I.

Pravni okvir

A.

Pravo Unije

1.

Točke (b) i (c) članka 20. Direktive 2019/944 ( 2 ), naslovljenog „Funkcionalnosti pametnog sustava mjerenja”, glase ovako:

2.

Točkom (a) stavka 1. članka 21. Direktive 2019/944, naslovljenog „Pravo na pametno brojilo”, određuje se kako slijedi:

3.

Stavkom 1. članka 22. iste direktive, naslovljenog „Konvencionalna brojila”, predviđa se sljedeće:

4.

Stavkom 3. članka 23. iste direktive, naslovljenog „Upravljanje podatcima”, određuje se kako slijedi:

5.

Stavkom 3. članka 5. Direktive 2002/58/EZ ( 3 ), naslovljenog „Povjerljivost komunikacija”, određuje se kako slijedi:

6.

Točkom (f) stavka 1. članka 5. Uredbe 2016/679 ( 4 ), naslovljenog „Načela obrade osobnih podataka”, određuje se sljedeće:

7.

Stavak 1. članka 13. Uredbe 2016/679, naslovljenog „Informacije koje treba dostaviti ako se osobni podaci prikupljaju od ispitanika”, određuje kako slijedi:

8.

Stavkom 2. članka 32. iste uredbe, naslovljenog „Sigurnost obrade”, određuje se:

B.

Austrijsko pravo

9.

Članak 83. stavak 3. Elektrizitätswirtschafts- und -organisationsgesetza (ElWOG) ( 5 ) (Zakon o sustavu i organizaciji sektora električne energije, u daljnjem tekstu: ElWOG) glasi:

10.

Člankom 84.a stavkom 1. istog zakona određuje se kako slijedi:

11.

Članak 1. Intelligente Messgeräte‑Einführungsverordnunga ( 6 ) (Uredba o uvođenju pametnih mjernih instrumenata, u daljnjem tekstu: IMA‑VO) određuje:

II.

Glavni postupak i prethodna pitanja

12.

Netz Niederösterreich GmbH, druga stranka u žalbenom postupku, upravlja elektroenergetskom mrežom u Austriji. Žaliteljica SR kupuje električnu energiju od trećeg poduzetnika putem mreže druge stranke u žalbenom postupku.

13.

Druga stranka u žalbenom postupku imala je analogno brojilo električne energije, ali je potvrda o njegovu kalibriranju istekla u prosincu 2023. Iz zahtjeva za prethodnu odluku razvidno je da se to brojilo treba zamijeniti pametnim sustavom mjerenja koji je u skladu s zakonskim zahtjevima (u daljnjem tekstu također: pametno brojilo).

14.

Budući da se žaliteljica protivila uklanjanju starog analognog brojila, druga stranka u žalbenom postupku podnijela je Bezirksgerichtu Tulln (Općinski sud u Tullnu, Austrija) tužbu radi omogućavanja uklanjanja starog brojila. Žaliteljica je protiv presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu Landesgerichtu St. Pölten (Zemaljski sud u St. Pöltenu), sudu koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku.

15.

Sud koji je uputio zahtjev odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu šest prethodnih pitanja:

16.

U skladu sa zahtjevom Suda, ovo se mišljenje odnosi samo na četvrto i peto prethodno pitanje.

17.

Stranke glavnog postupka, austrijska i finska vlada te Komisija podnijele su pisana očitovanja te su saslušane na raspravi održanoj 24. rujna 2025.

III.

Analiza

Uvodne napomene

Energetska učinkovitost i zaštita podataka

18.

Predmet ulazi u okvir posebnog regulatornog i tehnološkog konteksta u kojem se digitalizacija energetskog sektora smatra ključnim čimbenikom za postizanje ciljeva utvrđenih pravom Unije u pogledu učinkovitosti i održivosti zaštite okoliša.

19.

Konkretno, Direktivom 2019/944 o unutarnjem tržištu električne energije potiče se države članice da uvedu pametne sustave mjerenja ( 11 ) (u daljnjem tekstu također: pametno brojilo) kako bi se potrošačima omogućio pristup informacijama o svojoj potrošnji energije u stvarnom vremenu ili gotovo u stvarnom vremenu te kako bi se pospješilo aktivno sudjelovanje u energetskoj tranziciji ( 12 ).

20.

Isto tako, zakonodavac Unije namjeravao je da potrošači preuzmu odgovornost u pogledu svoje energetske potrošnje kako bi u većoj mjeri sudjelovali na tržištu, osiguravajući im također slobodan izbor opskrbljivača ( 13 ). Radi omogućavanja uključivanja potrošača potrebne su tehnologije kao što su pametni sustavi mjerenja. Tim se sustavima, među ostalim, operatorima omogućuje bolji uvid u mreže i smanjenje troškova poslovanja i održavanja ( 14 ). Direktivom 2019/944 predviđaju se u tom pogledu također prava i obveze operatora distribucijskih sustava ( 15 ).

21.

Pametni sustav mjerenja uključuje prikupljanje različitih vrsta podataka, od podataka o potrošnji do osobnih podataka. Zbog toga je zakonodavac Unije naglasio važnost obrade osobnih podataka u skladu s OUZP‑om ( 16 ).

22.

U tom kontekstu ovaj predmet pruža priliku da se provjeri kako države članice uređuju odnos između energetske učinkovitosti i zaštite podataka.

Dopuštenost

23.

Druga stranka u postupku i austrijska vlada osporavaju dopuštenost četvrtog i petog prethodnog pitanja. Tvrde da su ta prethodna pitanja hipotetska jer se odnose na slučaj kad je ugrađeno pametno brojilo, dok se glavni postupak odnosi na uklanjanje prijašnjeg analognog brojila.

24.

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, „za pitanja o tumačenju prava Unije, koja je uputio nacionalni sud u pravnom i činjeničnom okviru koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću i čiju točnost Sud ne provjerava, vrijedi presumpcija relevantnosti” ( 17 ). Ta se presumpcija može oboriti samo u iznimnim okolnostima, kada je očito da postavljeno pitanje nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim ili pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor ( 18 ).

25.

Osim toga, duh suradnje na kojem se temelji mehanizam zahtjeva za prethodnu odluku podrazumijeva da je na nacionalnom sudu da, uvažavajući posebnosti predmeta, ocijeni nužnost prethodne odluke kao i relevantnost pitanja koja upućuje. Ako se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud je u načelu obvezan donijeti odluku ( 19 ).

26.

U predmetnom slučaju iz spisa proizlazi da sud koji je uputio zahtjev želi da se pojasni doseg određenih odredbi prava Unije kako bi u skladu s njim tumačio nacionalno pravo. Obrazložio je relevantnost pitanja u odnosu na predmet spora i pojasnio kako odgovor na njih može utjecati na ishod glavnog postupka.

27.

Iz toga proizlazi da se postavljena pitanja ne mogu smatrati isključivo hipotetskima.

A.

Četvrto prethodno pitanje

28.

Svojim četvrtim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita mogu li se zahtjevi iz članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58 za pohranjivanje ili pristup informacijama pohranjenima na terminalnoj opremi elektroničke komunikacijske mreže primijeniti na elektroenergetsku mrežu kojom se osobni podaci mogu prenositi u smislu članka 20. točaka (b) i (c), članka 21. stavka 1. točke (a) i članka 23. stavka 3. Direktive 2019/944.

29.

Prije svega napominjem da članak 21. stavak 1. Direktive 2019/944 prema mojem mišljenju nije relevantan u predmetnom slučaju jer se njime uređuje slučaj kad je uvođenje pametnih sustava mjerenja ocijenjeno negativno u određenoj državi članici. Iz spisa je razvidno da je u Austriji uvođenje tih sustava ocijenjeno pozitivno, nakon analize troškova i koristi ( 20 ) na temelju koje je kasnije donesen IMA‑VO.

30.

Prema tome, kako bi se odgovorilo na to prethodno pitanje, u bitnome valja utvrditi može li se pojam „elektroenergetska mreža” obuhvatiti pojmom „elektronička komunikacijska mreža” ( 21 ).

31.

U tom pogledu valja spomenuti da se zahtjevi iz članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58 odnose isključivo na informacije pohranjene na terminalnoj opremi pretplatnika ili korisnika ( 22 ).

32.

Također treba napomenuti da se u članku 1. točki 1. podtočki (a) Direktive 2008/63 ( 23 ) o komunikacijskoj terminalnoj opremi definira terminalna oprema kao oprema koja je izravno ili neizravno povezana sa sučeljem javne telekomunikacijske mreže s ciljem slanja, obrade ili primanja informacija ( 24 ).

33.

Točno je da se Provedbenom uredbom 2023/1162 o zahtjevima interoperabilnosti ( 25 ) određuje da se „s obzirom na to da se pametna brojila smatraju terminalnom opremom, primjenjuje [...] i [Direktiva 2002/58], [...] uključujući članak 5. stavak 3.” ( 26 ) Međutim, tom se uredbom ne precizira treba li izjednačavanje pametnih brojila s terminalnom opremom smatrati relevantnim u slučaju javne elektroenergetske mreže. Tumačenje prema kojem pametna brojila predstavljaju terminalnu opremu, neovisno o tome je li elektroenergetska mreža javna, moglo bi prema mojem mišljenju biti u suprotnosti s drugim spomenutim odredbama prava Unije.

34.

S obzirom na ta razmatranja može se zaključiti da se za primjenu članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58 na predmetni slučaj moraju u bitnome ispuniti dva uvjeta: (a) pametno brojilo mora biti u vlasništvu potrošača i (b) mora biti priključeno na javnu mrežu ( 27 ), pod uvjetom da se pametno brojilo može smatrati terminalnom opremom.

35.

Na raspravi je doista utvrđeno da elektroenergetska mreža u Austriji nije javna i da pametno brojilo nije u vlasništvu potrošača.

36.

Među ostalim, kao što to navodi austrijska vlada, glavna svrha elektroenergetske mreže u predmetnom je slučaju opskrba električnom energijom, a ne prijenos signala, kao što je to naprotiv slučaj kod elektroničke komunikacijske mreže ( 28 ).

37.

Iz toga slijedi da se u predmetnom slučaju ne mogu ispuniti spomenuta dva uvjeta za primjenu zahtjevâ u pogledu pohranjivanja iz članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58. U svakom slučaju, na sudu koji je uputio zahtjev je da utvrdi jesu li ti uvjeti ispunjeni u predmetnom slučaju.

38.

Prema tome, podložno provjeri suda koji je uputio zahtjev, članak 5. stavak 3. Direktive 2002/58 ne primjenjuje se u slučaju kad brojilo nije u vlasništvu potrošača te kad je priključeno na privatnu mrežu.

B.

Peto prethodno pitanje

39.

Svojim petim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita se protivi li se članku 5. stavku 1. točki (f), članku 13. i članku 32. stavku 2. OUZP‑a te članku 7. i članku 8. stavcima 1. i 2. Povelje, austrijska odredba (u predmetnom slučaju članak 1. stavak 6. IMA‑VO‑a i članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a) prema kojoj potrošač treba imati uvid samo u konfiguraciju intervala očitavanja, ali ne i u to je li mrežni operator ocijenio da postoji „određen opravdan slučaj” i je li pregledao podatke o potrošaču prije utvrđenog intervala.

40.

Uvodno valja napomenuti da su i tuženik i austrijska vlada na raspravi istaknuli da se članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a, koji uređuje pristup operatora podacima u pametnim brojilima u određenim i opravdanim slučajevima, ne primjenjuje kada je brojilo opremljeno funkcijom „opt‑out” ( 29 ). Naime, budući da nisu zabilježene vrijednosti potrošnje energije, nije moguć uvid u vrijednosti u skladu s člankom 84.a ElWOG‑a.

41.

S obzirom na prethodno navedeno, analizirat ću peto prethodno pitanje i ispitati je li članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a u suprotnosti s odredbama OUZP‑a.

42.

Najprije valja istaknuti da, kao što se to navodi u uvodnoj izjavi 91. Direktive 2019/944, „tom direktivom poštuju se temeljna prava i načela priznata u Povelji”. Također, „[k]ljučno je da svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Direktive bude u skladu s [OUZP‑om] [...]” ( 30 ).

43.

U skladu s člankom 23. Direktive 2019/944, naslovljenim „Upravljanje podatcima”, države članice dužne su utvrditi pravila o pristupu ovlaštenih osoba podacima o krajnjem kupcu te organizirati upravljanje podacima kako bi se osigurao učinkovit i siguran pristup podatcima i njihova razmjena, uz istodobnu zaštitu podataka i njihovu sigurnost.

44.

Što se tiče članka 5. stavka 1. točke (f), članka 13. i članka 32. stavka 2. OUZP‑a, čije tumačenje sud koji je uputio zahtjev traži u petom prethodnom pitanju, nisam u potpunosti uvjeren da su članak 5. stavak 1. točka (f) i članak 32. stavak 2. relevantni u ovom predmetu.

45.

Naime, člankom 5. stavkom 1. točkom (f) OUZP‑a utvrđuju se načela cjelovitosti i povjerljivosti, u skladu s kojima je voditelj obrade obvezan provoditi mjere kojima se osigurava odgovarajuća razina sigurnosti s obzirom na rizik ( 31 ). Člankom 32. OUZP‑a pobliže se određuju obveze voditelja obrade u pogledu sigurnosti obrade. U stavku 2. navedenog članka navodi se da se prilikom procjene te razine sigurnosti moraju uzeti u obzir „rizici koje predstavlja obrada, posebno rizici od slučajnog ili nezakonitog uništenja, gubitka, izmjene, neovlaštenog otkrivanja osobnih podataka ili neovlaštenog pristupa takvim podacima” ( 32 ).

46.

U ovom se predmetu pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev odnosi na obvezu operatora da potrošača obavijesti kada pristupa podacima u „određenom i opravdanom slučaju”. Stoga, s obzirom na to da članak 5. stavak 1. točka (f) i članak 32. stavak 2. OUZP‑a prema mojem mišljenju nisu relevantni za ovaj predmet, u svojoj ću se analizi usredotočiti na članak 13.

47.

Dakle, u tom se članku navode informacije koje voditelj obrade (u predmetnom slučaju operator) mora pružiti ispitaniku (potrošaču) „u trenutku prikupljanja osobnih podataka”. Informacije koje treba pružiti odnose se i na svrhe obrade za koje su ti podaci namijenjeni te na pravnu osnovu te obrade ( 33 ). Međutim, u skladu s člankom 13. stavkom 4. OUZP‑a, ta obveza obavješćivanja isključena je ako ispitanik već raspolaže tim informacijama.

48.

Što se tiče austrijskog propisa, člankom 84.a stavkom 1. ElWOG‑a izričito se predviđa svrha zbog koje mrežni operatori mogu pristupiti tim podacima putem pametnog brojila u „određenim i opravdanim” slučajevima. Svrha je nužnost za održavanje sigurnog i učinkovitog rada mreže. Nadalje, određuje se da se „odgovarajući podaci moraju [...] bez odgode izbrisati ako više nisu potrebni za postizanje tog cilja. [...] Krajnjeg potrošača se pravodobno obavješćuje u slučaju očitavanja vrijednosti koje su bez njegova pristanka izmjerene u intervalima od 15 minuta”.

49.

Kao što je to druga stranka u postupku navela u svojem očitovanju, članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a preuzet je u Općim uvjetima za pristup distribucijskoj mreži društva Netz Niederösterreich GmbH ( 34 ), koji se mogu smatrati preuzetima u ugovoru sklopljenim s potrošačem u trenutku ugradnje pametnog brojila ili prije tog trenutka.

50.

Prema mojem mišljenju, člankom 84.a stavkom 1. ElWOG‑a utvrđuje se obveza iz članka 23. Direktive 2019/944 u pogledu upravljanja podacima kako bi se osigurao pristup te učinkovita i sigurna razmjena podataka.

51.

Naime, člankom 84.a izričito se predviđa svrha pristupa i propisuje se da se podaci brišu ako više nisu potrebni. U tom se smislu člankom 84.a osigurava pristup podacima i njihova sigurna razmjena. Njime se također osigurava zaštita sâmih podataka s obzirom na to da se zahtijeva da se potrošača pravodobno obavijesti kada nije dao svoj pristanak.

52.

Iz toga slijedi da austrijsko zakonodavstvo, u predmetnom slučaju članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a, nije u suprotnosti s OUZP‑om, pod uvjetom da je potrošač obaviješten o posebnoj svrsi iz članka 84.a stavka 1. Zbog istih razloga smatram da austrijski propis nije u suprotnosti s člankom 7. i člankom 8. stavcima 1. i 2. Povelje.

53.

Kao što je to istaknuto i na raspravi, svjestan sam da potrošač može biti zabrinut u pogledu djelotvorne zaštite osobnih podataka, osobito kada se oni prenose uređajima kao što su brojila energije. U tom pogledu smatram da bi moglo biti svrsishodno spomenuti da je zakonodavac Unije nedavno povećao razinu zaštite osobnih podataka potrošača donošenjem Uredbe (EU) 2023/2854 ( 35 ), kojom se, iako se primjenjuje od 12. rujna 2025., korisnicima „povezanih proizvoda” ( 36 ) i dalje osigurava pravodoban pristup podacima dobivenima pomoću tih instrumenata.

54.

Zaključno, smatram da se članku 13. OUZP‑a te članku 7. i članku 8. stavcima 1. i 2. Povelje ne protivi nacionalna odredba prema kojoj krajnji potrošač treba imati uvid samo u odgovarajuću konfiguraciju intervala očitavanja, ali ne i u to je li mrežni operator ocijenio da postoji „poseban opravdan slučaj” (članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a) i je li pregledao podatke o krajnjem potrošaču prije utvrđenog intervala, pod uvjetom da je i potrošač unaprijed obaviješten o toj konkretnoj svrsi.

IV.

Zaključak

55.

S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na pitanja koja je uputio Landesgericht St. Pölten (Zemaljski sud u St. Pöltenu, Austrija) odgovori kako slijedi: