PRESUDA SUDA (peto vijeće)

5. lipnja 2025. ( *1 )

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2008/7/EZ – Članak 5. stavak 2. točka (b) – Članak 6. stavak 1. točka (d) – Neizravni porezi na prikupljanje kapitala – Pojam ,drug[i] teret[i]’ – Administrativna pristojba na jamstva ugovorena radi urednog izvršenja emisije obveznica”

U predmetu C‑685/23,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) (Arbitražni porezni sud (Centar za upravnu arbitražu – CAAD), Portugal), odlukom od 10. studenoga 2023., koju je Sud zaprimio 15. studenoga 2023., u postupku

Corner and Border S. A.

protiv

Autoridade Tributária e Aduaneira,

SUD (peto vijeće),

u sastavu: M. L. Arastey Sahún, predsjednica vijeća, D. Gratsias (izvjestitelj), E. Regan, J. Passer i B. Smulders, suci,

nezavisni odvjetnik: A. Biondi,

tajnik: L. Carrasco Marco, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 14. studenoga 2024.,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

–

za Corner and Border S. A., A. P. Braga i M. Moreira, advogados,

–

za portugalsku vladu, P. Barros da Costa, H. Magno i A. Rodrigues, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, P. Caro de Sousa, A. Ferrand i W. Roels, u svojstvu agenata,

saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 13. veljače 2025.,

donosi sljedeću

Presudu

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. stavka 2. točke (b) i članka 6. stavka 1. točke (d) Direktive Vijeća 2008/7/EZ od 12. veljače 2008. o neizravnim porezima na prikupljanje kapitala (SL 2008., L 46, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 159.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Corner and Border S. A. i Autoridade Tributária e Aduaneira (Porezna i carinska uprava, Portugal) u vezi s primjenom administrativne pristojbe na jamstva ugovorena radi urednog izvršenja emisije obveznica.

Pravni okvir

Pravo Unije

3

Uvodne izjave 2., 3. i 9. Direktive 2008/7 glase kako slijedi:

„(2)

Neizravni porezi na prikupljanje kapitala, prije svega porez na kapital (porez koji se obračunava trgovačkim društvima na kapitalna ulaganja), biljezi na vrijednosne papire i pristojbe na postupke restrukturiranja, bez obzira na to uključuju li takvi postupci povećanje kapitala, [stvaraju] diskriminaciju, dvostruko oporezivanje i nejednakost koji ometaju slobodni protok kapitala. Isto vrijedi za druge neizravne poreze koji imaju iste osobine kao i porez na kapital i porez na vrijednosne papire.

(3)

S obzirom na navedeno, u interesu je unutarnjeg tržišta harmonizacija zakonodavstva o neizravnom oporezivanju prikupljanja kapitala da bi se uklonili, što je više moguće, čimbenici koji mogu ometati uvjete natjecanja ili spriječiti slobodan protok kapitala.

[...]

(9)

Pored poreza na kapital, ne ubiru se neizravni porezi na prikupljanje kapitala. Porez na kapital ne bi se trebao ubirati na vrijednosne papire, bez obzira na njihovo podrijetlo te da li predstavljaju vlastiti ili posuđeni kapital.”

4

Članak 2. te direktive, naslovljen „Društvo kapitala”, u stavku 1. točki (a) određuje:

„Za potrebe ove Direktive ‚društvo kapitala’ jest:

(a)

bilo koje društvo koje je strukturirano na jedan od načina navedenih u Prilogu I.”

5

Točke 16. i 22. Priloga I. navedenoj direktivi referiraju se među ostalim na društvo s ograničenom odgovornošću (société à responsabilité limitée) prema luksemburškom pravu te na dioničko društvo (sociedade anónima) prema portugalskom pravu.

6

Članak 3. iste direktive, naslovljen „Priljev kapitala”, određuje:

„Za potrebe ove Direktive i podložno članku 4., sljedeće se transakcije smatraju ‚priljevom kapitala’:

[...]

(i)

zajam kojeg društvo kapitala uzima, ako vjerovnik ima pravo na udio u dobiti društva;

(j)

zajam kojeg društvo kapitala [ugovara] s članom ili supružnikom ili djetetom člana, ili zajam [ugovoren s] treć[om] strank[om], ako za njega jamči član, pod uvjetom da takvi zajmovi imaju istu svrhu kao i povećanje kapitala društva.”

7

Članak 5. Direktive 2008/7, naslovljen „Transakcije koje ne podliježu neizravnim porezima”, glasi kako slijedi:

„1.   Države članice ne oporezuju društva kapitala nikakvim oblikom neizravnih poreza s obzirom na sljedeće:

(a)

ulaganje kapitala;

[...]

2.   Države članice ne oporezuju nikakvim oblikom neizravnih poreza sljedeće:

(a)

stvaranje, izdavanje, uvrštavanje na kotaciju na burzi, plasiranje dionica na tržište i trgovanje dionicama, udjelima ili drugim vrijednosnim papirima iste vrste, ili potvrda koje predstavljaju takve vrijednosnice, bez obzira na to tko ih je izdao;

(b)

zajmove, uključujući vladine obveznice, koje su prikupljene izdavanjem [obveznica] ili drugih prenosivih vrijednosnih papira, bez obzira na to tko ih je izdao, formalnosti koje su uz to vezane, niti na stvaranje, izdavanje, uvrštavanje na kotaciju na burzi, plasiranje na tržište i trgovanje takvim [obveznicama] ili drugim prenosivim vrijednosnim papirima.”

8

U skladu s člankom 6. te direktive, naslovljenim „Pristojbe i porez na dodanu vrijednost”:

„1.   Bez obzira na članak 5., države članice mogu naplaćivati sljedeće pristojbe i poreze:

[...]

(d)

pristojbe na zasnivanje, upis ili brisanje hipoteke ili drugih tereta;

[...]”

9

Članak 7. stavak 1. navedene direktive određuje:

„Ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 1. točku (a), države članice koje društvima kapitala [na dan] 1. siječnja 2006. naplaćuju porez na prikupljanje kapitala, dalje u tekstu ,porez na kapital’, mogu nastaviti s navedenim radnjama, pod uvjetom da su u skladu s člancima 8. do 14.”

Portugalsko pravo

10

U članku 1. točki 1. Códiga do Imposto do Selo (Zakonik o administrativnoj pristojbi) propisuje se:

„Administrativna pristojba plaća se na sve akte, ugovore, dokumente, vrijednosne papire, isprave i druge pravne radnje ili situacije predviđene u Tabeli Geral do Imposto do Selo [(Opća tarifa o administrativnoj pristojbi)], uključujući i prijenose imovine bez novčane protučinidbe.”

11

Opća tarifa o administrativnoj pristojbi sadržava rubriku 10. o jamstvima za obveze te je formulirana kako slijedi:

„Jamstva za obveze, bez obzira na njihovu prirodu ili oblik, odnosno depoziti, deponirana jamstva, samostalne bankovne garancije, samostalne garancije, hipoteke, zalozi i založna osiguranja, osim ako nisu sadržajno sporedni u odnosu na ugovore koji se posebno oporezuju u ovoj tarifi i ako se ne zasnivaju istovremeno s osiguranom obvezom, makar to bilo u različitoj ispravi ili vrijednosnom papiru – na odgovarajuću vrijednost, ovisno o trajanju, tretirajući produljenje trajanja ugovora uvijek kao novu transakciju:

[...]

10.3. Jamstva bez navođenja trajanja ili u trajanju od najmanje pet godina 0,6 %.”

Glavni postupak i prethodna pitanja

12

Corner and Border dioničko je društvo osnovano na temelju portugalskog prava čiji je društveni kapital u stopostotnom vlasništvu društva Onex Renewables Sàrl (u daljnjem tekstu: društvo Onex), društva s ograničenom odgovornošću osnovanog prema luksemburškom pravu. Dana 21. srpnja 2021. društvo Onex je od EDP Renewablesa SGPS S. A., dioničkog društva osnovanog prema portugalskom pravu, preuzelo cjelokupni kapital društava Éolica Do Sincelo S. A. (u daljnjem tekstu: društvo ES) i Éolica da Linha S. A. (u daljnjem tekstu: društvo EL), druga dva dionička društva osnovana prema portugalskom pravu. Društvo Onex prenijelo je 29. srpnja 2021. na društvo Corner and Border svoj položaj ugovaratelja u ugovoru o preuzimanju dionica tih dvaju društava.

13

Društvo Corner and Border sklopilo je 27. siječnja 2022. ugovor o financiranju (u daljnjem tekstu: ugovor o financiranju) na temelju kojeg je dan zajam uz izdavanje obveznica na ime u ukupnom iznosu od 348900000 eura koje je upisalo društvo Banco Santander Totta S. A. (u daljnjem tekstu: emisija obveznica). Taj ugovor o financiranju sklopljen je s ciljem financiranja kupovne cijene dionica društava ES i EL te radi refinanciranja postojećih dugovanja tih društava. Prema ugovoru o financiranju, društvo Corner and Border imalo je mogućnost prenijeti ugovorni položaj ulagatelja koji je preuzelo društvo Banco Santander Totta uz plaćanje penala ili provizija.

14

Radi osiguravanja urednog izvršenja ugovora o financiranju, društva Onex, Corner and Border, ES i EL pružila su različita stvarna i osobna jamstva. Ta su jamstva pružena na temelju ugovora sklopljenog između tih društava, u svojstvu jamaca, i društva Banco Santander Totta, u svojstvu korisnika i „posrednika za jamstva” (u daljnjem tekstu: ugovor o izdavanju jamstava).

15

U okviru ugovora o izdavanju jamstava, društvo Onex pružilo je niz jamstava u obliku, prvo, zaloga na dionicama društva Corner and Border i tražbinama društva Onex po osnovi zajmova koje su dioničari odobrili društvu Corner and Border i, drugo, obećanja o zalozima na dionicama društva Corner and Border koji bi mogli biti dani u budućnosti, te na budućim tražbinama društva Onex po osnovi zajmova koje su dioničari odobrili društvu Corner and Border.

16

Na temelju tog ugovora, društvo Corner and Border također je pružilo niz jamstava, i to u tri oblika. Radilo se, prvo, o zalozima na dionicama društava ES i EL, na tražbinama društva Corner and Border po osnovi, među ostalim, zajmova koje su dioničari odobrili tim društvima, te na sredstvima na bankovnim računima društva Corner and Border, drugo, o obećanjima o zalozima na dionicama društava ES i EL koji bi mogli biti dani u budućnosti, na budućim tražbinama društva Corner and Border prema tim društvima i na sredstvima na budućim bankovnim računima društva Corner and Border i konačno, treće, o ustupu tražbina.

17

Na temelju navedenog ugovora, društva ES i EL pružila su isto tako niz jamstava i obećanja o davanju jamstava u obliku, prvo, zaloga na sredstvima na njihovim postojećim bankovnim računima i na tražbinama, drugo, obećanja o davanju zaloga na sredstvima na njihovim budućim bankovnim računima i, treće, ustupa tražbina.

18

Sud koji je uputio zahtjev precizira da je davanje tih jamstava bilo nužno i bitno za sklapanje ugovora o financiranju i za emisiju obveznica.

19

Dana 27. siječnja 2022. javni bilježnik koji je sastavio i ovjerio ugovor o financiranju i ugovor o izdavanju jamstava odredio je, u skladu s člankom 10.3. Opće tarife o administrativnoj pristojbi, administrativnu pristojbu po stopi od 0,6 % primijenjenoj na iznos od 348900000 eura, što dakle odgovara pristojbi procijenjenoj na 2093400 eura.

20

Društvo Corner and Border podnijelo je remonstrativni pravni lijek protiv primjene administrativne pristojbe na izdana jamstva. Nakon što je taj pravni lijek odbijen, društvo Corner and Border podnijelo je zahtjev za arbitražu Tribunalu Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) (Arbitražni porezni sud (Centar za upravnu arbitražu – CAAD), Portugal), sudu koji je uputio zahtjev.

21

U prilog osnovanosti svojeg zahtjeva društvo Corner and Border među ostalim tvrdi da se aktom o nalaganju plaćanja administrativne pristojbe krši članak 5. stavak 2. točku (b) Direktive 2008/7 jer su jamstva koja su predmet tog oporezivanja bila krajnje nužna za ugovaranje emisije obveznica, tako da predmetno oporezivanje dovodi do oporezivanja cjelokupne transakcije prikupljanja kapitala o kojoj je riječ u glavnom postupku. Nadalje, tvrdi da se iznimka iz članka 6. stavka 1. točke (d) te direktive odnosi samo na jamstva koja se daju za nekretnine.

22

Sud koji je uputio zahtjev izražava nedoumice u pogledu pitanja treba li polaganje jamstava u okviru provedbe transakcija prikupljanja kapitala smatrati sastavnim dijelom tih transakcija ili pak s njima povezanu formalnost, te obuhvaća li zabrana primjene neizravnog oporezivanja na navedene transakcije, predviđena u članku 5. stavku 2. točki (b) Direktive 2008/7, samim time i ta jamstva. Sud koji je uputio zahtjev također se pita potpadaju li navedena jamstva pod pojam „drug[i] teret[i]” u smislu članka 6. stavka 1. točke (d) te direktive.

23

U tim je okolnostima Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) (Arbitražni porezni sud (Centar za upravnu arbitražu – CAAD)) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:

„1.

Treba li članak 5. stavak 2. točku (b) Direktive 2008/7 [...] tumačiti na način da mu se protivi mogućnost da jamstva koja se sastoje od financijskih zaloga na dionicama, novčanim sredstvima na bankovnom računu, potraživanjima dioničara te od ustupa tražbina u svrhu davanja jamstva, a koja su dana u okviru transakcije izdavanja obveznica, podliježu plaćanju administrativne pristojbe?

2.

Je li odgovor na prvo pitanje drukčiji ako je davanje jamstava zakonska obveza ili je ono fakultativno i dobrovoljno?

3.

Je li odgovor na prvo pitanje drukčiji ako su jamstva dana u kontekstu transakcije izdavanja obveznica na koje se pojedinačno upisala banka, čiji se položaj ulagatelja može prenositi ovisno o volji izdavatelja, čak i ako taj prijenos podliježe ispunjavanju određenih uvjeta i plaćanju penala ili provizija?

4.

Treba li članak 6. stavak 1. točku (d) Direktive 2008/7 tumačiti na način da obuhvaća jamstva koja se sastoje od financijskih zaloga na dionicama, novčanim sredstvima na bankovnim računima, potraživanjima dioničara te od ustupa tražbina u svrhu davanja jamstva, a koja su dana u okviru transakcije izdavanja obveznica iz članka 5. stavka 2. točke (b) te direktive?”

O prethodnim pitanjima

24

Svojim četirima pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li članak 5. stavak 2. točku (b) i članak 6. stavak 1. točku (d) Direktive 2008/7 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se predviđa plaćanje administrativne pristojbe na jamstva izdana u obliku zaloga na dionicama, sredstvima na bankovnim računima ili tražbinama iz zajmova dioničara kao i u obliku ustupa tražbina, radi urednog izvršenja obveza na temelju obveznica koje je izdalo društvo kapitala.

25

Uvodno valja napomenuti da su Onex, prvotni stjecatelj dionica čija je kupnja financirana emisijom obveznica, i Corner and Border, društvo izdavatelj obveznica iz glavnog postupka, kao društvo s ograničenom odgovornošću i dioničko društvo, „društva kapitala“ u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive 2008/7 u vezi s točkama 16. i 22. njezina Priloga I. Ona stoga ulaze u područje primjene te direktive.

26

Kao što se navodi u uvodnoj izjavi 9. te direktive, njezin je cilj isključiti svako neizravno oporezivanje prikupljanja kapitala osim u slučaju ulaganja u društva kapitala, kada se može primijeniti pristojba pod uvjetima predviđenima u članku 7. stavku 1. iste direktive. Konkretno, iz te iste uvodne izjave razvidno je da nikakvu administrativnu pristojbu nije dozvoljeno naplaćivati na vrijednosne papire, bez obzira predstavljaju li oni vlastiti ili posuđeni kapital društava te neovisno o njihovu porijeklu.

27

U tom kontekstu, članak 5. stavak 2. točka (b) Direktive 2008/7 zabranjuje neizravno oporezivanje, u bilo kojem obliku, zajmova ugovorenih u obliku izdavanja obveznica ili drugih prenosivih vrijednosnih papira, bez obzira na to tko je njihov izdavatelj, te svih formalnosti koje su uz to vezane, kao i stvaranja, izdavanja, uvrštavanja na burzu, plasiranja na tržište ili trgovanja tim obveznicama ili drugim prenosivim vrijednosnim papirima.

28

U tom smislu, prvo, kada je riječ o pojmu „formalnosti” povezanih sa zajmom u vidu izdavanja obveznica, koje trebaju biti oslobođene bilo kakvog neizravnog oporezivanja, treba istaknuti da taj pojam označava možebitne radnje koje društvo kapitala mora poduzeti na temelju nacionalnog zakonodavstva radi zasnivanja takvog zajma te stvaranja, izdavanja, uvrštavanja na burzu, plasiranja na tržište ili trgovanja dotičnim prenosivim vrijednosnim papirima (vidjeti u tom smislu rješenje od 19. srpnja 2023., EDP (Porez na trgovanje vrijednosnim papirima), C‑416/22, EU:C:2023:604, t. 28. i navedenu sudsku praksu).

29

Kada je konkretno riječ o jamstvima poput onih iz glavnog postupka, treba napomenuti, s jedne strane, da prema informacijama koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev, portugalsko pravo ne uvjetuje ugovaranje emisije obveznica davanjem takvih jamstava i, s druge strane, da su ta jamstva povezana sa suštinom transakcije prikupljanja kapitala. Prema tome, čak i kad zajmodavac podigne izdavanje jamstava na razinu uvjeta za upisivanje obveznica, što je slučaj koji spominje sud koji je uputio zahtjev, to izdavanje ne spada u „formalnosti” iz članka 5. stavka 2. točke (b) Direktive 2008/7.

30

Drugo, kada je riječ o zabrani oporezivanja transakcija prikupljanja kapitala kao takvih, treba istaknuti da, imajući u vidu cilj koji se želi postići Direktivom 2008/7, članak 5. te direktive treba široko tumačiti kako bi se izbjeglo oduzimanje korisnog učinka toj zabrani. Dakle, zabrana oporezivanja tih transakcija primjenjuje se i na one transakcije koje nisu izričito obuhvaćene tom zabranom ako bi takvo oporezivanje predstavljalo oporezivanje transakcije koja je sastavni dio ukupne transakcije u odnosu na prikupljanje kapitala (presuda od 22. prosinca 2022., IM Gestão de Ativos i dr., C‑656/21, EU:C:2022:1024, t. 28. i navedena sudska praksa).

31

Iz sudske prakse Suda isto tako proizlazi da se, s obzirom na to da izdavanje vrijednosnih papira ima smisla tek od trenutka kada ti vrijednosni papiri nađu stjecatelje, porez na prvo stjecanje ponovno izdanog vrijednosnog papira zapravo se primjenjuje na sâmo izdavanje tog vrijednosnog papira kao sastavnog dijela ukupne transakcije u odnosu na prikupljanje kapitala. Dakle, cilj očuvanja korisnog učinka članka 5. stavka 2. točke (b) Direktive 2008/7 podrazumijeva da „izdavanje” u smislu te odredbe uključuje prvo stjecanje vrijednosnih papira prilikom njihova izdavanja (presuda od 22. prosinca 2022., IM Gestão de Ativos i dr., C‑656/21, EU:C:2022:1024, t. 29. i navedena sudska praksa).

32

Slično tomu, s obzirom na to da su jamstva dana radi urednog izvršenja obveza koje proizlaze iz emisije obveznica, ona su samim time usko povezana s uzimanjem navedenog zajma u smislu članka 5. stavka 2. točke (b) Direktive 2008/7, zbog čega treba smatrati da čine sastavni dio ukupne transakcije u odnosu na prikupljanje kapitala, i to neovisno o tome jesu li dana na temelju zakonske obveze ili dobrovoljno (vidjeti u tom smislu presudu od 22. prosinca 2022., IM Gestão de Ativos i dr., C‑656/21, EU:C:2022:1024, t. 31. i 35.). U tom kontekstu, potencijalna mogućnost zajmoprimca da na položaj prvotnog zajmodavca naknadno stavi drugog zajmodavca, što je slučaj koji spominje sud koji je uputio zahtjev, ne utječe na vezu između tih jamstava i emisije obveznica te je samim time irelevantna.

33

Prema tome, izdavanje navedenih jamstava načelno bi trebalo podlijegati zabrani neizravnog oporezivanja prikupljanja kapitala u smislu članka 5. Direktive 2008/7.

34

Međutim, u članku 6. stavku 1. točki (d) Direktive 2008/7 određuje se da, bez obzira na zabrane oporezivanja predviđene u njezinu članku 5., države članice mogu naplaćivati pristojbe za „zasnivanje, upis ili brisanje hipoteke ili drugih tereta”.

35

Budući da se u Direktivi 2008/7 ne definira izraz „drug[i] teret[i]” niti se u tu svrhu upućuje na pravo država članica, treba istaknuti da iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije i načela jednakosti proizlazi da smisao i doseg izraza iz odredbe prava Unije u pravilu trebaju imati autonomno i ujednačeno tumačenje u cijeloj Europskoj uniji, a pri traženju njezina smisla i dosega treba u obzir uzeti tekst te odredbe, njezin kontekst i ciljeve propisa kojeg je ona dio (presuda od 20. ožujka 2025., Lindenbaumer, C‑61/24, EU:C:2025:197, t. 38. i navedena sudska praksa).

36

S tim u vezi treba napomenuti, kao prvo, da se u velikoj većini jezičnih verzija u članku 6. stavku 1. točki (d) Direktive 2008/7 koristi izraz „hipoteke ili drug[i] teret[i]”. Međutim, budući da zakonodavac koristi različite izraze kako bi označio isprave kojima se zasnivaju povlaštena prava na imovini određene osobe, ne može se a priori smatrati da se ti izrazi odnose na samo jednu vrstu tih prava, to jest prava na nekretninama.

37

Kao drugo, valja podsjetiti na to da se u članku 6. stavku 1. Direktive 2008/7 utvrđuju pristojbe i porezi koje države članice mogu naplaćivati „[b]ez obzira na članak 5.” te direktive. Dakle, da bi se, kada je konkretno riječ o ugovaranju emisije obveznica, utvrdio smisao i doseg pojma „drug[i] teret[i]” iz članka 6. stavka 1. točke (d) te direktive, kao dio konteksta treba uzeti u obzir značajke zabrane utvrđene u njezinu članku 5. stavku 2. točki (b).

38

Konkretno, potonja odredba ne zabranjuje državama članicama da neizravno oporezivanje primjenjuju na sve zajmove koje ugovori društvo kapitala, nego samo one „koj[i] su prikupljen[i] izdavanjem [obveznica] ili drugih prenosivih vrijednosnih papira”, odnosno, kao što se navodi u uvodnoj izjavi 9. te direktive, u obliku vrijednosnih papira koji predstavljaju posuđeni kapital.

39

Međutim, slično kao i transakcije prikupljanja kapitala koje dovode do izdavanja vrijednosnih papira koji predstavljaju vlastiti kapital društva, na koje se primjenjuje članak 5. stavak 2. točka (a) Direktive 2008/7, transakcije prikupljanja kapitala u obliku emisije obveznica, koje su u skladu s člankom 5. stavkom 2. točkom (b) te direktive oslobođene svakog neizravnog oporezivanja, mogu zajmodavca potaknuti da prilikom ocjene pouzdanosti obećanja o određenom prinosu na njegova ulaganja, prednost da budućem učinku izdavatelja a ne njegovoj imovini kao jamstvu za otplatu.

40

Tu analizu potvrđuje članak 3. točke (i) i (j) Direktive 2008/7 u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom (a) te direktive. Iz tih odredbi proizlazi da je unos kapitala u obliku zajma izuzet od svakog oblika neizravnog oporezivanja samo ako vjerovnik ima pravo na udio u dobiti društva ili ako ti zajmovi imaju istu funkciju kao i povećanje kapitala društva.

41

Kao treće, ti uvjeti osim toga odražavaju cilj Direktive 2008/7, a to je, kao što proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 2. i 3., da se što je moguće više otklone diskriminacija, dvostruko oporezivanje i nejednakosti koji mogu poremetiti uvjete tržišnog natjecanja ili spriječiti slobodan protok kapitala, što može dovesti do toga da se konkretno neizravno oporezuje prikupljanje kapitala, a ne da se neizravno oporezuje bilo koji oblik zajma odobrenog društvu kapitala.

42

Iako je točno da donošenjem Direktive 2008/7 zakonodavac Unije ni na koji način nije utjecao na mogućnost da ugovorne strane zasnuju povlaštena prava na pokretnoj ili nepokretnoj imovini radi jamčenja otplate zajma na koji se primjenjuju njezine odredbe, ipak treba reći da je članak 6. stavak 1. točka (d) te direktive zadržao poreznu nadležnost država članica za ugovorne isprave kojima se zasnivaju hipoteke ili drugi tereti u okviru transakcije prikupljanja dužničkog kapitala.

43

Naime, kao što se na to podsjeća u točki 37. ove presude, područje primjene članka 6. stavka 1. točke (d) Direktive 2008/7, koji se primjenjuje „[b]ez obzira na” zabrane oporezivanja predviđene u njezinu članku 5., u uskoj je vezi s područjem primjene članka 5. stavka 2. točke (b) te direktive i svjedoči o tome da zakonodavac Unije nije imao namjeru isključiti iz porezne nadležnosti država članica jednu kategoriju prava, na nekretninama ili pokretninama, čiji je cilj jamčenje otplate emisije obveznica. U tim okolnostima, kao što je nezavisni odvjetnik u bitnome ocijenio u točki 50. svojeg mišljenja, izraz „hipoteke ili drug[i] teret[i]” iz tog članka 6. stavka 1. točke (d) uključuje sve ugovorne isprave koje čine sastavni dio transakcije prikupljanja dužničkog kapitala, a koje nositelju tražbine omogućuju da ostvari njezino povlašteno ili prioritetno plaćanje u slučaju da dužnik ne ispuni svoje obveze.

44

Na sudu koji je uputio zahtjev je da ispita, uzimajući pritom u obzir razmatranja izložena u točki 43. ove presude, mogu li se zalozi, obećanja o davanju zaloga i ustupi tražbina o kojima je riječ u glavnom postupku, s obzirom na to da ne predstavljaju hipoteke, kvalificirati kao „drug[i] teret[i]” u smislu navedenog članka 6. stavka 1. točke (d).

45

Iz svih navedenih razmatranja proizlazi da članak 5. stavak 2. točku (b) i članak 6. stavak 1. točku (d) Direktive 2008/7 treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa plaćanje administrativne pristojbe na jamstva izdana u obliku zaloga na dionicama, sredstvima na bankovnim računima ili tražbinama iz zajmova dioničara kao i u obliku ustupa tražbina, radi urednog izvršenja obveza na temelju emisije obveznica od strane društva kapitala, pod uvjetom da ta jamstva, čak i ako su sastavni dio takve emisije obveznica, predstavljaju druge terete u smislu tog članka 6. stavka 1. točke (d) jer nositelju tražbine omogućuju da ostvari njezino povlašteno ili prioritetno plaćanje u slučaju da dužnik ne ispuni svoje obveze.

Troškovi

46

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

 

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

 

Članak 5. stavak 2. točku (b) i članak 6. stavak 1. točku (d) Direktive Vijeća 2008/7/EZ od 12. veljače 2008. o neizravnim porezima na prikupljanje kapitala

 

treba tumačiti na način da im se:

 

ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa plaćanje administrativne pristojbe na jamstva izdana u obliku zaloga na dionicama, sredstvima na bankovnim računima ili tražbinama iz zajmova dioničara kao i u obliku ustupa tražbina, radi urednog izvršenja obveza na temelju emisije obveznica od strane društva kapitala, pod uvjetom da ta jamstva, čak i ako su sastavni dio takve emisije obveznica, predstavljaju druge terete u smislu tog članka 6. stavka 1. točke (d) jer nositelju tražbine omogućuju da ostvari njezino povlašteno ili prioritetno plaćanje u slučaju da dužnik ne ispuni svoje obveze.

 

Potpisi


( *1 ) Jezik postupka: portugalski