<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-06-202606T103202310970-00-TRA-DOC-HR-ARRET-T-1097-23-202605587-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="1" name="EP_Mention"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="1/09/2026 15:35:57" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="Publication intégrale au Rec ou RecFP, mention Rec" name="Mention"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="Bpw57tzehmSMTeQaNyThLqMA4bZNdCHIu6MOtyb2u9atfFuLYVpxhwKLscAfLBPDYYOr4JtTwp8HDXtoS1qclNIv7pu88ivFqNDXcr6EvpZvNr4cfKI+wfwnzc4UIOTSwT/01OQAd80bvgmI03KwNKPMcyfUqEFr+wn9dVtWXWE=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GendocTemplateSubType"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="10, 3, 0, 1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Tag"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="cce4f509-2783-43f0-b755-e61aa7ab01f8" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="1097" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2023" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_T" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 27-07-26 10:46:32" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2026-08-05T09:09:34Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="Normal" name="Version"/>
    <meta content="T" name="Juridiction"/>
    <meta content="983fb8bb042342ebb07c1b1e77fc493e" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="1097" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RD" name="NatureAff"/>
    <meta content="RD" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="T" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 3. 6. 2026. – Predmet T‑1097/23 </div>
      <div id="rId21" style="default">Vivendi/Komisija</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      3. lipnja 2026. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Tržišno natjecanje – Koncentracije – Zahtjev za pružanje informacija – Članak 11. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 139/2004 – Odabir pravne osnove – Zlouporaba ovlasti – Obveza obrazlaganja – Nepostojanje proizvoljnosti – Impossibilium nulla obligatio est – Proporcionalnost – Nužnost zatraženih informacija – Članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – Sloboda izražavanja – Zaštita novinarskih izvora – Prigovor nezakonitosti – Članak 7. Povelje o temeljnim pravima – Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu T‑1097/23,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      Vivendi SE, sa sjedištem u Parizu (Francuska), koji zastupaju P. Gassenbach, P. Wilhelm, E. Dumur, O. Thomas, S. Schrameck, F. de Bure, Y. Boubacir i M. Oiknine, odvjetnici,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-6" title="page-1">
      tužitelj,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-7" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      Europske komisije, koju zastupaju P. Caro de Sousa, B. Cullen i D. Viros, u svojstvu agenata,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-9" title="page-1">
      tuženika,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-1">
      koju podupire
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      Vijeće Europske unije, koje zastupaju A.-L. Meyer i N. Coghlan, u svojstvu agenata,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-12" title="page-1">
      intervenijent,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-13" title="page-1">
      OPĆI SUD (deveto vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      u sastavu tijekom vijećanja: L. Truchot, predsjednik, M. Jaeger, J. Schwarcz, M. Sampol Pucurull i T. Perišin (izvjestiteljica), suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      tajnik: H. Eriksson, administratorica,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-16" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-17" title="page-1">
      nakon rasprave održane 14. svibnja 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-18" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-19" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbom podnesenom na temelju članka 263. UFEU‑a tužitelj, Vivendi SE, zahtijeva poništenje Odluke Komisije C(2023) 6428 final od 19. rujna 2023. o postupku primjene članka 11. stavka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (predmet M.11184 – Vivendi/Lagardère) (u daljnjem tekstu: odluka od 19. rujna 2023.), kako je izmijenjena Odlukom Komisije C(2023) 7463 final od 27. listopada 2023. (u daljnjem tekstu: odluka od 27. listopada 2023.) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj je društvo majka grupe Vivendi, francuske grupe koja posluje na međunarodnoj razini specijalizirane za medije i zabavu te koja je prisutna na različitim tržištima posredstvom svojih društava kćeri.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj je 24. listopada 2022. Europskoj komisiji prijavio koncentraciju koja se sastojala u stjecanju isključive kontrole nad društvom Lagardère SA, francuskom grupom koja posluje, među ostalim, u medijskom sektoru.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odukom od 9. lipnja 2023. Komisija je odobrila predloženu koncentraciju pod uvjetom da se provedu obveze prodaje ukupnog tužiteljeva poslovanja u sektoru izdavanja knjiga i časopisa (u daljnjem tekstu: odluka od 9. lipnja 2023. o odobrenju koncentracije).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom od 25. srpnja 2023. Komisija je obavijestila tužitelja o pokretanju službene istrage o mogućoj prijevremenoj provedbi koncentracije (u daljnjem tekstu: dopis od 25. srpnja 2023. o pokretanju službenog istražnog postupka).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odluka od 19. rujna 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U okviru službene istrage o mogućoj prijevremenoj provedbi koncentracije, Komisija je odlukom od 19. rujna 2023. tužitelju uputila zahtjev za pružanje informacija na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73. i ispravak SL 2024./90828, L), s rokom koji je istjecao 27. listopada 2023. Tom se odlukom tužitelju u biti nalaže obveza da prikupi i Komisiji dostavi, s jedne strane, dokumente koje je u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 19. rujna 2023. (u daljnjem tekstu: razdoblje o kojem je riječ) različitim komunikacijskim sredstvima razmijenilo, primilo, poslalo ili u vlasništvu imalo 15 poimence navedenih fizičkih osoba, kao i njihovi nasljednici i prethodnici (u daljnjem tekstu: osobe o kojima je riječ), a koji sadržavaju određene pojmove za pretraživanje i, s druge strane, dokumente koje su u razdoblju o kojem je riječ razmijenile četiri poimence navedene osobe, od kojih se dvije nalaze i među osobama o kojima je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, točkom I. stavkom 1. Priloga pobijanoj odluci predviđa se da „[z]a potrebe […] zahtjeva za pružanje informacija ,Lagardère’ znači društvo Lagardère S. A., [a] ,Vivendi’ znači društvo Vivendi SE i grupa Bolloré”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točki I. stavku 2. Priloga odluci od 19. rujna 2023. pojam „dokument” definira se na sljedeći način:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-30" title="page-2">
      „Pojam ,Dokument(i)’ znači sve računalne datoteke koje su u Vivendijevu posjedu, vlasništvu ili pod njegovim nadzorom i koje uključuju, bez ograničenja, sljedeće elemente:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-2">
      (a) svaku informaciju pohranjenu u elektroničkom obliku, uključujući poruke elektroničke pošte i izravne poruke (Whatsapp, SMS, Telegram, Signal, ostalo), obradu teksta i PDF dokumente, tablice za izračun i prezentacije te sve softvere i druge sustave za upravljanje informacijama i pohranu dokumenata navedenih na popisu u odgovoru na šesto pitanje iz Komisijina zahtjeva za pružanje informacija br. 1 od 16. kolovoza 2023.;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-32" title="page-2">
      (b) nacrte dokumenata, metapodatke i preslike dokumenata čiji originali nisu u Vivendijevu posjedu ili nisu pod njegovim nadzorom, ovisno o slučaju;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-33" title="page-2">
      (c) kako bi se otklonila svaka dvosmislenost, pojam dokumenta uključuje i:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-34" title="page-2">
      (i) dokumente o svim privatnim i/ili osobnim pretincima elektroničke pošte (pod uvjetom da su barem jednom korišteni za poslovnu komunikaciju) i mobilne uređaje, uključujući mobilne telefone ili tablete (uključujući privatne i/ili poslovne mobilne telefone ili tablete, pod uvjetom da su barem jednom korišteni za poslovnu komunikaciju), uključujući izravne poruke i SMS poruke; i
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-2">
      (ii) dokumente koji su, iako ih je krajnji korisnik izbrisao, i dalje dostupni ili im se može pristupiti u Vivendijevim informacijskim sustavima (primjerice u sigurnosnim kopijama).”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točki I. stavku 4. Priloga odluci od 19. rujna 2023. pojam „razdoblje o kojem je riječ” definira se kao razdoblje od 1. siječnja 2020. do 19. rujna 2023., odnosno do dana tog zahtjeva za pružanje informacija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točki II. stavku 5. Priloga odluci od 19. rujna 2023. pojam „osobe o kojima je riječ” definira se tako da uključuje 15 poimence navedenih osoba „kao i sve osobe koje su im prethodile ili su ih naslijedile na različitim radnim mjestima na kojima su radile tijekom razdoblja o kojem je riječ”. U skladu s točkom II. stavkom 6. Priloga toj odluci, te osobe „mogle su primiti ili poslati ili imati u vlasništvu dokumente koje Komisija smatra ključnima da bi mogla analizirati može li se Vivendijeva intervencija u određene odluke koje je donio Lagardère i/ili njegovo savjetovanje o tim odlukama i/ili njegova uključenost u te odluke kvalificirati kao izvršavanje odlučujućeg utjecaja Vivendija”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točkom III. stavkom 7. Priloga odluci od 19. rujna 2023. zahtijeva se da tužitelj dostavi, s jedne strane, dokumente koje su u razdoblju o kojem je riječ poslale ili primile osobe o kojima je riječ (kao i njihovi nasljednici i prethodnici), koje su poimence navedene u točki II. stavku 5. navedenog priloga, a koji sadržavaju najmanje jedan od pojmova za pretraživanje navedenih u točki VII. tog priloga i, s druge strane, dokumente koje su u razdoblju o kojem je riječ razmijenile četiri osobe poimence navedene u točki III. stavku 7. točkama (a) do (c) tog priloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točkama IV., V. i VI. Priloga odluci od 19. rujna 2023. detaljno se navode način na koji tužitelj treba dostaviti zatražene dokumente, sadržaj priloženog izvješća i zahtjevi koji se odnose na izjave o cjelovitosti odgovora. U točki VII. tog priloga navode se pojmovi za pretraživanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Razvoj događaja nakon donošenja odluke od 19. rujna 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj je u poruci elektroničke pošte od 11. listopada 2023. zatražio da mu se odobri produljenje od tri mjeseca za odgovor na zahtjev za pružanje informacija. U tom je pogledu pojasnio da zahtjev za pružanje informacija stvara brojne poteškoće i zahtijeva neuobičajeni rad na prikupljanju, obradi i nadzoru, kao i upotrebu znatnih ljudskih resursa i tehničkih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je u poruci elektroničke pošte od 12. listopada 2023. pozvala tužitelja da pojasni prirodu i ozbiljnost poteškoća s kojima se suočava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj je u poruci elektroničke pošte od 14. listopada 2023. pojasnio da se neke od tih poteškoća odnose, među ostalim, na nepostojanje dostatnih postupovnih jamstava kojima bi se osiguralo poštovanje privatnog života osoba o kojima je riječ, kao i drugih njegovih zaposlenika ili direktora ili drugih osoba koje bi mogle biti obuhvaćene zahtjevom za pružanje informacija, te na zaštitu novinarskih izvora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tijekom konferencijskog poziva od 18. listopada 2023. Komisija je tužitelju potvrdila da su dokumenti koji bi mogli otkriti novinarske izvore posebno zaštićeni po uzoru na postupak uspostavljen radi zaštite povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj je 19. listopada 2023. naveo da zbog trenutačne situacije „hold separate” između njega i jednog od njegovih društava kćeri, koja proizlazi iz uvjeta i obveza navedenih u odluci od 9. lipnja 2023. o odobrenju koncentracije, ne može tražiti pristup pretincima elektroničke pošte ni mobilnim telefonima osobe navedene u odredbi točke II. stavka 5. točke (i) Priloga odluci od 19. rujna 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je u poruci elektroničke pošte od 26. listopada 2023. pozvala tužitelja da joj dostavi popis osoba o kojima je riječ koje imaju novinarsku iskaznicu i da rasprave o praktičnim načinima usklađivanja zaštite novinarskih izvora i dostave dokumenata iz odluke od 19. rujna 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj 27. listopada 2023., odnosno na datum isteka roka utvrđenog odlukom od 19. rujna 2023., nije podnio nikakav dokument. Komisija je istog dana donijela odluku od 27. listopada 2023. Komisija je člankom 1. navedene odluke s popisa osoba o kojima je riječ izbrisala osobu navedenu u točki II. stavku 5. točki (i) Priloga odluci od 19. rujna 2023. Člankom 2. te odluke rok od 27. listopada 2023. koji je prvotno utvrđen člankom 1. odluke od 19. rujna 2023. produljen je do 1. prosinca 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 23. studenoga 2023. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak radi poništenja pobijane odluke, odnosno odluke od 19. rujna 2023., kako je izmijenjena odlukom od 27. listopada 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenice nastale nakon podnošenja tužbe</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U dopisu od 6. prosinca 2023. glavni direktor Komisijine Glavne uprave za tržišno natjecanje naveo je da se na svaki dokument koji uključuje zaštitu osjetljivih osobnih podataka ili novinarskih izvora primjenjuju postupovna jamstva u skladu sa zakonodavstvom i relevantnom sudskom praksom te je detaljno iznio navedena postupovna jamstva (u daljnjem tekstu: dopis od 6. prosinca 2023.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je 24. siječnja 2024. donijela Odluku C(2024) 571 final o postupku primjene članka 11. stavka 3. i članka 15. stavka 1. Uredbe br. 139/2004 (u daljnjem tekstu: odluka od 24. siječnja 2024.). Kao prvo, člankom 1. te odluke rok od 1. prosinca 2023., utvrđen člankom 2. odluke od 27. listopada 2023., produljen je do 7. veljače 2024. Kao drugo, člankom 2. odluke od 24. siječnja 2024., u skladu s člankom 15. Uredbe br. 139/2004, tužitelju je određen periodični penal koji ne premašuje 5 % prosjeka njegova dnevnog prihoda po danu zakašnjenja obračunano od prvog radnog dana nakon datuma utvrđenog u članku 1. navedene odluke. Kao treće, u uvodnoj izjavi 13. točki (a) odluke od 24. siječnja 2024. navode se dodatna postupovna jamstva u odnosu na pobijanu odluku kako bi se osigurala zaštita osjetljivih osobnih podataka uvođenjem postupka koji uključuje virtualnu sobu s podacima kako se predlaže u dopisu od 6. prosinca 2023. U uvodnoj izjavi 13. točki (b) odluke od 24. siječnja 2024. navode se postupovna jamstva za zaštitu novinarskih izvora i time potvrđuje postupak predložen u dopisu od 6. prosinca 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je nakon razgovora s tužiteljevim savjetnicima tijekom konferencijskog poziva održanog 30. siječnja 2024. prihvatila da se komunikacija između osoba o kojima je riječ u pobijanoj odluci i kontakti koji pripadaju isključivo privatnom životu pohrane u virtualnu sobu s podacima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj je u veljači 2024. Komisiji dostavio dio dokumenata koji ispunjavaju kriterije utvrđene u pobijanoj odluci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj je od rujna do prosinca 2024. dostavio dokumente Komisiji, tako da je Komisija u prosincu 2024. od tužitelja primila dokumente koji ispunjavaju kriterije utvrđene u pobijanoj odluci, osim dokumenata obuhvaćenih povjerljivošću komunikacije između odvjetnika i klijenta, povjerljivošću novinarskih izvora i privatnim životom osoba o kojima je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak privremene pravne zaštite</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 24. studenoga 2023. tužitelj je podnio zahtjev za privremenu pravnu zaštitu kako bi ishodio, među ostalim, suspenziju primjene pobijane odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjem od 28. studenoga 2023., Vivendi/Komisija (T‑1097/23 R, neobjavljeno), predsjednik Općeg suda naložio je suspenziju primjene pobijane odluke do donošenja rješenja kojim se završava postupak u predmetu T‑1097/23 R, ne dovodeći u pitanje obvezu tužitelja da nastavi s prikupljanjem informacija i da zadrži, na elektroničkom nositelju podataka, sve dokumente na koje se ta odluka odnosi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjem od 19. siječnja 2024., Vivendi/Komisija (T‑1097/23 R, neobjavljeno, EU:T:2024:15), predsjednik Općeg suda odbio je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjem od 6. veljače 2024., Vivendi/Komisija (C‑90/24 P(R)-R, EU:C:2024:121), potpredsjednik Suda naložio je odgodu obveze koja je tužitelju naložena pobijanom odlukom, ne dovodeći u pitanje njegovu obvezu da poduzme sve potrebne mjere kako bi se osiguralo zadržavanje svih dokumenata iz te odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjem od 11. travnja 2024., Vivendi/Komisija (C‑90/24 P(R), EU:C:2024:318), potpredsjednik Suda ukinuo je rješenje od 19. siječnja 2024., Vivendi/Komisija (T‑1097/23 R, neobjavljeno, EU:T:2024:15). Usto, utvrdio je da je uvjet hitnosti ispunjen i vratio predmet Općem sudu na ponovno suđenje kako bi odlučio o uvjetu koji se odnosi na fumus boni iuris i, po potrebi, proveo odvagivanje postojećih interesa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjem od 13. lipnja 2024., Vivendi/Komisija (T‑1097/23 R‑RENV, neobjavljeno, EU:T:2024:381), potpredsjednik Općeg suda djelomično je prihvatio tužiteljev zahtjev kojim je tražio, s jedne strane, suspenziju izvršenja pobijane odluke i, s druge strane, kao privremenu mjeru, da se naloži da on zadrži sve dokumente na koje se odnosi pobijana odluka na elektroničkom nositelju podataka i da ga s elektroničkim pečatom dostavi trećoj neovisnoj pouzdanoj osobi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj je 3. srpnja 2024. podnio žalbu za ukidanje rješenja od 13. lipnja 2024., Vivendi/Komisija (T‑1097/23 R‑RENV, neobjavljeno, EU:T:2024:381). Tužitelj je istodobno zatražio od Suda suspenziju izvršenja tog rješenja i pobijane odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjem od 8. srpnja 2024., Vivendi/Komisija (C‑470/24 P(R)-R, neobjavljeno, EU:C:2024:592), obveza određena tužitelju da prikupi i Komisiji dostavi dokumente iz pobijane odluke odgođena je do donošenja rješenja kojim se završava ovaj postupak privremene pravne zaštite i rješenja kojim se odlučuje o žalbi u predmetu C‑470/24 P(R), ovisno o tome koje bude prije doneseno, ne dovodeći u pitanje tužiteljevu obvezu da poduzme sve potrebne mjere kako bi osigurao da zadrži sve te dokumente.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjem od 26. srpnja 2024., Vivendi/Komisija (T‑1097/23 R‑RENV‑INTP, neobjavljeno, EU:T:2024:516), potpredsjednik Općeg suda odbacio je zahtjev za tumačenje točke 1. izreke rješenja od 13. lipnja 2024., Vivendi/Komisija (T‑1097/23 R‑RENV, neobjavljeno, EU:T:2024:381) kao nedopušten.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjem od 16. kolovoza 2024., Vivendi/Komisija (C‑470/24 P(R), neobjavljeno, EU:C:2024:674), potpredsjednik Suda odbio je tužiteljevu žalbu u predmetu C‑470/24 P(R).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">poništi pobijanu odluku;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Komisiji snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, koju podupire Vijeće Europske unije, od Općeg suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije tužbu;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži tužitelju snošenje troškova postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe sedam tužbenih razloga, od kojih se prvi temelji na odabiru pogrešne pravne osnove i zlouporabi ovlasti, drugi na povredi obveze obrazlaganja, treći na povredi načela zaštite od proizvoljnih ili neproporcionalnih djelovanja javne vlasti, četvrti na povredi načela impossibilium nulla obligatio est u pogledu zahtjeva za dostavu dokumenata grupe Bolloré, peti na povredi načela proporcionalnosti, šesti na povredi zaštite novinarskih izvora i sedmi na nepostojanju odgovarajućih jamstava za zaštitu prava na poštovanje privatnog života.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud smatra da je potrebno najprije ispitati drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim tužbenim razlogom tužitelj prigovara Komisiji da je povrijedila obvezu obrazlaganja koju ima na temelju članka 296. UFEU‑a i obvezu posebnog obrazlaganja koju ima na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004 time što nije na dovoljno jasan način odredila predmet i opseg svoje istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi tužbeni razlog u biti se sastoji od četiriju dijelova. U prvom dijelu tužitelj tvrdi da se u pobijanoj odluci ne određuje jasno svrha zahtjeva za pružanje informacija jer se ne navode precizna i objektivna razmatranja kojima se opravdava njezino donošenje. U drugom dijelu tužitelj tvrdi da pobijana odluka sadržava nedostatak u obrazloženju u pogledu materijalnog, vremenskog i osobnog opsega zatraženih informacija. U trećem dijelu tužitelj prigovara Komisiji da u pobijanoj odluci nije objasnila razloge kojima se opravdava uključivanje grupe Bolloré u područje primjene te odluke. U četvrtom dijelu tužitelj u biti tvrdi da pobijana odluka nije dostatno obrazložena u pogledu, s jedne strane, donošenja odluke o zahtjevu za pružanje informacija na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004 i, s druge strane, nužnosti brzog djelovanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodne napomene</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, obrazloženje akata institucija Europske unije, propisano člankom 296. UFEU‑a, mora odgovarati prirodi akta o kojemu je riječ i mora jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke institucije koja je donijela akt kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere, a nadležnom sudu omogućilo provođenje nadzora. Zahtjev obrazloženosti treba ocjenjivati prema okolnostima slučaja, uključujući i sadržaj akta, prirodu navedenih razloga i interes koji za dobivanje objašnjenja mogu imati adresati akta ili druge osobe na koje se akt odnosi u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne okolnosti, s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje akta zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a mora ocjenjivati ne samo u odnosu na svoju formulaciju, već i na svoj kontekst i na sva pravna pravila kojima je predmetno pravno područje uređeno (vidjeti presudu od 10. ožujka 2016., HeidelbergCement/Komisija, C‑247/14 P, EU:C:2016:149, t. 16. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je osobito riječ o obrazloženju odluke o zahtjevu za pružanje informacija, valja podsjetiti na to da članak 11. stavak 3. Uredbe br. 139/2004 definira njegove bitne elemente (vidjeti po analogiji presudu od 10. ožujka 2016., HeidelbergCement/Komisija, C‑247/14 P, EU:C:2016:149, t. 17.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, tom se odredbom predviđa da je Komisija „dužna […] navesti pravnu osnovu i svrhu zahtjeva, te podatke koje traži i odrediti rok do kojeg podaci trebaju biti dostavljeni”. Osim toga, u toj se odredbi pojašnjava da je Komisija „također dužna navesti kazne propisane u članku 14. [Uredbe br. 139/2004]”, „navesti ili odrediti kazne iz članka 15. [te uredbe]” i „upozoriti na pravo da odluke preispituje Sud EZ”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja podsjetiti na to da svim jezičnim verzijama akta Unije načelno treba priznati jednaku vrijednost. U cilju očuvanja jedinstvenog tumačenja prava Unije važno je dakle da se u slučaju postojanja razlika između tih verzija, konkretna odredba tumači prema općoj strukturi i svrsi propisa čiji je dio. Dakle, formulacija korištena u jednoj od jezičnih verzija nekog akta ne može služiti kao jedini temelj za tumačenje tog akta ili imati prednost u odnosu na ostale jezične verzije. Takav bi pristup naime bio u neskladu sa zahtjevom ujednačene primjene prava Unije (vidjeti presudu od 20. veljače 2018., Belgija/Komisija, C‑16/16 P, EU:C:2018:79, t. 49. i 50. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja pojasniti da se u francuskoj jezičnoj verziji člankom 11. stavkom 3. Uredbe br. 139/2004 predviđa da Komisija u zahtjevu za pružanje informacija koji je donesen odlukom navodi pravnu osnovu i „objet” (predmet) tog zahtjeva. Međutim, u drugim jezičnim verzijama te odredbe upotrebljavaju se izrazi koji odgovaraju pojmu „but” (svrha), primjerice u verzijama na engleskom, njemačkom, nizozemskom, talijanskom, grčkom i hrvatskom jeziku, u kojima se redom upotrebljavaju izrazi „purpose”, „Zweck”, „doel”, „scopo”, „σκοπό” i „svrha”, osim u verziji na španjolskom jeziku u kojoj se upotrebljava izraz „objeto”. Tako iz izraza upotrijebljenih u drugim jezičnim verzijama i uzimajući u obzir kontekst te odredbe i cilj koji se nastoji postići uredbom o kojoj je riječ proizlazi da je u članku 11. stavku 3. Uredbe br. 139/2004 zakonodavac želio uputiti na pojam „svrha” naveden u članku 11. stavku 2. Uredbe br. 139/2004 i u članku 18. stavcima 2. i 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101.] i [102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.), kako ga se tumači u sudskoj praksi navedenoj u točki 48. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Posebna obveza obrazlaganja predstavlja temeljni zahtjev koji postoji ne samo zato da bi se zahtjev za pružanje informacija dotičnim poduzetnicima prikazao opravdanim, već i zato da bi im se omogućilo razumijevanje opsega njihove dužnosti suradnje, čuvajući njihovo pravo na obranu (vidjeti po analogiji presudu od 10. ožujka 2016., HeidelbergCement/Komisija, C‑247/14 P, EU:C:2016:149, t. 19. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o obvezi navođenja „svrhe zahtjeva”, ona označava to da Komisija u svojem zahtjevu treba navesti predmet svoje istrage i stoga identificirati navodnu povredu pravilâ o tržišnom natjecanju (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 10. ožujka 2016., HeidelbergCement/Komisija, C‑247/14 P, EU:C:2016:149, t. 20. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S tim u vezi, Komisija nije dužna adresata odluke o zahtjevu za pružanje informacija obavijestiti o svim informacijama kojima raspolaže a koje se odnose na navodne povrede ni izvršiti detaljnu pravnu analizu tih povreda, pod uvjetom da jasno navede pretpostavke koje namjerava provjeriti (vidjeti po analogiji presudu od 10. ožujka 2016., HeidelbergCement/Komisija, C‑247/14 P, EU:C:2016:149, t. 21. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Takva je obveza osobito objašnjena okolnošću da, kao što to proizlazi iz članka 11. stavka 1. Uredbe br. 139/2004, kako bi obavila dužnosti koje su joj dodijeljene tom uredbom, Komisija može, putem običnog zahtjeva ili odluke, zahtijevati od poduzetnika i udruženja poduzetnika da joj dostave „sve potrebne podatke” (vidjeti po analogiji presudu od 10. ožujka 2016., HeidelbergCement/Komisija, C‑247/14 P, EU:C:2016:149, t. 22.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da Komisija može zatražiti samo dostavu onih informacija koje joj omogućuju da provjeri presumpcije o povredama koje opravdavaju provođenje istrage i koje su navedene u zahtjevu za pružanje informacija (vidjeti po analogiji presudu od 10. ožujka 2016., HeidelbergCement/Komisija, C‑247/14 P, EU:C:2016:149, t. 23.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, budući da se nužnost informacija mora ocijeniti s obzirom na svrhu navedenu u zahtjevu za pružanje informacija, ta svrha mora biti dovoljno određeno navedena jer bi inače bilo nemoguće utvrditi jesu li informacije potrebne te sud Unije ne bi mogao izvršiti svoj nadzor (vidjeti po analogiji presudu od 10. ožujka 2016., HeidelbergCement/Komisija, C‑247/14 P, EU:C:2016:149, t. 24. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga dostatnost obrazloženja odluke o zahtjevu za pružanje informacija ovisi o tome jesu li presumpcije povrede koje Komisija namjerava provjeriti dovoljno jasno određene (vidjeti po analogiji presudu od 10. ožujka 2016., HeidelbergCement/Komisija, C‑247/14 P, EU:C:2016:149, t. 25.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prilikom ocjene opsega obveze obrazlaganja odluke o zahtjevu za pružanje informacija na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004 valja uzeti u obzir i fazu istrage u kojoj je takva odluka donesena i činjenicu je li Komisija već raspolagala određenim informacijama o navodnim povredama (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 9. travnja 2019., Qualcomm i Qualcomm Europe/Komisija, T‑371/17, neobjavljenu, EU:T:2019:232, t. 46. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dostatnost obrazloženja pobijane odluke valja ispitati s obzirom na ta razmatranja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi dio drugog tužbenog razloga, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju svrhe zahtjeva za pružanje informacija</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prvom dijelu drugog tužbenog razloga tužitelj u biti tvrdi da se u pobijanoj odluci ne određuje jasno svrha zahtjeva za pružanje informacija jer se ne navode precizna i objektivna razmatranja kojima se opravdava njezino donošenje ni, među ostalim, povrede na koje se sumnja. Konkretno, prema tužiteljevu mišljenju, pobijana odluka ne sadržava nikakvo pojašnjenje u pogledu „pritužbi” ni „elemenata” o kojima je Komisija imala saznanja, a koji su navedeni u dopisu od 25. srpnja 2023. o pokretanju službenog istražnog postupka, ali ne i u pobijanoj odluci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu iz uvodnih izjava 1. do 3. pobijane odluke proizlazi da je, s jedne strane, Komisija odobrila tužiteljevo preuzimanje Lagardèrea pod uvjetom da se provedu obveze prodaje ukupnog tužiteljeva poslovanja u sektoru izdavanja knjiga (objedinjeno u grupu Editis, tužiteljevo društvo kći) i časopisa Gala te da se, s druge strane, na dan donošenja pobijane odluke na tužitelja i dalje primjenjivala obveza odgode tog preuzimanja jer Komisija još nije odobrila kupca ni uvjete prodaje za Editis i Galu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija u uvodnoj izjavi 4. pobijane odluke podsjeća na to da, na temelju članka 11. stavka 1. Uredbe br. 139/2004, može zatražiti sve informacije koje su potrebne kako bi obavila dužnosti koje su joj dodijeljene navedenom uredbom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija u uvodnoj izjavi 5. pobijane odluke navodi i zahtjeve za obrazloženje zahtjeva za pružanje informacija donesenog na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004. U tom pogledu pojašnjava da je, „[k]ada […] na temelju članka 11. stavka 3. [navedene] uredbe […] donosi odluku kojom zahtijeva da poduzetnik dostavi informacije, dužna navesti pravnu osnovu i svrhu zahtjeva te informacije koje traži i odrediti rok do kojeg informacije trebaju biti dostavljene[; t]akođer je dužna navesti kazne propisane u članku 14. [te] uredbe […] te navesti ili odrediti kazne iz članka 15. [te] uredbe[; n]adalje, dužna je upozoriti na pravo da odluku preispituje Sud”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svrha zahtjeva za pružanje informacija navedena je u uvodnim izjavama 6. i 7. pobijane odluke, kojima se predviđa sljedeće:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-101" title="page-10">
      „(6) Kako bi se Komisiji omogućilo da ocijeni je li Vivendi izvršio odlučujući utjecaj na Lagardèrea koji može predstavljati povredu obveze prijave i/ili povredu obveze odgode i/ili nepoštovanje uvjeta i obveza povezanih s Komisijinom odlukom da odobri koncentraciju Vivendi/Lagardère, Komisija je od tužitelja odlučila zatražiti da dostavi određen broj dokumenata, internih razgovora i vanjske komunikacije. Ti se dokumenti i komunikacija odnose na odluke koje je donio Lagardère i na koje je Vivendi mogao imati odlučujući utjecaj sličan onomu koji izvršava dioničar koji ima kontrolni udio. Zahtjev za pružanje informacija priložen je ovoj odluci.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-102" title="page-11">
      (7) Dokumenti i komunikacija koji su zatraženi na temelju ove odluke i navedeni u Prilogu nužni su kako bi se omogućilo Komisiji da analizira može li se Vivendijeva intervencija u određene odluke koje je donio Lagardère i/ili njegovo savjetovanje o tim odlukama i/ili njegova uključenost u te odluke kvalificirati kao izvršavanje odlučujućeg utjecaja Vivendija na način opisan u uvodnoj izjavi 6. Dokumenti i komunikacija o kojima je riječ odnose se na provedbu operativnih sinergija, kao što su zajednički programi između audiovizualnih subjekata Vivendija i Lagardèrea, određivanje rasporeda programa radijske postaje Europe 1 koja pripada grupi Lagardère, imenovanja i odlasci novinara u publikacijama grupe Lagardère, urednički izbori časopisa grupe Lagardère na koje su mogli utjecati Vivendijevi rukovoditelji ili njegov glavni dioničar grupa Bolloré, kao i preseljenje subjekata grupe Vivendi u prostore koji pripadaju Lagardèreu. Odnose se i na strateške odluke koje je donijela grupa za izdavanje knjiga Hachette (koja pripada Lagardèreu) i zbog kojih je Vivendi mogao imati ulogu koja se može kvalificirati kao izvršavanje odlučujućeg utjecaja, kao što je odustajanje od spora protiv Vivendijeva društva kćeri ili nepodnošenje ponude za otkup američkog izdavača […], kao i uvjeti imenovanja u Lagardèreov upravni odbor određenih članova koji su očito povezani s grupom Bolloré.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja utvrditi da Komisija u uvodnim izjavama 6. i 7. pobijane odluke navodi sumnje na povrede odredbi Uredbe br. 139/2004 koje namjerava provjeriti i utvrđuje predmet svoje istrage u smislu sudske prakse navedene u točkama 48. i 49. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga sadržaj uvodnih izjava 6. i 7. pobijane odluke predstavlja jasan i nedvosmislen opis predmeta Komisijine istrage. Takve informacije također omogućuju da se dovoljno precizno odrede sumnje na povrede koje opravdavaju donošenje te odluke, prema sudskoj praksi navedenoj u točkama 48. do 53. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Posljedično, takvo obrazloženje ispunjava obvezu navođenja svrhe zahtjeva za pružanje informacija u smislu članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje tužiteljevim argumentom prema kojem pobijana odluka ne sadržava nikakvo pojašnjenje u pogledu „pritužbi” ni „elemenata” o kojima je Komisija imala saznanja, a koji su navedeni u dopisu od 25. srpnja 2023. o pokretanju službenog istražnog postupka, ali ne i u pobijanoj odluci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S jedne strane, kao što to priznaje tužitelj, svrha zahtjeva navedena je i u dopisu od 25. srpnja 2023. o pokretanju službenog istražnog postupka, za koji je tužitelj znao u trenutku donošenja pobijane odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, prema ustaljenoj sudskoj praksi navedenoj u točki 49. ove presude, Komisija nije dužna adresata odluke o zahtjevu za pružanje informacija obavijestiti o svim informacijama kojima raspolaže, a koje se odnose na navodne povrede ni izvršiti detaljnu pravnu analizu tih povreda, pod uvjetom da jasno navede pretpostavke koje namjerava provjeriti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja navesti da je pobijana odluka donesena u okviru faze prethodnog prikupljanja dokaza u upravnom postupku na temelju Uredbe br. 139/2004, koje ima za cilj omogućiti Komisiji da prikupi sve relevantne dokaze koji potvrđuju postojanje povrede obveza koje proizlaze iz navedene uredbe te da zauzme prvi stav o smjeru kao i o tijeku postupka (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 29. rujna 2011., Elf Aquitaine/Komisija, C‑521/09 P, EU:C:2011:620, t. 113. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, prema sudskoj praksi, ne treba Komisiji nametati da u fazi prethodnog prikupljanja dokaza, uz moguće povrede koje namjerava provjeriti, naznači indicije to jest elemente koji su je naveli da stvori pretpostavku o povredi prava tržišnog natjecanja. Naime, takva bi obveza dovela do remećenja ravnoteže između očuvanja učinkovitosti istrage i očuvanja prava na obranu poduzetnika o kojem je riječ koju sudska praksa ustanovljuje (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 14. ožujka 2014., Cementos Portland Valderrivas/Komisija, T‑296/11, EU:T:2014:121, t. 37.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na te elemente, valja smatrati da obrazloženje pobijane odluke omogućuje, s jedne strane, tužitelju da provjeri jesu li zatražene informacije potrebne za istragu i, s druge strane, sudu Unije da provede svoj nadzor. Stoga se tužitelj pogrešno poziva na povredu obveze obrazlaganja kako je propisana člankom 296. UFEU‑a i člankom 11. stavkom 3. Uredbe br. 139/2004 u pogledu predmeta Komisijine istrage i opisa praksi čije postojanje ona namjerava provjeriti u okviru svoje istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, prvi dio drugog tužbenog razloga valja odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi dio drugog tužbenog razloga, koji se temelji na nedostatku u obrazloženju u pogledu materijalnog, vremenskog i osobnog opsega zatraženih informacija</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim dijelom drugog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da pobijana odluka ne sadržava nikakvo obrazloženje kojim bi se mogao opravdati materijalni, vremenski i osobni opseg zatraženih informacija, osobito odabir pojmova za pretraživanje, kriteriji za utvrđivanje osoba o kojima je riječ te razdoblje o kojem je riječ obuhvaćeno pobijanom odlukom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljeve argumente.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, kao što to proizlazi iz točaka 6. do 12. i 19. ove presude, valja utvrditi da se u pobijanoj odluci, a osobito njezinu Prilogu, jasno utvrđuje materijalni, vremenski i osobni opseg zatraženih informacija. Kao što to Komisija pravilno ističe, sama činjenica da pobijana odluka ne sadržava posebno obrazloženje svake zatražene informacije ili svakog pojma za pretraživanje ne može se, kao takva, smatrati nedostatnim obrazloženjem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, prema sudskoj praksi, ne može se zahtijevati od Komisije da, prije bilo kakvog zahtjeva za pružanje informacija, poznaje sadržaj zatraženih dokumenata i njihovu važnost za potrebe istrage (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 22. ožujka 2012., Slovak Telekom/Komisija, T‑458/09 i T‑171/10, EU:T:2012:145, t. 55.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na odredbe i sudsku praksu navedene u točkama 42. do 54. ove presude, obveza obrazlaganja odluke o zahtjevu za pružanje informacija ne ide tako daleko da bi Komisija morala u pogledu svake zatražene informacije ili, kao u predmetnom slučaju, svakog pojma za pretraživanje čija se primjena traži, ponuditi posebno obrazloženje razloga zbog kojih smatra da je ta informacija ili taj pojam za pretraživanje, s jedne strane, nužan za njezinu istragu i da, s druge strane, sadržava odnosno upućuje samo na informacije koje su relevantne za tu istragu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kao što to proizlazi iz točke 42. ove presude, poštovanje obveze obrazlaganja treba ocijeniti ne samo s obzirom na tekst akta o kojem je riječ, nego i njegov kontekst, odnosno, u ovom slučaju, akte koji su već doneseni u okviru faze prethodnog prikupljanja dokaza u upravnom postupku na temelju Uredbe br. 139/2004 (vidjeti točku 68. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, jedini je cilj zahtjeva za pružanje informacija poput onog sadržanog u pobijanoj odluci taj da se Komisiji omogući da prikupi informacije i dokumentaciju koji su joj potrebni da utvrdi postojanje i doseg određene činjenične i pravne situacije (vidjeti po analogiji presudu od 10. ožujka 2016., HeidelbergCement/Komisija, C‑247/14 P, EU:C:2016:149, t. 37.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, tužitelj se ne može korisno pozvati na nedostatak u obrazloženju u pogledu materijalnog, vremenskog i osobnog opsega zatraženih informacija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uostalom, valja istaknuti da se tužiteljevi argumenti kojima se želi osporiti nužnost zatraženih informacija odnose na zakonitost merituma pobijane odluke i ne mogu se uzeti u obzir u okviru ispitivanja tužbenog razloga koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja (vidjeti u tom smislu presudu od 9. travnja 2019., Qualcomm i Qualcomm Europe/Komisija, T‑371/17, neobjavljenu, EU:T:2019:232, t. 55. i navedenu sudsku praksu). Ti će se argumenti stoga analizirati u okviru ispitivanja petog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, drugi dio drugog tužbenog razloga valja odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treći dio drugog tužbenog razloga, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja u pogledu uključivanja grupe Bolloré</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Trećim dijelom drugog tužbenog razloga tužitelj smatra da pobijana odluka ne sadržava nikakvo obrazloženje u pogledu uključivanja grupe Bolloré u opseg zahtjeva za pružanje informacija. Komisijine sumnje, kako su navedene u dopisu od 25. srpnja 2023. o pokretanju službenog istražnog postupka i sažeto prikazane u pobijanoj odluci, ne odnose se na izvršavanje odlučujućeg utjecaja grupe Bolloré na Lagardèrea, nego na tužiteljevo izvršavanje takvog utjecaja na Lagardèrea. Stoga tužitelj smatra da zahtjev za pružanje informacija koje su u posjedu treće osobe nad kojom nema nikakvu kontrolu, odnosno grupe Bolloré, uopće nije obrazložen.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu dovoljno istaknuti da se u uvodnoj izjavi 7. pobijane odluke pojašnjava da se navedeni dokumenti osobito odnose na određene Lagardèreove odluke „na koje su mogli utjecati Vivendijevi rukovoditelji ili njegov glavni dioničar grupa Bolloré”. Osim toga, kao što to naglašava Komisija, u odluci od 9. lipnja 2023. o odobrenju koncentracije i obrascu za prijavu koncentracije koji je podnio tužitelj smatra se utvrđenim da grupa Bolloré i Vivendi čine jedinstvenog poduzetnika u smislu prava tržišnog natjecanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se tužitelj pogrešno poziva na povredu obveze obrazlaganja u pogledu uvrštenja grupe Bolloré na popis osoba o kojima je riječ u zahtjevu za pružanje informacija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti treći dio drugog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Četvrti dio drugog tužbenog razloga, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju u pogledu, s jedne strane, donošenja odluke o zahtjevu za pružanje informacija na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004 i, s druge strane, nužnosti brzog djelovanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U četvrtom dijelu tužitelj u biti tvrdi da u pobijanoj odluci nisu u dovoljnoj mjeri objašnjeni razlozi zbog kojih se smatralo da je potrebno uputiti zahtjev za pružanje informacija koji je donesen odlukom na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004, a ne običan zahtjev za pružanje informacija na temelju članka 11. stavka 2. Uredbe br. 139/2004 ili provesti pretragu na temelju članka 13. Uredbe br. 139/2004. Osim toga, smatra da pobijana odluka sadržava nedostatak u obrazloženju u pogledu nužnosti brzog djelovanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom se slučaju u uvodnoj izjavi 8. pobijane odluke navodi da „Komisija u okviru ovog postupka za utvrđivanje povrede smatra da se samo na temelju odluke donesene u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe o koncentracijama može zajamčiti da će Vivendi dostaviti sve dokumente koji ispunjavaju kriterije koje je utvrdila u [navedenoj] odluci[; n]aime, primjena postupka iz članka 11. stavka 3. Uredbe o koncentracijama jedini je postupak predviđen Uredbom o koncentracijama koji Komisiji omogućuje da poduzetnicima adresatima naloži da, pod prijetnjom sankcija, pruže cjeloviti odgovor[; n]adalje, Komisija smatra da je nužno brzo djelovati kako bi se izbjeglo da se relevantni dokumenti uklone iz Vivendijevih datoteka, osobito ako su poruke izbrisane nakon određenog roka ili ako se određeni dokumenti koji potječu od suradnika ne zadržavaju dugo nakon odlaska tog suradnika[; i]zbor donošenja odluke u skladu s člankom 11. stavkom 3. u skladu je s tim ciljem hitnosti”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako Komisija u uvodnoj izjavi 8. pobijane odluke objašnjava da se samo na temelju odluke donesene u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe br. 139/2004 može zajamčiti da će tužitelj, pod prijetnjom sankcija, dostaviti sve dokumente koji ispunjavaju kriterije koje je utvrdila te brzo djelovati kako bi se izbjeglo da se relevantni dokumenti uklone iz tužiteljevih datoteka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja utvrditi da je pobijana odluka dostatno obrazložena u smislu sudske prakse navedene u točki 42. ove presude kad je riječ o primjeni članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004 kao njezine pravne osnove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje drugim tužiteljevim argumentima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na prvom mjestu, kad je riječ o upućivanju zahtjeva za pružanje informacija koji je donesen odlukom na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004 umjesto upućivanja običnog zahtjeva za pružanje informacija na temelju članka 11. stavka 2. Uredbe br. 139/2004, iz članka 11. stavka 1. Uredbe br. 139/2004 proizlazi da Komisija ima pravo tražiti informacije „putem običnog zahtjeva ili odluke” a da se pritom tom odredbom donošenje odluke ne uvjetuje prethodnim upućivanjem običnog zahtjeva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Izbor između običnog zahtjeva za pružanje informacija i odluke treba ovisiti o nužnosti prikladne istrage s obzirom na posebnosti slučaja (vidjeti po analogiji presudu od 14. ožujka 2014., Holcim (Deutschland) i Holcim/Komisija, T‑293/11, neobjavljenu, EU:T:2014:127, t. 84. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, Komisija ima široku diskrecijsku ovlast u svrhu primjene članaka 11., 14. i 15. Uredbe br. 139/2004 (presuda od 4. listopada 2024., thyssenkrupp/Komisija, C‑581/22 P, EU:C:2024:821, t. 380.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to ističe Komisija, kad je riječ o običnim zahtjevima za pružanje informacija upućenima na temelju članka 11. stavka 2. Uredbe br. 139/2004, člankom 14. stavkom 1. točkom (b) navedene uredbe sankcija se predviđa samo u slučaju netočnih ili obmanjujućih podataka, dok, kad je riječ zahtjevima koji su doneseni odlukom na temelju članka 11. stavka 3. te uredbe, nepotpunost ili nedostavljanje odgovora u traženom roku predstavljaju zasebne razloge za sankcije, u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (c) te uredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za pružanje informacija koji je donesen odlukom razlikuje se od običnog zahtjeva za pružanje informacija po tome što je moguće, kada Komisija uputi prvonavedeni zahtjev, odrediti novčanu kaznu ili periodične penale kako bi se prisililo poduzetnika da dostavi cjelovite i točne podatke u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (c) odnosno člankom 15. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 139/2004 (vidjeti u tom smislu presudu od 4. listopada 2024., thyssenkrupp/Komisija, C‑581/22 P, EU:C:2024:821, t. 379.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 8. pobijane odluke navedene u točki 89. ove presude, Komisija u dovoljnoj mjeri objašnjava da joj primjena postupka iz članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004 omogućuje da poduzetnicima adresatima svoje odluke naloži obvezu da, pod prijetnjom sankcija, pruže cjeloviti odgovor.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na drugom mjestu, kad je riječ o upućivanju zahtjeva za pružanje informacija koji je donesen odlukom na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004, a ne provođenju pretrage na temelju članka 13. Uredbe br. 139/2004, valja podsjetiti na to da su, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 141. ove presude, pretrage strože i imaju posebno snažan utjecaj na pravnu situaciju poduzetnika o kojem je riječ u odnosu na zahtjev za pružanje informacija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">100</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se od Komisije ne može zahtijevati da opravda svoju odluku da ne primijeni mjeru kao što je pretraga, koja predstavlja stroži postupak od zahtjeva za pružanje informacija predviđenog člankom 11. stavkom 3. Uredbe br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">101</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na trećem mjestu, kad je riječ o nužnosti brzog djelovanja, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 8. pobijane odluke navedene u točki 89. ove presude, Komisija je smatrala da je nužno brzo djelovati kako bi se izbjeglo da se relevantni dokumenti uklone iz tužiteljevih datoteka, osobito ako su poruke izbrisane nakon određenog roka ili ako se određeni dokumenti koji potječu od suradnika ne zadržavaju dovoljno dugo nakon odlaska tog suradnika. Prema Komisijinu mišljenju, izbor upućivanja zahtjeva za pružanje informacija koji je donesen odlukom u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe br. 139/2004 u skladu je s tim ciljem hitnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">102</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedene elemente, valja zaključiti da je pobijana odluka dostatno obrazložena u pogledu donošenja odluke o zahtjevu za pružanje informacija na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004 i u pogledu nužnosti brzog djelovanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">103</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uostalom, valja podsjetiti na to da obveza obrazlaganja predstavlja bitni postupovni zahtjev koji se mora razlikovati od pitanja osnovanosti obrazloženja, koje se odnosi na materijalnu zakonitost spornog akta. Naime, obrazloženje odluke sastoji se od formalnog navođenja razloga na kojima se ta odluka temelji. Ako ti razlozi sadržavaju pogreške, one utječu na materijalnu zakonitost odluke, ali ne na njezino obrazloženje koje može biti dovoljno, iako su u njemu izneseni pogrešni razlozi (vidjeti presudu od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 181. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">104</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga su drugi tužiteljevi argumenti kojima se nastoji dokazati da je obrazloženje pobijane odluke pogrešno bespredmetni u okviru tužbenog razloga koji se temelji na nedostatku u obrazloženju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">105</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da tužitelj zapravo osporava osnovanost primjene članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004, ta će se argumentacija ispitati u okviru prvog i trećeg dijela prvog tužbenog razloga (vidjeti točke 109. do 125. i 130. do 144. ove presude). Isto tako, u dijelu u kojem tužitelj zapravo osporava nužnost brzog djelovanja, ta će se argumentacija analizirati u okviru drugog dijela petog tužbenog razloga (vidjeti točke 279. do 299. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">106</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, tužiteljev argument prema kojem Komisija nije ispunila obvezu opsežnijeg obrazlaganja koja se primjenjuje kad se udaljava od svoje „uobičajene prakse” nije dodatno objašnjen ni dovoljno potkrijepljen te ga stoga treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">107</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti četvrti dio drugog tužbenog razloga, a prema tome i drugi tužbeni razlog u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na odabiru pogrešne pravne osnove i zlouporabi ovlasti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">108</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim prvim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da Komisija nije mogla primijeniti članak 11. stavak 3. Uredbe br. 139/2004 kako bi donijela pobijanu odluku. Prvi tužbeni razlog u biti se sastoji od triju dijelova. U prvom dijelu tužitelj tvrdi da se pobijana odluka ne odnosi na ocjenu učinaka koncentracije. U drugom dijelu tužitelj ističe da pobijana odluka ne ispunjava zahtjeve nužnosti i preciznosti koji su joj svojstveni. U trećem dijelu tužitelj prigovara Komisiji da je zlouporabila ovlasti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da se pobijana odluka ne odnosi na ocjenu učinaka koncentracije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">109</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prvom dijelu prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da članak 11. stavak 3. Uredbe br. 139/2004 može poslužiti kao pravna osnova samo za zahtjeve za pružanje informacija čija je svrha ocijeniti je li koncentracija koja je prijavljena Komisiji u skladu s unutarnjim tržištem. Usto, primjena članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004 više nije opravdana nakon što je ispitivanje učinaka koncentracije na tržište završeno, što je osobito slučaj ako je Komisija odobrila koncentraciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">110</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u ovom slučaju, prema tužiteljevu mišljenju, članak 11. stavak 3. Uredbe br. 139/2004 ne može poslužiti kao pravna osnova za pobijanu odluku jer se njome ne nastoji pribaviti informacije o usklađenosti tužiteljeva stjecanja kontrole nad Lagardèreom te je, u svakom slučaju, donesena nakon što je Komisija odobrila tu koncentraciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">111</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">112</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe br. 139/2004, „[u] svrhu obavljanja dužnosti, koje su joj dodijeljene [navedenom] [u]redbom, Komisija može putem običnog zahtjeva ili odluke, tražiti od osoba iz članka 3. stavka 1. točke (b), kao i od poduzetnika i udruženja poduzetnika, da dostave sve potrebne podatke”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">113</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga iz teksta članka 11. stavka 1. Uredbe br. 139/2004 proizlazi da Komisija može zatražiti sve informacije koje su potrebne kako bi obavila dužnosti koje su joj dodijeljene navedenom uredbom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">114</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točno je da je, kao što to tvrdi tužitelj, presuđeno da Komisija može izvršavati ovlasti koje su joj dodijeljene člankom 11. Uredbe br. 139/2004 samo ako smatra da ne raspolaže svim informacijama koje su joj potrebne da odluči je li koncentracija o kojoj je riječ u skladu sa zajedničkim tržištem (vidjeti presudu od 4. veljače 2009., Omya/Komisija, T‑145/06, EU:T:2009:27, t. 28. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">115</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, kao što to naglašava Komisija, to rasuđivanje odražava načelo prema kojem nužnost informacije koju traži Komisija treba ocijeniti s obzirom na svrhu navedenu u zahtjevu za pružanje informacija. Njime se ne dovodi u pitanje činjenica da, u skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe br. 139/2004, Komisija može zatražiti sve informacije koje su potrebne kako bi obavila dužnosti koje su joj dodijeljene navedenom uredbom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">116</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, svrha zahtjeva za pružanje informacija navedena je u uvodnim izjavama 6. i 7. pobijane odluke, navedenima u točki 61. ove presude. Iz tih uvodnih izjava proizlazi da je Komisija zatražila informacije o kojima je riječ kako bi ocijenila je li tužitelj izvršio odlučujući utjecaj na Lagardèrea koji može predstavljati povredu obveze prijave i/ili povredu obveze odgode i/ili nepoštovanje uvjeta i obveza povezanih s odlukom od 9. lipnja 2023. o odobrenju koncentracije. Te su informacije nužne kako bi se omogućilo Komisiji da analizira može li se tužiteljeva intervencija u određene odluke koje je donio Lagardère i/ili njegovo savjetovanje o tim odlukama i/ili njegova uključenost u te odluke kvalificirati kao izvršavanje odlučujućeg utjecaja tužitelja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">117</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja utvrditi da je svrha zahtjeva za pružanje informacija, kako je opisana u uvodnim izjavama 6. i 7. pobijane odluke navedenima u točki 61. ove presude, obuhvaćena dužnostima koje su Komisiji dodijeljene Uredbom br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">118</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, kao što to proizlazi iz članka 8. stavka 2. drugog podstavka Uredbe br. 139/2004, Komisija može uz svoju odluku, kojom koncentraciju ocjenjuje sukladnom s unutarnjim tržištem, priložiti uvjete i obveze, kako bi osigurala da predmetni poduzetnici poštuju obveze preuzete prema Komisiji, s ciljem usklađivanja koncentracije s unutarnjim tržištem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">119</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, člankom 7. Uredbe br. 139/2004, naslovljenim „Privremena odgoda koncentracijâ”, u stavku 1. predviđa se da se „[k]oncentracija od značaja za cijelu Zajednicu, prema definiciji iz članka 1. ili koncentracija, koju Komisija treba ispitati prema članku 4. stavku 5., ne provodi […] ili prije nego što bude prijavljena ili dok se ne ocijeni sukladnom sa zajedničkim tržištem, prema odluci iz članka 6. stavka 1. točke (b), članka 8. stavka 1. ili 2. ili na temelju pretpostavke, u skladu s člankom 10. stavkom 6.”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">120</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, iz uvodne izjave 1. pobijane odluke proizlazi da je Komisija „[u] odluci od 9. lipnja 2023. [o odobrenju koncentracije] odobrila Vivendijevo preuzimanje […] Lagardèrea […] pod uvjetom da se provedu obveze prodaje ukupnog Vivendijeva poslovanja u sektoru izdavanja knjiga (objedinjeno u grupu Editis, društvo kći društva Vivendi) i časopisa Gala”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">121</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s uvodnom izjavom 3. pobijane odluke, „[o]bvezama prodaje koje je preuzeo Vivendi predviđa se i da se Vivendijevo preuzimanje Lagardèrea ne može dovršiti prije nego što Komisija odobri kupca i uvjete prodaje […; n]a dan donošenja [navedene] odluke na Vivendija se i dalje primjenjuje obveza odgode jer Komisija još nije dala ta odobrenja”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">122</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, u skladu s člankom 7. Uredbe br. 139/2004, Komisija je bila dužna nadzirati poštuje li tužitelj uvjete naložene odlukom od 9. lipnja 2023. o odobrenju koncentracije i osigurati da tužitelj ispunjava obveze koje ima na temelju navedene uredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">123</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, valja istaknuti da je prikupljanje elemenata na temelju kojih se može provjeriti pretpostavka o povredama obveza koje proizlaze iz Uredbe br. 139/2004 jedna od dužnosti koje su Komisiji dodijeljene navedenom uredbom, za čije izvršavanje može, na temelju članka 11. stavka 1. navedene uredbe, zahtijevati dostavu svih potrebnih informacija. Stoga je prikupljanje tih elemenata dio ciljeva koji se nastoje postići zahtjevom za pružanje informacija donesenim na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">124</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da se Komisija mogla valjano osloniti na članak 11. stavak 3. Uredbe br. 139/2004 kako bi donijela pobijanu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">125</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti prvi dio prvog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na nepoštovanju zahtjeva nužnosti i preciznosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">126</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim dijelom prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da Komisija na temelju ovlasti koja joj je dodijeljena za slanje zahtjeva za pružanje informacija može zatražiti dostavu samo „potrebnih” podataka u smislu članka 11. stavka 1. Uredbe br. 139/2004. Stoga se na zahtjev za pružanje informacija donesen na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004 primjenjuju zahtjevi nužnosti i preciznosti, koje pobijana odluka ne ispunjava jer ima „istraživački cilj” i odnosi se na sve dokumente koje Komisija nije prethodno utvrdila.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">127</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">128</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu dovoljno utvrditi da se tužiteljevim argumentima iznesenima u okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga zapravo nastoji osporiti usklađenost pobijane odluke sa zahtjevima preciznosti i nužnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">129</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga su ti argumenti zapravo obuhvaćeni drugim tužbenim razlogom, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, i petim tužbenim razlogom, koji se temelji na načelu proporcionalnosti, te ih se stoga analizira u okviru tih tužbenih razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treći dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na zlouporabi ovlasti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">130</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Trećim dijelom prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da pobijana odluka predstavlja zlouporabu ovlasti jer joj cilj nije prikupiti informacije radi ocjene usklađenosti koncentracije s unutarnjim tržištem s obzirom na to da je koncentracija odobrena 9. lipnja 2023., odnosno tri mjeseca prije donošenja pobijane odluke. Osim toga, prema tužiteljevu mišljenju, pobijanom odlukom zapravo se nastoji provesti „istraživačka pretraga”. Međutim, unatoč činjenici da pobijana odluka predstavlja mjeru kojom se zadire jednako kao i pretragom, njome se ne pruža nikakvo postupovno jamstvo povezano s takvom pretragom, osobito u pogledu metode provjere koja bi predstavnicima poduzetnika u odnosu na kojeg se provodi pretraga omogućila da iznesu primjedbe i ishode izdvajanje dokumenata koji nisu obuhvaćeni opsegom pretrage, koji su zaštićeni ili sadržavaju osjetljive osobne podatke. Prema tužiteljevu mišljenju, Komisija je mogla postupati u skladu sa strožim pravnim okvirom primjenjivim na pretrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">131</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">132</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja podsjetiti na to da se pojam zlouporabe ovlasti zapravo odnosi na činjenicu da se upravno tijelo koristi svojim ovlastima u svrhu različitu od one za koju su mu dodijeljene. Odluka predstavlja zlouporabu ovlasti samo ako je na temelju objektivnih, relevantnih i podudarnih naznaka očito da je to bio njezin cilj. U slučaju da se nastoji postići više ciljeva, čak i ako se valjanim razlozima doda neopravdani razlog, odluka ipak ne predstavlja zlouporabu ovlasti jer ne ugrožava osnovni cilj (vidjeti presudu od 4. veljače 2009., Omya/Komisija, T‑145/06, EU:T:2009:27, t. 99. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">133</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja provjeriti čine li elementi na koje se poziva tužitelj objektivne, relevantne i podudarne naznake koje upućuju na to da je Komisija donijela pobijanu odluku u svrhu različitu od one predviđene člankom 11. stavkom 3. Uredbe br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">134</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu iz točaka 123. i 124. ove presude proizlazi da je prikupljanje elemenata na temelju kojih se može provjeriti pretpostavka o povredama obveza koje proizlaze iz Uredbe br. 139/2004 jedna od dužnosti koje su Komisiji dodijeljene navedenom uredbom. Prema tome, prikupljanje tih elemenata dio je zakonito priznatih ciljeva zahtjeva za pružanje informacija donesenog na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004, kojim se Komisiji omogućuje da odlukom od poduzetnika zahtijeva da dostave sve informacije koje su potrebne u svrhu obavljanja dužnosti koje su joj dodijeljene tom uredbom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">135</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da se, s obzirom na to da se informacijama zatraženima na temelju pobijane odluke nastoji provjeriti je li tužitelj povrijedio obvezu prijave, odgode ili poštovanja uvjeta povezanih s odlukom kojom se koncentracija ocjenjuje usklađenom s unutarnjim tržištem, što su dužnosti koje su u isključivoj Komisijinoj nadležnosti na temelju Uredbe br. 139/2004, Komisija nije koristila svojim ovlastima u svrhu različitu od one za koju su joj dodijeljene.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">136</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj se zaključak ne dovodi u pitanje tužiteljevim argumentom prema kojem je Komisija mogla postupati u skladu sa strožim pravnim okvirom primjenjivim na pretrage, kojim bi se pružilo više postupovnih jamstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">137</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u odnosu na akt može govoriti o postojanju zlouporabe ovlasti samo ako se utvrdi, na temelju objektivnih, relevantnih i usklađenih pokazatelja, da je on donesen s isključivim ili barem odlučujućim ciljem ostvarenja svrha različitih od onih za koje je dodijeljena ovlast o kojoj je riječ ili izbjegavanja postupka posebno predviđenog UFEU‑om za rješavanje okolnosti predmetnog slučaja (vidjeti presudu od 5. svibnja 2015., Španjolska/Parlament i Vijeće, C‑146/13, EU:C:2015:298, t. 56. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">138</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, postupak primjenjiv na pretrage nije posebno predviđen u okolnostima ovog slučaja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">139</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, činjenica da pretraga može predstavljati alternativu zahtjevu za pružanje informacija ne znači da se Komisija donošenjem pobijane odluke koristila svojim ovlastima u svrhu različitu od one za koju su joj dodijeljene Uredbom br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">140</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, valja istaknuti da iz navođenja ovlasti pretrage povjerenih Komisijinim službenicima na temelju članka 13. stavka 2. Uredbe br. 139/2004 proizlazi da navedene pretrage mogu imati vrlo širok opseg (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 12. srpnja 2007., CB/Komisija, T‑266/03, neobjavljenu, EU:T:2007:223, t. 71.) jer Komisiji omogućuju da, među ostalim, ulazi u prostorije poduzetnika o kojima je riječ, uzima ili traži primjerke ili izvatke iz knjiga i dokumentacije ili pak da pečati poslovne prostorije, knjige ili dokumentaciju tog poduzetnika tijekom trajanja pretrage. Izvršavanje ovlasti pretrage stoga ima različite posljedice od posljedica zahtjeva za pružanje informacija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">141</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to tvrdi Komisija, iz sudske prakse proizlazi da su pretrage strože i da imaju posebno snažan utjecaj na pravnu situaciju poduzetnika o kojem je riječ u odnosu na zahtjev za pružanje informacija (vidjeti u tom smislu presudu od 8. srpnja 2008., AC‑Treuhand/Komisija, T‑99/04, EU:T:2008:256, t. 56. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">142</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, iz tumačenja teksta pobijane odluke proizlazi da je Komisija uspostavila određena postupovna jamstva kako bi osigurala zaštitu, s jedne strane, povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenata koja se primjenjuje na određene dokumente (točka IV. stavak 10. točka (j) Priloga toj odluci) i, s druge strane, osjetljivih osobnih podataka (točka IV. stavak 10. točka (l) Priloga toj odluci).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">143</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da pobijana odluka predstavlja zlouporabu ovlasti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">144</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti treći dio prvog tužbenog razloga, a prema tome i prvi tužbeni razlog u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela zaštite od proizvoljnih ili neproporcionalnih djelovanja javne vlasti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">145</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim trećim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da se pobijana odluka ne temelji na dovoljno ozbiljnim naznakama da bi se posumnjalo na povredu pravilâ tržišnog natjecanja, što predstavlja povredu načela kojim se zabranjuju proizvoljna ili neproporcionalna djelovanja javne vlasti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">146</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na prvom mjestu, tužitelj smatra da pobijana odluka ne pruža informacije o prirodi, podrijetlu i sadržaju informacija na temelju kojih je Komisija donijela tu odluku. Samo dopis od 25. srpnja 2023. o pokretanju službenog istražnog postupka upućuje na to da je Komisija „zaprimila pritužbe i saznala za elemente o Vivendijevu izvršavanju odlučujućeg utjecaja na Lagardèrea”, pri čemu se ne navode dodatni podaci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">147</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na drugom mjestu, tužitelj tvrdi da se čini da su elemente kojima Komisija raspolaže dostavile treće osobe, osobito organizacija Reporteri bez granica (RSF). Prema tužiteljevu mišljenju, na tim se elementima ne može temeljiti pretpostavka o povredi jer su zlonamjerni i dvojbeni s obzirom na općepoznatu povijesnu nesnošljivost RSF‑a prema njemu i grupi Bolloré.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">148</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na trećem mjestu, tužitelj ističe da se pobijanom odlukom zahtijeva dostava proizvoljno odabranih dokumenata koji obuhvaćaju razdoblje od „gotovo četiri godine” bez ikakve objektivne osnove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">149</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na četvrtom mjestu, tužitelj tvrdi da se u dopisu od 25. srpnja 2023. o pokretanju službenog istražnog postupka upućuje isključivo na „pritužbe” i „elemente” prema kojima je on izvršavao odlučujući utjecaj na Lagardèrea, pri čemu se uopće ne upućuje na elemente koji bi inkriminirali grupu Bolloré. Naime, Prilog pobijanoj odluci jednako se odnosi na njega i na grupu Bolloré, što pokazuje da Komisija u trenutku donošenja pobijane odluke nije protiv njega imala dovoljno ozbiljne naznake da bi posumnjala u postojanje povrede.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">150</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, tužitelj od Općeg suda traži da u okviru mjera upravljanja postupkom kako su predviđene člancima 89. i 90. njegova Poslovnika Komisiji naloži da podnesene sve dokumente, dokazne elemente i druge podatke na temelju kojih je smatrala da na dan donošenja pobijane odluke ima dovoljno ozbiljne naznake kako bi opravdala donošenje navedene odluke koja se odnosi na sumnje u povrede navedene u uvodnim izjavama 2., 6. i 7.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">151</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">152</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na to da zahtjev za zaštitu od proizvoljnih ili neproporcionalnih intervencija javne vlasti u sferu privatnih aktivnosti osobe, bila ona fizička ili pravna, predstavlja opće načelo prava Unije (vidjeti presudu od 14. ožujka 2014., Cementos Portland Valderrivas/Komisija, T‑296/11, EU:T:2014:121, t. 39. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">153</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dakle, u svrhu poštovanja tog općeg načela, odluka o zahtjevu za pružanje informacija mora imati za cilj prikupljanje dokumentacije potrebne za provjeru postojanja i opsega određenih činjeničnih i pravnih stanja o kojima Komisija već ima informacije, a koji čine dovoljno ozbiljne indicije za sumnju o povredi pravilâ tržišnog natjecanja (vidjeti presudu od 14. ožujka 2014., Cementos Portland Valderrivas/Komisija, T‑296/11, EU:T:2014:121, t. 40. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">154</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, prema sudskoj praksi koja se odnosi na zahtjeve za pružanje informacija na temelju članka 18. stavka 3. Uredbe br. 1/2003, koja se može prenijeti na ovaj slučaj mutatis mutandis, imajući u vidu široku istražnu ovlast koja je Komisiji dodijeljena Uredbom br. 1/2003, ona mora ocijeniti je li neka informacija potrebna kako bi utvrdila povredu pravilâ tržišnog natjecanja. Čak i ako Komisija već posjeduje indicije, odnosno dokaze koji se odnose na postojanje povrede, ona može zakonito ocijeniti potrebnim zahtijevati dodatne informacije koje joj omogućuju da bolje utvrdi opseg povrede, određivanje njezina trajanja ili krug uključenih poduzetnika (vidjeti po analogiji presudu od 28. siječnja 2021., Qualcomm i Qualcomm Europe/Komisija, C‑466/19 P, EU:C:2021:76, t. 69. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">155</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o nadzoru suda Unije nad Komisijinom ocjenom u vezi s potrebnosti informacije, Sud je presudio da se ona mora ocijeniti s obzirom na cilj naveden u zahtjevu za pružanje informacija, tj. sumnje na povredu koje Komisija namjerava provjeriti. Zahtjev povezanosti između zahtjeva za pružanje informacija i povrede na koju se sumnja ispunjen je ako Komisija na datum zahtjeva može razumno pretpostaviti da ta informacija može pomoći pri utvrđivanju postojanja te povrede (vidjeti po analogiji presudu od 28. siječnja 2021., Qualcomm i Qualcomm Europe/Komisija, C‑466/19 P, EU:C:2021:76, t. 70. i navedenu sudsku praksu). Usto, kao što se to naglašava u točki 54. ove presude, prilikom ocjenjivanja opsega obveze obrazlaganja u pogledu odluke o zahtjevu za pružanje informacija, valja uzeti u obzir i fazu istrage i činjenicu raspolaže li Komisija već određenim informacijama o navodnim povredama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">156</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, prema ustaljenoj sudskoj praksi i kao što se to potvrđuje u članku 6. stavku 3. UEU‑a, temeljna prava čine sastavni dio općih načela prava čije poštovanje osigurava Sud. Sud je tako u više navrata presudio da poštovanje prava obrane u vođenju upravnih postupaka u području tržišnog natjecanja predstavlja opće načelo prava Unije (vidjeti presudu od 29. rujna 2011., Elf Aquitaine/Komisija, C‑521/09 P, EU:C:2011:620, t. 112. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">157</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o postupku primjene članka 101. UFEU‑a, upravni postupak pred Komisijom dijeli se u dvije različite uzastopne faze od kojih svaka ima vlastitu unutarnju logiku, a to su, s jedne strane, faza prethodnog prikupljanja dokaza i, s druge strane, kontradiktorna faza. Cilj faze prethodnog prikupljanja dokaza koja se odvija do obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku jest Komisiji omogućiti da prikupi sve relevantne elemente koji potvrđuju ili ne potvrđuju postojanje povrede pravilâ tržišnog natjecanja te da zauzme preliminarni stav o smjeru kao i o daljnjem tijeku postupka. Kontradiktorna faza, koja se odvija od obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku do donošenja konačne odluke, Komisiji pak treba omogućiti da zauzme konačan stav o povredi koja se stavlja na teret (vidjeti po analogiji presudu od 29. rujna 2011., Elf Aquitaine/Komisija, C‑521/09 P, EU:C:2011:620, t. 113. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">158</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o fazi prethodnog prikupljanja dokaza, ona započinje s datumom na koji je Komisija izvršavajući ovlasti koje joj je dodijelio zakonodavac Unije poduzela mjere koje podrazumijevaju prigovor povezan s počinjenjem povrede i koje imaju važne posljedice za situaciju osumnjičenih poduzetnika. Dotični je poduzetnik tek na početku upravne kontradiktorne faze putem obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku obaviješten o svim ključnim elementima na kojima Komisija temelji svoj stav u toj fazi postupka i o pravu tog poduzetnika na pristup spisu, čime se jamči djelotvorno izvršavanje prava na obranu. Posljedično, dotični se poduzetnik mogao pozvati na svoja prava na obranu tek nakon upućivanja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Zapravo, da mu je to pravo omogućeno u fazi koja je prethodila upućivanju obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, učinkovitost Komisijine istrage bila bi dovedena u pitanje jer bi dotični poduzetnik već od faze prethodnog prikupljanja dokaza u određenoj mjeri mogao prepoznati koje su informacije Komisiji poznate, a koje još može od nje sakriti (vidjeti po analogiji presudu od 14. ožujka 2014., Cementos Portland Valderrivas/Komisija, T‑296/11, EU:T:2014:121, t. 34. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">159</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, mjere izvođenja dokaza koje je Komisija poduzela tijekom faze prethodnog prikupljanja dokaza, poglavito mjere provjere i zahtjevi za pružanje informacija, po svojoj prirodi podrazumijevaju prigovor da je počinjena povreda te se može očekivati da će imati važne posljedice na situaciju osumnjičenih poduzetnika. Prema tome, važno je izbjeći nepopravljivo ugrožavanje prava na obranu tijekom te faze upravnog postupka jer poduzete mjere izvođenja dokaza mogu imati presudni značaj za utvrđivanje dokaza o nezakonitosti ponašanja poduzetnika koja su takve prirode da uzrokuju njihovu odgovornost (vidjeti po analogiji presudu od 14. ožujka 2014., Cementos Portland Valderrivas/Komisija, T‑296/11, EU:T:2014:121, t. 35. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">160</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima treba podsjetiti na to da je obveza da Komisija naznači pravni temelj i cilj zahtjeva za pružanje informacija temeljni zahtjev kojim se želi pokazati opravdanost informacija zahtijevanih od dotičnih poduzetnika, ali kojim ih se također dovodi u položaj da shvate opseg svoje dužnosti da surađuju, istodobno čuvajući njihovo pravo na obranu. Iz toga proizlazi da Komisija može tražiti priopćenje samo onih informacija koje joj mogu omogućiti provjeru mogućih povreda i koje opravdavaju provođenje istrage, a koje su naznačene u zahtjevu za pružanje informacija (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 14. ožujka 2014., Cementos Portland Valderrivas/Komisija, T‑296/11 P, EU:T:2014:121, t. 36. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">161</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja uputiti i na sudsku praksu navedenu u točki 69. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">162</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, tužitelj prigovara Komisiji da je povrijedila načelo kojim se zabranjuju proizvoljna ili neproporcionalna djelovanja javne vlasti time što je donijela pobijanu odluku a da pritom nije imala dovoljno ozbiljne naznake da bi posumnjala na povredu pravilâ tržišnog natjecanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">163</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na prvom mjestu, kad je riječ o tužiteljevoj tvrdnji prema kojoj se u pobijanoj odluci ne navode informacije o naznakama na kojima se temelji, valja podsjetiti na to da se, kao što to proizlazi iz točaka 64. i 70. ove presude, u obrazloženju pobijane odluke ispunjava obveza navođenja svrhe zahtjeva za pružanje informacija u smislu članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">164</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 157. ove presude, pobijana odluka donesena je u fazi prethodnog prikupljanja dokaza, koja ima za cilj omogućiti Komisiji da prikupi sve relevantne elemente koji potvrđuju ili ne potvrđuju postojanje povrede pravilâ tržišnog natjecanja te da zauzme preliminarni stav o smjeru kao i o daljnjem tijeku postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">165</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 69. ove presude, od Komisije ne može zahtijevati da u pobijanoj odluci, uz moguće povrede koje namjerava provjeriti, naznači indicije to jest elemente koji su je naveli da stvori pretpostavku o povredi pravila koja proizlaze iz Uredbe br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">166</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na drugom mjestu, kad je riječ o tužiteljevu argumentu prema kojem se čini da je elemente kojima raspolaže Komisija dostavila treća osoba te se na njima ne može temeljiti pretpostavka o povredi, valja istaknuti, poput Komisije, da tužitelj nije objasnio razloge zbog kojih bi činjenica da dokumenti potječu od zainteresiranih trećih osoba, a posebno zainteresiranih trećih osoba u postupku, utjecala na zakonitost pobijane odluke. Naime, iz spisa proizlazi da je Komisija RSF‑u priznala svojstvo zainteresirane treće osobe, u skladu s člankom 18. stavkom 4. Uredbe br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">167</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na trećem mjestu, kad je riječ o tužiteljevu argumentu koji se odnosi na uključivanje grupe Bolloré, kao što to proizlazi iz točke 84. ove presude, u uvodnoj izjavi 7. pobijane odluke pojašnjava se da se dokumenti iz navedene odluke osobito odnose na određene Lagardèreove odluke „na koje su mogli utjecati Vivendijevi rukovoditelji ili njegov glavni dioničar grupa Bolloré”. Osim toga, kao što to naglašava Komisija, u odluci od 9. lipnja 2023. o odobrenju koncentracije i obrascu za prijavu koncentracije koji je tužitelj podnio Komisiji smatra se utvrđenim da grupa Bolloré i tužitelj čine jedinstvenog poduzetnika u smislu prava tržišnog natjecanja. Stoga je Komisija na dan donošenja pobijane odluke mogla razumno pretpostaviti da bi joj informacije te grupe mogle pomoći pri utvrđivanju postojanja povrede odredbi Uredbe br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">168</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na četvrtom mjestu, kad je riječ o razdoblju o kojem je riječ, kao što to proizlazi iz točaka 218. do 222. ove presude, s obzirom na to da je tužitelj prvi udio u Lagardèreovu kapitalu stekao u ožujku 2020., Komisija je na dan donošenja pobijane odluke mogla razumno pretpostaviti da bi joj informacije od 1. siječnja 2020. mogle pomoći pri utvrđivanju postojanja povrede odredbi Uredbe br. 139/2004, osobito zato što te informacije olakšavaju pravilno razumijevanje svih događaja i konteksta u kojem su se ti događaji odvili.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">169</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti treći tužbeni razlog.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">170</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o zahtjevu da se donese mjera izvođenja dokaza kojom će se Komisiji naložiti da podnese dokumente, dokazne elemente i druge podatke na temelju kojih je smatrala da na dan donošenja pobijane odluke ima naznake o navodnim povredama, valja podsjetiti na to da se, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 158. ove presude, poduzetnik o kojem je riječ mogao pozvati na svoja prava na obranu tek nakon upućivanja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Zapravo, da mu je to pravo omogućeno u fazi koja je prethodila upućivanju obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, učinkovitost Komisijine istrage bila bi dovedena u pitanje jer bi dotični poduzetnik već od faze prethodnog prikupljanja dokaza u određenoj mjeri mogao prepoznati koje su informacije Komisiji poznate, a koje još može od nje sakriti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">171</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S jedne strane, samo u okolnostima u kojima mu je podnesen zahtjev u tom smislu i kada poduzetnici adresati odluke donesene na temelju članka 13. stavka 4. Uredbe br. 139/2004 ističu određene elemente koji mogu dovesti u sumnju dovoljnu ozbiljnost indicija kojima je Komisija raspolagala pri donošenju navedene odluke, Opći sud može smatrati potrebnim da izvrši takvu provjeru (vidjeti po analogiji presudu od 25. studenoga 2014., Orange/Komisija, T‑402/13, EU:T:2014:991, t. 88. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">172</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, valja podsjetiti na to da nadzor obrazloženja odluke također omogućava sudu da osigura poštovanje načela zaštite od arbitrarnih i neproporcionalnih intervencija jer navedeno obrazloženje omogućava da se prepozna opravdanje namjeravane intervencije u prostorima dotičnih poduzetnika (vidjeti presudu od 25. studenoga 2014., Orange/Komisija, T‑402/13, EU:T:2014:991, t. 89. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">173</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da članak 11. stavak 3. Uredbe br. 139/2004 definira bitne elemente koji moraju postojati u odluci o zahtjevu za pružanje informacija, obvezujući osobito Komisiju da navede svrhu zahtjeva. Na temelju te obveze, iz sudske prakse navedene u točkama 52., 53. i 160. ove presude proizlazi da je na Komisiji da dovoljno precizno navede presumpcije o povredama koje namjerava provjeriti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">174</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga u okolnostima u kojima Opći sud smatra da su presumpcije koje Komisija namjerava provjeriti i elementi na koje se zahtjev za pružanje informacija mora odnositi dovoljno precizno definirani, on može zaključiti da odluka o zahtjevu za pružanje informacija nije arbitrarna, a da nije potrebno supstancijalno provjeriti sadržaj indicija kojima Komisija raspolaže na dan njezina donošenja (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 25. studenoga 2014., Orange/Komisija, T‑402/13, EU:T:2014:991, t. 91.). Samo Opći sud ocjenjuje moguću potrebu za dopunom podataka kojima raspolaže u predmetima o kojima odlučuje (vidjeti presudu od 22. lipnja 2022., thyssenkrupp/Komisija, T‑584/19, neobjavljenu, EU:T:2022:386, t. 344. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">175</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, valja utvrditi da je to slučaj kad je riječ o pobijanoj odluci jer iz njezinih uvodnih izjava 6. i 7. navedenih u točki 61. ove presude proizlazi da je priroda mogućih ograničenja tržišnog natjecanja definirana dovoljno precizno i podrobno. Nadalje, u pobijanoj se odluci izričito navodi po čemu tužiteljevo ponašanje može biti obuhvaćeno svakom od mogućih protutržišnih praksi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">176</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pod tim uvjetima, Opći sud može utvrditi da pobijana odluka nije arbitrarna samo na temelju razloga navedenih u njoj a da pritom nije potrebno Komisiji naložiti da podnese elemente koje posjeduje i koji pokazuju da je imala dovoljno ozbiljne naznake za donošenje pobijane odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela impossibilium nulla obligatio est u pogledu zahtjeva za dostavu dokumenata grupe Bolloré</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">177</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Četvrtim tužbenim razlogom tužitelj u biti tvrdi da se pobijanom odlukom povređuje načelo impossibilium nulla obligatio est jer mu se njime nalaže da Komisiji dostavi dokumente koji su posjedu, vlasništvu ili pod nadzorom grupe Bolloré (u daljnjem tekstu: dokumenti grupe Bolloré).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">178</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, tužitelj tvrdi da pobijana odluka proizvodi obvezujuće pravne učinke samo u odnosu na njega i u odnosu na njegove direktore. Suprotno tomu, njegovi dioničari, među kojima je grupa Bolloré, koji nisu adresati pobijane odluke, na koje se ne odnosi njezin članak 1. i na koje se nije odnosila zasebna odluka na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004, mogli bi odbiti postupiti po nalogu sadržanom u pobijanoj odluci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">179</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, tužitelj naglašava da mu se pobijanom odlukom nalaže obveza čiju je provedbu otpočetka, objektivno i apsolutno, bilo nemoguće ostvariti jer se njome od njega traži da prikupi dokumente grupe Bolloré, jednog od njegovih brojnih dioničara nad kojim nema nikakvu kontrolu. Kao što to proizlazi iz Komisijina odobrenja toga da grupa Bolloré preuzme kontrolu nad tužiteljem 24. travnja 2017., zapravo grupa Bolloré provodi kontrolu nad tužiteljem, a ne obrnuto. Tužitelj u tom pogledu ističe da nijedno pravilo francuskog prava ne omogućuje trgovačkom društvu da zahtijeva podnošenje dokumenata i da, općenitije, izvršava ikakvu ovlast prisile nad svojim dioničarom. Isto tako, ničim se referentnom dioničaru ne nalaže da dobrovoljno postupi po nalogu trećeg društva, čak i ako ima udio u njegovu kapitalu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">180</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, tužitelj smatra da ga Komisija, time što mu nalaže obvezu koju ne može ispuniti, de facto obvezuje da povrijedi obvezu suradnje koju ima te ga izlaže riziku od povrede i novčane kazne na temelju članka 14. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">181</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, tužitelj tvrdi da pobijana odluka predstavlja zlouporabu ovlasti jer je, neovisno o činjenici da je on njezin adresat, Komisijin cilj bio neizravno ishoditi dokumente grupe Bolloré. Prema tužiteljevu mišljenju, pobijanom odlukom grupi Bolloré oduzima se pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, propisano člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) te člancima 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">182</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">183</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije, s jedne strane, valja podsjetiti na to da je, prema sudskoj praksi, načelo prema kojem „nitko ne može biti dužan ispuniti nemoguću obvezu” dio općih načela prava Unije (vidjeti presudu od 6. studenoga 2018., Scuola Elementare Maria Montessori/Komisija, Komisija/Scuola Elementare Maria Montessori i Komisija/Ferracci, C‑622/16 P do C‑624/16 P, EU:C:2018:873, t. 79. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">184</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, kao što to proizlazi iz sudske prakse, moguće poteškoće, bilo postupovne ili koje se odnose na provedbu akta ne smiju utjecati na njegovu zakonitost. Nasuprot tomu, Komisija ne može odlukom propisati obvezu čiju je provedbu otpočetka, objektivno i apsolutno, nemoguće ostvariti jer bi ona u suprotnome bila nevaljana (vidjeti presudu od 17. lipnja 1999., Belgija/Komisija, C‑75/97, EU:C:1999:311, t. 86. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">185</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Da bi obveza bila nemoguća, trebaju biti ispunjena dva kumulativna uvjeta, odnosno, s jedne strane, postojanje navedenih teškoća i, s druge strane, nepostojanje drugih načina provedbe (vidjeti u tom smislu presudu od 6. studenoga 2018., Scuola Elementare Maria Montessori/Komisija, Komisija/Scuola Elementare Maria Montessori i Komisija/Ferracci, C‑622/16 P do C‑624/16 P, EU:C:2018:873, t. 91., 92. i 96. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">186</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, poduzetnik u odnosu na kojeg se provodi istražna mjera ima obvezu aktivne suradnje koja podrazumijeva da Komisiji na raspolaganje stavlja sve informacije koje se odnose na predmet istrage (vidjeti po analogiji presudu od 9. travnja 2019., Qualcomm i Qualcomm Europe/Komisija, T‑371/17, neobjavljenu, EU:T:2019:232, t. 119. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">187</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja utvrditi da se u članku 2. pobijane odluke pojašnjava da je adresat navedene odluke „Vivendi SE”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">188</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, točkom I. stavkom 1. Priloga pobijanoj odluci predviđa se da „[z]a potrebe […] zahtjeva za pružanje informacija ,Lagardère’ znači društvo Lagardère S. A., [a] ,Vivendi’ znači društvo Vivendi SE i grupa Bolloré”. Točkom I. stavkom 2. navedenog priloga predviđa se, među ostalim, da „[p]ojam ,Dokument(i)’ znači sve računalne datoteke koje su u Vivendijevu posjedu, vlasništvu ili pod njegovim nadzorom”, odnosno tužiteljevu ili grupe Bolloré.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">189</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, u uvodnoj izjavi 7. pobijane odluke navodi se da se „[d]okumenti i komunikacija o kojima je riječ odnose na provedbu operativnih sinergija […] na koje su mogli utjecati Vivendijevi rukovoditelji ili njegov glavni dioničar grupa Bolloré”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">190</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj tvrdi da nije u mogućnosti postupiti u skladu s pobijanom odlukom kad je riječ o dokumentima grupe Bolloré jer nad navedenom grupom, koja je jedan od njegovih dioničara, ne provodi nikakvu kontrolu niti izvršava ovlast prisile.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">191</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, ni na temelju jednog elementa ne može se smatrati da je takva nemogućnost izvršenja pobijane odluke postojala u trenutku nastanka obveze o kojoj je riječ. Naime, tužitelj nije istaknuo nijedan element na temelju kojeg bi se moglo smatrati da se obveza naložena pobijanom odlukom otpočetka nije mogla objektivno i apsolutno provesti u smislu sudske prakse navedene u točki 184. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">192</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uostalom, kao što to tužitelj sam priznaje u odgovoru na mjere upravljanja postupkom koje je Opći sud donio 2. travnja 2025., ispunio je obvezu koja proizlazi iz pobijane odluke, a koja se odnosila na to da Komisiji dostavi dokumente grupe Bolloré, čime je potvrdio da je mogao izvršiti pobijanu odluku. Naime, tužitelj tvrdi da je Komisiji poslao sve dokumente koje je zatražila, osim dokumenata obuhvaćenih povjerljivošću komunikacije između odvjetnika i klijenta, povjerljivošću novinarskih izvora i privatnim životom osoba o kojima je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">193</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija potvrđuje da je, s obzirom na poruku elektroničke pošte tužiteljevih savjetnika od 6. veljače 2024. te priloženo izvješće koje su oni podnijeli, tužitelj mogao prikupiti i podnijeti dokumente grupe Bolloré, tako da izvršenje pobijane odluke, kad je riječ o navedenim dokumentima, čini bespredmetnom svaku argumentaciju koja se temelji na navodnoj nemogućoj obvezi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">194</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu valja utvrditi da se obje stranke slažu u pogledu činjenice da je tužitelj ispunio svoju dužnost aktivne suradnje, kako proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 186. ove presude, jer je ispunio svoju obvezu, koja proizlazi iz pobijane odluke, da Komisiji dostavi i dokumente grupe Bolloré.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">195</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, tužitelj tvrdi da činjenica da je grupa Bolloré „dobrovoljno” predala dokumente u njezinu posjedu, zbog odluke o periodičnim penalima koju je Komisija u odnosu na nju donijela 24. siječnja 2024. i zbog rizika od donošenja novih odluka o novčanoj kazni i periodičnim penalima u slučaju neizvršenja pobijane odluke, nije relevantna za ocjenu četvrtog tužbenog razloga. Prema tužiteljevu mišljenju, za potrebe ocjene navedenog tužbenog razloga postavlja se samo pitanje je li mu prilikom donošenja pobijane odluke bilo nemoguće postupiti u skladu s obvezom koja mu je naložena, a ne pitanje je li dostavu dokumenata iz pobijane odluke bilo apsolutno nemoguće ostvariti nakon, primjerice, vanjskog, jednostranog i neizvjesnog događaja ili odluke koju je donijela treća osoba, nad kojom nije provodio nikakvu činjeničnu ili pravnu kontrolu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">196</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, valja utvrditi da činjenica da je tužitelj uspio postupiti u skladu s obvezom, koja proizlazi iz pobijane odluke, da prikupi i Komisiji dostavi dokumente grupe Bolloré pokazuje da tu obvezu otpočetka nije bilo moguće objektivno i apsolutno provesti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">197</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to naglašava Komisija, prema sudskoj praksi, nemogućnost izvršenja obveze koja proizlazi iz odluke ne može poništiti navedenu odluku jer se ta nemogućnost pojavila tek u fazi izvršenja te obveze. Naime, iz sudske prakse navedene u točki 184. ove presude proizlazi da moguće poteškoće, postupovne ili koje se odnose na provedbu pobijanog akta, ne smiju utjecati na njegovu zakonitost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">198</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja istaknuti, poput Komisije, da, čak i da tužitelj nije uspio ishoditi dokumente grupe Bolloré, to ne bi nužno značilo da se obveza koja proizlazi iz zahtjeva za pružanje informacija otpočetka nije mogla objektivno i apsolutno provesti u smislu sudske prakse navedene u točki 184. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">199</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da se obveza, koja proizlazi iz pobijane odluke, da Komisiji dostavi dokumente grupe Bolloré otpočetka nije mogla objektivno i apsolutno provesti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">200</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje tužiteljevim argumentom iz točke 181. ove presude, prema kojem pobijana odluka predstavlja zlouporabu ovlasti jer je njezin cilj bio neizravno ishoditi dokumente grupe Bolloré i navedenoj grupi oduzeti pravo na djelotvornu sudsku zaštitu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">201</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da, prema sudskoj praksi, povreda prava obrane po prirodi predstavlja subjektivnu nezakonitost, na koju se stoga treba pozvati sama osoba o kojoj je riječ. Stoga se na povredu subjektivnog prava može pozvati samo osoba čije je pravo navodno povrijeđeno, a ne treća osoba (vidjeti presudu od 4. svibnja 2022., CRIA i CCCMC/Komisija, T‑30/19, EU:T:2022:266, t. 87. i 88. (neobjavljene) i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">202</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja istaknuti da tužitelj ima pravni interes samo za ostvarenje poštovanja vlastitih postupovnih prava. Budući da tužitelj nema pravni interes za ostvarenje poštovanja prava obrane grupe Bolloré, prigovor koji se temelji na povredi navedenih prava nije dopušten jer se na njega poziva tužitelj (vidjeti u tom smislu presudu od 12. svibnja 2011., Région Nord‑Pas‑de‑Calais i Communauté d’agglomération du Douaisis/Komisija, T‑267/08 i T‑279/08, EU:T:2011:209, t. 77. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">203</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, tužitelj nije na temelju objektivnih, relevantnih i podudarnih naznaka dokazao da se Komisija koristila svojim ovlastima kako bi donijela akt u svrhu različitu od one za koju su joj dodijeljene jer joj se, s jedne strane, člankom 11. stavkom 1. Uredbe br. 139/2004 omogućuje da zatraži sve informacije koje su potrebne kako bi obavila dužnosti koje su joj dodijeljene navedenom uredbom (vidjeti točke 123. i 124. ove presude) i jer je, s druge strane, Komisija na dan donošenja pobijane odluke mogla razumno pretpostaviti da joj dostava dokumenata u posjedu grupe Bolloré može pomoći pri utvrđivanju postojanja povreda na koje se sumnja (vidjeti točke 267. do 269. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">204</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, valja odbiti četvrti tužbeni razlog.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">205</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Peti tužbeni razlog, kojim tužitelj tvrdi da pobijana odluka povređuje načelo proporcionalnosti, dijeli se na dva dijela, od kojih se prvi temelji na tome da zatraženi dokumenti nisu povezani s navodnom povredom, a drugi na tome da se nalogom tužitelju nalaže neproporcionalno radno opterećenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodne napomene</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">206</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na to da načelo proporcionalnosti, koje čini sastavni dio općih načela prava Unije, zahtijeva da akti institucija ne prekoračuju granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje zadanih legitimnih ciljeva predmetnog propisa, pri čemu, kad je moguće odabrati između više prikladnih mjera, valja primijeniti onu koja je najmanje ograničavajuća i prouzročeni nepovoljni učinci ne smiju biti nerazmjerni zadanim ciljevima (vidjeti presudu od 12. srpnja 2001., Jippes i dr., C‑189/01, EU:C:2001:420, t. 81. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">207</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema ustaljenoj sudskoj praksi, poduzetnik u odnosu na kojeg se provodi istražna mjera ima obvezu aktivne suradnje koja podrazumijeva da Komisiji na raspolaganje stavlja sve informacije koje se odnose na predmet istrage (vidjeti presudu od 9. travnja 2019., Qualcomm i Qualcomm Europe/Komisija, T‑371/17, neobjavljenu, EU:T:2019:232, t. 119. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">208</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, valja naglasiti da je Komisijino izvršavanje te ovlasti ograničeno poštovanjem, među ostalim, načela proporcionalnosti. Naime, obveza dostavljanja informacija koja se nalaže poduzetniku za njega ne smije predstavljati neproporcionalni teret u odnosu na potrebe istrage (vidjeti presudu od 9. travnja 2019., Qualcomm i Qualcomm Europe/Komisija, T‑371/17, neobjavljenu, EU:T:2019:232, t. 120. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">209</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, sama činjenica da se zahtjevom za pružanje informacija poduzetniku nalaže veliko radno opterećenje nije sama po sebi dovoljna da se dokaže da je taj zahtjev neproporcionalan s obzirom na potrebe istrage koje su povezane osobito s presumpcijama o povredi koje Komisija namjerava provjeriti i okolnostima postupka o kojem je riječ (vidjeti presudu od 9. travnja 2019., Qualcomm i Qualcomm Europe/Komisija, T‑371/17, neobjavljenu, EU:T:2019:232, t. 121. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">210</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kao što se to naglašava u točki 75. ove presude, od Komisije se ne može zahtijevati da se prije svakog zahtjeva za pružanje informacija upozna sa sadržajem zatraženih dokumenata i njihovom važnosti za potrebe istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">211</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 154. ove presude, imajući u vidu široku istražnu ovlast koja je Komisiji dodijeljena Uredbom br. 139/2004, ona mora ocijeniti je li neka informacija potrebna kako bi utvrdila povredu pravilâ tržišnog natjecanja. Čak i ako Komisija već posjeduje indicije, odnosno dokaze koji se odnose na postojanje povrede, ona može zakonito ocijeniti potrebnim zahtijevati dodatne informacije koje joj omogućuju da bolje utvrdi opseg povrede, određivanje njezina trajanja ili krug uključenih poduzetnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">212</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što se na to podsjetilo u točki 155. ove presude, kad je riječ o nadzoru suda Unije nad Komisijinom ocjenom u vezi s potrebnosti informacije, Sud je presudio da se ona mora ocijeniti s obzirom na cilj naveden u zahtjevu za pružanje informacija, tj. sumnje na povredu koje Komisija namjerava provjeriti. Zahtjev povezanosti između zahtjeva za pružanje informacija i povrede na koju se sumnja ispunjen je ako Komisija na datum zahtjeva može razumno pretpostaviti da ta informacija može pomoći pri utvrđivanju postojanja te povrede.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">213</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da se nužnost informacija mora ocijeniti s obzirom na svrhu navedenu u zahtjevu za pružanje informacija, ta svrha mora biti dovoljno određeno navedena jer bi inače bilo nemoguće utvrditi jesu li informacije potrebne te sud Unije ne bi mogao izvršiti svoj nadzor (vidjeti po analogiji presudu od 10. ožujka 2016., Schwenk Zement/Komisija, C‑248/14 P, neobjavljenu, EU:C:2016:150, t. 28. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">214</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Upravo s obzirom na ta načela sudske prakse valja ispitati dva dijela petog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi dio petog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da zatraženi dokumenti nisu povezani s navodnom povredom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">215</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj tvrdi da doseg pobijane odluke uvelike premašuje njezin cilj, a to je „omogućiti Komisiji da analizira može li se Vivendijeva intervencija u određene odluke koje je donio Lagardère i/ili njegovo savjetovanje o tim odlukama i/ili njegova uključenost u te odluke kvalificirati kao izvršavanje odlučujućeg utjecaja Vivendija”. U tom pogledu ističe devet prigovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi prigovor, koji se odnosi na odabir razdoblja o kojem je riječ</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">216</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj tvrdi da je odabir razdoblja o kojem je riječ od gotovo četiri godine, koje je započelo 1. siječnja 2020., proizvoljan jer se na taj datum nije dogodio nikakav poseban događaj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">217</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">218</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da se Uredbom br. 139/2004 nalaže Komisiji da osigura da se svaka koncentracija od značaja za cijelu Europsku uniju prijavi i odobri prije nego što se provede protivno članku 7. navedene uredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">219</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, valja podsjetiti na to da je, u skladu s uvodnom izjavom 6. pobijane odluke navedenom u točki 61. ove presude, cilj pobijane odluke prikupiti informacije kako bi se ocijenilo je li tužitelj izvršio odlučujući utjecaj na Lagardèrea koji može predstavljati povredu obveze prijave i/ili povredu obveze odgode i/ili nepoštovanje uvjeta i obveza povezanih s odlukom od 9. lipnja 2023. o odobrenju koncentracije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">220</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, iz spisa proizlazi da je tužitelj prvi udio u Lagardèreovu kapitalu stekao u ožujku 2020., a tada su u Lagardèreova upravljačka tijela imenovane i osobe bliske osobi o kojoj je riječ iz točke II. stavka 5. točke (a) Priloga pobijanoj odluci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">221</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, kao što to proizlazi iz točke 168. ove presude, valja istaknuti da je Komisija na dan donošenja pobijane odluke mogla razumno pretpostaviti da bi joj informacije od 1. siječnja 2020. mogle pomoći pri utvrđivanju postojanja povrede jer te informacije olakšavaju pravilno razumijevanje svih događaja i konteksta u kojem su se ti događaji odvili.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">222</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga prvi prigovor iz prvog dijela petog tužbenog razloga treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi prigovor, koji se odnosi na utvrđivanje određenih osoba o kojima je riječ i određenih pojmova za pretraživanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">223</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj osporava utvrđivanje 15 osoba o kojima je riječ u pobijanoj odluci, pri čemu naglašava da neke od tih osoba uopće nisu povezane s Lagardèreom ni koncentracijom. Smatra da se čini da se odabir osoba o kojima je riječ temeljio na Komisijinoj želji da svoj zahtjev usmjeri protiv javnih osoba i ključnih direktora koji su radili kod njega i grupe Bolloré, osobito osobe o kojoj je riječ iz točke II. stavka 5. točke (d) Priloga pobijanoj odluci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">224</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, tvrdi da odabir tako općenitih pojmova za pretraživanje kao što su oni navedeni u prvom retku tablice s pojmovima za pretraživanje iz točke VII. Priloga pobijanoj odluci nije opravdan ni objektivno obrazložen u odnosu na istragu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">225</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">226</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na prvom mjestu, valja navesti, poput Komisije, da tužitelj, iako se žali na odabir 15 osoba o kojima je riječ, zapravo ističe konkretne argumente samo u pogledu osobe o kojoj je riječ iz točke II. stavka 5. točke (d) Priloga pobijanoj odluci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">227</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, kao što to naglašava Komisija, valja utvrditi da se na tu osobu pobijana odluka odnosi u svojstvu člana tužiteljeva nadzornog odbora i zamjenika glavnog direktora dioničara koji nadzire tužitelja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">228</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je, s obzirom na ključnu ulogu te osobe u okviru društava grupe Vivendi, bilo razumno pretpostaviti da bi neki od dokumenata u njezinu posjedu Komisiji mogli pomoći da utvrdi postojanje povreda na koje se sumnja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">229</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na drugom mjestu, valja istaknuti, poput Komisije, da se dolazak dviju osoba, na koje se upućuje u pojmovima za pretraživanje navedenima u prvom retku tablice u točki VII. Priloga pobijanoj odluci, u Lagardèreov upravni odbor odvijao istodobno s ključnim događajima tužiteljeva preuzimanja Lagardèrea. Tako je jedna od tih osoba prvi put imenovana u Lagardèreov nadzorni odbor u ožujku 2020., odnosno nedugo nakon što je tužitelj počeo kupovati Lagardèreove dionice. Druga osoba imenovana je 16. veljače 2022. i podnijela je ostavku nakon završetka spajanja grupe Lagardère i tužitelja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">230</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je Komisija mogla razumno pretpostaviti da bi joj ti pojmovi za pretraživanje mogli pomoći da utvrdi postojanje povreda na koje se sumnja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">231</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, valja zaključiti da je Komisija na dan donošenja pobijane odluke mogla razumno pretpostaviti da bi joj dokumenti osobe o kojoj je riječ iz točke 226. ove presude i dokumenti koji sadržavaju pojmove za pretraživanje navedene u točki 229. ove presude mogli pomoći da utvrdi postojanje povreda na koje se sumnja. Uostalom, s obzirom na to da se na osporavanje utvrđivanja drugih osoba ne odnose posebni argumenti u tužbi, treba ga odbiti kao nepotkrijepljeno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">232</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti drugi prigovor iz prvog dijela petog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treći prigovor, koji se odnosi na donošenje odluke od 27. listopada 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">233</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj tvrdi da donošenje odluke od 27. listopada 2023. dokazuje da elementi koji su izostavljeni iz opsega zahtjeva za pružanje informacija nisu neophodni za istragu i da mu je izdan neproporcionalan nalog.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">234</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">235</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu dovoljno istaknuti, poput Komisije, da se na temelju donošenja odluke od 27. listopada 2023. ne može zaključiti da nalog koji je tužitelju izdan pobijanom odlukom nije proporcionalan. Naprotiv, ono pokazuje da je Komisija priznala da tužitelj ne može pristupiti podacima osobe iz točke II. stavka 5. točke (i) Priloga pobijanoj odluci zbog trenutačne situacije „hold separate” između tužitelja i jednog od njegovih društava kćeri u području izdavanja knjiga (vidjeti točke 17. i 19. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">236</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga treći prigovor iz prvog dijela petog tužbenog razloga treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Četvrti prigovor, koji se odnosi na dostavu ukupne komunikacije između određenih osoba</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">237</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj tvrdi da mu se pobijanom odlukom nalaže da dostavi sve dokumente koje su osobe iz točke III. stavka 7. točaka (a) do (c) Priloga pobijanoj odluci razmijenile tijekom cijelog razdoblja o kojem je riječ, pri čemu se ne utvrđuje nijedan pojam za pretraživanje s obzirom na predmet istrage, što nužno dovodi do toga se Komisiji dostavljaju elementi koji premašuju predmet istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">238</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">239</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, valja utvrditi da je, u skladu s točkom III. stavkom 7. točkama (a) do (c) Priloga pobijanoj odluci, Komisija od tužitelja zatražila da joj dostavi sve dokumente koje su četiri određene osobe razmijenile tijekom cijelog razdoblja o kojem je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">240</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da se tužiteljevim argumentom prema kojem nije proporcionalno zahtijevati da dostavi ukupnu komunikaciju tih četiriju osoba ne može dokazati povreda načela proporcionalnosti jer kontekst u kojem se informacija javlja može olakšati njezino razumijevanje i pojasniti njezinu relevantnost za potrebe istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">241</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kao što to naglašava Komisija, činjenica da je zatražila ukupnu komunikaciju koja se odnosila samo na četiri osobe, a ne sve osobe o kojima je riječ dokazuje da je ograničila doseg zahtjeva koliko je to bilo moguće kako bi pristupila dokumentima potrebnima s obzirom na svrhu istrage, odnosno dokumentima koji bi joj omogućili da utvrdi postojanja povreda na koje se sumnja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">242</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, tužitelj nije dokazao da brojka od „više desetaka tisuća dokumenata” koliko iznosi, prema njegovoj procjeni, broj elemenata koji ispunjavaju kriterije za pretraživanje iz pobijane odluke predstavlja neproporcionalno opterećenje u odnosu na brojku od „nekoliko stotina tisuća dokumenata” koje je dostavio, prema njegovoj tvrdnji u točki 96. tužbe, u okviru ispitivanja koncentracije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">243</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, valja zaključiti da je Komisija na dan donošenja pobijane odluke mogla razumno pretpostaviti da bi joj dostava ukupne komunikacije između osoba iz točke 239. ove presude mogla pomoći pri utvrđivanju postojanja povreda na koje se sumnja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">244</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti četvrti prigovor iz prvog dijela petog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Peti prigovor, koji se odnosi na odabir pojmova za pretraživanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">245</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj smatra da mu se pobijanom odlukom nalaže da stotinjak pojmova za pretraživanje primijeni na sva poslovna i/ili osobna komunikacijska sredstva osoba o kojima je riječ a da se pritom ne navodi nikakvo pojašnjenje u pogledu načina njihova odabira. U tom pogledu smatra da pobijana odluka ne sadržava posebno obrazloženje kojim bi se opravdali odabir svakog od tih pojmova za pretraživanje i njihove međusobne kombinacije, da se brojni elementi koje posjeduje mogu izdvojiti na temelju svakog od tih pojmova za pretraživanje a da pritom nisu povezani s predmetom Komisijine istrage, da nijedan od pojmova za pretraživanje nije popraćen ograničenjem u pogledu razdoblja komunikacije i datuma dokumenata koje Komisija traži i da bi neki pojmovi za pretraživanje mogli otkriti elemente koji se odnose na privatan život osoba o kojima je riječ, njihova politička ili vjerska uvjerenja te identitet ili sadržaj komunikacije s novinarskim izvorima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">246</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ističe i da primjena pojmova za pretraživanje na komunikacijska sredstva iz pobijane odluke dovodi do apsurdnih rezultata s obzirom na predmet istrage i da nije proporcionalno, s jedne strane, od njega tražiti da na razdoblje od gotovo četiri godine primijeni kombinacije pojmova za pretraživanje koje se odnose na pojedinačne događaje, kao što su objava članaka u časopisu Paris Match i zapošljavanje ili otpuštanje poimence navedenih osoba i, s druge strane, primijeniti pojmove za pretraživanje povezane sa zapošljavanjem ili otpuštanjem na cijelo razdoblje o kojem je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">247</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">248</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja podsjetiti na to da na temelju članka 21. Statuta Suda Europske unije i članka 76. točke (d) Poslovnika svaka tužba treba sadržavati predmet spora i sažeti prikaz istaknutih tužbenih razloga. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, da bi tužba bila dopuštena, potrebno je da bitni činjenični i pravni elementi na kojima se temelji proizlaze, makar i sažeto, ali na smislen i razumljiv način, iz teksta same tužbe. Iako se njezin tekst u pogledu nekih pitanja može potkrijepiti i nadopuniti upućivanjem na određene odlomke dokumenata priloženih tužbi, općenitim upućivanjem na druge dokumente, makar i bili priloženi tužbi, ne može se nadoknaditi nepostojanje bitnih elemenata pravne argumentacije, koje tužba, u skladu s prethodno navedenim odredbama, mora sadržavati. Usto, Opći sud nije dužan u prilozima tražiti i prepoznavati tužbene razloge i argumente za koje bi mogao smatrati da se na njima temelji tužba, s obzirom na to da prilozi imaju isključivo dokaznu i pomoćnu funkciju (vidjeti presudu od 24. svibnja 2012., MasterCard i dr./Komisija, T‑111/08, EU:T:2012:260, t. 68. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">249</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, kad je riječ o pojmovima za pretraživanje, valja istaknuti da tužiteljevo upućivanje na sažetu tablicu s kritikama u Prilogu A.13 treba odbiti kao nedopušteno jer ne ispunjava zahtjeve koji proizlaze iz članka 76. točke (d) Poslovnika. Stoga se valjano mogu osporavati samo pojmovi koji su navedeni i koje se kritizira u tužbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">250</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o pojmovima za pretraživanje iz točke 161. tužbe, valja utvrditi da su oni prikladni za utvrđivanje dokumenata koji bi mogli biti relevantni za Komisijinu istragu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">251</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, kad je riječ o pojmu navedenom u prvom retku tablice iz točke VII. Priloga pobijanoj odluci, kao što to proizlazi iz točaka 220. i 229. ove presude, taj pojam upućuje na osobu čiji se dolazak u Lagardèreov upravni odbor odvijao istodobno s ključnim događajima postupka spajanja tužitelja i Lagardèrea. Naime, ta je osoba prvi put imenovana u Lagardèreov nadzorni odbor u ožujku 2020., što odgovara razdoblju tijekom kojeg je tužitelj počeo kupovati Lagardèreove dionice. Osim toga, ta osoba već dugo ima bliske osobne veze s osobom o kojoj je riječ iz točke II. stavka 5. točke (a) Priloga pobijanoj odluci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">252</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o pojmu za pretraživanje „Europe” navedenom u trećem retku tablice u točki VII. Priloga pobijanoj odluci, kao što to ističe Komisija, riječ je o skraćenici za „Europe 1”, Lagardèreov radijski kanal koji se u izvješću Senata i brojnim novinskim člancima navodi kao Lagardèreov subjekt na koji je grupa Bolloré izvršavala utjecaj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">253</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o pojmu za pretraživanje „Couv* ET Z” navedenom u devetom retku tablice u točki VII. Priloga pobijanoj odluci, valja utvrditi da sam taj pojam nije obuhvaćen područjem primjene pobijane odluke. Naime, taj pojam treba biti popraćen barem pojmovima „PM” ili „Paris Match” kako bi bio obuhvaćen područjem primjene pobijane odluke. Osim toga, kao što to ističe Komisija, ona upotrebom tog pojma nastoji dobiti informacije o naslovnici časopisa Paris Match od 23. rujna 2021. posvećenoj osobi bliskoj osobi o kojoj je riječ iz točke II. stavka 5. točke (a) Priloga pobijanoj odluci. Stoga je bilo razumno i proporcionalno da Komisija pretpostavi da bi joj kombinacija tih pojmova za pretraživanje mogla pomoći da utvrdi postojanje povreda na koje se sumnja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">254</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o pojmu za pretraživanje „Presbourg” navedenom u drugom retku tablice u točki VII. Priloga pobijanoj odluci, kao što to naglašava Komisija, riječ je o ulici u Parizu (Francuska) u kojoj Lagardère ima povijesno sjedište. Usto, pojedini medijski izvori izvijestili su o tjednim sastancima u Lagardèreovu sjedištu na kojima su sudjelovali „ključni ljudi iz Vivendija” kako bi odobrili naslovnice časopisa Paris Match, što prije 2021. nije bila uobičajena praksa. Stoga je Komisija razumno mogla smatrati da se taj pojam koristio za Lagardèrea ili za mjesto održavanja određenih sastanaka između tužitelja i Lagardèrea, čiji bi sadržaj mogao biti relevantan za istragu radi utvrđivanja postojanja povreda na koje se sumnja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">255</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o pojmu za pretraživanje „Couv ET Paris Match” navedenom u šestom retku tablice u točki VII. Priloga pobijanoj odluci, iz točke 254. ove presude proizlazi da su pojedini medijski izvori izvijestili o tjednim sastancima u Lagardèreovu sjedištu, na kojima su sudjelovali „ključni ljudi iz Vivendija” kako bi odobrili naslovnice časopisa Paris Match. Stoga je bilo razumno i proporcionalno da Komisija zatraži dostavu dokumenata koji su se odnosili na odluke o naslovnicama časopisa Paris Match za razdoblje o kojem je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">256</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o pojmovima za pretraživanje navedenima u 35., 43., 44. i 45. retku tablice u točki VII. Priloga pobijanoj odluci, kao što to ističe Komisija, riječ je o novinarima ili komentatorima subjekata koji pripadaju grupi Vivendi i koji su sada također prisutni na radijskoj postaji Europe 1 te u odnosu na koje su se vodile brojne rasprave o mogućim sinergijama između Vivendija i Lagardèreove radijske postaje Europe 1, na koje se upućuje u uvodnoj izjavi 7. pobijane odluke. Stoga, s obzirom na to da su te osobe bile u središtu sinergija između tužitelja i Lagardèrea koje su se ostvarivale prije nego što je Komisija odobrila koncentraciju tih dviju grupa, bilo je razumno i proporcionalno da Komisija zatraži dostavu dokumenata koji se izdvajaju na temelju tih pojmova za pretraživanje kako bi utvrdila postojanje povreda na koje se sumnja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">257</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, valja zaključiti da tužitelj nije dokazao neproporcionalnost osporavanih pojmova za pretraživanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">258</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uostalom, kad je riječ o tužiteljevoj argumentaciji koja se temelji na nepostojanju posebnog obrazloženja kako bi se opravdao odabir svakog od pojmova za pretraživanje, treba je odbiti u skladu s analizom provedenom u točkama 74. do 79. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">259</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti peti prigovor iz prvog dijela petog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Šesti prigovor, koji se odnosi na dostavu dokumenata koji pripadaju osobi o kojoj je riječ iz točke II. stavka 5. točke (o) Priloga pobijanoj odluci</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">260</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj ističe da mu se pobijanom odlukom nalaže da dostavi dokumente koji pripadaju osobi o kojoj je riječ iz točke II. stavka 5. točke (o) Priloga pobijanoj odluci, odnosno predsjednici jednog od njegovih društava kćeri u području časopisa, od početka razdoblja o kojem je riječ, odnosno od 1. siječnja 2020. Međutim, tužitelj je stekao kontrolu nad tim društvom kćeri tek od 1. lipnja 2021. Stoga, prema tužiteljevu mišljenju, nije proporcionalno tražiti dokumente koji su se u okviru tog društva kćeri razmijenili u razdoblju prije tog datuma jer taj subjekt još nikako nije bio povezan s tužiteljem ni s Lagardèreom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">261</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">262</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu i s obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 154. i 211. ove presude, valja utvrditi da je Komisija, uzimajući u obzir široku istražnu ovlast koja joj je dodijeljena Uredbom br. 139/2004, mogla smatrati da je potrebno zatražiti dokumente koji pripadaju osobi o kojoj je riječ iz točke II. stavka 5. točke (o) Priloga pobijanoj odluci, odnosno predsjednici tužiteljeva društva kćeri u području časopisa, čak i prije nego što je tužitelj stekao kontrolu nad tim društvom kćeri 1. lipnja 2021.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">263</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, Komisija je na dan donošenja pobijane odluke mogla razumno pretpostaviti da bi joj informacije od 1. siječnja 2020. mogle pomoći pri utvrđivanju postojanja povreda na koje se sumnja, osobito zato što te informacije olakšavaju pravilno razumijevanje svih događaja i konteksta u kojem su se ti događaji odvili.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">264</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da šesti prigovor iz prvog dijela petog tužbenog razloga treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sedmi prigovor, koji se odnosi na dostavu dokumenata grupe Bolloré</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">265</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj tvrdi da mu se pobijanom odlukom nalaže da Komisiji dostavi dokumente grupe Bolloré, iako se na nju nije odnosila službena istraga koju je pokrenula Komisija, koja se odnosi na uvjete u kojima je on prijevremeno stekao kontrolu nad Lagardèreom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">266</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">267</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu dovoljno podsjetiti na to da se u uvodnoj izjavi 7. pobijane odluke navedenoj u točki 61. ove presude pojašnjava da se navedeni dokumenti osobito odnose na određene Lagardèreove odluke „na koje su mogli utjecati Vivendijevi rukovoditelji ili njegov glavni dioničar grupa Bolloré”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">268</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kao što se na to podsjeća u točkama 84. i 167. ove presude, u odluci od 9. lipnja 2023. o odobrenju koncentracije i obrascu za prijavu koncentracije koji je tužitelj podnio Komisiji smatra se utvrđenim da grupa Bolloré i Vivendi čine jedinstvenog poduzetnika u smislu prava tržišnog natjecanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">269</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je Komisija na dan donošenja pobijane odluke mogla razumno pretpostaviti da bi joj dostava dokumenata u posjedu grupe Bolloré mogla pomoći pri utvrđivanju postojanja povreda na koje se sumnja jer su na određene Lagardèreove odluke mogli utjecati Vivendijevi rukovoditelji ili njegov glavni dioničar grupa Bolloré.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">270</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti sedmi prigovor iz prvog dijela petog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osmi prigovor, koji se odnosi na obvezu dostave cijelog razgovora ako je jedna poruka obuhvaćena opsegom zahtjeva za pružanje informacija</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">271</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj naglašava da mu se, ako dokument u obliku poruke koja je razmijenjena telefonom ili preko aplikacije za trenutačnu razmjenu poruka i obuhvaćena opsegom zahtjeva za pružanje informacija, pobijanom odlukom nalaže da dostavi cijeli razgovor iz cijelog razdoblja o kojem je riječ. Prema tužiteljevu mišljenju, takav zahtjev prekoračuje ono što je nužno za potrebe istrage jer, pod izlikom postojanja samo jedne relevantne poruke, Komisija zahtijeva pristup svim razgovorima osoba o kojima je riječ, uključujući na osobnim telefonima, iz cijelog razdoblja o kojem je riječ. Komisija je primjerice mogla zatražiti dostavu samo onih poruka koje su razmijenjene 24 sata prije i nakon relevantne poruke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">272</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">273</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu dovoljno podsjetiti na to da se, kao što to proizlazi iz točke 240. ove presude, obvezom dostave ukupne komunikacije između određenih osoba ako se samo jedna poruka izdvaja na temelju pojmova za pretraživanje iz pobijane odluke ne može dokazati povreda načela proporcionalnosti jer kontekst u kojem se informacija javlja može olakšati njezino razumijevanje i pojasniti njezinu relevantnost za potrebe istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">274</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti osmi prigovor iz prvog dijela petog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Deveti prigovor, koji se odnosi na povredu privatnog života osoba o kojima je riječ i zaštitu novinarskih izvora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">275</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj tvrdi da mu se pobijanom odlukom nalaže da Komisiji dostavi elemente iz privatnog života osoba o kojima je riječ, kao i informacije kojima se povređuje zaštita novinarskih izvora. Prema tužiteljevu mišljenju, osim što takav nalog podrazumijeva povredu prava na zaštitu privatnog života i francuskog socijalnog prava, to proširenje opsega zaplijenjenih dokumenata izvan područja profesionalne aktivnosti nije nužno za potrebe istrage i stoga predstavlja povredu načela proporcionalnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">276</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">277</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da tužitelj u devetom prigovoru u biti ponavlja argumente na koje se pozvao u okviru drugog dijela šestog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi zaštite novinarskih izvora, i sedmog tužbenog razloga, koji se temelji na nepostojanju odgovarajućih jamstava za zaštitu prava na poštovanje privatnog života. Stoga, zbog istih razloga kao što su oni istaknuti u okviru ispitivanja drugog dijela šestog tužbenog razloga (vidjeti točke 340. do 381. ove presude) i sedmog tužbenog razloga (vidjeti točke 382. do 460. ove presude), valja odbiti deveti prigovor iz prvog dijela petog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">278</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, prvi dio petog tužbenog razloga valja odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi dio petog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da se pobijanom odlukom tužitelju nalaže neproporcionalno opterećenje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">279</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj tvrdi da mu se pobijanom odlukom nalaže prekomjerno opterećenje s obzirom na potrebe istrage jer ga se obvezuje da provede interno masovno pretraživanje na nekoliko različitih lokacija svojeg poduzeća. Da bi ga proveo, trebao je upotrijebiti posebne ljudske i tehničke resurse te se koristiti uslugama dvaju trećih poduzetnika. Prema tužiteljevu mišljenju, broj elemenata koji ispunjavaju kriterije za pretraživanje iz pobijane odluke iznosi nekoliko desetaka tisuća.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">280</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, prema tužiteljevu mišljenju, rok od jednog mjeseca za postupanje u skladu s nalogom, koji je naložen pobijanom odlukom i prvotno utvrđen na 27. listopada 2023., nije u praksi bio ostvariv te mu nije omogućio da osigura potpunost, točnost i istinitost dostavljenih dokumenata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">281</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj pojašnjava da nije postojao nikakav zahtjev hitnosti jer je pokretanje istrage javno najavljeno u lipnju 2023., a formalizirano dopisom od 25. srpnja 2023. o pokretanju službenog istražnog postupka i da je, kao što ga je na to obvezao navedeni dopis, morao zadržati dokumente koji bi mogli biti relevantni, neovisno o roku za odgovor koji mu se mogao naložiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">282</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, prema tužiteljevu mišljenju, pobijanom odlukom nalaže mu se nerazmjerno radno opterećenje u odnosu na potrebe istrage jer se djelomično odnosi na elemente koje Komisija već posjeduje s obzirom na to da su joj dostavljeni u okviru ispitivanja preuzimanja kontrole nad Lagardèreom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">283</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">284</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja uputiti na sudsku praksu navedenu u točkama 206. i 208. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">285</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, tužitelj naglašava nerazmjernost radnog opterećenja koje podrazumijeva odgovor na pobijanu odluku, pri čemu ipak ne potkrepljuje takav prigovor.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">286</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točno je da se ne osporava da se na temelju pobijane odluke traže brojne informacije širokog dosega, tako da odgovor na taj zahtjev podrazumijeva veliko radno opterećenje tužitelja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">287</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 209. ove presude, ne može se zaključiti da je radno opterećenje tužitelja nerazmjerno s obzirom na potrebe istrage povezane s navodnim povredama koje Komisija namjerava provjeriti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">288</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S jedne strane, valja podsjetiti na to da je, u skladu s uvodnom izjavom 6. pobijane odluke navedenom u točki 61. ove presude, cilj pobijane odluke prikupiti informacije kako bi se ocijenilo je li Vivendi izvršio odlučujući utjecaj na Lagardèrea koji može predstavljati povredu obveze prijave i/ili povredu obveze odgode i/ili nepoštovanje uvjeta i obveza povezanih s odlukom od 9. lipnja 2023. o odobrenju koncentracije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">289</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U uvodnoj izjavi 7. pobijane odluke, koja je također navedena u točki 61. ove presude, Komisija tvrdi da su zatražene informacije neophodne kako bi mogla analizirati može li se tužiteljeva intervencija u određene odluke koje je donio Lagardère i/ili njegovo savjetovanje o tim odlukama i/ili njegova uključenost u te odluke kvalificirati kao izvršavanje odlučujućeg utjecaja tužitelja. Osim toga, navodi tužiteljeva ponašanja koja bi mogla predstavljati jednu ili više povreda obveza koje proizlaze iz Uredbe br. 139/2004 i koje namjerava istražiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">290</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je za provjeru povreda na koje se sumnja, a koje su predmet istrage potrebno provesti složene analize brojnih podataka, od kojih je većina dostupna samo tužitelju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">291</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se područjem primjene pobijane odluke i ciljem istrage može opravdati dostava velikog broja informacija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">292</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, nijednim od tužiteljevih argumenata ne može se dokazati da pobijana odluka prekoračuje ono što je nužno s obzirom na cilj istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">293</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, kao što to naglašava Komisija, zahtjevom hitnosti opravdava se rok od 27. listopada 2023., utvrđen odlukom od 19. rujna 2023. (vidjeti točku 101. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">294</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti i na to da je, kao što to proizlazi iz točaka 19. i 22. ove presude, rok koji je prvotno utvrđen odlukom od 19. rujna 2023. produljen u dva navrata. Konkretno, najprije je rok utvrđen na 27. listopada 2023. člankom 2. odluke od 27. listopada 2023. produljen do 1. prosinca 2023. Zatim je člankom 1. odluke od 24. siječnja 2024. rok utvrđen na 1. prosinca 2023. produljen do 7. veljače 2024.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">295</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, tužiteljeva argumentacija u okviru drugog dijela petog tužbenog razloga odnosi se isključivo na prvotni rok koji je odlukom od 19. rujna 2023. utvrđen na 27. listopada 2023., pri čemu ne uzima u obzir, među ostalim, produljenje navedenog roka do 1. prosinca 2023. odlukom od 27. listopada 2023., kao ni, uostalom, produljenje roka do 7. veljače 2024. odlukom od 24. siječnja 2024. Stoga treba odbiti tužiteljevu argumentaciju koja se odnosi na rok naložen pobijanom odlukom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">296</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, kao što to proizlazi iz točke 242. ove presude, tužitelj nije dokazao neproporcionalnost radnog opterećenja naloženog pobijanom odlukom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">297</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uostalom, valja utvrditi da tužiteljev argument prema kojem se pobijana odluka djelomično odnosi na elemente koje Komisija već posjeduje jer su joj dostavljeni u okviru ispitivanja tužiteljeva preuzimanja kontrole nad Lagardèreom uopće nije potkrijepljen, tako da ga treba odbiti jer ne ispunjava zahtjeve jasnoće i preciznosti predviđene člankom 76. točkom (d) Poslovnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">298</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da je Komisija donošenjem pobijane odluke povrijedila načelo proporcionalnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">299</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti drugi dio petog tužbenog razloga, a prema tome i peti tužbeni razlog u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na zaštiti novinarskih izvora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">300</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim šestim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da pobijana odluka povređuje zaštitu novinarskih izvora zajamčenu člankom 11. Povelje i člankom 10. EKLJP‑a. Taj tužbeni razlog dijeli se na dva dijela, od kojih se prvi temelji na prigovoru nezakonitosti članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004, a drugi na povredi zaštite novinarskih izvora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodne napomene</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">301</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 11. stavkom 1. Povelje, naslovljenim „Sloboda izražavanja i informiranja”, svatko ima pravo na slobodu izražavanja, što uključuje slobodu mišljenja te primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">302</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 52. stavkom 3. Povelje, prava koja ona sadržava imaju jednako značenje i opseg primjene kao i odgovarajuća prava zajamčena EKLJP‑om a da pritom ne sprečavaju pravo Unije da pruži širu zaštitu (vidjeti presudu od 4. listopada 2024., Real Madrid Club de Fútbol, C‑633/22, EU:C:2024:843, t. 51. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">303</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga radi tumačenja članka 11. Povelje sud Unije treba kao minimalni prag zaštite uzeti u obzir odgovarajuća prava zajamčena u članku 10. EKLJP‑a, kako ih tumači Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) (vidjeti presudu od 4. listopada 2024., Real Madrid Club de Fútbol, C‑633/22, EU:C:2024:843, t. 52. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">304</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 10. EKLJP‑a, naslovljen „Sloboda izražavanja”, glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-370" title="page-43">
      „1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-371" title="page-44">
      2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">305</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na to da je, prema sudskoj praksi Suda, temeljno pravo zajamčeno u članku 11. Povelje jedan od osnovnih temelja demokratskog i pluralističkog društva te je dio vrijednosti na kojima, u skladu s člankom 2. UEU‑a, počiva Unija (vidjeti presudu od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr., C‑203/15 i C‑698/15, EU:C:2016:970, t. 93. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">306</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ESLJP je u predmetima koji su obuhvaćeni člankom 10. EKLJP‑a oduvijek provodio osobito strogo ispitivanje jamstava poštovanja slobode izražavanja jer je ta sloboda jedan od osnovnih temelja demokratskog društva. Jamstva koja treba osigurati za tisak posebno su važna, a zaštita novinarskih izvora jedan je od temelja slobode tiska. Nepostojanje takve zaštite moglo bi novinarske izvore odvratiti od pomaganja tisku da javnost informira o pitanjima u općem interesu. Stoga bi tisak mogao biti manje sposoban obavljati svoju neophodnu ulogu „psa čuvara”, a njegova sposobnost pružanja točnih i pouzdanih informacija mogla bi biti narušena (presuda ESLJP‑a od 25. svibnja 2021., Big Brother Watch i drugi protiv Ujedinjene Kraljevine, CE:ECHR:2021:0525JUD005817013, t. 442.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">307</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nalog za otkrivanje izvora može imati štetne posljedice ne samo za izvore, čiji identitet može biti otkriven, nego i za novine ili bilo koju drugu publikaciju na koju se nalog odnosi, čiji ugled među budućim potencijalnim izvorima može biti narušen zbog otkrivanja, kao i za pripadnike javnost, koji imaju interes primati informacije koje dostavljaju anonimni izvori. Međutim, postoji temeljna razlika između toga da tijela nalože novinaru da otkrije identitet svojih izvora i toga da provedu pretragu njegova doma i radnog mjesta kako bi sama otkrila njegove izvore. Čak i ako ne dovede do rezultata, pretraga predstavlja ozbiljniju radnju od naloga za otkrivanje identiteta izvora jer istražitelji koji uđu na radno mjesto novinara imaju pristup ukupnoj dokumentaciji kojom on raspolaže (presuda ESLJP‑a od 25. svibnja 2021., Big Brother Watch i drugi protiv Ujedinjene Kraljevine, CE:ECHR:2021:0525JUD005817013, t. 443.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">308</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Povreda zaštite novinarskih izvora može se smatrati usklađenom s člankom 10. EKLJP‑a samo ako je opravdana imperativnim razlogom javnog interesa. Usto, svaka povreda prava na zaštitu novinarskih izvora treba biti popraćena postupovnim jamstvima, utvrđenima zakonom, u odnosu na važnost načela o kojem je riječ. Među najvažnijim jamstvima koja se zahtijevaju mora biti mogućnost da mjeru prije dostave traženih elemenata preispita sud ili bilo koje drugo neovisno i nepristrano tijelo za odlučivanje koje ima ovlast utvrditi postoji li imperativni razlog javnog interesa koji nadilazi načelo zaštite novinarskih izvora i, ako ne postoji, spriječiti svaki pristup, koji nije neophodan, informacijama koje bi mogle dovesti do otkrivanja identiteta izvora (presuda ESLJP‑a od 25. svibnja 2021., Big Brother Watch i drugi protiv Ujedinjene Kraljevine, CE:ECHR:2021:0525JUD005817013, t. 444.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">309</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na potrebu preventivne kontrole, sud ili bilo koje drugo neovisno i nepristrano tijelo stoga treba prije bilo kakvog otkrivanja moći provesti to odvagivanje mogućih rizika i odgovarajućih interesa u odnosu na elemente čije se otkrivanje traži, tako da se argumenti tijela koja žele ishoditi otkrivanje mogu pravilno ocijeniti. Odluka koju treba donijeti treba biti uređena jasnim kriterijima, osobito u pogledu pitanja može li neka mjera kojom se manje zadire biti dostatna da služi uspostavljenim prevladavajućim javnim interesima. Sud ili bilo koje drugo nadležno tijelo treba imati mogućnost odbiti izdati nalog za otkrivanje informacija ili izdati nalog manjeg ili ograničenijeg dosega, tako da izvori o kojima je riječ mogu izbjeći otkrivanje identiteta, neovisno o tome jesu li izričito navedeni u elementima čija se dostava zahtijeva, uz obrazloženje da bi dostava takvih elemenata stvorila ozbiljan rizik od otkrivanja identiteta novinarskih izvora. U hitnim slučajevima treba slijediti postupak kojim se, prije nego što tijela počnu koristiti informacije, omogućuje utvrđivanje i izdvajanje informacija na temelju kojih bi se mogli identificirati izvori u odnosu na one koje ne predstavljaju sličan rizik (presuda ESLJP‑a od 25. svibnja 2021., Big Brother Watch i drugi protiv Ujedinjene Kraljevine, CE:ECHR:2021:0525JUD005817013, t. 445.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi dio šestog tužbenog razloga, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">310</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prvom dijelu šestog tužbenog razloga tužitelj ističe prigovor nezakonitosti, na temelju članka 277. UFEU‑a, protiv članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004, pri čemu tvrdi da se njime povređuje članak 10. EKLJP‑a jer se ne predviđa nikakav poseban pravni lijek te se omogućuje ex ante neovisni sudski nadzor prije donošenja odluke kojom se nalaže dostava elemenata koji mogu biti obuhvaćeni zaštitom novinarskih izvora. Tužitelj u svojoj replici dodaje da pravna sredstva predviđena člancima 278. i 279. nisu dovoljna da se popuni ta praznina.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">311</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, koju podupire Vijeće, osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">312</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije, u skladu s člankom 277. UFEU‑a, svaka se stranka u postupku o aktu opće primjene koji je donijela neka institucija, tijelo, ured ili agencija Unije može pred Sudom Europske unije pozvati na neprimjenjivost tog akta iz razloga određenih u članku 263. drugom stavku UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">313</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 277. UFEU‑a izraz je općeg načela kojim se svakoj stranci osigurava pravo neizravno osporavati valjanost ranijih akata institucija koji čine pravnu osnovu pobijanog akta, radi poništenja akta protiv kojeg ona može pokrenuti postupak, ako ta stranka na temelju članka 263. UFEU‑a nije bila ovlaštena podnijeti izravnu tužbu protiv tih akata koji su na nju tako utjecali, a da nije mogla zahtijevati njihovo poništenje. Opći akt čija se nezakonitost ističe mora biti primjenjiv, izravno ili neizravno, na slučaj koji je predmet pravnog sredstva te mora postojati izravna pravna veza između pojedinačne pobijane odluke i općeg akta o kojem je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 8. rujna 2020., Komisija i Vijeće/Carreras Sequeros i dr., C‑119/19 P i C‑126/19 P, EU:C:2020:676, t. 67. do 69.; vidjeti u tom smislu i presudu od 16. rujna 2013., Mamoli Robinetteria/Komisija, T‑376/10, EU:T:2013:442, t. 48. i 49. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">314</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom je slučaju točno da, kao što to naglašava tužitelj, prema sudskoj praksi ESLJP‑a navedenoj u točkama 306. do 309. ove presude, povreda zaštite novinarskih izvora treba biti popraćena postupovnim jamstvima, utvrđenima zakonom, u odnosu na važnost načela o kojem je riječ, a među najvažnijim od tih jamstava mora biti mogućnost preventivne kontrole u skladu s pravilima utvrđenima tom sudskom praksom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">315</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, kao što to naglašava Vijeće, cjelovit sustav pravnih sredstava i postupaka, uspostavljen primarnim pravom, nudi postupovna jamstva koja se zahtijevaju sudskom praksom ESLJP‑a navedenom u točkama 306. do 309. ove presude, a osobito mogućnost da mjeru prije dostave traženih elemenata preispita sud ili bilo koje drugo neovisno i nepristrano tijelo za odlučivanje koje ima ovlast utvrditi postoji li imperativni razlog javnog interesa koji nadilazi načelo zaštite novinarskih izvora i, ako ne postoji, spriječiti svaki pristup, koji nije neophodan, informacijama koje bi mogle dovesti do otkrivanja identiteta izvora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">316</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da je UFEU u svojim člancima 263. i 277., s jedne strane, te u članku 267., s druge strane, ustanovio cjelovit sustav pravnih lijekova i postupaka kojima je cilj osigurati nadzor zakonitosti akata Unije povjeravajući ga Sudu Unije (vidjeti presudu od 28. travnja 2015., T &amp; L Sugars i Sidul Açúcares/Komisija, C‑456/13 P, EU:C:2015:284, t. 45. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">317</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Isto tako, zakonodavac Unije ne može donošenjem akta sekundarnog prava stvoriti pravno sredstvo koje nije predviđeno UFEU‑om jer je tim ugovorom uspostavljen potpun sustav pravnih sredstava i postupaka kojima je cilj osigurati nadzor zakonitosti akata institucija, povjeravajući ga sudu Unije (vidjeti presudu od 5. rujna 2024., ECHA, C‑256/23 i C‑290/23, EU:C:2024:683, t. 59. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">318</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to naglašava Vijeće, u dijelu u kojem se člankom 11. Povelje, koji se tumači u vezi s odgovarajućim pravima zajamčenima člankom 10. EKLJP‑a, zahtijeva postojanje pravnog sredstva koje odgovara određenim kriterijima, to pravno sredstvo treba tražiti unutar sustava pravnih sredstava uspostavljenog Ugovorima te ono treba biti u skladu s tim sustavom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">319</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, postojanje takvog pravnog sredstva unutar cjelovitog sustava pravnih sredstava uspostavljenog Ugovorima potvrđeno je sudskom praksom koja se odnosi na povjerljivost komunikacije između odvjetnika i klijenata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">320</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz presude od 18. svibnja 1982., AM &amp; S Europe/Komisija (155/79, EU:C:1982:157, t. 32.), proizlazi da cjelovit sustav pravnih sredstava nudi odgovarajuću zaštitu s obzirom na povjerljivost komunikacije između odvjetnika i klijenata. Konkretno, Sud je u navedenoj presudi smatrao da, s jedne strane, činjenica da, na temelju članka 185. UEEZ‑a (koji je postao članak 278. UFEU‑a), tužba koju poduzetnik o kojem je riječ podnese protiv odluka kojima se nalaže dostava dokumenata koji su navodno obuhvaćeni povjerljivošću komunikacije između odvjetnika i klijenata nema suspenzivni učinak omogućuje odgovor na Komisijinu zabrinutost u pogledu posljedica koje bi rok koji se zahtijeva postupkom pred Sudom mogao imati na učinkovitost nadzora koji Komisija treba provesti kako bi se osiguralo poštovanje pravilâ tržišnog natjecanja iz Ugovora. S druge strane, interesi predmetnog poduzetnika bili su zaštićeni mogućnošću da se, na temelju članaka 185. i 186. UEEZ‑a (koji su postali članci 278. i 279. UFEU‑a), kao i članka 83. Poslovnika, u verziji koja se tada primjenjivala, naloži suspenzija primjene donesene odluke ili bilo koje druge privremene mjere.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">321</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da se cjelovitim sustavom pravnih sredstava jamči mogućnost preventivnog sudskog nadzora prije nego što Komisija pristupi informacijama obuhvaćenima povjerljivošću.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">322</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, prema sudskoj praksi koja se odnosi na Komisijine ovlasti provjere poštovanja članaka 101. i 102. UFEU‑a, koji se u ovom slučaju primjenjuju mutatis mutandis, kad se poduzetnik poziva na povjerljivost komunikacije između odvjetnika i klijenata kako bi se protivio zapljeni dokumenta u okviru provjere, odluka kojom Komisija odbija taj zahtjev proizvodi pravne učinke u odnosu na tog poduzetnika, mijenjajući na određeni način njegov pravni položaj. Naime, tom mu se odlukom odbija pravo na zaštitu predviđenu pravom Unije te je ona pravomoćna i ne ovisi o konačnoj odluci kojom se utvrđuje povreda pravilâ tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu od 17. rujna 2007., Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija, T‑125/03 i T‑253/03, EU:T:2007:287, t. 46. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">323</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da mogućnost koju ima poduzetnik da podnese tužbu protiv eventualne odluke kojom se utvrđuje povreda pravilâ tržišnog natjecanja nije dovoljna kako bi se na odgovarajući način zaštitila njegova prava. S jedne strane, upravni postupak ne mora se okončati odlukom kojom se utvrđuje povreda. S druge strane, tužba koja se može podnijeti protiv te odluke, ako se podnese, ni u kojem slučaju ne omogućuje poduzetniku da spriječi nepovratne učinke koji bi nastali zbog neovlaštenog otkrivanja dokumenata koji su zaštićeni provjerljivošću (vidjeti presudu od 17. rujna 2007., Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija, T‑125/03 i T‑253/03, EU:T:2007:287, t. 47. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">324</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da se Komisijinom odlukom kojom se odbija zahtjev za zaštitu određenog dokumenta na temelju povjerljivosti i kojom se po potrebi nalaže podnošenje dokumenta o kojem je riječ okončava poseban postupak, različit od onog koji Komisiji omogućuje da odluči o postojanju povrede pravilâ tržišnog natjecanja, i stoga predstavlja akt protiv kojeg se može podnijeti tužba za poništenje, uz koji se po potrebi podnosi zahtjev za određivanje privremenih mjera kojim se nastoji, među ostalim, suspendirati njegova primjena dok Opći sud ne odluči o tužbi iz glavnog postupka (presuda od 17. rujna 2007., Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija, T‑125/03 i T‑253/03, EU:T:2007:287, t. 48.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">325</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, s obzirom na posebnu prirodu načela zaštite povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenata, čiji je cilj očuvati potpuno ostvarenje prava obrane osoba i zaštititi zahtjev prema kojem se svaka osoba mora moći slobodno obratiti svojem odvjetniku, valja smatrati da samo Komisijino saznanje za sadržaj povjerljivog dokumenta predstavlja povredu tog načela. Zaštita povjerljivosti stoga prekoračuje zahtjev da se informacije koje je poduzetnik povjerio svojem odvjetniku ili sadržaj njegova mišljenja ne upotrijebe protiv njega u odluci o sankciji pravilâ tržišnog natjecanja (presuda od 17. rujna 2007., Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija, T‑125/03 i T‑253/03, EU:T:2007:287, t. 86.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">326</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaštita na temelju povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenata podrazumijeva i da se Komisija, nakon što donese odluku o odbijanju zahtjeva na toj osnovi, treba upoznati sa sadržajem dokumenata o kojima je riječ tek nakon što je poduzetniku o kojem je riječ omogućila da se korisno obrati Općem sudu. U tom pogledu, Komisija je dužna čekati istek roka za podnošenje tužbe protiv njezine odluke o odbijanju prije nego što se upozna sa sadržajem tih dokumenata. U svakom slučaju, s obzirom na to da takva tužba nema suspenzivni učinak, poduzetnik o kojem je riječ dužan je podnijeti zahtjev za privremenu pravnu zaštitu radi suspenzije primjene odluke o odbijanju zahtjeva za tu zaštitu (vidjeti presudu od 17. rujna 2007., Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija, T‑125/03 i T‑253/03, EU:T:2007:287, t. 88. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">327</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, kao što se to istaknulo u točki 16. ove presude, Komisija je 18. listopada 2023. tužitelju potvrdila da su dokumenti koji bi mogli otkriti novinarske izvore posebno zaštićeni po uzoru na postupak uspostavljen radi zaštite povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenta. Provedba takve zaštite ponavlja se u dopisu od 6. prosinca 2023. (vidjeti točku 21. ove presude) i formalizira u odluci od 24. siječnja 2024. (vidjeti točku 22. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">328</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sudsku praksu koja se odnosi na povjerljivost komunikacije između odvjetnika i klijenata navedenu u točkama 320. i 322. do 326. ove presude, koja se u ovom slučaju primjenjuje mutatis mutandis, valja utvrditi da se cjelovitim sustavom pravnih sredstava uspostavljenim Ugovorima predviđa djelotvorna sudska zaštita, kojom se poštuju sva postupovna jamstva u pogledu zaštite novinarskih izvora koja se zahtijevaju sudskom praksom ESLJP‑a koja se odnosi na članak 10. EKLJP‑a, što je odredba koja odgovara članku 11. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">329</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje argumentima koje je tužitelj istaknuo u svojoj replici.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">330</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, tužitelj tvrdi da postupci predviđeni člancima 263., 278. i 279. UFEU‑a nisu „ex ante” u smislu koji se zahtijeva sudskom praksom ESLJP‑a jer se mogu „pokrenuti” tek nakon što Komisija donese zahtjev za pružanje informacija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">331</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, valja naglasiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, mjere koje proizvode obvezujuće pravne učinke koji mogu utjecati na interese tužitelja mijenjajući na određeni način njegov pravni položaj predstavljaju akte na koje se može odnositi tužba za poništenje u smislu članka 263. UFEU‑a. U načelu međumjere čiji je cilj pripremiti konačnu odluku stoga ne predstavljaju akte koji se mogu pobijati. Međutim, iz sudske prakse proizlazi da akti doneseni tijekom pripremnog postupka koji sami po sebi predstavljaju krajnje akte ili odluke zasebnog postupka različitog od onog koji Komisiji treba omogućiti da odluči o meritumu i koji proizvode obvezujuće pravne učinke koji mogu utjecati na interese tužitelja mijenjajući na određeni način njegov pravni položaj također predstavljaju akte koji se mogu pobijati (vidjeti presudu od 17. rujna 2007., Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija, T‑125/03 i T‑253/03, EU:T:2007:287, t. 45. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">332</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 322. i 323. ove presude, koja se u ovom slučaju primjenjuje po analogiji, valja istaknuti da, kad se poduzetnik poziva na zaštitu novinarskih izvora kako bi se protivio zapljeni dokumenta u okviru zahtjeva za pružanje informacija na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004, odluka kojom Komisija odbija taj zahtjev proizvodi pravne učinke u odnosu na tog poduzetnika, mijenjajući na određeni način njegov pravni položaj. Naime, tom mu se odlukom odbija pravo na zaštitu predviđenu pravom Unije te je ona pravomoćna i ne ovisi o konačnoj odluci kojom se utvrđuje povreda pravilâ tržišnog natjecanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">333</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da se odlukom kojom Komisija odbija zahtjev za zaštitu određenog dokumenta na temelju zaštite novinarskih izvora i kojom se po potrebi nalaže podnošenje dokumenta o kojem je riječ okončava poseban postupak, različit od onog koji joj omogućuje da odluči o postojanju povrede pravilâ tržišnog natjecanja, i stoga predstavlja akt protiv kojeg se može podnijeti tužba za poništenje, uz koji se po potrebi podnosi zahtjev za određivanje privremenih mjera kojim se nastoji, među ostalim, suspendirati njegova primjena dok Opći sud ne odluči o tužbi iz glavnog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">334</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaštita novinarskih izvora podrazumijeva i da se Komisija, nakon što donese odluku o odbijanju zahtjeva na toj osnovi, treba upoznati sa sadržajem dokumenata o kojima je riječ tek nakon što je poduzetniku o kojem je riječ omogućila da se korisno obrati Općem sudu i u tu svrhu treba čekati istek roka za podnošenje tužbe protiv njezine odluke o odbijanju. U svakom slučaju, s obzirom na to da takva tužba nema suspenzivni učinak, predmetni poduzetnik dužan je podnijeti zahtjev za privremenu pravnu zaštitu radi suspenzije primjene odluke o odbijanju zahtjeva za tu zaštitu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">335</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se ne može prihvatiti tužiteljev argument prema kojem postupci predviđeni člancima 263., 278. i 279. UFEU‑a nisu „ex ante” u smislu koji se zahtijeva sudskom praksom ESLJP‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">336</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, tužitelj tvrdi da se uvjeti za dodjelu suspenzije primjene ili drugih privremenih mjera, u okviru privremene pravne zaštite razlikuju od uvjeta kojim se uređuje zaštita novinarskih izvora, odnosno od postojanja imperativnog razloga javnog interesa koji nadilazi načelo zaštite novinarskih izvora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">337</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, valja navesti, poput Vijeća, da uvjet koji se odnosi na odvagivanje postojećih interesa, koje po potrebi provodi sudac privremene pravne zaštite, u biti odgovara pravnom kriteriju primjenjivom na ocjenu elemenata obuhvaćenih zaštitom novinarskih izvora, kojim se nastoji utvrditi postoji li imperativan razlog javnog interesa koji nadilazi načelo zaštite novinarskih izvora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">338</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, ne može se prihvatiti prigovor nezakonitosti na temelju članka 277. UFEU‑a, koji je tužitelj istaknuo protiv članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">339</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti prvi dio šestog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi dio šestog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi zaštite novinarskih izvora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">340</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim dijelom šestog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da se pobijanom odlukom povređuje zaštita novinarskih izvora jer se u njoj poimence među osobama o kojima je riječ navode dva novinara i njihova komunikacija s novinarima povezanima s grupom Vivendi navedenima u pojmovima za pretraživanje iz pobijane odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">341</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, tužitelj naglašava da je sama Komisija priznala potrebu zaštite novinarskih izvora jer je prilikom telefonskog razgovora koji su 18. listopada 2023. održali dužnosnici zaduženi za istragu i tužiteljevi savjetnici navela da traži rješenje za otklanjanje te problematike koju je tužitelj utvrdio. Prema tužiteljevu mišljenju, to dokazuje da je Komisija bila svjesna poteškoće koju je stvorila pobijanom odlukom. Međutim, prema tužiteljevu mišljenju, na dan podnošenja ove tužbe pobijanom odlukom još mu se nalagalo da, pod prijetnjom sankcija, dostavi sve te elemente.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">342</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj u svojoj replici naglašava da pobijana odluka ne sadržava nijedno postupovno jamstvo koje se odnosi na zaštitu novinarskih izvora. Komisija je tek nakon podnošenja ove tužbe i običnim dopisom, čiji je sadržaj zatim ponovljen u odluci od 24. siječnja 2024., predvidjela navedena jamstva, što ne može imati za učinak retroaktivno uklanjanje nedostataka koje sadržava pobijana odluka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">343</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljeve argumente.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">344</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja podsjetiti na to da je, s obzirom na to da su uvjeti dopuštenosti tužbe apsolutna zapreka vođenju postupka, na Općem sudu da po službenoj dužnosti provjeri ima li tužitelj pravni interes za poništenje pobijane odluke (vidjeti presudu od 21. prosinca 2022., E. Breuninger/Komisija, T‑525/21, EU:T:2022:835, t. 17. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">345</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema sudskoj praksi, tužba za poništenje koju podnosi fizička ili pravna osoba dopuštena je samo pod pretpostavkom da ta osoba ima interes da pobijani akt bude poništen. Takav pravni interes pretpostavlja da poništenje tog akta može samo po sebi imati pravne posljedice i da tužba tako može svojim rezultatom donijeti korist osobi koja ju je podnijela. Dokaz takvog interesa, koji se ocjenjuje na dan podnošenja tužbe i koji čini bitnu i primarnu pretpostavku svake tužbe, mora podnijeti tužitelj (vidjeti presudu od 27. ožujka 2019., Canadian Solar Emea i dr./Vijeće, C‑236/17 P, EU:C:2019:258, t. 91. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">346</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužiteljev pravni interes s obzirom na predmet tužbe mora postojati u stadiju njezina podnošenja jer je u suprotnome ta tužba nedopuštena. Taj predmet spora kao i pravni interes moraju postojati do proglašenja sudske odluke, pod prijetnjom obustave postupka, što pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti korist stranci koja ju je podnijela (vidjeti u tom smislu presudu od 30. travnja 2020., Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych/Komisija, C‑560/18 P, EU:C:2020:330, t. 38. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">347</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točno je da tužiteljev pravni interes ne prestaje nužno zbog činjenice da je pobijani akt prestao proizvoditi učinke tijekom postupka. Naime, osoba na koju se odnosi taj akt može zadržati pravni interes za poništenje akta kako bi obnovila svoj položaj ili navela autora pobijanog akta da u budućnosti donese prikladne izmjene i time izbjegne opasnost od ponavljanja nezakonitosti kojom je taj akt navodno zahvaćen. Čak i u slučajevima u kojima se, zbog okolnosti, pokaže nemogućim ispuniti obvezu institucije od koje potječe poništeni akt da poduzme mjere koje podrazumijeva izvršenje presude kojom je taj akt poništen, tužba za poništenje može zadržati interes kao temelj eventualne tužbe za naknadu štete (vidjeti presudu od 30. lipnja 2022., Camerin/Komisija, C‑63/21 P, neobjavljenu, EU:C:2022:516, t. 48. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">348</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, na tužitelju je da dokaže svoj pravni interes, tako da na relevantan način opravda interes koji ima za poništenje tog akta (vidjeti u tom smislu presudu od 30. lipnja 2022., Camerin/Komisija, C‑63/21 P, neobjavljenu, EU:C:2022:516, t. 50. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">349</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Isto vrijedi kad je riječ o interesu za isticanje tužbenog razloga (presuda od 28. veljače 2017., JingAo Solar i dr./Vijeće, T‑157/14, neobjavljena, EU:T:2017:127, t. 69.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">350</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz sudske prakse Suda proizlazi i da se daljnje postojanje tužiteljeva pravnog interesa mora ocijeniti in concreto, vodeći računa osobito o posljedicama navodne nezakonitosti i prirodi navodno pretrpljene štete (presuda od 28. svibnja 2013., Abdulrahim/Vijeće i Komisija, C‑239/12 P, EU:C:2013:331, t. 65.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">351</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, prema sudskoj praksi, tužbeni razlog za poništenje nedopušten je zbog toga što ne postoji pravni interes kad, čak i pod pretpostavkom da je osnovano, poništenje pobijanog akta na temelju tog tužbenog razloga ne bi zadovoljilo tužitelja (vidjeti presudu od 9. lipnja 2011., Evropaïki Dynamiki/ESB, C‑401/09 P, EU:C:2011:370, t. 49. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">352</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju najprije valja podsjetiti na činjenični kontekst drugog dijela šestog tužbenog razloga, osobito kako proizlazi iz točaka 15. do 21. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">353</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, Komisija je nakon poruke elektroničke pošte koju joj je tužitelj poslao 14. listopada 2023. (vidjeti točku 15. ove presude) tužitelju tijekom konferencijskog poziva od 18. listopada 2023. potvrdila da su dokumenti koji bi mogli otkriti novinarske izvore posebno zaštićeni po uzoru na postupak uspostavljen radi zaštite povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenta (vidjeti točku 16. ove presude). Nadalje, Komisija je u poruci elektroničke pošte od 26. listopada 2023. pozvala tužitelja da joj dostavi popis osoba o kojima je riječ koje imaju novinarsku iskaznicu i da rasprave o praktičnim načinima osiguravanja zaštite novinarskih izvora (vidjeti točku 18. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">354</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj 27. listopada 2023., odnosno na datum isteka roka utvrđenog odlukom od 19. rujna 2023. za dostavu traženih dokumenata, nije podnio nikakav dokument. Komisija je istog dana donijela odluku od 27. listopada 2023. (vidjeti točku 19. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">355</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj je tužbom koju je tajništvu Općeg suda podnio 23. studenoga 2023. pokrenuo postupak za poništenje pobijane odluke (vidjeti točku 20. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">356</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U dopisu od 6. prosinca 2023. glavni direktor Komisijine Glavne uprave za tržišno natjecanje ponovio je da se na svaki dokument koji uključuje zaštitu osjetljivih osobnih podataka ili novinarskih izvora primjenjuju čvrsta postupovna jamstva u skladu sa zakonodavstvom i relevantnom sudskom praksom te je detaljno iznio navedena postupovna jamstva (vidjeti točku 21. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">357</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, Komisija je u točki 14. dopisa od 6. prosinca 2023., kad je riječ o dokumentima koji mogu sadržavati novinarske izvore, predložila primjenu postupovnih jamstava sličnih onima uvedenima radi osiguranja zaštite povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenta. U praksi se predviđalo da osobe na koje se odnosi pobijana odluka i koje imaju novinarsku iskaznicu, mogu pregledati dokumente koji ispunjavaju kriterije navedene u pobijanoj odluci, utvrditi informacije obuhvaćene takvom zaštitom i dostaviti verziju u kojoj su izostavljeni podaci o novinarskim izvorima (ili, ako to nije moguće, izostaviti dokument prilikom dostave ako nije moguće dostaviti verziju koja nije povjerljiva). Budući da je tužitelj odgovoran za potpunu i pravilnu dostavu svih dokumenata obuhvaćenih područjem primjene pobijane odluke, treba dostaviti ostatak dokumenata i tablicu sa sažetkom u kojoj se detaljno navode priroda izbrisanih informacija ili dokumenti izostavljeni prilikom dostave.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">358</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to proizlazi iz točke 22. ove presude, takva jamstva koja se odnose na zaštitu novinarskih izvora formalizirana su odlukom od 24. siječnja 2024., čijom se uvodnom izjavom 13. točkom (b) predviđa da osobe na koje se odnosi pobijana odluka i koje imaju novinarsku iskaznicu mogu pregledati dokumente koji ispunjavaju kriterije navedene u pobijanoj odluci, utvrditi informacije obuhvaćene takvom zaštitom i dostaviti verziju u kojoj su izostavljeni podaci o novinarskim izvorima ili, ako to nije moguće, izostaviti dokument prilikom dostave ako nije moguće dostaviti verziju koja nije povjerljiva. Predviđa se i da tužitelj treba dostaviti ostatak dokumenata i tablicu sa sažetkom u kojoj se detaljno navode priroda izbrisanih informacija ili dokumenti izostavljeni prilikom dostave.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">359</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja pojasniti da je svojim dopisom od 25. siječnja 2024. Komisija obavijestila Opći sud o donošenju odluke od 24. siječnja 2024. i zatražila od tužitelja da prilagodi svoju tužbu na temelju članka 86. Poslovnika. Taj je dopis uložen u spis i dostavljen tužitelju 1. veljače 2024.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">360</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da je točno da se zakonitost akta Unije mora ocijeniti u skladu s činjeničnim i pravnim elementima koji su postojali na dan kada je taj akt bio donesen (vidjeti u tom smislu presudu od 17. listopada 2013., Schaible, C‑101/12, EU:C:2013:661, t. 50. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">361</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, prema sudskoj praksi, ako je tijekom postupka odluka ili uredba koja se izravno i osobno odnosi na određenog pojedinca zamijenjena aktom kojim se želi postići isti cilj, taj se akt mora smatrati novim elementom zbog kojeg tužitelj može prilagoditi svoj tužbeni zahtjev i tužbene razloge. Bilo bi, naime, suprotno dobrom sudovanju i zahtjevu ekonomičnosti postupka obvezati tužitelja da podnese novu tužbu. Osim toga, bilo bi nepravedno da predmetna institucija može, kako bi odgovorila na kritike sadržane u tužbi podnesenoj sudu Unije protiv određenog akta, izmijeniti pobijani akt ili ga zamijeniti drugim aktom i pozivati se, tijekom postupka, na tu izmjenu ili zamjenu kako bi drugu stranku lišila mogućnosti da proširi svoj prvi tužbeni zahtjev i tužbene razloge na kasniji akt ili da podnese dodatni tužbeni zahtjev i tužbene razloge protiv tog akta (vidjeti presudu od 6. rujna 2013., Bank Melli Iran/Vijeće, T‑35/10 i T‑7/11, EU:T:2013:397, t. 53. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">362</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 86. stavcima 1. i 2. Poslovnika, u verziji koja se tada primjenjivala, kad se akt čije se poništenje zahtijeva zamijeni ili izmijeni drugim aktom istog predmeta, tužitelj može, prije zatvaranja usmenog dijela postupka ili prije odluke Općeg suda o neprovođenju usmenog dijela postupka, prilagoditi tužbu kako bi se uzeo u obzir taj novi čimbenik. Prilagodba tužbe mora se izvršiti zasebnim aktom i u roku predviđenom člankom 263. šestim stavkom UFEU‑a, u kojem se može zahtijevati poništenje akta koji opravdava prilagodbu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">363</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, na prvom mjestu, tužiteljevo je stajalište, kako je navedeno u njegovoj replici, u odgovoru na mjere upravljanja postupkom i na raspravi, da donošenje odluke od 24. siječnja 2024. ne može imati za učinak da se retroaktivno, tijekom postupka, isprave nedostaci koje sadržava pobijana odluka. Tužitelj pojašnjava i da se ova tužba odnosi isključivo na pobijanu odluku, koja nije izmijenjena odlukom od 24. siječnja 2024., čijim se člankom 1. izmjenjuje članak 2. odluke od 27. listopada 2023., a člankom 2. predviđa nalaganje periodičnog penala. Stoga, prema tužiteljevu mišljenju, nije bilo potrebno izmijeniti predmet tužbe kako je utvrđen u tužbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">364</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, valja utvrditi da se odlukom od 24. siječnja 2024. pobijana odluka u biti mijenja u tri pogleda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">365</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, kao što to proizlazi iz točke 22. ove presude, člankom 1. odluke od 24. siječnja 2024. predviđa se da se rok koji je odlukom od 27. listopada 2023. utvrđen na 1. prosinca 2023. produljuje do 7. veljače 2024., pri čemu prvonavedeni rok već predstavlja produljenje roka od 27. listopada 2023. utvrđenog odlukom od 19. rujna 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">366</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, u uvodnoj izjavi 13. točki (a) odluke od 24. siječnja 2024. navode se dodatna postupovna jamstva u odnosu na pobijanu odluku kako bi se osigurala zaštita osjetljivih osobnih podataka uvođenjem postupka koji uključuje virtualnu sobu s podacima kako se predlaže u dopisu od 6. prosinca 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">367</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, u uvodnoj izjavi 13. točki (b) odluke od 24. siječnja 2024. navode se postupovna jamstva za zaštitu novinarskih izvora i time potvrđuje postupak predložen u dopisu od 6. prosinca 2023. Ta su jamstva u biti ista kao ona o kojima se neformalno raspravljalo između Komisije i tužitelja po uzoru na postupak uspostavljen radi zaštite povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenta (vidjeti točke 353. do 357. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">368</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na drugom mjestu, kao što se to navodi u točki 359. ove presude, valja utvrditi da tužitelju nije uskraćena mogućnost da proširi svoj prvi tužbeni zahtjev i tužbene razloge na odluku od 24. siječnja 2024. ili da podnese dodatni tužbeni zahtjev i tužbene razloge u smislu sudske prakse navedene u točki 361. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">369</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kao što to proizlazi iz točaka 353. do 357. ove presude, valja navesti da je, u okviru dijaloga s Komisijom, tužitelj prije podnošenja tužbe 23. studenoga 2023. saznao za Komisijina nastojanja da pronađe rješenje za zaštitu novinarskih izvora po uzoru na postupak uspostavljen radi zaštite povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">370</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, tužitelj je odlučio da neće prilagoditi svoju tužbu kako bi uzeo u obzir odluku od 24. siječnja 2024. u okviru ove tužbe, kao i da, uostalom, neće podnijeti novu tužbu protiv navedene odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">371</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na trećem mjestu, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točkama 345. do 348. ove presude, tužba za poništenje koju podnosi fizička ili pravna osoba dopuštena je samo pod pretpostavkom da ta osoba ima interes da pobijani akt bude poništen. Takav interes, koji tužitelj treba dokazati, pretpostavlja da poništenje tog akta može samo po sebi imati pravne posljedice i da tužba tako može svojim rezultatom donijeti korist osobi koja ju je podnijela.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">372</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, u odgovoru na mjere upravljanja postupkom, tužitelj tvrdi da njegov interes za osporavanje postojanja postupovnih jamstava kojima se nastoji zaštititi povjerljivost novinarskih izvora u okviru drugog dijela šestog tužbenog razloga postoji jer, s jedne strane, Komisija ne može retroaktivno ukloniti nedostatke koji utječu na zakonitost pobijane odluke i jer se, s druge strane, predviđenim jamstvima nije mogla spriječiti svaka povreda zaštite novinarskih izvora. U tom pogledu podnosi nove argumente kojima nastoji osporiti dostatnost jamstava uspostavljenih odlukom od 24. siječnja 2024.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">373</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, s jedne strane, nove argumente, kojima se nastoji osporiti dostatnost navedenih jamstava i koje se prvi put ističe u fazi odgovora na mjere upravljanja postupkom, treba odbaciti kao nedopuštene (vidjeti u tom smislu presudu od 29. siječnja 2025., Ben Ali/Vijeće, T‑178/23, neobjavljenu, EU:T:2025:114, t. 54.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">374</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, valja utvrditi da tužitelj tim odgovorom nije uspio dokazati postojanje pravnog interesa u okviru drugog dijela šestog tužbenog razloga. Među ostalim, ne objašnjava razloge zbog kojih mu poništenje pobijane odluke može donijeti korist nakon donošenja odluke od 24. siječnja 2024., koju je tužitelj odlučio ne osporavati u okviru ove tužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">375</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da tužitelj prije donošenja odluke od 24. siječnja 2024. Komisiji nije dostavio nikakav dokument.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">376</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, kao što to proizlazi iz spisa i kao što je to tužitelj potvrdio na raspravi, on je dokumente Komisiji najprije dostavio u veljači 2024., a zatim u rujnu i prosincu 2024. Tužitelj je na raspravi naveo da je Komisija u prosincu 2024. primila dokumente koji ispunjavaju uvjete iz pobijane odluke, osim dokumenata obuhvaćenih povjerljivošću komunikacije između odvjetnika i klijenta, povjerljivošću novinarskih izvora i privatnim životom osoba o kojima je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">377</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pobijana odluka stoga nije proizvodila pravne učinke u tom pogledu od trenutka njezina donošenja, odnosno 19. rujna 2023., do stupanja na snagu odluke od 24. siječnja 2024.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">378</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga tužitelj ne može imati nikakvu korist od eventualnog poništenja pobijane odluke na temelju nepostojanja postupovnih jamstava za zaštitu novinarskih izvora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">379</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uostalom, valja pojasniti da tužitelj u okviru ove tužbe ne podnosi zahtjev za naknadu štete i ne poziva se ni na kakav preostali interes u smislu sudske prakse navedene u točki 347. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">380</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedena razmatranja, može se zaključiti da tužitelj nije opravdao postojanje pravnog interesa u okviru drugog dijela šestog tužbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">381</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti drugi dio šestog tužbenog razloga, a prema tome i šesti tužbeni razlog u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju odgovarajućih jamstava za zaštitu prava na poštovanje privatnog života</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">382</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim sedmim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da pobijana odluka ne sadržava odgovarajuća jamstva za zaštitu prava na poštovanje privatnog života propisanog člankom 7. Povelje i člankom 8. EKLJP‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">383</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema tužiteljevu mišljenju, činjenica da ga se pobijanom odlukom obvezuje da podnese dokumente povezane s privatnim životom nekih njegovih zaposlenika i direktora u biti je dokazana sljedećim elementima. Kao prvo, privatni i/ili osobni mobilni telefoni ili tableti (u daljnjem tekstu: osobna komunikacijska sredstva) koji su barem jednom korišteni u poslovne svrhe obuhvaćeni su područjem primjene pobijane odluke za razdoblje o kojem je riječ. Kao drugo, dokumenti koji odgovaraju točki III. stavku 7. Priloga pobijanoj odluci trebaju se dostaviti u cijelosti. Kao treće, pobijana odluka ne sadržava nikakvu naznaku o postupovnim jamstvima kojima se štiti tajnost privatnog života. Kao četvrto, nalog izdan pobijanom odlukom protivi se francuskom radnom pravu. Iako je tužitelj postupio u skladu s obvezom koja mu je naložena pobijanom odlukom da prikupi, obradi i Komisiji dostavi dokumente koji pripadaju privatnom životu nekih njegovih zaposlenika i direktora, izložio se kaznenim sankcijama i povrijedio pravo na poštovanje privatnog života tih osoba.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">384</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu pojašnjava da, u skladu s francuskim pravom, poslodavac ne može pristupiti dopisima ili porukama elektroničke pošte koje je zaposlenik poslao ili primio na svojem radnom mjestu, kao ni dokumentima koje zaposlenik drži na radnom mjestu, a koje je utvrdio kao privatne dokumente, osim ako je zainteresirana osoba prisutna tijekom pregleda ili se od nje zatražilo da mu prisustvuje. Osim toga, poslodavac ne može pregledavati poruke elektroničke pošte koje je zaposlenik poslao ili primio preko svojeg osobnog pretinca elektroničke pošte, koji se razlikuje od poslovnog pretinca elektroničke pošte, niti razgovore koje je zaposlenik vodio preko osobne aplikacije za trenutačnu razmjenu poruka jer bi time počinio kazneno djelo povrede tajnosti dopisivanja, i to čak i ako je osobni pretinac elektroničke pošte instaliran ili mu je zaposlenik pristupao na računalu koje mu je stavio na raspolaganje poslodavac.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">385</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj u svojoj replici tvrdi da Komisija miješa pojmove „osobni podaci” i informacije o „privatnom životu”. Prema tužiteljevu mišljenju, pojam „osobni podaci” ipak je uži od šireg pojma „privatni život”. Smatra da se zaštita koju Komisija navodno osigurava samo za osobne podatke ne odnosi na informacije koje su, iako nisu strogo osobne, ipak obuhvaćene temeljnim pravom na poštovanje privatnog života.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">386</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">387</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 7. Povelje, svatko ima pravo na poštovanje svojeg privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">388</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 7. Povelje sadržava prava koja odgovaraju onima koja su zajamčena člankom 8. stavkom 1. EKLJP‑a, u skladu s kojim svatko ima pravo na poštovanje svojeg privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (vidjeti presudu od 8. prosinca 2022., Google (Uklanjanje poveznica koje vode do navodno netočnog sadržaja), C‑460/20, EU:C:2022:962, t. 59. i navedenu sudsku praksu). Stoga, u skladu s člankom 52. stavkom 3. Povelje, članku 7. Povelje valja dati isto značenje i opseg primjene kao članku 8. stavku 1. EKLJP‑a, kako ga tumači sudska praksa ESLJP‑a (vidjeti presudu od 17. prosinca 2015., WebMindLicenses, C‑419/14, EU:C:2015:832, t. 70. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postojanje zadiranja koje proizlazi iz pobijane odluke prilikom ostvarivanja prava predviđenog člankom 7. Povelje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">389</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da dostavljanje osobnih podataka trećoj osobi, primjerice javnom tijelu, predstavlja zadiranje u temeljno pravo utvrđeno u članku 7. Povelje, neovisno o kasnijem korištenju dostavljenim informacijama i čak i ako ne postoje okolnosti na temelju kojih se to zadiranje može ocijeniti kao „ozbiljno”. Isto vrijedi i za čuvanje osobnih podataka te za pristup tim podacima kako bi se njima koristila javna tijela. Nevažno je imaju li dotične informacije o privatnom životu osjetljiv karakter, odnosno jesu li zainteresirane osobe zbog tog zadiranja pretrpjele neugodnosti (vidjeti u tom smislu presude od 2. listopada 2018., Ministerio Fiscal, C‑207/16, EU:C:2018:788, t. 51. i navedenu sudsku praksu i od 21. lipnja 2022., Ligue des droits humains, C‑817/19, EU:C:2022:491, t. 96. i navedenu sudsku praksu). U tom pogledu činjenica mogu li dotični podaci imati veze s poslovnim aktivnostima nema utjecaja (vidjeti u tom smislu presudu od 22. studenoga 2022., Luxembourg Business Registers, C‑37/20 i C‑601/20, EU:C:2022:912, t. 38. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">390</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom okviru Sud je već imao priliku potvrditi da zapljene elektroničkih poruka koje su izvršene tijekom pretraga u poslovnim prostorima fizičke osobe ili u prostorijama trgovačkog društva predstavljaju zadiranja u ostvarivanje prava zajamčenog člankom 7. Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2015., WebMindLicenses, C‑419/14, EU:C:2015:832, t. 70. do 73. i 80. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">391</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz točaka 6. do 12. i 19. ove presude, pobijanom odlukom tužitelju se u biti nalaže obveza da prikupi i dostavi Komisiji, s jedne strane, dokumente koje je 14 osoba o kojima je riječ (kao i njihovi nasljednici i prethodnici), poimence navedenih u točki II. stavku 5. njezina priloga, primilo ili poslalo tijekom razdoblja o kojem je riječ i koji sadržavaju barem jedan od pojmova za pretraživanje navedenih u točki VII. tog priloga i, s druge strane, dokumente koje su tijekom razdoblja o kojem je riječ razmijenile četiri osobe poimence navedene u točki III. stavku 7. točkama (a) do (c) tog priloga. Ta obveza obuhvaća komunikaciju ostvarenu preko poslovnih i osobnih komunikacijskih sredstava, pod uvjetom da su ta osobna komunikacijska sredstva barem jednom korištena za poslovnu komunikaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">392</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima dokumenti koje treba prikupiti, obraditi i dostaviti Komisiji mogu sadržavati informacije o privatnom životu određenih tužiteljevih zaposlenika i direktora. Stoga primjena pobijane odluke može dovesti do zadiranja u pravo zajamčeno u članku 7. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">393</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o ozbiljnosti zadiranja, važno je podsjetiti na to da, s jedne strane, obveza koja se nalaže pobijanom odlukom obuhvaća i komunikaciju ostvarenu preko osobnih komunikacijskih sredstava, pod uvjetom da su ta osobna komunikacijska sredstva barem jednom korištena za poslovnu komunikaciju. S druge strane, pobijanom odlukom ne nalaže se samo dostava dokumenata koje su tijekom cijelog razdoblja o kojem je riječ razmijenile osobe navedene u točki 391. ove presude, nego se njome predviđa, u točki III. stavku 9. njezina priloga, i obveza dostave ukupne komunikacije između određenih osoba kad se samo jedan razgovor izdvaja na temelju pojmova za pretraživanje iz navedene odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">394</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga primjena pobijane odluke može dovesti do toga da se dostave osobni podaci vrlo različite prirode koja je a priori teško odrediva i koji su potencijalno mnogobrojni. Osim toga, informacije prikupljene iz osobnih komunikacijskih sredstava mogu otkriti više podataka o osjetljivim aspektima privatnog života osoba o kojima je riječ od onih iz poslovnih komunikacijskih sredstava. Iz toga slijedi da se na temelju takvih podataka, razmatranih zajedno, mogu izvesti precizni zaključci o privatnom životu osoba o kojima je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">395</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, dostavljanje osjetljivih informacija o privatnom životu osoba o kojima je riječ na temelju kojih se mogu izvesti precizni zaključci o privatnom životu tih osoba predstavlja ozbiljno zadiranje u temeljno pravo propisano u članku 7. Povelje (vidjeti u tom smislu presude od 1. kolovoza 2022., Vyriausioji tarnybinės etikos komisija, C‑184/20, EU:C:2022:601, t. 105.; od 22. studenoga 2022., Luxembourg Business Registers, C‑37/20 i C‑601/20, EU:C:2022:912, t. 41. do 44. i od 30. travnja 2024., La Quadrature du Net i dr. (Osobni podaci i borba protiv povreda), C‑470/21, EU:C:2024:370, t. 96. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">396</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga obveza dostave Komisiji predviđena pobijanom odlukom podrazumijeva opasnost od ozbiljnog zadiranja u temeljno pravo propisano u članku 7. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">397</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da pobijana odluka predstavlja, u smislu članka 52. stavka 1. Povelje, ograničenje pri ostvarivanju prava na poštovanje privatnog života, valja provjeriti je li takvo ograničenje opravdano u skladu s uvjetima predviđenima tom odredbom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opravdanje zadiranja koje proizlazi iz pobijane odluke</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">398</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 52. stavkom 1. prvom rečenicom Povelje, svako ograničenje pri ostvarivanju njome priznatih prava i sloboda mora biti predviđeno zakonom (zahtjev koji se u sudskoj praksi naziva „načelo zakonitosti”) i mora poštovati njihovu bit. U skladu s člankom 52. stavkom 1. drugom rečenicom Povelje, podložno načelu proporcionalnosti, ograničenja tih prava i sloboda moguća su samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Poštovanje načela zakonitosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">399</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz sudske prakse Suda proizlazi da poštovanje načela zakonitosti podrazumijeva to da se pravnom osnovom kojom se dopušta takvo ograničenje doseg definira na dovoljno jasan i precizan način (vidjeti u tom smislu presudu od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju), C‑205/21, EU:C:2023:49, t. 65. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">400</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja utvrditi da se ograničavanje ostvarivanja temeljnog prava zajamčenog u članku 7. Povelje koje proizlazi iz primjene pobijane odluke predviđa zakonodavnim aktom Unije. Naime, pobijana odluka donesena je na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004, koji Komisiji dodjeljuje nadležnost da odlukom od poduzetnika i udruženja poduzetnika zahtijeva dostavu informacija potrebnih u svrhu obavljanja dužnosti koje su joj dodijeljene navedenom uredbom (vidjeti točke 112. do 124. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">401</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Izvršavanje ovlasti danih Komisiji Uredbom br. 139/2004 tako pridonosi održavanju sustava tržišnog natjecanja predviđenog Ugovorima koji su poduzetnici apsolutno dužni poštovati (vidjeti po analogiji presudu od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑621/16, neobjavljenu, EU:T:2018:367, t. 105. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">402</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da se Uredbom br. 139/2004 Komisiji dodjeljuje ovlast, na dovoljno jasan i precizan način, za donošenje odluka o zahtjevima za pružanje informacija, pobijana odluka stoga poštuje načelo zakonitosti u smislu članka 52. stavka 1. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Poštovanje bitnog sadržaja temeljnog prava propisanog člankom 7. Povelje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">403</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema sudskoj praksi, propis koji omogućava javnim tijelima općenit pristup sadržaju elektroničkih komunikacija povređuje bitan sadržaj temeljnog prava na poštovanje privatnog života koje je zajamčeno u članku 7. Povelje (vidjeti presudu od 6. listopada 2015., Schrems, C‑362/14, EU:C:2015:650, t. 94. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">404</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Isto tako, mjera kojom se omogućuje javnim tijelima da imaju potpunu sliku privatnog i obiteljskog života osoba o kojima je riječ može povrijediti bitan sadržaj temeljnog prava propisanog u članku 7. Povelje (presude od 21. lipnja 2022., Ligue des droits humains, C‑817/19, EU:C:2022:491, t. 120.; od 22. studenoga 2022., Luxembourg Business Registers, C‑37/20 i C‑601/20, EU:C:2022:912, t. 50. do 52. i od 21. ožujka 2024., Landeshauptstadt Wiesbaden, C‑61/22, EU:C:2024:251, t. 80. i 81.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">405</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, ograničenje temeljnog prava poštuje njegov bitan sadržaj kad to ograničenje ne dovodi u pitanje to pravo kao takvo, osobito kad je primjenjivo pod posebnim uvjetima ako su ispunjeni navedeni uvjeti (vidjeti u tom smislu i po analogiji presude od 6. listopada 2015., Delvigne, C‑650/13, EU:C:2015:648, t. 48. i od 27. rujna 2017., Puškár, C‑73/16, EU:C:2017:725, t. 64.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">406</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, na prvom mjestu, iako je točno da informacije koje su prikupljene i proslijeđene Komisiji na temelju pobijane odluke mogu otkriti vrlo precizne informacije o privatnom životu osoba o kojima je riječ, takve informacije mogu pružiti samo raspršene i sporedne naznake o određenim aspektima privatnog života navedenih osoba. Naime, te se informacije odnose na različite kategorije podataka o privatnom životu koje nisu nužno međusobno povezane i ne čine jedinstvenu cjelinu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">407</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja utvrditi da je vremensko, osobno i materijalno područje primjene pobijane odluke utvrđeno preciznim definicijama razdoblja o kojem je riječ (točka I. stavak 4. njezina priloga), osoba o kojima je riječ (točka II. stavak 5. njezina priloga) i pojmova za pretraživanje (točka VII. njezina priloga), tako da se tom odlukom tužitelju ne nalaže da prikupi i dostavi Komisiji sve dokumente koje su razmijenili njegovi zaposlenici i direktori (vidjeti točku 391. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">408</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja pojasniti i da se pobijana odluka odnosi na osobna komunikacijska sredstva samo ako su ona barem jednom korištena u poslovne svrhe, kao što to proizlazi iz točke I. stavka 2. Priloga navedenoj odluci (vidjeti točke 8. i 391. ove presude). Taj uvjet omogućuje da se područje primjene pobijane odluke ograniči samo na one osobe koje su se svojim komunikacijskim sredstvima koristile u poslovne svrhe. U tom pogledu valja navesti da se zahtjevom za pružanje informacija o kojem je riječ nastoje utvrditi povrede pravilâ tržišnog natjecanja, što je područje u kojem se relevantna komunikacija između osoba o kojima je riječ može odvijati i preko drugih komunikacijskih medija osim onih poslovnih.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">409</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, valja naglasiti da cilj odluke o zahtjevu za pružanje informacija donesene na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004, kao što je pobijana odluka, nije prikupljanje, kao takvo, informacija o privatnom životu osoba o kojima je riječ ili njihovih osobnih podataka, nego prikupljanje informacija koje su potrebne kako bi se provjerile presumpcije o povredama obveza koje proizlaze iz navedene uredbe. To znači da se informacije o privatnom životu osoba o kojima je riječ i njihovi osobni podaci, osim ako su poslovno relevantni i stoga se koriste kako bi se utvrdilo postojanje takve povrede, prikupljaju samo usputno (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 22. listopada 2002., Roquette Frères, C‑94/00, EU:C:2002:603, t. 45.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">410</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na drugom mjestu, zadiranje koje sadržava pobijana odluka ograničavaju postupovna jamstva koja se odnose na zaštitu osjetljivih osobnih podataka. Naime, točkom IV. stavkom 10. točkom (l) Priloga pobijanoj odluci predviđa se da će se, ako određeni dokumenti sadržavaju osjetljive osobne podatke kako su definirani Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. te ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35., u daljnjem tekstu: OUZP), ti dokumenti dostaviti u šifriranom obliku i odvojeno te kvalificirati kao „osjetljivi osobni podaci”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">411</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 9. stavkom 1. OUZP‑a, u vezi s njegovom uvodnom izjavom 10., pojam „osjetljivi osobni podaci” odnosi na osobne podatke čija obrada otkriva rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te genetske podatke, biometrijske podatke čija obrada omogućuje jedinstvenu identifikaciju pojedinca i podataka koji se odnose na zdravlje ili podataka o spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">412</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se u pobijanoj odluci navode posebna postupovna jamstva koja se odnose na osjetljive osobne podatke i kojima se osigurava da se ti podaci dostavljaju u šifriranom obliku i odvojeno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">413</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, važno je pojasniti, kao što to proizlazi iz točke 22. ove presude, da je pobijana odluka izmijenjena i dopunjena odlukom od 24. siječnja 2024. Konkretno, iz uvodne izjave 13. točke (a) te odluke proizlazi da će se, kad je riječ o osobnim podacima, dokumenti obuhvaćeni područjem primjene pobijane odluke koji nisu povezani s tužiteljevim poslovnim djelatnostima i koji sadržavaju osjetljive osobne podatke, u smislu članka 9. OUZP‑a i članka 10. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL 2018., L 295, str. 39.), moći pohraniti u virtualnu sobu s podacima, kako je predviđena u točki 2. izreke rješenjâ od 29. listopada 2020., Facebook Ireland/Komisija (T‑451/20 R, neobjavljeno, EU:T:2020:515) i od 29. listopada 2020., Facebook Ireland/Komisija (T‑452/20 R, neobjavljeno, EU:T:2020:516), kako bi se omogućilo Komisiji da provjeri jesu li relevantni za njezinu istragu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">414</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je na raspravi objasnila da se postupovna jamstva predviđena u točki IV. stavku 10. točki (l) Priloga pobijanoj odluci kumuliraju s onima predviđenima u uvodnoj izjavi 13. točki (a) odluke od 24. siječnja 2024.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">415</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak koji uključuje virtualnu sobu s podacima, utvrđen odlukom od 24. siječnja 2024., omogućuje da se provedba pobijane odluke dodatno ograniči, tako da se dodjeljuju dodatna postupovna jamstva kako bi se osigurala zaštita osjetljivih osobnih podataka. U tom pogledu valja pojasniti da je pravo na zaštitu osobnih podataka, navedeno u članku 8. stavku 1. Povelje, usko povezano s pravom na poštovanje privatnog života propisanog u članku 7. Povelje, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 444. ove presude i iz analize provedene u točkama 442. do 454. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">416</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na trećem mjestu, prosljeđivanje i obrada informacija dostavljenih u okviru Komisijine istrage u području prava tržišnog natjecanja ograničeni su općim postupovnim jamstvima namijenjenima tomu da se osiguraju, među ostalim, sigurnost, cjelovitost i povjerljivost tih podataka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">417</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, samo Komisijini službenici i dužnosnici zaduženi za istragu mogu, po potrebi, pristupiti osobnim podacima. Doista, na Komisijine službenike primjenjuju se stroge obveze čuvanja poslovne tajne na temelju članka 339. UFEU‑a i članka 17. Uredbe br. 139/2004. Potonjom odredbom Komisijinim službenicima i dužnosnicima zabranjuje se otkrivanje dobivenih informacija ili njihovo korištenje u druge svrhe osim onih za koje su dobivene. Usto, dužnosnici i službenici Komisije obvezani su člankom 17. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije koji im zabranjuje, uključujući i nakon odlaska iz službe, „neovlašten[o] otkrivanj[e] informacija primljenih u okviru rada, osim ako su te informacije već objavljene ili su dostupne javnosti”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">418</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da se ne može smatrati da se pobijanom odlukom povređuje bitan sadržaj članka 7. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postizanje ciljeva u općem interesu koje priznaje Unija</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">419</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema sudskoj praksi, cilj je prava tržišnog natjecanja, koji je nužan za funkcioniranje unutarnjeg tržišta, osigurati da tržišno natjecanje ne bude narušeno na tom tržištu na štetu općeg interesa, pojedinačnih poduzetnika i potrošača (vidjeti u tom smislu i po analogiji presude od 22. ožujka 2022., bpost, C‑117/20, EU:C:2022:202, t. 46. i navedenu sudsku praksu; od 22. ožujka 2022., Nordzucker i dr., C‑151/20, EU:C:2022:203, t. 51. i navedenu sudsku praksu i od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑621/16, neobjavljenu, EU:T:2018:367, t. 105. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">420</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom okviru valja istaknuti da pobijana odluka predstavlja iskaz ovlasti koje su Komisiji dodijeljene člankom 11. Uredbe br. 139/2004, a čiji je cilj omogućiti joj postizanje zadaće koja joj je povjerena Ugovorima, odnosno osiguranje poštovanja prava tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">421</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ESLJP naglašava i važnost općeg interesa povezanog s djelotvornom primjenom prava tržišnog natjecanja. Konkretno, uzimajući u obzir negativne posljedice koje povrede navedenog prava mogu imati za tržišno natjecanje na tržištima i poteškoće u njihovu otkrivanju i provođenju istraga o njima, važno je da nadzorna tijela nadležna za tržišno natjecanje i ostala tijela zadužena za provedbu zakona mogu uskladiti svoje napore kako bi otkrila i sankcionirala te protutržišne prakse. Primjena prava tržišnog natjecanja nužna je za očuvanje potencijala za uspješnost i pravednost gospodarskih tržišta te stoga gospodarsku dobrobit zemlje (vidjeti presudu ESLJP‑a od 1. travnja 2025., Ships Waste Oil Collector B. V. i drugi protiv Nizozemske, CE:ECHR:2025:0401JUD000279916, t. 197. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">422</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta svrha predstavlja cilj u općem interesu kojim se može opravdati zadiranje, čak i ozbiljno, u temeljno pravo propisano u članku 7. Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 18. lipnja 2015., Deutsche Bahn i dr./Komisija, C‑583/13 P, EU:C:2015:404, t. 20.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">423</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga pobijana odluka pridonosi ostvarenju cilja u općem interesu koji priznaje Unija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Poštovanje načela proporcionalnosti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">424</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema sudskoj praksi Suda, načelo proporcionalnosti zahtijeva da ograničenja koja akti prava Unije mogu nametnuti pravima i slobodama utvrđenima Poveljom ne prekoračuju granice onoga što je prikladno i nužno za ispunjenje ciljeva koji se nastoje legitimno postići ili potrebe zaštite prava i sloboda druge osobe, pri čemu kada postoji izbor između više prikladnih mjera za ostvarenje željenih legitimnih ciljeva, valja upotrijebiti najmanje ograničavajuću mjeru te da nepovoljnosti uzrokovane tom mjerom nisu neproporcionalne u odnosu na ciljeve koje se želi postići. Tako, mogućnost opravdavanja ograničenja prava zajamčenih člankom 7. Povelje treba ocijeniti tako da se odmjeri ozbiljnost zadiranja takvog ograničenja i provjeri da je važnost cilja od općeg interesa koji se nastoji postići tim ograničenjem povezana s tom ozbiljnošću (vidjeti presudu od 8. prosinca 2022., Orde van Vlaamse Balies i dr., C‑694/20, EU:C:2022:963, t. 41. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prikladnost ograničenja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">425</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o prikladnosti ograničenja prava na poštovanje privatnog života koje proizlazi iz pobijane odluke, valja smatrati, s obzirom na točke 419. do 423. ove presude, da je odluka o zahtjevu za pružanje informacija, poput pobijane odluke, donesena na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 139/2004, prikladna mjera za postizanje cilja u općem interesu zaštite djelotvornog i nenarušenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu jer se njome društvima o kojima je riječ nalaže obveza da prikupe i proslijede Komisiji informacije koje su potrebne kako bi se utvrdilo postojanje protutržišnih praksi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nužnost ograničenja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">426</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o nužnosti ograničenja prava na poštovanje privatnog života, taj zahtjev nije ispunjen kada se cilj od općeg interesa može razumno na jednako učinkovit način postići drugim sredstvima kojima se manje zadire u temeljna prava osoba o kojima je riječ. Suprotno tomu, zahtjev nužnosti ispunjen je ako se cilj obrade podataka o kojoj je riječ ne može razumno na jednako učinkovit način postići drugim sredstvima kojima se manje zadire u temeljna prava ispitanikâ, posebno prava na poštovanje privatnosti i obiteljskog života zajamčenog u članku 7. Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 87. i 88. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">427</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu valja podsjetiti na to da nije sporno da se u digitaliziranom okruženju razmjena informacija unutar poduzetnika ili među zaposlenicima u velikoj mjeri odvija elektroničkim sredstvima, preko poslovnih ili čak osobnih komunikacijskih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">428</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, istražne ovlasti kojima Komisija raspolaže u području prava tržišnog natjecanja mogle bi izgubiti svoj koristan učinak ako bi poduzetnici mogli izbjeći obvezu da odgovore na zahtjev za pružanje informacija samo zato što su određeni dokumenti označeni kao „osobni” ili „privatni” ili su razmijenjeni preko osobnih komunikacijskih sredstava a da se pritom ne ispita sadržavaju li ti dokumenti doista informacije povezane s poslovnom djelatnosti poduzetnika o kojima je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">429</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, kako bi se osigurala djelotvornost prava tržišnog natjecanja, Komisija mora moći zatražiti sve informacije koje su joj potrebne u svrhu obavljanja dužnosti koje su joj dodijeljene Uredbom br. 139/2004, sadržane u poslovnim ili čak osobnim komunikacijskim sredstvima, pod uvjetom da su potonja sredstva barem jednom korištena u poslovne svrhe, uz poštovanje prava na poštovanje privatnog života propisanog u članku 7. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">430</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga obvezu koja se pobijanom odlukom nalaže tužitelju da prikupi i dostavi Komisiji dokumente koji se u njoj navode i usputno prikupljanje podataka o privatnom životu do kojeg to dovodi treba smatrati nužnima za potrebe postizanja cilja u općem interesu zaštite tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu jer se taj cilj ne može razumno na jednako učinkovit način postići drugim sredstvima kojima se manje zadire u temeljna prava, posebno u pravo na poštovanje privatnog života zajamčenog člankom 7. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stroga proporcionalnost ograničenja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">431</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena stroge proporcionalnosti ograničenja ostvarivanja temeljnog prava zajamčenog u članku 7. Povelje podrazumijeva odvagivanje svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja. U takve okolnosti spadaju, među ostalim, ozbiljnost ograničenja koje se time uvodi u pogledu predmetnih temeljnih prava, koje ovisi o prirodi i osjetljivosti podataka kojima nadležna tijela mogu imati pristup, važnost cilja u općem interesu koji se nastoji postići tim ograničenjem, veza između vlasnika dokumenata o kojima je riječ i predmetnog kaznenog djela ili relevantnost podataka o kojima je riječ za utvrđivanje činjenica (vidjeti presudu od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 89. i 90. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">432</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na prvom mjestu, kad je riječ o ozbiljnosti zadiranja, kao što to proizlazi iz točke 396. ove presude, obveza dostave Komisiji predviđena pobijanom odlukom podrazumijeva opasnost od ozbiljnog zadiranja u temeljno pravo propisano u članku 7. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">433</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, važno je pojasniti da pobijana odluka Komisiji ne daje sveobuhvatni i nekontrolirani pristup svim podacima pohranjenima na osobnim komunikacijskim sredstvima osoba o kojima je riječ i njome se ne nastoji uspostaviti sustav stalnog, neciljanog i sustavnog nadzora koji uključuje automatiziranu procjenu osobnih podataka svih tužiteljevih zaposlenika i direktora, kao ni, uostalom, osoba na koje se odnosi navedena odluka (vidjeti u tom smislu presude od 21. lipnja 2022., Ligue des droits humains, C‑817/19, EU:C:2022:491, t. 98. do 111. i od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 91. do 95. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">434</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, kao prvo, važno je pojasniti da je vjerojatnije da će se u okviru dokumenata prikupljenih na temelju pobijane odluke podaci koji se odnose na privatni život pojaviti tek usputno tijekom pretraživanja poslovnih informacija o poduzetniku. U tom kontekstu ti podaci ne omogućuju sami po sebi potpunu sliku privatnog života osobe o kojoj je riječ a da se ne provede daljnja obrada, što ni u kojem slučaju nije svrha istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">435</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, kao što se to pojašnjava u točkama 8. i 408. ove presude, obveza koju sadržava pobijana odluka obuhvaća komunikaciju ostvarenu preko poslovnih i osobnih komunikacijskih sredstava osoba o kojima je riječ, kao što su njihovi osobni mobilni uređaji, samo ako su barem jednom korišteni u poslovne svrhe. Stoga je opseg zahtjeva za pružanje informacija ograničen kad je riječ o obvezi dostave dokumenata iz točke III. stavka 7. Priloga pobijanoj odluci koji su proizašli iz osobnih komunikacijskih sredstava kako bi se ograničila povreda nanesena pravu na poštovanje privatnog života propisanog u članku 7. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">436</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, valja istaknuti da su osobe o kojima je riječ odabrane zbog važnosti svojih funkcija i ovlasti upravljanja koje izvršavaju u tužiteljevim službama ili službama njegova glavnog dioničara ili zbog toga što imaju novinarsku iskaznicu jer je cilj navedenog zahtjeva utvrditi je li tužitelj izvršio odlučujući utjecaj na Lagardèrea, kao što to proizlazi iz elemenata navedenih u točki 10. ove presude. Stoga se pobijanom odlukom ne traži samo prikupljanje dokumenata o kojima je riječ od osoba zaposlenih kod tužitelja na rukovodećim položajima, nego se također strogo ograničava prosljeđivanje informacija o osobama koje imaju novinarske iskaznice, kao što to proizlazi iz točaka 353. do 358. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">437</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na drugom mjestu, iz elemenata navedenih u točkama 419. do 423. ove presude proizlazi da važnost koju ima cilj zaštite djelotvornog i nenarušenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu može opravdati zadiranje, čak i ozbiljno, u pravo na poštovanje temeljnog prava propisanog u članku 7. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">438</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na trećem mjestu, kad je riječ o vezi između vlasnika komunikacijskih sredstava o kojima je riječ i povredi o kojoj je riječ, valja istaknuti da su prikupljanje podataka o privatnom životu i pristup tim podacima koje eventualno sadržavaju poslovna i osobna komunikacijska sredstva koja su barem jednom korištena u poslovne svrhe u načelu usputni u okviru pretraživanja poslovnih informacija koje služe inkriminaciji poduzetnika koji je pod istragom. Iz toga proizlazi da se prikupljanjem osobnih podataka i pristupom tim podacima na koje se odnosi istraga u području tržišnog natjecanja u načelu ne nastoji utvrditi odgovornost u području tržišnog natjecanja fizičke osobe o čijim je podacima riječ, nego samo odgovornost pravne osobe s kojom je ta fizička osoba u radnom odnosu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">439</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na četvrtom mjestu, važno je podsjetiti na to da postojanje naknadnog sudskog nadzora predstavlja temeljno jamstvo osiguranja usklađenosti mjere o kojoj je riječ s člankom 7. Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 18. lipnja 2015., Deutsche Bahn i dr./Komisija, C‑583/13 P, EU:C:2015:404, t. 32. i navedenu sudsku praksu). Uostalom, upravo se u tom smislu člankom 11. stavkom 3. Uredbe br. 139/2004, na temelju kojeg je donesena pobijana odluka, pojašnjava da se u odlukama o zahtjevu za pružanje informacija treba upozoriti na pravo da takve odluke preispituje sud Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">440</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, kad je riječ o strogoj proporcionalnosti ograničenja prava na poštovanje privatnog života, zajamčenog u članku 7. Povelje, koja proizlaze iz pobijane odluke, nepovoljnosti primjene pobijane odluke ne čine se nerazmjernima u odnosu na cilj u općem interesu iz te odluke da se zaštiti tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu (vidjeti točke 419. do 423. ove presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">441</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje drugim tužiteljevim argumentima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">442</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, kad je riječ o razlici na koju se tužitelj poziva između pojma „osobni podaci” i pojma informacije o „privatnom životu”, točno je da se pobijanom odlukom utvrđuju postupovna jamstva koja se odnose na osjetljive osobne podatke kako su definirani člankom 9. stavkom 1. OUZP‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">443</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, valja naglasiti da sama činjenica da se postupovna jamstva utvrđena pobijanom odlukom odnose samo na osjetljive osobne podatke, a ne općenito na podatke o „privatnom životu”, ne znači kao takva da navedena odluka ne poštuje temeljno pravo na poštovanje privatnog života propisano člankom 7. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">444</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, pravo na zaštitu osobnih podataka, navedeno u članku 8. stavku 1. Povelje, usko povezano s pravom na poštovanje privatnog života propisanog u članku 7. Povelje (presude od 9. studenoga 2010., Volker und Markus Schecke i Eifert, C‑92/09 i C‑93/09, EU:C:2010:662, t. 47. i od 24. studenoga 2011., Asociación Nacional de Establecimientos Financieros de Crédito, C‑468/10 i C‑469/10, EU:C:2011:777, t. 41.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">445</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, prema sudskoj praksi Suda, poštovanje prava na privatan život u vezi s obradom osobnih podataka, priznato člancima 7. i 8. Povelje, odnosi se na sve podatke koji se odnose na utvrđene fizičke osobe ili fizičke osobe koje se mogu utvrditi (presuda od 9. studenoga 2010., Volker und Markus Schecke i Eifert, C‑92/09 i C‑93/09, EU:C:2010:662, t. 52.). Tako se, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke za zakonitu obradu osobnih podataka na temelju OUZP‑a, smatra da ta obrada načelno ispunjava i zahtjeve iz članaka 7. i 8. Povelje (presuda od 5. lipnja 2023., Komisija/Poljska (Neovisnost i privatan život sudaca), C‑204/21, EU:C:2023:442, t. 332.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">446</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja podsjetiti na to da, na temelju članka 6. stavka 1. točke (c) OUZP‑a, tužitelj provodi zakonitu obradu osobnih podataka ako Komisiji dostavlja dokumente koji sadržavaju takve podatke zatražene na temelju pobijane odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">447</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, na temelju članka 5. stavka 1. točke (a) Uredbe 2018/1725, institucije Unije mogu zakonito obrađivati osobne podatke kad je to nužno za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti dodijeljene tim institucijama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">448</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu pobijana odluka predstavlja iskaz izvršavanja ovlasti koje su Komisiji dodijeljene Uredbom br. 139/2004, koja, kao što to proizlazi iz točke 420. ove presude, pridonosi održavanju sustava tržišnog natjecanja predviđenog Ugovorima koji su poduzetnici apsolutno dužni poštovati.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">449</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, valja podsjetiti na to da temeljno pravo propisano u članku 7. Povelje nije apsolutno pravo, nego ga treba uzeti u obzir imajući na umu njegovu funkciju u društvu (vidjeti u tom smislu presudu od 21. lipnja 2022., Ligue des droits humains, C‑817/19, EU:C:2022:491, t. 112. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">450</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz analize provedene u točkama 403. do 418. i 424. do 440. ove presude, ograničenjima prava na poštovanje privatnog života, zajamčenog u članku 7. Povelje, koja proizlaze iz pobijane odluke ne ugrožava se bitan sadržaj temeljnog prava i ona nisu neproporcionalna u odnosu na cilj zaštite djelotvornog i nenarušenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu koji se nastoji postići navedenom odlukom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">451</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se tužiteljevim argumentom prema kojem se postupovna jamstva predviđena pobijanom odlukom ne primjenjuju na sve podatke o privatnom životu osoba o kojima je riječ, nego samo na osjetljive osobne podatke ne može kao takvim dovesti u pitanje usklađenost pobijane odluke s temeljnim pravom propisanim člankom 7. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">452</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, iako je točno da se u pobijanoj odluci ne navode jamstva u pogledu osjetljivih osobnih podataka, iz točke 23. ove presude proizlazi i da je Komisija jamstvo virtualne sobe s podacima primijenila na podatke o privatnom životu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">453</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Doista, valja navesti da to proširenje područja primjene virtualne sobe s podacima na dokumente koji pripadaju privatnom životu nije formalizirano odlukom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">454</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, kao što to proizlazi iz točaka 472. i 473. ove presude, Komisija je dokazala da je nastojala zaštititi privatan život osoba o kojima je riječ tako što je prihvatila zahtjev za izdvajanje određenih dokumenata koji sadržavaju informacije o privatnom životu, koji je tužitelj uputio 21. siječnja 2025.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">455</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, kad je riječ o tužiteljevu argumentu koji se odnosi na zahtjev, sadržan u točki III. stavku 9. Priloga pobijanoj odluci, da se dostave dokumenti koji u cijelosti odgovaraju točki III. stavku 7. navedenog priloga, dovoljno je podsjetiti na to da se, kao što to proizlazi iz točke 240. ove presude, takvim argumentom ne može utvrditi povreda načela proporcionalnosti jer kontekst informacije može olakšati njezino razumijevanje i pojasniti njezinu relevantnost za potrebe istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">456</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, tužitelj tvrdi da su se dokumenti koji su obuhvaćeni tajnošću privatnog života ili koji sadržavaju osobne podatke koji se odnose na „politička mišljenja” ili „vjerska uvjerenja” određenih osoba o kojima je riječ Komisiji mogli dostaviti na temelju pobijane odluke. U tom pogledu valja navesti, poput Komisije, da se određeni dokumenti koji sadržavaju „politička mišljenja” ili „vjerska uvjerenja” mogu nalaziti među dokumentima povezanima s tužiteljevom poslovnom djelatnosti i mogu biti relevantni za Komisijinu istragu jer se ona djelomično odnosi na moguće izvršavanje odlučujućeg utjecaja na publikacije ili subjekte iz grupe Lagardère u pogledu političkih, vjerskih ili filozofskih pitanja. Osim toga, tužitelj ne navodi alternativne ili dodatne pojmove za pretraživanje za koje je manje vjerojatno da bi doveli do izdvajanja podataka koji se odnose na politička mišljenja osoba o kojima je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">457</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, kad je riječ o tužiteljevu argumentu prema kojem se francuskom radnom pravu protivi nalog izdan pobijanom odlukom, najprije valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, načelo nadređenosti prava Unije utvrđuje prvenstvo tog prava nad pravom država članica i nalaže svim tijelima država članica da osiguraju puni učinak različitih odredaba Unije, pri čemu pravo država članica ne može utjecati na učinak koji se tim različitim odredbama priznaje na području navedenih država (vidjeti presudu od 18. siječnja 2022., Thelen Technopark Berlin, C‑261/20, EU:C:2022:33, t. 25. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">458</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja navesti da, u svakom slučaju, tužitelj ne pruža konkretnu analizu konkretnih odredbi francuskog prava, koje su navedene isključivo u bilješkama br. 160. i 161. tužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">459</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na to da ne postoje dodatna objašnjenja ni dokazi, tužiteljev argument koji se temelji na francuskom radnom pravu treba odbiti jer ne ispunjava zahtjeve preciznosti koji se zahtijevaju člankom 76. točkom (d) Poslovnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">460</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja odbiti sedmi tužbeni razlog.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dodatni dokazi koje je podnio tužitelj</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dokazi podneseni 26. srpnja 2024.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">461</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 26. srpnja 2024. tužitelj je, pozivanjem na članak 85. stavak 3. Poslovnika, podnio dodatne dokaze koji sadržavaju nekoliko dopisa koje su on i Komisija razmijenili u pogledu pitanja je li i pod kojim uvjetima RSF mogao raspolagati obaviješću o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, ili saznati za nju, koja mu je upućena u okviru postupka kontrole koncentracija koji je Komisija upisala pod brojem M.10433 – Vivendi/Lagardère.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">462</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija u svojim očitovanjima od 19. kolovoza 2024. tvrdi da su dokazi koje je podnio tužitelj nedopušteni jer uvjeti iz članka 85. stavka 3. Poslovnika nisu ispunjeni zbog neopravdanog kašnjenja u podnošenju tih dokaza pripisivog tužiteljevu ponašanju. Prema Komisijinu mišljenju, tužitelj ne objašnjava zašto je nakon RSF‑ove izjave od 15. lipnja 2023. čekao deset mjeseci da pokuša „razumjeti okolnosti u kojima je RSF mogao raspolagati povjerljivim dokumentom iz Komisijina spisa ili saznati za njega” ili da od Komisije zatraži „pokretanje interne istrage”, iako je to mogao učiniti mnogo prije prve razmjene podnesaka. Komisija u svakom slučaju tvrdi da ti dokazi očito nisu relevantni za ocjenu tužbe. Prema Komisijinu mišljenju, tim se dokazima samo nastoji iskoristiti raniji spor između RSF‑a i tužitelja te oni ni na koji način ne potkrepljuju argumentaciju koju je tužitelj već iznio u potporu svojim tužbenim razlozima. Podnošenje tih dokaza samo je novi odraz tužiteljeve strategije koja se sastoji u umnožavanju zahtjeva i postupovnih pitanja s ciljem usporavanja napretka istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">463</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da se člankom 85. stavkom 3. Poslovnika određuje da, „[i]znimno, glavne stranke mogu podnositi dokaze i stavljati dokazne prijedloge i prije zatvaranja usmenog dijela postupka ili prije odluke Općeg suda o neprovođenju usmenog dijela postupka, pod uvjetom da opravdaju kašnjenje u podnošenju takvih dokaza odnosno stavljanju dokaznih prijedloga”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">464</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja utvrditi da su dopisi koje je tužitelj podnio poslani nakon podnošenja tužbe (23. studenoga 2023.) i replike (8. travnja 2024.). Tužitelj stoga te dokaze nije mogao priložiti ni replici ni, još manje, tužbi (vidjeti u tom smislu presudu od 13. siječnja 2021., Bezouaoui i HB Consultant/Komisija, T‑478/18, neobjavljenu, EU:T:2021:2, t. 79. i navedenu sudsku praksu). Stoga u tim okolnostima valja smatrati da su navedeni dokazi dopušteni.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">465</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, kao što to naglašava Komisija, ti dokazi nisu relevantni za ocjenu ove tužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">466</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, najprije valja navesti da, prema Komisijinim tvrdnjama, ona RSF‑u, koji nije priznat kao zainteresirana treća osoba u predmetu M.10433 – Vivendi/Lagardère, u navedenom predmetu nije poslala verziju obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koja nije povjerljiva jer je on nije zatražio. Iz toga proizlazi da je RSF mogao imati pristup toj verziji preko zainteresirane treće osobe koja nije poštovala svoje obveze neotkrivanja i koju Komisija nije mogla utvrditi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">467</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, ponašanje zainteresirane treće osobe ne može se pripisati Komisiji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">468</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, kao što to naglašava Komisija, ona nije ovlaštena trećoj osobi otkrivati poslovne tajne, povjerljive informacije ni osjetljive osobne podatke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">469</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, člankom 16. stavkom 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2023/914 od 20. travnja 2023. o provedbi Uredbe Vijeća br. 139/2004 i stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 802/2004 (SL 2023., L 119, str. 22.) predviđa se da, „[a]ko je izdana obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama ili dodatna obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama, Komisija može trećim osobama poslati verziju te obavijesti bez povjerljivih podataka ili ih obavijestiti o prirodi i predmetu postupka na drugi odgovarajući način[; da u] tu svrhu podnositelji prijave u primjedbama označavaju sve podatke koje smatraju povjerljivima, u skladu s člankom 18. stavkom 3. drugim i trećim podstavcima, u roku od pet radnih dana od primitka izjave[; da] Komisija trećim osobama dostavlja verziju primjedbi bez povjerljivih podataka koja će se koristiti samo za potrebe relevantnog postupka u skladu s Uredbom […] br. 139/2004[; i da t]reće osobe prihvaćaju to ograničenje uporabe prije primitka verzije primjedbi bez povjerljivih podataka”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">470</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u ovom slučaju, nijedan element iz spisa ne svjedoči ni o kakvom Komisijinu otkrivanju povjerljivih informacija koje se odnose na tužitelja. Uostalom, tužitelj ničim ne potkrepljuje svoj argument prema kojem je RSF‑ov pristup verziji obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koja nije povjerljiva u predmetu M.10433 – Vivendi/Lagardère mogao utjecati na zakonitost pobijane odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">471</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da dokazi koje je tužitelj podnio 26. srpnja 2024. nisu relevantni za ocjenu ove tužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dokazi podneseni 6. veljače 2025.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">472</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 6. veljače 2025. tužitelj je, pozivanjem na članak 85. stavak 3. Poslovnika, podnio dopis poslan Komisiji 21. siječnja 2025. u kojem ju je zatražio da iz spisa izdvoji dokumente koji sadržavaju informacije o privatnom životu, a koji su se nalazili među dokumentima dostavljenima u rujnu i listopadu 2024. (u daljnjem tekstu: zahtjev za izdvajanje), kao i nekoliko dokumenata na koje se odnosio zahtjev za izdvajanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">473</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija u svojim očitovanjima od 25. veljače 2025. objašnjava da je prihvatila zahtjev za izdvajanje te uklonila predmetne dokumente i to uklanjanje potvrdila porukom elektroničke pošte od 19. veljače 2025. Osim toga, tužitelj uopće ne objašnjava koji su pojmovi za pretraživanje doveli do podnošenja tih dokumenata ni po čemu su ti dokumenti obuhvaćeni područjem primjene pobijane odluke, iako je sam tužitelj pojasnio da oni nikad nisu ni smjeli biti podneseni. Komisija pojašnjava i da svi dokumenti i datoteke koje je tužitelj podnio u odgovoru na pobijanu odluku potječu iz sredstava za rad i da je tužitelj odbio uspostavu virtualne sobe s podacima. Naposljetku, Komisija naglašava da je prihvatila iz opsega zahtjeva za pružanje informacija isključiti komunikaciju koja pripada privatnom životu, kako ju je utvrdio sam tužitelj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">474</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja utvrditi da, s obzirom na to da, s jedne strane, tužitelj priznaje da su dokumenti na koje se odnosio zahtjev za izdvajanje Komisiji dostavljeni zbog tehničke pogreške te nikad nisu ni trebali biti dio dostave dokumenata u rujnu i listopadu 2024. i da je, s druge strane, Komisija prihvatila zahtjev za izdvajanje, dokazi koje je tužitelj podnio 6. veljače 2025. više nisu relevantni za ocjenu ove tužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">475</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da nijedan od tužbenih razloga koje je istaknuo tužitelj nije osnovan, tužbu valja odbiti u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">476</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti da snosi vlastite troškove i Komisijine troškove, u skladu s njezinim zahtjevom, uključujući one koji se odnose na postupke privremene pravne zaštite upisane pod brojevima T‑1097/23 R, C‑90/24 P(R)-R, C‑90/24 P(R), T‑1097/23 R‑RENV i C‑470/24 P(R)-R.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">477</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, države članice i institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. Stoga će Vijeće snositi vlastite troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-562" title="page-71">
      Slijedom navedenog,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-563" title="page-71">
      OPĆI SUD (deveto vijeće koje zasjeda u sastavu od pet sudaca)
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-564" title="page-71">
      proglašava i presuđuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužba se odbija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vivendi SE snosit će vlastite troškove i troškove Europske komisije, uključujući one koji se odnose na postupke privremene pravne zaštite upisane pod brojevima T‑1097/23 R, C‑90/24 P(R)-R, C‑90/24 P(R), T‑1097/23 R‑RENV i C‑470/24 P(R)-R.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div class="signatures">
<p class="C77SignaturesComposition" id="para-568" title="page-72">
<span class="signatory">Truchot</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory">Jaeger</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory">Schwarcz</span>
</p>
<p class="C77SignaturesComposition" id="para-569" title="page-72">
<span class="signatory">Sampol</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory">Pucurull</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory">Perišin</span>
</p>
<p class="C77SignaturesAlinea" id="para-570" title="page-72">
<span class="signatory">Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 3. lipnja 2026.</span>
</p>
<p class="C77Signatures" id="para-571" title="page-72">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    
    
    
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: francuski</p>
</body>
</html>
