<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-383/19</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CC0383</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:1003">EU:C:2020:1003</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>14</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>14</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Bobeka – Predmet C‑383/19</HT></P><P><HT TYPE="SC">Ubezpieczeniowy Fundusz Gwarancyjny</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Michala Bobeka</HT></P><P>od <DATE ISO="20201208">8. prosinca 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P>Predmet C‑383/19</P><P>Powiat Ostrowski</P><P>protiv</P><P>Ubezpieczeniowy Fundusz Gwarancyjny</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Rejonowy w Ostrowie Wielkopolskim (Općinski sud u Ostrówu Wielkopolskom, Poljska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Usklađivanje zakonodavstava</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2009/103/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila</KEYWORD><KEYWORD>Članak 3. stavak 1.</KEYWORD><KEYWORD>Obveza ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti u vezi s upotrebom motornih vozila</KEYWORD><KEYWORD>Vozilo koje nije u voznom stanju zbog svojeg tehničkog stanja</KEYWORD><KEYWORD>Podjela zadaća prema članku 267. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Tumačenje i primjena prava Unije</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Kada počinje i prestaje obveza ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti u skladu s člankom 3. Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20090916">16. rujna 2009.</DATE> u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="263" PAGE.FIRST="11" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 263, str. 11</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 7., str. 114.)</P></NOTE>?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Sud je u presudi Juliana utvrdio da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>vozilo koje je registrirano i stoga nije službeno povučeno iz upotrebe <HT TYPE="ITALIC">te</HT> koje je u voznom stanju odgovara pojmu <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>vozila<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/> u smislu članka 1. točke 1. [Direktive 72/166] i da, <HT TYPE="ITALIC">slijedom toga</HT>, u pogledu tog vozila nije prestala obveza osiguranja iz članka 3. stavka 1. te direktive<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180904">4. rujna 2018.</DATE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:661">EU:C:2018:661</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; ponovljeno na sličan način u točki 52. i izreci presude). Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Razmatrajući situaciju u kojoj motorno vozilo nije službeno povučeno iz upotrebe, ali istodobno očito nije u voznom stanju zbog svojeg lošeg tehničkog stanja, Sąd Rejonowy w Ostrowie Wielkopolskim (Općinski sud u Ostrówu Wielkopolskom, Poljska) u biti se pita je li Sud u presudi Juliana doista namjeravao utvrditi dva <HT TYPE="ITALIC">kumulativna</HT> uvjeta za postojanje obveze osiguranja motornog vozila na temelju direktive.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Članak 1. Direktive 2009/103 propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Za potrebe ove Direktive:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>vozilo<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="2019" ID="QE0004"/> znači svako motorno vozilo namijenjeno za kopneni promet, a koje pokreće mehanička snaga, ali koje se ne kreće po tračnicama, i svako priključno vozilo, bilo da je priključeno ili ne;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>područje na kojem se vozilo uobičajeno nalazi<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="2019" ID="QE0005"/> znači:</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>područje države čiju registarsku pločicu vozilo nosi, bez obzira na to je li ta registarska pločica trajna ili privremena; ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>kada nije potrebna registracija za određenu vrstu vozila, ali vozilo nosi pločicu osiguranja ili neku razlikovnu oznaku sličnu registarskoj pločici, područje države u kojoj je izdana pločica osiguranja ili oznaka; ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>kada za određene tipove vozila nije potrebna ni registarska pločica ni pločica osiguranja, niti razlikovna oznaka, područje države u kojoj imatelj vozila ima stalno boravište; ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>kada vozilo nema registarsku pločicu ili ima registarsku pločicu koja ne odgovara ili više ne odgovara tom vozilu, a sudjelovalo je u nezgodi, područje države u kojoj se dogodila nezgoda […]</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Članak 3. te direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Obvezno osiguranje vozila<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>, u svojem stavku 1. propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Podložno članku 5., svaka država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da je građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila koja se uobičajeno nalaze na njezinu području pokrivena osiguranjem.<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 5. te direktive, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Odstupanje od obveze u pogledu obveznog osiguranja vozila<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>:</TXT><P><PARAG IDENTIFIER="005.001"><NO.PARAG>1.</NO.PARAG><ALINEA>Država članica može odstupiti od članka 3. u pogledu određenih fizičkih ili pravnih osoba, javnih ili privatnih; popis tih osoba sastavlja dotična država i dostavlja ga drugim državama članicama i [Europskoj k]omisiji.</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="005.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Država članica može odstupiti od članka 3. u pogledu određenih vrsta vozila ili određenih vozila koja imaju posebne pločice; popis takvih vrsta ili takvih vozila sastavlja dotična država i dostavlja ga drugim državama članicama i Komisiji.</ALINEA><ALINEA>[…]”</ALINEA></PARAG></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U okviru poglavlja 4. Direktive 2009/103, koje se odnosi na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>naknadu štete koju prouzroči nepoznato vozilo ili vozilo za koje nije ispunjena obveza osiguranja iz članka 3.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>, članak 10., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Tijelo odgovorno za naknadu štete<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>, u svojem stavku 1. predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="010.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svaka država članica osniva ili ovlašćuje tijelo sa zadatkom osiguranja naknade štete, barem do granica obveze osiguranja za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede prouzročene nepoznatim vozilom ili vozilom za koje obveza osiguranja utvrđena stavkom 3. nije ispunjena.</ALINEA><ALINEA>Prvi podstavak ne dovodi u pitanje pravo država članica da naknadu štete od strane tog tijela smatraju supsidijarnom ili ravnopravnom, kao ni pravo da predvide likvidaciju štete između tog tijela i osobe ili osoba odgovornih za nezgodu i drugih osiguravatelja ili ustanova za socijalno osiguranje koji su dužni nadoknaditi štetu žrtvi u pogledu iste nezgode. Međutim, države članice ne smiju dopustiti tijelu da isplatu naknade štete učini ovisnom o tome da žrtva na bilo koji način mora dokazati da odgovorna osoba nije u mogućnosti ili odbija isplatiti naknadu štete.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Poljsko pravo</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 10. stavak 2. Ustawa z dnia <DATE ISO="20030522">22 maja 2003 r.</DATE> o ubezpieczeniach obowiązkowych, Ubezpieczeniowym Funduszu Gwarancyjnym i Polskim Biurze Ubezpieczycieli Komunikacyjnych (Zakon od <DATE ISO="20030522">22. svibnja 2003.</DATE> o obveznom osiguranju, Jamstvenom fondu za osiguranja i Poljskom uredu osiguravatelja rizika u cestovnom prometu; u daljnjem tekstu: Zakon o obveznom osiguranju (Dz. U. iz 2018., poz. 473.)) propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Pred redovnim se sudom može pokrenuti postupak za utvrđenje je li obveza osiguranja ispunjena odnosno nepostojanja te obveze.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Prema tekstu članka 23. stavka 1. Zakona o obveznom osiguranju, imatelj motornog vozila dužan je za slučaj nastanka štete zbog upotrebe motornog vozila u njegovu posjedu sklopiti ugovor o obveznom osiguranju od građanskopravne odgovornosti imatelja motornih vozila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 31. stavkom 3. Zakona o obveznom osiguranju:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>U slučaju prijelaza ili prijenosa vlasništva nad registriranim motornim vozilom čiji imatelj, unatoč obvezi da to učini, nije sklopio ugovor o obveznom osiguranju od građanskopravne odgovornosti vlasnika motornih vozila, imatelj na kojeg je vlasništvo nad vozilom prešlo ili na kojeg je preneseno dužan je sklopiti ugovor o obveznom osiguranju od građanskopravne odgovornosti imatelja motornih vozila na datum prijelaza odnosno prijenosa vlasništva nad motornim vozilom, a najkasnije do početka uporabe tog vozila. Ako je posjed nad motornim vozilom prenesen bez prijelaza odnosno prijenosa vlasništva nad tim vozilom, a prethodni imatelj tog vozila nije sklopio ugovor o osiguranju od građanskopravne odgovornosti vlasnika motornih vozila unatoč obvezi da to učini, naknadni imatelj vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od građanskopravne odgovornosti imatelja motornih vozila na datum kada stjecanja posjeda nad odnosnim vozilom, a najkasnije do početka uporabe tog vozila.<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 84. stavkom 1. Zakona o obveznom osiguranju, Jamstveni fond za osiguranja je tijelo ovlašteno nadzirati poštuju li imatelji motornih vozila obvezu sklapanja ugovora o osiguranju od građanskopravne odgovornosti. Osim toga, na temelju članka 88. stavka 7. nalaže svima koji ne sklope takav ugovor plaćanje novčane kazne Jamstvenom fondu za osiguranja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Članak 130.a stavak 10. Ustawa z dnia 20 czerwca 1997 r. Prawo o ruchu drogowym (Zakon od <DATE ISO="19970620">20. lipnja 1997.</DATE> o cestovnom prometu (Dz. U. iz 2018., poz. 1990.)) u verziji primjenjivoj na glavni postupak propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Kad je riječ o vozilu koje je uklonjeno s ceste, u okolnostima iz stavka 1. ili 2. [a osobito kada tehničko stanje vozila ugrožava sigurnost na cesti ili u slučaju nepropisnog parkiranja], <HT TYPE="ITALIC">starosta</HT> (predsjednik okruga) sudu podnosi zahtjev za oduzimanje vozila u korist <HT TYPE="ITALIC">powiata</HT> (okrug) ako vlasnik ili ovlaštena osoba, nakon što je o tome propisno obaviještena, ne preuzme vozilo u roku od tri mjeseca od dana njegova uklanjanja. Obavijest sadržava informacije o posljedicama nepreuzimanja vozila.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje, nacionalni postupak i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20180116">16. siječnja 2018.</DATE> Sąd Rejonowy w Ostrowie Wielkopolskim (Općinski sud u Ostrówu Wielkopolskom) odredio je da se osobno vozilo marke Renault Clio 1.5 DCI registrirano u Poljskoj te parkirano na nadziranom parkiralištu nakon što je uklonjeno s javnih cesta, oduzme u korist jedinice lokalne samouprave, Powiata Ostrowskog (Ostrowski okrug, Poljska; u daljnjem tekstu: tužitelj). Odluka o oduzimanju postala je pravomoćna <DATE ISO="20180207">7. veljače 2018.</DATE>, čime je tužitelj postao vlasnik vozila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Tužitelj je <DATE ISO="20180206">6. veljače 2018.</DATE> zatražio dostavu navedene odluke s potvrdom o pravomoćnosti i izdavanje potvrde o ovršnosti. Ti su zahtjevi zadovoljeni <DATE ISO="20180420">20. travnja 2018.</DATE> Tužitelj je potom za predmetno vozilo sklopio ugovor o osiguranju koji je stupio na snagu <DATE ISO="20180423">23. travnja 2018.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Prema dokumentima u spisu, stručnjak je <DATE ISO="20180502">2. svibnja 2018.</DATE> pregledao predmetno vozilo. Tim je pregledom bilo utvrđeno da vozilo nije moguće pokrenuti, da je u lošem tehničkom stanju, da je riječ o otpadnom metalu te da mu je tržišna vrijednost 400 poljskih zlota. Tužitelj je zbog tehničkog stanja vozila naložio njegovo uništenje. Vozilo je bilo rastavljeno prije nego što mu je <DATE ISO="20180622">22. lipnja 2018.</DATE> okončana registracija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Tužitelj je <DATE ISO="20180925">25. rujna 2018.</DATE> Sądu Rejonowy w Ostrowie Wielkopolskim (Općinski sud u Ostrówu Wielkopolskom) podnio tužbu protiv odluke kojom mu je Ubezpieczeniowy Fundusz Gwarancyjny (Jamstveni fond za osiguranja, u daljnjem tekstu: tuženik) naložio plaćanje novčane kazne zbog činjenice da za razdoblje od <DATE ISO="20180207">7. veljače 2018.</DATE> do <DATE ISO="20180422">22. travnja 2018.</DATE> nije sklopio ugovor o osiguranju od građanskopravne odgovornosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>U vidu presude donesene u predmetu Juliana, sud koji je uputio zahtjev pita se je li obvezu ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila moguće isključiti u situaciji u kojoj je vozilo u pitanju parkirano na privatnom zemljištu, stekla ga je jedinica lokalne samouprave, nije u voznom stanju te je, prema odluci njegova vlasnika, bilo predviđeno da ga se uništi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Sąd Rejonowy w Ostrowie Wielkopolskim (Općinski sud u Ostrówu Wielkopolskom, Poljska) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>1.</NO.P><TXT>Treba li članak 3. Direktive 2009/103 tumačiti na način da se obveza ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila odnosi i na situacije u kojima je jedinica lokalne samouprave – okrug – na temelju sudske odluke postala vlasnik vozila koje nije u voznom stanju i nalazi se na privatnom zemljištu koje je nadzirano parkiralište izvan javne ceste te je, prema odluci njegova vlasnika, namijenjeno za uništenje?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Ili ga pak treba tumačiti na način da, ne dovodeći u pitanje odgovornost Fonda prema trećim žrtvama, jedinica lokalne samouprave kao vlasnik vozila u takvim okolnostima nije obvezna ugovoriti osiguranje?<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su tuženik, njemačka i poljska vlada te Europska komisija.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Dopuštenost</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Tuženik iznosi dva argumenta. Kao prvo, tvrdi da prethodna pitanja nisu dopuštena zato što se, uglavnom, odnose na tumačenje nacionalnog prava. Kao drugo, tvrdi da se odgovor, s obzirom na dvojbe suda koji je uputio zahtjev, uvelike može izvući iz sudske prakse Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Zapravo se slažem s tuženikovim prvim argumentom. Međutim, s drugim se ne mogu složiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Naime, Sud se u posljednje vrijeme sve više pozivao da putem tumačenja neodređenih pravnih pojmova iz Direktive 2009/103 i njezinih prethodnica zapravo riješi pojedinačne odštetne zahtjeve. U više takvih predmeta nije na prvu razvidno, barem ne meni, koliko je razlikovanje činjenica, za koje se čini da su povezane s tumačenjem neodređenih pravnih pojmova iz direktive, osobito pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>vozilo<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>upotreba vozila<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Osobito vidjeti nedavne presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181115">15. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>BTA Baltic Insurance Company</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑648/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:917">EU:C:2018:917</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190620">20. lipnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Línea Directa Aseguradora</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑100/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:517">EU:C:2019:517</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Također vidjeti rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191211">11. prosinca 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Bueno Ruiz i Zurich Insurance</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑431/18</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1082">EU:C:2019:1082</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, zapravo potrebno za očuvanje jedinstvenog i usklađenog tumačenja prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Ipak, ovaj je predmet drukčiji. U sloju činjeničnih detalja krije se pitanje koje je doista od šire, strukturne važnosti: kada <HT TYPE="ITALIC">prestaje</HT> obveza ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti predviđena člankom 3. Direktive 2009/103? U ovom je predmetu u biti riječ o tumačenju presude koju je veliko vijeće Suda u pogledu istog pitanja donijelo prije otprilike dvije godine. S obzirom na to, pitanja suda koji je uputio zahtjev su ne samo dopuštena, nego zapravo i izrazito relevantna.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Meritum</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev svojim prvim i drugim pitanjem, koja valja zajedno razmotriti, želi doznati treba li članak 3. Direktive 2009/103 tumačiti na način da je ugovaranje osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe vozila obvezno čak i ako je navedeno vozilo u tolikoj mjeri tehnički neispravno da više nije u voznom stanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Dakle, iako je, naravno, činjenično stanje u glavnom postupku drukčije, Sud je suočen s istim pravnim pitanjem koje je bilo u središtu pozornosti u predmetu Juliana: kada prestaje obveza osiguranja motornih vozila predviđena člankom 3. Direktive 2009/103?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Formalno govoreći, Sud u presudi Juliana doista jest protumačio članak 3. stavak 1. Direktive 72/166/EEZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="19720424">24. travnja 1972.</DATE> o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="103" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1972">SL 1972., L 103, str. 1</REF.DOC.OJ>.), kako je izmijenjena Direktivom 2005/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20050511">11. svibnja 2005.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="149" PAGE.FIRST="14" DATE.PUB="2005">SL 2005., L 149, str. 14</REF.DOC.OJ>.), koja je kodificirana Direktivom 2009/103</P></NOTE>. Međutim, ključne odredbe starih direktiva o motornim vozilima (Direktive 72/166 i 84/5/EEZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Druga direktiva Vijeća od <DATE ISO="19831230">30. prosinca 1983.</DATE> o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="008" PAGE.FIRST="17" DATE.PUB="1984">SL 1984., L 8, str. 17</REF.DOC.OJ>.), kako je izmijenjena Direktivom 2005/14</P></NOTE>), koje su bile mjerodavne u predmetu Juliana, to jest odredbe koje se odnose na definiciju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>vozila<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>, obvezu osiguranja, izuzećâ od te obveze i naknadu štete uzrokovane vozilom u pogledu kojeg ta obveza nije ispunjena, sada se nalaze u člancima 1., 3., 5. odnosno 10. Direktive 2009/103. Stoga je sadržaj starih i novih odredbi u bitnome jednak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Također vidjeti korelacijsku tablicu u Prilogu II. Direktivi 2009/103.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Presuda Juliana</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Glavni postupak u predmetu Juliana odnosio se na sljedeći (nesretan) niz događaja: protivna stranka bila je vlasnica motornog vozila registriranog u Portugalu. Prestala ga je voziti zbog zdravstvenih poteškoća. Parkirala ga je u dvorištu svoje kuće, ali nije poduzela nikakve radnje kako bi ga se službeno povuklo iz upotrebe. Ono je stoga bilo registrirano <HT TYPE="ITALIC">te</HT> u funkciji. Njezin je sin jednog dana uzeo ključeve vozila bez njezina znanja, odvezao se i prouzročio nezgodu na javnoj cesti. On i dvojica putnika koja su s njim bila u vozilu poginula su.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Nacionalni fond odgovoran za naknadu štete, Fundo de Garantia Automóvel (Jamstveni fond za osiguranje motornih vozila, Portugal), žalitelj u glavnom postupku, isplatio je naknadu štete u vezi s nezgodom obiteljima dvoje poginulih putnika. Fond je potom protiv protivne stranke, kao vlasnice vozila, podnio tužbu za povrat isplaćenog iznosa, navodeći da je bila obvezna osigurati vozilo u skladu s člankom 3. stavkom 1. Direktive 72/166 (koji u bitnome odgovara današnjem članku 3. Direktive 2009/103). U tim je okolnostima sud koji je uputio zahtjev pitao treba li tu odredbu tumačiti na način da obveza ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila postoji čak i ako je vozilo odlukom vlasnika parkirano u privatnom dvorištu izvan javnih cesta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Sud je u odgovoru na to prvo pitanje podsjetio na to da je formulacija pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>vozilo<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, koji se javlja već u članku 1. stavku 1. Direktive 72/166, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>vrlo općenita<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> te obuhvaća svako motorno vozilo namijenjeno za kopneni promet, a koje pokreće mehanička snaga. Sud je dodao da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>vozilo<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> mora biti objektivan i neovisan o namjeri vlasnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180904">4. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:661">EU:C:2018:661</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, čime je potvrdio da subjektivna namjera vlasnika da više ne vozi vozilo nije relevantna za odgovor na pitanje je li riječ o vozilu u smislu direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Slijedom toga, opseg obveze ugovaranja osiguranja mora se, zbog razloga pravne sigurnosti, unaprijed utvrditi, to jest prije mogućeg sudjelovanja dotičnog vozila u nezgodi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 40.</P></NOTE>. Sud je ujedno isključio bilo kakvo obrnuto zaključivanje u tom pogledu, navevši da obveza ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti ne može u praksi ovisiti o načinu na koji se vozilo u bilo kojem trenutku upotrebljava, za prijevoz ili nešto drugo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 41.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Sud je na temelju tih argumenata zaključio, u točki 42. presude Juliana, da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>[s] obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da vozilo koje je registrirano i stoga nije službeno povučeno iz upotrebe <HT TYPE="ITALIC">te</HT> koje je u voznom stanju odgovara pojmu <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>vozila<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="2019" ID="QE0023"/> u smislu članka 1. točke 1. [Direktive 72/166] i da, <HT TYPE="ITALIC">slijedom toga</HT>, u pogledu tog vozila nije prestala obveza osiguranja iz članka 3. stavka 1. te direktive samo zato što ga je njegov vlasnik parkirao na privatnom zemljištu i nema ga više namjeru voziti<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Taj je zaključak potom ponovljen u točki 52. i izreci presude, gdje se načelno navodi da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>ugovaranje osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornog vozila obvezno kada je dotično vozilo još uvijek registrirano u državi članici <HT TYPE="ITALIC">i</HT> u voznom stanju<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>U ovom predmetu, sud koji je uputio zahtjev dvoji oko toga čini li mogućnost upotrebe vozila kao prijevoznog sredstva nužan element definicije pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>vozila<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> u smislu članka 1. stavka 1. direktive. Drugim riječima, je li za odgovor na pitanje mora li se vozilo osigurati odlučno <HT TYPE="ITALIC">tehničko</HT> stanje vozila (otpadni metal te je predviđeno za uništenje) ako je ono još uvijek <HT TYPE="ITALIC">zakonito</HT> registrirano kao vozilo (nisu poduzete nikakve radnje kako bi ga se povuklo iz upotrebe te ono ima registarske pločice)?</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev ističe da bi, ako bi se vodio utvrđenjem Suda u presudi Juliana, morao zaključiti da u okolnostima ovog predmeta nije postojala obveza ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti <HT TYPE="ITALIC">jer</HT> vozilo objektivno nije bilo prikladno za upotrebu zbog svojeg lošeg tehničkog stanja. Sud koji je uputio zahtjev dalje dvoji i oko toga jesu li s pravom Unije usklađena nacionalna pravila, osobito članak 23. stavak 1. Zakona o obveznom osiguranju koji imatelje motornih vozila obvezuje da se osiguraju od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe svih vozila koja su <HT TYPE="ITALIC">u njihovu posjedu</HT>, neovisno o tome je li vozilo u voznom stanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Ukratko, dvojbe suda koji je uputio zahtjev tiču se uporabe (sastavnog veznika) <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>i/te<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> između <HT TYPE="ITALIC">pravnog stanja</HT> (valjana registracija) i <HT TYPE="ITALIC">tehničkog stanja</HT> (prikladnost za vožnju) vozila u presudi Juliana. Jesu li ti uvjeti <HT TYPE="ITALIC">kumulativni</HT>, u smislu da oba moraju istovremeno biti ispunjena da bi bila riječ o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>vozilu<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> koje je kao takvo obuhvaćeno obvezom ugovaranja osiguranja na temelju članka 3. Direktive 2009/103?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Svi intervenijenti koji su podnijeli pisana očitovanja (osim njemačke vlade) slažu se da u slučaju poput predmetnog postoji obveza ugovaranja osiguranja, u bitnome zato što predmetno vozilo nije službeno povučeno iz upotrebe. Njemačka vlada navodi da se članku 3. Direktive 2009/103, iako on to ne nalaže, ne protivi usvajanje strožih nacionalnih mjera, poput onih koje je Poljska usvojila u predmetnom slučaju. Stoga, prema mišljenju njemačke vlade, članku 3. direktive se u svakom slučaju ne protivi nacionalno zakonodavstvo poput onog koje se razmatra u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Zbog razloga koji su detaljno izloženi u mojem mišljenju u predmetu Juliana<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:290">EU:C:2018:290</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0093">93.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0110">110.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, u bitnome se slažem s tuženikom, poljskom vladom i Komisijom: obveza ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila postoji ako, te sve dok, je vozilo <HT TYPE="ITALIC">ili</HT> službeno registrirano (pravni status) <HT TYPE="ITALIC">ili</HT> je objektivno u voznom stanju te se upotrebljava za vožnju (činjenični status). S obzirom na smisao, cilj i svrhu Direktive 2009/103, između tih dvaju statusa nalazi se rastavni veznik <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>ili<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>: da bi posljedica nastupila (obveza ugovaranja osiguranja), dovoljno je da je samo jedan od dva uvjeta ispunjen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Kako bih objasnio zašto tako smatram, prvo ću podsjetiti na načela koja su temelj za tumačenje obveze ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti predviđene člankom 3. direktive (2.), nakon čega ću se posvetiti pojedinačnim situacijama koje se mogu pojaviti (3.). S obzirom na taj predloženi odgovor, specifičnosti predmetnog slučaja mogu se relativno brzo riješiti (4.).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Temeljna načela</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Kao prvo, kao što je to njemačka vlada pravilno istaknula, valja naglasiti da se ni člankom 3. ni zapravo bilo kojom drugom odredbom Direktive 2009/103 nije namjeravala utvrditi <HT TYPE="ITALIC">odgovornost</HT> u <HT TYPE="ITALIC">pojedinačnim</HT> slučajevima. Direktiva predviđa opću <HT TYPE="ITALIC">obvezu ugovaranja osiguranja</HT>. Njoj nije cilj da, neizravno preko pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>vozilo<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>upotreba vozila<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>, riješi pitanje odgovornosti za nezgodu u pojedinačnom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Kao drugo, opseg obveze ugovaranja osiguranja i s njom povezani neodređeni pravni pojmovi moraju odgovarati dvostrukom cilju koji se Direktivom 2009/103 želi osigurati: visoka razina zaštite za žrtve nezgoda uzrokovanih motornim vozilima i (na taj način) poticanje slobodnog kretanja unutar Europske unije.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Sud je prilikom tumačenja direktiva svaki put podsjećao na cilj osiguranja visoke razine zaštite za žrtve nezgoda uzrokovanih motornim vozilima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Osobito vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180904">4. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:661">EU:C:2018:661</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i najnoviji primjer, rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191211">11. prosinca 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Bueno Ruiz i Zurich Insurance</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑431/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1082">EU:C:2019:1082</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, neobjavljeno).</P></NOTE>. Naime, taj glavni cilj, koji zahtijeva sveobuhvatnu zaštitu žrtava nezgoda uzrokovanih motornim vozilima, nije samo cilj sam za sebe, nego je isto tako bitan za osiguravanje slobodnog kretanja (osoba i robe): od država članica se, na temelju članka 4. Direktive 2009/103, može tražiti da se suzdržavaju od sustavnog provjeravanja imaju li vozila koja ulaze u njihovo državno područje policu osiguranja od građanskopravne odgovornosti tek kada se putem obveznog osiguranja osigura čvrsta zaštita mogućih žrtava nezgoda uzrokovanih motornim vozilima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>S obzirom na taj cilj, opseg obveze ugovaranja osiguranja predviđene člankom 3. direktive mora se <HT TYPE="ITALIC">široko</HT> tumačiti. Tomu u prilog dodatno idu sljedeća dva unutarsustavna argumenta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Kao treće, između opsega obveze ugovaranja osiguranja vozila predviđene člankom 3. Direktive 2009/103 i opsega obveze nacionalnih tijela odgovornih za naknadu štete da naknade štetu iz članka 10. stavka 1. te direktive postoji važna veza odnosno, bolje rečeno, izravna korelacija. Potencijalni opseg intervencije tijela odgovornog za naknadu štete na temelju direktive podudara se s obvezom osiguranja. Osim ako država članica svojevoljno ne proširi opseg obveze nacionalnog fonda odgovornog za naknadu štete, taj je fond u skladu s direktivom dužan naknaditi samo štetu koju uzrokuje nepoznato vozilo ili vozilo u odnosu na koje obveza osiguranja iz članka 3. nije ispunjena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Ta je veza ključna za čitavu strukturu i svrhu direktive: kada ne bi postojala obveza ugovaranja osiguranja na temelju članka 3., moglo bi doći samo do (neosigurane) osobne odgovornosti počinitelja. Isto tako, fond odgovoran za naknadu štete ne bi morao djelovati jer bi obveza osiguranja iz članka 3. zapravo bila ispunjena (nema obveze osiguranja). Stoga, ako obveze osiguranja uopće ne bi bilo, rizike bi u cijelosti snosila žrtva nezgode. U takvoj situaciji definitivno ne bi bilo visoke razine zaštite za žrtve nezgoda uzrokovanih motornim vozilima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Za više detalja, vidjeti moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:290">EU:C:2018:290</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Kao četvrto, deplasirane su zabrinutosti u pogledu prevelikog opsega obveze ugovaranja osiguranja, čak i ako on doista rezultira poprilično širokim tumačenjem <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>vozila<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> ili njegove upotrebe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>S jedne strane, tu je članak 5. Direktive 2009/103. U skladu s tom odredbom, države članice mogu ograničiti opseg obveznog osiguranja tako da iz njega isključe vozila koja pripadaju određenim fizičkim ili pravnim osobama, javnim ili privatnim; ili određene vrste vozila; ili određena vozila koja imaju posebne pločice. U tom slučaju, članak 5. Direktive 2009/103 također predviđa da u slučaju odstupanja država članica mora odrediti instituciju ili tijelo, ili čak jamstveni fond, koje će biti odgovorno za isplatu naknade štete žrtvama nezgoda uzrokovanih vozilima koja su izuzeta od obveze osiguranja. Na taj se način jamči da nijedno vozilo neće biti voženo a da nije osigurano ili obuhvaćeno sustavom naknade štete<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:290">EU:C:2018:290</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0107">107.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>S druge strane, iako kategorički inzistira na načelnom ispunjenju obveze ugovaranja osiguranja, direktiva dopušta razumnu fleksibilnost sustava javnih registracija (mogućnost da vozila koja se voze samo tijekom određenih razdoblja budu privremeno ili sezonski neregistrirana) odnosno fleksibilnost na strani osiguravajućih društava (drukčije premije osiguranja za vozila koja se rijetko voze). U krajnjoj liniji sve ostaje isto: različiti rizici mogu se pokriti različitim vrstama osiguranja, ali to definitivno ne bi rezultiralo potpunim isključenjem obveze ugovaranja osiguranja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:290">EU:C:2018:290</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0088">88.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0089">89.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0100">100.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Kao peto i posljednje, sva ta razmatranja idu u prilog širokom tumačenju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>upotreba vozila<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> i, u skladu s time, širokom opsegu obveze ugovaranja osiguranja za takvo vozilo na temelju članka 3. Direktive 2009/103. Naime, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>vozilo<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> nije povezan sa stvarnom upotrebom vozila u danom trenutku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180904">4. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:661">EU:C:2018:661</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). U istom smislu, vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140904">4. rujna 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Vnuk</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑162/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2146">EU:C:2014:2146</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171128">28. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Rodrigues de Andrade</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑514/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:908">EU:C:2017:908</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0011">11.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Obveza ugovaranja osiguranja iz članka 3. Direktive 2009/103 objektivna je i neovisna o namjeri vlasnika (u tom određenom trenutnku)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180904">4. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:661">EU:C:2018:661</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Kako se je točno upotrebljavalo vozilo u danom trenutku kada je došlo do nezgode pitanje je koje treba riješiti kako bi se (<HT TYPE="ITALIC">ex‑post</HT>) odredila pojedinačna odgovornost, ali ne kako bi se (<HT TYPE="ITALIC">ex‑ante</HT>) utvrdilo je li uopće postojala obveza ugovaranja osiguranja. Riječ je o različitim pitanjima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Radi ilustracije: ako Hulk zgrabi automobil parkiran na ulici (europskog) grada kako bi zaustavio invaziju vanzemaljaca te ako upotrebom, jer je on ipak Hulk, tog vozila kao oružja uzrokuje štetu ne samo vanzemaljcima nego i ostaloj imovini u toj ulici, valja pretpostaviti da je to vozilo, koje je njegov vlasnik tamo parkirao samo na nekoliko sati dok je radio u obližnjoj zgradi, bilo obuhvaćeno (kontinuiranom) obvezom ugovaranja osiguranja. Činjenica da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>upotreba vozila<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> dok ga je Hulk imao u rukama nije predstavljala <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>upotrebu u skladu s redovnom svrhom tog vozila<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>, to jest da nije bila riječ o njegovoj upotrebi kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>prijevoznog sredstva<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/>, definitivno je relevantna za <HT TYPE="ITALIC">utvrđivanje odgovornosti</HT> za štetu prouzročenu u predmetnom slučaju jer isključuje, logički, mogućnost da se od osiguravatelja motornog vozila zahtijeva plaćanje naknade štete, ali ne dovodi u pitanje kontinuirano <HT TYPE="ITALIC">postojanje obveze</HT> ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti na temelju članka 3. Direktive 2009/103.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Stoga, za odgovor na pitanje odgovara li neko vozilo objektivno pojmu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>vozilo<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> nije relevantno može li ga se u danom trenutku doista upotrebljavati ili voziti. Čak i vozilo kojemu su potrebni opsežni popravci i koje stoga nije u voznom stanju ne gubi svoj objektivan status vozila u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 2009/103.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Doseg presude Juliana: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>i/te<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>ili<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Zbog tih sam razloga u predmetu Juliana Sudu predložio da utvrdi da obveza ugovaranja osiguranja predviđena direktivom (direktivama) ima poprilično širok opseg koji bi istodobno imao razuman stupanj kontinuiteta, predvidljivosti, stabilnosti te time i pravne sigurnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Konkretno, zaključio sam, kao prvo, da obveza ugovaranja osiguranja postoji sve dok je vozilo registrirano u državi članici te nisu poduzete nikakve službene mjere kako bi se njegova registracija suspendirala ili okončala. Dakle, formalan <HT TYPE="ITALIC">pravni</HT> status doista jest odlučan<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:290">EU:C:2018:290</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0095">95.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Kao drugo, objektivno <HT TYPE="ITALIC">tehničko</HT> stanje relevantno je <HT TYPE="ITALIC">samo</HT> kad je riječ o vozilima koja su prikladna za kopneni prijevoz te se doista u tu svrhu i upotrebljavaju, ali <HT TYPE="ITALIC">nisu registrirana</HT>. U tom sam pogledu istaknuo da Direktiva 72/166, kao i Direktiva 2009/103, ne uvjetuje pojam vozila, ni njegovu uporabu, njegovom registracijom u državi članici<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:290">EU:C:2018:290</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0099">99.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Naime, opći smisao tih akata je jednostavniji: ono što je u objektivnom smislu vozilo, te se kao takvo vozi i upotrebljava, može uzrokovati štetu te ga treba osigurati. Ključno je voditi računa o visokoj razini zaštite za žrtve nezgoda uzrokovanih motornim vozilima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Stoga je poprilično očito da na temelju Direktive 2009/103 može postojati obveza osiguranja vozila koja, unatoč tomu što nisu osigurana, u objektivnom smislu čine vozila koja se kao takva upotrebljavaju te mogu prouzročiti štetu. Međutim, u vidu činjeničnog konteksta u predmetu Juliana, u kojem je predmetno vozilo bilo i registrirano (<HT TYPE="ITALIC">pravni</HT> status) <HT TYPE="ITALIC">i</HT> u voznom stanju, te ga se zapravo i vozilo (<HT TYPE="ITALIC">mehanički</HT> status), nisam dalje razmatrao mogući nesklad između pravnog i tehničkog statusa vozila, jer u tom kontekstu to nije bilo potrebno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:290">EU:C:2018:290</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0103">103.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0110">110.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Međutim, u vidu načela na kojima se temelji smisao i sustav prijašnjih direktiva i sada Direktive 2009/103, opseg obveze ugovaranja osiguranja uvijek se podudara <HT TYPE="ITALIC">barem</HT> sa službenom registracijom vozila u državi članici, to jest s formalnom potvrdom da je predmet u pitanju doista vozilo koje se smije upotrebljavati na javnim cestama. Osim toga, iz te obveze namjerno nisam isključio situacije u kojima bi vozilo, iako zbog nekog razloga nije registrirano, i dalje moglo biti vozilo u smislu Direktive 2009/103.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Prema takvom shvaćanju obveze ugovaranja osiguranja, bilo bi logično da između <HT TYPE="ITALIC">pravnog</HT> statusa i <HT TYPE="ITALIC">mehaničkog</HT> statusa bude (rastavni veznik) <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>ili<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/>. Obveza ugovaranja osiguranja na temelju direktive postojat će <HT TYPE="ITALIC">ako</HT> (i) je vozilo registrirano; ili (ii.) se može upotrebljavati kao vozilo te se doista kao takvo i upotrebljava; ili (iii.) je registrirano i upotrebljava se kao vozilo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Pri čemu su, naravno, te kategorije i daljnja razmatranja u ovom mišljenju relevantna prije svega za nacionalne sustave koji obvezu ugovaranja osiguranja nameću <HT TYPE="ITALIC">vlasniku</HT> vozila, što je, koliko shvaćam, slučaj u Poljskoj. Analiza bi bila nešto drukčija (u artikulaciji, ali ne načelno) za sustave koji obvezu ugovaranja osiguranja predviđenu člankom 3. Direktive 2009/103 nameću <HT TYPE="ITALIC">korisnicima/vozačima</HT> – dodatno vidjeti moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:290">EU:C:2018:290</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Međutim, točno je da je Sud u svojoj presudi više puta izdvojio samo varijaciju trećeg scenarija sa sastavnim veznikom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>i/te<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> između odnosnih dvaju statusa, čime je naizgled utvrdio kumulativan uvjet, te je to isto ponovio, kao opće pravilo, u izreci presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Budući da se Sud izričito složio s nekoliko mojih ključnih argumenata<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180904">4. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:661">EU:C:2018:661</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, koji su činili temelj njegova pristupa, bilo bi doista iznenađujuće da je obvezu ugovaranja osiguranja načelno htio tako zapanjujuće usko odrediti. Ako ih se promatra iz te perspektive, utvrđenja u točkama 42., 52. i izreci presude Juliana možda ne treba tumačiti na način da je Sud njima utvrdio opći test za postojanje obveze ugovaranja osiguranja, nego na način da je Sud njima pružio činjenično ograničen i uzak odgovor <HT TYPE="ITALIC">na konkretno činjenično stanje</HT> koje je iznio sud koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Kada je riječ o tom činjeničnom stanju, u točkama 25., 27. i 34. presude Juliana navedeno je da su dvojbe suda koji je uputio zahtjev proizlazile iz činjenice da je vozilo bilo parkirano na privatnom zemljištu te se upotrebljavalo bez znanja ili dopuštenja vlasnice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Budući da je cilj prvog prethodnog pitanja u tom predmetu bio odrediti granice obveze osiguranja kada je vozilo, isključivo odlukom vlasnika koji ga ne namjerava više voziti, parkirano na privatnom zemljištu, Sud je pojasnio da ta obveza nije povezana s upotrebom vozila ili pitanjem je li to vozilo uzrokovalo štetu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180904">4. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:661">EU:C:2018:661</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>U tom specifičnom kontekstu Sud je u točki 42. presude Juliana utvrdio da vozilo koje je registrirano te stoga još nije službeno povučeno iz upotrebe, i u voznom je stanju, ne prestaje biti predmet obveze osiguranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Stoga, promatrano iz te perspektive, možda se tim dvjema pretpostavkama, koje se odnose na pravni status i mehanički status vozila, nije namjeravalo utvrditi dva kumulativna uvjeta, nego su one jednostavno odražavale činjenično stanje tog predmeta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>U konačnici je na Sudu da pojasni je li to shvaćanje pravilno. Međutim, dodao bih nekoliko razloga zbog kojih bi logički odnos između pravnog i mehaničkog statusa vozila za potrebe trajanja obveze ugovaranja osiguranja iz članka 3. Direktive 2009/103 trebao, ako ćemo ikakav uopće uspostavljati, biti alternativne (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>ili<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>), a ne kumulativne naravi (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>i/te<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Kako sud koji je uputio zahtjev to pravilno ističe, činjenično stanje u glavnom postupku razlikuje se od činjeničnog stanja u predmetu Juliana. Ispunjen je samo jedan od uvjeta koje je Sud spomenuo: prvi pravni ili upravni uvjet u pogledu registracije vozila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>U tom smislu, dva elementa spomenuta u presudi Juliana, pravni status i mehanički status vozila, mogu dovesti do četiriju različitih činjeničnih scenarija: (i.) vozilo je registrirano i u voznom stanju; (ii.) vozilo je registrirano, ali nije u voznom stanju; (iii.) vozilo nije registrirano, ali je u voznom stanju; i (iv.) vozilo nije ni registrirano ni u voznom stanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>U skladu s presudom Suda u predmetu Juliana, očito je da obveza ugovaranja osiguranja postoji u <HT TYPE="ITALIC">prvom</HT> scenariju, neovisno o namjeri vlasnika, o tome je li vozilo u pitanju parkirano na privatnom zemljištu ili o bilo kojim drugim okolnostima. Subjektivna namjera vlasnika vozila koje je u savršeno ispravnom stanju nije relevantna dok se, i ako se, formalno ne materijalizira.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Slično tomu, u <HT TYPE="ITALIC">četvrtom</HT> scenariju, u kojem nije ispunjen niti jedan od dvaju uvjeta, jer vozilo nije ni registrirano niti je u voznom stanju, jednako je očito da obveza osiguranja ne postoji. Ako nema vozila, nema ničega što treba osigurati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Međutim, kako sud koji je uputio zahtjev ističe, nije jasno postoji li obveza ugovaranja osiguranja za vozilo kada se njegov vlasnik nađe suočen s drugim ili trećim scenarijem, u kojima je ispunjen samo jedan od dvaju uvjeta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Prema mojemu mišljenju, odgovor mora biti potvrdan u odnosu na oba scenarija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Kad je riječ o <HT TYPE="ITALIC">trećem</HT> scenariju, zasigurno mogu postojati vozila (prijevozna sredstva koja ispunjavaju sve uvjete da bi objektivno činila vozila) koja nisu registrirana. Ključno postaje pitanje zašto nisu osigurana. Možda je pomalo iznenađujuće da slučajevi upravljanja vozilima koja <HT TYPE="ITALIC">protivno</HT> nacionalnim pravilima nisu osigurana nisu toliko važno strukturno pitanje iz perspektive zaštite žrtava. Ako ih se vozi protivno nacionalnim pravilima o osiguranju vozila, to se onda čini protuzakonito. Unatoč tomu, sigurnosna mreža u obliku fonda odgovornog za naknadu štete i dalje će se primjenjivati jer će eventualna šteta tada biti uzrokovana <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>vozilom za koje obveza osiguranja utvrđena stavkom 3. nije ispunjena<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> u smislu članka 10. stavka 1. Direktive 2009/103.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Stvarni strukturni problem, iz gledišta direktive, automobili su koji bi se prema nacionalnom pravu potencijalno mogli zakonito voziti bez obveze ugovaranja osiguranja. Tako bi usko određivanje opsega obveze osiguranja iz članka 3. imalo izravne posljedice za članak 10. stavak 1. Direktive 2009/103, u smislu da bi bilo dopušteno voziti vozila koja nisu osigurana te u pogledu kojih fond odgovoran za naknadu štete nije dužan intervenirati i pružiti sigurnosnu mrežu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Zato do nastanka obveze osiguranja iz članka 3. Direktive 2009/103 mora doći već zbog same činjenice objektivnog postojanja vozila u vezi s njegovom stvarnom upotrebom, najkasnije kad se takvo vozilo počne upotrebljavati u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 2009/103. Stoga, ako kod kuće napravim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/><HT TYPE="ITALIC">Batmobile</HT><QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> (Batmanov automobil) koji ima sve tehničke značajke vozila te ga potom, umjesto da mu se samo divim u svojem dnevnom boravku, vozim, obveza osiguranja objektivno počinje od trenutka njegove prve upotrebe kao vozila, čak i ako ga nisam formalno registrirao.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Međutim, razumno je tvrditi da trenutak koji aktivira nastanak obveze osiguranja u takvom specifičnom scenariju najkasnije čini prva upotreba uređaja kao vozila, a ne nužno sama njegova izrada (i činjenica da bi ga se potencijalno moglo voziti). U skladu s time, ako će <HT TYPE="ITALIC">Batmobile</HT> koji sam izradio (ili, ako ćemo biti realističniji, oldtajmer koji sam restaurirao), zauvijek ostati u mojem dnevnom boravku (ili mojoj garaži) te ga se nikad neće voziti (to jest upotrijebiti kao vozilo), on nikoga ne može ugroziti kao vozilo. Međutim, od trenutka kada ga se počne voziti te time upotrebljavati kao vozilo,<?PAGE NO="12"?> mora ga se osigurati u skladu s člankom 3. Direktive 2009/103<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Iako, naravno, nacionalno pravo za takve posebne vrste vozila može predviđati drukčije obveze osiguranja (vidjeti točku 47. ovog mišljenja).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Naposljetku, tu je <HT TYPE="ITALIC">drugi</HT> scenarij, koji je u predmetnom slučaju posebno relevantan: vozilo je i dalje registrirano, ali nije u voznom stanju zbog svojeg lošeg tehničkog stanja. Prema mojemu mišljenju, obveza osiguranja postoji čak i u takvom slučaju, sve dok je vozilo registrirano. Drugim riječima, obveza osiguranja prestaje postojati tek kada se vozilu službeno okonča registracija (ili mu se registracija suspendira ili se poduzme neka druga službena i formalna radnja koju nacionalno pravo u tu svrhu zahtijeva).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Tomu je tako zbog još barem triju razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Kao prvo, obveza poduzimanja formalnih i službenih radnji za povlačenje vozila iz upotrebe, ili barem za suspenziju njegova prometovanja, ključna je za pravnu sigurnost. Moguće su razne situacije u kojima vozilo privremeno, ili čak dulje razdoblje, nije ispravno ili se jednostavno ne upotrebljava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Za dodatne ilustracije, vidjeti situacije zamišljene u točkama 77. i. 78. mojeg mišljenja u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Juliana</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑80/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:290">EU:C:2018:290</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Znači li to da obveza osiguranja ne postoji tijekom svakog od tih razdoblja? Gubi li vozilo status vozila samo zato što ga je vlasnik ostavio nepopravljenog? Bi li onda pojedinci za svako razdoblje u kojem im je vozilo zaista neispravno za vožnju čak mogli tražiti sniženje ili oslobođenje od plaćanja dijela premija osiguranja?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Kao drugo, tu je element dokazivanja. Tko bi morao potvrditi da je vozilo doista u takvom mehaničkom stanju da ga se ne može voziti? Kako bi se to učinilo? Bi li vlasnik to sam mogao učiniti ili bi bila potrebna potvrda mehaničara? Ili bi bila dovoljna pisana izjava kojom se moj susjed zaklinje da je vozilo bilo nepokretno u mojem dvorištu te bez kotača? Ostavljajući po strani sve praktične probleme i složenost takvog dokazivanja, ključnom ostaje činjenica da bi ono bilo potpuno nepotrebno. Zašto bi se itko uopće bavio takvim stvarima ako je potrebno samo to da vlasnik vozila njegov pravni status uskladi s njegovim navodnim mehaničkim statusom te, sukladno tomu, vozilu okonča registraciju ili poduzme bilo koje druge odgovarajuće upravne radnje koje nacionalno pravo u tom pogledu zahtijeva, bilo privremene ili trajne?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Kao treće i posljednje, tako uređena obveza u takvom kontekstu pruža i prikladan poticaj. Ona vlasnike vozila neizravno potiče – trajno ih obvezujući da plaćaju osiguranje dok god ne poduzmu ikakve službene korake – da se odgovorno brinu o svojoj imovini. Naravno, isključivo je na vlasniku hoće li popraviti vozilo u kvaru, prodati ga u postojećem stanju ili ga prodati kao otpadni metal jer ga se više ne može popraviti, ili ga jednostavno držati parkiranog na ulici ili u dvorištu. Međutim, ako je zbog ijedne od tih odluka okončan <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>službeni vijek trajanja<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> vozila, tada bi vlasnik morao biti obvezan da vozilu službeno okonča registraciju tako da, primjerice, preda registarske pločice ili ishodi bilo koju odgovarajuću javnu potvrdu, makar privremeno, o tome da je vozilo povučeno iz upotrebe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Vlasnik vozila time bi prešao iz drugog u četvrti gore opisan scenarij, u kojemu obveza osiguranja prestaje. U suprotnom tu obvezu treba zadržati na snazi.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">4.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Primjena na ovaj predmet</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Drugi gore opisan scenarij pruža jasan odgovor na pitanja suda koji je uputio zahtjev. Smatram nedvojbenim da obveza osiguranja može postojati dok god tužitelj nije poduzeo ikakve mjere s ciljem formalnog potvrđivanja lošeg tehničkog stanja predmetnog vozila kako bi ga se proglasilo neprikladnim za upotrebu, poput službenog okončanja njegove registracije ili bilo kojih drugih odgovarajućih mjera koje nacionalno pravo predviđa za njegovo povlačenje iz upotrebe.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Smatram da Sud, osim tim načelnim zaključkom o opsegu obveze osiguranja iz članka 3. Direktive 2009/103, konkretno o prestanku te obveze, ne može dodatno pomoći sudu koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Kao prvo, sve specifične činjenične okolnosti koje je sud koji je uputio zahtjev izdvojio u odluci kojom je uputio zahtjev i svojem prvom pitanju (vozilo je na temelju sudske odluke stekao okrug; nalazilo se na nadziranom privatnom parkiralištu, a ne na javnoj cesti; bilo je predviđeno za uništenje u skladu s odlukom njegova vlasnika) korisna su za opisivanje i ilustriranje situacije iz predmetnog slučaja. Međutim, one nisu relevantne za tumačenje prava Unije u pitanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Sve što Direktiva 2009/103, a osobito njezin članak 3., zahtijeva jest da države članice uspostave sveobuhvatan i čvrst okvir obveznog osiguranja vozila kako bi mogućim žrtvama nezgoda uzrokovanih motornim vozilima osigurale sveobuhvatnu sigurnosnu mrežu. Ako je taj glavni cilj ispunjen te ako u strukturnom smislu u državi članici nije moguće zakonito prometovanje vozila kada za njih ne postoji obveza osiguranja (u suprotnom ne bi bili zadovoljeni ni zahtjevi članka 3. ni zahtjevi članka 10. stavka 1. Direktive 2009/103), za države članice postoji prirodna mogućnost da usvoje različita rješenja. To znači da je dopuštena određena raznolikost u smislu pojedinačnih ishoda činjenično različitih, ili čak i činjenično sličnih, slučajeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Kao drugo, unutar te dopuštene mjere raznolikosti pristupa i rješenja, uvijek su, naravno, mogući određeni neobični slučajevi. Čini se da to djelomično vrijedi za predmetni slučaj, u kojemu tužitelj na temelju odredbi nacionalnog prava nije mogao registrirati predmetni Renault Clio 1.5 DCI prije ishođenja formalnog dokaza o vlasništvu te je s ishođenjem tog formalnog dokaza zapravo zakasnio zbog nedjelovanja nekog drugog. U tom kontekstu, te uzimajući u obzir činjenicu da se vozilo nalazilo na nadziranom parkiralištu te da ga se ionako nije moglo odvesti, doista može biti pomalo neobično zahtijevati plaćanje dugovanog iznosa s naslova osiguranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, bilo to neobično ili ne, nije na Sudu da rješava pojedinačna potraživanja iz osiguranja na nacionalnoj razini. U skladu s člankom 267. UFEU‑a, od Suda se može tražiti da pruži <HT TYPE="ITALIC">tumačenje</HT> bilo kojeg akta prava Unije. Međutim, <HT TYPE="ITALIC">primjena</HT> prava Unije na konkretne slučajeve, a posebno primjena nacionalnih propisa koje su države članice usvojile u okviru diskrecijskih ovlasti koje imaju prilikom provedbe prava Unije, zadaća je nacionalnih sudova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>S obzirom na tu podjelu zadaća, doista jest na Sudu da pojasni opći okvir članka 3. Direktive 2009/103 te da odredi točan materijalan i vremenski opseg obveze ugovaranja osiguranja od građanskopravne odgovornosti koju navedena odredba predviđa, ispitujući je i tumačeći u općem kontekstu te direktive. Međutim, nakon što je to tumačenje pruženo, po potrebi zajedno s ponekim smjernicama o tome kako ocijeniti (ne)usklađenost nacionalnih pravila kojima je ta obveza provedena, na nacionalnim je sudovima da ta pravila primijene na pojedinačne slučajeve i donose odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>U tom smislu, nakon pružanja tumačenja članka 3. Direktive 2009/103, u s kladu s kojim se čini da proizlazi da u nacionalnom zakonodavstvu primjenjivom na predmetni slučaj nema ničeg neprikladnog, smatram da se, iskreno rečeno, uopće nije stvar Suda tko će točno u konačnici platiti osiguranje za Renault Clio 1.5 DCI za razdoblje od <DATE ISO="20180207">7. veljače 2018.</DATE> do <DATE ISO="20180422">22. travnja 2018.</DATE> kada je Powiat Ostrowski na temelju sudske odluke stekao vlasništvo nad tim vozilom, koje nije bilo u voznom stanju te se nalazilo na nadziranom privatnom parkiralištu, a ne na javnoj cesti te je bilo predviđeno za uništenje u skladu s odlukom njegova vlasnika.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="14"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Predlažem Sud da na prethodna pitanja koja je uputio Sąd Rejonowy w Ostrowie Wielkopolskim (Općinski sud u Ostrówu Wielkopolskom, Poljska) odgovori na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Članak 3. Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20090916">16. rujna 2009.</DATE> u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti treba tumačiti na način da je ugovaranje osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornog vozila obvezno kada je vozilo službeno registrirano ili se upotrebljava kao vozilo.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>