MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
ANDREE BIONDIJA
od 11. prosinca 2025.(1)
Predmet C‑468/24
SR
protiv
Netz Niederösterreich GmbH
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesgericht St. Pölten (Zemaljski sud u St. Pöltenu, Austrija))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Energija – Opskrba električnom energijom – Mjerni instrumenti – Pametna brojila – Pravo potrošača na odbijanje – Sigurnost podataka koji se prenose pametnim brojilima”
I. Pravni okvir
A. Pravo Unije
1. Točke (b) i (c) članka 20. Direktive 2019/944(2), naslovljenog „Funkcionalnosti pametnog sustava mjerenja”, glase ovako:
„Ako se, na temelju procjene troškova i koristi iz članka 19. stavka 2., uvođenje pametnog sustava mjerenja ocijeni pozitivnim ili ako se pametan sustav mjerenja sustavno uvodi nakon 4. srpnja 2019., države članice uvode pametne sustave mjerenja u skladu s europskim normama, Prilog[om] II. i sljedećim zahtjevima:
[...]
(b) sigurnost pametnih sustava mjerenja i podatkovne komunikacije u skladu je s relevantnim pravilima Unije o sigurnosti, uzimajući u obzir najbolje dostupne tehnike za osiguravanje najviše razine zaštite kibersigurnosti te se pritom vodi računa o troškovima i načelima proporcionalnosti;
(c) privatnost krajnjih kupaca i zaštita njihovih podataka u skladu je s relevantnim pravilima Unije o zaštiti podataka i privatnosti;
[...]”
2. Točkom (a) stavka 1. članka 21. Direktive 2019/944, naslovljenog „Pravo na pametno brojilo”, određuje se kako slijedi:
„1. Ako se, na temelju procjene troškova i koristi iz članka 19. stavka 2., uvođenje pametnog sustava mjerenja ocijeni negativnim te ako se pametan sustav mjerenja ne uvodi sustavno, države članice osiguravaju da svaki krajnji kupac koji to zatraži ima pravo, pod uvjetom da snosi povezane troškove, na ugradnju ili, ako je primjenjivo, nadogradnju, pod poštenim i troškovno učinkovitim uvjetima, pametnog brojila koje je:
(a) opremljeno funkcionalnostima navedenima u članku 20., ako je to tehnički izvedivo, ili minimalnim skupom funkcionalnosti koje države članice trebaju definirati i objaviti na nacionalnoj razini u skladu s Prilog[om] II. [...];
[...]”
3. Stavkom 1. članka 22. iste direktive, naslovljenog „Konvencionalna brojila”, predviđa se sljedeće:
„1. Ako krajnji kupci nemaju pametno brojilo, države članice osiguravaju da imaju pojedinačno konvencionalno brojilo kojim se točno mjeri njihova stvarna potrošnja”.
4. Stavkom 3. članka 23. iste direktive, naslovljenog „Upravljanje podatcima”, određuje se kako slijedi:
„3. Pravila o pristupu podatcima i pohranjivanju podataka za potrebe ove Direktive u skladu su s relevantnim pravom Unije.
Obrada osobnih podataka u okviru ove Direktive provodi se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679”.
5. Stavkom 3. članka 5. Direktive 2002/58/EZ(3), naslovljenog „Povjerljivost komunikacija”, određuje se kako slijedi:
„3. Države članice osiguravaju da je pohranjivanje podataka ili uspostavljanje pristupa već pohranjenim podacima na terminalnoj opremi pretplatnika ili korisnika, dozvoljeno samo pod uvjetom da je dotični pretplatnik ili korisnik [prethodno] dao svoj pristanak, nakon što je iscrpno i razumljivo, u skladu s Direktivom 95/46/EZ, između ostalog obaviješten o namjeni postupka obrade. Navedeno ne sprečava nikakav oblik tehničke pohrane ili pristupa samo u svrhu izvršavanja prijenosa komunikacije putem elektroničke komunikacijske mreže ili ako je to strogo potrebno, kako bi operator usluge informacijskog društva mogao pružiti uslugu koju je izričito zatražio pretplatnik ili korisnik”.
6. Točkom (f) stavka 1. članka 5. Uredbe 2016/679(4), naslovljenog „Načela obrade osobnih podataka”, određuje se sljedeće:
„1. Osobni podaci moraju biti:
[...]
(f) obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništenja ili oštećenja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera (‚cjelovitost i povjerljivost’)”.
7. Stavak 1. članka 13. Uredbe 2016/679, naslovljenog „Informacije koje treba dostaviti ako se osobni podaci prikupljaju od ispitanika”, određuje kako slijedi:
„1. Ako su osobni podaci koji se odnose na ispitanika prikupljeni od ispitanika, voditelj obrade u trenutku prikupljanja osobnih podataka ispitaniku pruža sve sljedeće informacije:
(a) identitet i kontaktne podatke voditelja obrade i, ako je primjenjivo, predstavnika voditelja obrade;
(b) kontaktne podatke službenika za zaštitu podataka, ako je primjenjivo;
(c) svrhe obrade radi kojih se upotrebljavaju osobni podaci kao i pravnu osnovu za obradu;
[...]”
8. Stavkom 2. članka 32. iste uredbe, naslovljenog „Sigurnost obrade”, određuje se:
„2. Prilikom procjene odgovarajuće razine sigurnosti u obzir se posebno uzimaju rizici koje predstavlja obrada, posebno rizici od slučajnog ili nezakonitog uništenja, gubitka, izmjene, neovlaštenog otkrivanja osobnih podataka ili neovlaštenog pristupa osobnim podacima koji su preneseni, pohranjeni ili na drugi način obrađivani”.
B. Austrijsko pravo
9. Članak 83. stavak 3. Elektrizitätswirtschafts- und -organisationsgesetza (ElWOG)(5) (Zakon o sustavu i organizaciji sektora električne energije, u daljnjem tekstu: ElWOG) glasi:
„3. Zaslon pametnog mjernog instrumenta treba standardno konfigurirati tako da se može očitati samo trenutačno stanje brojila. U svrhu provjere vrijednosti izvan tih okvira koje su pohranjene u mjernom instrumentu i relevantne za obračun treba na kupčev zahtjev aktivirati prikaz pametnog mjernog instrumenta kako bi se omogućila provjera tih vrijednosti pomoću sâmog zaslona. To aktiviranje treba biti besplatno i ne smije uključivati nerazmjerne napore za krajnjeg potrošača.
[...]”
10. Člankom 84.a stavkom 1. istog zakona određuje se kako slijedi:
„1. Operator sustava može očitavati i upotrebljavati podatke koji se odnose na krajnjeg potrošača i prikupljeni su u intervalima od 15 minuta isključivo uz izričitu suglasnost krajnjeg potrošača ili radi ispunjenja obveza iz ugovora o isporuci koji je odabrao kupac i kojim se predviđaju očitavanja u intervalima od 15 minuta. Osim toga, operatori sustava mogu i bez suglasnosti krajnjeg potrošača pristupiti tim podacima pomoću pametnog mjernog instrumenta u određenim i opravdanim lokalnim slučajevima ako je to neophodno za održavanje sigurnog i učinkovitog rada mreže. Odgovarajući podaci moraju se bez odgode izbrisati ako više nisu potrebni za postizanje tog cilja. [...] Krajnjeg potrošača se pravodobno obavješćuje u slučaju očitavanja vrijednosti koje su bez njegova pristanka izmjerene u intervalima od 15 minuta.”
11. Članak 1. Intelligente Messgeräte‑Einführungsverordnunga(6) (Uredba o uvođenju pametnih mjernih instrumenata, u daljnjem tekstu: IMA‑VO) određuje:
„1. Svaki mrežni operator
1) [...]
2) u mjeri u kojoj je to tehnički izvedivo, treba do kraja 2024. opremiti pametnim mjernim instrumentima najmanje 95 % mjernih točaka priključenih na njegovu mrežu (članak 7. stavak 1. točka 31. ElWOG‑a iz 2010.) u skladu s odredbama [...] [IMA‑VO‑a](7), uzimajući u obzir kabelski prijenos.
[...]
4. Mrežni operatori pravodobno pružaju krajnjim potrošačima informacije o ugradnji pametnog mjernog instrumenta i okvirnim uvjetima koji se primjenjuju. [...]
[...]
6. Ako krajnji potrošač ne prihvati mjerenje pametnim mjernim instrumentom, mrežni operator dužan je uzeti u obzir tu njegovu želju. U tom slučaju mrežni operator mora pametne mjerne instrumente koje treba ugraditi ili koji su već ugrađeni konfigurirati na način da se ne pohranjuju i ne prenose mjesečne ni dnevne vrijednosti kao ni vrijednosti izmjerene u intervalima od 15 minuta te da su deaktivirane funkcije isključenja i ograničenja snage, pri čemu krajnji potrošač mora na tom instrumentu imati uvid u odgovarajuću konfiguraciju funkcija. Mora se omogućiti očitanje i prenošenje mjernih podataka s brojila potrebnih za obračun ili ograničenja potrošnje te, ako je mjerni instrument tehnički prikladan, očitanje najveće prosječne potrošnje izmjerene u intervalima od 15 minuta tijekom jedne kalendarske godine. Digitalni mjerni instrumenti koji su konfigurirani na navedeni način uzimaju se u obzir za potrebe obvezujućih ciljeva iz stavka 1. ovog članka, pod uvjetom da udovoljavaju zahtjevima iz [IMA‑VO‑a] u slučaju odgovarajućeg aktiviranja ili programiranja, koje se bez odgode provodi na zahtjev krajnjeg potrošača.
[...]”
II. Glavni postupak i prethodna pitanja
12. Netz Niederösterreich GmbH, druga stranka u žalbenom postupku, upravlja elektroenergetskom mrežom u Austriji. Žaliteljica SR kupuje električnu energiju od trećeg poduzetnika putem mreže druge stranke u žalbenom postupku.
13. Druga stranka u žalbenom postupku imala je analogno brojilo električne energije, ali je potvrda o njegovu kalibriranju istekla u prosincu 2023. Iz zahtjeva za prethodnu odluku razvidno je da se to brojilo treba zamijeniti pametnim sustavom mjerenja koji je u skladu s zakonskim zahtjevima (u daljnjem tekstu također: pametno brojilo).
14. Budući da se žaliteljica protivila uklanjanju starog analognog brojila, druga stranka u žalbenom postupku podnijela je Bezirksgerichtu Tulln (Općinski sud u Tullnu, Austrija) tužbu radi omogućavanja uklanjanja starog brojila. Žaliteljica je protiv presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu Landesgerichtu St. Pölten (Zemaljski sud u St. Pöltenu), sudu koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku.
15. Sud koji je uputio zahtjev odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu šest prethodnih pitanja:
„1. Treba li članak 22. [Direktive 2019/944] u vezi s njezinim Prilogom II. tumačiti na način da operator sustava treba uzeti u obzir želju krajnjeg potrošača da mu se ne ugradi pametni mjerni instrument te da je u tom slučaju obvezan krajnjem potrošaču umjesto pametnog sustava mjerenja staviti na raspolaganje konvencionalno brojilo?
2. Treba li članak 2. stavak 1. Direktive 2014/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje mjernih instrumenata na tržištu (Direktiva 2014/32/EU o mjernim instrumentima)(8), u kojem se ‚mjerni instrument’ pobliže definira u smislu priloga III. do XII. koji uređuju pojedine instrumente (brojila djelatne električne energije (MI‑003)), u vezi s člankom 20. točkama (b) i (c) te člankom 23. stavkom 3. [Direktive 2019/944], tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba (članak 7. stavak 1. točka 31. ElWOG‑a (Zakon o sustavu i organizaciji sektora električne energije iz 2010.)) kojom se ne određuju nikakvi posebni zahtjevi u pogledu sigurnosti podataka iz mjernih instrumenata?
3. Treba li prilikom tumačenja članka 20. točaka (b) i (c), članka 21. stavka 1. točke (a) te članka 23. stavka 3. [Direktive 2019/944] uzeti u obzir i članak 6. stavak 1. Direktive 85/374/EEZ (Direktiva o odgovornosti za neispravne proizvode)(9), kako je izmijenjena Direktivom 1999/34/EZ(10)?
4. Treba li članak 5. stavak 3. [Direktive 2002/58] tumačiti na način da pojam ‚elektronička komunikacijska mreža’ treba primijeniti i na elektroenergetski sustav kojim se prenose podaci (podaci o potrošnji, metapodaci, osobna identifikacijska oznaka) u svrhe iz članka 20. točaka (b) i (c), članka 21. stavka 1. točke (a) te članka 23. stavka 3. [Direktive 2019/944]?
5. Treba li članak 5. stavak 1. točku (f), članak 13. i članak 32. stavak 2. [Uredbe 2016/679] te članak 7. i članak 8. stavke 1. i 2. [Povelje Europske unije o temeljnim pravima] tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba (članak 1. stavak 6. IMA‑VO‑a) u skladu s kojom krajnji potrošač treba imati uvid samo u odgovarajuću konfiguraciju intervala očitavanja, ali ne i u to je li operator sustava prepoznao ‚određeni opravdani slučaj’ (članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a) i preuzeo podatke krajnjeg potrošača prije utvrđenog intervala?
6. Treba li s obzirom na članak 52. stavak 3. Povelje, stavak 5. njezine preambule i objašnjenjâ njezina članka 7., uzeti u obzir sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na članak 8. EKLJP‑a prilikom tumačenja članka 20. točaka (b) i (c), članka 21. stavka 1. točke (a) te članka 23. stavka 3. [Direktive 2019/944]?”
16. U skladu sa zahtjevom Suda, ovo se mišljenje odnosi samo na četvrto i peto prethodno pitanje.
17. Stranke glavnog postupka, austrijska i finska vlada te Komisija podnijele su pisana očitovanja te su saslušane na raspravi održanoj 24. rujna 2025.
III. Analiza
Uvodne napomene
Energetska učinkovitost i zaštita podataka
18. Predmet ulazi u okvir posebnog regulatornog i tehnološkog konteksta u kojem se digitalizacija energetskog sektora smatra ključnim čimbenikom za postizanje ciljeva utvrđenih pravom Unije u pogledu učinkovitosti i održivosti zaštite okoliša.
19. Konkretno, Direktivom 2019/944 o unutarnjem tržištu električne energije potiče se države članice da uvedu pametne sustave mjerenja(11) (u daljnjem tekstu također: pametno brojilo) kako bi se potrošačima omogućio pristup informacijama o svojoj potrošnji energije u stvarnom vremenu ili gotovo u stvarnom vremenu te kako bi se pospješilo aktivno sudjelovanje u energetskoj tranziciji(12).
20. Isto tako, zakonodavac Unije namjeravao je da potrošači preuzmu odgovornost u pogledu svoje energetske potrošnje kako bi u većoj mjeri sudjelovali na tržištu, osiguravajući im također slobodan izbor opskrbljivača(13). Radi omogućavanja uključivanja potrošača potrebne su tehnologije kao što su pametni sustavi mjerenja. Tim se sustavima, među ostalim, operatorima omogućuje bolji uvid u mreže i smanjenje troškova poslovanja i održavanja(14). Direktivom 2019/944 predviđaju se u tom pogledu također prava i obveze operatora distribucijskih sustava(15).
21. Pametni sustav mjerenja uključuje prikupljanje različitih vrsta podataka, od podataka o potrošnji do osobnih podataka. Zbog toga je zakonodavac Unije naglasio važnost obrade osobnih podataka u skladu s OUZP‑om(16).
22. U tom kontekstu ovaj predmet pruža priliku da se provjeri kako države članice uređuju odnos između energetske učinkovitosti i zaštite podataka.
Dopuštenost
23. Druga stranka u postupku i austrijska vlada osporavaju dopuštenost četvrtog i petog prethodnog pitanja. Tvrde da su ta prethodna pitanja hipotetska jer se odnose na slučaj kad je ugrađeno pametno brojilo, dok se glavni postupak odnosi na uklanjanje prijašnjeg analognog brojila.
24. U tom pogledu valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, „za pitanja o tumačenju prava Unije, koja je uputio nacionalni sud u pravnom i činjeničnom okviru koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću i čiju točnost Sud ne provjerava, vrijedi presumpcija relevantnosti”(17). Ta se presumpcija može oboriti samo u iznimnim okolnostima, kada je očito da postavljeno pitanje nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim ili pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor(18).
25. Osim toga, duh suradnje na kojem se temelji mehanizam zahtjeva za prethodnu odluku podrazumijeva da je na nacionalnom sudu da, uvažavajući posebnosti predmeta, ocijeni nužnost prethodne odluke kao i relevantnost pitanja koja upućuje. Ako se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud je u načelu obvezan donijeti odluku(19).
26. U predmetnom slučaju iz spisa proizlazi da sud koji je uputio zahtjev želi da se pojasni doseg određenih odredbi prava Unije kako bi u skladu s njim tumačio nacionalno pravo. Obrazložio je relevantnost pitanja u odnosu na predmet spora i pojasnio kako odgovor na njih može utjecati na ishod glavnog postupka.
27. Iz toga proizlazi da se postavljena pitanja ne mogu smatrati isključivo hipotetskima.
A. Četvrto prethodno pitanje
28. Svojim četvrtim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita mogu li se zahtjevi iz članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58 za pohranjivanje ili pristup informacijama pohranjenima na terminalnoj opremi elektroničke komunikacijske mreže primijeniti na elektroenergetsku mrežu kojom se osobni podaci mogu prenositi u smislu članka 20. točaka (b) i (c), članka 21. stavka 1. točke (a) i članka 23. stavka 3. Direktive 2019/944.
29. Prije svega napominjem da članak 21. stavak 1. Direktive 2019/944 prema mojem mišljenju nije relevantan u predmetnom slučaju jer se njime uređuje slučaj kad je uvođenje pametnih sustava mjerenja ocijenjeno negativno u određenoj državi članici. Iz spisa je razvidno da je u Austriji uvođenje tih sustava ocijenjeno pozitivno, nakon analize troškova i koristi(20) na temelju koje je kasnije donesen IMA‑VO.
30. Prema tome, kako bi se odgovorilo na to prethodno pitanje, u bitnome valja utvrditi može li se pojam „elektroenergetska mreža” obuhvatiti pojmom „elektronička komunikacijska mreža”(21).
31. U tom pogledu valja spomenuti da se zahtjevi iz članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58 odnose isključivo na informacije pohranjene na terminalnoj opremi pretplatnika ili korisnika(22).
32. Također treba napomenuti da se u članku 1. točki 1. podtočki (a) Direktive 2008/63(23) o komunikacijskoj terminalnoj opremi definira terminalna oprema kao oprema koja je izravno ili neizravno povezana sa sučeljem javne telekomunikacijske mreže s ciljem slanja, obrade ili primanja informacija(24).
33. Točno je da se Provedbenom uredbom 2023/1162 o zahtjevima interoperabilnosti(25) određuje da se „s obzirom na to da se pametna brojila smatraju terminalnom opremom, primjenjuje [...] i [Direktiva 2002/58], [...] uključujući članak 5. stavak 3.”(26) Međutim, tom se uredbom ne precizira treba li izjednačavanje pametnih brojila s terminalnom opremom smatrati relevantnim u slučaju javne elektroenergetske mreže. Tumačenje prema kojem pametna brojila predstavljaju terminalnu opremu, neovisno o tome je li elektroenergetska mreža javna, moglo bi prema mojem mišljenju biti u suprotnosti s drugim spomenutim odredbama prava Unije.
34. S obzirom na ta razmatranja može se zaključiti da se za primjenu članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58 na predmetni slučaj moraju u bitnome ispuniti dva uvjeta: (a) pametno brojilo mora biti u vlasništvu potrošača i (b) mora biti priključeno na javnu mrežu(27), pod uvjetom da se pametno brojilo može smatrati terminalnom opremom.
35. Na raspravi je doista utvrđeno da elektroenergetska mreža u Austriji nije javna i da pametno brojilo nije u vlasništvu potrošača.
36. Među ostalim, kao što to navodi austrijska vlada, glavna svrha elektroenergetske mreže u predmetnom je slučaju opskrba električnom energijom, a ne prijenos signala, kao što je to naprotiv slučaj kod elektroničke komunikacijske mreže(28).
37. Iz toga slijedi da se u predmetnom slučaju ne mogu ispuniti spomenuta dva uvjeta za primjenu zahtjevâ u pogledu pohranjivanja iz članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58. U svakom slučaju, na sudu koji je uputio zahtjev je da utvrdi jesu li ti uvjeti ispunjeni u predmetnom slučaju.
38. Prema tome, podložno provjeri suda koji je uputio zahtjev, članak 5. stavak 3. Direktive 2002/58 ne primjenjuje se u slučaju kad brojilo nije u vlasništvu potrošača te kad je priključeno na privatnu mrežu.
B. Peto prethodno pitanje
39. Svojim petim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita se protivi li se članku 5. stavku 1. točki (f), članku 13. i članku 32. stavku 2. OUZP‑a te članku 7. i članku 8. stavcima 1. i 2. Povelje, austrijska odredba (u predmetnom slučaju članak 1. stavak 6. IMA‑VO‑a i članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a) prema kojoj potrošač treba imati uvid samo u konfiguraciju intervala očitavanja, ali ne i u to je li mrežni operator ocijenio da postoji „određen opravdan slučaj” i je li pregledao podatke o potrošaču prije utvrđenog intervala.
40. Uvodno valja napomenuti da su i tuženik i austrijska vlada na raspravi istaknuli da se članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a, koji uređuje pristup operatora podacima u pametnim brojilima u određenim i opravdanim slučajevima, ne primjenjuje kada je brojilo opremljeno funkcijom „opt‑out”(29). Naime, budući da nisu zabilježene vrijednosti potrošnje energije, nije moguć uvid u vrijednosti u skladu s člankom 84.a ElWOG‑a.
41. S obzirom na prethodno navedeno, analizirat ću peto prethodno pitanje i ispitati je li članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a u suprotnosti s odredbama OUZP‑a.
42. Najprije valja istaknuti da, kao što se to navodi u uvodnoj izjavi 91. Direktive 2019/944, „tom direktivom poštuju se temeljna prava i načela priznata u Povelji”. Također, „[k]ljučno je da svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Direktive bude u skladu s [OUZP‑om] [...]”(30).
43. U skladu s člankom 23. Direktive 2019/944, naslovljenim „Upravljanje podatcima”, države članice dužne su utvrditi pravila o pristupu ovlaštenih osoba podacima o krajnjem kupcu te organizirati upravljanje podacima kako bi se osigurao učinkovit i siguran pristup podatcima i njihova razmjena, uz istodobnu zaštitu podataka i njihovu sigurnost.
44. Što se tiče članka 5. stavka 1. točke (f), članka 13. i članka 32. stavka 2. OUZP‑a, čije tumačenje sud koji je uputio zahtjev traži u petom prethodnom pitanju, nisam u potpunosti uvjeren da su članak 5. stavak 1. točka (f) i članak 32. stavak 2. relevantni u ovom predmetu.
45. Naime, člankom 5. stavkom 1. točkom (f) OUZP‑a utvrđuju se načela cjelovitosti i povjerljivosti, u skladu s kojima je voditelj obrade obvezan provoditi mjere kojima se osigurava odgovarajuća razina sigurnosti s obzirom na rizik(31). Člankom 32. OUZP‑a pobliže se određuju obveze voditelja obrade u pogledu sigurnosti obrade. U stavku 2. navedenog članka navodi se da se prilikom procjene te razine sigurnosti moraju uzeti u obzir „rizici koje predstavlja obrada, posebno rizici od slučajnog ili nezakonitog uništenja, gubitka, izmjene, neovlaštenog otkrivanja osobnih podataka ili neovlaštenog pristupa takvim podacima”(32).
46. U ovom se predmetu pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev odnosi na obvezu operatora da potrošača obavijesti kada pristupa podacima u „određenom i opravdanom slučaju”. Stoga, s obzirom na to da članak 5. stavak 1. točka (f) i članak 32. stavak 2. OUZP‑a prema mojem mišljenju nisu relevantni za ovaj predmet, u svojoj ću se analizi usredotočiti na članak 13.
47. Dakle, u tom se članku navode informacije koje voditelj obrade (u predmetnom slučaju operator) mora pružiti ispitaniku (potrošaču) „u trenutku prikupljanja osobnih podataka”. Informacije koje treba pružiti odnose se i na svrhe obrade za koje su ti podaci namijenjeni te na pravnu osnovu te obrade(33). Međutim, u skladu s člankom 13. stavkom 4. OUZP‑a, ta obveza obavješćivanja isključena je ako ispitanik već raspolaže tim informacijama.
48. Što se tiče austrijskog propisa, člankom 84.a stavkom 1. ElWOG‑a izričito se predviđa svrha zbog koje mrežni operatori mogu pristupiti tim podacima putem pametnog brojila u „određenim i opravdanim” slučajevima. Svrha je nužnost za održavanje sigurnog i učinkovitog rada mreže. Nadalje, određuje se da se „odgovarajući podaci moraju [...] bez odgode izbrisati ako više nisu potrebni za postizanje tog cilja. [...] Krajnjeg potrošača se pravodobno obavješćuje u slučaju očitavanja vrijednosti koje su bez njegova pristanka izmjerene u intervalima od 15 minuta”.
49. Kao što je to druga stranka u postupku navela u svojem očitovanju, članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a preuzet je u Općim uvjetima za pristup distribucijskoj mreži društva Netz Niederösterreich GmbH(34), koji se mogu smatrati preuzetima u ugovoru sklopljenim s potrošačem u trenutku ugradnje pametnog brojila ili prije tog trenutka.
50. Prema mojem mišljenju, člankom 84.a stavkom 1. ElWOG‑a utvrđuje se obveza iz članka 23. Direktive 2019/944 u pogledu upravljanja podacima kako bi se osigurao pristup te učinkovita i sigurna razmjena podataka.
51. Naime, člankom 84.a izričito se predviđa svrha pristupa i propisuje se da se podaci brišu ako više nisu potrebni. U tom se smislu člankom 84.a osigurava pristup podacima i njihova sigurna razmjena. Njime se također osigurava zaštita sâmih podataka s obzirom na to da se zahtijeva da se potrošača pravodobno obavijesti kada nije dao svoj pristanak.
52. Iz toga slijedi da austrijsko zakonodavstvo, u predmetnom slučaju članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a, nije u suprotnosti s OUZP‑om, pod uvjetom da je potrošač obaviješten o posebnoj svrsi iz članka 84.a stavka 1. Zbog istih razloga smatram da austrijski propis nije u suprotnosti s člankom 7. i člankom 8. stavcima 1. i 2. Povelje.
53. Kao što je to istaknuto i na raspravi, svjestan sam da potrošač može biti zabrinut u pogledu djelotvorne zaštite osobnih podataka, osobito kada se oni prenose uređajima kao što su brojila energije. U tom pogledu smatram da bi moglo biti svrsishodno spomenuti da je zakonodavac Unije nedavno povećao razinu zaštite osobnih podataka potrošača donošenjem Uredbe (EU) 2023/2854(35), kojom se, iako se primjenjuje od 12. rujna 2025., korisnicima „povezanih proizvoda”(36) i dalje osigurava pravodoban pristup podacima dobivenima pomoću tih instrumenata.
54. Zaključno, smatram da se članku 13. OUZP‑a te članku 7. i članku 8. stavcima 1. i 2. Povelje ne protivi nacionalna odredba prema kojoj krajnji potrošač treba imati uvid samo u odgovarajuću konfiguraciju intervala očitavanja, ali ne i u to je li mrežni operator ocijenio da postoji „poseban opravdan slučaj” (članak 84.a stavak 1. ElWOG‑a) i je li pregledao podatke o krajnjem potrošaču prije utvrđenog intervala, pod uvjetom da je i potrošač unaprijed obaviješten o toj konkretnoj svrsi.
IV. Zaključak
55. S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na pitanja koja je uputio Landesgericht St. Pölten (Zemaljski sud u St. Pöltenu, Austrija) odgovori kako slijedi:
Članak 5. stavak 3. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija treba tumačiti na način da se:
pojam „elektronička komunikacijska mreža” ne primjenjuje na elektroenergetsku mrežu kojom se prenose podaci (podaci o potrošnji, metapodaci, osobna identifikacijska oznaka) u smislu članka 20. točaka (b) i (c) i članka 23. stavka 3. Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU, ako elektroenergetska mreža nije javna, a pametno brojilo nije u vlasništvu potrošača.
Članak 13. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ, u vezi s člankom 7. i člankom 8. stavcima 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se:
ne protivi nacionalna odredba prema kojoj krajnji potrošač treba imati uvid samo u odgovarajuću konfiguraciju intervala očitavanja, ali ne i u to je li mrežni operator ocijenio da postoji „poseban opravdan slučaj” i je li pregledao podatke o krajnjem potrošaču prije utvrđenog intervala, pod uvjetom da je potrošač unaprijed obaviješten o toj konkretnoj svrsi.
1 Izvorni jezik: talijanski
2 Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (preinaka) (SL 2019., L 158, str. 125.)
3 Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL 2002., L 201, str. 37.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 111.), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. (SL 2009., L 337, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 224. i ispravci SL 2017., L 162, str. 56. i SL 2018., L 74, str. 11.)
4 Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.; u daljnjem tekstu: OUZP)
5 Bundesgesetz, mit dem die Organisation auf dem Gebiet der Elektrizitätswirtschaft neu geregelt wird (Elektrizitätswirtschafts- und -organisationsgesetz 2010 – ElWOG 2010), BGBl. I br. 110/2010.
6 Verordnung des Bundesministers für Wirtschaft, Familie und Jugend, mit der die Einführung intelligenter Messgeräte festgelegt wird (Intelligente Messgeräte‑Einführungsverordnung – IME‑VO). BGBl. II br. 138/2012.
7 Verordnung der E‑Control, mit der die Anforderungen an intelligente Messgeräte bestimmt werden (Intelligente Messgeräte‑AnforderungsVO 2011 – IMA‑VO 2011). BGBl. II br. 339/2011 (u daljnjem tekstu: IMA‑VO).
8 SL 2014., L 96, str. 149.
9 Direktiva Vijeća 85/374/EEZ od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL 1985., L 210, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 22., str. 3.)
10 Direktiva 1999/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 1999. o izmjeni Direktive Vijeća 85/374/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL 1999., L 141, str. 20.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 43.)
11 U članku 2. točki 23. Direktive 2019/944 „pametni sustav mjerenja” definira se kao „elektronički sustav koji može mjeriti električnu energiju koja je predana u mrežu ili električnu energiju potrošenu iz mreže pružajući više informacija od konvencionalnog brojila te koji može prenositi i primati podatke nekim oblikom elektroničke komunikacije u svrhu informiranja, praćenja i kontrole”. Pametni mjerni sustav razlikuje se od „konvencionalnog brojila” s obzirom na to da je, kako je definiran u članku 2. točki 22. iste direktive, riječ o „analognom ili elektroničkom brojilu koje ne može i prenositi i primati podatke”.
12 Vidjeti osobito uvodne izjave 10., 49., 52. i 54. Direktive 2019/944.
13 Vidjeti uvodne izjave 11. i 12. Direktive 2019/944.
14 Vidjeti uvodnu izjavu 52. Direktive 2019/944.
15 Vidjeti uvodnu izjavu 45. Direktive 2019/944.
16 Vidjeti uvodnu izjavu 91. Direktive 2019/944.
17 Vidjeti presudu od 17. svibnja 2023., BK i ZhP (Djelomičan prekid glavnog postupka) (C‑176/22, EU:C:2023:416, t. 19. i navedena sudska praksa).
18 Vidjeti presudu od 22. prosinca 2008., Régie Networks (C‑333/07, EU:C:2008:764, t. 46.).
19 Vidjeti presudu od 25. lipnja 2024., Ilva i dr. (C‑626/22, EU:C:2024:542, t. 46. i navedena sudska praksa).
20 PWC Austria za Regulatorno tijelo za električnu energiju E‑control, Studie zur Analyse der Kosten Nutzen einer österreichweiten Einführung von Smart Metering, lipanj 2010., dostupno na: https://www.e‑control.at/documents/1785851/1811528/pwc‑austria‑smart‑metering‑e-control-06‑2010.pdf/b68eb019-b6bf-444d‑b4fb-95f3d05727ca?t=1413906565472b68eb019-b6bf-444d‑b4fb-95f3d05727ca
21 Pojam „elektroničke komunikacijske mreže” definiran je u članku 2. točki 1. Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (preinaka) (SL 2018., L 321, str. 36.).
22 Moje isticanje. Među ostalim, kao što je Sud utvrdio u presudi od 1. listopada 2019., Planet49 (C‑673/17, EU:C:2019:80), zaštita predviđena člankom 5. stavkom 3. primjenjuje se na sve informacije pohranjene na terminalnoj opremi, neovisno o tome je li riječ o osobnim podacima (t. 68. do 70.).
23 Direktiva Komisije 2008/63/EZ od 20. lipnja 2008. o tržišnom natjecanju na tržištima komunikacijske terminalne opreme (SL 2008., L 162, str. 20.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 214.)
24 Moje isticanje
25 Provedbena uredba Komisije (EU) 2023/1162 оd 6. lipnja 2023. o zahtjevima u pogledu interoperabilnosti te o nediskriminacijskim i transparentnim postupcima za pristup mjernim i potrošačkim podacima (SL 2023., L 154, str. 10.)
26 Vidjeti uvodnu izjavu 16. Provedbene uredbe 2023/1162.
27 U članku 2. točki 8. Direktive 2018/1972 „javna elektronička komunikacijska mreža” definira se kao „elektronička komunikacijska mreža koja se u cijelosti ili većim dijelom upotrebljava za pružanje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, koje podržavaju prijenos informacija među završnim točkama mreže”.
28 Vidjeti članak 2. točku 1. Direktive 2018/1972.
29 Radi potpunosti izlaganja, iz spisa je razvidno da se vrijednosti potrošnje mogu prenijeti jednom od triju različitih konfiguracija: „standardnom”, „opt‑in” ili „opt‑out”. „Standardna” konfiguracija sastoji se od prijenosa dnevnih vrijednosti potrošnje. Konfiguracija „opt‑in” podrazumijeva prijenos vrijednosti potrošnje u intervalima od 15 minuta, uključujući dnevne vrijednosti potrošnje. Nasuprot tomu, konfiguracija „opt‑out” razlikuje se od drugih dviju konfiguracija s obzirom na to da je brojilo koje je opremljeno tom konfiguracijom bilježi i prenosi samo godišnju potrošnju. Ako se aktivira konfiguracija „opt‑out”, brojilo prestaje mjeriti električnu energiju kao pametno brojilo i radi kao digitalno brojilo.
30 Vidjeti i članak 23. stavak 3. Direktive 2019/944.
31 Vidjeti presudu od 21. prosinca 2023., Krankenversicherung Nordrhein (C‑667/21, EU:C:2023:1022, t. 68.).
32 Vidjeti presudu od 25. siječnja 2024., MediaMarktSaturn (C‑687/21, EU:C:2024:72, t. 37.).
33 Vidjeti također presudu od 11. srpnja 2024., Meta Platforms Ireland (Udružna tužba) (C‑757/22, EU:C:2024:598, t. 54.).
34 Kao što je to društvo Netz Niederösterreich GmbH istaknulo u svojem očitovanju pred Sudom, u točki XIV. Općih uvjeta za pristup distribucijskoj mreži društva Netz Niederösterreich GmbH (Allgemeine Bedingungen für den Zugang zum Verteilernetz der Netz Niederösterreich GmbH) izričito se navodi da se „[k]ako bi se osigurao siguran i učinkovit rad mreže u određenim opravdanim slučajevima, vrijednosti [...] mogu prikupljati svakih petnaest minuta čak i bez pristanka korisnika mreže, o čemu se korisnik pravodobno obavješćuje. Osim toga, za potrebe članka 84.a stavka 1. EIWOG‑a iz 2010., vrijednosti se svakih petnaest minuta mogu prikupljati na temelju naloga BMWFW‑a (Bundesministerium für Wissenschaft, Forschung und Wirtschaft) ili regulatornog tijela, pod uvjetom da su odmah nakon očitavanja agregirane i potom anonimizirane” (slobodan prijevod). Društvo Netz Niederösterreich GmbH također tvrdi da ugovor koji je sklopljen s potrošačem ispunjava spomenute opće uvjete koje je odobrilo Regulatorno tijelo za električnu energiju E‑Control 18. lipnja 2014.
35 Uredba (EU) 2023/2854 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o usklađenim pravilima o pravednom pristupu podacima i njihovoj uporabi te o izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive (EU) 2020/1828 (Uredba o podacima) (SL 2023./2854, L)
36 Za definiciju „povezanog proizvoda” vidjeti članak 2. točku 5. Uredbe 2023/2854.