<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑417/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CJ0417</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:881">EU:C:2016:881</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>8</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>8</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>PRESUDA OD <DATE ISO="20161116">16.11.2016.</DATE> – PREDMET C-417/15</P><P>SCHMIDT</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (drugo vijeće)</P><P><DATE ISO="20161116">16. studenoga 2016.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: njemački</P></NOTE></P></TI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Područje slobode, sigurnosti i pravde</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 1215/2012</KEYWORD><KEYWORD>Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Područje primjene</KEYWORD><KEYWORD>Isključiva nadležnost u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama</KEYWORD><KEYWORD>Članak 24. točka 1. prva podtočka</KEYWORD><KEYWORD>Posebna nadležnost u stvarima koje se odnose na ugovore</KEYWORD><KEYWORD>Članak 7. točka 1. podtočka (a)</KEYWORD><KEYWORD>Tužba usmjerena na poništenje akta o darovanju nekretnine i na brisanje prava vlasništva iz zemljišne knjige</KEYWORD></INDEX><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C-417/15,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Landesgericht für Zivilrechtssachen Wien (Zemaljski građanski sud u Beču, Austrija), odlukom od <DATE ISO="20150723">23. srpnja 2015.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20150729">29. srpnja 2015.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Wolfgang Schmidt</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Christiane Schmidt,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (drugo vijeće),</P><P>u sastavu: M. Ilešič, predsjednik vijeća, A. Prechal, A. Rosas, C. Toader (izvjestiteljica) i E. Jarašiūnas, suci,</P><P>nezavisna odvjetnica: J. Kokott,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>za W. Schmidta, C. Beck, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwalt</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za C. Schmidt, M. Bartlmä, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwalt</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za austrijsku vladu, G. Eberhard, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za češku vladu, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, G. von Rintelen i M. Wilderspin, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj <DATE ISO="20160707">7. srpnja 2016.</DATE>,</VISA></GR.VISA><?PAGE NO="2"?><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 24. točke 1. prve podtočke Uredbe Vijeća (EU) br. 1215/2012 od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="351" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 351, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između Wolfganga Schmidta i Christiane Schmidt u vezi s poništenjem akta o darovanju nekretnine koja se nalazi u Austriji.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Uvodne izjave 15., 16. i 34. Uredbe br. 1215/2012 glase:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>(15)</NO.P><TXT>Pravila o nadležnosti trebala bi biti što je moguće više predvidiva i zasnovana na načelu da se nadležnost općenito temelji na domicilu tuženika. Nadležnost bi uvijek trebala postojati na temelju toga, osim u nekim točno određenim slučajevima u kojima glavni predmet spora ili autonomija stranaka jamče drukčije povezane čimbenike. […]</TXT></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(16)</NO.P><TXT>Pored domicila tuženika, trebale bi postojati alternativne osnove nadležnosti temeljene na uskoj povezanosti između suda i tužbe ili zbog olakšavanja pravilnog sudovanja. Postojanje uske povezanosti trebalo bi osigurati pravnu sigurnost i spriječiti mogućnost da tuženik bude tužen pred sudom države članice u vezi kojeg mu nije bilo moguće razumno predvidjeti. […]</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(34)</NO.P><TXT>Treba se osigurati kontinuitet između Konvencije iz Bruxellesa [od <DATE ISO="19680927">27. rujna 1968.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="299" PAGE.FIRST="32" DATE.PUB="1972">SL 1972., L 299, str. 32</REF.DOC.OJ>.)], Uredbe (EZ) br. 44/2001 [Vijeća od <DATE ISO="20001222">22. prosinca 2000.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="012" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 12, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)] i ove Uredbe, a u tom cilju potrebno je donijeti i prijelazne odredbe. Isti se zahtjev za kontinuitetom primjenjuje u pogledu tumačenja Suda Europske unije o Konvenciji iz Bruxellesa [od <DATE ISO="19680927">27. rujna 1968.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima] i uredbama koje je zamjenjuju.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201C" ID="QE0001"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>U poglavlju I. Uredbe br. 1215/2012, pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Područje primjene i definicije<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201C" ID="QE0002"/>, člankom 1. stavkom 1. i člankom 1. stavkom 2. točkom (a) predviđeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda. […]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ova se uredba ne primjenjuje na:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>osobna stanja i pravnu i poslovnu sposobnost fizičkih osoba, stvarna prava koja proizlaze iz bračnog odnosa ili odnosa za koji se prema pravu koje se primjenjuje na takav odnos smatra odnosom s učincima sličnim braku;<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201C" ID="QE0003"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Odjeljak 2. poglavlja II. navedene uredbe naslovljen je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Posebna nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201C" ID="QE0004"/>. U njemu se nalazi članak 7., koji određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;</TXT></NP></ITEM></LIST></TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201C" ID="QE0005"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>U istom odjeljku članak 8. navedene direktive određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Osoba koja ima domicil u državi članici, može također biti tužena:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>u stvarima koje se odnose na ugovor, ako se tužba može povezivati s tužbom protiv istog tuženika u stvarima koje se odnose na stvarna prava na nekretnine, pred sudom države članice u kojoj se nalazi nekretnina.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201C" ID="QE0006"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Člankom 24. Uredbe br. 1215/2012, koji je smješten u odjeljku 6. njezina poglavlja II., pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Isključiva nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201C" ID="QE0007"/>, propisano je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Sljedeći sudovi države članice imaju isključivu nadležnost, neovisno o domicilu stranaka:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama ili najam/zakup nekretnina, sudovi države članice u kojoj se nekretnina nalazi.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201C" ID="QE0008"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Austrijsko pravo</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Relevantne odredbe nacionalnog prava nalaze se u Allgemeines Bürgerliches Gesetzbuchu (Opći građanski zakonik, u daljnjem tekstu: ABGB) i u Grundbuchgesetzu (Zakon o zemljišnim knjigama, u daljnjem tekstu: GBG).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Članak 380. ABGB -a glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Vlasništvo se ne može steći bez pravne osnove i valjanog načina stjecanja.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201C" ID="QE0009"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Člankom 425. ABGB‑a predviđeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Sama osnova nije dovoljna za stjecanje vlasništva. Osim ako zakonom nije drukčije propisano, vlasništvo i sva stvarna prava mogu se steći samo pravnom predajom i prihvatom.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201C" ID="QE0010"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>U skladu s člankom 431. ABGB-a:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Za prijenos vlasništva na nekretninama potrebno je da se akt o stjecanju upiše u za to predviđene javne knjige. Taj se upis naziva <HT TYPE="ITALIC">Einverleibungen (Intabulation)</HT>.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201C" ID="QE0011"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Člankom 444. ABGB-a određeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Vlasništvo može prestati očitovanjem volje vlasnika, na temelju zakona ili sudske odluke. Međutim, vlasništvo na nekretninama prestaje samo brisanjem iz javnih knjiga.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201C" ID="QE0012"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>U članku 8. GBG-a razlikuju se sljedeći upisi u zemljišnu knjigu:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Knjižni su upisi:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>uknjižbe (<HT TYPE="ITALIC">Einverleibungen</HT>) (bezuvjetna pravna stjecanja ili brisanja – <HT TYPE="ITALIC">Intabulationen</HT> ili <HT TYPE="ITALIC">Extabulationen</HT>), koje se izvršavaju bez daljnjeg opravdanja, ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>predbilježbe (uvjetna pravna stjecanja ili brisanja – <HT TYPE="ITALIC">Pränotationen</HT>), čiji je učinak stjecanje, prijenos, ograničenje ili brisanje prava samo pod uvjetom naknadnog opravdanja, ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>zabilježbe.<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201C" ID="QE0013"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Sukladno članku 9. GBG-a, u zemljišnu knjigu mogu se upisati samo stvarna prava i tereti, pravo prvokupa kao i pravo najma i zakupa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Članak 61. GBG-a, koji se odnosi na zabilježbu sporova u zemljišne knjige, glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="061.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>(1)</NO.PARAG><ALINEA>Svaka osoba koja smatra da joj je uknjižbom povrijeđeno pravo i koja osporava u sudskom postupku uknjižbu zbog nevaljanosti te traži uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja može tražiti da se u navedenoj knjizi zabilježi postojanje tog spora odmah prilikom podnošenja tužbe ili naknadno. Zabilježba spora u zemljišnoj knjizi može se tražiti od suda koji je nadležan za donošenje odluke ili od suda koji je nadležan za vođenje zemljišne knjige.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="061.002"><NO.PARAG>(2)</NO.PARAG><ALINEA>Ta zabilježba spora ima učinak da presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201C" ID="QE0014"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodno pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>W. Schmidt, nastanjen u Austriji, bio je vlasnik nekretnine koja se nalazi u Beču (Austrija). Javnobilježničkim aktom od <DATE ISO="20131114">14. studenoga 2013.</DATE>, koji je sastavljen u Beču, tu je nekretninu darovao svojoj kćerki C. Schmidt, koja je od tog datuma upisana u zemljišnoj knjizi kao njezina vlasnica. U vrijeme darovanja C. Schmidt živjela je u Njemačkoj, gdje i danas boravi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Iz elemenata u spisu kojima Sud raspolaže proizlazi da je na temelju psihijatrijskog vještačenja, kojim je utvrđeno postojanje ozbiljnih poremećaja počevši od svibnja 2013., odlukom od <DATE ISO="20141117">17. studenoga 2014.</DATE> W. Schmidt stavljen pod skrbništvo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Tužbom koja je <DATE ISO="20150324">24. ožujka 2015.</DATE> podnesena Landesgerichtu für Zivilrechtssachen Wien (Zemaljski građanski sud u Beču, Austrija) W. Schmidt, kojeg je zastupao njegov skrbnik, zatražio je poništenje akta o darovanju od <DATE ISO="20131114">14. studenoga 2013.</DATE> i, u skladu s time, brisanje vlasništva C. Schmidt na nekretnini zato što uknjižba nije bila valjana. Povodom zahtjeva tužitelja u glavnom postupku, presudom od <DATE ISO="20150325">25. ožujka 2015.</DATE> prihvaćen je, na temelju članka 61. stavka 1. GBG-a, zahtjev za zabilježbu brisovne tužbe u zemljišnoj knjizi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>C. Schmidt istaknula je prigovor nenadležnosti suda koji je uputio zahtjev za donošenje odluke o tužbi u glavnom postupku, s obrazloženjem da članak 24. točka 1. Uredbe br. 1215/2012 nije takve naravi da se na njemu može utemeljiti nadležnost navedenog suda, s obzirom na to da se ta tužba ne odnosi na stvarno pravo na nekretninama u smislu te odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Landesgericht für Zivilrechtssachen Wien (Zemaljski građanski sud u Beču) pita se o tumačenju članka 24. točke 1. Uredbe br. 1215/2012, upućujući, s jedne strane, na rješenje Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20010405">5. travnja 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Gaillard</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-518/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:209">EU:C:2001:209</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), u kojem je primjena pravila o isključivoj nadležnosti u području stvarnih prava na nekretninama isključena u odnosu na tužbu za raskid ugovora o prodaji<?PAGE NO="5"?> nekretnine, i, s druge strane, na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140403">3. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Weber</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-438/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:212">EU:C:2014:212</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), prema kojoj tužba kojom se traži utvrđenje nevaljanosti ostvarenja prava prvokupa koje opterećuje nekretninu potpada pod tu isključivu nadležnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da presuda kojom se na temelju članka 61. stavka 1. GBG-a prihvaća brisovna tužba ima učinak prema C. Schmidt kao i, zbog zabilježbe spora u zemljišnoj knjizi, prema trećim osobama koje su tijekom postupka stekle stvarna prava na predmetnoj nekretnini.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>U tim okolnostima Landesgericht für Zivilrechtssachen Wien (Zemaljski građanski sud u Beču) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Potpadaju li spor u kojem se raspravlja o poništenju akta o darovanju zbog poslovne nesposobnosti darovatelja i uknjižba brisanja prava vlasništva daroprimatelja pod područje primjene članka 24. točke 1. Uredbe br. 1215/2012, kojim je propisana isključiva nadležnost za stvarna prava na nekretninama?<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201C" ID="QE0015"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnom pitanju</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 24. točku 1. prvu podtočku Uredbe br. 1215/2012 tumačiti na način da postupak za poništenje akta o darovanju nekretnine zbog poslovne nesposobnosti darovatelja i za brisanje prava vlasništva daroprimatelja iz zemljišne knjige predstavlja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>postupak čiji su predmet stvarna prava na nekretninama<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201C" ID="QE0016"/> u smislu te odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Uvodno valja navesti da takav postupak potpada pod materijalno područje primjene Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Naime, iako su člankom 1. stavkom 2. točkom (a) te uredbe iz područja njezine primjene isključena osobna stanja te pravna i poslovna sposobnost fizičkih osoba, ostaje činjenica da, kao što je to u bitnome navela nezavisna odvjetnica u točkama 27. do 31. svojeg mišljenja, darovateljeva poslovna sposobnost, u okviru postupka poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, ne predstavlja glavni predmet spora u tom postupku koji se odnosi na pravnu valjanost darovanja, već se radi o prethodnom pitanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Iz teksta članka 24. točke 1. prve podtočke Uredbe br. 1215/2012 proizlazi da sudovi države članice u kojoj se nekretnina nalazi (<HT TYPE="ITALIC">forum rei sitae</HT>) imaju isključivu nadležnost za donošenje odluke u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama, neovisno o domicilu stranaka. Budući da ta odredba u bitnome odražava sadržaj članka 22. točke 1. prve podtočke Uredbe br. 44/2001, valja navesti da, s obzirom na to da Uredba br. 1215/2012 zamjenjuje Uredbu br. 44/2001, tumačenje Suda u vezi s odredbama potonje vrijedi i za Uredbu br. 1215/2012 kada se ta dva instrumenta prava Unije mogu smatrati istovjetnima (vidjeti analogijom presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160616">16. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Universal Music International Holding,</NAME.CASE> <NO.CASE>C-12/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:449">EU:C:2016:449</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> t. 22. i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Sud je u odnosu na članak 22. točku 1. Uredbe br. 44/2001 presudio da se – kako bi se, koliko je to moguće, osigurala jednakost i ujednačenost prava i obveza koji proizlaze iz te uredbe za države članice i zainteresirane osobe – smisao izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201C" ID="QE0017"/> u pravu Unije mora odrediti na autonoman način (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140403">3. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Weber,</NAME.CASE> <NO.CASE>C-438/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:212">EU:C:2014:212</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komu i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-605/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:833">EU:C:2015:833</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Isto tako, iz ustaljene sudske prakse Suda koja se odnosi na Uredbu br. 44/2001 proizlazi da odredbe njezina članka 22. točke 1. – s obzirom na to da sadržavaju iznimku od općih pravila o nadležnosti sadržanih u Uredbi br. 44/2001, a osobito od pravila navedenog u njezinu članku 2. stavku 1., prema kojem se, uz poštovanje odredaba te uredbe, osobama s domicilom u nekoj državi članici sudi pred njezinim sudovima – ne treba tumačiti šire nego što to zahtijeva njihov cilj. Naime, te odredbe imaju<?PAGE NO="6"?> za posljedicu uskraćivanje strankama prava na izbor suda, koje bi u drugim okolnostima imale, te u određenim slučajevima njihovo suđenje pred sudom koji nije sud domicila nijedne od njih (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komu i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-605/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:833">EU:C:2015:833</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Kada je riječ o cilju koji se ostvaruje navedenim odredbama, iz izvješća o Konvenciji o nadležnosti i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="059" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1979">SL 1979., C 59, str. 1</REF.DOC.OJ>.) kao i iz ustaljene sudske prakse Suda koja se odnosi na članak 22. točku 1. prvu podtočku Uredbe br. 44/2001 proizlazi da osnovni razlog za isključivu nadležnost sudova države ugovornice u kojoj se nalazi nekretnina predstavlja okolnost da sud <HT TYPE="ITALIC">rei sitae</HT>, uzimajući u obzir malu udaljenost, može najbolje poznavati činjeničnu situaciju te primijeniti pravila i običaje koji su najčešće one države u kojoj se nekretnina nalazi (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komu i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-605/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:833">EU:C:2015:833</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Usto, Sud je pojasnio da isključiva nadležnost sudova države ugovornice u kojoj se nekretnina nalazi ne obuhvaća sve radnje koje se odnose na stvarna prava na nekretninama, već samo one među njima koje istodobno ulaze u područje primjene odnosne konvencije ili odnosne uredbe te pripadaju među one koje, s jedne strane, određuju opseg, stalnost, vlasništvo i posjedovanje jedne nekretnine ili postojanje drugih stvarnih prava na toj nekretnini te, s druge strane, osiguravaju nositeljima tih prava zaštitu prava vezanu uz njihov naslov (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komu i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-605/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:833">EU:C:2015:833</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Potrebno je podsjetiti i da je, na temelju ustaljene sudske prakse Suda, razlika između stvarnog i obveznog prava u činjenici da stvarno pravo opterećujući materijalnu imovinu proizvodi učinke prema svima, dok se na obvezno pravo može pozvati samo protiv dužnika (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komu i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-605/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:833">EU:C:2015:833</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da u austrijskom građanskom pravu odluka o utvrđenju ništavosti akta o darovanju zbog poslovne nesposobnosti darovatelja proizvodi pravne učinke <HT TYPE="ITALIC">ex tunc</HT> i dovodi do vraćanja stečene imovine. Za ugovore čiji je predmet nekretnina taj se povrat ostvaruje tako da se u zemljišnoj knjizi izvrši brisanje svake napomene o pravu vlasništva osobe koja je ondje upisana kao vlasnik.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Budući da je postupak koji je pokrenuo W. Schmidt usmjeren, s jedne strane, na poništenje akta o darovanju zbog njegove poslovne nesposobnosti i, s druge strane, na brisanje prava vlasništva njegove kćerke iz zemljišne knjige, narav tog postupka valja ocijeniti s obzirom na svaki od tih zahtjeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Kao prvo, u odnosu na zahtjev za poništenje akta o darovanju nekretnine, iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da se taj zahtjev temelji na navodnoj ništavosti ugovora zbog poslovne nesposobnosti tužitelja u glavnom postupku. Međutim, iz stalne sudske prakse proizlazi da za atrakciju nadležnosti suda države članice u kojoj se nekretnina nalazi nije dovoljno da se tužba odnosi na stvarno pravo na nekretnini ili da ima vezu s nekretninom. Suprotno tomu, potrebno je da se tužba temelji na stvarnom, a ne na obveznom pravu (vidjeti u tom smislu rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20010405">5. travnja 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Gaillard,</NAME.CASE> <NO.CASE>C-518/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:209">EU:C:2001:209</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>To je tumačenje, uostalom, potkrijepljeno izvještajem P. Schlossera o Konvenciji o pristupanju Kraljevine Danske, Irske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske Konvenciji o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima i Protokolu o njezinu tumačenju od strane Suda (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="059" PAGE.FIRST="71" DATE.PUB="1979">SL 1979., C 59, str. 71</REF.DOC.OJ>., t. 170. do 172.), u kojem je pojašnjeno da, kad se radi o mješovitim tužbama koje se temelje na obveznom pravu i čiji je cilj pribaviti stvarno pravo, velik broj elemenata govori u prilog zaključku da u tim postupcima pretežu obvezni odnosi te stoga neprimjenjivosti pravila o isključivoj nadležnosti u području nekretnina (vidjeti analogijom rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20010405">5. travnja 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Gaillard,</NAME.CASE> <NO.CASE>C-518/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:209">EU:C:2001:209</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Kao što je to nezavisna odvjetnica u bitnome navela u točki 40. svojeg mišljenja, činjenica da se akt u pogledu kojeg se traži utvrđenje ništavosti odnosi na nekretninu nema nikakvu ulogu u odnosu na analizu njegove valjanosti, s obzirom na to da je u tom kontekstu svojstvo nekretnine predmeta ugovora uzgrednog značaja (vidjeti analogijom presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060518">18. svibnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE>ČEZ,</NAME.CASE> <NO.CASE>C-343/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:330">EU:C:2006:330</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Treba također dodati da takvo tumačenje nije u suprotnosti sa zahtjevom za dobrim sudovanjem, kako proizlazi iz točke 29. ove presude, na kojem se temelji članak 24. točka 1. Uredbe br. 1215/2012, s obzirom na to da sud, odlučujući o zahtjevu za poništenje akta o darovanju zbog poslovne nesposobnosti stranke, nije pozvan da izvrši utvrđenja koja su usko vezana za odnosnu nekretninu, što bi moglo opravdati primjenu pravila o isključivoj nadležnosti predviđenog u tom članku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Međutim, kao što je to nezavisna odvjetnica navela u točki 50. svojeg mišljenja, a češka vlada istaknula u svojim pisanim očitovanjima, sud koji je uputio zahtjev može utemeljiti nadležnost za odlučivanje o zahtjevu za poništenje akta o darovanju nekretnine na članku 7. točki 1. podtočki (a) Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Naime, sukladno toj odredbi, odluku u sporovima o stvarima povezanima s ugovorom može donijeti sud koji je nadležan prema mjestu izvršenja obveze na kojoj se temelji zahtjev, odnosno obveze koja odgovora ugovornom pravu na kojem se temelji tužiteljeva tužba (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19761106">6. listopada 1976.</DATE>, <NAME.CASE>De Bloos,</NAME.CASE> <NO.CASE>14/76</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:134">EU:C:1976:134</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0010">10.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). U ovom slučaju tužba u glavnom postupku temelji se na navodnoj ništavosti ugovorne obveze koja se sastoji od prijenosa vlasništva nekretnine, koju treba, pod uvjetom da je ugovor valjan, izvršiti u Austriji i koja je u početku u toj državi i izvršena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Kao drugo, u odnosu na zahtjev za brisanje prava vlasništva darovatelja iz zemljišne knjige, on se temelji na ništavosti prijenosa vlasništva i stoga na stvarnom pravu na odnosnoj nekretnini, na koje se poziva tužitelj u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Takav zahtjev, budući da se odnosi na zaštitu prava koja proizlaze iz stvarnog prava, sukladno članku 24. točki 1. prvoj podtočki Uredbe br. 1215/2012, potpada pod isključivu nadležnost suda države članice u kojoj se nekretnina nalazi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Imajući u vidu tu isključivu nadležnost suda države članice u kojoj se nekretnina nalazi za donošenje odluke o brisanju prava vlasništva daroprimatelja iz zemljišne knjige, kao što je to navela nezavisna odvjetnica u točkama 51. do 58. svojeg mišljenja, taj je sud, sukladno članku 8. stavku 4. Uredbe br. 1215/2012, također nadležan, na temelju međusobne povezanosti zahtjeva, za donošenje odluke o zahtjevu za poništenje akta o darovanju nekretnine, s obzirom na to da su ta dva zahtjeva upućena protiv istog tuženika te se mogu, kako to proizlazi iz elemenata u spisu kojim Sud raspolaže, spojiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Slijedom svega navedenog, na postavljeno pitanje valja odgovoriti:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>Odredbe Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da postupak za poništenje akta o darovanju nekretnine zbog poslovne nesposobnosti darovatelja ne potpada pod isključivu nadležnost suda države članice u kojoj se nekretnina nalazi, predviđenu u članku 24. točki 1. te uredbe, već pod posebnu nadležnost predviđenu u članku 7. točki 1. podtočki (a) navedene uredbe.</P></ITEM><ITEM><P>Postupak povodom zahtjeva za brisanje prava vlasništva daroprimatelja iz zemljišne knjige potpada pod isključivu nadležnost predviđenu u članku 24. točki 1. iste uredbe.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="8"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Odredbe Uredbe Vijeća (EU) br. 1215/2012 od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da postupak za poništenje akta o darovanju nekretnine zbog poslovne nesposobnosti darovatelja ne potpada pod isključivu nadležnost suda države članice u kojoj se nekretnina nalazi, predviđenu u članku 24. točki 1. te uredbe, već pod posebnu nadležnost predviđenu u članku 7. točki 1. podtočki (a) navedene uredbe.</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Postupak povodom zahtjeva za brisanje prava vlasništva daroprimatelja iz zemljišne knjige potpada pod isključivu nadležnost predviđenu u članku 24. točki 1. iste uredbe.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>