1.4.4. primjenjuju se samo na tu krutu podlogu.
1.1.4.6.
Zahtjevi iz ovog odjeljka primjenjuju se na opremu koja nije navedena u točkama 1.1.2. do 1.1.6. koja, u skladu sa zahtjevima iz točaka 1.1.1. do 1.1.6. i prema njezinu smještaju u vozilu, može doći u dodir s putnicima. Ako su takvi dijelovi izrađeni od materijala čija je tvrdoća manja od 60 po Shoreu A i učvršćeni na jednu ili više krutih podloga, ti zahtjevi primjenjuju se samo na te krute podloge. |
|
1.1.5. |
Police i ostali slični dijelovi, ako su ugrađeni, moraju biti konstruirani i izrađeni tako da njihovi nosači ni u kojem slučaju ne smiju imati rubove koji strše. |
|
1.1.6. |
Ostali dijelovi opreme vozila koji nisu obuhvaćeni prethodnim točkama kao što su klizne vodilice sjedala, naprave za namještanje vodoravnog ili okomitog dijela sjedala, naprave za uvlačenje sigurnosnih pojaseva itd., nisu predmetom ni jedne od ovih odredaba ako su smješteni ispod vodoravne ravnine koja prolazi kroz indeksnu točku svakog sjedala, čak i ako putnici mogu doći u dodir s takvim dijelovima. |
2. Postupak ispitivanja za EU homologaciju tipa
2.1.1. Zahtjevu za EU homologaciju tipa sastavnog dijela priloženi su sljedeći uzorci koji se dostavljaju tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja:
2.1.2. po izboru proizvođača vozilo koje predstavlja tip vozila koji treba homologirati ili dio (dijelove) vozila koji se smatraju bitnima za provjere i ispitivanja propisane ovom Uredbom i
2.1.3. na zahtjev prethodno navedene tehničke službe određene sastavne dijelove i određene uzorke upotrijebljenih materijala.
3. Postupak mjerenja izbočina
|
3.1. |
Za određivanje veličine koliko neki dio strši u odnosu na ploču na koju je ugrađen, kugla od 165 mm pomiče se tako da dodiruje sastavni dio koji se ispituje, počevši od početnog položaja dodira sa sastavnim dijelom koji se ispituje. Veličina izbočine najveća je od svih mogućih promjena „y” kad se te promjene mjere od središta kugle okomito na ploču. Ako su plohe, sastavni dijelovi itd. prekriveni materijalima mekšima od materijala tvrdoće 60 prema Shoreu A, postupak mjerenja izbočina iz prvog stavka primjenjuje se tek nakon uklanjanja tih materijala. Izbočine prekidača, poteznih ručica itd. koje su postavljene u referentnom području mjere se upotrebom naprava za ispitivanje i prema postupku navedenom u nastavku. |
|
3.2. |
Naprava 3.2.1. Naprava za mjerenje izbočina sastoji se od modela glave oblika polukugle promjera 165 mm u kojoj se nalazi klizni klip promjera 50 mm. 3.2.2. Relativni položaji ravnog čela klipa i ruba modela glave prikazani su na ljestvici s podjelom, na kojoj pomični pokazivač pokazuje najveće postignuto mjerenje kada se naprava odmakne od ispitivanog dijela. Mora biti mjerljiva svaka najmanja udaljenost od 30 mm; mjerna ljestvica mora biti stupnjevana u razmacima od po pola milimetra da bi bilo moguće određivanje veličine određene izbočine. 3.2.3. Postupak podešavanja naprave
3.2.3.1.
Naprava se postavlja na ravnu površinu tako da je njezina os okomita na tu površinu. Kada ravno čelo klipa dodirne površinu, ljestvicu treba namjestiti na nulu.
3.2.3.2.
Etalon od 10 mm umeće se između ravnog čela klipa i dodirne površine; potrebna je provjera kako bi se osiguralo da pomični pokazivač bilježi ovo mjerenje. 3.2.4. Naprava za mjerenje izbočina prikazana je na slici 3. |
|
3.3. |
Postupak ispitivanja 3.3.1. Oblikuje se šupljina u modelu glave povlačenjem klipa unatrag te se uz njega postavi pomični pokazivač. 3.3.2. Naprava se postavlja na izbočinu koju treba izmjeriti tako da model glave dodiruje što više površine okolnog prostora sa silom koja ne prelazi 2 daN. 3.3.3. Klip se gura prema naprijed sve dok ne dodirne izbočinu koju treba izmjeriti, a veličina izbočine prikazuje se na ljestvici. 3.3.4. Model glave namješta se tako da se dobije najveća izbočina. Veličinu te izbočine treba zabilježiti. 3.3.5. Kada su dvije ili više upravljačkih naprava smještene dovoljno blizu da ih klip ili model glave mogu istodobno dodirnuti, s njima se postupa na sljedeći način:
3.3.5.1.
višestruke upravljačke naprave koje sve mogu biti obuhvaćene otvorom u modelu glave smatraju se jednom izbočinom;
3.3.5.2.
kada dodirivanje modelom glave drugih upravljačkih naprava onemogućuje uobičajeno ispitivanje, te upravljačke naprave treba ukloniti te provesti ispitivanje bez njih. One se naknadno ponovno ugrađuju i redom ispituju s drugim upravljačkim napravama koje su uklonjene kako bi se olakšao postupak. |
Slika 3.
Naprava za mjerenje izbočina
4. ►M1 Naprave i postupci za primjenu točaka 1.1.3. i 1.1.4 ◄
Za one dijelove (prekidače, potezne ručice itd.) koje se može dodirnuti primjenom naprave i postupka opisanog u nastavku smatra se da će ih vjerojatno dodirnuti koljena putnika.
4.1. Naprava
Crtež naprave
4.2. Postupak
Naprava se može postaviti u bilo koji položaj ispod razine ploče s instrumentima tako da:
DIO 3.
Nasloni za glavu, ako su ugrađeni
Nasloni za glavu, ako su ugrađeni, moraju biti u skladu s odredbama Pravilnika UNECE-a br. 25 kako je naveden u Prilogu I.
DIO 4.
Sigurnosni pojasevi
Primjenjuju se zahtjevi propisani člankom 21. Delegirane uredbe (EU) br. 1322/2014.
DIO 5.
Vrata vozila, ako su ugrađena
Vrata vozila, s prozorima na električni pogon i krovnim poklopcima na električni pogon, ako su ugrađeni, moraju biti u skladu sa stavcima od 5.8.1. do 5.8.5. Pravilnika UNECE-a br. 21 kako je naveden u Prilogu I.
PRILOG XIV.
Zahtjevi u pogledu vanjskog izgleda vozila i dodatne opreme
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se definicije iz odjeljka 1. Priloga XII. i odjeljka 1. Priloga XXXIII. Primjenjuju se i sljedeće definicije:
„vanjska površina” znači vanjski dio vozila, uključujući kotače, gusjenice, vrata, branike, poklopac motora, pristupna gazišta, spremnike, blatobrane i ispušni sustav;
„polumjer zakrivljenosti” znači polumjer luka kruga koji se najbliže približava zaobljenom obliku predmetnog sastavnog dijela;
„krajnji vanjski rub” vozila znači, s obzirom na bočne strane vozila, ravnina usporedna sa središnjom uzdužnom ravninom vozila koja dodiruje njegov vanjski bočni rub, ne uzimajući u obzir izbočine:
guma blizu točke njihova dodira s tlom i priključaka za mjerače tlaka zraka u gumama i uređaje/cijevi za napuhavanje/ispuhivanje guma;
bilo kakvih protukliznih uređaja koji mogu biti postavljeni na kotače;
retrovizora, uključujući i njihove nosače;
bočnih pokazivača smjera, gabaritnih svjetla, prednjih i stražnjih pozicijskih (bočnih) svjetla, parkirnih svjetla, katadioptera, signalnih ploča i stražnjih ploča za označivanje sporih vozila;
artikulacijskih struktura na sklopivim zaštitnim konstrukcijama pri prevrtanju traktora kategorija T2, C2, T3 i C3;
mehaničkih, električnih, pneumatskih ili hidrauličkih priključaka i njihovih nosača na bočnim stranama traktora.
2. Područje primjene
2.1. Ovaj se Prilog primjenjuje na one dijelove vanjske površine koji se, kad je vozilo opterećeno, opremljeno gumama najvećeg promjera ili gusjenicama najveće vertikalne dimenzije koje nisu namijenjene za zaštitu tla, za koje je homologirano, i kad su sva vrata, prozori, poklopci itd. zatvoreni, nalaze:
na visini manjoj od 0,75 m, pri čemu ti dijelovi čine krajnji vanjski rub u svakoj vertikalnoj ravnini okomitoj na os duljine vozila samo na bočnim stranama vozila, osim onih dijelova koji su od bočnog krajnjeg vanjskog ruba vozila udaljeni više od 80 mm prema njegovoj središnjoj uzdužnoj ravnini kad je vozilo opremljeno gumama ili gusjenicama iz točke 2.1. s najmanjim razmakom; ako postoji više od jednog kompleta guma ili gusjenica, opisanih u točki 2.1., u obzir se uzima onaj s kojim je širina vozila najmanja;
na bočnim stranama i visini između 0,75 m i 2 m, svi dijelovi osim:
dijelova koje ne može dodirnuti kugla promjera 100 mm kada dolazi vodoravno u svakoj vertikalnoj ravnini okomitoj na ravninu duljine vozila; pomak kugle ne smije prelaziti 80 mm počevši od krajnjeg vanjskog ruba lijeve i desne strane vozila prema njegovoj središnjoj uzdužnoj ravnini kad je vozilo opremljeno gumama ili gusjenicama iz točke 2.1. koje daju najmanju širinu traga; ako postoji više od jednog kompleta guma ili gusjenica, opisanih u točki 2.1., u obzir se uzima onaj s kojim je širina vozila najmanja;
2.2. Svrha je ovih odredbi smanjenje opasnosti ili stupnja tjelesne ozljede osobe koju udari ili okrzne vanjski dio vozila u slučaju sudara. To se odnosi i na vozilo koje stoji i na vozilo koje se kreće.
2.3. Ovaj Prilog ne primjenjuje se na vanjske retrovizore ni na njihove nosače.
2.4. Ovaj se Prilog ne primjenjuje na lančane gusjenice i dijelove gusjenica koji se nalaze s unutarnje strane vertikalne ravnine koju tvori krajnji vanjski rub gusjenica ili lančanih gusjenica vozila kategorije C.
2.5. Ovaj se Prilog ne primjenjuje na dijelove kotača i blatobrana koji se nalaze s unutarnje strane vertikalne ravnine koju tvori vanjska bočna stijenka guma.
2.6. Ovaj se Prilog ne primjenjuje na stube i ljestve, uključujući njihove nosače, iz točaka 3.3. i 4.2. Priloga XV. Delegiranoj uredbi (EU) br. 1322/2014.
2.7. Ovaj se Prilog ne odnosi na mehaničke, električne, pneumatske ni hidrauličke priključke i njihove nosače ugrađene na bočne strane traktora.
2.8. Ovaj se Prilog ne odnosi na artikulacijske strukture na zaštitnim konstrukcijama pri prevrtanju traktora kategorija T2, C2, T3 i C3.
3. Zahtjevi
3.1. Vanjska površina vozila ne smije imati šiljastih ili oštrih dijelova ni grubih površina koje strše van, kao ni izbočina koje bi svojim oblikom, dimenzijama, usmjerenjem ili tvrdoćom mogle povećati opasnost ili težinu tjelesne ozljede osobe udarene ili ogrebane vanjskom površinom u slučaju sudara.
3.2. Vanjske površine s obje bočne strane vozila ne smiju imati dijelova koji strše van i koji bi mogli okrznuti pješake, bicikliste ili motocikliste.
3.3. Ni jedan dio vanjske površine koji strši ne smije imati polumjer zakrivljenosti manji od 2,5 mm ili svaki vanjski dio s rubovima mora biti smješten u odnosu na uzdužnu os na tako da je vanjska površina takvog dijela ravna i bez rubova te u ravnini usporednoj s vertikalnom ravninom koja uključuje uzdužnu os. Taj se zahtjev ne primjenjuje na dijelove vanjske površine koji strše manje od 5 mm, ali su oni kutovi takvih dijelova koji su usmjereni van moraju biti tupi, osim ako takvi dijelovi strše manje od 1,5 mm.
3.4. Dijelovi vanjske površine koji strše, a izrađeni su od materijala čija tvrdoća ne prelazi 60 po Shoreu A, mogu imati polumjer zakrivljenosti manji od 2,5 mm. Mjerenje tvrdoće metodom prema Shoreu A može se zamijeniti izjavom o vrijednostima tvrdoće koju izdaje proizvođač sastavnog dijela.
3.5. Vozila koja su opremljena hidropneumatskim, hidrauličkim ili pneumatskim ovjesom ili uređajem za automatsko prilagođavanje prema opterećenju ispituju se kada je vozilo u opterećenom stanju.
3.6. Na spojne strukture zaštitnih konstrukcija pri prevrtanju traktora kategorija T2, C2, T3 i C3 primjenjuje se samo točka 3.1.
3.7. Na bočne pokazivače smjera, gabaritna svjetla, prednja i stražnja pozicijska (bočna) svjetla, parkirna svjetla, katadioptere, signalne ploče, radna svjetla i stražnje ploče za označivanje sporih vozila, uključujući njihove nosače, primjenjuju se samo točke 3.1. i 3.2.
3.8. Izloženi priključci vozila kategorija R i S koji u položaju za cestovni prijevoz imaju oštre rubove ili zupce i koji su već obuhvaćeni Direktivom 2006/42/EZ izuzeti su od usklađivanja s točkama 3.1. do 3.5. Na izložena područja bilo kojeg drugog dijela vozila kategorija R i S čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 60 km/h primjenjuju se točke od 3.1. do 3.5. Na izložena područja bilo kojeg drugog dijela vozila kategorija R i S čija najveća konstrukcijska brzina nije veća od 60 km/h primjenjuju se samo točke 3.1. do 3.2.
PRILOG XV.
Zahtjevi u pogledu elektromagnetske kompatibilnosti
DIO 1.
Ovaj se Prilog primjenjuje na elektromagnetsku kompatibilnost vozila obuhvaćenih člankom 2. Uredbe (EU) br. 167/2013. Primjenjuje se također i na električne i elektroničke zasebne tehničke jedinice namijenjene za ugradbu u vozila.
Definicije
Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:
„elektromagnetska kompatibilnost” znači mogućnost vozila, sastavnog dijela/sastavnih dijelova ili zasebne tehničke jedinice/zasebnih tehničkih jedinica da djeluju zadovoljavajuće u svojem elektromagnetskom okruženju, a da ne uzrokuje nesnošljive elektromagnetske smetnje bilo čemu u tom okruženju;
„elektromagnetska smetnja” znači svaka elektromagnetska pojava koja može umanjiti radne značajke vozila, sastavnog dijela/sastavnih dijelova ili zasebne tehničke jedinice/zasebnih tehničkih jedinica. Elektromagnetska smetnja može biti elektromagnetski šum, neželjeni signal ili izmjena u mediju širenja elektromagnetskih valova;
„elektromagnetska otpornost” znači mogućnost vozila, sastavnog dijela/sastavnih dijelova ili zasebne tehničke jedinice/zasebnih tehničkih jedinica da rade bez smanjivanja njihovih radnih značajki na području u kojem postoje elektromagnetske smetnje;
„elektromagnetsko okružje” znači ukupnost elektromagnetskih pojava koje postoje na danoj lokaciji;
„referentno ograničenje” znači nazivna razina na koju se pozivaju homologacija tipa i granične vrijednosti sukladnosti proizvodnje;
„referentna antena” za frekvencijsko područje od 20 do 80 MHz znači skraćeni simetrični dipol, tj. jedan poluvalni rezonancijski dipol pri 80 MHz, a za frekvencijsko područje iznad 80 MHz znači simetrični poluvalni rezonancijski dipol ugođen na frekvenciju na kojoj se izvodi mjerenje;
„širokopojasne elektromagnetske emisije” znači emisije koje imaju širinu pojasa veću od one koju mjeri dani mjerni aparat ili prijamnik;
„uskopojasne elektromagnetske emisije” znači emisije koje imaju širinu pojasa manju od one koju mjeri dani mjerni uređaj ili prijamnik;
„električni/elektronički sustav” znači električni i/ili elektronički uređaj/uređaji ili skupina/skupine uređaja zajedno s pridruženim električnim spojevima koji su dio nekog vozila, ali nisu namijenjeni homologaciji tipa odvojeno od vozila;
„električni/elektronički podsklop” znači električni i/ili elektronički uređaj/uređaji ili skupina/skupine uređaja koji su zajedno s pridruženim električnim spojevima i ožičenjem namijenjeni da budu dio nekog vozila i da obavljaju jednu ili više specijaliziranih funkcija;
„tip električnog/elektroničkog podsklopa” s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost znači električni/elektronički podsklopovi koji se ne razlikuju u pogledu funkcije ili, ako je primjenjivo, općeg rasporeda električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova.
DIO 2.
Zahtjevi za vozila i električne/elektroničke podsklopove koji se ugrađuju u vozilo
1. Zahtjevi za EU homologaciju tipa
1.1. Homologacija tipa vozila
1.1.1. Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na njegovu elektromagnetsku kompatibilnost u skladu s člancima 24. i 26. Uredbe (EU) br. 167/2013 i Prilogom I. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/504 podnosi proizvođač vozila.
1.1.2. Proizvođač vozila dostavlja opisni list čiji je predložak utvrđen u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/504.
1.1.3. Proizvođač vozila sastavlja program s opisom svih projektiranih kombinacija bitnih električnih/elektroničkih sustava vozila ili električnih/elektroničkih podsklopova, vrsta karoserije ( 8 ), varijacija materijala karoserije ( 9 ), općeg rasporeda ožičenja, inačica motora, verzija s upravljačem na lijevoj/desnoj strani i verzija razmaka osovine. Bitni električni/elektronički sustavi ili električni/elektronički podsklopovi su oni koji mogu emitirati snažno širokopojasno ili uskopojasno zračenje i/ili oni koji su uključeni u vozačevo izravno upravljanje vozilom (vidjeti točku 3.4.2.3.).
1.1.4. Iz tog se programa odabire reprezentativno vozilo u svrhu ispitivanja uz uzajamnu suglasnost proizvođača i nadležnog tijela. ►M1 To vozilo mora biti reprezentativno za tip vozila specificiran u opisnom listu utvrđenom člankom 2. Provedbene uredbe (EU) 2015/504. ◄ Izbor vozila temelji se na električnim/elektroničkim sustavima koje je ponudio proizvođač. Može se odabrati još jedno vozilo iz tog programa u svrhu ispitivanja kad se smatra, uz uzajamnu suglasnost proizvođača i nadležnog tijela, da su uključeni različiti električni/elektronički sustavi koji bi mogli znatno utjecati na elektromagnetsku kompatibilnost vozila u usporedbi s prvim reprezentativnim vozilom.
1.1.5. Izbor vozila u skladu s točkom 1.1.4. ograničen je na kombinacije električnih/elektroničkih sustava vozila koje su namijenjene stvarnoj proizvodnji.
1.1.6. Proizvođač može dopuniti zahtjev izvješćem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti svaki tako dobiven podatak u svrhu sastavljanja certifikata o EU homologaciji tipa
1.1.7. Vozilo reprezentativno za tip koji treba homologirati u skladu s točkom 1.1.4. dostavlja se tehničkoj službi koja sama provodi ispitivanje.
1.2. Homologacija tipa električnog/elektroničkog sklopa
1.2.1. ►M1 Zahtjev za homologaciju tipa električnog/elektroničkog podsklopa s obzirom na njegovu elektromagnetsku kompatibilnost u skladu s člancima 24. i 26. Uredbe (EU) br. 167/2013 i člankom 2 Provedbene uredbe (EU) 2015/504 podnosi proizvođač vozila ili proizvođač električnog/elektroničkog podsklopa. ◄ Električni/elektronički podsklop može se homologirati na zahtjev proizvođača kao „sastavni dio” ili kao „zasebna tehnička jedinica”.
1.2.2. Proizvođač vozila dostavlja opisni list čiji je predložak utvrđen u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/504.
1.2.3. Proizvođač može dopuniti zahtjev izvješćem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti svaki tako dobiven podatak u svrhu sastavljanja certifikata o EU homologaciji tipa
1.2.4. Uzorak električnog/elektroničkog podsklopa reprezentativan za tip koji treba homologirati dostavlja se tehničkoj službi koja sama provodi ispitivanje, prema potrebi nakon rasprave s proizvođačem o npr. mogućim promjenama razmještaja, broja sastavnih dijelova i broja senzora. Kad to tehnička služba smatra potrebnim, može odabrati dodatni uzorak.
1.2.5. Uzorci moraju biti jasno i neizbrisivo označeni trgovačkim nazivom ili oznakom proizvođača i oznakom tipa.
1.2.6. Kada je to primjenjivo, moraju se identificirati sva ograničenja uporabe. Svako takvo ograničenje unosi se u opisni list iz članka 2. Provedbene uredbe (EU) 2015/504 ili u certifikat o EU homologaciji tipa iz Priloga V. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/504.
2. Oznake
2.1. Svi električni/elektronički podsklopovi usklađeni s tipom homologiranim u skladu s ovom Uredbom moraju nositi oznaku EU homologacije tipa u skladu s člankom 5. Provedbene uredbe (EU) 2015/504 i Prilogom XX. ovoj Uredbi.
2.2. Oznake se ne zahtijevaju za električne/elektroničke sustave obuhvaćene tipovima vozila koji su homologirani u skladu s ovom Uredbom.
2.3. Oznake na električnim/elektroničkim podsklopovima u skladu s točkama 2.1. i 2.2. ne moraju biti vidljive kad je električni/elektronički podsklop ugrađen u vozilo.
3. Specifikacije
3.1. Opće specifikacije
3.1.1. Vozilo (i njegovi električni/elektronički sustav/sustavi ili električni/elektronički podsklopovi) moraju biti projektirani, izrađeni i ugrađeni tako da pri uobičajenim uvjetima uporabe udovoljavaju zahtjevima iz ove Direktive.
|
3.2. |
Specifikacije za širokopojasna elektromagnetska zračenja vozila opremljenih sustavom paljenja iskrom. 3.2.1. Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje koje stvara vozilo reprezentativno za određeni tip mjeri se uporabom metode opisane u Dijelu 3. pri jednoj od utvrđenih udaljenosti antene. O izboru odlučuje proizvođač vozila. 3.2.2. Širokopojasna referentna ograničenja za vozila 3.2.2.1. Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Dijelu 3. pri udaljenosti 10,0 ± 0,2 m između vozila i antene, referentna ograničenja zračenja iznose 34 dB mikrovolta/m (50 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, te od 34 do 45 dB mikrovolta/m (od 50 do 180 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u točki 5. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 45 dB mikrovolta/m (180 mikrovolta/m). 3.2.2.2. Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Dijelu 3. pri udaljenosti 3,0 ± 0,05 m između vozila i antene, referentna ograničenja zračenja iznose 44 dB mikrovolta/m (160 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, te od 44 do 55 dB mikrovolta/m (od 160 do 562 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u točki 6. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 55 dB mikrovolta/m (562 mikrovolta/m). 3.2.2.3. Na vozilu reprezentativnom za određeni tip, izmjerene vrijednosti, izražene u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m), moraju biti najmanje 2,0 dB (20 %) niže od referentnih ograničenja. |
|
3.3. |
Specifikacije za uskopojasno elektromagnetsko zračenje vozila 3.3.1. Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje koje stvara vozilo reprezentativno za određeni tip mjeri se uporabom metode opisane u Dijelu 4. pri jednoj od utvrđenih udaljenosti antene. O izboru odlučuje proizvođač vozila. 3.3.2. Uskopojasna referentna ograničenja za vozila 3.3.2.1. Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Dijelu 4. pri udaljenosti 10,0 ± 0,2 m između vozila i antene, referentna ograničenja zračenja iznose 24 dB mikrovolta/m (16 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, te od 24 do 35 dB mikrovolta/m (od 16 do 56 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u točki 7. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 35 dB mikrovolta/m (56 mikrovolta/m). 3.3.2.2. Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Dijelu 4. pri udaljenosti 3,0 ± 0,05 m između vozila i antene, referentno ograničenje zračenja iznosi 34 dB mikrovolta/m (50 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, te od 34 do 45 dB mikrovolta/m (od 50 do 180 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u točki 8. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 45 dB mikrovolta/m (180 mikrovolta/m). 3.3.2.3. Na vozilu reprezentativnom za određeni tip, izmjerene vrijednosti, izražene u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m), moraju biti najmanje 2,0 dB (20 %) niže od referentnog ograničenja. 3.3.2.4. Neovisno o ograničenjima određenima u točkama 3.3.2.1., 3.3.2.2. i 3.3.2.3., smatra se da vozilo poštuje ograničenja za uskopojasne emisije ako je, tijekom početnog koraka opisanog u točki 1.3. Dijela 4., jakost signala izmjerenog na radijskoj anteni vozila manja od 20 dB mikrovolta/m (10 mikrovolta/m) u frekvencijskom području od 88 do 108 MHz, i ne zahtijeva se nikakvo daljnje ispitivanje. |
|
3.4. |
Specifikacije za otpornost vozila na elektromagnetsko zračenje 3.4.1. Metoda ispitivanja Otpornost na elektromagnetsko zračenje vozila reprezentativnog za određeni tip ispituje se metodom opisanom u Dijelu 5. 3.4.2. Referentna ograničenja otpornosti vozila 3.4.2.1. Ako se ispitivanja provode uporabom metode opisane u Dijelu 5., referentna je razina jakosti polja 24 volta/m efektivne vrijednosti u više od 90 % frekvencijskog pojasa od 20 do ►M2 2 000 ◄ MHz i 20 volta/m efektivne vrijednosti u cijelom frekvencijskom pojasu od 20 do ►M2 2 000 ◄ MHz. 3.4.2.2. Smatra se da vozilo reprezentativno za određeni tip udovoljava zahtjevima otpornosti na elektromagnetsko zračenje ako tijekom ispitivanja koja se obavljaju u skladu s Dijelom 5. i tijekom kojih je to vozilo izloženo jakosti polja, izražene u voltima/m, koja je za 25 % viša od referentnog ograničenja, ne dođe do abnormalne promjene brzine pogonskih kotača vozila, pogoršanja radnih značajki, što bi moglo izazvati pomutnju među drugim sudionicima u prometu, te ako ne dođe do pogoršanja vozačeva izravnog upravljanja vozilom koje vozač ili drugi sudionici u prometu mogu opaziti. 3.4.2.3. Vozačevo izravno upravljanje vozilom obavlja se upravljanjem, kočenjem ili kontrolom brzine motora. |
|
3.5. |
Specifikacije za širokopojasne elektromagnetske smetnje koje stvaraju električni/elektronički podsklopovi 3.5.1. Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje koje stvara električni/elektronički podsklop reprezentativan za određeni tip mjeri se metodom opisanom u Dijelu 6. 3.5.2. Širokopojasna referentna ograničenja za električni/elektronički podsklop 3.5.2.1. Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Dijelu 6., referentna ograničenja zračenja iznose od 64 do 54 dB mikrovolta/m (od 1 600 do 500 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, s time da se to ograničenje smanjuje logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 30 MHz, te od 54 do 65 dB mikrovolta/m (od 500 do 1 800 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u točki 9. ovog Dijela. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 65 dB mikrovolta/m (1 800 mikrovolta/m). 3.5.2.2. Na vozilu reprezentativnom za određeni električni/elektronički podsklop, izmjerene vrijednosti, izražene u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m), moraju biti najmanje 2,0 dB (20 %) niže od referentnih ograničenja. |
|
3.6. |
Specifikacije za uskopojasne elektromagnetske smetnje koje stvaraju električni/elektronički podsklopovi 3.6.1. Metoda mjerenja Elektromagnetsko zračenje koje stvara električni/elektronički podsklop reprezentativan za određeni tip mjeri se metodom opisanom u Dijelu 7. 3.6.2. Uskopojasna referentna ograničenja za električni/elektronički podsklop 3.6.2.1. Ako se mjerenja obavljaju uporabom metode opisane u Dijelu 7., referentna ograničenja zračenja iznose od 54 do 44 dB mikrovolta/m (od 500 do 160 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, s time da se to ograničenje smanjuje logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 30 MHz, te od 44 do 55 dB mikrovolta/m (od 160 do 560 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, s time da se to ograničenje povećava logaritamski (linearno) pri frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u točki 10. ovog Priloga. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz ograničenje je stalno na 55 dB mikrovolta/m (560 mikrovolta/m). 3.6.2.2. Na vozilu reprezentativnom za određeni električni/elektronički podsklop, izmjerena vrijednost, izražena u dB mikrovoltima/m (mikrovoltima/m), mora biti najmanje 2,0 dB (20 %) niža od referentnih ograničenja. |
|
3.7. |
Specifikacije za otpornost električnih/elektroničkih podsklopova na elektromagnetsko zračenje 3.7.1. Metoda/metode ispitivanja Otpornost na elektromagnetsko zračenje električnog/elektroničkog podsklopa reprezentativnog za određeni tip ispituje se metodom/metodama koja/koje se odabire/odabiru između onih opisanih u Dijelu 8. 3.7.2. Referentna ograničenja otpornosti električnog/elektroničkog podsklopa 3.7.2.1. Ako se ispitivanja provode uporabom metoda opisanih u Dijelu 8., ispitne referentne razine otpornosti su 48 volta/m za ispitnu metodu trakastim vodom od 150 mm, 12 volta/m za ispitnu metodu trakastim vodom od 800 mm, 60 volta/m za ispitnu metodu TEM kavezom, 48 mA za ispitnu metodu uvođenjem velike struje (BCI) i 24 volta/m za ispitnu metodu u slobodnom polju. 3.7.2.2. Na električnom/elektroničkom podsklopu reprezentativnom za određeni tip pri jakosti polja ili struje izražene u odgovarajućim linearnim jedinicama, koja je za 25 % viša od referentnog ograničenja, električni/elektronički podsklop ne smije pokazati nikakve smetnje u funkcioniranju koje bi prouzročile bilo kakvo pogoršanje radnih značajki što bi moglo izazvati pomutnju među drugim sudionicima u prometu ili bilo kakvo pogoršanje vozačeva izravnog upravljanja vozilom opremljenim tim sustavom koje vozač ili drugi sudionici u prometu mogu opaziti. |
4. Iznimke
|
4.1. |
Ako vozilo, električni/elektronički sustav ili električni/elektronički podsklop ne sadrže elektronički oscilator radne frekvencije veće od 9 kHz, smatra se da su u skladu s točkama 3.3.2. ili 3.6.2. i Dijelovima 4. i 7. |
|
4.2. |
Vozila kod kojih električni/elektronički sustavi ili električni/elektronički podsklopovi nisu uključeni u izravno upravljanje vozilom nije potrebno ispitivati na otpornost i smatra se da su u skladu s točkom 3.4. i Dijelom 5. |
|
4.3. |
Električne/elektroničke podsklopove koji nisu uključeni u izravno upravljanje vozilom nije potrebno ispitivati na otpornost i smatra se da su u skladu s točkom 3.7. i Dijelom 8. |
|
4.4. |
Elektrostatičko pražnjenje Za vozila opremljena gumama, smatra se da je nadogradnja/podvozje vozila električki izolirana. Jake elektrostatičke sile u odnosu na vanjsko okruženje vozila opažaju se samo u trenutku ulaza i izlaza putnika ili vozača. Kako vozilo u tim trenucima miruje, za homologaciju tipa nije potrebno ispitivanje na elektrostatičko pražnjenje. |
|
4.5. |
Prijelazne pojave vođenjem Kako tijekom uobičajene vožnje nema nikakvih vanjskih električnih spojnih vodova prema vozilima, nikakve prijelazne pojave se ne proizvode i ne vode prema vanjskom okruženju. Proizvođačeva je odgovornost osigurati da oprema može podnijeti prijelazne pojave unutar samog vozila, npr. zbog onih koji nastaju uključivanjem/isključivanjem strujnih krugova ili međudjelovanjem pojedinih sustava. Ispitivanje na prijelazne pojave vođenjem u svrhu homologacije tipa nije potrebno. |
5. Širokopojasna referentna ograničenja za vozila s razmakom antena/vozilo od 10 m
Frekvencija (MHz) – logaritamski
(Vidjeti točku 3.2.2.1. Dijela 2.)
6. Širokopojasna referentna ograničenja za vozila s razmakom antena/vozilo od 3 m
Frekvencija (MHz) – logaritamski
(Vidjeti točku 3.2.2.2. Dijela 2.)
7. Uskopojasna referentna ograničenja za vozila s razmakom antena/vozilo od 10 m
Frekvencija (MHz) – logaritamski
(Vidjeti točku 3.3.2.1. Dijela 2.)
8. Uskopojasna referentna ograničenja za vozila s razmakom antena/vozilo od 3 m
Frekvencija (MHz) – logaritamski
(Vidjeti točku 3.3.2.2. Dijela 2.)
9. Širokopojasna referentna ograničenja za električni/elektronički podsklop
Frekvencija (MHz) – logaritamski
(Vidjeti točku 3.5.2.1. Dijela 2.)
10. Uskopojasna referentna ograničenja za električni/elektronički podsklop
Frekvencija (MHz) – logaritamski
(Vidjeti točku 3.6.2.1. Dijela 2.)
DIO 3.
Zahtjevi za vozila: metoda mjerenja zračenih širokopojasnih elektromagnetskih emisija iz vozila
1. Općenito
|
1.1. |
Ispitna metoda opisana u ovom Dijelu primjenjuje se samo na vozila. |
|
1.2. |
Mjerna oprema Mjerna oprema mora udovoljavati zahtjevima iz publikacije br. 16-1 Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR). Za mjerenje širokopojasnih elektromagnetskih emisija iz ovog Dijela mora se upotrijebiti detektor prividne vršne vrijednosti, ili ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, mora se upotrijebiti odgovarajući faktor ispravka, ovisno o broju pulsova iskre. |
|
1.3. |
Ispitna metoda Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje širokopojasnih elektromagnetskih emisija koje proizvode sustavi paljenja iskrom i elektromotori (pogonski elektromotori, motori sustava za grijanje ili odleđivanje, pumpe za gorivo, vodene pumpe itd.) koji su trajno ugrađeni na vozilu. Dopuštene su dvije alternativne udaljenosti referentne antene: 10 ili 3 m od vozila. U oba se slučaja primjenjuje točka 3. |
2. Izražavanje rezultata
Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovolt/m) za širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz. Ako se stvarna širina frekvencijskog pojasa B (izraženo u kHz) mjerne opreme razlikuje od 120 kHz, očitanja u mikrovoltima treba pretvoriti na širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz množenjem faktorom 120/B.
3. Mjerno mjesto
|
3.1. |
Ispitno mjesto mora biti ravno, prazno područje bez reflektirajućih površina u krugu promjera od najmanje 30 m, mjereno iz središnje točke koja se nalazi na jednakoj udaljenosti između vozila i antene (vidjeti sliku 1. u točki 7.). |
|
3.2. |
Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojem je smještena mjerna oprema mogu se nalaziti unutar ispitnog mjesta, ali samo u dopuštenom području prikazanom na slici 1. u točki 7. Unutar ispitnog područja dopušteno je imati i druge mjerne antene na najmanjoj udaljenosti 10 m od prijamne antene i od vozila koje se ispituje, pod uvjetom da se može pokazati da to neće utjecati na rezultate mjerenja. |
|
3.3. |
Može se upotrijebiti zatvoreni prostor za ispitivanje, ako se može pokazati veza između tog zatvorenog ispitnog prostora i vanjskog mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba udovoljavati dimenzijskim zahtjevima sa slike 1. u točki 7., osim razmaka između mjerne antene i vozila i visine antene. Emisije iz okružja također se ne trebaju provjeravati ni prije ni poslije ispitivanja, kako je naznačeno u točki 3.4. |
|
3.4. |
Okružje Kako bi se osiguralo da nema nikakva vanjskog šuma ili signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. Kad se tijekom mjerenja emisija iz okružja tu nalazi i vozilo, tehnička služba osigurava da nikakve emisije iz vozila znatno ne utječu na ta mjerenja, npr. uklanjanjem vozila iz ispitnog područja, vađenjem ključa za paljenje ili odspajanjem akumulatora. Pri oba mjerenja, razina vanjskog šuma ili signala mora biti najmanje 10 dB ispod ograničenja smetnji koja su navedena u točkama 3.2.2.1. ili 3.2.2.2. (ovisno o slučaju) Dijela 2., uz iznimku namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja. |
4. Stanje vozila tijekom ispitivanja
4.1. Motor
Motor mora raditi pri uobičajenoj radnoj temperaturi, a prijenosnik snage mora biti u neutralnom položaju. Ako se to iz praktičnih razloga ne može postići, proizvođač i tijelo ovlašteno za ispitivanje mogu se dogovoriti o alternativnim mjerama.
Potrebno je osigurati da mehanizam za namještanje brzine vrtnje motora ne utječe na elektromagnetska zračenja. Tijekom svakog mjerenja motor mora raditi na sljedeći način:
|
Tip motora |
Metoda mjerenja |
|
|
Prividno vršna vrijednost |
Vršna vrijednost |
|
|
Paljenje iskrom |
Brzina vrtnje motora |
Brzina vrtnje motora |
|
Jedan cilindar |
2 500 o/min ± 10 % |
2 500 o/min ± 10 % |
|
Više od jednog cilindra |
1 500 o/min ± 10 % |
1 500 o/min ± 10 % |
|
4.2. |
Ispitivanja se ne provode dok pada kiša ni dok se druge padaline talože na vozilo, ni tijekom 10 minuta nakon što te padaline prestanu. |
5. Vrsta, položaj i orijentacija antene
5.1. Vrsta antene
Može se uporabiti svaka antena pod uvjetom da se može odrediti u odnosu na referentnu antenu. Za umjeravanje antene može se upotrijebiti metoda opisana u publikaciji CISPR br. 12. izdanje 6., Prilog C.
5.2. Visina i mjerni razmak
5.2.1. Visina
5.2.1.1. Ispitivanje s 10 m
Središte faze antene mora biti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo.
5.2.1.2. Ispitivanje s 3 m
Središte faze antene mora biti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo.
|
5.2.1.3. |
Niti jedan dio bilo kojeg elementa prijamne antene ne smije biti bliže od 0,25 m ravnini na kojoj se ispituje vozilo. |
5.2.2. Mjerni razmak
5.2.2.1. Ispitivanje s 10 m
Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja iz točke 5.1. do vanjske površine vozila mora biti 10,0 ± 0,2 m.
5.2.2.2. Ispitivanje s 3 m
Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja iz točke 5.1. do vanjske površine vozila mora biti 3,00 ± 0,05 m.
|
5.2.2.3. |
Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru radi elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 1,0 m bilo kojem materijalu koji upija radijske valove i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti materijal koji upija radijske valove. |
5.3. Mjesto antene u odnosu na vozilo
Antena se postavlja redom na lijevu i na desnu stranu vozila usporedno s ravninom uzdužne simetrije vozila i u visini središnje točke vozila (vidjeti sliku 1. u točki 7.) koja je određena kao točka na glavnoj osi vozila na sredini razmaka između središta prednje i stražnje osovine vozila.
5.4. Položaj antene
Na svakoj se od mjernih točaka rezultati očitavaju s antenom i u vodoravnoj i u vertikalnoj polarizaciji (vidjeti sliku 2. u točki 7.).
5.5. Očitavanja
Potrebno je učiniti najviše četiri očitavanja u skladu s točkama 5.3. i 5.4. na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se obavljaju mjerenja.
6. Frekvencije
6.1. Mjerenja
Mjerenja treba provoditi preko cijelog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. Kako bi se potvrdilo da vozilo udovoljava zahtjevima ovog Dijela, ispitno tijelo ispituje do 13 frekvencija u tom području, npr. 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750, 900 MHz. U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanja kako bi se osiguralo da je tomu uzrok vozilo, a ne ometajuće zračenje.
6.1.1. Ograničenja se primjenjuju preko cijelog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz.
6.1.2. Mjerenja se mogu provoditi s detektorima prividno vršne vrijednost ili vršne vrijednosti. Ograničenja navedena u točkama 3.2. i 3.5. Dijela 2. vrijede za detektor prividne vršne vrijednosti. Ako se rabi detektor vršne vrijednosti, potrebno je dodati 38 dB za širinu pojasa 1 MHz ili oduzeti 22 dB za širinu pojasa 1 kHz.
6.2. Dopuštena odstupanja
|
Ispitna frekvencija (MHz) |
Dopušteno odstupanje (MHz) |
|
45, 65, 90, 120, 150, 190 i 230 |
± 5 |
|
280, 380, 450, 600, 750 i 900 |
± 20 |
Dopuštena se odstupanja primjenjuju na navedene frekvencije, a namijenjena su izbjegavanju smetnja od odašiljača koji za vrijeme mjerenja rade na ispitnim ili njima bliskim frekvencijama.
7. Slike
Slika 1.
Ispitno područje traktora
(Ravno područje bez površina koje reflektiraju elektromagnetsko zračenje)
Položaj antene u odnosu na traktor
Visina
Dipolna antena u položaju za mjerenje vertikalne sastavnice zračenja
Slika 2.
Tlocrt
Dipolna antena u položaju za mjerenje vodoravne sastavnice zračenja
DIO 4.
Metoda mjerenja zračenih uskopojasnih elektromagnetskih emisija iz vozila
1. Općenito
|
1.1. |
Ispitna metoda opisana u ovom Dijelu primjenjuje se samo na vozila. |
|
1.2. |
Mjerna oprema Mjerna oprema mora udovoljavati zahtjevima iz publikacije br. 16-1 Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR). Za mjerenje zračenih uskopojasnih emisija u ovom se Prilogu upotrebljava detektor prosječne vrijednosti ili detektor vršne vrijednosti. |
|
1.3. |
Ispitna metoda 1.3.1. Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju uskopojasnih elektromagnetskih emisija kakve bi mogli proizvoditi mikroprocesorski sustavi ili drugi izvori uskopojasnih emisija. 1.3.2. Najprije se mjere razine emisija u FM frekvencijskom pojasu (od 88 do 108 MHz) na anteni radijskog prijamnika u vozilu s opremom određenom u točki 1.2. Ako se ne premaše razine određene u točki 3.3.2.4. Dijela 2., smatra se da vozilo udovoljava zahtjevima utvrđenima u ovom Dijelu s obzirom na te frekvencije, pa se potpuno ispitivanje ne provodi. 1.3.3. U postupku potpunog ispitivanja dopuštena su dva alternativna razmaka između antene i vozila: 10 ili 3 m od vozila. U oba je slučaja potrebno udovoljiti zahtjevima utvrđenima u točki 3. |
2. Izražavanje rezultata
Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovolti/m).
3. Mjerno mjesto
|
3.1. |
Ispitno mjesto mora biti ravno, prazno područje bez reflektirajućih površina u krugu promjera od najmanje 30 m, mjereno iz središnje točke koja se nalazi na jednakoj udaljenosti između vozila i antene (vidjeti sliku 1. u Dijelu 3.). |
|
3.2. |
Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojem je smještena mjerna oprema mogu se nalaziti unutar ispitnog mjesta, ali samo u dopuštenom području prikazanom na slici 1. u Dijelu 3. Unutar ispitnog područja dopušteno je imati i druge mjerne antene na najmanjoj udaljenosti 10 m od prijamne antene i od vozila koje se ispituje, pod uvjetom da se može pokazati da to neće utjecati na rezultate mjerenja. |
|
3.3. |
Može se upotrijebiti zatvoreni prostor za ispitivanje ako se može pokazati veza između tog zatvorenog ispitnog prostora i vanjskog mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba udovoljavati dimenzijskim zahtjevima sa slike 1. u točki 7. Dijela 3., osim razmaka između mjerne antene i vozila i visine antene. Također se ne trebaju provjeravati emisije iz okružja, ni prije ni poslije ispitivanja, kako je naznačeno u točki 3.4. ovog Dijela. |
|
3.4. |
Okružje Kako bi se osiguralo da nema nikakvog vanjskog šuma ili signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. Tehnička služba osigurava da nikakve emisije iz vozila znatno ne utječu na ta mjerenja, npr. uklanjanjem vozila iz ispitnog područja, vađenjem ključa za paljenje ili odspajanjem akumulatora. Pri oba mjerenja, razina vanjskog šuma ili signala mora biti najmanje 10 dB ispod ograničenja smetnji koja su navedena u točkama 3.3.2.1. ili 3.3.2.2. (ovisno o slučaju) Dijela 2., uz iznimku namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja. |
4. Stanje vozila tijekom ispitivanja
4.1. Elektronički sustavi vozila moraju biti u uobičajenu radnom stanju dok vozilo miruje.
4.2. Paljenje je uključeno. Motor ne radi.
4.3. Mjerenja se ne izvode dok pada kiša ni dok se druge padaline talože na vozilo, ni tijekom 10 minuta što te padaline prestanu.
5. Vrsta, položaj i orijentacija antene
5.1. Vrsta antene
Može se uporabiti svaka antena pod uvjetom da se može odrediti u odnosu na referentnu antenu. Za umjeravanje antene može se upotrijebiti metoda opisana u publikaciji CISPR br. 12. izdanje 6., Prilog C.
5.2. Visina i mjerni razmak
5.2.1. Visina
5.2.1.1. Ispitivanje s 10 m
Središte faze antene mora biti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo.
5.2.1.2. Ispitivanje s 3 m
Središte faze antene mora biti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo.
|
5.2.1.3. |
Niti jedan dio bilo kojeg elementa prijamne antene ne smije biti bliže od 0,25 m ravnini na kojoj se ispituje vozilo. |
5.2.2. Mjerni razmak
5.2.2.1. Ispitivanje s 10 m
Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja iz točke 5.1. do vanjske površine vozila mora biti 10,0 ± 0,2 m.
5.2.2.2. Ispitivanje s 3 m
Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja iz točke 5.1. do vanjske površine vozila mora biti 3,00 ± 0,05 m.
|
5.2.2.3. |
Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru radi elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 1,0 m bilo kojem materijalu koji upija radijske valove i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti materijal koji upija radijske valove. |
5.3. Mjesto antene u odnosu na vozilo
Antena se postavlja redom na lijevu i na desnu stranu vozila usporedno s ravninom uzdužne simetrije vozila i u visini središnje točke motora (vidjeti sliku 2. u točki 7. Dijela 3.).
5.4. Položaj antene
Na svakoj se od mjernih točaka rezultati očitavaju s antenom i u vodoravnoj i u vertikalnoj polarizaciji (vidjeti sliku 2. u točki 7. Dijela 3.).
5.5. Očitavanja
Potrebno je učiniti najviše četiri očitavanja u skladu s točkama 5.3. i 5.4. na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se obavljaju mjerenja.
6. Frekvencije
6.1. Mjerenja
Mjerenja se provode preko cijelog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. To se frekvencijsko područje dijeli na 13 frekvencijskih pojaseva. U svakom frekvencijskom pojasu može se ispitati jedna ispitna frekvencija kako bi se pokazalo da je udovoljeno zahtijevanim ograničenjima. Kako bi se potvrdilo da vozilo udovoljava zahtjevima ovog Dijela, ispitno tijelo ispituje na svakoj toj točki (frekvenciji) u svakom od sljedećih 13 frekvencijskih pojaseva:
30 do 50, 50 do 75, 75 do 100, 100 do 130, 130 do 165, 165 do 200, 200 do 250, 250 do 320, 320 do 400, 400 do 520, 520 do 660, 660 do 820, 820 do 1 000 MHz.
U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanja kako bi se osiguralo da je tomu uzrok vozilo, a ne ometajuće zračenje.
DIO 5.
Metoda ispitivanja otpornosti vozila na elektromagnetsko zračenje
1. Općenito
|
1.1. |
Ispitna metoda opisana u ovom Dijelu primjenjuje se samo na vozila. |
|
1.2. |
Ispitna metoda Namjera je ispitivanja dokazati otpornost na pogoršanje značajka pri izravnom upravljanju vozilom. Vozilo se izlaže djelovanju elektromagnetskih polja kako je opisano u ovom Dijelu. ►M2 ————— ◄ |
2. Izražavanje rezultata
Jakost polja pri ispitivanju iz ovog Dijela iskazuje se u voltima/m.
3. Mjerno mjesto
Ispitna oprema mora omogućivati stvaranje elektromagnetskih polja određene jakosti u frekvencijskim područjima, koja su određena u ovom Dijelu. Ispitna oprema mora udovoljavati zakonskim zahtjevima s obzirom na emisiju elektromagnetskih signala.
Potrebno je obratiti pozornost da zračena polja ne utječu na upravljačku i nadzornu opremu tako da ponište ispitivanja.
4. Stanje vozila tijekom ispitivanja
4.1. Vozilo mora biti neopterećeno, osim potrebne ispitne opreme.
4.1.1. Motor pokreće pogonske kotače ustaljenom brzinom koja odgovara 3/4 najveće brzine vozila ako ne postoji tehnički razlog da proizvođač izabere drugu brzinu. Motor vozila mora biti opterećen odgovarajućim zakretnim momentom. Ako je potrebno, vratila prijenosnika snage mogu se isključiti (npr. u slučaju vozila s više od dvije osovine), pod uvjetom da ona ne pogone sastavne dijelove koji emitiraju smetnje.
4.1.2. Glavna kratka svjetla moraju biti uključena.
4.1.3. Lijevi ili desni pokazivač smjera mora biti uključen.
4.1.4. Svi drugi sustavi koji imaju utjecaja na vozačevo upravljanje vozilom moraju biti (uključeni) kao pri uobičajenom radu vozila.
4.1.5. Vozilo ne smije biti u električnoj vezi s površinom na kojoj se ispituje i nikakva oprema ne smije biti spojena s vozilom, osim one koja se zahtijeva u točki 4.1.1. ili 4.2. Dodir guma s ispitnom površinom tla ne smatra se električnim spojem.
4.2. Ako u vozilu postoje električni/elektronički sustavi koji su sastavni dio izravnog upravljanja vozilom, i koji ne djeluju pod uvjetima koji su opisani u točki 4.1., proizvođač može ispitnom tijelu dostaviti izvješće ili dodatni dokaz da taj električni/elektronički sustav vozila udovoljava zahtjevima ove Uredbe. Takav dokaz treba zadržati u dokumentaciji o homologaciji tipa.
4.3. Tijekom nadzora vozila upotrebljava se samo oprema koja ne stvara smetnje. Nadzire se vanjski izgled vozila i prostor za putnike kako bi se ustanovilo udovoljavaju li zahtjevima iz ovog Dijela (npr. uporabom videokamere/videokamera).
4.4. Vozilo je obično okrenuto prema jednoj nepomičnoj anteni. Međutim, kad su elektroničke upravljačke jedinice s pridruženim ožičenjem smještene većim dijelom u stražnjem dijelu vozila, ispitivanje se obično provodi s vozilom okrenutim od antene. Kad se radi o dugačkim vozilima (tj. vozilima osim automobila i lakih furgona) koja imaju elektroničke upravljačke jedinice i pridruženo im ožičenje pretežito u središnjem dijelu vozila, referentna točka (vidjeti točku 5.4.) može se odrediti na lijevoj ili desnoj bočnoj površini vozila. Ta referentna točka mora biti na sredini duljine vozila ili u jednoj točki na bočnoj strani vozila koju zajedno izabiru proizvođač i nadležno tijelo, nakon što ustanove na koji su način elektronički sustavi i pripadajuća ožičenja razmješteni.
Takvo se ispitivanje može provoditi samo kad to dopušta fizička konstrukcija komore. Mjesto antene mora biti navedeno u ispitnom izvješću.
5. Vrsta, položaj i orijentacija generatora polja
5.1. Vrsta generatora polja
5.1.1. Odabire/odabiru se generator/generatori polja koji može/mogu stvoriti željenu jakost polja na referentnoj točki (vidjeti točku 5.4.) na odgovarajućim frekvencijama.
5.1.2. Generator/generatori polja može/mogu biti antena/antene ili sustav prijenosne linije (TLS).
5.1.3. Konstrukcija i orijentacija svakog generatora polja treba biti takva da je polje polarizirano: od 20 do ►M2 2 000 ◄ MHz vodoravno ili okomito.
5.2. Visina i mjerni razmak
5.2.1. Visina
5.2.1.1. Središte faze bilo koje antene mora biti najmanje 1,5 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji ili najmanje 2,0 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji kad je krov vozila viši od 3 m.
5.2.1.2. Nijedan dio zračećeg elementa antene ne smije biti manje od 0,25 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji.
5.2.2. Mjerni razmak
5.2.2.1. U stvarnim uvjetima najbolje je postaviti generator polja što je praktički moguće dalje od vozila. Taj je razmak obično unutar područja od 1 do 5 m.
5.2.2.2. Kad se ispitivanje provodi u zatvorenu prostoru, zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 1,0 m bilo kojemu materijalu koji upija elektromagnetsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između odašiljačke antene i vozila koje se ispituje ne smije biti materijal koji upija elektromagnetsko zračenje.
5.3. Mjesto antene u odnosu na vozilo
5.3.1. Zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 0,5 m vanjskoj površini tijela vozila.
5.3.2. Generator polja mora biti smješten na središnjoj crti vozila (ravnina uzdužne simetrije).
5.3.3. Nijedan dio TLS-a, osim ravnine na kojoj stoji vozilo, ne smije biti bliže od 0,5 m bilo kojemu dijelu vozila.
5.3.4. Svaki generator polja koji se smješta nad vozilom treba po sredini zahvaćati najmanje 75 % duljine vozila.
5.4. Referentna točka
5.4.1. U smislu ovog Dijela referentna točka je točka na kojoj se uspostavlja polje određene jakosti, a određuje se kako slijedi:
najmanje 2 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m okomito od zračećih elemenata TLS-a,
na središnjoj crti vozila (ravnina uzdužne simetrije),
na visini od 1,0 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji ili 2,0 ± 0,05 m kad je najmanja visina krova vozila tog modela viša od 3,0 m,
za prednje osvjetljavanje ili:
ovisno što daje referentnu točku bliže anteni.
za stražnje osvjetljavanje ili:
ovisno što daje referentnu točku bliže anteni.
|
5.5. |
Ako se odluči zračiti stražnji dio vozila, referentna se točka određuje kao u točki 5.4. Tada se vozilo postavlja nasuprot anteni kao da se vodoravno okrenulo za 180° oko svoje središnje točke, tj. tako da razmak od antene do najbližega dijela vanjske površine tijela vozila ostaje jednak. To je prikazano na slici 3. u točki 8. |
6. Zahtjevi ispitivanja
6.1. Frekvencijsko područje, vremena zadržavanja, polarizacija
Vozilo se izlaže elektromagnetskom zračenju u frekvencijskom području od 20 do ►M2 2 000 ◄ MHz.
6.1.1. Kako bi se potvrdilo da vozilo ispunjava zahtjeve iz ovog Dijela, mora ga se ispitati na 14 ispitnih frekvencija u tom području, npr.: 27, 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750, 900 MHz i od 1 000 do 2 000 MHz, povećavajući vrijednost u skladu s normom ISO 11451-1, 3. izdanje, 2005. i Amd 1:2008.
6.1.2. Na svakoj se frekvenciji upotrebljava jedna vrsta polarizacije – vidjeti točku 5.1.3.
6.1.3. Svi drugi ispitni parametri određeni su u ovom Prilogu.
6.1.4. Ako vozilo ne udovolji ispitivanju određenom u točki 6.1.1., tehnička služba potvrđuje da vozilo nije udovoljilo pod odgovarajućim ispitnim uvjetima, a ne kao rezultat stvaranja nenadziranih polja.
7. Stvaranje zahtijevane jakosti polja
7.1. Ispitna metodologija
|
7.1.1. |
Kako bi se uspostavili uvjeti za ispitno polje, primjenjuje se supstitucijska metoda. |
|
7.1.2. |
Faza umjeravanja Na svakoj ispitnoj frekvenciji generatoru polja dovodi se takva razina snage napajanja da se dobije zahtijevana jakost polja na referentnoj točki (kako je određeno u točki 5.) u ispitnom području bez prisutnog vozila, mjeri se razina dovedene snage ili nekog drugog parametra izravno s njom povezanog za zahtijevanu jakost polja, a rezultati se zapisuju. Ispitna frekvencija leži u području od 20 do ►M2 2 000 ◄ MHz. Umjeravanje treba početi pri frekvenciji od 20 MHz i povećavati se u koracima najviše od 2 % od prethodne frekvencije, zaključno s ►M2 2 000 ◄ MHz. Ti se rezultati upotrebljavaju za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih se taj postupak mora ponoviti. |
|
7.1.3. |
Faza ispitivanja Vozilo se nakon umjeravanja uvodi u ispitni prostor i postavlja u skladu sa zahtjevima iz točke 5. Generatoru polja zatim se dovodi signal potrebne ulazne snage određene u točki 7.1.2. na svakoj od frekvencija određenih u točki 6.1.1. |
|
7.1.4. |
Za uspostavu polja određene jakosti, tijekom ispitivanja upotrebljava se parametar odabran za određivanje polja u točki 7.1.2. |
|
7.1.5. |
Tijekom ispitivanja upotrebljava se oprema za generiranje polja i njezin razmještaj kao u točki 7.1.2. |
|
7.1.6. |
Mjerilo jakosti polja Za određivanje jakosti polja tijekom faze umjeravanja supstitucijske metode, primjenjuje se prikladno kompaktno mjerilo jakosti polja. |
|
7.1.7. |
Tijekom faze umjeravanja referentnih polja supstitucijske metode, upotrebljava se odgovarajući mjerni instrument za mjerenje jakosti polja. |
|
7.1.8. |
Ako se kao mjerilo jakosti polja upotrebljava umjerena prijamna antena, očitavanja se dobivaju u tri međusobno okomita smjera, a izotropna istovjetna vrijednost očitavanja uzima se kao jakost polja. |
|
7.1.9. |
Kako bi se uzela u obzir razlika u geometriji vozila, može biti potrebno uspostaviti određeni broj položaja antene ili referentnih točaka. |
7.2. Obris jakosti polja
7.2.1. Tijekom faze umjeravanja supstitucijske metode (prije nego što se vozilo uvede u ispitni prostor) jakost polja u najmanje 80 % umjerenih koraka ne smije biti manja od 50 % nazivne jakosti polja na sljedećim mjestima:
za sve generatore polja 0,5 ± 0,05 m s bilo koje strane referentne točke na crti koja prolazi kroz referentnu točku i na istoj je visini kao referentna točka, a okomito na ravninu uzdužne simetrije vozila;
u slučaju TLS-a, 1,5 ± 0,05 m na crti koja prolazi kroz referentnu točku na istoj visini s referentnom točkom i uzduž crte uzdužne simetrije.
7.3. Rezonancija komore
Neovisno o uvjetu iz točke 7.2.1., ispitivanja se ne provode na rezonancijskim frekvencijama komore.
7.4. Značajke koje treba imati proizvedeni ispitni signal
Vozilo se izlaže elektromagnetskom zračenju u frekvencijskom rasponu od 20 do 2 000 MHz s vertikalnom polarizacijom.
7.4.1. Najveći otklon ovojnice
Najveći otklon ovojnice ispitnog signala mora biti jednak najvišem otklonu nemoduliranog sinusnog vala čija je efektivna vrijednost u voltima/m određena u točki 3.4.2. Dijela 2. (vidjeti sliku 3. ovog Dijela).
7.4.2. Valni oblik ispitnog signala
Modulacija ispitnog signala mora biti:
amplitudna modulacija (AM) s modulacijom od 1 kHz i 80 % modulacijske dubine (m = 0,8 ± 0,04) u frekvencijskom rasponu od 20 do 1 000 MHz (kako je definirano u slici 3. u ovom dijelu); i
pulsna modulacija (PM), s tonom = 577 μs i periodom = 4 600 μs, u frekvencijskom rasponu od 1 000 do 2 000 MHz, kako je navedeno u normi ISO 11451-1, 3. izdanje, 2005. i Amd 1:2008.
7.4.3. Dubina modulacije
Dubina modulacije definira se kao:
|
m |
= |
|
7.4.4. Vrijeme izlaganja
Vrijeme izlaganja svakoj ispitnoj frekvenciji mora biti dostatno kako bi ispitno vozilo moglo odgovoriti na signal pod normalnim uvjetima. U svakom slučaju to vrijeme ne smije biti kraće od dvije sekunde.
8. Slike
Slika 1.
Slika 2.
Slika 3.
Značajke koje treba imati proizvedeni ispitni signal
DIO 6.
Metoda mjerenja elektromagnetskih širokopojasnih emisija koje zrače električni/elektronički podsklopovi
1. Općenito
|
1.1. |
Ispitna metoda opisana u ovom Dijelu može se primijeniti na električne/elektroničke podsklopove koji se naknadno mogu ugraditi u vozila koja su u skladu s Dijelom 3. |
|
1.2. |
Mjerna oprema Mjerna oprema mora udovoljavati zahtjevima iz publikacije br. 16-1 Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR). Za mjerenje širokopojasnih elektromagnetskih emisija iz ovog Dijela mora se upotrijebiti detektor prividne vršne vrijednosti, ili ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, mora se upotrijebiti odgovarajući faktor ispravka, ovisno o učestalosti impulsa smetnji. |
|
1.3. |
Ispitna metoda Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju elektromagnetskih širokopojasnih emisija koje zrače električni/elektronički podsklopovi. |
2. Izražavanje rezultata
Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovolta/m) za širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz. Ako se stvarna širina frekvencijskog pojasa B (izraženo u kHz) mjerne opreme razlikuje od 120 kHz, očitanja u mikrovoltima treba pretvoriti na širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz množenjem faktorom 120/B.
3. Mjerno mjesto
|
3.1. |
Ispitno mjesto udovoljava zahtjevima iz publikacije br. 16-1 Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR) (vidjeti točku 7.). |
|
3.2. |
Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema moraju se nalaziti izvan granične crte prikazane u točki 7. |
|
3.3. |
Može se upotrijebiti zatvoreni prostor za ispitivanje ako se može pokazati veza između tog zatvorenog ispitnog prostora i odobrenog vanjskog mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba udovoljavati dimenzijskim zahtjevima iz točke 7., osim razmaka između mjerne antene i električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje i visine antene (vidjeti slike 1. i 2. u točki 8.). |
|
3.4. |
Okružje Kako bi se osiguralo da nema nikakva vanjskog šuma ili signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. U oba ta mjerenja razina vanjskog šuma ili signala mora biti najmanje 10 dB ispod ograničenja smetnji danih u točki 3.5.2.1. Dijela 2., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja. |
4. Stanje električnog/elektroničkog podsklopa tijekom ispitivanja
|
4.1. |
Električni/elektronički podsklop koji se ispituje u uobičajenom je radnom stanju. |
|
4.2. |
Mjerenja se ne izvode dok pada kiša ni dok se druge padaline talože na električnom/elektroničkom podsklopu koji se ispituje, ni tijekom 10 minuta nakon što ta kiša ili druge padaline prestanu. |
|
4.3. |
Ispitni razmještaj 4.3.1. Električni/elektronički podsklop koji se ispituje i njegovo ožičenje moraju se nalaziti 50 ± 5 mm iznad drvenog stola ili stola od drugog odgovarajućeg nevodljivog materijala. Međutim, ako je koji dio električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje predviđen za električki priključak na metalnu nadogradnju vozila, taj se dio postavlja na temeljnu ploču i električno se spaja s tom pločom. Temeljna ploča treba biti metalna ploča debljine najmanje 0,5 mm. Najmanja veličina temeljne ploče ovisi o veličini električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje, ali treba omogućivati razmještaj ožičenja i sastavnih dijelova električnog/elektroničkog podsklopa. Temeljna je ploča spojena sa zaštitnim vodičem sustava uzemljenja. Postavlja se na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispitne prostorije i mora biti usporedna s podom. 4.3.2. Električni/električni podsklop koji se ispituje uređuje se i spaja prema zahtjevima koji za njega važe. Armatura izvora napajanja smještena je uzduž i unutar 100 mm od ruba temeljne ploče/stola najbliže anteni. 4.3.3. Električni/elektronički podsklop koji se ispituje povezan je sa sustavom uzemljenja sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradbu, pri čemu nikakvi dodatni spojevi uzemljenja nisu dopušteni. 4.3.4. Najmanji razmak između električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje i svih drugih vodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranih površina (osim temeljne ploče/stola ispod ispitivanog predmeta), mora biti 1,0 m. |
|
4.4. |
Napajanje električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje dovodi se preko jedne 5 μH/50 Ω umjetne mreže koja je električno povezana s temeljnom pločom. Napon napajanja održava se na vrijednosti nazivnog radnog napona sustava s odstupanjem ± 10 %. Bilo kakva izmjenična valna sastavnica mora biti manja od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za nadzor na umjetnoj mreži (AN). |
|
4.5. |
Kad se električni/elektronički podsklop koji se ispituje sastoji od više od jedne jedinice, idealno je ako su kabeli za njihovo međusobno povezivanje ujedno i kabeli za stvarnu uporabu u vozilu. Ako ih nema, duljina između elektroničke upravljačke jedinice i AN mreže treba biti 1 500 ± 75 mm. Svi kabeli u tom ožičenju trebaju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima. Kad se za ispravan rad električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje traži vanjska oprema, može se načiniti zamjena u smislu doprinosa koji ta oprema daje izmjerenim emisijama. |
5. Vrsta, položaj i orijentacija antene
5.1. Vrsta antene
Svaka linearno polarizirana antena može se upotrijebiti pod uvjetom da se može odrediti u odnosu na referentnu antenu.
5.2. Visina i mjerni razmak
5.2.1. Visina
Središte faze antene je 150 ± 10 mm iznad temeljne ploče.
5.2.2. Mjerni razmak
Vodoravni razmak od središta faze ili vrha antene, što je prikladno, do ruba temeljne ploče treba biti 1,00 ± 0,05 m. Nijedan dio antene ne smije biti bliže od 0,5 m temeljnoj ploči.
Antena se postavlja usporedno s ravninom koja je okomita na temeljnu ploču, a podudarno s rubom temeljne ploče uzduž glavnog dijela armature ožičenja.
|
5.2.3. |
Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru radi elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojem materijalu koji upija radijske valove i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između prijamne antene i podsklopa električnog/elektroničkog vozila koji se ispituje ne smije biti materijal koji upija radijsko zračenje. |
5.3. Orijentacija i polarizacija antene
U mjernoj točki potrebno je obaviti očitavanja s antenom u vertikalnoj i u horizontalnoj polarizaciji.
5.4. Očitavanja
Potrebno je napraviti najviše dva očitavanja (u skladu s točkom 5.3.) na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se provode mjerenja.
6. Frekvencije
6.1. Mjerenja
Mjerenja treba provoditi preko cijelog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. Smatra se da postoji najveća vjerojatnost da neki električni/elektronički podsklop udovoljava zahtijevanim ograničenjima u čitavom frekvencijskom području, kad taj podsklop udovolji tim ograničenjima na sljedećih 13 frekvencija u tom frekvencijskom području: 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750 i 900 MHz.
U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanja kako bi se osiguralo da je uzrok električni/elektronički podsklop, a ne ometajuće zračenje.
6.1.1. Ograničenja se primjenjuju preko cijelog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz.
6.1.2. Mjerenja se mogu provoditi s detektorima prividno vršne vrijednost ili vršne vrijednosti. Ograničenja navedena u točkama 3.2. i 3.5. Dijela 2. vrijede za detektor prividne vršne vrijednosti. Ako se rabi detektor vršne vrijednosti, potrebno je dodati 38 dB za širinu pojasa 1 MHz ili oduzeti 22 dB za širinu pojasa 1 kHz.
6.2. Dopuštena odstupanja
|
Ispitna frekvencija (MHz) |
Dopušteno odstupanje (MHz) |
|
45, 65, 90, 120, 150, 190 i 230 |
± 5 |
|
280, 380, 450, 600, 750 i 900 |
± 20 |
Dopuštena se odstupanja primjenjuju na navedene frekvencije, a namijenjena su izbjegavanju smetnja od odašiljača koji za vrijeme mjerenja rade na ispitnim ili njima bliskim frekvencijama.
7. Granica ispitnog područja za električni/elektronički podsklop
Ravno čisto područje bez površina koje reflektiraju elektromagnetsko zračenje
8. Zračene elektromagnetske emisije pri ispitivanjima
Slika 1.
Elektromagnetske emisije koje zrači neki električni/elektronički podsklop: ispitni raspored (opći izgled)
Slika 2.
Elektromagnetske emisije koje zrači neki električni/elektronički podsklop: shematski prikaz ispitnog stola u ravnini uzdužne simetrije
DIO 7.
Metoda mjerenja elektromagnetskih uskokopojasnih emisija koje zrače električni/elektronički podsklopovi
1. Općenito
|
1.1. |
Ispitna metoda opisana u ovom Dijelu može se primijeniti na električne/elektroničke podsklopove. |
|
1.2. |
Mjerna oprema Mjerna oprema mora udovoljavati zahtjevima iz publikacije br. 16-1 Posebnog međunarodnog odbora za radiosmetnje (CISPR). Za mjerenje zračenih uskopojasnih emisija u ovom se Dijelu upotrebljava detektor prosječne vrijednosti ili detektor vršne vrijednosti. |
|
1.3. |
Ispitna metoda 1.3.1. Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju elektromagnetskog uskopojasnog zračenja koje može emitirati mikroprocesorski sustav. 1.3.2. Kao kratak (2 do 3 minute) početni korak, uz izabranu jednu polarizaciju antene dopušteno je pregledati frekvencijsko područje iz točke 6.1. uporabom analizatora spektra kako bi se pokazalo postojanje i/ili položaj vrhova emisija. To bi moglo pomoći pri odabiru frekvencija na kojima se treba ispitivati (vidjeti točku 6.). |
2. Izražavanje rezultata
Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovolti/m).
3. Mjerno mjesto
|
3.1. |
Ispitno mjesto udovoljava zahtjevima iz publikacije br. 16-1 Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR) (vidjeti točku 7. Dijela 6.). |
|
3.2. |
Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema moraju se nalaziti izvan granične crte prikazane u točki 7. Dijela 6. |
|
3.3. |
Može se upotrijebiti zatvoreni prostor za ispitivanje ako se može pokazati veza između tog zatvorenog ispitnog prostora i vanjskog mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba udovoljavati dimenzijskim zahtjevima iz točke 7. Dijela 6., osim razmaka između mjerne antene i električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje i visine antene (vidjeti slike 1. i 2. u točki 8. Dijela 6.). |
|
3.4. |
Okružje Kako bi se osiguralo da nema nikakva vanjskog šuma ili signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. U oba ta mjerenja razina vanjskog šuma ili signala mora biti najmanje 10 dB ispod ograničenja smetnji danih u točki 3.6.2.1. Dijela 2., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja. |
4. Stanje električnog/elektroničkog podsklopa tijekom ispitivanja
|
4.1. |
Električni/elektronički podsklop koji se ispituje u uobičajenom je radnom stanju. |
|
4.2. |
Mjerenja se ne izvode dok pada kiša ni dok se druge padaline talože na električnom/elektroničkom podsklopu koji se ispituje, ni tijekom 10 minuta nakon što kiša ili druge padaline prestanu. |
|
4.3. |
Ispitni razmještaj 4.3.1. Električni/elektronički podsklop koji se ispituje i njegovo ožičenje moraju se nalaziti 50 ± 5 mm iznad drvenog stola ili stola od drugog odgovarajućeg nevodljivog materijala. Međutim, ako je koji dio električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje predviđen za električki priključak na metalnu nadogradnju vozila, taj se dio postavlja na temeljnu ploču i električno se spaja s tom pločom. Temeljna ploča treba biti metalna ploča debljine najmanje 0,5 mm. Najmanja veličina temeljne ploče ovisi o veličini električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje, ali treba omogućivati razmještaj ožičenja i sastavnih dijelova električnog/elektroničkog podsklopa. Temeljna je ploča spojena sa zaštitnim vodičem sustava uzemljenja. Temeljna je ploča postavljena na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispitne prostorije i usporedna je s podom. 4.3.2. Električni/električni podsklop koji se ispituje uređuje se i spaja prema zahtjevima koji za njega važe. Armatura izvora napajanja smještena je uzduž i unutar 100 mm od ruba temeljne ploče/stola najbliže anteni. 4.3.3. Električni/elektronički podsklop koji se ispituje povezan je sa sustavom uzemljenja sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradbu, pri čemu nikakvi dodatni spojevi uzemljenja nisu dopušteni. 4.3.4. Najmanji razmak između električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje i svih drugih vodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranih površina (osim temeljne ploče/stola ispod ispitivanog predmeta), mora biti 1,0 m. |
|
4.4. |
Napajanje električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje dovodi se preko jedne 5 μH/50 Ω umjetne mreže koja je električno povezana s temeljnom pločom. Napon napajanja održava se na vrijednosti nazivnog radnog napona sustava s odstupanjem ± 10 %. Bilo kakva izmjenična valna sastavnica mora biti manja od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za nadzor na umjetnoj mreži (AN). |
|
4.5. |
Kad se električni/elektronički podsklop koji se ispituje sastoji od više od jedne jedinice, idealno je ako su kabeli za njihovo međusobno povezivanje ujedno i kabeli za stvarnu uporabu u vozilu. Ako ih nema, duljina između elektroničke upravljačke jedinice i AN mreže treba biti 1 500 ± 75 mm. Svi kabeli u tom ožičenju trebaju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima. Kad se za ispravan rad električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje traži vanjska oprema, može se načiniti zamjena u smislu doprinosa koji ta oprema daje izmjerenim emisijama. |
5. Vrsta, položaj i orijentacija antene
5.1. Vrsta antene
Svaka linearno polarizirana antena može se upotrijebiti pod uvjetom da se može odrediti u odnosu na referentnu antenu.
5.2. Visina i mjerni razmak
5.2.1. Visina
Središte faze antene je 150 ± 10 mm iznad temeljne ploče.
5.2.2. Mjerni razmak
Vodoravni razmak od središta faze ili vrha antene, što je prikladno, do ruba temeljne ploče je 1,00 ± 0,05 m. Nijedan dio antene ne smije biti bliže od 0,5 m temeljnoj ploči.
Antena se postavlja usporedno s ravninom koja je okomita na temeljnu ploču, a podudarno s rubom temeljne ploče uzduž glavnog dijela armature ožičenja.
|
5.2.3. |
Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru radi elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojem materijalu koji upija radijske valove i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između prijamne antene i podsklopa električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje ne smije biti materijal koji upija radijsko zračenje. |
5.3. Orijentacija i polarizacija antene
U mjernoj točki potrebno je obaviti očitavanja s antenom u vertikalnoj i u horizontalnoj polarizaciji.
5.4. Očitavanja
Potrebno je napraviti najviše dva očitavanja (u skladu s točkom 5.3.) na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se provode mjerenja.
6. Frekvencije
6.1. Mjerenja
Mjerenja se provode preko cijelog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. To se frekvencijsko područje dijeli na 13 frekvencijskih pojaseva. U svakom frekvencijskom pojasu može se ispitati jedna ispitna frekvencija kako bi se pokazalo da je udovoljeno zahtijevanim ograničenjima. Kako bi se potvrdilo da električni/elektronički sklop koji se ispituje udovoljava zahtjevima ovog Dijela, ispitno tijelo ispituje jednu takvu točku u svakom u svakom od sljedećih 13 frekvencijskih pojaseva:
30 do 50, 50 do 75, 75 do 100, 100 do 130, 130 do 165, 165 do 200, 200 do 250, 250 do 320, 320 do 400, 400 do 520, 520 do 660, 660 do 820, 820 do 1 000 MHz.
U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, provodi se istraživanje kako bi se osiguralo da je uzrok električni/elektronički podsklop koji se ispituje, a ne ometajuće zračenje.
|
6.2. |
Ako su zračene uskopojasne emisije u bilo kojem frekvencijskom pojasu iz točke 6.1. u početnoj fazi koja je mogla biti provedena kako je opisano u točki 1.3. najmanje 10 dB ispod referentnog ograničenja, smatra se da električni/elektronički podsklop u tom frekvencijskom pojasu udovoljava zahtjevima utvrđenima u ovom Dijelu. |
DIO 8.
Metoda/metode ispitivanja otpornosti električnih/elektroničkih podsklopova na elektromagnetska zračenja
1. Općenito
|
1.1. |
Ispitne metode opisane u ovom Dijelu mogu se primijeniti na električne/elektroničke podsklopove. |
|
1.2. |
Ispitne metode 1.2.1. Električni/elektronički podsklopovi mogu udovoljavati zahtjevima bilo koje kombinacije navedenih ispitnih metoda u daljnjem tekstu, po slobodnom izboru proizvođača, pod uvjetom da su ti rezultati obuhvaćeni u potpunom frekvencijskom području navedenom u točki 5.1.
—
Ispitivanje trakastim vodom: vidjeti točku 11.
—
Ispitivanje uvođenjem velike struje: vidjeti točku 12.
—
Ispitivanje TEM kavezom: vidjeti točku 13.
—
Ispitivanje u slobodnom polju: vidjeti točku 14.
1.2.2. Zbog zračenja elektromagnetskih polja tijekom tih ispitivanja, sva je ispitivanja potrebno provoditi u ekraniziranom prostoru, npr. TEM kavezu. |
2. Izražavanje rezultata
Za ispitivanja koja su opisana u ovom Dijelu jakosti polja izražavaju se u voltima/m, a uvedena struja u miliamperima.
3. Mjerno mjesto
3.1. Ispitna oprema mora omogućivati stvaranje zahtijevanog ispitnog signala u frekvencijskim područjima određenima u ovom Dijelu. Ispitna oprema mora udovoljavati zakonskim zahtjevima s obzirom na emisiju elektromagnetskih signala.
3.2. Mjerna je oprema smještena izvan komore.
4. Stanje električnog/elektroničkog podsklopa tijekom ispitivanja
4.1. Električni/elektronički podsklop koji se ispituje u uobičajenom je radnom stanju. Namješten je kako je određeno u ovom Dijelu, osim ako se pojedinim ispitnim metodama ne zahtijeva drukčije.
4.2. Napajanje električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje dovodi se preko jedne (5 μH/50 Ω) umjetne mreže koja je električno povezana s masom. Napon napajanja održava se na vrijednosti nazivnog radnog napona sustava s odstupanjem ± 10 %. Bilo kakva izmjenična valna sastavnica mora biti manja od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za nadzor na umjetnoj mreži (AN).
4.3. Kada se za rad električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje zahtijeva neka vanjska oprema, ona se postavlja tijekom faze umjeravanja. Tijekom umjeravanja nikakva vanjska oprema ne smije biti referentnoj točki bliže od 1 m.
4.4. Kako bi se, kada se ispitivanja i mjerenja ponavljaju, osiguralo dobivanje mjernih rezultata koji se mogu reproducirati, oprema koja stvara ispitni signal i njezin razmještaj treba biti prema istoj specifikaciji kao što je bila tijekom svake odgovarajuće faze umjeravanja (točke 7.2., 7.3.2.3., 8.4., 9.2. i 10.2.).
4.5. Kad se električni/elektronički podsklop koji se ispituje sastoji od više od jedne jedinice, idealno je ako su kabeli za njihovo međusobno povezivanje ujedno i kabeli za stvarnu uporabu u vozilu. Ako ih nema, duljina između elektroničke upravljačke jedinice i AN mreže treba biti 1 500 ± 75 mm. Svi kabeli u tom ožičenju trebaju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima.
5. Frekvencijsko područje, vremena zadržavanja
5.1. Mjerenja se provode u frekvencijskom području od 20 do 1 000 MHz.
5.2. Kako bi se potvrdilo da električni/elektronički podsklopovi udovoljavaju zahtjevima ovog Dijela, ispitivanja se provode na 14 ispitnih frekvencija u području, npr.:
27, 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750 i 900 MHz.
Uzima se u obzir vrijeme odziva ispitivane opreme, pa vrijeme zadržavanja mora biti dovoljno dugo da se omogući da ispitivana oprema reagira pod uobičajenim uvjetima. U svakom slučaju to vrijeme ne smije biti kraće od dvije sekunde.
6. Značajke koje treba imati proizvedeni ispitni signal
6.1. Najveći otklon ovojnice
Najveći otklon ovojnice ispitnog signala mora biti jednak najvišem otklonu nemoduliranog sinusnog vala čija je efektivna vrijednost određena u točki 3.4.2. Dijela 2. (vidjeti sliku 3. u točki 8. Dijela 5.).
6.2. Valni oblik ispitnog signala
Ispitni signal je sinusni val radijske frekvencije, amplitudno moduliran sa sinusnim signalom frekvencije 1 kHz dubinom modulacije m od 0,8 ± 0,04.
6.3. Dubina modulacije
Dubina modulacije definira se kao:
|
m |
= |
|
7. Ispitivanje trakastim vodom
7.1. Ispitna metoda
Pri toj je ispitnoj metodi armatura ožičenja kojom se spajaju sastavni dijelovi nekog električnog/elektroničkog podsklopa izložena elektromagnetskom polju utvrđene jakosti.
7.2. Mjerenje jakosti polja u trakastom vodu
Pri svakoj željenoj ispitnoj frekvenciji u trakasti se vod dovodi određena razina snage kako bi se proizvela tražena jakost polja u ispitnom području u kojem nema električnog/elektroničkog podsklopa. Ta se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnom odnosu s tom snagom, potrebnom da se odredi polje, treba izmjeriti, a rezultati zapisati. Ti se rezultati upotrebljavaju za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih se taj postupak mora ponoviti. Tijekom tog postupka glava sonde polja nalazi se ispod aktivnog vodiča i centrirana je u uzdužnom, okomitom i poprečnom smjeru. Kućište elektronike za sondu je što je moguće dalje od uzdužne osi trakastog voda.
7.3. Postava električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje
7.3.1. Ispitivanje trakastim vodom od 150 mm
Tom se ispitnom metodom omogućuje stvaranje homogenih polja između aktivnog vodiča (traka impedancije 50 Ω) i temeljne ravnine (vodljiva površina stola za sastavljanje), između kojih se može umetnuti dio armature ožičenja. Elektroničke upravljačke jedinice električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje postavljaju se na temeljnu ploču, ali izvan trake s jednim od svojih rubova usporedno s aktivnim vodičem trake. Taj rub je 200 ± 10 mm udaljen od crte na temeljnoj ploči koja se nalazi odmah ispod ruba aktivnog vodiča.
Razmak između bilo kojeg ruba aktivnog vodiča i bilo kojeg vanjskog uređaja koji se upotrebljava za mjerenje je najmanje 200 mm.
Sekcija armature ožičenja električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje postavljena je u vodoravnom položaju između aktivnog vodiča i temeljne ploče (vidjeti slike 1. i 2. u točki 11.).
7.3.1.1. Najmanja duljina armature ožičenja, koja obuhvaća i vodove za napajanje elektroničke upravljačke jedinice i postavlja se ispod ispitne trake, je 1,5 m, osim ako armatura ožičenja u vozilu nije kraća od 1,5 m. U tom je slučaju duljina armature ožičenja najveća duljina armature koja se ugrađuje u vozilo. Svi ogranci iz tog snopa usmjereni su okomito na uzdužnu os.
7.3.1.2. Alternativno, puna duljina armature ožičenja zajedno s duljinom najduljeg ogranka je 1,5 m.
7.3.2. Ispitivanje trakastim vodom od 800 mm
7.3.2.1. Ispitna metoda
Trakasti vod sastoji se od dvije usporedne metalne ploče razmaknute 800 mm. Ispitivana oprema postavlja se u središte između ploča i izlaže se elektromagnetskom polju (vidjeti slike 3. i 4. u točki 11.).
Tom se metodom mogu ispitivati cjeloviti elektronički sustavi zajedno sa senzorima i aktuatorima, te upravljačkim jedinicama i ožičenjem. Metoda je pogodna za uređaj čija je najveća dimenzija manja od jedne trećine razmaka ploča.
7.3.2.2. Položaj ispitne trake
Ispitni trakasti vod stavlja se u ekraniziranu komoru (da se spriječe emisije izvana) 2 m od zidova i bilo koje metalne ograde kako bi se spriječile elektromagnetske refleksije. Za prigušivanje tih refleksija može se upotrijebiti RF upijajući materijal. Ispitni trakasti vod postavlja se na nevodljive oslonce najmanje 0,4 m iznad poda.
7.3.2.3. Umjeravanje trakastog voda
Mjerna sonda polja postavlja se u središte na trećini uzdužne, okomite i poprečne dimenzije prostora između ploča bez sustava koji se ispituje. Pridružena mjerna oprema postavlja se izvan zaštićenog prostora.
Ispitni trakasti vod napaja se na svakoj željenoj frekvenciji signalom određene razine snage kako bi se proizvela tražena jakost polja na anteni. Ta će se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnom odnosu s tom snagom, potrebnom da se odredi polje, upotrijebiti za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih se taj postupak mora ponoviti.
7.3.2.4. Postava električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje
Glavna upravljačka jedinica postavlja se u središte na trećinu uzdužne, okomite i poprečne izmjere prostora između usporednih ploča. Postavlja se na stalak od nevodljivog materijala.
7.3.2.5. Glavni snopovi ožičenja i kabeli za senzore/aktuatore
Glavni snop ožičenja i svi kabeli za senzore/aktuatore vode se okomito iz upravljačke jedinice prema vrhu temeljne ploče (time se pojačava spoj s elektromagnetskim poljem). Zatim nastavljaju donjom stranom ploče prema jednom od njezinih slobodnih rubova gdje se presavijaju i nastavljaju gornjom stranom temeljne ploče sve do priključka za napajanje ispitne trake. Kabeli se tada usmjeravaju k odgovarajućoj opremi koja se mora nalaziti u području izvan utjecaja elektromagnetskog polja, npr. na podu ekranizirane komore 1 m uzdužno od trakastog voda.
8. Ispitivanje otpornosti električnog/elektroničkog podsklopa u slobodnom polju
8.1. Ispitna metoda
Ovom se ispitnom metodom omogućuje ispitivanje električnih/elektroničkih sustava vozila izlaganjem nekog električnog/elektroničkog podsklopa elektromagnetskom zračenju koje stvara antena.
8.2. Opis ispitne naprave
Ispitivanje se provodi na ispitnom stolu u polugluhoj komori na gornjem dijelu naprave.
8.2.1. Temeljna ploča
8.2.1.1. Za ispitivanje otpornosti u slobodnom polju, električni/elektronički podsklop koji se ispituje i njegovo ožičenje moraju se nalaziti 50 ± 5 mm iznad drvenog stola ili stola od drugog odgovarajućeg nevodljivog materijala. Međutim, ako je koji dio električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje predviđen za električki priključak na metalnu nadogradnju vozila, taj se dio postavlja na temeljnu ploču i električno se spaja s tom pločom. Temeljna ploča treba biti metalna ploča debljine najmanje 0,5 mm. Najmanja veličina temeljne ploče ovisi o veličini električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje, ali treba omogućivati razmještaj ožičenja i sastavnih dijelova električnog/elektroničkog podsklopa. Temeljna je ploča spojena sa zaštitnim vodičem sustava uzemljenja. Postavlja se na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispitne prostorije i mora biti usporedna s podom.
8.2.1.2. Električni/električni podsklop koji se ispituje uređuje se i spaja prema zahtjevima koji za njega važe. Armatura izvora napajanja smještena je uzduž i unutar 100 mm od ruba temeljne ploče/stola najbliže anteni.
8.2.1.3. Električni/elektronički podsklop koji se ispituje povezan je sa sustavom uzemljenja sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradbu, pri čemu nikakvi dodatni spojevi uzemljenja nisu dopušteni.
8.2.1.4. Najmanji razmak između električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje i svih drugih vodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranih površina (osim temeljne ploče/stola ispod ispitivanog predmeta), mora biti 1,0 m.
8.2.1.5. Dimenzija bilo koje temeljne ploče je 2,25 četvornih metara ili više, s najkraćom stranicom od najmanje 750 mm. Temeljna ploča povezana je s komorom spojnim trakovima, tako da radni otpor tog spoja nije veći od 2,5 milioma.
8.2.2. Postava električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje
Za opremu većih dimenzija ugrađenu na metalnom ispitnom postolju u svrhu ispitivanja, ispitno se postolje smatra dijelom temeljne ploče, pa se zato ploča i postolje povezuju. Prednje strane ispitivanog uzorka smještaju se najmanje 200 mm od ruba temeljne ploče. Svi vodiči i kabeli trebaju biti najmanje 100 mm od ruba temeljne ploče, a razmak u odnosu na temeljnu ploču treba (od najniže točke snopa ožičenja) biti 50 ± 5 mm iznad temeljne ploče. Napajanje električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje dovodi se preko jedne (5 μH/50 Ω) umjetne mreže.
8.3. Vrsta, položaj i orijentacija generatora polja
8.3.1. Vrsta generatora polja
8.3.1.1. Odabire/odabiru se generator/generatori polja koji može/mogu stvoriti željenu jakost polja na referentnoj točki (vidjeti točku 8.3.4.) na odgovarajućim frekvencijama.
8.3.1.2. Generator/generatori polja može/mogu biti antena/antene ili pločasta antena.
8.3.1.3. Konstrukcija i orijentacija svakog generatora polja treba biti takva da je polje polarizirano: od 20 do 1 000 MHz vodoravno ili okomito.
8.3.2. Visina i mjerni razmak
8.3.2.1. Visina
Središte faze bilo koje antene treba biti 150 ± 10 mm iznad temeljne ploče na kojoj je električni/elektronički podsklop koji se ispituje. Nijedan dio zračećeg elementa antene ne smije biti manje od 250 mm iznad poda ispitne prostorije.
8.3.2.2. Mjerni razmak
8.3.2.2.1. U stvarnim je uvjetima najbolje postaviti generator polja što je praktički moguće dalje od električnog/elektroničkog podsklopa. Taj je razmak obično unutar područja od 1 do 5 m.
8.3.2.2.2. Kad se ispitivanje provodi u zatvorenu prostoru, zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojemu materijalu koji upija elektromagnetsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu prostora. Između odašiljačke antene i električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje ne smije biti materijal koji upija elektromagnetsko zračenje.
8.3.3. Položaj antene u odnosu na električni/elektronički podsklop koji se ispituje
8.3.3.1. Zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 0,5 m rubu temeljne ploče.
8.3.3.2. Središte faze generatora polja treba biti u ravnini:
koja je okomita na temeljnu ploču;
koja na dva dijela presijeca rub temeljne ploče i središnju točku glavnine armature ožičenja; i
koja je okomita na rub temeljne ploče i na glavninu armature ožičenja.
Generator polja smješten je usporedno s tom ravninom (vidjeti slike 8. i 9. u točki 14.).
8.3.3.3. Svaki generator polja koji se smješta iznad temeljne ploče ili električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje proteže se preko električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje.
8.3.4. Referentna točka
Za potrebe ovog Dijela referentna točka je točka na kojoj se uspostavlja polje određene jakosti, a određuje se kako slijedi:
najmanje 1 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m okomito od zračećih elemenata pločaste antene;
na ravnini:
koja je okomita na temeljnu ploču;
koja je okomita na rub temeljne ploče uzduž glavnine armature ožičenja;
koja presijeca na dva dijela rub temeljne ploče i središnju točku glavnine armature ožičenja; i
koja se poklapa sa središnjom točkom glavnine armature koja vodi uzduž ruba temeljne ploče najbliže anteni;
150 ± 10 mm iznad temeljne ploče.
8.4. Metodologija ispitivanja stvaranja elektromagnetskog polja tražene jakosti
|
8.4.1. |
Kako bi se uspostavili uvjeti za ispitno polje, primjenjuje se supstitucijska metoda. |
|
8.4.2. |
Supstitucijska metoda Generator polja napaja se na svakoj željenoj frekvenciji signalom određene razine snage, kako bi se proizvela tražena jakost polja u referentnoj točki (u smislu točke 8.3.4. u ispitnom području bez električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje); ta se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnom odnosu s tom snagom potrebnom da se odredi polje, mjeri, a rezultati zapisuju. Ti se rezultati upotrebljavaju za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih je nužno da se taj postupak ponovi. |
|
8.4.3. |
Tijekom umjeravanja vanjska je oprema najmanje 1 m udaljena od referentne točke. |
|
8.4.4. |
Mjerilo jakosti polja Za određivanje jakosti polja tijekom faze umjeravanja supstitucijske metode, primjenjuje se prikladno kompaktno mjerilo jakosti polja. |
|
8.4.5. |
Središte faze mjerila jakosti polja u referentnoj je točki. |
|
8.4.6. |
Električni/elektronički podsklop koji se ispituje koji može sadržavati jednu dodatnu temeljnu ploču potom se unosi u ispitni prostor i postavlja u skladu s točkom 8.3. Ako se upotrebljava i druga temeljna ploča, ona je unutar 5 mm od temeljne ploče na klupi i s njom je električno povezana. Generatoru polja zatim se dovodi signal potrebne ulazne snage određene u točki 8.4.2. na svakoj od frekvencija određenih u točki 5. |
|
8.4.7. |
Parametar odabran u točki 8.4.2. za određivanje polja upotrebljava se za određivanje jakosti polja tijekom ispitivanja. |
8.5. Obris jakosti polja
|
8.5.1. |
Tijekom faze umjeravanja s referentnim poljem (prije nego se električni/elektronički podsklop koji se ispituje unese u ispitni prostor) jakost polja ne smije biti manja od 50 % nazivne vrijednosti jakosti polja 0,5 ± 0,05 m sa svake strane referentne točke, na crti koja je usporedna s rubom temeljne ploče koji je najbliže anteni i koji prolazi kroz referentnu točku. |
9. Ispitivanje TEM kavezom
9.1. Ispitna metoda
TEM (poprečni elektromagnetski način) kavez stvara homogena polja između unutarnjeg vodiča (septum) i kućišta (temeljna ploča). Upotrebljava se za ispitivanje električnih/elektroničkih podsklopova (vidjeti sliku 6. u točki 13.).
9.2. Mjerenje jakosti polja u TEM kavezu
9.2.1. Električno polje u TEM kavezu određeno je s pomoću jednadžbe:
|
E |
= |
električno polje (volta/m) |
|
P |
= |
snaga kroz kavez (W) |
|
Z |
= |
impedancija kaveza (50 Ω) |
|
d |
= |
razmak razdvajanja (u metrima) između gornjeg zida i ploče (septuma). |
9.2.2. Kao alternativa, odgovarajući se senzor jakosti polja postavlja u gornju polovinu TEM kaveza. U tom dijelu TEM kaveza elektronička upravljačka jedinica/elektroničke upravljačke jedinice ima/imaju samo mali utjecaj na ispitno polje. Izlaz tog senzora određuje jakost polja.
9.3. Dimenzije TEM kaveza
Za održavanje homogenog polja TEM kaveza, kao i za dobivanje ponovljivih rezultata mjerenja, ispitivani predmet ne smije biti veći od jedne trećine unutarnje visine kaveza.
Preporučene dimenzije TEM kaveza dane su u točki 13. na slici 7.
9.4. Žice za napajanje, za prijenos signala i za upravljanje
TEM kavez pričvršćuje se na jednu pločicu s koaksijalnom utičnicom i što je moguće tješnje spaja na utikač s odgovarajućim brojem zatika. Vodiči za napajanje i signalni vodiči s utikača u zidu kaveza izravno se spajaju na ispitni predmet.
Vanjski sastavni dijelovi, kao što su senzori, izvor napajanja i upravljački elementi, mogu se spajati:
na neku ekraniziranu vanjsku jedinicu;
na vozilo uz TEM kavez ili
izravno na ekraniziranu prespojnu ploču.
Ekranizirani kabeli moraju se upotrebljavati za spajanje TEM kaveza s vanjskim jedinicama ili s vozilom, kad se to vozilo ili te vanjske jedinice ne nalaze u istoj ili u susjednoj ekraniziranoj komori.
10. Ispitivanje uvođenjem velike struje
10.1. Ispitna metoda
To je metoda ispitivanja otpornosti na smetnje izravnim induciranjem električnih struja u ožičenje uporabom sonde za uvođenje struje. Sonda za uvođenje sastoji se od jedne obujmice za spregu kroz koju prolaze kabeli električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje. Ispitivanja otpornosti na smetnje tada se mogu provoditi mijenjanjem frekvencije induciranih signala.
Električni/elektronički podsklop koji se ispituje može biti postavljen na jednu temeljnu ploču kao u točki 8.2.1. ili u vozilo prema konstrukcijskoj specifikaciji tog vozila.
10.2. Umjeravanje sonde za uvođenje velike struje prije početka ispitivanja
Sonda za uvođenje postavlja se u alat za umjeravanje. Dok se prelazi područje ispitnih frekvencija, motri se razina snage koja je potrebna za dobivanje struje određene u točki 3.7.2.1. Na taj se način umjerava ulazna snaga sustava za uvođenje velikih struja u odnosu na struju prije ispitivanja, te se ta ulazna snaga primjenjuje na sondu za uvođenje kad je ona spojena na električni/elektronički podsklop koji se ispituje, spregnuta preko kabela upotrijebljenih tijekom umjeravanja. Potrebno je istaknuti da je motrena snaga koja je bila primijenjena na sondu za uvođenje ta ulazna snaga.
10.3. Postava električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje
Svi kabeli električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje postavljenog na temeljnu ploču kao u točki 8.2.1. trebaju biti završeni sa stvarnim teretima i aktuatorima. I u slučaju kad je električni/elektronički podsklop ugrađen u vozilo i kad je postavljen na temeljnu ploču, sonda za uvođenje struje postavlja se oko svih žica ožičenja k svakom spojniku i 150 ± 10 mm od svakog spojnika elektroničkih upravljačkih jedinica električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje, mjernih modula, aktivnih senzora kako je prikazano u točki 12.
10.4. Žice za napajanje, za prijenos signala i za upravljanje
Ožičenje električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje, postavljenog na temeljnu ploču kao u točki 8.2.1., spojeno je između jedne umjetne mreže i glavne elektroničke upravljačke jedinice. To ožičenje vodi se usporedno s rubom temeljne ploče i najmanje 200 mm od njezina ruba. Ono sadržava žicu za napajanje koja spaja akumulator vozila s tom elektroničkom upravljačkom jedinicom i povratnu žicu kad postoji na vozilu.
Razmak od elektroničke upravljačke jedinice do umjetne mreže (AN) je 1,0 ± 0,1 m ili duljina ožičenja između elektroničke upravljačke jedinice i akumulatora treba biti kakva je na vozilu, ako je poznata, ovisno o tomu što je kraće. Ako se upotrebljava ožičenje vozila, tada se svi linijski ogranci koji se pojavljuju na toj duljini usmjeravaju uzduž temeljne ploče, ali okomito dalje od ruba temeljne ploče. U protivnom žice električnog/elektroničkog podsklopa koji se ispituje račvaju se kod AN mreže.
11. Ispitivanje trakastim vodom i dimenzije
Slika 1.
Ispitivanje trakastim vodom od 150 mm
Sve dimenzije u milimetrima
|
1 |
= |
Ekranizirana komora |
|
2 |
= |
Kabelsko ožičenje |
|
3 |
= |
Ispitivani predmet |
|
4 |
= |
Završni otpor |
|
5 |
= |
Generator frekvencije |
|
6/7 |
= |
Baterija u pričuvi |
|
8 |
= |
Izvor napajanja |
|
9 |
= |
Filtar |
|
10 |
= |
Vanjske jedinice |
|
11 |
= |
Filtar |
|
12 |
= |
Vanjska jedinica za videonadzor |
|
13 |
= |
Optoelektronički pretvarač |
|
14 |
= |
Svjetlovodne linije |
|
15 |
= |
Vanjska jedinica nezaštićena od zračenja |
|
16 |
= |
Linearna ili vanjska jedinica zaštićena od zračenja |
|
17 |
= |
Optoelektronički pretvarač |
|
18 |
= |
Izolacijska podloga |
|
19 |
= |
Videokamera |
Slika 2.
Ispitivanje trakastim vodom od 150 mm
Sve dimenzije u milimetrima
|
L |
= |
2 500 mm |
|
S |
= |
800 mm |
|
W |
= |
740 mm |
|
h |
= |
150 mm |
|
1 |
= |
Ispitivani predmet |
|
2 |
= |
Kabelsko ožičenje |
|
3 |
= |
Vanjske jedinice |
|
4 |
= |
Završni otpor |
|
5 |
= |
Izolacijska podloga |
Slika 3.
Ispitivanje trakastim vodom od 800 mm
|
1 |
= |
Temeljna ploča |
|
2 |
= |
Glavni snop ožičenja i kabeli za senzore i aktuatore |
|
3 |
= |
Drveni okvir |
|
4 |
= |
Noseća ploča |
|
5 |
= |
Izolator |
|
6 |
= |
Ispitivani predmet |
Slika 4.
Dimenzije trakastog voda od 800 mm
Bočni pogled
Tlocrt
Sve dimenzije u milimetrima
12. Primjer konfiguracije (postroja) za ispitivanje BCI metodom
Slika 5.
|
1 |
= |
Ispitivani uređaj (DUT) |
|
2 |
= |
RF mjerna sonda (po potrebi) |
|
3 |
= |
RF sonda za uvođenje |
|
4 |
= |
Umjetna mreža |
|
5 |
= |
Filtarska mreža ekranizirane komore |
|
6 |
= |
Izvor napajanja |
|
7 |
= |
DUT sučelje: oprema za nadzor i pobudu |
|
8 |
= |
Signal generator |
|
9 |
= |
Širokopojasno pojačalo |
|
10 |
= |
RF 50-omski usmjerni sklop |
|
11 |
= |
Uređaj za mjerenje razine RF snage ili odgovarajući |
|
12 |
= |
Analizator spektra ili odgovarajući (po potrebi) |
13. Ispitivanje TEM kavezom
Slika 6.
Ispitivanje TEM kavezom
|
1 |
= |
Vanjski vodič, zaštitni zaslon |
|
2 |
= |
Unutarnji vodič (septum) |
|
3 |
= |
Izolator |
|
4 |
= |
Ulaz |
|
5 |
= |
Izolator |
|
6 |
= |
Vrata |
|
7 |
= |
Pločica s utičnicom |
|
8 |
= |
Izvor napajanja za predmet ispitivanja |
|
9 |
= |
Završni otpornik 50 Ω |
|
10 |
= |
Izolacija |
|
11 |
= |
Ispitivani predmet (najveća visina jednaka jednoj trećini razmaka između poda kaveza i septuma) |
Slika 7.
Konstrukcija pravokutnog TEM kaveza – tipične dimenzije TEM kaveza
U sljedećoj tablici prikazane su dimenzije za izradu TEM kaveza s određenim gornjim granicama frekvencije:
|
Gornja frekvencija (MHz) |
Faktor oblika kaveza W: b |
Faktor oblika kaveza L/W |
Razmak ploča b (cm) |
Septum S (cm) |
|
200 |
1,69 |
0,66 |
56 |
70 |
|
200 |
1,00 |
1,00 |
60 |
50 |
14. Ispitivanje otpornosti električnog/elektroničkog podsklopa u slobodnom polju
Slika 8.
Ispitni raspored (opći izgled)
Slika 9.
Pogled s ispitnog stola u ravnini uzdužne simetrije
DIO 9.
Proizvođači mogu odabrati hoće li primjenjivati zahtjeve iz Dijelova od 2. do 8. ili zahtjeve iz Pravilnika UNECE-a br. 10 kako je navedeno u Prilogu I. ili zahtjeve iz ISO 14982: 1998.
PRILOG XVI.
Zahtjevi u pogledu zvučno upozornih naprava
|
1. |
Zvučno upozornoj napravi dodjeljuje se homologacija tipa sastavnog dijela u skladu sa zahtjevima za vozila kategorije N u Pravilniku UNECE-a br. 28 kako je navedeno u Prilogu I. |
|
2. |
Značajke zvučno upozorne naprave kada je ugrađena u traktor
2.1. Zvučna ispitivanja Pri homologaciji tipa traktora, značajke zvučno upozorne naprave ugrađene u taj tip traktora, ispituju se na sljedeći način:
2.1.1.
Razina zvučnog tlaka naprave kada je ugrađena u traktor mjeri se na točki od 7 metara ispred traktora, na mjestu koje je otvoreno i što je više ravno. Motor traktora mora se isključiti. Efektivni napon mora imati vrijednost utvrđenu stavkom 6.2.3. Pravilnika UNECE br. 28 kako je naveden u Prilogu I.
2.1.2.
Mjerenja se provode uporabom krivulje vrednovanja „A” prema normi Međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva (IEC).
2.1.3.
Najveća razina zvučnog tlaka određuje se na visini između 0,5 i 1,5 m iznad razine tla.
2.1.4.
Najveća vrijednost za razinu zvučnog tlaka mora biti najmanje 93 dB(A) i najviše 112 dB(A). |
PRILOG XVII.
Zahtjevi u pogledu sustava za grijanje
1. Zahtjevi za sva vozila kategorija T i C opremljena takvim sustavom
1.1. Traktori s kabinom moraju biti opremljeni sustavom za grijanje koji je u skladu s ovim Prilogom. Traktori s kabinom mogu biti opremljeni klimatizacijskim sustavima. Ako su ugrađeni, moraju biti u skladu s ovim Prilogom.
1.2. Sustav za grijanje u kombinaciji s prozračivanjem kabine mora moći odmrzavati i odmagljivati vjetrobran. Sustavi za grijanje i hlađenje ispituju se u skladu s odjeljcima 8. i 9., stavcima od 8.1.1. do 8.1.4. odnosno od 9.1.1. do 9.1.4. norme ISO 14269-2:2001. Tijekom ispitivanja komande sustava moraju biti namještene u skladu s proizvođačkim specifikacijama. Izvješća o ispitivanju uključuju se u opisni list.
1.3. Proizvođač može izabrati hoće li poštovati zahtjeve za sustave za grijanje određene ovim Prilogom ili zahtjeve za vozila kategorije N određene u Pravilniku UNECE-a br. 122 kako je naveden u Prilogu I.
PRILOG XVIII.
Zahtjevi u pogledu naprava za sprečavanje neovlaštene upotrebe
1. Zahtjevi za sva vozila kategorija T i C
Proizvođači mogu izabrati hoće li primijeniti ovu točku ili točku 2.
1.1. Pokretanje i zaustavljanje motora
1.1.1. Osigurava se način kojim se omogućuje sprečavanje nenamjernog i/ili neovlaštenog pokretanja motora. Primjeri tih načina, među ostalim, obuhvaćaju, ali nisu ograničeni na:
2. Zahtjevi za sva vozila kategorija T i C prema pravilnicima UNECE-a ili međunarodnim normama
2.1. Za vozila s upravljačem primjenjuju se svi odgovarajući zahtjevi iz Pravilnika UNECE-a br. 62 kako je naveden u Prilogu I.
2.2. Za vozila koja nemaju upravljač proizvođači primjenjuju sve odgovarajuće zahtjeve kako su propisani za kategoriju vozila N2 u točkama 2. i 5. uz iznimku točaka 5.6., 6.2. i 6.3. Pravilnika UNECE-a br. 18 kako je naveden u Prilogu I. ovom Pravilniku ili zahtjevima iz odgovarajućih normi o elektroničkim uređajima koji se mogu programirati radi sprečavanja neovlaštene upotrebe, budu li takve norme postojale od 1. siječnja 2018.
3. Zahtjevi za sva vozila kategorije S i priključnu vučenu opremu koja pripada kategoriji R zbog omjera najveće tehnički dopuštene opterećene mase i neopterećene mase od 3,0 ili većeg
Najmanje jedna naprava ugrađuje se u vozilo kategorije S ili priključnu vučenu opremu koja pripada kategoriji R zbog omjera najveće tehnički dopuštene opterećene mase i neopterećene mase od 3,0 ili većeg radi sprečavanja nenamjerne ili neovlaštene upotrebe takvih vozila.
Takvu napravu može činiti:
Priručnik s uputama za upotrebu sadržava informacije o upotrebi naprava ugrađenih u vozilo.
PRILOG XIX.
Zahtjevi u pogledu registarskih pločica
1. Oblik i dimenzije mjesta za postavljanje stražnjih registarskih pločica
Mjesto za postavljanje sastoji se od ravne ili gotovo ravne pravokutne površine sljedećih najmanjih dimenzija:
|
širina |
: |
520 mm |
|
visina |
: |
120 mm |
|
širina |
: |
255 mm |
|
visina |
: |
165 mm. |
2. Položaj mjesta za postavljanje i pričvršćivanje pločica
Mjesto za postavljanje takvo je da nakon pravilnog pričvršćivanja pločice imaju sljedeća obilježja.
2.1. Bočni položaj pločice
Središte pločice nije više udesno od ravnine simetrije vozila. Lijevi bočni rub pločice nije više ulijevo od vertikalne ravnine paralelne s ravninom simetrije vozila i ne dira točku gdje je poprečni presjek vozila najširi.
2.2. Položaj pločice u odnosu na uzdužnu ravninu simetrije vozila
Pločica je okomita ili gotovo okomita na ravninu simetrije vozila.
2.3. Položaj pločice u odnosu na vertikalnu ravninu
Pločica je vertikalna uz dopušteno odstupanje od 5°. Može, međutim, biti nakošena u odnosu na okomicu kada to nameće oblik vozila:
ne više od 30° kada je površina s registarskim brojem nakošena nagore, pod uvjetom da visina gornjeg ruba pločice nije veća od 1,2 m od tla.
ne više od 15° kada je površina s registarskim brojem nakošena nadolje, pod uvjetom da visina gornjeg ruba pločice nije veća od 1,2 m od tla.
2.4. Visina pločice od tla
Visina donjeg ruba pločice od tla nije manja od 0,3 m, visina gornjeg ruba pločice od tla ne prelazi 4 m.
2.5. Određivanje visine pločice od tla
Visina navedena u točkama 2.3. i 2.4. mjeri se kada je vozilo neopterećeno.
|
2.6. |
Geometrijska vidljivost
2.6.1.
Ako udaljenost gornjeg ruba pločice od površine tla ne prelazi 1,20 m, pločica je vidljiva u cijelom prostoru unutar sljedeće četiri ravnine:
(a)
dvaju okomitih ravnina koje dodiruju dva bočna ruba pločice i sa središnjom uzdužnom ravninom vozila tvore kut od 30o mjeren prema van na lijevu i na desnu stranu pločice;
(b)
ravnine koja dodiruje gornji rub pločice i koja tvori kut mjeren prema gore od 15o u odnosu na vodoravnu ravninu;
(c)
vodoravne ravnine kroz donji rub pločice.
2.6.1.a
Ako udaljenost gornjeg ruba pločice od površine tla prelazi 1,20 m, pločica je vidljiva u cijelom prostoru unutar sljedeće četiri ravnine:
(a)
dvaju okomitih ravnina koje dodiruju dva bočna ruba pločice i sa središnjom uzdužnom ravninom vozila tvore kut od 30o mjeren prema van na lijevu i na desnu stranu pločice;
(b)
ravnine koja dodiruje gornji rub pločice i koja tvori kut mjeren prema gore od 15o u odnosu na vodoravnu ravninu;
(c)
ravnine koja dodiruje donji rub pločice i čini kut koji mjeren prema gore iznosi 15o u odnosu na horizontalu.
2.6.2.
U prostoru opisanom u točkama 2.6.1. i 2.6.1.a ne smije biti ni jedan strukturni dio, čak ni ako je posve proziran. |
PRILOG XX.
Zahtjevi u pogledu propisanih pločica i oznaka
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga:
„propisana pločica” znači pločica koju proizvođač pričvršćuje u skladu s homologiranim tipom kako je određen u članku 34. Uredbe (EU) br. 167/2013 i ima odgovarajuću oznaku u skladu s ovim Prilogom;
„propisane oznake” znače sve obvezne oznake s homologacijskom oznakom određenom u članku 34. Uredbe (EU) br. 167/2013 koje se, u skladu s ovim Prilogom, pričvršćuju na vozila, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice kada se oni proizvode u skladu s homologiranim tipom ili za njegovu identifikaciju tijekom homologacije.
2. Općenito
2.1. Sva vozila za poljoprivredu i šumarstvo imaju pločicu i natpise opisane u sljedećim točkama. Pločicu i natpise postavlja proizvođač.
2.2. Svi sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice u skladu s tipom homologiranim temeljem Uredbe (EU) br. 167/2013 nose oznaku EU homologacije tipa opisanu u točki 6. ovog Priloga ili oznaku predviđenu člankom 34. stavkom 2. te Uredbe i utvrđenu člankom 5. Provedbene uredbe (EU) 2015/504.
3. Propisana pločica
3.1. Propisana pločica, oblikovana kako je određeno Prilogom IV. Provedbene uredbe (EU) 2015/504, mora biti čvrsto postavljena na vidljivom i lako dostupnom mjestu na dijelu koji nije uobičajeno zamjenjivati tijekom uobičajene upotrebe, redovitog održavanja ili popravka (npr. zbog slučajnog oštećenja). Na njoj se jasno i neizbrisivo moraju vidjeti informacije navedene u predlošku za oznaku EU homologacije tipa utvrđenu Prilogom IV. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/504.
3.2. Proizvođač može navesti dodatne informacije ispod ili sa strane propisanih natpisa, izvan jasno označenog pravokutnika koji obuhvaća samo podatke propisane Prilogom IV. Provedbenoj uredbi 2015/504.
4. Identifikacijska oznaka vozila
Identifikacijska oznaka vozila utvrđena je kombinacija znakova nedvosmisleno dodijeljena određenom vozilu od proizvođača. Svrha joj je osigurati jasnu identifikaciju svakog vozila i osobito njegova tipa tijekom razdoblja od 30 godina preko proizvođačeva posrednika, bez potrebe za pozivanjem na daljnje podatke.
Identifikacijska oznaka skladu je sa sljedećim zahtjevima:
VIN se označuje na propisanoj pločici kao i na podvozju, okviru ili drugom sličnom dijelu vozila kada ono izlazi iz proizvodne linije.
Navodi se u jednom retku kad god je to moguće.
Označuje se na podvozju ili drugom sličnom dijelu, ako je moguće na prednjoj desnoj strani vozila.
VIN se ispisuje mehaničkim kovanjem, graviranjem kiselinom ili laserskim graviranjem na lako dostupnom dijelu na desnoj strani vozila tako da se spriječi njegovo uništenje, izmjena ili uklanjanje.
5. Znakovi
Znakovi navedeni u predlošku za oznaku EU homologacije tipa iz Priloga IV. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/504 upotrebljavaju se za oznake iz odjeljaka 3. i 4.
6. Zahtjevi za oznake sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica
►M1 Svaka zasebna tehnička jedinica ili sastavni dio koji je u skladu s tipom s obzirom na koji je dodijeljena EU homologacija tipa zasebne tehničke jedinice ili sastavnog dijela u skladu s Poglavljem V. Uredbe (EU) br. 167/2013. mora nositi oznaku EU homologacije tipa zasebne tehničke jedinice ili sastavnog dijela prema članku 34. stavku 2. te Uredbe i u skladu s člankom 5. Provedbene uredbe (EU) 2015/504. ◄ Oznake su vidljive kad je jedinica ili dio ugrađen u vozilo a da nije potrebno uklanjati nijedan dio primjenom alata i trajno su pričvršćene (npr. utisnute, urezane, upisane laserom, sigurnosna naljepnica).
PRILOG XXI.
Zahtjevi u pogledu dimenzija i masa prikolice
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga:
„duljina vozila” znači:
„širina vozila” znači:
„visina vozila” znači okomita udaljenost između tla i točke na vozilu koja je najudaljenija od tla, ne računajući antenu. Prilikom određivanja te visine vozilo mora biti opremljeno novim gumama s najvećim polumjerom kotrljanja, izražen indeksom za brzinu polumjera, prema specifikaciji njihova proizvođača;
„dopuštena vučena masa” znači masa koju tip traktora može vući;
„tehnički dopuštena vučena masa (mase)” znači:
nekočena vučena masa,
vučena masa s inercijskim kočenjem,
vučena masa opremljena hidrauličkim ili pneumatskim kočenjem.
Zahtjevi
Vozila ne smiju prelaziti dimenzije i mase navedene u nastavku.
2. Dimenzije
Mjerenja namijenjena za provjeru ovih dimenzija provode se kako slijedi:
2.1. Najveće dimenzije bilo kojeg vozila kategorija T ili C iznose:
duljina: 12 m;
širina: 2,55 (ne računajući izbočeni dio stijenke gume na točki dodira s tlom);
Širina se može povećati na 3 m ako je to jedino zbog ugradnje guma, gumenih gusjenica ili dvostrukih guma neophodnih radi zaštite tla, uključujući blatobrane, pod uvjetom da je širina nepromjenjive strukture vozila ograničena na 2,55 m i da je homologirano vozilo uz to opremljeno najmanje jednim kompletom guma ili gumenih gusjenica čija širina ne prelazi 2,55 m.
visina: 4 m
2.2. Najveće dimenzije bilo kojeg vozila kategorije S iznose:
duljina: 12 m;
širina: 3 m (zanemarujući savijeni dio stijenka guma u točki dodira s tlom);
visina: 4 m.
2.3. Najveće dimenzije bilo kojeg vozila kategorije R iznose:
duljina: 12 m;
širina: 2,55 m (ne računajući izbočeni dio stijenke gume na točki dodira s tlom).
Širina smije iznositi do 3 m ako je to isključivo zbog jednog od sljedećeg:
uporabe guma namijenjenih za zaštitu tla, pod uvjetom da se na vozilo može ugraditi najmanje jedan komplet guma s kojim njegova širina ne prelazi 2,55 m. Struktura vozila za svrhe prijevoza ne smije premašiti 2,55 m širine. Ako vozilo može biti opremljeno najmanje jednim kompletom guma čija širina ne prelazi 2,55 m, blatobrani, ako su ugrađeni, moraju biti takvi da je širina vozila ograničena na 2,55 m.
prisutnosti alata koji su nužni za funkcioniranje vozila i u skladu su s odredbama o provedbi Direktive 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 10 ). Struktura vozila za svrhe prijevoza ne smije premašiti 2,55 m širine.
visina: 4 m.
3. Dopuštena vučena masa
3.1. Dopuštena vučena masa može se sastojati od jedne ili više vučenih prikolica ili poljoprivrednih ili šumarskih priključaka. Tehnički dopuštena vučena masa koju navede proizvođač razlikuje se od dopuštene vučene mase kako je određeno u točki 3.2.
3.2. Dopuštena vučena masa ne prelazi:
tehnički dopuštenu vučenu masu, koju navede proizvođač traktora, uzimajući u obzir zahtjeve u pogledu traktora u Prilogu XXXIV.;
vučenu masu mehaničke spojnice (spojnica) prema homologaciji (homologacijama) njihovih sastavnih dijelova u skladu s ovim Pravilnikom.
PRILOG XXII.
Zahtjevi u pogledu najveće mase opterećenog vozila
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se definicije „vučenog vozila s rudom” i „vučenog vozila s krutim rudom” utvrđene u članku 2. Delegirane uredbe (EU) br. 2015/68.
Primjenjuju se i sljedeće definicije:
vrijede definicije „vučenog vozila s rudom” i „vučenog vozila s krutim rudom” u skladu sa zahtjevima utvrđenima na temelju članka 17. stavka 2. točke (b) i stavka 4. Uredbe (EU) br. 167/2013;
„najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila” znači najveća masa predviđena za vozilo na temelju njegovih konstrukcijskih obilježja i svojstava bez obzira na nosivost guma ili gusjenica;
„najveća tehnički dopuštena masa po osovini” znači masa koja odgovara najvećem dopuštenom statičkom vertikalnom opterećenju koje se prenosi na tlo kotačima osovine ili podvozjem s gusjenicama, na temelju konstrukcijskih obilježja osovine i vozila te njihovih konstrukcijskih svojstava bez obzira na nosivost guma ili gusjenica.
2. Zahtjevi
|
2.1. |
Homologacijsko tijelo prihvaća najveću tehnički dopuštenu masu opterećenog vozila koju navede proizvođač kao najveću dopuštenu masu opterećenog vozila pod uvjetom:
2.1.1.
da su rezultati ispitivanja koja to tijelo provede, posebno u pogledu kočenja i upravljanja, zadovoljavajući;
2.1.2.
da najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila i najveća tehnički dopuštena masa po osovini ovisno o kategoriji vozila ne prelaze vrijednosti iz tablice 1.
Tablica 1. Najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila i najveća tehnički dopuštena masa po osovini ovisno o kategoriji vozila
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
2.2. |
Bez obzira na stanje opterećenja traktora, masa koja se na cestu prenosi kotačima na upravljačkoj osovini nije manja od 20 % mase neopterećenog traktora. |
|
2.3. |
Zbroj najvećih tehnički dopuštenih masa po osovini 2.3.1. Za vozila kategorija T i C te kategorija R i S koja ne stavljaju znatno statičko vertikalno opterećenje na traktor (vučeno vozilo s rudom) zbroj najvećih dopuštenih masa po osovini jednak je najvećoj dopuštenoj masi opterećenog vozila ili veći od nje. 2.3.2. Za vozila kategorija R i S koja stavljaju znatno vertikalno statičko opterećenje na traktor (vučeno vozilo s krutim rudom i vučeno vozilo sa središnjom osovinom), najvećom dopuštenom masom vozila smatra se zbroj najvećih dopuštenih masa po osovini i primjenjuje se za potrebe homologacije tipa umjesto odgovarajućih najveće dopuštene mase u trećem stupcu tablice 1. To znatno vertikalno statičko opterećenje na traktor uzima se u obzir kod homologacije tipa traktora kako je utvrđeno u točki 2.3.1. |
PRILOG XXIII.
Zahtjevi u pogledu balastnih masa
Kada traktor treba opremiti balastnim utezima kako bi ispunio druge zahtjeve EU homologacije tipa, te utege dobavlja proizvođač traktora, namijenjeni su za ugradnju i na njima su označeni proizvođač i masa u kilogramima s točnošću od ± 5 %. Prednji balastni utezi konstruirani za učestalo postavljanje/skidanje imaju sigurnosni razmak od najmanje 25 mm za ručice. Balastni se utezi postavljaju u položaj kojim se onemogućuje njihovo nenamjerno odvajanje (npr. u slučaju prevrtanja traktora).
PRILOG XXIV.
Zahtjevi u pogledu sigurnosti električnih sustava
1. Zahtjevi za sva vozila kategorija T, C, R i S opremljena električnim sustavima
1.1. Električna oprema
1.1.1. Električni kablovi imaju zaštitu ako se nalaze u potencijalno abrazivnom dodiru s površinama i otporni su na dodir s mazivom ili gorivom ili zaštićeni od njega. Električni kablovi smješteni su tako da nijednim dijelom ne dodiruju ispušni sustav, pokretne dijelove ili oštre rubove.
1.1.2. Osigurači ili druge naprave protiv preopterećenja ugrađuju se u sve električne krugove, osim u krugove visoke amperaže poput kruga pokretača motora i visokonaponskog sustava paljenja iskrom. Električna raspodjela tih naprava između krugova onemogućuje istodobno zakazivanje svih sustava za upozoravanje rukovatelja.
2. Zahtjevi u pogledu zaštite od statičkog elektriciteta
Zahtjevi u pogledu zaštite od statičkog elektriciteta dani su u točki 3. Priloga XXV.
|
3. |
Posve električna vozila kategorija T2, T3, C2 ili C3 trebala bi u granicama praktičnosti, biti usklađena sa zahtjevima iz Priloga IV. Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 3/2014. ( 11 ). |
PRILOG XXV.
Zahtjevi u pogledu spremnika za gorivo
|
1. |
Ovaj se Prilog primjenjuje na spremnike konstruirane za čuvanje tekućeg goriva koje ponajprije služi pogonu vozila. Spremnici za gorivo izrađuju se tako da su otporni na koroziju. Zadovoljavaju na ispitivanjima propuštanja koja provodi proizvođač pri tlaku jednakom dvostrukom radnom tlaku, ali u svakom slučaju ne manjem od 0,3 bara. Prekomjerni tlak ili tlak koji prelazi radni tlak automatski se ispravlja odgovarajućim napravama (odušnicima, sigurnosnim ventilima itd.). Odušnici se konstruiraju tako da se spriječi svaka opasnost od požara. Gorivo ne curi kroz poklopac spremnika za gorivo ili naprave namijenjene za ispravljanje prekomjernog tlaka čak i kad je spremnik potpuno preokrenut: kapanje se tolerira. |
|
2. |
Spremnici za gorivo ugrađuju se tako da su zaštićeni od posljedica udarca u prednji ili stražnji dio traktora; blizu spremnika nema dijelova koji strše, oštrih rubova itd. Cijevi za dovod goriva i otvor za punjenje ugrađuju se izvan kabine. |
|
3. |
Zahtjevi u pogledu zaštite spremnika za gorivo od statičkog elektriciteta
Spremnik za gorivo i njegovi dodatni dijelovi konstruiraju se i ugrađuju u vozilo tako da se onemogućuje bilo kakva opasnost pri paljenju zbog statičkog elektriciteta. Ako je potrebno, poduzimaju se mjere za odvođenje naboja. Međutim, za spremnike goriva konstruirane za gorivo čije je plamište najmanje 55 °C ne zahtijeva se nikakav sustav odvođenja naboja. Plamište se određuje u skladu s normom ISO 2719:2002. Proizvođač dokazuje tehničkoj službi mjere kojima se jamči ispunjenje tih zahtjeva. |
PRILOG XXVI.
Zahtjevi u pogledu stražnjih zaštitnih konstrukcija
1. Općenito
Vozila kategorije R obuhvaćena ovom Uredbom moraju biti konstruirana tako da pružaju učinkovitu zaštitu od podlijetanja vozila kategorija M1 i N1 ( 12 ) odostraga. U skladu su sa zahtjevima iz odjeljaka 2. i 3. ovog Priloga, dodjeljuje im se certifikat o homologaciji tipa iz Priloga V. Provedbenoj uredbi 2015/504 i na njihovu se stražnju zaštitnu konstrukciju pričvršćuje oznaka EU homologacije tipa iz točke 5.2. Priloga IV. toj Uredbi.
2. Zahtjevi
2.1. Vozila kategorija Ra i Rb konstruirana su i/ili opremljena tako da cijelom širinom djelotvorno štite od stražnjeg podlijetanja vozila kategorija M1 i N1.
Vozilo se ispituje pod sljedećim uvjetima:
Ako je vozilo opremljeno hidropneumatskim, hidrauličkim ili pneumatskim ovjesom ili uređajem za automatsko prilagođavanje prema opterećenju, ispitivanje se obavlja dok je ovjes ili uređaj u uobičajenom voznom stanju, prema specifikacijama proizvođača.
2.2. Smatra se da vozila kategorija R1a, R1b, R2a ili R2b ispunjavaju uvjete utvrđene u točki 2.1.:
Kad postoji više od jedne stražnje osovine, u obzir se uzima širina najšire stražnje osovine.
Taj se zahtjev ispunjava barem na pravocrtnoj udaljenosti najviše 45 cm od stražnjeg kraja vozila.
2.3. Smatra se da vozila kategorija R3a, R3b, R4a ili R4b ispunjavaju uvjete utvrđene u točki 2.1.:
2.4. Naprava za zaštitu od podlijetanja straga, u nastavku: „naprava”, općenito se sastoji od poprečnog nosača i veznih elemenata koji su spojeni s uzdužnim nosačima podvozja ili s elementima koji ih nadomještaju.
Kod vozila opremljenih podiznom platformom ugradnja stražnje zaštitne konstrukcije može se prekinuti zbog mehanizma. U takvim se slučajevima primjenjuje sljedeće:
postranični razmak između dijelova za pričvršćenje stražnje zaštitne konstrukcije i dijelova podizne platforme, zbog kojih je prekid nužan, ne smije biti veći od 2,5 cm;
pojedinačni dijelovi stražnje zaštitne konstrukcije u svakom slučaju imaju djelotvornu površinu od najmanje 350 cm2;
pojedinačni dijelovi stražnje zaštitne konstrukcije dovoljno su veliki da ispunjavaju zahtjeve iz stavka 2.4.5.1. o relativnom položaju ispitnih točaka. Ako se točke P1 nalaze unutar područja prekida iz točke 2.4.a, rabe se točke P1 koje se nalaze u sredini bilo kojeg postraničnog dijela stražnje zaštitne konstrukcije;
za područje prekida stražnje zaštitne konstrukcije i podiznu platformu ne treba primjenjivati točku 2.4.1.
Ima sljedeća svojstva:
naprava se ugrađuje što bliže stražnjem dijelu vozila. Kada je vozilo neopterećeno ( 13 ), donji rub naprave ne smije ni u jednoj točki biti više od 55 cm iznad tla;
širina naprave ne smije ni u jednoj točki biti veća od širine stražnje osovine vozila izmjerene na krajnjim vanjskim točkama kotača, ne računajući izbočine guma u blizini tla, niti smije na svakoj strani biti manja za više od 10 cm. Ako postoji više stražnjih osovina, u obzir se uzima najšira. Naprava ni u kojem slučaju ne smije biti šira od 2,55 m;
visina profila poprečnog nosača nije manja od 10 cm. Bočni krajevi poprečnog nosača nisu savijeni unatrag i nemaju oštar vanjski rub; taj je zahtjev ispunjen kad su bočni krajevi poprečnog nosača zaobljeni izvana s polumjerom zakrivljenosti koji nije manji od 2,5 mm;
naprava može biti konstruirana tako da može imati više položaja na stražnjoj strani vozila. U tom slučaju postoji pouzdana metoda za pričvršćivanje naprave u radnom položaju tako da je onemogućeno bilo kakvo nenamjerno mijenjanje položaja. Rukovatelj može mijenjati položaj naprave silom koja ne smije biti veća od 40 daN;
naprava mora pružati odgovarajući otpor silama koje djeluju usporedno s uzdužnom osi vozila, i biti spojena, kada je u radnom položaju, s bočnim nosačima podvozja ili drugim dijelovima što ih nadomještaju.
Taj se zahtjev smatra ispunjenim ako je pokazano da horizontalni razmak između stražnjeg ruba naprave i krajnjeg stražnjeg ruba vozila za vrijeme i poslije djelovanja ispitnih sila ne prelazi 40 cm u točkama P1, P2 i P3. Kod mjerenja tog razmaka ne uzima se u obzir ni jedan dio vozila koji je više od 3 m iznad tla kad je vozilo neopterećeno;
točke P1 nalaze se 30 cm od uzdužnih ravnina koje dodiruju vanjske rubove kotača na stražnjoj osovini; točke P2, koje se nalaze na crti koja spaja točke P1, simetrične su u odnosu na središnju uzdužnu ravninu vozila i međusobno udaljene od 70 do uključivo 100 cm, a njihov točan položaj određuje proizvođač. Proizvođač vozila određuje visinu točaka P1 i P2 iznad tla unutar vodoravnih crta obrisa naprave. Visina, međutim, ne smije prelaziti 60 cm kada je vozilo neopterećeno. P3 na sredini je ravne crte koja spaja točke P2;
na obje točke P1 i P3 uzastopno se djeluje horizontalnom silom koja odgovara 25 % najveće tehnički dopuštene mase vozila, ali ne prelazi 5 × 104 N;
na obje točke P2 uzastopno se djeluje horizontalnom silom koja odgovara 50 % najveće tehnički dopuštene mase vozila, ali ne prelazi 10 × 104 N;
Silama iz točaka 2.4.5.2. i 2.4.5.3. djeluje se zasebno. Proizvođač može odrediti redoslijed primjene sila;
kada se provodi praktično ispitivanje radi provjere usklađenosti s navedenim zahtjevima, ispunjavaju se sljedeći uvjeti:
naprava se spaja na uzdužne nosače podvozja vozila ili na druge dijelove koji ih nadomještaju;
navedene se sile primjenjuju gredama koje su prikladno spojene (npr. kardanskim spojevima) i usporedne su sa središnjom uzdužnom ravninom vozila preko površine koja nije viša od 25 cm (točnu visinu navodi proizvođač) i šira od 20 cm, ima polumjer zakrivljenosti 5 ± 1 mm na uspravnim rubovima; središte površine postavlja se uzastopno u točke P1, P2 i P3.
2.5. Odstupajući od navedenih zahtjeva, vozila sljedećih kategorija ne moraju biti u skladu sa zahtjevima iz ovog Priloga u pogledu zaštite od stražnjeg podlijetanja:
3. Iznimke
Vozila kod kojih je stražnja zaštitna konstrukcija nespojiva sa straga ugrađenim radnim napravama izuzimaju se iz zahtjeva. U protivnom se vozilo oprema stražnjom zaštitnom konstrukcijom na stražnjem dijelu koji ne ometa funkciju tih radnih naprava.
PRILOG XXVII.
Zahtjevi u pogledu bočne zaštite
1. Opće odredbe
|
1.1. |
Svako vozilo kategorija R3b i R4b konstruira se i/ili oprema tako da, kao vozilo u cjelini učinkovito štiti nezaštićene korisnike cesta (pješake, bicikliste, motoriste) od opasnosti da ne padnu pod vozilo s bočne strane i ne ukliješte se ispod kotača. Ovaj se Prilog ne primjenjuje na:
—
prikolice posebno namijenjene i konstruirane za prijevoz vrlo dugih tereta nedjeljive duljine, primjerice drva,
—
vozila namijenjena i konstruirana u posebne svrhe na koja nije moguće, zbog praktičnih razloga, postaviti takvu bočnu zaštitu.
|
|
1.2. |
Vozilo ispunjava zahtjev iz točke 1.1. ako njegovi bočni dijelovi pružaju zaštitu u skladu s odredbama iz točaka od 1.3. do 1.5. i iz Dodatka 1. |
|
1.3. |
Položaj vozila za ispitivanje njegove usklađenosti s odredbama za bočnu zaštitu Pri ispitivanju usklađenosti s tehničkim specifikacijama određenima u točki 2. vozilo je u sljedećem položaju:
—
na vodoravnoj i ravnoj površini,
—
upravljani kotači usmjeravaju se ravno prema naprijed,
—
vozilo se ne opterećuje,
—
poluprikolice se postavljaju na svoje potpore tako da im je utovarna površina vodoravna.
|
2. Bočna zaštita koju pruža posebna naprava (bočni štitnik)
2.1. ►M2 Širina vozila s napravom ne smije premašivati najveću sveukupnu širinu vozila ili 2,55 m, što god je od to dvoje uže. Glavni dio njezine vanjske površine ne smije biti više od 120 mm prema unutra od krajnje vanjske ravnine (najveće širine) vozila. ◄ Prednji joj dio na nekim vozilima može biti okrenut prema unutra u skladu s točkama 2.4.2. i 2.4.3. Stražnji joj dio ne može biti više od 30 mm prema unutra od krajnjeg vanjskog ruba stražnjih guma (ne uzimajući u obzir izbočine guma blizu tla) u duljini od najmanje krajnjih stražnjih 250 mm.
2.2. Vanjska je površina naprave glatka, uglavnom ravna ili horizontalno valovita i u što većoj mjeri neprekinuta od prednjeg do stražnjeg kraja; susjedni se dijelovi smiju, međutim, preklapati pod uvjetom da je preklopljeni rub okrenut prema natrag ili nadolje ili se smije ostaviti razmak od najviše 25 mm mjereno uzdužno pod uvjetom da stražnji dio ne strši prema van preko prednjeg dijela; zaobljene glave svornjaka ili zakovica smiju stršati iznad površine najviše 10 mm, kao i drugi dijelovi pod uvjetom da su glatki i slično zaobljeni; svi su vanjski rubovi i uglovi zaobljeni, a polumjer im nije veći od 2,5 mm (ispitano kako je propisano u Dodatku 1.).
2.3. Naprava se može sastojati od neprekinute ravne površine, ili jednog ili više vodoravnih profila, ili kombinacije površine i profila; kada se upotrebljavaju profili, nisu razmaknuti više od 300 mm, a visina im nije manja od:
2.4. Prednji rub bočnog štitnika konstruira se kako slijedi:
Nalazi se:
na prikolici s rudom: ne više od 500 mm prema stražnjem dijelu poprečne okomite ravnine koja je tangencijalna na krajnji stražnji dio gume na kotaču neposredno ispred štitnika;
na prikolici s krutim rudom ili prikolici sa središnjom osovinom: u području ispred poprečne ravnine koja prolazi sredinom prednje osovine, ali ne ispred prednjeg dijela nadogradnje, ako postoji, kako bi se osigurala normalna manevarska sposobnost prikolice.
Kada se prednji rub nalazi u inače otvorenom prostoru, rub se sastoji od neprekidnog vertikalnog elementa uzduž cijele visine štitnika; vanjska i prednja površina tog elementa duge su barem 50 mm prema natrag i okrenute 100 mm prema unutra u slučaju R3b i barem 100 mm prema natrag i okrenute 100 mm prema unutra u slučaju R4b.
2.5. Stražnji rub bočnog štitnika nije dulji od 300 mm prema naprijed od poprečne okomite ravnine koja dodiruje krajnji prednji dio gume na kotaču neposredno uz stražnji kraj; neprekidan vertikalni element nije potreban na stražnjem rubu.
2.6. Donji rub bočnog štitnika ni u jednoj točki nije više od 550 mm iznad tla.
2.7. Gornji rub štitnika nije više od 350 mm ispod tog dijela konstrukcije vozila, presječen ili u dodiru s okomitom ravninom tangencijalnom na vanjsku površinu guma, ne uzimajući u obzir ispupčenja blizu tla, osim u sljedećim slučajevima:
kad ravnina iz točke 2.7. ne siječe konstrukciju vozila, gornji je rub ravan s površinom platforme koja nosi teret ili 950 mm od tla, ovisno o tome što je manje;
kad ravnina iz točke 2.7. siječe konstrukciju vozila na razini višoj od 1,3 m iznad tla, tada gornji rub bočnog štitnika nije manji od 950 mm iznad tla.
2.8. Bočni štitnici uglavnom su kruti, čvrsto montirani (u uobičajenoj upotrebi vozila nisu podložni klimanju zbog vibracija).
Bočni štitnik smatra se odgovarajućim ako može podnijeti vodoravnu statičku silu od 1 kN primijenjenu okomito na bilo koji dio njegove vanjske površine središtem grede okruglog i ravnog čela, promjera od 220 mm ± 10 mm, i ako se pod opterećenjem ne savija više od:
Prethodni zahtjev može se provjeriti s pomoću izračuna.
2.9. Bočni štitnik ne smije se upotrebljavati kao dodatak kočnici, zračnim ili hidrauličkim cijevima.
|
3. |
Iznimno od prethodnih odredaba, vozila sljedećih tipova moraju biti u skladu sa zahtjevima samo kako je navedeno u svakom slučaju:
3.1.
produljiva prikolica ispunjava sve zahtjeve iz točke 2. kad je zatvorena na svojoj najmanjoj duljini; kad je prikolica produljena, bočni štitnici u skladu su s točkama 2.6., 2.7. i 2.8. te točkama 2.4. ili 2.5., ali ne nužno objema; produljenjem prikolice ne stvaraju se prekidi po duljini bočnih štitnika;
3.2.
na cisternu, odnosno vozilo konstruirano isključivo za prijevoz tekućih tvari u zatvorenom spremniku trajno ugrađenom na vozilo i opremljeno priključcima za crijevo ili cijev za ukrcaj ili iskrcaj, ugrađuju se bočni štitnici koji ispunjavaju sve zahtjeve iz točke 2. u mjeri u kojoj je to provedivo; odstupanje od stroge usklađenosti dopušteno je samo kada je to nužno zbog operativnih zahtjeva.
3.3.
na vozilo s teleskopskim nogama za osiguravanje dodatne stabilnosti tijekom ukrcaja, iskrcaja ili drugih aktivnosti za koje je vozilo konstruirano bočni se štitnici mogu razmjestiti s dodatnim razmacima gdje su oni potrebni kako bi omogućili produljenje nogu. |
|
4. |
Ako su bočne stranice vozila konstruirane i/ili opremljene tako da im sastavni dijelovi oblikom i obilježjima ispunjavaju zahtjeve iz točke 2., može se smatrati da zamjenjuju bočne štitnike. |
|
5. |
Alternativni zahtjevi
Prema slobodnom izboru, umjesto ispunjavanja zahtjeva iz točaka od 1.3. do 2.9. i točke 4., proizvođači mogu ispunjavati zahtjeve iz točaka 2. i 3. i dijelova I., II. i III. te Priloga 3. Pravilnika UNECE-a br. 73 kako je naveden u Prilogu I. |
Dodatak 1.
Metoda za određivanje visine izbočina na vanjskoj površini
1. Visina H izbočine određuje se grafički s pomoću kružnice kruga promjera 165 mm koji s unutarnje strane dodiruje vanjski obris vanjske površine na presjeku koji se provjerava.
2. H je najveća vrijednost razmaka izmjerenog uzduž ravne crte koji prolazi kroz središte kruga promjera 165 mm, između kružnice spomenutog kruga i vanjske konture izbočine (vidjeti sliku 1.).
3. Kada nije moguće da krug promjera 100 mm dodiruje izvana dio vanjskog obrisa vanjske površine razmatranog presjeka, pretpostavlja se da površinski obris na tom području oblikuje kružnica kruga promjera 100 mm između točaka njezina dodira s vanjskim obrisom (vidjeti sliku 2.).
4. Proizvođač daje crteže potrebnih presjeka kroz vanjsku površinu kako bi bilo moguće izmjeriti visinu prethodno navedenih izbočina.
Slika 1.
Slika 2.
PRILOG XXVIII.
Zahtjevi u pogledu platformi za teret
1. Težište platforme nalazi se između osovina.
2. Dimenzije platforme takve su da vrijedi:
3. Platforma je smještena simetrično u odnosu na uzdužnu središnju ravninu traktora.
4. Visina platforme za teret iznad tla nije veća od 150 cm.
5. Tip platforme i način pričvršćenja takvi su da, pri uobičajenom opterećenju, ne sužavaju vozačevo vidno polje te da razni obvezni uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju zadržavaju svoju pravilnu funkciju.
6. Platforma za teret smije biti odvojiva, a na traktor se pričvršćuje tako da se izbjegne svaki mogućnost slučajnog odvajanja.
7. Duljina platforme za traktore kategorija T4.3 i T2.
7.1. Traktorima kategorije T4.3 duljina platforme smije biti najviše2,5 puta veća od najvećeg razmaka prednjih ili stražnjih kotača traktora, pri čemu se gleda veći od njih.
7.2. Traktorima kategorije T2 duljina platforme smije biti najviše 1,8 puta veća od najvećeg razmaka prednjih ili stražnjih kotača traktora, pri čemu se gleda veći od njih.
8. Kod vozila s nekoliko platformi za teret težište vozila s opterećenim platformama i bez vozača nalazi se između krajnje prednje i krajnje stražnje osovine u svim uvjetima opterećenja. Svako opterećenje mora biti ravnomjerno raspodijeljeno na platformama za teret.
PRILOG XXIX.
Zahtjevi u pogledu naprava za vuču
1. Broj
Svaki traktor ima posebnu napravu na koju je moguće pričvrstiti vezu poput vučnog ruda ili vučnog užeta za potrebe vuče.
2. Položaj
Naprava se ugrađuje na prednji dio traktora, koji se oprema spojnim svornjakom ili kukom.
3. Konstrukcija
Naprava za vuču mora biti tipa otvorene čeljusti ili vitlo primjereno namjeni. Otvor u središtu graničnog zatika iznosi 60 mm uz dopušteno odstupanje u rasponu + 0,5 /– 1,5 mm, a dubina čeljusti izmjerena od središta zatika 62 mm uz dopušteno odstupanje u rasponu od – 0,5 / +5 mm.
Spojni svornjak ima promjer 30 + 1,5 mm i opremljen je napravom koja sprečava da ispadne iz sjedišta tijekom upotrebe. Naprava za pričvršćivanje nije odvojiva.
Prethodno navedeno dopušteno odstupanje od + 1,5 mm ne bi se smjelo smatrati proizvodnim odstupanjem, nego dopuštenom razlikom nazivnih dimenzija među svornjacima različitih oblika.
4. Alternativni zahtjevi
4.1. Dimenzije iz točke 3. mogu biti veće ako proizvođač smatra da nisu prikladne veličini ili masi vozila.
4.2. Proizvođači mogu izabrati hoće li na vozila najveće tehnički dopuštene mase do 2 000 kg primijeniti zahtjeve iz točaka 1., 2 i 3. ili zahtjeve iz Uredbe Komisije (EU) br. 1005/2010 ( 14 ).
5. Upute
Pravilna upotreba naprave za vuču mora biti objašnjena u priručniku s uputama za upotrebu u skladu sa zahtjevima iz članka 25. Delegirane uredbe (EU) br. 1322/2014.
PRILOG XXX.
Zahtjevi u pogledu guma
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga:
„ciklički rad” znači uvjet koji se primjenjuje kada se opterećenje na gumi ciklički mijenja od potpune opterećenosti do neopterećenosti;
„velik i neprekidan zakretni moment” znači stanje koje nastupa zbog opterećenja na vučnom rudu ili vučnoj spojnici;
„primjenjivi tlak gume” znači unutarnji tlak gume, pri temperaturi okoline (tj. tlak hladne gume), preporučen u skladu s opterećenjem, brzinom i radnim uvjetima vozila. Ne obuhvaća tlak nastao zbog upotrebe gume i izražava se u kPa.
„najveće dopušteno opterećenje gume” znači najveća masa koju guma može nositi pri upotrebi u skladu sa zahtjevima u pogledu korištenja koje je odredio proizvođač gume.
„najveća tehnički dopuštena masa po osovini prema specifikaciji gume” znači masa koja odgovara najvećem dopuštenom statičkom okomitom opterećenju koje se može prenositi na tlo kotačem osovine ograničena najvećim dopuštenim opterećenjem tipova guma što se mogu ugraditi na vozilo prema opisnom dokumentu.
2. Zahtjevi
2.1. Zahtjevi koji se primjenjuju na homologaciju guma
|
2.1.1. |
Odredbe za pneumatske gume namijenjene ponajprije za poljoprivredna vozila s dijagonalnom strukturom („bias-ply”) i strukturom prekriženih pojasa referentne brzine od najviše 40 km/h (tj. oznaka brzine A8), kao i radijalne gume namijenjene ponajprije za građevinske primjene (tj. gume s oznakama „Industrial”, „IND”, „R-4” ili „F-3”).
|
|
2.1.2. |
Nove pneumatske gume u skladu s tipom koji ispunjava zahtjeve iz točaka od 2.1.1. do 2.1.1.2.4. smiju se nastaviti stavljati na tržište do 31. prosinca 2018.
|
|
2.1.3. |
Zahtjevi u pogledu pneumatskih guma namijenjenih ponajprije za poljoprivredna vozila koje nisu navedene u točkama od 2.1.1. do 2.1.1.2.4.
|
2.2. Zahtjevi u pogledu homologacije tipa vozila s obzirom na montažu guma
|
2.2.1. |
Posebni zahtjevi u pogledu montaže guma na vozila čija najveća konstrukcijska brzina nije veća od 65 km/h
|
|
2.2.2. |
Posebni zahtjevi u pogledu montaže guma na vozila čija najveća konstrukcijska brzina nije veća od 65 km/h
|
|
2.2.3. |
Opći zahtjevi u pogledu montaže guma
|
|
2.2.4. |
Nosivost
|
|
2.2.5. |
Dopuštena brzina
|
|
2.2.6. |
Posebni zahtjevi u pogledu vozila opremljenih gumama s oznakama brzine koje odgovaraju najvećoj konstrukcijskoj brzini koja ne prelazi 65 km/h (tj. do oznake D) 2.2.6.1. Ciklički rad
|
3. Akreditirane interne tehničke službe proizvođača
Proizvođač guma može biti imenovan akreditiranom internom tehničkom službom za samoispitivanje u skladu s člankom 60. Uredbe (EU) br. 167/2013.
PRILOG XXXI.
Zahtjevi u pogledu sustava za zaštitu od prskanja ispod kotača
1. Zahtjevi koji se odnose na sva vozila u kategorijama Tb i Rb
1.1. Vozila kategorija Tb i Rb moraju biti opremljena štitnicima kotača (dijelovi nadogradnje, blatobrani itd.).
1.2. Štitnici kotača konstruiraju se tako da u najvećoj mogućoj mjeri štite druge korisnike ceste od raspršenog kamenja, prašine, leda, snijega i vode.
1.3. Kotači imaju štitnik na vrhu koji obuhvaća najmanje dvije trećine ukupne širine gume. Prednji i stražnji rub štitnika pokrivaju kut od najmanje 90°.
1.4. Vozila kategorije Rb, s gumama C3 ili drugim gumama s profilom dopuštenim za ta vozila, opremaju se štitnicima kotača koji obuhvaćaju ukupnu širinu gume; prednji dio štitnika kotača pokriva kut od najmanje 30° prema naprijed, a njegov stražnji dio kut od najmanje 60° natrag od vertikalne ravnine koja prolazi središtem kotača. Dijelovi nadogradnje mogu činiti dijelove štitnika ako nude jednaku razinu zaštite od bačenog kamenja, blata, leda, snijega i vode.
PRILOG XXXII.
Zahtjevi u pogledu vožnje unatrag
Svi se traktori opremaju uređajem za vožnju unatrag, kojim je moguće upravljati s vozačeva mjesta.
PRILOG XXXIII.
Zahtjevi u pogledu gusjenica
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga:
„podvozje s gusjenicama” znači sustav koji se sastoji od najmanje dvaju sljedećih dijelova: valjaka gusjenice, zupčanika praznog hoda gusjenice i pogonskih zupčanika gusjenice s beskrajnom tračnom gusjenicom ili beskrajnom lančanom gusjenicom koja se okreće oko njih;
„valjci gusjenice” znači cilindri u podvozju s gusjenicama koji prenose masu vozila i podvozja s gusjenicama na tlo preko tračne ili lančane gusjenice;
„tračna gusjenica” znači beskrajan savitljiv remen od materijala sličnog gumi koji je iznutra ojačan kako bi omogućio vučne sile;
„duljina gusjenice” znači udaljenost između središta krajnjih zupčanika gusjenice ispod kojih obloge ili gusjenica dodiruju tlo;
„širina gusjenice” znači udaljenost između dviju usporednih ravnina koje omeđuju vanjsku stranu izdignutog gaznog sloja (izbočina) ili papuča;
„napinjač gusjenice” znači lančanici ili remenice u podvozju s gusjenicama koji ne prenose zakretni moment na tračne ili lančane gusjenice; njihova je glavna funkcija napinjanje tračnih ili lančanih gusjenica; napinjači gusjenica mogu isto tako u geometriji gusjenica stvoriti povećane ili smanjene kutove;
„pogonski zupčanik gusjenice” znači lančanik ili rešetkasti kotač u podvozju s gusjenicama koji prenosi zakretni moment pogonskog sustava vozila na tračne ili lančane gusjenice;
„lančana gusjenica” znači beskrajan metalni lanac koji djeluje zajedno s pogonskim zupčanikom gusjenice i čija svaka karika ima poprečne metalne papuče, koje mogu biti obložene gumom radi zaštite cestovnih površina;
Slike kojima se pojašnjavaju definicije iz točaka 1.2., 1.6. i 1.7.:
2. Područje primjene
2.1. Zahtjeve iz ovog Priloga ispunjavaju vozila kategorije C.
2.1.1. Vozila čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 15 km/h opremljena su lančanim ili tračnim gusjenicama.
2.1.2. Vozila čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 15 km/h, ali nije veća od 40 km/h opremljena su samo tračnim gusjenicama.
2.1.3. Vozila čija najveća konstrukcijska brzina prelazi 40 km/h opremljena su samo tračnim gusjenicama.
3. Zahtjevi
|
3.1. |
Vozila čija najveća konstrukcijska brzina nije manja od 15 km/h opremljena su tračnim gusjenicama. |
|
3.2. |
Podvozja s gusjenicama ne smiju oštećivati ceste. Vozila s podvozjima s gusjenicama ne smiju oštećivati ceste ako se ne prijeđu granične vrijednosti iz točaka od 3.3. do 3.5. i ako je površina dodira podvozja s gusjenicama s kolnikom izrađena od elastomera (primjerice gume itd.). |
|
3.3. |
Srednji tlak na podlogu
3.3.1. Lančane gusjenice 3.3.1.1. Kod vozila koja potpadaju pod točku 2.1.1. srednji tlak na podlogu, P, izračunan prema sljedećoj formuli, ne prelazi 0,65 MPa:
gdje je NR ukupan broj zupčanika gusjenice koji izravno prenose opterećenje na površinu ceste (preko gusjenica i obloga), a AP vanjska površina svake obloge (u dodiru s cestom) u mm2. AP se određuje mjerenjem otiska jedne obloge okomito ispod središta valjka gusjenice koji nije krajnji, spuštanjem opterećenog vozila na prikladan komad kartona ili drugoga materijala koji se može trajno deformirati i mjerenjem površine tako načinjenog udubljenja. 3.3.1.2. Vrijednost P vozila s kombinacijom osovina na kotačima i gusjenica izračunava se tako da se opterećenje koje djeluje kroz osovine na kotačima dok je vozilo opterećeno mjeri prikladnim vagama za kotače i oduzima od ukupne najveće dopuštene mase. Dopuštena je i mogućnost da se najveća dopuštena masa vozila zamijeni najvećim kombiniranim opterećenjem podvozja s gusjenicama koje je odredio proizvođač. 3.3.2. Tračne gusjenice 3.3.2.1. Kod vozila koja potpadaju pod točku 2.1.2. srednji tlak na podlogu, P, izračunan prema sljedećoj formuli, ne prelazi 0,5 MPa:
gdje je AL ukupna površina gumenih izbočina u dodiru s cestom između središta krajnjih zupčanika gusjenice ispod kojih gusjenica dodiruje tlo. ►C1 Dobavljač gumenog remena navodi postotak površine izbočina ( 16 ) u odnosu na ukupnu površinu remena (definiranu kao duljina gusjenice pomnožena sa širinom gusjenice) ili se ukupna površina izbočina u dodiru s cestom može izmjeriti spuštanjem opterećenog vozila na prikladan komad kartona ili drugog materijala koji se može trajno deformirati i mjerenjem površine tako načinjenog udubljenja. ◄ 3.3.2.2. Vrijednost P vozila s kombinacijom osovina na kotačima i gusjenica izračunava se tako da se opterećenje koje djeluje kroz osovine na kotačima dok je vozilo opterećeno mjeri prikladnim vagama za kotače i oduzima od ukupne najveće dopuštene mase. Dopuštena je i mogućnost da se najveća dopuštena masa vozila zamijeni najvećim kombiniranim opterećenjem podvozja s gusjenicama koje je odredio proizvođač. 3.3.2.3. Kod vozila koja potpadaju pod točku 2.1.3. srednji tlak na podlogu, P, izračunan u skladu s točkama 3.3.2.1. i 3.3.2.2. ne prelazi 0,2 MPa. |
|
3.4. |
Najveće opterećenje po zupčaniku gusjenice, izračunano dijeljenjem najveće dopuštene mase u kg (uključujući masu koja djeluje na osovine na kotačima na isti način kao u točkama 3.3.1.2. ili 3.3.2.2.) s ukupnim brojem zupčanika koji izravno prenose opterećenje na površinu ceste, ne prelazi 2 250 kg. |
|
3.5. |
Najveće opterećenje po jedinici duljine površine gusjenice u dodiru s cestom izračunava se dijeljenjem najveće dopuštene mase u kg (uračunavajući masu koja djeluje na osovine na kotačima na isti način kao u točkama 3.3.1.2. ili 3.3.2.2.) s ukupnom duljinom u metrima gusjenice u dodiru s cestom u bilo kojem danom trenutku (tj. između središta krajnjih zupčanika), na temelju ograničenja predviđenih točkama 3.3.1.1., 3.3.2.1. ili 3.3.2.3., ovisno o slučaju vozila pod 2.1.1., 2.1.2. odnosno 2.1.3., te 3.4. |
|
3.6. |
S unutarnje strane gusjenica nalaze se elementi koji osiguravaju vođenje gusjenice preko zupčanika. Izvana gusjenice imaju uzorak koji odgovara predviđenoj upotrebi u poljoprivrednom ili šumarskom sektoru. |
|
3.7. |
Zakretni se moment može prenositi trenjem (izravno) ili zahvatom zupčanika s gusjenicom. |
|
3.8. |
U vozilima čije su gusjenice pogonjene trenjem rukovatelj ima stalan prikaz napetosti gusjenice tijekom kretanja cestom ili postoji vizualni i/ili zvučni signal koji se uključuje pri minimalnoj napetosti gusjenice. |
|
3.9. |
Upravljanje 3.9.1. Vozila koja potpadaju pod točke 2.1.1. ili 2.1.2. 3.9.1.1. Upravljačka funkcija vozila koja sa svake strane imaju samo jedno podvozje s gusjenicama obavlja se mijenjanjem brzine na podvozju s gusjenicama na lijevoj i desnoj strani. 3.9.1.2. Upravljačka funkcija vozila koja sa svake strane imaju dva podvozja s gusjenicama obavlja se artikulacijom prednjeg i stražnjeg kraja vozila oko središnje vertikalne osi ili rotiranjem dvaju nasuprotnih ili svih četiriju podvozja s gusjenicama. 3.9.2. Vozila koja potpadaju pod točku 2.1.3. 3.9.2.1. Upravljačka funkcija obavlja se artikulacijom prednjeg i stražnjeg kraja vozila oko središnje vertikalne osi ili artikuliranjem svih podvozja s gusjenicama. 3.9.3. Vozila koja potpadaju pod točke 2.1.1., 2.1.2. ili 2.1.3. i čije je podvozje kombinacija osovine na kotačima i kompleta odgovarajućih gusjenica 3.9.3.1. Upravljačka funkcija obavlja se promjenom smjera kotača na osovini na kotačima i/ili artikulacijom prednjeg i stražnjeg kraja vozila oko središnje vertikalne osi. Osovina na kotačima može biti ugrađena na prednjem ili stražnjem dijelu vozila. |
|
3.10. |
Označivanje Homologacijska oznaka pričvršćuje se na propisanu pločicu u skladu s Prilogom XX. i prikazuje usklađenost vozila s odgovarajućim zahtjevima iz točaka od 3.1. do 3.7. |
PRILOG XXXIV.
Zahtjevi u pogledu mehaničkih spojnica
1. Definicije
Za potrebe ovog Priloga:
„mehanička spojnica između traktora i vučenog vozila” znači sastavni dijelovi ugrađeni na traktor i vučeno vozilo kako bi se osigurao mehanički spoj između tih vozila;
„tip mehaničke spojnice između traktora i vučenog vozila” znači dijelovi koji se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su:
„referentno središte mehaničke spojnice na traktoru” znači točka na osi klina koja je jednako udaljena od krakova spojnice kod vučne spojnice s klinom i točke sjecišta ravnine simetrije kuke s crtom konkavnog dijela kuke na razini dodira s vučnom ušicom kada je u položaju za vuču;
„referentno središte mehaničke spojnice na vučenom vozilu” znači, ako spojna naprava ima cilindričnu ili okruglu glavu, točka sjecišta vertikalne osi koja prolazi središtem otvora u napravi i ravnine središnje crte cilindrične ili okrugle glave, a ako naprava ima kuglastu glavu, znači točka geometrijskog središta kuglaste šupljine;
„visina iznad tla mehaničke spojnice na traktoru” znači udaljenost između vodoravne ravnine kroz referentno središte mehaničke spojnice na traktoru i vodoravne ravnine na kojoj su smješteni kotači traktora;
„vertikalno opterećenje na točki spajanja (S)” znači opterećenje koje se prenosi u statičkim uvjetima na referentno središte mehaničke spojnice;
„automatska mehanička spojnica” znači sastavni dio mehaničke spojnice koji se sam zatvori i zabravi kada se pokrene klizni mehanizam za vučne ušice bez potrebe za daljnjim djelovanjem;
„težina na prednjoj osovini neopterećenog traktora (a)” znači onaj dio težine traktora, koji se, u statičkim uvjetima, prenosi na tlo s pomoću prednje osovine traktora.
2. Opći zahtjevi
2.1. Sastavni dijelovi mehaničke spojnice mogu se konstruirati za automatsko ili neautomatsko funkcioniranje.
2.2. Sastavni dijelovi mehaničke spojnice na vozilu ispunjavaju zahtjeve u pogledu dimenzije i čvrstoće iz točke 3.1. i točke 3.2. te zahtjeve u pogledu vertikalnog opterećenja na točki spajanja iz točke 3.3.
2.3. Sastavni dijelovi mehaničke spojnice konstruiraju se i izrađuju tako da u uobičajenoj primjeni nastave funkcionirati na zadovoljavajući način i da zadrže svojstva propisana ovim Prilogom.
2.4. Svi dijelovi sastavnih dijelova mehaničke spojnice izrađuju se od materijala dostatne kvalitete da izdrže ispitivanja iz točke 3.2. i imaju svojstva trajne čvrstoće.
2.5. Sve spojnice i njihova zabravljivanja lako se uključuju i otpuštaju te se konstruiraju tako da u uobičajenim radnim uvjetima nije moguće nenamjerno odspajanje.
Kod sastavnih dijelova automatske spojnice zabravljeni se položaj osigurava primjenom dvaju sigurnosnih naprava neovisnog djelovanja. No one se mogu otpuštati istom upravljačkom naprave.
2.6. ►M1 Kod mehaničkih spojnica na traktorima vučna ušica može se horizontalno nakositi najmanje 60o na obje strane uzdužne osi neugrađene spojne naprave. Uz to, zahtijeva se stalna vertikalna pokretljivost od 20o prema gore i dolje. (Vidjeti i Dodatak 1.). ◄
Kutovi pregibanja ne postižu se istodobno.
2.7. Kod mehaničkih spojnica na traktorima čeljust mora dopuštati da se vučne ušice osno zakreću najmanje 90o udesno ili ulijevo oko uzdužne osi spojnice sa stalnim kočnim momentom između 30 i 150 Nm.
Vučna kuka, nezakretna spona sa svornjakom, spojnica s kuglom i spojnica s čepom moraju omogućavati osno zakretanje vučne ušice najmanje 20o udesno ili ulijevo oko uzdužne osi spojnice.
2.8. Kako bi se kod mehaničkih spojnica na traktorima spriječilo nenamjerno odvajanje od vučne ušice, razmak između vučne kuke, kugle ili čepa i graničnika (naprava za blokiranje) ne smije prelaziti 10 mm pri najvećem konstrukcijskom opterećenju.
2.9. Ako vučeno vozilo vuče drugo vučeno vozilo, mehanička spojnica na prvom vučenom vozilu mora biti u skladu sa zahtjevima za mehaničke spojnice za traktore.
3. Posebni zahtjevi
3.1. Dimenzije
Dimenzije sastavnih dijelova mehaničke spojnice traktora u skladu su sa zahtjevima iz slika 1. i 5. i tablice 1. Dodatka 1.
Dimenzije sastavnih dijelova mehaničke spojnice vučenog vozila odgovaraju u skladu su s dimenzijama dopuštenima kombinacijama iz tablice 2. Dodatka 1.
3.2. Čvrstoća
3.2.1. Radi provjere čvrstoće mehaničke spojnice podvrgavaju se:
dinamičkom ispitivanju pod uvjetima iz Dodatka 2. ili statičkom ispitivanju pod uvjetima iz Dodatka 3. ako se upotrebljavaju na vozilima čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 40 km/h;
dinamičkom ispitivanju pod uvjetima iz Dodatka 2. ako se upotrebljavaju na vozilima čija najveća konstrukcijska brzina prelazi 40 km/h.
Alternativno, u oba slučaja iz točaka i. i ii. dinamičko se ispitivanje može obaviti u skladu sa zahtjevima iz Pravilnika UNECE-a br. 55 kako je naveden u Prilogu I.
3.2.2. Ispitivanje ne uzrokuje nikakvo trajno oštećenje, lomove ili trganje.
3.3. Vertikalno opterećenje na točki spajanja (S)
3.3.1. Najveće statičko vertikalno opterećenje utvrđuje proizvođač. ►M1 Ipak, ono ne smije prijeći 3 000 kg, osim ako je riječ o spojnici s kuglom, tada najveća vrijednost ne smije prijeći 4 000 kg. ◄
3.3.2. Uvjeti prihvaćanja:
Dopušteno statičko vertikalno opterećenje ne prelazi ni tehnički dopušteno statičko uspravno opterećenje prema preporuci proizvođača traktora ni statičko vertikalno opterećenje utvrđeno za mehaničku spojnicu temeljem homologacije tipa sastavnog dijela.
Bez obzira na opterećenost traktora, masa koja se na cestu prenosi kotačima na prednjoj (upravljačkoj) osovini nije manja od 20 % mase neopterećenog traktora, no najveće se opterećenje na stražnjoj (drugoj) osovini ne prelazi.
3.4. Visina iznad tla spojne naprave (h)
3.4.1. ►M1 Kod mehaničkih spojnica na traktorima, svi traktori čija najveća tehnički dopuštena masa prelazi 2,5 tone moraju biti opremljeni spojnicom za prikolicu čija je visina iznad tla u skladu s jednim od ovih odnosa: ◄
ili
gdje je:
|
mt |
: |
masa traktora, |
|
mlt |
: |
masa traktora s balastnim utegom na prednjoj osovini, |
|
ma |
: |
masa na prednjoj osovini neopterećenog traktora, |
|
mla |
: |
masa na prednjoj osovini traktora s balastnim utegom na prednjoj osovini, |
|
l |
: |
međuosovinski razmak traktora, |
|
S |
: |
vertikalno opterećenje na točki spajanja, |
|
c |
: |
udaljenost između referentnog središta mehaničke spojnice i okomite ravnine koja prolazi osovinom stražnjih kotača traktora. |
Mase mt, mlt, ma i mla izražene se u kg.
4. Uvjeti dodjele EU homologacije tipa
4.1. Vozilo koje je reprezentativno za tip vozila koje se homologira, a na koje je ugrađena spojna naprava, propisno homologirana, dostavlja se tehničkim službama odgovornima za provedbu homologacijskih ispitivanja.
4.2. Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja provjerava je li homologirani tip spojne naprave prikladan za postavljanje na tip vozila za koje se traži homologacija tipa. Osobito utvrđuje odgovara li pričvršćenje spojne naprave onom koje je bilo ispitano kad je dodijeljena EU homologacija tipa sastavnog dijela.
4.3. Za svaki tip sastavnog dijela mehaničke spojnice zahtjevu se prilažu sljedeći dokumenti i pojedinosti:
4.4. Nositelj EU homologacije tipa može zatražiti njezino proširenje za druge tipove spojne naprave.
4.5. Nadležna tijela odobravaju takvo proširenje u sljedećim uvjetima:
novi tip spojne naprave dobio je EU homologaciju tipa sastavnog dijela;
prikladan je za postavljanje na tip vozila za koji je zatraženo proširenje EU homologacije tipa;
pričvršćenje spojne naprave na vozilo odgovara pričvršćenju predočenom pri dodjeli EU homologacije tipa sastavnog dijela.
4.6. Certifikat, čiji je predložak utvrđen Prilogom V. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/504, prilaže se certifikatu o EU homologaciji tipa za svaku dodijeljenu ili odbijenu homologaciju tipa ili proširenje homologacije tipa.
4.7. Ako se zahtjev za EU homologaciju tipa za tip vozila podnosi istodobno sa zahtjevom za EU homologaciju tipa sastavnog dijela za tip spojne naprave na vozilu za koje je zatražena EU homologacija tipa, točke 4.1. i 4.2. su nepotrebne.
4.8. Svim mehaničkim spojnicama prilažu se proizvođačeve upute o upotrebi. Te upute sadržavaju EU homologacijski broj tipa sastavnog dijela i vrijednosti D (kN) ili T (tone), prema tomu koje je ispitivanje provedeno na spojnici.
5. Oznake
5.1. Svaki sastavni dio mehaničke spojnice sukladan tipu za koji je dodijeljena EU homologacija tipa sastavnog dijela ima oznaku sa sljedećim natpisima:
trgovački naziv ili oznaku;
Oznaka EU homologacije tipa sastavnog dijela u skladu s predloškom iz Priloga IV. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/504;
ako je čvrstoća provjerena u skladu s Dodatkom 2. (dinamičko ispitivanje):
dopuštenu vrijednost D (kN);
vrijednost statičkog vertikalnog opterećenja S (kg);
ako je čvrstoća provjerena u skladu s Dodatkom 3. (statičko ispitivanje):
vučenu masu T (tone) i vertikalno opterećenje na točki spajanja S (kg).
Podaci su jasno vidljivi, lako čitljivi i trajni.
|
6. |
Umjesto ispunjavanja zahtjeva iz ovog Priloga proizvođač može dostaviti homologaciju tipa sastavnog dijela za mehaničku spojnicu dodijeljenu prema Pravilniku UNECE-a br. 55 kako je naveden u Prilogu I. |
|
7. |
Kada su vozila opremljena upravljačem, proizvođači mogu izabrati hoće li primijeniti zahtjeve iz točaka od 2. do 6. ili zahtjeve iz odgovarajućih odredaba iz Priloga II., odjeljka C, točke 4. Uredbe (EU) br. 168/2013. |
|
8. |
Sljedeća vozila mogu biti opremljena spojnicama čija je namjena spajanje s trozglobnom poteznicom ili donjim spojnim krakovima traktora:
(a)
vozila kategorije Sa;
(b)
priključna vučena oprema kategorije R1a ili R2a čija je glavna namjena obrada materijala u smislu članka 3. stavka 9. Uredbe (EU) br. 167/2013;
(c)
vozila kategorije Ra čija je razlika mase u opterećenom i neopterećenom stanju manja od 2 tone. Ako su vozila iz prvog stavka opremljena spojnicama čija je namjena spajanje s trozglobnom spojnicom ili donjim spojnim krakovima traktora, dimenzije dijelova tih sustava moraju ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 5. norme ISO 730:2009, izmjene 1.: 2014. Umjesto rezultata ispitivanja iz točke 3.2. ovog Priloga, kao dio usklađivanja s Direktivom 2006/42/EC tehničkoj službi moraju se dostaviti izračuni proizvođača ili rezultati ispitivanja čvrstoće dijelova spojnih sustava. Tehnička služba mora provjeriti točnost proizvođačeva izračuna ili rezultata ispitivanja. U priručniku s uputama za upotrebu navode se odgovarajuće informacije u pogledu sigurnog spajanja i pričvršćivanja donjih spojnica vertikalno i bočno, kao i kvalitete materijala rezervnih dijelova i dopuštene zračnosti. |
Dodatak 1.
Mehaničke spojnice na vozilima za poljoprivredu i šumarstvo
Mehaničke spojnice na traktorima
Mehanička spojnica tipa spone: vidjeti slike 1. i 2.
Nezakretna mehanička spojnica tipa spone: vidjeti sliku 1.d.
Vučna kuka: vidjeti sliku 1. – „Dimenzije vučne kuke” u normi ISO 6489-1:2001.
Traktorsko vučno rudo: vidjeti sliku 3.
Mehanička spojnica s kuglom: vidjeti sliku 4.
Mehanička spojnica s čepom: vidjeti sliku 5.
Dimenzije traktorskog vučnog ruda u skladu su s dimenzijama ruda iz sljedećih kategorija norme ISO 6489-3:2004:
kategorija (0) (klin 18); kompatibilno s normom ISO 5692-3, oblik W (22-mm otvor);
kategorija (1) (klin 30); kompatibilno s normama ISO 5692-3, oblik X (35-mm ušica); ISO 5692-2:2002 (40-mm otvor); ISO 8755:2001 (40-mm otvor);
kategorija (2) (klin 30); kompatibilno s normama ISO 5692-3, oblik X (35-mm ušica); ISO 5692-2:2002 (40-mm otvor); ISO 8755:2001 (40-mm otvor);
kategorija (3) (klin 38); kompatibilno s normama ISO 5692-1:2004 (50-mm ušica); ISO 5692-3:2011 oblik Y (50-mm otvor); ISO 20019:2001;
kategorija (4) (klin 50); kompatibilno s normom ISO 5692-3:2011, oblik Z (68-mm otvor);
Mehaničke spojnice na vučenim vozilima
vučne ušice prema normi ISO 5692-1:2004 (50-mm rupa, promjer ušice 30 mm);
vučne ušice prema normi ISO 20019:2001 (50-mm središte otvora, promjer ušice od 30 do 41 mm);
zakretne vučne ušice prema normi ISO 5692-3:2011;
spojne ušice prema normi ISO 5692-2:2002 (40-mm utor);
ušica ruda prema normi ISO 8755:2001 (40-mm otvor);
ušica ruda prema normi ISO 1102:2001 (50-mm otvor);
spojna naprava prema normi ISO 24347:2005 (promjer kugle 80 mm).
Crteži sastavnih dijelova mehaničke spojnice
Slika 1.a
Neautomatska spojnica za prikolicu s cilindričnom klinom
Slika 1.b
Automatska spojnica za prikolicu s cilindričnim klinom
Slika 1.c
Automatska spojnica za prikolicu s izbočenim klinom
Slika 1.d
Nezakretna spona (odgovara normi ISO 6489-5:2011)
|
|
|
Tablica 1.
Oblici i dimenzije vučnih spojnica s klinom za prikolice ili priključke
|
Vertikalno opterećenje S kg |
Vrijednost D D kN |
Oblik |
Dimenzija mm |
||
|
D ± 0,5 |
a min. |
b min. |
|||
|
≤ 1 000 |
≤ 35 |
w |
18 |
50 |
40 |
|
≤ 2 000 |
≤ 90 |
x |
28 |
70 |
55 |
|
≤ 3 000 |
≤ 120 |
y |
43 |
100 |
80 |
|
≤ 3 000 |
≤ 120 |
z |
50 |
110 |
95 |
Slika 2.
Neautomatska spojnica za prikolicu koja odgovara normi ISO 6489, 2. dio, iz srpnja 2002.
|
|
|
|
|
|
Slika 3.
Primjer traktorskog vučnog ruda koje odgovara normi ISO 6489, 3. dio, iz lipnja 2004.
Slika 4.
Spojnica s kuglom (odgovara normi ISO 24347:2005)
|
|
|
|
|
|
Slika 5.
Spojnica s čepom (odgovara normi ISO 6489-4:2004)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Tablica 2.
|
Sastavni dio spojnice na traktoru |
Sastavni dio spojnice na vučenom vozilu |
|
Odgovara normi ISO 6489-1:2001 (vučna kuka) |
Odgovara normi ISO 5692-1:2004 (vučna ušica, 50-mm središnji otvor, širina ušice 30 mm) ili ISO 20019:2001 (vučna ušica, 50-mm središnji otvor, širina ušice od 30 do 41 mm) ili ISO 5692-3:2011 (zakretne vučne ušice; kompatibilne samo s oblikom Y, 50-mm otvor) |
|
Odgovara normi ISO 6489-5:2011 (spojnica tipa spone) |
Odgovara normi ISO 5692-3:2011 (zakretne vučne ušice) |
|
Odgovara normi ISO 6489-2:2002 (spojnica tipa spone) |
Odgovara normi ISO 5692-2:2002 (spojna ušica, 40-mm otvor) ili ISO 8755:2001 (40-mm ušica ruda) ili ISO 1102:2001 (50-mm ušica ruda, kompatibilna samo s normom ISO 6489-2:2002, oblik A – neautomatska) |
|
Odgovara normi ISO 6489-3:2004 (ušica ruda) |
Prikladna spojnica spomenuta u ovom stupcu koja odgovara dimenzijama vučnog ruda traktora spomenutog u ovom Dodatku ili odgovara vučnim ušicama vozila Sa i priključku na traktorska vučna ruda prema normi ISO 21244:2008. |
|
Odgovara normi ISO 24347:2005 (mehanička spojnica s kuglom) |
Odgovara normi ISO 24347:2005 (promjer kugle 80 mm) |
|
Odgovara normi ISO 6489-4:2004 (spojnica s čepom) |
Odgovara normi ISO 5692-1:2004 (vučna ušica, 50-mm središnji otvor, širina ušice 30 mm) ili ISO 5692-3:2011 (zakretne vučne ušice; kompatibilne samo s oblikom Y, 50-mm otvor) |
Dodatak 2.
Metoda dinamičkog ispitivanja mehaničke spojnice
1. Postupak ispitivanja
Čvrstoća mehaničke spojnice utvrđuje se naizmjeničnom vučom na postolju za ispitivanje.
Metoda opisuje ispitivanje istrošenosti koje će se primijeniti na cijeloj mehaničkoj spojnici, tj. tako da se spojnica opremljena svim dijelovima potrebnima za njezinu ugradnju postavi i ispituje na ispitnoj napravi.
Naizmjenične se sile primjenjuju koliko je moguće sinusoidno (izmjenjivanje i/ili povećanje) s ciklusom opterećenja ovisno o ispitivanom materijalu. Tijekom ispitivanja ne smije doći ni do kakvih trganja ni lomova.
2. Kriteriji ispitivanja
Sastavni dijelovi vodoravne sile u uzdužnoj osi vozila sa sastavnim dijelovima okomite sile čine osnovu ispitnih opterećenja.
Ako su sporedne važnosti, sastavni dijelovi vodoravne sile pod pravim kutovima na uzdužnu os vozila kao i momenti ne uzimaju se u obzir.
Sastavni dijelovi vodoravne sile u uzdužnoj osi vozila zastupljeni su matematički utvrđenom reprezentativnom silom, vrijednosti D.
Sljedeća se jednadžba primjenjuje na mehaničku spojnicu:
Pri čemu je:
|
MT |
= |
najveća tehnički dopuštena masa traktora, |
|
MR |
= |
najveća tehnički dopuštena masa vučenih vozila; |
|
g |
= |
9,81 m/s2. |
Sastavni dijelovi okomite sile pod pravim kutovima na razmak kotača izražavaju se statičkim vertikalnim opterećenjem S.
Tehnički dopuštena opterećenja daje proizvođač.
3. Zahtjevi u pogledu ispitnog postupka
3.1. Opći zahtjevi
Sila ispitivanja primjenjuje se na mehaničke spojnice koje se ispituju ispod kuta koji tvori položaj vertikalnog ispitnog opterećenja F v nasuprot horizontalnog ispitnog opterećenja F h u smjeru središnje uzdužne ravnine koja prolazi od gornjeg prednjeg do donjeg stražnjeg dijela.
Sila ispitivanja primjenjuje se na uobičajenom mjestu dodira između mehaničke spojnice na traktoru i odgovarajuće spojnice na vučenom vozilu.
Zračnost između mehaničke spojnice na traktoru i odgovarajuće spojnice na vučenom vozilumora se svesti na minimum.
Naprava se u načelu izmjenično opterećuje ispitnom silom oko nulte točke. Pri naizmjeničnoj ispitnoj sili rezultirajuće opterećenje jednako je nuli.
Ako konstrukcija mehaničke spojnice (npr. prekomjerna zračnost, vučna kuka) onemogućuje provedbu ispitivanja s naizmjeničnim ispitnim opterećenjem, ispitno opterećenje može se primijeniti i na osnovi povećanja u smjeru vuče ili pritiska, ovisno o tome što je veće.
Kada se ispitivanje provodi uz krivulju porasta sile, ispitno opterećenje jednako je gornjem (najvećem) opterećenju, a donje (najmanje) opterećenje ne smije prijeći 5 % gornjeg opterećenja.
Kod ispitivanja naizmjeničnom silom potrebno je osigurati da se primjerenim postavljanjem pribora za ispitivanje i odabirom sustava provođenja energije ne uvedu nikakvi dodatni momenti ili sile pod pravim kutovima na ispitnu silu; kutna pogreška za smjer sile u ispitivanju naizmjeničnom silom ne smije prijeći ± 1,5°, a za ispitivanje porastom sile kut se postavlja u gornji položaj opterećenja.
Frekvencija ispitivanja ne prelazi 30 Hz.
Za sastavne dijelove od čelika ili čeličnog lijeva ciklus opterećenja iznosi
. Ispitivanje puknuća zatim se provodi primjenom metode obojenih penetranata ili slične metode.
Ako su opruge i/ili amortizeri dijelovi spojnice, ne uklanjaju se tijekom ispitivanja, no mogu se zamijeniti ako se tijekom ispitivanja podvrgnu naprezanjima u uvjetima koji se ne bi javili tijekom uobičajenog rada (npr. toplinsko opterećenje) pa se oštete. Njihovo ponašanje prije, tijekom i nakon ispitivanja mora se opisati u izvješću o ispitivanju.
3.2. Ispitne sile
Ispitnu silu u geometrijskom smislu čine horizontalne i vertikalne komponente kako slijedi:
gdje je:
Fh =
(kN) u slučaju naizmjenične sile
ili
Fh =
(kN) u slučaju porasta sile (vuča ili tlak),Fv =
(vrijednost izražena u kN)
S = statičko opterećenje ruda (opterećenje na ispitnoj stazi, izraženo u kg).
3.3. Djelovanje opterećenja
Kod sastavnih dijelova mehaničkih spojnica na traktorima ili vučenom vozilu, opterećenje se namješta pomoću sastavnih dijelova jedne odgovarajuće mehaničke spojnice na vučenom vozilu odnosno traktoru kako je dopušteno u skladu s kombinacijama navedenima u tablici 2. Dodatka 1.
Dodatak 3.
Metoda statičkog ispitivanja mehaničke spojnice
1. Specifikacije ispitivanja
1.1. Općenito
1.1.1. Podložno provjeri o njezinim konstrukcijskim svojstvima, mehanička spojnica prolazi statička ispitivanja u skladu sa zahtjevima iz točaka 1.2., 1.3. i 1.4.
1.2. Pripreme za ispitivanje
Ispitivanja se provode na posebnom stroju, s mehaničkom spojnicom i svakom strukturom koja je povezuje s nadogradnjom vozila pričvršćenom na krutu konstrukciju jednakim sastavnim dijelovima s pomoću kojih se postavlja na vozilo.
1.3. Ispitni instrumenti
Instrumenti za bilježenje primijenjenih opterećenja i pomaka imaju sljedeći stupanj točnosti:
1.4. Postupak ispitivanja
1.4.1. Spojna se naprava najprije podvrgava opterećenju prije vuče koje ne prelazi 15 % od vučnog ispitnog opterećenja određenog u točki 1.4.2.
1.4.1.1. Radnja opisana u točki 1.4.1. ponavlja se barem dvaput, počevši s nultim opterećenjem koje se postupno povećava dok se ne dosegne vrijednost propisana u točki 1.4.1., a zatim smanjuje na 500 daN; ustaljeno opterećenje održava se najmanje 60 sekunda.
1.4.2. ►M1 Podaci zabilježeni za iscrtavanje krivulje opterećenja/deformacije tijekom vuče ili grafički prikaz te krivulje koju ispisuje pisač povezan s vučnim uređajem temelje se na primjeni samo porasta opterećenja, počevši od 500 daN, u odnosu na referentno središte mehaničke spojnice na traktoru ili vučenom vozilu. ◄
Nema prekida za vrijednosti do vučnog ispitnog opterećenja (uključujući i njega) koje se određuje kao 1,5 puta tehnički dopuštena masa prikolice; usto, krivulja opterećenja/iskrivljenja pokazuje blag napredak, bez nepravilnosti, u razmaku između 500 daN i 1/3 najvećeg vučnog opterećenja.
1.4.2.1. Trajna deformacija bilježi se na krivulji opterećenja/deformacije u odnosu na opterećenje od 500 daN nakon što je opterećenje ispitivanja vraćeno na tu vrijednost.
1.4.2.2. Zabilježena vrijednost trajne deformacije ne smije prelaziti 25 % od najveće nastale elastične deformacije.
|
1.5. |
►M1 Ispitivanju iz točke 1.4.2. mora prethoditi ispitivanje u kojem se opterećenje u iznosu trostruke najveće dopuštene vertikalne sile (u daN, jednako g · S/10) koju preporuči proizvođač primjenjuje na referentno središte mehaničke spojnice na traktoru ili vučenom vozilu postupnim povećanjem od početnog opterećenja od 500 daN. ◄ Tijekom ispitivanja deformacija spojne naprave ne prelazi 10 % najveće nastale elastične deformacije. Provjera se obavlja nakon uklanjanja vertikalne sile (u daN, jednako
|
( 1 ) Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/504 od 11. ožujka 2015. o provedbi Uredbe (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s administrativnim zahtjevima za homologaciju i nadzor tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 85, 28.3.2015., str. 1.).
( 2 ) Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/829 оd 15. veljače 2018. o izmjeni i ispravku Delegirane uredbe (EU) 2015/208 o dopuni Uredbe (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na zahtjeve funkcionalne sigurnosti vozila za homologaciju vozila za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 140, 6.6.2018., str. 8).
( 3 ) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/68 od 15. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za kočenje vozila radi homologacije vozila za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 17, 23.1.2015., str. 1.).
( 4 ) Direktiva 2009/3/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o izmjeni Direktive Vijeća 80/181/EEZ o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na mjerne jedinice (SL L 114, 7.5.2009., str. 10.).
( 5 ) Mjerenje kromatskih koordinata emitirane svjetlosti iz svjetala nije dio ovog Priloga.
( 6 ) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1322/2014 od 19. rujna 2014. o dopuni i izmjeni Uredbe (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu konstrukcije vozila i općih zahtjeva za homologaciju traktora za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 364, 18.12.2014., str. 1.).
( 7 ) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 3/2014 od 24. listopada 2013. kojom se dopunjuje Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva funkcionalne sigurnosti vozila za odobrenje vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (SL L 7, 10.1.2014., str. 1.).
( 8 ) Ako je primjenjivo.
( 9 ) Ako je primjenjivo.
( 10 ) Direktiva 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o strojevima o izmjeni Direktive 95/16/EZ (preinaka) (SL L 157, 9.6.2006., str. 24.).
( 11 ) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 3/2014 od 24. listopada 2013. kojom se dopunjuje Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva funkcionalne sigurnosti vozila za odobrenje vozila na dva ili tri kotača i četverocikala (SL L 7, 10.1.2014., str. 1.).
( 12 ) Kako je utvrđeno u Dijelu A Priloga II. Direktivi 2007/46/EC.
( 13 ) Prema definiciji iz točke 2.6. Dodatka 1.
( 14 ) Uredba Komisije (EU) br. 1005/2010 od 8. studenoga 2010. o zahtjevima za homologaciju tipa naprava za vuču na motornim vozilima i provedbi Uredbe (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 291, 9.11.2010., str. 36.).
( 15 ) Uredba (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o sigurnosnim zahtjevima za homologaciju motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 200, 31.7.2009., str. 1.).
( 16 ) % površine izbočina, poznat i kao „kopno i more”.