MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

MICHALA BOBEKA

od 19. siječnja 2017. ( 1 )

Predmet C‑465/15

Hüttenwerke Krupp Mannesmann GmbH

protiv

Hauptzollamt Duisburg

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf (Financijski sud, Düsseldorf, Njemačka))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Oporezivanje energenata i električne energije – Direktiva br. 2003/96/EZ – Područje primjene – Pojam električna energija koja se prvenstveno upotrebljava u svrhu kemijske redukcije – Obuhvaćanje električne energije koja se upotrebljava za turbopuhalice za proizvodnju sirovog željeza u visokim pećima”

I. Uvod

1.

Hüttenwerke Krupp Mannesmann GmbH („tužitelj” u glavnom postupku) upravlja visokom peći za proizvodnju sirovog željeza. Taj postupak obuhvaća kemijsku redukciju željezne rude radi stvaranja sirovog željeza, što zahtijeva injektiranje komprimiranog vrućeg zraka u visoku peć. Komprimirani zrak proizvodi se upotrebom turbopuhalica.

2.

Spor u glavnom postupku između tužitelja i Hauptzollamta Duisburg (nadležno porezno tijelo, Duisburg, Njemačka; u daljnjem tekstu: tuženik) i pitanje koje je postavio nacionalni sud je koristi li se električna energija „prvenstveno (...) u svrhu kemijske redukcije” u okviru značenja članka 2. stavka 4. točke (b) Direktive 2003/96/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva) ( 2 ). U tom slučaju ne bi bila podložna minimalnom oporezivanju na temelju te Direktive.

II. Pravni okvir

A. Pravo EU‑a

1.  Direktiva 2003/96

3.

U uvodnim izjavama od 2. do 7. i 22. Direktive navodi se kako slijedi:

„(2)

Nedostatak propisa Zajednice kojima se utvrđuju najniže stope oporezivanja električne energije i energenata, osim mineralnih ulja, mogao bi negativno djelovati na pravilno funkcioniranje unutarnjega tržišta.

(3)

Pravilno funkcioniranje unutarnjega tržišta i ostvarivanje ciljeva ostalih politika Zajednice zahtijeva da se na razini Zajednice utvrde najniže razine oporezivanja većine energenata, uključujući električnu energiju, prirodni plin i ugljen.

(4)

Značajne razlike u oporezivanju energije, koje države članice primjenjuju na nacionalnoj razini, mogle bi se pokazati štetnima za pravilno funkcioniranje unutarnjega tržišta.

(5)

Utvrđivanjem odgovarajućih najnižih stopa oporezivanja na razini Zajednice omogućit će se smanjenje postojećih razlika među nacionalnim stopama oporezivanja.

(6)

U skladu s člankom 6. Ugovora, u definiciju i provedbu ostalih politika Zajednice moraju se uključiti kriteriji zaštite okoliša.

(7)

Kao potpisnik Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, Zajednica je ratificirala Protokol iz Kyota. Oporezivanje energenata i, prema potrebi, električne energije jedan je od instrumenata na raspolaganju za postizanje ciljeva Protokola iz Kyota.

[…]

(22)

Energenti bi trebali u osnovi biti podložni općem sustavu Zajednice kad se koriste kao gorivo za grijanje ili pogonsko gorivo. U tom smislu, u prirodi je i logici poreznog sustava da se iz područja primjene općega sustava izuzmu energenti koji imaju dvostruku upotrebu, oni koji se ne koriste kao pogonsko gorivo, kao i oni u mineraloškim procesima. Električna energija koja se koristi na slične načine trebala bi se tretirati na isti način.”

4.

U članku 1. Direktive zahtijeva se od država članica da uvedu poreze na „energente i električnu energiju”.

5.

U članku 2. stavku 1. utvrđeni su energenti popisom oznaka KN koji su u nekim slučajevima ograničeni za namjenu kao pogonsko gorivo ili gorivo za ogrjev. Člankom 2. stavkom 2. potvrđuje se da se Direktiva primjenjuje i na „električnu energiju obuhvaćenu oznakom KN 2716”.

6.

U članku 2. stavku 3. zahtijeva se da države članice u određenim slučajevima primijene stope oporezivanja na proizvode koji nisu obuhvaćeni definicijom „energenata” ako su ti proizvodi namijenjeni za upotrebu, ponuđeni su na prodaju ili se koriste kao pogonsko gorivo ili gorivo za ogrjev.

7.

U članku 2. stavku 4. točki (b) navodi se da se Direktiva ne primjenjuje na sljedeće upotrebe energenata i električne energije:

„—

energenti koji se koriste za druge potrebe, osim kao pogonska goriva ili gorivo za ogrjev,

—

dvojno korištenje energenata,

Energent ima dvojno korištenje ako se upotrebljava kao loživo ulje i za druge namjene, osim kao pogonsko gorivo ili loživo ulje. Uporaba energenata za kemijske redukcije i u elektrolitskim i metalurgijskim procesima smatra se kao dvojno korištenje,

—

električna energija, koja se prvenstveno koristi u svrhu kemijske redukcije i u elektrolitičkim i metalurgijskim procesima,

—

električna energija, kada predstavlja više od 50 % troška proizvoda. ‚Trošak proizvoda’ znači ukupan zbroj kupljenih dobara i usluga, plus troškovi osoblja, plus potrošnja fiksnog kapitala na razini poduzeća, kako je predviđeno u članku 11. Taj trošak se izračunava u prosjeku po jedinici. ‚Trošak električne energije’ znači stvarnu nabavnu vrijednost električne energije ili troškove proizvodnje električne energije, ako se proizvodi u poduzeću,

—

mineraloški procesi.

‚Mineraloški procesi’ znači procesi svrstani u nomenklaturu NACE‑a pod oznakom DI 26 ‚prerada ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda’ u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3037/90 od 9. listopada 1990. o statističkoj klasifikaciji ekonomskih djelatnosti u Europskoj zajednici.

Međutim, na te se energente primjenjuje članak 20.”

III. Činjenice, postupak i upućena pitanja

8.

Tužitelj upravlja čeličanom. U pogonu čeličane s visokom peći proizvodi se sirovo željezo. Željezna ruda pretvara se u sirovo željezo uklanjanjem kisika (kemijska redukcija). Ta se reakcija odvija pri visokim temperaturama i obuhvaća upotrebu vrućeg, komprimiranog zraka.

9.

Komprimirani zrak koji se upotrebljava za kemijsku redukciju stvaraju turbopuhalice, a zatim se injektira u visoku peć.

10.

Tužitelj je tuženiku podnio zahtjev za poreznu olakšicu na temelju stavka 9.a zakona Stromsteuergesetz (u daljnjem tekstu: StromStG – nacionalni zakon o oporezivanju električne energije u Njemačkoj kojim se prenosi treća alineja članka 2. stavka 4. točke (b) Direktive kojim se utvrđuje jedna od iznimaka u primjeni Direktive) za električnu energiju koju je upotrijebio za rad turbopuhalice.

11.

Tuženik je odbio zahtjev na osnovi toga da prema stavku 9.a podstavku 1. točki 4. StromStG‑a samo električna energija koja se upotrebljavala za proces kemijske redukcije ispunjava zahtjeve za poreznu olakšicu. Porezna pogodnost mogla se ostvariti samo u slučaju da se električna energija upotrebljavala prvenstveno za kemijsku redukciju. Međutim, u ovom je slučaju odlučeno da se električna energija prvenstveno upotrebljavala za pogon motora kako bi se proizveo komprimirani zrak. Električnom energijom nije nastala kemijska redukcija željezne rude.

12.

Tužitelj se žalio na tu odluku tuženika. Jedan od njegovih argumenata bio je da je da se na temelju članka 2. stavka 4. točke (b) treće alineje Direktiva ne primjenjuje na električnu energiju koja se prvenstveno upotrebljava u svrhu kemijske redukcije. Tom se odredbom, stoga, dopuštaju i druge upotrebe, posebice proizvodnja i prijenos komprimiranog zraka, bez kojeg bi procesi kemijske redukcije u visokoj peći bili nemogući. Ustvrdio je da upotreba električne energije, za koju je tužitelj tražio umanjenje poreza, ne završava u turbopuhalicama. Koncept procesa kemijske redukcije proteže se i u područje proizvodnje komprimiranog zraka koji predstavlja temeljno pogonsko sredstvo.

13.

Tuženik je odbio žalbu. Tužitelj je osporio tu odluku pred Finanzgericht Düsseldorf (Financijski sud, Düsseldorf, Njemačka) koji je odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 2. stavak 4. točku (b) treću alineju [Direktive Vijeća 2003/96/EZ] o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije u vezi s procesom proizvodnje sirovog željeza u visokim pećima tumačiti na način da i električnu energiju za pogon puhalica treba smatrati električnom energijom koja se prvenstveno koristi u svrhu kemijske redukcije?”

14.

Tužitelj i tuženik u glavnom postupku te Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja. Zainteresirane strane koje sudjeluju u pisanom dijelu postupka i Vlada Ujedinjene Kraljevine podnijele su usmena očitovanja na raspravi održanoj 17. studenoga 2016.

IV. Procjena

15.

Člankom 2. stavkom 4. točkom (b) Direktive iz Direktive se isključuje primjena „električn[e] energij[e], koja se prvenstveno koristi u svrhu kemijske redukcije i u elektrolitičkim i metalurgijskim procesima”, što znači da potonje ne bi bilo podložno oporezivanju.

16.

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita obuhvaća li se formulacijom „koja se prvenstveno koristi u svrhu kemijske redukcije” električna energija koja se upotrebljava za rad turbopuhalica koje komprimiraju zrak, koji se zatim upotrebljava u kemijskoj redukciji željezne rude u sirovo željezo.

17.

Pitanje nacionalnog suda zapravo se odnosi na stupanj povezanosti između električne energije i kemijske redukcije. Električna energija ne upotrebljava se izravno u kemijskoj transformaciji željezne rude u smislu upotrebe za uklanjanje kisika iz rude ( 3 ). Umjesto toga, električna energija upotrebljava se za proizvodnju pogonskog sredstva – komprimiranog zraka – za kemijsku redukciju. To pogonsko sredstvo ključno je za kemijsku redukciju i injektira se izravno i neposredno u visoku peć. No je li to „neposredno” i „izravno” dovoljno da bi se moglo smatrati da se upotrebljava „u svrhu kemijske redukcije”?

18.

Zbog razloga navedenih u nastavku, po mojem mišljenju to je dovoljno. U nastavku ću razmotriti uobičajeno značenje relevantnih odredbi (A), sustavno i svrhovito tumačenje (B), relevantnost postojeće sudske prakse o članku 2. stavku 4. točki (b), drugoj alineji (C) i naposljetku njihovu primjenu u ovom predmetu (odjeljak D).

A. Uobičajeno značenje

19.

Ovaj Sud još nije protumačio treću alineju članka 2. stavka 4. točke (b) Direktive.

20.

Uobičajeno značenje pojma električna energija „koja se prvenstveno koristi u svrhu kemijske redukcije” svakako bi moglo obuhvaćati električnu energiju koja se upotrebljava za pogon turbopuhalica. Iako se električna energija upotrebljava u smislu „u svrhu” uključivanja ventilatora i stvaranja komprimiranog zraka, to očito nije cilj samo po sebi. Komprimirani zrak injektira se neposredno u visoku peć. To čini ključno pogonsko sredstvo za kemijsku redukciju željezne rude. Zaista, u tom smislu električna energija ne služi ni jednoj drugoj svrsi osim omogućavanju kemijske redukcije.

21.

Međutim, sama egzegeza formulacije „u svrhu” i njezina istoznačnica u drugim jezicima ( 4 ) po mojem mišljenju ne daje konačni odgovor na pitanje nacionalnog suda.

22.

Različite nejasnoće teksta i dalje su prisutne: odredbom se ne razlikuje izričito između električne struje koja se „izravno” ili „neizravno” upotrebljava u svrhu kemijske redukcije. Ne utvrđuje se ni da „kemijska redukcija” označava samu stvarnu reakciju, za razliku od šireg pojma procesa. Točno je da nejasna veza s kemijskom reakcijom ne bi bila dovoljna. Izuzeće očito ne bi moglo obuhvatiti, na primjer, električnu energiju koja se upotrebljava za rad aparata za napitke u kantini za osoblje u pogonu. Takve su poveznice previše slabe. S druge strane, u ovom predmetu neposredna i ključna priroda proizvodnje i upotrebe pogonskog sredstva – komprimiranog zraka – čini odgovor manje jasnim.

23.

Iz tog razloga uobičajeno tumačenje ostaje dvosmisleno za ključni element koji je već utvrđen: stupanj povezanosti. Stoga postaje nužno sustavno i svrhovito tumačenje iste odredbe.

B. Sustavno i svrhovito tumačenje

24.

U nastavku ću se usredotočiti na četiri aspekta, odnosno: tumačenje treće alineje kao cjeline (1), razmatranje prirode članka 2. stavka 4. točke (b) kao iznimke Direktive ili u smislu utvrđivanja njegova područja primjene (2), potrebu za uskim tumačenjem radi očuvanja „effet utile” (3) i paralelno tumačenje članka 2. stavka 4. točke (b) druge i treće alineje (4).

1.  Treća alineja kao cjelina

25.

Kao prethodna točka u tom pogledu, i kao poveznica između prirodnog i sustavnog tumačenja, korisno je treću alineju razmotriti u cjelini. Iako sud koji je uputio zahtjev posebno izdvaja primjer „kemijske redukcije” kao predmet tumačenja, u trećoj se alineji također upućuje na „elektrolitičke” (što upućuje na proizvodnju elektrolizom) i „metalurgijske procese”. Moje neposredno i prirodno tumačenje tih triju iznimki zajedno jest da se odnose na tri vrste industrijskih procesa, kao što je tvrdio tužitelj u svojim pisanim očitovanjima.

26.

Tijekom rasprave Komisija je navela da bi se, poput „kemijske redukcije”, i pojam „metalurgijski procesi” trebao usko tumačiti. Međutim, Komisija je također priznala da bi čak i takvim tumačenjem pojam svejedno potencijalno obuhvaćao niz procesa u metalnoj industriji (uključujući kemijsku redukciju ruda).

27.

Već samo zbog tog razloga sam oprezan, jer bi se pretjerano usko tumačenje pojma „u svrhu kemijske redukcije” odnosilo samo na vrlo specifično uklanjanje atoma kisika izravnom primjenom električne energije. Zašto bi se nužno moralo usko tumačiti jedan pojam ako je vjerojatno da isti proces ionako spada u drugi pojam u okviru iste iznimke?

2.  Članak 2. stavak 4. točka (b): iznimka ili utvrđivanje područja primjene?

28.

Oslanjajući se na sustavno i svrhovito tumačenje, tuženik u glavnom postupku i Komisija unatoč tomu zahtijevaju takvo usko tumačenje članka 2. stavka 4. točke (b) treće alineje. Njihovo je temeljno stajalište da se formulacija „u svrhu kemijske redukcije” odnosi samo na električnu energiju koja se upotrebljava kao dio stvarne reakcije kemijske redukcije. Stoga to ne bi uključivalo električnu energiju koja se upotrebljava u turbopuhalicama, i što bi onda bilo obuhvaćeno Direktivom. Suprotno tome, tužitelj i vlada Ujedinjene Kraljevine zauzimaju šire stajalište o pojmu zaključujući da bi električna energija koja se upotrebljava u turbopuhalicama pripadala u okvir članka 2. stavka 4. točke (b) treće alineje te bi bila izuzeta iz područja primjene Direktive.

29.

Tuženik i Komisija u prilog svojim stajalištima tvrde da sama činjenica da se u članku 2. stavku 4. točki (b) navode iznimke od općeg pravila oporezivanja energenata i električne energije znači da se stoga mora usko tumačiti. U tom pogledu upućuju na općenitu sudsku praksu na temelju koje se iznimke moraju usko tumačiti ( 5 ) i u skladu sa sudskom praksom kojom se utvrđuje da nije bilo pravne namjere unijeti široke iznimke u Direktivu ( 6 ).

30.

Iako je to na prvi pogled privlačno kao argument, pri detaljnijem pregledu ta sudska praksa nije od velike pomoći pri odgovaranju na pitanje nacionalnog suda.

31.

U tom pogledu bih za početak htio istaknuti da se u članku 2. stavku 4. Direktive ne navodi popis iznimaka. Umjesto toga, utvrđuje se područje primjene Direktive. Po mojem je mišljenju to jasno iz sustavnog tumačenja Direktive, u čijem se članku 2. utvrđuju proizvodi i upotrebe na koje se Direktiva primjenjuje. Iznimke i isključenja od tog općenito utvrđenog područja primjene propisani su kasnije u Direktivi, osobito u člancima od 17. do 19. Tumačenje članka 2. stavka 4. točke (b) na način da se njime utvrđuje područje primjene umjesto da se propisuje iznimke dodatno je poduprto presudom Suda u predmetu Fendt (u vezi s Direktivom br. 92/81/EEZ ( 7 ), prethodnicom predmetne Direktive) ( 8 ).

32.

Zbog toga ne smatram da bi polazno stajalište nužno moralo biti da se članak 2. stavak 4. točka (b) treba tumačiti što je uže moguće. Ali čak i u slučaju prihvaćanja takvog polaznog stajališta, i kad bi se na temelju svoje prirode isključivanja‑umetanja, zbog praktičnih razloga, definicije povezane s materijalnim područjem primjene direktive izjednačile sa samim iznimkama, ključno pitanje i dalje je isto: usko tumačenje iznimke ne bi trebalo ići toliko daleko da se njime iznimka liši svakog razumnog značenja i relevantnosti.

3.  Usko tumačenje radi očuvanja „effet utile”?

33.

Zbog sličnih razloga ne slažem se ni s povezanim prijedlogom Komisije da bi se tumačenjem formulacije „u svrhu kemijske redukcije” u smislu bilo čega šireg od izravne upotrebe električne energije za uklanjanje kisika potkopala cijela Direktiva ili da bi se na neki način kobno ugrozio njezin „effet utile”.

34.

Po mojem je mišljenju taj prijedlog donekle pretjeran. Komisija je od tog prijedloga donekle odstupila tijekom rasprave. Podsjećam da je ovdje sporno vrlo specifično pitanje o tome je li električna energija koja se upotrebljava za komprimiranje zraka za injektiranje u visoku peć unutar okvira područja primjene treće alineje članka 2. stavka 4. točke (b) Direktive. Nesporno je da je dio procesa tijesno povezan s kemijskom redukcijom te da je za nju ključan ( 9 ). Doista, čini se da i sama Komisija povremeno ima problema pri tom razlikovanju u svojim podnescima ( 10 ).

35.

Kao što je već prethodno naglašeno u točki 32., svjestan sam i opasnosti da se prekomjerno uskim tumačenjem pojma „u svrhu kemijske redukcije” područje primjene sužava na goli minimum. To bi moglo dovesti do toga da taj pojam gotovo isključivo obuhvaća upotrebe koje su u svakom slučaju unutar okvira područja primjene izuzeća za električnu energiju koja se upotrebljava u „metalurgijskim procesima”. Stoga se ponovno postavlja isto pitanje: ako je to zaista bila namjera zakonodavaca, zašto su u tekstu treće alineje članka 2. stavka 4. točke (b) navedena tri različita pojma?

36.

U tom smislu su Komisija i tuženik u svojim pisanim i usmenim očitovanjima ponudili dva primjera industrijskih procesa koji uključuju upotrebu električne energije prvenstveno „u svrhu kemijske redukcije”. Ti su primjeri bili: (i) elektrolučne peći i (ii) proizvodnja silikonskih pločica. Svrha ovog mišljenja nije upuštanje u duboku raspravu o relevantnosti tih primjera na apstraktnoj razini. Međutim, na raspravi je bilo jasno da postoji neslaganje o tome bi li ti industrijski procesi zaista uključivali upotrebu električne energije prvenstveno „u svrhu kemijske redukcije”, i ako bi, bi li oni bili obuhvaćeni pojmom električne energije koja se prvenstveno upotrebljava „u metalurgijskim procesima”.

37.

Po mojem mišljenju, kao rezultat toga i dalje ostaje otvoreno pitanje o tome bi li, na temelju tumačenja treće alineje članka 2. stavka 4. točke (b), koje zastupaju Komisija i tuženik, izuzeće za električnu energiju koja se upotrebljava prvenstveno „u svrhu kemijske redukcije” uopće imalo ikakve praktične relevantnosti.

4.  Sustavno i „paralelno” tumačenje druge i treće alineje

38.

Je li moguće dobiti bolji uvid u tumačenje treće alineje članka 2. stavka 4. točke (b) na temelju sustavnog tumačenja druge i treće alineje te odredbe zajedno?

39.

Komisija i tuženik zalažu se za takvo sustavno tumačenje. Idu čak i dalje. Zahtijevaju ono što se naziva „paralelnim” tumačenjem dviju alineja. Po njihovu mišljenju, to paralelno tumačenje dovodi to prilično uskog tumačenja treće alineje.

40.

Kao što su Komisija i tuženik pravilno istaknuli, uvodna izjava 22. Direktive odnosi se na iznimku koja se tiče dvojnog korištenja za energente iz članka 2. stavka 4. točke (b) druge alineje i njome se zahtijeva da bi se električna energija „koja se koristi na slične načine trebala […] tretirati na isti način”. Slično tretiranje električne energije i energenata potrebno je i zbog izbjegavanja neopravdanih narušavanja tržišnog natjecanja, što bi osobito ugrozilo ostvarivanje ciljeva Direktive u pogledu unutarnjeg tržišta.

41.

Međutim, unatoč toj potrebi za sličnim tretmanom i, općenitije, očitoj potrebi za osiguravanjem dosljednosti tumačenja, jasno je da postoje vrlo velike razlike između teksta i strukture druge i treće alineje članka 2. stavka 4. točke (b). Te razlike nalažu da se ovdje detaljno navedu jer postavljaju jasna ograničenja na „paralelno” tumačenje dviju alineja.

42.

Druga alineja na neki je način uža od treće. Druga alineja primjenjuje se samo na dvojno korištenje energenata. Međutim, pojam dvojnog korištenja potpuno izostaje u trećoj alineji. Nadalje, druga alineja primjenjuje se samo ako se energenti upotrebljavaju kao goriva za ogrjev (uz izuzeće pogonskih goriva). Takvog ograničenja nema ni u trećoj alineji.

43.

U drugim aspektima, druga je alineja šira jer su u njoj kemijska redukcija, elektroliza i metalurgija predstavljene samo kao primjeri dvojnog korištenja, dok se u trećoj alineji navedeno predstavlja kao iscrpan popis. Osim toga, druga alineja može se primijeniti čak i u situacijama u kojima su kemijska redukcija, elektroliza i metalurgija tek u manjoj upotrebi. U trećoj alineji od njih se zahtijeva da budu u primarnoj upotrebi.

44.

To su bitne i izričite razlike u tekstu u području primjene tih dviju alineja koje je umetnuo zakonodavac. U određenoj su mjeri neizbježne. Električna energija fizički je vrlo različita od drugih energenata. Jedna od tih glavnih razlika jest da drugi energenti mogu biti podvrgnuti kemijskoj transformaciji, omogućujući im tako ulogu u industrijskim procesima, što nije moguće u slučaju električne energije ( 11 ). Ta je mogućnost zaista bitna za formulaciju „dvojno korištenje” u iznimci u drugoj alineji članka 2. stavka 4. točke (b).

45.

Ukratko, smatram da postoje ozbiljna tekstualna i praktična ograničenja „paralelnog” tumačenja druge i treće alineje članka 2. stavka 4. točke (b).

46.

Naglašavam to zato što je Komisija posebice to paralelno tumačenje učinila jednim od ključnih argumenata i podrobno ga razradila u svojim pisanim očitovanjima. Komisija tvrdi da: (i) bi se zahtjev dvojnog korištenja potencijalno mogao razumjeti iz treće alineje i (ii) da bi se treća alineja mogla primijeniti samo ako se električna energija upotrebljava kao gorivo za ogrjev (a ne ako bi se upotrebljavala kao pogonsko gorivo). Po mojem mišljenju to čini donekle upitnom upotrebu sustavnog i teleološkog tumačenja kojom se u osnovi želi promijeniti tekst direktive. Takav bi pristup zbog pravne sigurnosti trebalo jasno odbaciti.

47.

Unatoč takvim jasnim ograničenjima „paralelnog” tumačenja druge i treće alineje članka 2. stavka 4. točke (b) i mojoj zabrinutosti zbog Komisijina prilično fleksibilnog pristupa u vezi s pravnim tumačenjem, slažem se s time da se mogu steći neke naznake o drugoj alineji iz postojeće sudske prakse. Tu ću sudsku praksu razmotriti u sljedećem odjeljku.

C. Sudska praksa o drugoj alineji članka 2. stavka 4. točke (b)

48.

Glavni relevantni predmet ovdje je predmet X ( 12 ). Odnosio se na primjenu iznimke dvojnoga korištenja na temelju druge alineje članka 2. stavka 4. točke (b). Tužitelj u tom predmetu proizvodio je šećer. U tom se postupku koristio gorivom za ogrjev. Također je upotrebljavao CO2 koji je proizveden izgaranjem goriva u dvije svrhe. Prvo, u proizvodnji samog šećera (CO2 je ključni element). Drugo, izvozio je CO2 za upotrebu u proizvodnji gnojiva. Nacionalni sud postavio je pitanje o tome je li to dvojno korištenje koje bi li moglo biti obuhvaćeno iznimkom dvojnog korištenja. Sud je odgovorio da je riječ o dvojnom korištenju kad se CO2 upotrebljava kao ključni element za proizvodnju šećera, ali da to nije slučaj kad se izvozi.

49.

U svojem obrazloženju, koje ovdje valja opširno citirati, Sud je iznio da ( 13 ):

„[...] dvojno korištenje energenta koji se izgara može postojati u okviru nekog proizvodnog procesa ako [...] taj proces ne može dovršiti bez uporabe tvari za koju je nesporno da se može proizvesti samo izgaranjem spomenutog energenta.

Budući da se energent u pitanju dakle koristi kao izvor energije u tom proizvodnom procesu, kako bi se dobio plin koji nastaje isključivo izgaranjem tog energenta, moguće je zauzeti stajalište da se ta funkcija izvora energije usporedno koristi na dva načina.

Međutim, ako u okolnostima poput onih u glavnom postupku plin dobiven izgaranjem nije nužan za dovršavanje proizvodnog procesa, nego predstavlja ostatak tog procesa koji se samo ponovno upotrebljava, onda ne može biti riječ o dvojnom korištenju samog energenta. Prema tome, sama činjenica da je dobiveni plin sirovina u posebnom proizvodnom procesu, kao što je to proizvodnja poljoprivrednog gnojiva, nije dovoljna da bi se smatralo da postoji dvojno korištenje energenta koji je predmet izgaranja.” (Moje isticanje)

50.

Iz obrazloženja Suda proizlaze tri stvari. Prvo, Sud upozorava da je potreban ključni element („ne može se dovršiti bez”). Drugo, ključni element mora nastati izgaranjem goriva („samo izgaranjem”). Treće, kad bi se ključni element preusmjerio u „poseban proizvodni proces”, ne bi se mogla primijeniti iznimka za dvojno korištenje.

51.

YARA je još noviji predmet, koji je povezan s drugom alinejom članka 2. stavka 4. točke (b) Direktive ( 14 ).

52.

Taj se predmet odnosio na proizvodnju amonijaka. Kao dio procesa nastali su „slabi” plinovi. Oni su tada pomiješani s prirodnim plinom i zapaljeni, a toplina se upotrebljavala za nekoliko namjena: grijanje i sušenje pare, kemijsku razgradnju, odvod otpadnih plinova. Pitanje postavljeno Sudu bilo je u biti mogu li prirodni plinovi uživati iznimku dvojnoga korištenja.

53.

Negativnim odgovorom Sud je ponovio osnovna načela navedena u predmetu X. Zaključio je da nije postojalo dvojno korištenje prirodnog plina zbog dva razloga. Prvo, proizvodni proces mogao se dovršiti bez prirodnog plina. K tome, čak i da se nije mogao dovršiti, nije bilo transformacije prirodnog plina u paru ( 15 ).

54.

Predmeti X i YARA zanimljivi su na dva načina. Prvo, uvjeti izravnosti koje je Sud razvio u predmetu X i potvrdio u predmetu YARA po mojem su mišljenju korisni i kao osnova za određivanje kada se električna energija upotrebljava „u svrhu kemijske redukcije”. Drugo, predmeti također služe kako bi se ponovno istaknula ograničenja paralela između druge i treće alineje članka 2. stavka 4. točke (b).

55.

U pogledu potonje točke, iz predmeta YARA i predmeta X implicitno proizlazi da energent ima pravo na iznimku „dvojnog korištenja” samo ako je bio fizikalno promijenjen i ako je u tom promijenjenom stanju pridonio proizvodnom procesu. Kao što je prethodno istaknuto, takva transformacija jednostavno nije relevantna u slučaju električne energije. Stoga se taj uvjet ne može prenijeti na treću alineju.

D. Kriteriji i njihova primjena na ovaj predmet

56.

Da se vratim na prethodnu točku, a time i na glavnu točku ovog predmeta: što je s kriterijem povezanosti? Dva su uvjeta utvrđena u predmetima X i YARA, koja su po mojem mišljenju relevantna i u ovom slučaju: bitnost i neposrednost upotrebe.

57.

Da bi se smatralo „dvojnim korištenjem”, izgaranjem energenta mora nastati ključni element za proizvodni proces. Iz razloga koji su prethodno spomenuti, električna energija ne može se „transformirati” u ključni element nego se mora upotrijebiti za njegov nastanak.

58.

U pogledu neposrednosti upotrebe, u predmetu X razjašnjeno je da se iznimka dvojnoga korištenja ne može primijeniti ako se nastali ključni element izvozi izvan proizvodnog procesa. Iako to nije predstavljeno točno na taj način, u predmetu YARA nadalje se implicira da odstranjivanje otpada nije dovoljno dio procesa da bi se dopustila primjena iznimke dvojnoga korištenja.

59.

Primijenimo li te kriterije u ovom predmetu, bit će očito da korištena električna energija čini nužni ključni element za kemijsku redukciju. Ona je njegova nužna sastavnica. Nacionalni sud izričito potvrđuje tu točku u svojem zahtjevu. Točno je da se električna energija sama po sebi ne pretvara u nužni ključni element na jednak način kao, na primjer, u predmetu X. Međutim, kao što je prethodno opisano, to je jednostavno rezultat bitno različite fizikalne prirode električne energije i drugih energenata. Ipak, ključni element je i dalje nužan i potreban, pa time čini neophodan dio procesa. Ukratko, kemijska redukcija bez njega se ne bi mogla provesti.

60.

Također smatram da u ovom predmetu postoji izravna i neposredna upotreba. Komprimirani zrak stvara se i upotrebljava na lokaciji kao dio neprekidnog procesa kemijske redukcije. Za razliku od predmeta X, na primjer, ne izvozi se ni u cijelosti ni djelomično te služi jedinstvenoj svrsi omogućavanja kemijske redukcije.

61.

Međutim, prije zaključivanja, smatram da je potrebno izričito raspraviti i neke argumente poput „što ako” koje su iznijeli Komisija i tuženik. Te stranke smatraju da bi, u slučaju da se električna energija koja se upotrebljava u turbopuhalicama izuzme iz primjene Direktive, to otvorilo vrata svim vrstama drugih izuzimanja. Nekoliko je puta naveden primjer električne energije koja se upotrebljava za rad transportnih remena pri prijenosu drugih sirovina do visoke peći.

62.

Smatram da su kriteriji koji su prethodno primijenjeni u točkama 59. i 60. opravdani jer su u skladu s tekstom Direktive, njezinim sustavnim i teleološkim tumačenjem, ali i prethodnim slučajevima X i YARA.

63.

Kao što je Komisija priznala, primjena članka 2. stavka 4. točke (b) zahtijeva procjenu za svaki pojedini slučaj. Stoga sam oprezan u vezi s time da se gore navedeni zaključci prošire apstraktno na druge predmete. Prema tome, a istodobno ostajući u hipotetskom okviru, jer to nije predmet ovog slučaja, skeptičan sam prema navodima da bi električna energija koja se upotrebljava za rad transportnih remena mogla biti obuhvaćena tom iznimkom. Transportni remeni ne „proizvode” nikakav ključni element; oni jednostavno pomiču stvari s jednog mjesta do drugog. Također ne čine nužan, a time i neophodan dio procesa kemijske redukcije. Zacijelo bi se moglo osmisliti druge načine ili sredstva prijevoza. Ne postoji ni jednaka neposrednost upotrebe kao u slučaju komprimiranog zraka koji se izravno injektira u visoku peć kao dio procesa kemijske redukcije.

64.

Zbog svih tih razloga smatram da bi se na pitanje suda koji je uputio zahtjev trebalo odgovoriti na sljedeći način:

Treću alineju članka 2. stavka 4. točke (b) Direktive Vijeća 2003/96/EZ o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije u vezi s procesom proizvodnje sirovog željeza u visokim pećima treba tumačiti na način da i električnu energiju za pogon puhalica treba smatrati električnom energijom koja se prvenstveno koristi u svrhu kemijske redukcije.

V. Zaključak

65.

S obzirom na navedeno, predlažem Sudu da na pitanje koje je postavio Finanzgericht Düsseldorf (Financijski sud, Düsseldorf, Njemačka) odgovori na sljedeći način:

Treću alineju članka 2. stavka 4. točke (b) Direktive Vijeća 2003/96/EZ o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije u vezi s procesom proizvodnje sirovog željeza u visokim pećima treba tumačiti na način da i električnu energiju za pogon puhalica treba smatrati električnom energijom koja se prvenstveno koristi u svrhu kemijske redukcije.


( 1 ) Izvorni jezik: engleski

( 2 ) Direktiva Vijeća od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL 2003., L 283/51, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75.).

( 3 ) To je u suprotnosti s, na primjer, elektrolizom pri kojoj se električna energija upotrebljava izravno za razdvajanje kemijskih tvari.

( 4 ) Na primjer, na francuskom jeziku: „pour”; španjolskom: „a efectos de”; talijanskom: „per”; nizozemskom: „voor”; njemačkom: „für die Zwecke”; češkom: „pro účely”.

( 5 ) Navode, na primjer, presude od 5. ožujka 2015., Statoil Fuel & Retail (C‑553/13, EU:C:2015:149, t. 39.).

( 6 ) Vidjeti, na primjer, presude od 21. prosinca 2011., Haltergemeinschaft (C‑250/10, neobjavljena, EU:C:2011:862, t. 23.); i od 1. prosinca 2011., Systeme Helmholz (C‑79/10, EU:C:2011:797, t. 23.).

( 7 ) Direktiva Vijeća od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na mineralna ulja (SL 1992., L 316, str. 12.).

( 8 ) Presuda od 5. srpnja 2007., Fendt Italiana (C‑145/06 i C‑146/06, EU:C:2007:411, t. 37.): „iako je upotreba mineralnih ulja osim kao pogonsko gorivo ili gorivo za ogrjev bila u području primjene Direktive 1992/81 – s obzirom na to, kao što je Sud naveo u točkama 30. i 33. predmeta Komisija protiv Italije, izuzimanje tih proizvoda iz usklađenog plaćanja trošarine bilo je obvezno – zakonodavstvu Zajednice bila je namjera, povodom donošenja Direktive 2003/96, promijeniti taj dogovor isključivanjem takvih proizvoda iz područja primjene te Direktive”.

( 9 ) Tu je bitnost izričito potvrdio i sam sud koji je uputio zahtjev.

( 10 ) Stoga, na primjer, Komisija i u pismenim i u usmenim očitovanjima upućuje na „usku vezu” koja mora postojati između kemijske redukcije i upotrebe električne energije, što bi na prvi pogled moglo obuhvaćati električnu energiju koja se upotrebljava u turbopuhalicama (Komisija je naknadno ublažila taj tekst u svojim izlaganjima).

( 11 ) Na tu se točku ponovno osvrćem u okviru predmeta X.

( 12 ) Presuda od 2. listopada 2014., X (C‑426/12, EU:C:2014:2247).

( 13 ) Presuda od 2. listopada 2014., X (C‑426/12, EU:C:2014:2247, t. 24. do 26.)

( 14 ) Vidi rješenje od 17. prosinca 2015., YARA Brunsbüttel (C‑529/14, neobjavljeno, EU:C:2015:836).

( 15 ) Točnije, u rješenju se navodi da para nije tvar koja se može proizvesti samo upotrebom prirodnog plina. Vidjeti rješenje od 17. prosinca 2015., YARA Brunsbüttel (C‑529/14, neobjavljeno, EU:C:2015:836, t. 28.).