<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-729/19</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CC0729</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:923">EU:C:2020:923</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>10</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>10</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje G. Hogana – Predmet C‑729/19</HT></P><P><HT TYPE="SC">Department of Justice for Northern Ireland</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Gerarda Hogana</HT></P><P>od <DATE ISO="20201112">12. studenoga 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑729/19</HT></P><P>T. K. F.</P><P>protiv</P><P>Department of Justice for Northern Ireland</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal in Northern Ireland (Žalbeni sud Sjeverne Irske, Ujedinjena Kraljevina))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Pravosudna suradnja u građanskim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Priznavanje i izvršenje sudskih odluka i suradnja u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EZ) br. 4/2009</KEYWORD><KEYWORD>Članak 75.</KEYWORD><KEYWORD>Vremensko područje primjene</KEYWORD><KEYWORD>Mogućnost registriranja i izvršenja presuda donesenih prije nego što je država u kojoj su donesene pristupila Europskoj uniji</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>U kojim (ako u ikojim) okolnostima treba priznati, u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od <DATE ISO="20081218">18. prosinca 2008.</DATE> o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="007" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 7, str. 1</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 5., str. 138. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="281" PAGE.FIRST="29" DATE.PUB="2013">SL 2013., L 281, str. 29</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>, presudu o uzdržavanju koju je sud neke države donio prije nego što je ta država pristupila Europskoj uniji? To je u bitnome pitanje koje Court of Appeal in Northern Ireland (Žalbeni sud Sjeverne Irske, Ujedinjena Kraljevina) postavlja predmetnim zahtjevom za prethodnu odluku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Dakle, predmetni zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na priznavanje i izvršenje u Ujedinjenoj Kraljevini sudskih odluka u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja donesenih u Poljskoj prije nego što je ta država pristupila Europskoj uniji <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE> te prije nego što se Uredba br. 4/2009 počela primjenjivati (<DATE ISO="20110618">18. lipnja 2011.</DATE>). Prije razmatranja činjeničnih okolnosti koje su dovele do podnošenja ovog zahtjeva za prethodnu odluku potrebno je izložiti relevantne pravne odredbe.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Članak 66. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od <DATE ISO="20001222">22. prosinca 2000.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="012" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 12, str. 1</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)</P></NOTE> propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="066.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se Uredba primjenjuje samo na pravne postupke koji su započeti i na isprave koje su službeno sastavljene ili registrirane kao autentične isprave nakon njezina stupanja na snagu.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="066.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Unatoč tome, ako je postupak u državi članici u kojoj je sudska odluka donesena pokrenut prije stupanja na snagu ove Uredbe, sudske odluke donesene nakon tog datuma priznaju se i izvršavaju sukladno odredbama poglavlja III.:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>ako je postupak u državi članici u kojoj je sudska odluka donesena započet nakon stupanja na snagu [Konvencije od <DATE ISO="19680927">27. rujna 1968.</DATE> o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="299" PAGE.FIRST="32" DATE.PUB="1972">SL 1972., L 299, str. 32</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 3.; u daljnjem tekstu: Konvencija iz Bruxellesa)] ili Konvencije iz Lugana [o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="319" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="1988">SL 1988., L 319, str. 9</REF.DOC.OJ>.; u daljnjem tekstu: Konvencija iz Lugana)] u državi članici u kojoj je sudska odluka donesena i u državi članici u kojoj se zahtijeva njezino priznavanje ili izvršenje;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>u svim drugim slučajevima, ako je nadležnost utemeljena na pravilima iz poglavlja II. ili iz konvencije sklopljene između države članice u kojoj je donesena sudska odluka i države članice u kojoj se zahtijeva njezino priznavanje ili izvršenje, a koja je bila na snazi u trenutku pokretanja postupka.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Uredba br. 4/2009</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Uvodne izjave 31., 44. i 47. Uredbe br. 4/2009 predviđaju:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>(31)</NO.P><TXT>Radi lakše prekogranične naplate tražbina za uzdržavanje, trebalo bi uspostaviti sustav suradnje među središnjim tijelima koja imenuju države članice. Ta tijela moraju pomagati uzdržavanim osobama i obveznicima uzdržavanja u dokazivanju njihovih prava u drugoj državi članici podnošenjem zahtjeva za priznavanjem, proglašenjem izvršivosti već postojećih odluka, njihove izmjene ili dobivanje odluke. Trebala bi također razmjenjivati informacije radi pronalaženja obveznika uzdržavanja ili uzdržavane osobe te, kad je to potrebno, utvrditi njihove prihode i imovinu. Naposljetku, morala bi međusobno surađivati razmjenom općih podataka i poticanjem suradnje među nadležnim tijelima u svojim državama članicama.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(44)</NO.P><TXT>Ovom bi Uredbom trebalo izmijeniti Uredbu (EZ) br. 44/2001 zamjenjivanjem njezinih odredaba koje se odnose na obveze uzdržavanja. Države članice bi u skladu s prijelaznim odredbama ove Uredbe u stvarima koje se donose na obveze uzdržavanja trebale primjenjivati odredbe ove Uredbe o nadležnosti, priznavanju, izvršivosti i izvršenju odluka te o pravnoj pomoći umjesto odredaba Uredbe (EZ) br. 44/2001 od dana stupanja na snagu ove Uredbe.</TXT></NP></CONSID><?PAGE NO="3"?><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(47)</NO.P><TXT>U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, koje je priloženo Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjeno Kraljevstvo ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje. To međutim ne dovodi u pitanje mogućnost da Ujedinjena Kraljevina u skladu s člankom 4. navedenog Protokola nakon donošenja ove Uredbe preda obavijest o svojoj namjeri da prihvati ovu Uredbu.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Točka 1. stavka 1. članka 2. Uredbe br. 4/2009, naslovljenog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Definicije<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>U smislu ove Uredbe:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="2019" ID="QE0005"/> znači odluka u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja koju je donio sud države članice, neovisno o tome kako je odluka nazvana, uključujući rješenje, nalog, presudu, nalog za izvršenje te odluku sudskog službenika o troškovima ili izdacima. Za potrebe poglavlja VII. i VIII. izraz <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="2019" ID="QE0006"/> znači i odluka u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja donesena u trećoj državi.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Poglavlje IV. Uredbe br. 4/2009, naslovljeno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Priznavanje, izvršivost i izvršenje sudskih odluka<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>, podijeljeno je na tri odjeljka. U skladu s člankom 16. te uredbe, odjeljak 1., koji obuhvaća članke 17. do 22. te uredbe, primjenjuje se na odluke donesene u državi članici koju obvezuje Haški protokol od <DATE ISO="20071123">23. studenoga 2007.</DATE> o mjerodavnom pravu za obveze uzdržavanja (u daljnjem tekstu: Haški protokol), odjeljak 2., koji obuhvaća članke 23. do 38. te uredbe, primjenjuje se na odluke donesene u državi članici koju ne obvezuje Haški protokol, dok odjeljak 3., koji obuhvaća članke 39. do 43. te uredbe, sadržava odredbe primjenjive na sve odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Poglavlje VII. Uredbe br. 4/2009 sadržava, u člancima 49. do 63. te uredbe, odredbe o suradnji među središnjim tijelima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 75. Uredbe br. 4/2009, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Prijelazne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>, propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="075.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se Uredba, podložno stavcima 2. i 3., primjenjuje samo na postupke započete nakon početka njezine primjene, za sudske nagodbe potvrđene ili sklopljene nakon tog datuma te za autentične isprave.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="075.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Primjenjuju se odjeljci 2. i 3. poglavlja IV.:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>za sudske odluke donesene u državama članicama prije datuma početka primjene ove Uredbe za koje se od tog datuma traži priznavanje i utvrđivanje izvršivosti;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>za sudske odluke donesene nakon datuma primjene ove Uredbe u postupcima započetim prije tog datuma, ako su te odluke u području primjene Uredbe […] br. 44/2001 za potrebe priznavanja i izvršenja.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>Uredba […] br. 44/2001 i nadalje se primjenjuje za [postupke] priznavanje i izvršenje koji se provode na dan kad započinje primjena ove Uredbe.</P><P>Prvi i drugi podstavak primjenjuju se <HT TYPE="ITALIC">mutatis mutandis</HT> za sudske nagodbe potvrđene ili sklopljene te za autentične isprave izdane u državama članicama.</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="075.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Poglavlje VII. o suradnji među središnjim tijelima primjenjuje se za podneske i zahtjeve koje zaprimi središnje tijelo od datuma početka primjene ove Uredbe.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 76. Uredbe br. 4/2009, ta se uredba, izuzev njezina članka 2. stavka 2., članka 47. stavka 3. te članaka 71., 72. i 73., primjenjuje od <DATE ISO="20110618">18. lipnja 2011.</DATE>, pod uvjetom da se na taj datum u Uniji primjenjuje Haški protokol.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Odluka 2009/451/EZ</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 2. Odluke Komisije 2009/451/EZ od <DATE ISO="20090608">8. lipnja 2009.</DATE> o namjeri Ujedinjene Kraljevine da prihvati Uredbu (EZ) br. 4/2009<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="149" PAGE.FIRST="73" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 149, str. 73</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 132.)</P></NOTE>, ta je uredba <DATE ISO="20090701">1. srpnja 2009.</DATE> stupila na snagu u Ujedinjenoj Kraljevini.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">4.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Odluka 2009/941/EZ</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 4. Odluke Vijeća 2009/941/EZ od <DATE ISO="20091130">30. studenoga 2009.</DATE> o zaključivanju od strane Europske zajednice Haškog protokola […]<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="331" PAGE.FIRST="17" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 331, str. 17</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE>, pravila tog protokola privremeno se primjenjuju u Uniji od <DATE ISO="20110618">18. lipnja 2011.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Ujedinjene Kraljevine</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Pravilo 4. stavak 1A Magistrates Courts (Civil Jurisdiction and Judgments Act 1982) Rules (Northern Ireland) 1986 (Poslovnik magistratskih sudova (Zakon iz 1982. o sudskoj nadležnosti i presudama u građanskim stvarima) iz 1986. (Sjeverna Irska)) propisuje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Kada, na temelju članka 26. Uredbe [br. 4/2009], službenik magistratskog suda zaprimi zahtjev za registraciju sudske odluke o uzdržavanju donesene u državi članici u kojoj se navedena uredba primjenjuje, a koja nije Ujedinjena Kraljevina, dužan je, u skladu s člankom 24. te Uredbe i u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka, registrirati tu odluku pri svojem sudu sastavljanjem zapisnika ili službene bilješke koju je upisao u Upisnik odluka i potpisao.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje glavnog postupka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>T. K. F. i A. K. F., oboje poljski državljani, sklopili su brak u Poljskoj 1991. U tom braku rođena su dva sina. Poljski sud je <DATE ISO="19990401">1. travnja 1999.</DATE> donio odluku o uzdržavanju u korist A. K. F., a protiv T. K. F.-a. Pred poljskim se sudovima 2002. i 2003. vodio još jedan postupak vezan uz uzdržavanje. Taj je postupak rezultirao, kako ih je sud koji je uputio zahtjev opisao, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>ažuriranim nalozima za uzdržavanje<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> od <DATE ISO="20030214">14. veljače 2003.</DATE>, koji čine <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>izmijenjene izvorne naloge od <DATE ISO="19990401">1. travnja 1999.</DATE><QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> koje je donio isti sud<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Međutim, iz spisa nije sasvim jasno je li postupak iz 2002. i 2003. činio potpuno novi postupak ili je (što je možda vjerojatnije) <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>ažurirani<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> nalog za uzdržavanje bio posljedica novih zahtjeva koji su 2002. i 2003. bili podneseni u pogledu postupka iz 1999. To je u konačnici na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>T. K. F. i A. K. F. razveli su se 2004. godine. T. K. F. je u kolovozu 2006. došao u Sjevernu Irsku, gdje od tada boravi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Tajnik Magistrates’ Court for the Petty Sessions District of Belfast and Newtownabbey (Magistratski sud za Okrug Belfast i Newtownabbey, Ujedinjena Kraljevina) je odlukama od <DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE> i <DATE ISO="20140815">15. kolovoza 2014.</DATE> (u daljnjem tekstu: odluke o registraciji) registrirao i proglasio izvršivima dvije odluke o uzdržavanju koje je <DATE ISO="20030214">14. veljače 2003.</DATE> donio poljski sud. Odluke o registraciji donesene su u skladu s člankom 75. Uredbe br. 4/2009. Njima je utvrđeno da su odluke koje su bile registrirane izvršive u smislu odjeljka 2. poglavlja IV. navedene uredbe.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>T. K. F. je odluke o registraciji pobijao pred High Court of Justice in Northern Ireland, Queen’s Bench Division (Visoki sud Sjeverne Irske, Odjel Queen’s Bench, Ujedinjena Kraljevina) navodeći da odjeljak 2. poglavlja 4. Uredbe br. 4/2009 nije primjenjiv jer Poljska nije bila država članica kada je poljski sud donio odluke u pitanju. Usto je tvrdio da članci 23. i 26. Uredbe br. 4/2009 nisu primjenjivi na navedene odluke te da one, u svakom slučaju, nisu u skladu s člankom 24. Uredbe br. 4/2009 jer nema dokaza da je T. K. F. bio svjestan postupka u pitanju, da je u njemu sudjelovao ili bio zastupan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Međutim, High Court of Justice in Northern Ireland, Queen’s Bench Division (Visoki sud Sjeverne Irske, Odjel Queen’s Bench) njegovu je tužbu odbio uz obrazloženje da Uredba br. 4/2009 ne sadržava nijednu odredbu koja njezino područje primjene ograničava samo na sudske naloge za uzdržavanje donesene nakon pristupanja Poljske Uniji. Osim toga, ako članak 75. stavak 2. Uredbe br. 4/2009 nije primjenjiv na predmetni slučaj, primjenjuje se, u skladu s člankom 75. stavkom 3. te uredbe, njezino poglavlje VII. jer je Poljska stranka Haškog protokola. High Court of Justice in Northern Ireland, Queen’s Bench Division (Visoki sud Sjeverne Irske, Odjel Queen’s Bench) stoga je utvrdio da su odluke poljskog suda pravilno registrirane i izvršene na temelju tog poglavlja. T. K. F. je protiv te odluke potom podnio žalbu Court of Appeal in Northern Ireland (Žalbeni sud Sjeverne Irske; u daljnjem tekstu: sud koji je uputio zahtjev).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Sukladno tomu, pitanje koje se pojavilo pred sudom koji je uputio zahtjev odnosi se na pravilnu vremensku primjenu Uredbe br. 4/2009 za potrebe registriranja i proglašavanja sudskih odluka o uzdržavanju izvršivima te na primjenjivost članka 75. stavka 2. te uredbe na sudske odluke donesene u državama koje su stranke Haškog protokola. U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev dvoji o primjenjivosti Uredbe br. 4/2009 na sudske odluke o uzdržavanju koje su u Poljskoj donesene prije pristupanja te države Uniji te u pogledu toga je li Magistrates’ Court for Petty Sessions District of Belfast and Newtownabbey (Magistratski sud za Okrug Belfast i Newtownabbey) bio nadležan odnosne odluke registrirati na temelju bilo kojeg dijela članka 75. Uredbe br. 4/2009.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zahtjev za prethodnu odluku</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Court of Appeal in Northern Ireland (Žalbeni sud Sjeverne Irske) odlukom od <DATE ISO="20190902">2. rujna 2019.</DATE>, koju je tajništvo Suda zaprimilo <DATE ISO="20191002">2. listopada 2019.</DATE>, prekinuo postupak i Sudu uputio sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>1.</NO.P><TXT>Treba li članak 75. stavak 2. Uredbe [br. 4/2009] tumačiti na način da se primjenjuje samo na <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>sudske odluke<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="2019" ID="QE0015"/> donesene u državama koje su u trenutku njihova donošenja bile države članice Europske unije?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir činjenicu da je Poljska danas država članica Europske unije koju obvezuje Haški protokol, mogu li se odluke o uzdržavanju koje je 1999. i 2003., odnosno prije nego što je Poljska postala država članica Europske unije, donio sud u toj državi članici sada registrirati i izvršiti u drugoj državi članici Europske unije u skladu s bilo kojim dijelom Uredbe [br. 4/2009], a posebno:</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>člankom 75. stavkom 3. i člankom 56. Uredbe [br. 4/2009];</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>člankom 75. stavkom 2. i odjeljkom 2. poglavlja IV. Uredbe [br. 4/2009];</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>člankom 75. stavkom 2. točkom (a) i odjeljkom 3. poglavlja IV. Uredbe [br. 4/2009];</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>bilo kojom drugom odredbom te uredbe?<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></P></QUOT.S></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su T. K. F. i Europska komisija. Osim toga, T. K. F., Department of Justice for Northern Ireland (Ministarstvo pravosuđa Sjeverne Irske, Ujedinjena Kraljevina), poljska vlada i Europska komisija iznijeli su usmena očitovanja na raspravi održanoj <DATE ISO="20201014">14. listopada 2020.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Kako je istaknuto na raspravi, činjenica je, nažalost, da bi predmetni zahtjev za prethodnu odluku mogao biti posljednji predmet iz Sjeverne Irske koji će Sud izravno razmatrati. Naime, Ujedinjena Kraljevina je u ponoć (po srednjoeuropskom vremenu) <DATE ISO="20200131">31. siječnja 2020.</DATE> napustila Europsku uniju. Međutim, valja istaknuti da će presuda Suda u ovom predmetu, u skladu s odredbama članka 86. stavka 2. i članka 89. stavka 1. Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="029" PAGE.FIRST="7" DATE.PUB="2020">SL 2020., L 29, str. 7</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE>, biti u cijelosti obvezujuća za Ujedinjenu Kraljevinu i u Ujedinjenoj Kraljevini (uključujući Sjevernu Irsku), neovisno o datumu njezina donošenja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev svojim prvim pitanjem pita treba li odstupanje od vremenske primjene Uredbe br. 4/2009, koje je predviđeno u njezinu članku 75. stavku 2., tumačiti na način da se primjenjuje samo na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>sudske odluke<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> donesene u državama koje su u vrijeme donošenja tih odluka već bile članice Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo formulaciju te odredbe već i njezin kontekst te cilj propisa kojih je ta odredba dio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Vidjeti, u tom pogledu, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141112">12. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>L</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑656/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2364">EU:C:2014:2364</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Ako ta načela primijenimo na ovaj predmet, prvo možemo istaknuti da je, u skladu s definicijom iz članka 2. stavka 1. točke 1. Uredbe br. 4/2009, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> odluka u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja koju je donio sud <HT TYPE="ITALIC">države članice</HT>. Polazna točka je stoga činjenica da Uredba br. 4/2009 zahtijeva da se radi o presudi suda države članice. Poljska, očito, prije svibnja 2004. nije bila država članica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Članak 75. Uredbe br. 4/2009 je prijelazna odredba kojom se želi riješiti status sudskih odluka donesenih prije stupanja te uredbe na snagu. Dakako, mora se podsjetiti na to da su Uredbom br. 4/2009, kako jasno proizlazi iz njezine uvodne izjave 44., u biti zamijenjene opće odredbe o nadležnosti i izvršavanju naloga za uzdržavanje koje su se ranije nalazile u Uredbi br. 44/2001. Drugim riječima, Uredba br. 4/2009 je <HT TYPE="ITALIC">lex specialis</HT> u stvarima koje se tiču nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršavanja sudskih odluka u području obveza uzdržavanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Vidjeti, u tom pogledu, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200604">4. lipnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>FX (Obustava izvršenja tražbine uzdržavanja)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑41/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:425">EU:C:2020:425</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Budući da između navedenih dviju uredbi u biti postoji kontinuitet, bilo je za očekivati da će Uredbom br. 4/2009 biti obuhvaćene sudske odluke u stvarima koje se odnose na uzdržavanje donesene prije datuma početka primjene te uredbe (<DATE ISO="20110618">18. lipnja 2011.</DATE>)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Kako je predviđeno člankom 76. Uredbe br. 4/2009</P></NOTE>. To je, kako ćemo sada vidjeti, odraženo u prijelaznim odredbama sadržanima u članku 75. Uredbe br. 4/2009. Međutim, ključno pitanje ostaje mogu li se te odredbe tumačiti na način da se primjenjuju na sudske odluke donesene u državama koje u trenutku donošenja tih odluka nisu bile članice Unije. Sada ću se posvetiti tom pitanju.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Članak 75. stavak 1. Uredbe br. 4/2009 prvo predviđa da se ta uredba, podložno stavcima 2. i 3. tog članka, primjenjuje samo na postupke započete, sudske nagodbe potvrđene ili sklopljene te autentične isprave izdane nakon početka njezina primjene. Članak 75. stavak 3. odnosi se na prijelazno uređenje suradnje među središnjim tijelima te nije relevantan za prvo pitanje, ali ću mogući utjecaj te odredbe razmatrati u okviru analize drugog pitanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Međutim, članak 75. stavak 2. Uredbe br. 4/2009 – a osobito točka (a) te odredbe – od središnje je važnosti te se odnosi na dvije situacije koje se međusobno ponešto razlikuju. Kao prvo, članak 75. stavak 2. točka (a) Uredbe br. 4/2009 propisuje da se odjeljak 2. (koji obuhvaća članke 23. do 38. te uredbe te se primjenjuje na odluke donesene u državama članicama koje nisu vezane Haškim protokolom) i odjeljak 3. (koji obuhvaća članke 39. do 43. te uredbe te sadržava odredbe koje se primjenjuju na sve odluke) primjenjuju na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>sudske odluke donesene <HT TYPE="ITALIC">u državama članicama</HT> prije datuma početka primjene ove Uredbe za koje se od tog datuma traži priznavanje i utvrđivanje izvršivosti<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Dakako, riječi koje sam istaknuo – <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>u državama članicama<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> – moraju se tumačiti u vezi sa samom definicijom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>sudske odluke<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> sadržanom u članku 2. stavku 1. točki 1. Uredbe br. 4/2009. Sve je to jasan tekstualni dokaz o tome da se mora raditi o sudskoj odluci donesenoj u državi koja je u vrijeme donošenja te odluke bila država članica Unije. Poljska to, očito, nije bila prije svibnja 2004.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Kao drugo, i točka (a) i točka (b) članka 75. stavka 2. Uredbe br. 4/2009 predviđaju da se odjeljci 2. i 3. primjenjuju na sudske odluke koje su donesene prije datuma početka primjene te uredbe i na sudske odluke koje su donesene nakon tog datuma, ali u postupcima započetima prije tog datuma, <HT TYPE="ITALIC">ako su te odluke obuhvaćene područjem primjene Uredbe br. 44/2001 za potrebe priznavanja i izvršenja</HT>. Dakle, ta odredba jasno upućuje na to da se prijelazne odredbe članka 75. stavka 2. točaka (a) i (b) Uredbe br. 44/2001 primjenjuju samo na sudske odluke koje su obuhvaćene područjem primjene te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Stoga je potrebno razmotriti članak 66. Uredbe br. 44/2001, koji se odnosi na vremensku primjenu te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>U vezi s time, kako je poljska vlada navela na raspravi održanoj <DATE ISO="20201014">14. listopada 2020.</DATE>, točno je da članak 66. stavak 2. točka (a) Uredbe br. 44/2001 propisuje da se presude donesene nakon stupanja te uredbe na snagu moraju priznati i izvršiti u skladu s poglavljem III. te uredbe <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>ako je postupak u državi članici u kojoj je sudska odluka donesena započet nakon stupanja na snagu [Konvencije iz Bruxellesa] ili Konvencije iz Lugana u državi članici u kojoj je sudska odluka donesena i u državi članici u kojoj se zahtijeva njezino priznavanje ili izvršenje<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Međutim, kako je Sud jasno dao do znanja u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120621">21. lipnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Wolf Naturprodukte</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑514/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:367">EU:C:2012:367</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kako bi Uredba br. 44/2001 bila primjenjiva za potrebe priznavanja i izvršenja presude, potrebno je da je ta uredba <HT TYPE="ITALIC">u trenutku donošenja presude</HT> bila na snazi <HT TYPE="ITALIC">kako</HT> u državi članici u kojoj je sudska odluka donesena <HT TYPE="ITALIC">tako i</HT> u državi članici u kojoj se zahtijeva njezino priznavanje ili izvršenje.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Drugim riječima, kada je ovaj predmet u pitanju, prije svega se mora istaknuti da je postupak bio pokrenut kada se Konvencija iz Lugana nije primjenjivala u Poljskoj jer je sudska odluka o uzdržavanju donesena <DATE ISO="19990401">1. travnja 1999.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Konvencija iz Lugana u Poljskoj je stupila na snagu <DATE ISO="20000201">1. veljače 2000.</DATE></P></NOTE>. Iako je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi jesu li zahtjevi za ažuriranje te izvorne odluke podneseni u tom istom postupku – kako sugerira izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>ažurirati<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> – činjenica da se Konvencija iz Lugana eventualno primjenjivala u Poljskoj u vrijeme podnošenja tih zahtjeva ne bi bila relevantna jer su posljednje odluke donesene <DATE ISO="20030214">14. veljače 2003.</DATE>, to jest kada Poljska još nije bila članica Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Iz tog tumačenja prijelaznih odredbi Uredbe br. 44/2001 proizlazi da, u svakom slučaju, sudske odluke donesene u državi koja u vrijeme njihova donošenja još nije bila članica Unije nisu obuhvaćene područjem primjene Uredbe br. 44/2001 – jer se ta uredba još nije primjenjivala u toj državi – te stoga nisu obuhvaćene ni područjem primjene prijelaznih odredbi predviđenih u članku 75. stavku 2. Uredbe br. 4/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Kao treće, iako pobliža analiza teksta članka 75. stavka 2. Uredbe br. 4/2009 nedvojbeno potvrđuje da presude koje su u državi donesene prije njezina pristupanja Uniji nisu obuhvaćene područjem primjene tih odredbi o priznavanju i izvršenju, tom zaključku ionako u prilog ide te ga potvrđuje svako teleološko tumačenje članka 75. stavka 2. Uredbe br. 4/2009. Naime, iz uvodne izjave 44. Uredbe br. 4/2009 proizlazi da je svrha prijelaznih odredbi iz članka 75. osigurati prijelaz s općeg uređenja uspostavljenog Uredbom br. 44/2001 na posebno uređenje obveza uzdržavanja uspostavljeno Uredbom br. 4/2009 te na taj način omogućiti priznavanje i izvršenje presuda donesenih za vrijeme primjene prve uredbe. Budući da sudske odluke donesene u državama koje u trenutku njihova donošenja nisu bile članice Unije ne spadaju u područje primjene Uredbe br. 44/2001, nema razloga da se navedene prijelazne odredbe primjenjuju na te odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Sud je u kontekstu čitave Konvencije iz Bruxellesa i predmetnih uredbi više puta utvrdio da sustav priznavanja i izvršenja počiva na uzajamnom povjerenju, a posebno na povjerenju da će sudovi svih država članica savjesno primjenjivati (po službenoj dužnosti ako je to potrebno) pravila o nadležnosti i postupovna jamstva predviđena u Konvenciji iz Bruxellesa i uredbama koje su je naslijedile, zbog čega priznavanje presuda koje su u državi donesene prije njezina pristupanja Uniji ovisi o tome je li sam sud koji je donio presudu nadležnost preuzeo na temelju pravila o nadležnosti koja su sukladna onima iz relevantne konvencije ili uredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19971009">9. listopada 1997.</DATE>, <NAME.CASE>von Horn</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑163/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:472">EU:C:1997:472</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Iz toga proizlazi da je primjena pojednostavljenih pravila o priznavanju i izvršenju, koja posebice štite stranku u čiju je korist donesena presuda nacionalnog suda tako što joj omogućuju brzo, izvjesno i djelotvorno izvršenje te presude, opravdana samo ako je presuda koju treba priznati ili izvršiti donesena u skladu s pravilima o nadležnosti koja mogu zaštititi interese neuspješne stranke. Međutim, nije vjerojatno da će takva zaštita biti zajamčena ako je sudska odluka donesena u državi u kojoj Uredba br. 44/2001 nije bila primjenjiva u trenutku pokretanja postupka u kojem je ta odluka donesena, upravo zato što odnosni nacionalni sud u to vrijeme nije bio obvezan osigurati da su pravila o njegovoj nadležnosti u skladu s pravilima o nadležnosti sadržanima u članku 3. i odjeljcima 2. do 7. poglavlja II. te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Sud je posljednji put to utvrdio u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120621">21. lipnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Wolf Naturprodukte</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑514/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:367">EU:C:2012:367</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), u kojoj je zaključio da se austrijska presuda iz 2003. nije mogla na temelju odredbi Uredbe br. 44/2001 izvršiti u Češkoj 2007. jer ta uredba u Češkoj nije bila na snazi kada su austrijski sudovi donijeli odnosnu presudu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Vidjeti točke 28. do 30.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>S obzirom na ta razmatranja, smatram da odstupanje od vremenske primjene Uredbe br. 4/2009, koje je predviđeno u članku 75. stavku 2. te uredbe, treba tumačiti na način da se odnosi samo na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>sudske odluke<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> donesene u državama koje su u trenutku donošenja tih odluka već bile članice Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>To je tumačenje u skladu s tekstom, kontekstom i svrhom članka 75. Uredbe br. 4/2009. Ono je u skladu i s načelom da iznimke treba usko tumačiti kako opća pravila ne bi izgubila smisao<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Vidjeti, u tom pogledu, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150226">26. veljače 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Wucher Helicopter i Euro‑Aviation Versicherung</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑6/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:122">EU:C:2015:122</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Također vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190729">29. srpnja 2019.</DATE>, Komisija/Austrija (inženjeri građevinarstva, patentni zastupnici i veterinari) (<NO.CASE>C‑209/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:632">EU:C:2019:632</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev svojim drugim pitanjem u bitnome želi doznati je li, na temelju bilo kojeg dijela Uredbe br. 4/2009, moguće u drugoj državi članici priznati i izvršiti sudsku odluku donesenu u državi koja u trenutku njezina donošenja nije bila članica Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Za početak valja podsjetiti na to da se Uredba br. 4/2009, u skladu sa svojim člankom 76., primjenjuje od <DATE ISO="20110618">18. lipnja 2011.</DATE>, uz izuzetak članka 2. stavka 2., članka 47. stavka 3. te članaka 71., 72. i 73. Osim toga, zakonodavac je jedina odstupanja od tog pravila izričito predvidio u članku 75. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 4/2009. S obzirom na to, potonje mi se odredbe čine kao jedine relevantne za davanje odgovora na drugo prethodno pitanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Međutim, iz mojeg odgovora na prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev proizlazi da članak 75. stavak 2. Uredbe br. 4/2009 nije primjenjiv na sudske odluke donesene u državama koje u trenutku donošenja tih odluka još nisu bile članice Unije. Ako je to tumačenje članka 75. stavka 2. Uredbe br. 4/2009 pravilno, ne čini se baš vjerojatnim da sporedne odredbe članka 75. stavka 3. Uredbe br. 4/2009 imaju neizravan učinak olakšavanja priznavanja i izvršenja sudske odluke koja je u državi donesena prije njezina pristupanja Uniji. Došao sam do zaključka da tu odredbu nije moguće ni na taj način tumačiti. To stajalište zauzimam zbog sljedećih razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Kao prvo, iz teksta članka 75. stavka 3. Uredbe br. 4/2009 proizlazi da se odredbe poglavlja VII. te uredbe, koje se odnose na suradnju između središnjih tijela, bez ograničenja primjenjuju na zahtjeve koje središnja tijela zaprime od stupanja te uredbe na snagu. Međutim, u skladu s definicijom iz članka 2. stavka 1. točke 1. Uredbe br. 4/2009, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> obuhvaća i odluke u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja <HT TYPE="ITALIC">donesene u trećoj zemlji</HT> u okviru tog poglavlja VII.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Unatoč tomu, te odredbe ne mogu smisleno dovesti do zaključka da sudsku odluku koja je u trećoj državi donesena prije pristupanja te države Uniji treba na temelju pojednostavljenih pravila Uredbe br. 4/2009 priznati i izvršiti u državi članici zbog puke činjenice da se uspješna stranka može obratiti središnjem tijelu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>To bi se, kao prvo, protivilo potrebi za osiguravanjem ravnoteže između uspješnih i neuspješnih stranaka koja zahtijeva usko tumačenje odstupanja predviđenog u članku 75. stavku 2. Uredbe br. 4/2009<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti točku 38. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Kao drugo, to bi značilo diskriminaciju između uspješnih stranaka koje su se obratile središnjem tijelu i onih koje same djeluju, iako je Sud izričito utvrdio da osoba ima <HT TYPE="ITALIC">pravo</HT> – ali <HT TYPE="ITALIC">ne i obvezu</HT> – središnjem tijelu podnijeti zahtjev za pomoć u skladu s odredbama poglavlja VII. Uredbe br. 4/2009<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti, u tom pogledu, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170209">9. veljače 2017.</DATE>, <NAME.CASE>S.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑283/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:104">EU:C:2017:104</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Stoga se teško može tvrditi da priznavanje i izvršenje sudske odluke o uzdržavanju donesene prije nego što je država u kojoj je ta odluka donesena pristupila Uniji treba ovisiti o tome je<?PAGE NO="10"?> li stranka u čiju korist ta odluka glasi doista upotrijebila mogućnosti predviđene u poglavlju VII. Također, kako je T. K. F.-ov zastupnik istaknuo na raspravi, ništa ne upućuje na to da se ijednim dijelom tih odredbi poglavlja VII. – u oštroj suprotnosti s odredbama poglavlja IV. – željela dodijeliti nadležnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Kako članak 75. stavak 3. Uredbe br. 4/2009 ne bi bio lišen svojeg značenja, treba dati do znanja da predloženo usko tumačenje ne vrijedi za zahtjeve u smislu članaka 51. i 56. Uredbe br. 4/2009, koji se ne odnose izravno na priznavanje i izvršenje sudskih odluka donesenih u državi prije njezina pristupanja Uniji. Bilo bi sasvim moguće, primjerice, da uspješna stranka od središnjeg tijela zatraži pomoć radi pronalaska neuspješne stranke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Članak 51. stavak 2. točka (b) Uredbe br. 4/2009</P></NOTE>, olakšavanja potrage za relevantnim podacima o prihodima neuspješne stranke i, ako je to prikladno, podacima o drugim financijskim okolnostima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Članak 51. stavak 2. točka (c) Uredbe br. 4/2009</P></NOTE> ili čak ishođenja sudske odluke kad priznavanje i izvršivost sudske odluke donesene u državi koja nije zamoljena država članica nije moguće<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Članak 56. stavak 1. točka (d) Uredbe br. 4/2009</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, smatram, u skladu s pravilima Uredbe br. 4/2009, da sudsku odluku donesenu u državi prije njezina pristupanja Uniji nije moguće priznati i izvršiti na temelju članka 75. ili bilo koje druge odredbe Uredbe br. 4/2009. Iz toga proizlazi da presude koje su poljski sudovi donijeli prije pristupanja Poljske Europskoj uniji nije moguće na tom temelju priznati.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na pitanja koja je uputio Court of Appeal in Northern Ireland (Žalbeni sud Sjeverne Irske, Ujedinjena Kraljevina) odgovori na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Odstupanje od vremenske primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od <DATE ISO="20081218">18. prosinca 2008.</DATE> o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja, koje je predviđeno u članku 75. stavku 2. Uredbe br. 4/2009, treba tumačiti na način da se odnosi samo na sudske odluke donesene u državama koje su u trenutku donošenja tih odluka već bile članice Unije.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U skladu s pravilima Uredbe br. 4/2009, sudsku odluku donesenu u državi prije njezina pristupanja Uniji nije moguće priznati i izvršiti na temelju članka 75. ili bilo koje druge odredbe Uredbe br. 4/2009.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>