—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iranu, uključujući najnoviju od 19. rujna 2019. o Iranu, posebno o položaju boraca za prava žena i zatvaranju državljana EU-a s dvojnim državljanstvom (1),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 4. veljače 2019. o Iranu,

—

uzimajući u obzir izjavu o nedavnim prosvjedima u Iranu koju je potpredsjednik Komisije/Visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell Fontelles 8. prosinca 2019. dao u ime Europske unije,

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 21. studenoga 2019. o razvoju događaja u Iranu,

—

uzimajući u obzir odluku Vijeća od 12. travnja 2018. o produljenju svojih mjera ograničavanja za dodatnih 12 mjeseci kao odgovor na ozbiljno kršenje ljudskih prava u Iranu;

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni i o mučenju i drugom okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te smjernice EU-a za ljudska prava koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju od 25. listopada 2016. o strategiji EU-a prema Iranu nakon nuklearnog sporazuma (2),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 73/181 od 17. prosinca 2018. o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu,

—

uzimajući u obzir izvješće Posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu od 30. siječnja 2019.,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čija je stranka i Iran,

—

uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da su deseci tisuća osoba iz cijelog Irana te iz svih segmenata društva iskoristili svoje temeljno pravo na slobodu okupljanja i izrazili svoje zabrinutosti u pogledu ekonomskih poteškoća zbog povećanja cijena goriva od najmanje 50 % u najvećim nemirima u posljednjih 40 godina;

B.

budući da su, unatoč opetovanim međunarodnim pozivima na suzdržanost, iranske sigurnosne snage primjenjivale nerazmjerna sredstva i silu protiv prosvjednika; budući da su, prema izvješćima civilnog društva, iranske sigurnosne snage otvorile vatru na nenaoružane prosvjednike koji nisu predstavljali izravnu prijetnju, navodno s namjerom da ih ubiju;

C.

budući da su, prema podacima organizacije Amnesty International, ubijene najmanje 304 osobe, uključujući djecu, te je mnogo ranjenih, a uhićene su i tisuće prosvjednika, novinara, boraca za ljudska prava i studenata; budući da iranske vlasti nisu objavile službeni broj mrtvih te su odbile predati tijela žrtava njihovim obiteljima;

D.

budući da su iranske vlasti 16. studenoga 2019. uvele gotovo potpuni petodnevni prekid internetske komunikacije tako što su ukinule gotovo sva sredstva internetske komunikacije za ljude unutar Irana i spriječile bilo kakav protok informacija povezanih s nasilnim gušenjem prosvjeda; budući da je blokiranje internetskih komunikacija kršenje temeljnih prava na pristup informacijama, što predstavlja nerazmjerno ograničavanje slobode izražavanja, te da je ono postalo uobičajen potez vlasti;

E.

budući da se u Rezoluciji Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o strategiji EU-a prema Iranu nakon nuklearnog sporazuma (3) naglašava važnost poštovanja smjernica EU-a o ljudskim pravima, među ostalim i o borcima za ljudska prava, u kontekstu odnosa između EU-a i Irana;

F.

budući da se borci za ljudska prava, novinari, odvjetnici i internetski aktivisti u Iranu i dalje suočavaju s uznemiravanjem, proizvoljnim uhićenjima, pritvaranjem i progonom zbog svojeg rada; budući da su iransko Ministarstvo za obavještajnu djelatnost i druga tijela pokrenuli snažne represivne mjere nad civilnim društvom; budući da je 77 članova oporbe iz redova reformista, koji uglavnom pripadaju stranci Fronta sudjelovanja, uputilo otvoreno pismo u kojem su osudili prekomjernu upotrebu sile prilikom gušenja prosvjeda; budući da su neki od njih izvedeni pred iranske sudove zbog „širenja propagande protiv Islamske Republike”, a dvije su osobe uhićene – Muhamed Kianoosh Rad i Mehdi Mahmudian;

G.

budući da iranski sudovi redovito podbacuju u osiguravanju poštenih suđenja, uskraćuju pristup pravnom zastupanju te ne dopuštaju konzularne posjete, kao ni posjete UN-a ili humanitarnih organizacija; te dopuštaju upotrebu priznanja dobivenih mučenjem kao dokaz; budući da ne postoje neovisni mehanizmi za osiguravanje odgovornosti u pravosuđu i da postoji ozbiljna zabrinutost zbog politizacije sudaca, posebno onih koji predsjedaju revolucionarnim sudovima;

H.

budući da su mnogi državljani s dvojnim državljanstvom EU-a i Irana pritvoreni zbog aktivizma za ljudska prava ili svog akademskog rada; budući da se dvoje francuskih istraživača nalazi u pritvoru u Iranu još od lipnja 2019., a to su Fariba Adelkhah i, kako je nedavno potvrđeno, Roland Marchal;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.