(1)

Vijeće je 30. lipnja 2020. donijelo Preporuku (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (1).

(2)

Vijeće je 2. veljače 2021. izmijenilo Preporuku (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (2) kako bi se ažurirali kriteriji za procjenu jesu li neobvezna putovanja iz trećih zemalja sigurna i trebaju li se dopustiti.

(3)

Istom izmjenom uvedeni su mehanizmi za ograničavanje širenja varijanti virusa SARS-COV-2 koje izazivaju zabrinutost u EU-u (3).

(4)

Vijeće je 20. svibnja 2021. izmijenilo Preporuku (EU) 2020/912 (4) kako bi se uzeli u obzir uvođenje i pozitivni učinci kampanja cijepljenja u pogledu ograničavanja širenja virusa te kako bi se dodatno ograničili uvoz i širenje novih varijanti od interesa i varijanti koje izazivaju zabrinutost u EU.

(5)

Europski parlament i Vijeće donijeli su 14. lipnja 2021. Uredbu (EU) 2021/953 (5) i Uredbu (EU) 2021/954 (6) o EU digitalnoj COVID potvrdi. EU digitalna COVID potvrda pokazala se sredstvom temeljnim za ponovnu uspostavu putovanja unutar EU-a.

(6)

Od donošenja Uredbe (EU) 2021/953 Komisija je donijela nekoliko provedbenih akata kojima se utvrđuje da se COVID-19 potvrde koje izdaje određena treća zemlja smatraju jednakovrijednima potvrdama koje izdaju države članice u skladu s tom uredbom. Potvrde o cijepljenju, preboljenju i testiranju obuhvaćene takvim provedbenim aktima stoga se mogu sigurno i pouzdano ovjeriti. Stoga su EU digitalna COVID potvrda, a posebno provedbene odluke donesene na toj osnovi, olakšale sigurno ponovno otvaranje mogućnosti putovanja iz trećih zemalja u EU (7).

(7)

Postojeći pristup utvrđen u Preporuci (EU) 2020/912 trebalo bi ažurirati kako bi se u obzir uzela uspostava EU digitalne COVID potvrde, kao i razvoj pandemije, uključujući pojavu zabrinjavajuće varijante omikron, sve veću procijepljenost i postupno ukidanje ograničenja putovanja u cijelom svijetu.

(8)

S obzirom na razvoj epidemiološke situacije, Europsko vijeće u svojim je zaključcima od 22. listopada 2021. pozvalo na daljnju koordinaciju kako bi se olakšalo slobodno kretanje unutar EU-a i putovanje u EU te na reviziju dviju preporuka, uključujući Preporuku Vijeća (EU) 2020/912.

(9)

Trebalo bi odrediti da standardno razdoblje prihvaćanja potvrda o cijepljenju koje su treće zemlje izdale nakon završetka primarne serije cijepljenja traje 270 dana. Kako bi se osigurao koordiniran pristup, države članice ne bi trebale prihvaćati potvrde o cijepljenju izdane na temelju završetka primarne serije cijepljenja ako je prošlo više od 270 dana od primjene doze koja je u njoj navedena. U tom bi slučaju države članice trebale prihvatiti potvrde o cijepljenju u kojima se navodi da je nakon završetka primarne serije cijepljenja primljena dopunska doza.

(10)

Kako bi se dodatno olakšalo sigurno putovanje u EU, prag za 14-dnevnu kumulativnu stopu prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 trebalo bi povećati sa 75 na 100 slučajeva na 100 000 stanovnika. Istodobno, kako bi se uzeli u obzir poboljšani kapaciteti testiranja gotovo dvije godine nakon prvog pojavljivanja virusa, zahtijevana minimalna tjedna stopa testiranja također bi se trebala povećati s 300 na 600 testova na 100 000 stanovnika. Time bi se trebala dodatno povećati pouzdanost podataka koji se upotrebljavaju za utvrđivanje u kojoj bi mjeri neobvezna putovanja trebala biti moguća iz određene treće zemlje.

(11)

Kako bi se bolje omogućila neobvezna putovanja u Uniju i povećala predvidljivost za putnike iz trećih zemalja, države članice ne bi trebale prihvaćati samo cjepiva protiv bolesti COVID-19 za koja je izdano odobrenje za stavljanje u promet na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (8), nego i cjepiva koja su prošla postupak Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za uvrštavanje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima.

(12)

Nadalje, kao alternativu cijepljenju države članice trebale bi dopustiti neobvezna putovanja osobama koje su se oporavile od bolesti COVID-19 u razdoblju od 180 dana prije putovanja u EU i koje imaju EU digitalnu COVID potvrdu ili potvrdu koja je priznata kao jednakovrijedna EU digitalnoj COVID potvrdi.

(13)

Istodobno, kako bi se dodatno smanjio rizik od prijenosa virusa SARS-CoV-2, države članice mogle bi zahtijevati i valjani dokaz o negativnom testu lančane reakcije polimerazom u stvarnom vremenu (RT-PCR) prije polaska ako je putnik i. primio cjepivo protiv bolesti COVID-19 koje je prošlo postupak SZO-a za uvrštavanje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima, ali se ne nalazi na popisu cjepiva odobrenih u EU-u na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004; ili ii. prebolio COVID-19 u razdoblju od 180 dana prije putovanja u EU.

(13a)

S obzirom na to da možda neće biti moguće provjeriti vjerodostojnost, cjelovitost i valjanost potvrda o cijepljenju koje izdaju treće zemlje koje ne upotrebljavaju okvir pouzdanosti EU digitalne COVID potvrde ili potvrde o cijepljenju koja je priznata kao jednakovrijedna, države članice mogle bi zahtijevati i valjani dokaz o negativnom testu RT-PCR prije polaska ako je putnik u potpunosti cijepljen cjepivom protiv bolesti COVID-19 za koje je izdano odobrenje za stavljanje u promet na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004, ali ne posjeduje EU digitalnu COVID potvrdu ili potvrdu koja je priznata kao jednakovrijedna EU digitalnoj COVID potvrdi.

(14)

Djeca starija od šest godina i mlađa od 18 godina trebala bi moći putovati pod uvjetom da su prije polaska imala negativne rezultate testa RT-PCR. U tim slučajevima države članice mogle bi zahtijevati dodatno testiranje, karantenu ili samoizolaciju nakon dolaska. Ako djeca starija od šest godina i mlađa od 18 godina posjeduju valjan dokaz o cijepljenju protiv bolesti COVID-19 izdan na temelju cjepiva protiv bolesti COVID-19 odobrenog u EU-u na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004, test ne bi trebalo zahtijevati. Djeca mlađa od šest godina koja putuju s odraslom osobom ne bi trebala podlijegati dodatnim zahtjevima.

(14a)

Države članice mogle bi dopustiti neobvezna putovanja osobama za koje je prihvaćeno cijepljenje protiv bolesti COVID-19 medicinski kontraindicirano, pod uvjetom da su te osobe dostavile potrebnu dokumentaciju i imale negativan rezultat testa RT-PCR prije polaska.

(15)

S obzirom na sve veću procijepljenost u cijelom svijetu, primjereno je započeti razmišljati o postupnom prijelazu s trenutačnog hibridnog pristupa temeljenog na pojedinačnoj zemlji/osobi na pristup koji se temelji isključivo na osobi i temeljiti ukidanje ograničenja putovanja isključivo na statusu cijepljenja ili funkciji/potrebi putnika. Međutim, u ovom trenutku i dalje postoje treće zemlje s ograničenim pristupom cjepivima ili niskom stopom cijepljenja. Stoga, kako bi se trećim zemljama dalo vremena da povećaju svoje stope cijepljenja, uključujući primjenu dodatnih doza s ciljem osiguravanja valjanosti potvrda o cijepljenju i na osnovi prethodne opće procjene njihove situacije u pogledu cijepljenja na temelju podataka koje su, među ostalim, dostavile delegacije EU-a, Komisija bi do 30. travnja 2022.trebala preispitati Preporuku s ciljem brisanja Priloga I. uzimajući u obzir sve veću procijepljenost diljem svijeta. Komisija bi trebala izvješćivati Vijeće te bi mu, prema potrebi, mogla podnijeti prijedlog za brisanje Priloga I.

(16)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Preporuke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Preporuka predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Preporuci odlučuje hoće li je provesti.

(17)

Ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (9); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Odluke i ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(18)

U pogledu Islanda i Norveške ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (10), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ. (11)

(19)

U pogledu Švicarske ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ (12) u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (13).

(20)

U pogledu Lihtenštajna ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (14) u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (15).

(21)

Pravnim statusom ove Preporuke, kako je naveden u uvodnim izjavama od 15. do 19., ne dovodi se u pitanje potreba da sve države članice, u interesu pravilnog funkcioniranja schengenskog područja, koordinirano donesu odluku o ukidanju ograničenja neobveznih putovanja u Uniju,