<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-78/18</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CC0078</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:1">EU:C:2020:1</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>24</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>24</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Camposa Sánchez‑Bordone – Predmet C‑78/18</HT></P><P><HT TYPE="SC">Komisija/Mađarska (Transparencia asociativa)</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Manuela Camposa Sánchez‑Bordone</HT></P><P>od <DATE ISO="20200114">14. siječnja 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: španjolski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑78/18</HT></P><P>Europska komisija</P><P>protiv</P><P>Mađarske</P><P><HT TYPE="BOLD">(Transparentnost udruživanja)</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Tužba zbog povrede obveze</KEYWORD><KEYWORD>Slobodno kretanje kapitala</KEYWORD><KEYWORD>Članci 63. i 65. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Poštovanje privatnog života</KEYWORD><KEYWORD>Zaštita osobnih podataka</KEYWORD><KEYWORD>Sloboda udruživanja</KEYWORD><KEYWORD>Transparentnost</KEYWORD><KEYWORD>Članci 7., 8. i 12. Povelje Europske unije o temeljnim pravima</KEYWORD><KEYWORD>Inozemne donacije nevladinim organizacijama koje obavljaju svoju djelatnost u državi članici</KEYWORD><KEYWORD>Nacionalno zakonodavstvo koje, pod prijetnjom sankcija, propisuje obveze registracije, prijave i transparentnosti za nevladine organizacije koje primaju inozemnu pomoć</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Sud na Komisijin zahtjev treba odlučiti je li Mađarska povrijedila obveze koje za nju proizlaze iz članka 63. UFEU‑a i članaka 7., 8. i 12. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) jer je zakonom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>A külföldről támogatott szervezetek átláthatóságáról szóló 2017. évi LXXVI. törvény (Zakon br. LXXVI iz 2017. o transparentnosti organizacija koje primaju pomoć iz inozemstva; u daljnjem tekstu: Zakon br. LXXVI iz 2017.)</P></NOTE> uvela određena ograničenja u pogledu inozemnih donacija u korist takozvanih <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>organizacija civilnog društva<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Sud treba odlučiti o tužbi zbog povrede obveze koju je podnijela Komisija i ponovno provodeći sudski nadzor nad aktivnostima država, na način da u okviru svoje analize uskladi temeljne slobode iz Ugovorâ i prava zaštićena Poveljom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ugovor o funkcioniranju Europske unije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Članak 63. UFEU‑a glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="063.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>U okviru odredaba određenih ovim poglavljem, zabranjena su sva ograničenja kretanja kapitala među državama članicama te između država članica i trećih zemalja.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="063.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>U okviru odredaba određenih ovim poglavljem, zabranjena su sva ograničenja u platnom prometu između država članica te između država članica i trećih zemalja.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Članak 65. UFEU‑a propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="065.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Odredbe članka 63. ne dovode u pitanje pravo država članica:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>da primjenjuju odgovarajuće odredbe svojeg poreznog prava kojima se pravi razlika između poreznih obveznika koji nisu u istom položaju u pogledu mjesta boravišta ili mjesta ulaganja njihova kapitala;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>da poduzimaju sve nužne mjere za sprečavanje povrede nacionalnih zakona i drugih propisa, osobito u području oporezivanja i bonitetnog nadzora financijskih institucija, odnosno da utvrđuju postupke za prijavu kretanja kapitala radi pribavljanja administrativnih ili statističkih podataka ili da poduzimaju mjere koje su opravdane razlozima javnog poretka ili javne sigurnosti.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="065.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Odredbe ovog poglavlja ne dovode u pitanje primjenjivost ograničenja prava poslovnog nastana koja su u skladu s Ugovorima.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="065.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Mjere i postupci iz stavaka 1. i 2. ne smiju biti sredstvo proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničenja slobodnog kretanja kapitala i platnog prometa kako je utvrđeno u članku 63.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Povelja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U članku 7. navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Svatko ima pravo na poštovanje svojeg privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Članak 8. predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="008.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svatko ima pravo na zaštitu osobnih podataka koji se na njega ili nju odnose.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="008.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Takvi podaci moraju se obrađivati pošteno, u utvrđene svrhe i na temelju suglasnosti osobe o kojoj je riječ, ili na nekoj drugoj legitimnoj osnovi utvrđenoj zakonom. Svatko ima pravo na pristup prikupljenim podacima koji se na njega ili nju odnose i pravo na njihovo ispravljanje.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="008.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Poštovanje tih pravila podliježe nadzoru neovisnog tijela.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 12. stavkom 1.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja na svim razinama, osobito kad je riječ o političkim, sindikalnim i građanskim pitanjima, što podrazumijeva i pravo svakoga na osnivanje sindikata i pristupanje njima radi zaštite svojih interesa.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 52. propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="052.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih ovom Poveljom mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda. Podložno načelu proporcionalnosti, ograničenja su moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="3"?><PARAG IDENTIFIER="052.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>U onoj mjeri u kojoj ova Povelja sadrž[ava] prava koja odgovaraju pravima zajamčenima Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, značenje i opseg primjene tih prava jednaki su onima iz spomenute Konvencije. Ova odredba ne sprječava pravo Unije da pruži širu zaštitu.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nacionalno pravo. Zakon br. LXXVI iz 2017.</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U preambuli se određuje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>[…] organizacije osnovane na temelju slobode udruživanja izraz su samoorganizacije društva i njihova djelatnost pridonosi demokratskom nadzoru i javnoj raspravi o javnim pitanjima […], te organizacije imaju odlučujuću ulogu u stvaranju javnog mnijenja,</P><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>[…] transparentnost udruženja i zaklada u društvu je u prevladavajućem javnom interesu,</P></ITEM><ITEM><P>[…] pomoć koju iz nepoznatih inozemnih izvora primaju organizacije osnovane na temelju slobode udruživanja mogu iskoristiti inozemne interesne skupine radi promicanja, društvenim utjecajem tih organizacija, vlastitih interesa umjesto zajedničkih ciljeva društvenog i političkog života Mađarske i […] ugroziti političke i gospodarske interese zemlje, kao i funkcioniranje bez miješanja zakonskih institucija<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>.</P></ITEM></LIST></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 1.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Za potrebe primjene ovog zakona, organizacijom koja prima inozemnu pomoć smatra se svako udruženje ili zaklada koja se financira u smislu utvrđenom u stavku 2.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>U smislu ovog zakona, svi unosi novca ili druge imovine koji izravno ili neizravno potječu iz inozemstva, neovisno o pravnoj osnovi, smatraju se pomoći od trenutka u kojem, zasebno ili kumulativno, u određenoj poslovnoj godini, dosegnu dvostruko veći iznos od iznosa utvrđenog člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Zakona br. LIII iz 2017. o sprečavanju i borbi protiv pranja novca te financiranja terorizma (u daljnjem tekstu: Zakon br. LIII iz 2017.)[<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>7,2 milijuna mađarskih forinti (HUF) (oko <FT TYPE="NUMBER">24000</FT> eura)</P></NOTE><HT TYPE="SUP">]</HT>.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>U izračun iznosa pomoći u smislu stavka 2. nije uključena potpora koju udruženje ili zaklada primi na temelju posebnog pravnog pravila kao financiranje koje potječe iz Europske unije i koje je ostvareno posredstvom neke [mađarske] proračunske institucije.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA><P>Iz područja primjene ovog zakona isključuju se:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>udruženja i zaklade koji se ne smatraju organizacijama civilnog društva;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>udruženja koja su obuhvaćena Zakonom br. I iz 2004. o sportu;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>organizacije koje obavljaju vjersku djelatnost;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>organizacije i udruženja nacionalnih manjina koji su obuhvaćeni Zakonom br. CLXXIX iz 2011. o pravima nacionalnih manjina, kao i zaklade koje, u skladu sa svojim osnivačkim aktom, obavljaju djelatnost koja je izravno povezana s kulturnom autonomijom nacionalne manjine ili koje zastupaju i brane interese određene nacionalne manjine.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Članak 2. propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Sva udruženja ili zaklade u smislu članka 1. stavka 1. dužni su prijaviti, u roku od 15 dana, svoju pretvorbu u organizaciju koja prima inozemnu pomoć kada iznos pomoći koji su primili u predmetnoj godini dosegne dvostruko veći iznos od iznosa utvrđenog člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Zakona [br. LIII iz 2017.].</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="002.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Organizacija koja prima inozemnu pomoć mora dostaviti prijavu navedenu u stavku 1. sudu nadležnom prema mjestu njezina sjedišta (u daljnjem tekstu: sud nadležan za registraciju) te podatke navedene u Prilogu I.<HT TYPE="SUP">[</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Ti se podaci odnose na identitet organizacije koja prima pomoć i pružatelja pomoći, kao i na iznos pomoći u odnosu na pragove određene stavkom 3. istog članka, pri čemu treba navesti je li riječ o unosu u novcu ili drugoj imovini.</P></NOTE><HT TYPE="SUP">]</HT>. Sud nadležan za registraciju unosi prijavu u registre koji se odnose na udruženje ili zakladu koja je upisana u registar civilnih organizacija i drugih organizacija koje se smatraju negospodarskim organizacijama (u daljnjem tekstu: registar) te registrira udruženje ili zakladu kao organizaciju koja prima inozemnu pomoć.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="002.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA><P>Primjenom, po analogiji, pravila navedenih u stavku 1., organizacija koja prima inozemnu pomoć dužna je, u trenutku uplate, sudu nadležnom za registraciju dostaviti prijavu s podacima navedenim u Prilogu I. koji se odnose na pomoć primljenu u prethodnoj godini. U prijavi za predmetnu godinu treba navesti:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>za pomoć koja ne prelazi <FT TYPE="NUMBER">500000</FT> mađarskih forinti<HT TYPE="SUP">[</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Otprilike 1500 eura</P></NOTE><HT TYPE="SUP">]</HT> po pružatelju pomoći, podatke navedene u dijelu II. točki (A) Priloga I.,</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>za pomoć u iznosu od <FT TYPE="NUMBER">500000</FT> mađarskih forinti ili više po pružatelju pomoći, podatke navedene u dijelu II. točki (B) Priloga I.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="002.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Do 15. dana svakog mjeseca sud nadležan za registraciju mora ministru nadležnom za upravljanje portalom s građanskim podacima dostaviti naziv, sjedište i porezni identifikacijski broj udruženja i zaklada koje je tijekom prethodnog mjeseca upisao u registar kao organizacije koje primaju inozemnu pomoć. [Navedeni] ministar bez odlaganja širi tako dostavljene informacije kako bi ih učinio javno dostupnim i besplatnim na elektroničkoj platformi koja je uspostavljena u tu svrhu.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="002.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Nakon što dostavi prijavu u smislu stavka 1., organizacija koja prima inozemnu pomoć mora bez odlaganja na svojoj pristupnoj stranici i u svojim publikacijama objaviti […] da se smatra organizacijom koja prima inozemnu pomoć u smislu ovog zakona.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="002.006"><NO.PARAG>6.</NO.PARAG><ALINEA>Na organizaciju koja prima inozemnu pomoć primjenjuje se obveza utvrđena u stavku 5. sve dok se ona smatra organizacijom [te vrste] u smislu ovog zakona.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 3.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ako udruženje ili zaklada ne poštuju obveze koje imaju u skladu s ovim zakonom, državni odvjetnik ih treba upozoriti da ispune svoje obveze u roku od 30 dana, čim sazna za to neispunjenje […].</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="5"?><PARAG IDENTIFIER="003.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ako organizacija koja prima inozemnu pomoć ne ispuni obvezu koju je naveo državni odvjetnik, on je mora ponovno upozoriti da u roku od 15 dana ispuni obveze koje ima u skladu s ovim zakonom. Ako rezultat izostane, državni odvjetnik će u roku od 15 dana od isteka tog roka od nadležnog suda zatražiti izricanje novčane kazne u skladu s člankom 37. stavkom 2. Zakona br. CLXXXI iz 2011. o registraciji organizacija civilnog društva pri sudovima i primjenjivim pravilima i postupcima<HT TYPE="SUP">[</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Navedena odredba glasi: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Ako iz zahtjeva za izmjenu proizlazi da su organizacija ili, u slučaju zaklade, osnivač ili osnivači propustili podnijeti zahtjev za izmjenu u dodijeljenom roku, sud može organizaciji, osnivaču zaklade ili, u slučaju više osnivača, osnivačima zajedno, izreći novčanu kaznu od <FT TYPE="NUMBER">10000</FT> do <FT TYPE="NUMBER">900000</FT> mađarskih forinti<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>.</P></NOTE><HT TYPE="SUP">]</HT>.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Nakon što organizaciji ponovno uputi upozorenje u skladu sa stavkom 2., državni odvjetnik postupa u skladu sa zahtjevom proporcionalnosti te po analogiji primjenjuje pravila iz Zakona br. CLXXV iz 2011. o pravu na udruživanje, statutu neprofitnih udruženja i financiranju organizacija civilnog društva[<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>U skladu s člankom 3. Zakona o organizacijama civilnog društva, pravo na udruživanje ne smije povrijediti članak (C) stavak 2. Temeljnog zakona niti se može sastojati od povrede ili poticanja na počinjenje povrede, a ni dovesti do povrede prava i sloboda drugih osoba. Na temelju navedene odredbe, pravo na udruživanje ne uključuje osnivanje oružanih organizacija ni osnivanje organizacija čiji je cilj obavljanje javne zadaće koja je zakonski obuhvaćena područjem za koje je isključivo nadležno neko državno tijelo.</P></NOTE><HT TYPE="SUP">]</HT> te Zakona br. CLXXXI iz 2011. o registraciji organizacija civilnog društva pri sudovima i primjenjivim pravilima i postupcima<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>[<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>U okviru <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>zajedničkih pravila koja su primjenjuju na nadzor zakonitosti<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, koja su utvrđena navedenim zakonom, njegov članak 71/G predviđa da nadležni sud, ovisno o okolnostima, može poduzeti sljedeće mjere: (a) izreći organizaciji ili zastupniku novčanu kaznu od <FT TYPE="NUMBER">10000</FT> do <FT TYPE="NUMBER">900000</FT> mađarskih forinti; (b) poništiti nepravilnu odluku […] organizacije i, ako je potrebno, naložiti donošenje nove odluke u odgovarajućem roku; (c) ako postoji vjerojatnost da se ponovno uspostavi pravilan rad organizacije, može sazvati sjednicu njezina glavnog tijela, sazvati sjednicu tijela organizacije koje donosi odluke ili taj zadatak povjeriti odgovarajućoj osobi ili organizaciji, na trošak organizacije; (d) imenovati upravitelja na najviše 90 dana ako se ponovna uspostava pravilnog rada organizacije ne može drukčije osigurati i ako se to, ovisno o ishodu, čini osobito opravdanim s obzirom na rad organizacije ili druge okolnosti; (e) raspustiti organizaciju.</P></NOTE><HT TYPE="SUP">]</HT>.</ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 4.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="004.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ako u godini nakon poslovne godine iz članka 2. stavka 3. novac ili druga imovina unesena u korist organizacije koja prima inozemnu pomoć ne dosegne dvostruko veći iznos od iznosa navedenog u članku 6. stavku 1. Zakona br. LIII iz 2017., udruženje ili zaklada više se neće smatrati organizacijom koja prima inozemnu pomoć te će taj podatak dostaviti, primjenom po analogiji pravila o prijavi, u roku od 30 dana od donošenja godišnjeg izvješća za godinu u kojoj je ta okolnost nastala. Na temelju članka 2. stavka 4. sud nadležan za registraciju prosljeđuje tu informaciju ministru nadležnom za upravljanje portalom s građanskim podacima, koji bez odlaganja briše podatke o predmetnoj organizaciji s elektroničke platforme uspostavljene u tu svrhu.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="004.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Nakon prijave iz stavka 1., sud nadležan za registraciju briše iz registra napomenu o tome da je udruženje ili zaklada organizacija koja prima inozemnu pomoć.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Predsudski postupak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Komisija je <DATE ISO="20170714">14. srpnja 2017.</DATE> mađarskoj vladi uputila pismo opomene u pogledu Zakona br. LXXVI iz 2017. jer je smatrala da je povrijedila obveze iz članka 63. UFEU‑a i članaka 7., 8. i 12. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Mađarskoj vladi je u opomeni dodijeljen rok od mjesec dana za dostavu očitovanja. Ta je vlada zatražila produljenje koje joj je Komisija odbila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Mađarska vlada odgovorila je Komisiji dopisima od <DATE ISO="20170814">14. kolovoz</DATE>a i <DATE ISO="20170907">7. rujna 2017.</DATE> u kojima je osporila prigovore iz opomene.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Budući da nije bila zadovoljna odgovorom mađarske vlade, Komisija je <DATE ISO="20171005">5. listopada 2017.</DATE> izdala obrazloženo mišljenje u kojem je:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>utvrdila da je Zakonom br. LXXVI iz 2017., i protivno ranije navedenim odredbama prava Unije, Mađarska uvela diskriminirajuća, nepotrebna i neopravdana ograničenja u pogledu inozemnih donacija u korist organizacija civilnog društva u Mađarskoj; i</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>pozvala mađarsku vladu da donese mjere neophodne za usklađivanje s mišljenjem ili da dostavi očitovanja u roku od mjesec dana.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Nakon što joj je ponovno odbijen zahtjev za produljenje dodijeljenog roka, mađarska vlada je <DATE ISO="20171205">5. prosinca 2017.</DATE> odgovorila na Komisijino mišljenje pri čemu je odbila povredu obveze koja joj se stavlja na teret.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Komisija je <DATE ISO="20171207">7. prosinca 2017.</DATE> podnijela predmetnu tužbu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Tajništvo Suda zaprimilo je tužbu zbog povrede obveze <DATE ISO="20180206">6. veljače 2018.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Komisija od Suda zahtijeva da utvrdi da je donošenjem Zakona br. LXXVI iz 2017. Mađarska povrijedila obveze koje za nju proizlaze iz članka 63. UFEU‑a i članaka 7., 8. i 12. Povelje diskriminirajućim, nepotrebnim i neopravdanim uvođenjem ograničenja u pogledu inozemnih donacija u korist organizacija civilnog društva. Također zahtijeva da se toj državi članici naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Mađarska vlada zahtijeva da se tužba proglasi nedopuštenom ili, podredno, da se odbije kao neosnovana, te da se Komisiji naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Rješenjem predsjednika Suda od <DATE ISO="20180926">26. rujna 2018.</DATE> Kraljevini Švedskoj odobrena je intervencija u potporu Komisijinu zahtjevu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Rasprava na kojoj su sudjelovale mađarska i švedska vlada te Komisija održala se <DATE ISO="20191022">22. listopada 2019.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nedopuštenost tužbe</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Stajališta stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Prema mišljenju mađarske vlade, tužba je nedopuštena zbog nepravilnosti počinjenih tijekom predsudskog postupka. Smatra da joj je Komisija odredila kraće rokove od uobičajenih za podnošenje očitovanja te da joj je nedopušteno odbila produljenja koja je zatražila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Tim se nepravilnostima povređuje obveza lojalne suradnje (članak 4. stavak 3. UEU‑a), pravo na dobru upravu (članak 41. Povelje), konkretnije pravo na saslušanje i opće načelo obrane.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Komisija tvrdi da rokovi nisu bili nepošteni niti nerazumno kratki i da mađarsku vladu nisu spriječili da podnese detaljna očitovanja o povredi obveze koja joj se stavlja na teret.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Što se tiče roka za podnošenje očitovanja na opomenu, Komisija tvrdi da je njegovo produljenje bilo uvjetovano obvezom Mađarske da postupi u skladu s opomenom i utvrdi realističan vremenski okvir za provedbu mjera kojeg će se pridržavati<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Mađarska vlada odbija taj argument u svojem odgovoru na repliku te pritom navodi da podrazumijeva nepoznavanje razloga postojanja predsudskog postupka čiji je cilj omogućiti državi članici da ispuni obvezu koja se od nje zahtijeva ili da iznese svoju obranu u odnosu na nju.</P></NOTE>. Navodi, osim toga, da su rokovi svojedobno utvrđeni uzimajući u obzir da je Mađarska odlučila da neće nastaviti dijalog s Komisijom, tako da se njihova kratkoća može pripisati ponašanju te države članice.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Prema mišljenju Suda, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>cilj predsudskog postupka jest dati odnosnoj državi članici priliku da, s jedne strane, ispuni obveze koje proizlaze iz prava [Unije] te, s druge strane, da učinkovito iznese razloge svoje obrane u odnosu na Komisijine prigovor<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880202">2. veljače 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Belgija</NAME.CASE> (<NO.CASE>293/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:40">EU:C:1988:40</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, u daljnjem tekstu: presuda Komisija/Belgija, t. 13.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Kako bi postigla taj dvostruki cilj, Komisija je obvezna <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>državama članicama odrediti razuman rok kako bi odgovorile na pismo opomene te postupile u skladu s obrazloženim mišljenjem ili, po potrebi, pripremile svoju obranu<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 14.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Uobičajeni rok koji određuje Komisija u predsudskim postupcima jest dva mjeseca<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Točke 9. i 18. odgovora na tužbu mađarske vlade</P></NOTE>. To ne znači, međutim, da on u svim slučajevima treba biti ograničen na to vrijeme; važno je, kao što je to navedeno, da je rok <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>razuman<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Ipak, <HT TYPE="ITALIC">razumnost</HT> roka ne može se apstraktno odrediti nego s obzirom na dvostruki cilj koji se njime želi postići<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Tako je u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19840131">31. siječnja 1984.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Irska</NAME.CASE> (<NO.CASE>74/82</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1984:34">EU:C:1984:34</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0012">12.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0013">13.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), Sud zaključio da, iako nije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/><HT TYPE="ITALIC">razumno</HT> državi članici dodijeliti rok od pet dana da izmijeni zakonodavstvo koje se primjenjuje više od 40 godina i koje, osim toga, nikad nije bilo povod Komisiji za poduzimanje radnji tijekom razdoblja koje je proteklo od pristupanja države članice<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>, to nije dovoljno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>da bi tužba bila nedopuštena<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> (moje isticanje), a da pritom nije utvrđena nikakva hitnost.</P></NOTE>. Konkretno, država članica mora imati mogućnost pripremiti obranu svojeg stajališta u odnosu na Komisijine prigovore.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Kako bi se utvrdilo je li rok koji je dala Komisija u određenom slučaju razuman, treba <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>uzeti u obzir sve okolnosti svojstvene predmetnoj situaciji<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20011213">13. prosinca 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Francuska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑1/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:687">EU:C:2001:687</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Na primjer <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>vrlo kratki rokovi mogu biti opravdani u posebnim situacijama, pogotovo kada je potrebno hitno otkloniti povredu obveze ili ako je dotična država članica bila u potpunosti upoznata s Komisijinim stajalištem puno prije početka postupka<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda Komisija/Belgija, t. 14.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Komisija je smatrala da se u ovom predmetu produljenje roka za odgovor na obrazloženo mišljenje moglo odobriti samo kako bi država članica mogla donijeti mjere potrebne za usklađivanje s tim mišljenjem<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Točka 16. Komisijine replike</P></NOTE>. Dodaje da mađarska vlada u svojem zahtjevu za produljenje nije navela da joj je to bila namjera.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Tim se argumentom ne uzima u obzir drugi cilj koji se želi postići predsudskim postupkom, odnosno, omogućiti državi članici obranu u odnosu na prigovore koji joj se stavljaju na teret. Stoga, on nije u skladu s ustaljenom praksom Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Međutim, u ovom je slučaju u konačnici važno to je li Komisija svojim postupanjem otežala pripremu obrane države članice. Na potonjoj je državi članici da dokaže to otežavanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070718">18. srpnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE>, (<NO.CASE>C‑490/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:430">EU:C:2007:430</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Mađarska vlada nije uspjela dokazati da su dodijeljeni rokovi negativno utjecali na obranu njezina stajališta. Iako je možda bila u pravu kada je kritizirala da joj je Komisija bez odgovarajućeg opravdanja odredila kraći rok (od mjesec dana) od uobičajenog roka u praksi (od dva mjeseca), taj potonji rok je <HT TYPE="ITALIC">de facto</HT> bio rok koji je mađarska vlada imala za odgovor na pismo opomene i obrazloženo mišljenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Mađarska je vlada odgovorila na opomenu od <DATE ISO="20170714">14. srpnja 2017.</DATE> dopisima od <DATE ISO="20170814">14. kolovoz</DATE>a i <DATE ISO="20170907">7. rujna 2017.</DATE> Odgovor na obrazloženo mišljenje od <DATE ISO="20171005">5. listopada 2017.</DATE> upućen je <DATE ISO="20171205">5. prosinca 2017.</DATE></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, smatram da se mađarska vlada mogla odgovarajuće braniti jer je naposljetku imala rok koji je prvotno zatražila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Činjenica da je Komisija odlučila podnijeti tužbu samo dva dana nakon što je primila odgovor od mađarske vlade na obrazloženo mišljenje nije važna za nedopuštenost te tužbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Komisijina je zadaća da izabere trenutak kada će započeti postupak zbog povrede obveze protiv države članice, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>pri čemu razmatranja koja određuju taj izbor ne mogu utjecati na dopuštenost tužbe<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> jer <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>Komisija ima ovlast ocijeniti u koje vrijeme valja podnijeti tužbu te načelno nije na Sudu da preispituje takvu ocjenu<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170919">19. rujna 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Irska (Registracijska pristojba)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑552/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:698">EU:C:2017:698</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Mađarska vlada tvrdi da dva dana nisu bila dovoljna da Komisija donese zaključak o odgovoru na obrazloženo mišljenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Točka 25. odgovora na tužbu mađarske vlade</P></NOTE>. Komisija odgovara da je odlučila podnijeti tužbu nakon što je u potpunosti profesionalno ispitala odgovor mađarske vlade<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Točka 11. Komisijine replike</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Već sam naglasio da je Komisija nadležna izabrati trenutak u kojem odlučuje podnijeti tu vrstu tužbe. Na temelju te pretpostavke, ne vidim razlog za tvrdnju da je Komisija u predmetnom slučaju donijela odluku a da očitovanjima mađarske vlade nije posvetila potrebnu pažnju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Odgovor na obrazloženo mišljenje posljednja je faza postupka u kojem su uključene stranke dobro upoznate s međusobnim stajalištima. Stoga, nakon završetka različitih faza predsudskog postupka, dva dana mogu biti dovoljna za odlučivanje o sljedećem koraku, odnosno, o podnošenju tužbe zbog povrede obveze.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Odgovor na obrazloženo mišljenje nije, kao u ovom slučaju, ništa drugo nego ponavljanje stajališta koje je od početka zauzela mađarska vlada pa je dostatan da Komisija zaključi da tijekom postupka nije došlo do promjene u pravnom stajalištu te države članice koje je već od ranije bilo poznato. Slijedom toga, odluku o podnošenju tužbe nije potrebno podvrgnuti detaljnijem ispitivanju od onog koje je provedeno tijekom cijele faze predsudskog postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Iako je, kao što je to već navedeno, odluka donesena <DATE ISO="20171207">7. prosinca 2017.</DATE>, Sud je zaprimio tužbu <DATE ISO="20180206">6. veljače 2018.</DATE> U njoj se nalaze brojna upućivanja na sadržaj odgovora mađarske vlade, čime se dokazuje da je njezino stajalište detaljno ispitano. Stoga se ne može tvrditi da Komisija nije pažljivo proučila odgovor na navedeno mišljenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Naposljetku, važno je da je predsudski postupak poslužio tomu da se mađarskoj vladi omogući iznošenje argumenata pred Komisijom i, u konačnici, pred Sudom a da se ne povrijedi njezino pravo obrane.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Čini se gotovo nepotrebnim navesti da za rješavanje predmetne tužbe Sud raspolaže svim podnescima koje je dostavila mađarska vlada u predsudskom postupku i, naravno, njezinim argumentima u odgovoru na tužbu i odgovoru na repliku u ovom sudskom postupku. U tim okolnostima, smatram da se pravo obrane države članice poštovalo.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Argumenti stranaka o meritumu</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Kao prvo, Komisija Mađarskoj stavlja na teret povredu slobodnog kretanja kapitala (članak 63. UFEU‑a) i, kao drugo, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>zasebno<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Točka 90. tužbe</P></NOTE> povredu nekoliko prava i sloboda priznatih Poveljom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Zbog razloga koje ću iznijeti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti u nastavku točke 93. do 113.</P></NOTE> smatram da ta dva prigovora ne treba ispitati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>zasebno<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> nego zajedno.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Argumenti Komisije i švedske vlade</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Prema Komisijinu mišljenju, s kojim se slaže švedska vlada, donacije uređene Zakonom br. LXXVI iz 2017. oblik su kretanja (prijenosa) kapitala. Taj zakon podrazumijeva neizravno diskriminirajuće ograničenje slobodnog kretanja kapitala, na temelju državljanstva, na koje se u smislu transparentnosti i nadzora ne može pozivati kao na opravdanje objektivne razlike između donatora koji su rezidenti u Mađarskoj i onih koji su rezidenti u inozemstvu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Čak i da se Zakon br. LXXVI iz 2017. primjenjuje na nediskriminirajući način, on ipak ne bi prestao predstavljati ograničenje slobodnom kretanju kapitala, s obzirom na stroge obveze prijave, registracije i objave koje su njime uvedene, uključujući njihove posljedične odvraćajuće učinke. Osim toga, činjenica da su obveze prijave i objave obveze <HT TYPE="ITALIC">ex post</HT> ne utječe na njihovu ograničavajuću prirodu, čak i da su manje opterećujuće od obveze <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Razlozi javnog poretka i transparentnosti na koje se poziva mađarska vlada također ne idu u prilog propisu koji: (a) stigmatizira organizacije koje primaju inozemnu pomoć (ne sve jer, bez objektivnog razloga, isključuje određene organizacije poput sportskih ili vjerskih) i (b) polazi od načela nezakonite prirode djelatnosti za koje se koristi ta pomoć.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Te mjere, osim toga, nisu primjerene za ostvarenje ciljeva koje želi postići nacionalni zakonodavac.</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Što se tiče zaštite javnog poretka i sigurnosti, iako se državama članicama priznaje određena margina prosudbe (članak 4. stavak 2. UEU‑a), mađarska vlada nije dokazala da organizacije o kojima je riječ predstavljaju dovoljno ozbiljnu prijetnju suverenitetu i ustavnom poretku.</P></ITEM><ITEM><P>Nije dokazala ni da borba protiv pranja novca i financiranja terorizma zahtijeva otkrivanje financiranja mađarskih neprofitnih organizacija inozemnim kapitalom niti kako sporne mjere pridonose toj borbi.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, te mjere, uz one koje se već primjenjuju na organizacije civilnog društva, neproporcionalne su te bi se mogle predvidjeti druge manje ograničavajuće mjere.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Što se tiče članka 12. Povelje, zahtjevi, formalnosti i sankcije utvrđeni Zakonom br. LXXVI iz 2017. povređuju slobodu udruživanja organizacija civilnog društva i pritom utječu na njihov rad, organizaciju i financiranje. Sankcije osobito podrazumijevaju pravni rizik za postojanje tih organizacija jer uključuju mogućnost njihova raspuštanja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Navedena ograničenja slobode udruživanja su, osim toga, neopravdana jer nisu u skladu s ciljevima koji se navodno njima žele postići.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Ni predviđeni sustav sankcioniranja ne poštuje načelo proporcionalnosti: mjera poput raspuštanja može se uzeti u obzir samo kao krajnje sredstvo i u posebno teškim slučajevima, a ne u slučaju manjih prekršaja, osobito onih upravne prirode.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Što se tiče članaka 7. i 8. Povelje, Zakon br. LXXVI iz 2017. neopravdano i neproporcionalno zadire u pravo na poštovanje privatnog života i pravo na zaštitu osobnih podataka donatora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Iako se ne osporava da transparentnost organizacija civilnog društva i borba protiv anonimnih donacija mogu biti ciljevi u općem interesu, čini se pretjeranim smatrati da su donatori čije su donacije veće od <FT TYPE="NUMBER">500000</FT> mađarskih forinti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>javni subjekti osobe<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> čije osobne podatke treba manje štititi (čime se, među ostalim, omogućuje objavljivanje njihovih imena u javnom registru). Tako se automatski daje prednost cilju transparentnosti u odnosu na poštovanje temeljnih prava donatora.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Odgovor mađarske vlade</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Mađarska vlada tvrdi da Zakon br. LXXVI iz 2017. ulazi u kontekst nastojanja Unije da se osigura transparentnost i sljedivost kretanja kapitala radi borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Taj zakon ne sadržava neizravno diskriminirajuće ograničenje koje se temelji na državljanstvu nego se odnosi na izvor pomoći. Štoviše, primjenjuje se i na pomoć podrijetlom iz inozemstva koju pružaju mađarski državljani, pri čemu Komisija nije mogla dokazati da su većinom stranci oni koji u praksi doniraju te iznose. U svakom slučaju, kriterij izvora opravdan je jer je unutarnju pomoć lakše nadzirati od vanjske pomoći.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Sporne mjere nemaju odvraćajući učinak jer se njima za dotične osobe ne uvodi nikakva nova upravna obveza. Osim toga, obveze objave neutralne su i ne odnose se na prosječnog donatora nego na onog koji donira više od <FT TYPE="NUMBER">500000</FT> mađarskih forinti. Sud je priznao obveze prijave <HT TYPE="ITALIC">ex post</HT> poput ovih.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Što se tiče njihove opravdanosti, Zakonom br. LXXVI iz 2017. nastoji se:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Povećati transparentnost organizacija civilnog društva zbog njihova sve većeg utjecaja na stvaranje javnog mnijenja i sam javni život. Zakonodavac je želio priznati i potaknuti te organizacije, a ne zabraniti njihovo djelovanje, pod uvjetom da zakonito obavljaju djelatnost. U tom smislu, prema njima se postupa povoljnije nego prema političkim strankama koje ne mogu primati pomoć iz inozemstva.</P></ITEM><ITEM><P>Pridonijeti borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Postizanje tih ciljeva Zakonom br. LXXVI iz 2017. nije nedosljedno: određena se pomoć izuzima jer, ako potječe iz mađarskih izvora, moguće ju je nadzirati zahvaljujući već postojećem zakonodavstvu, a kada je riječ o vjerskim ili sportskim udruženjima, ona su isključena zbog svojih pravnih posebnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Što se tiče proporcionalnosti mjera, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>pomoć<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> definiran je tako da nije manje neodređen od drugih usporedivih pojmova koji se upotrebljavaju u pravu Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Nije točno da već postojeće zakonodavstvo organizacijama civilnog društva propisuje obvezu prijave primljenih donacija. Osim toga, mjere kao što su one koje je predložila Komisija, znatno su nametljivije.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Što se tiče obveza registracije i objave, one se ne primjenjuju sustavno nego samo u granicama utvrđenim zakonom. Te su granice u skladu s nastojanjem da se podaci ograniče na relevantna financiranja iz inozemstva i mnogo su više od prosječnih donacija u praksi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Što se tiče sankcija, uspostavlja se stupnjevani niz mjera koje se primjenjuju po fazama i podliježu sudskom nadzoru, pri čemu je raspuštanje krajnje sredstvo koje se primjenjuje kada se dokaže jasna i ustrajna volja za nepoštovanjem zakona.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Zakonom br. LXXVI iz 2017. nije ograničen materijalni sadržaj slobode udruživanja nego je poštovanjem tog sadržaja uređeno njezino ostvarivanje. Obveze registracije i objave odnose se na otkrivanje neutralne činjenice (primanje financijske pomoći određene važnosti, koja potječe iz inozemstva), i ne podrazumijevaju stigmatizirajuće i odvraćajuće učinke koje navodi Komisija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Cilj transparentnosti opravdava donošenje deklaratornih mjera (ne mjera zabrane) koje se obično primjenjuju na političke stranke, a stoga i na organizacije civilnog društva kojima Europski sud za ljudska prava (ESLJP) pridaje usporedivu važnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Podaci na koje se upućuje u Zakonu br. LXXVI iz 2017., ime donatora, grad i zemlja boravišta, nisu osobni podaci i, u svakom slučaju, obveze koje se odnose na njih ne zadiru u prava zaštićena Poveljom. Objavljuje se samo dio prikupljenih podataka koji se odnose samo na vrlo mali broj fizičkih osoba (3,6 % donatora u 2015.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>U konačnici, moguće zadiranje u prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje opravdava se ciljevima u općem interesu koje priznaje Unija, poput veće transparentnosti financiranja organizacija civilnog društva i borbe protiv anonimnih donacija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Naposljetku, bilo je potrebno popuniti već postojeću pravnu prazninu u tom području. Dokaz proporcionalnosti mjera jest taj da su one u skladu s mjerama predviđenim zakonodavstvom Unije o europskim političkim strankama.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prethodna ocjena potrebe da se primijeni mjerilo integriranog nadzora</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Stajalište Suda</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>U svojem mišljenju u predmetu Komisija/Mađarska (Plodouživanje na poljoprivrednim zemljištima)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑235/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:971">EU:C:2018:971</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: mišljenje u predmetu Komisija/Mađarska (Plodouživanje na poljoprivrednim zemljištima)</P></NOTE> nezavisni odvjetnik H. Saugmandsgaard Øe istaknuo je da je Komisija prvi put zahtijevala od Suda da utvrdi da je država članica, uključujući Mađarsku, povrijedila obveze određene Poveljom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Mišljenje u predmetu Komisija/Mađarska (Plodouživanje na poljoprivrednim zemljištima, t. 64.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Činjenica da se to prvi put dogodilo nije predstavljala nikakav problem u pogledu dopuštenosti jer, kao što je to tvrdio nezavisni odvjetnik H. Saugmandsgaard Øe, poštovanje prava zajamčenih Poveljom jedna je od obveza zbog čije se povrede Komisija može obratiti Sudu na temelju članka 258. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 66.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Tada se (kao i sada) sporno pitanje odnosilo na to da je, prema Komisijinu mišljenju, Sud trebao odlučiti o navodnoj povredi Povelje neovisno i zasebno od povrede slobode kretanja koja se i u tom postupku stavljala na teret Mađarskoj.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Nezavisni odvjetnik je u pogledu tog pristupa tvrdio da Sud ne može ocijeniti potencijalnu povredu Povelje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/><HT TYPE="ITALIC">neovisno o pitanju povrede sloboda kretanja</HT><QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 76. Isticanje u izvorniku. To je stajalište koje je već zauzeo u spojenim predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>SEGRO i Horváth</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑52/16 i C‑113/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:410">EU:C:2017:410</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0121">121.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), u skladu sa sudskom praksom utvrđenom u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19910618">18. lipnja 1991.</DATE>, <NAME.CASE>ERT</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑260/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1991:254">EU:C:1991:254</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Tako je to Sud protumačio u presudi SEGRO i Horváth<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180306">6. ožujka 2018.</DATE> (<NO.CASE>C‑52/16 i C‑113/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:157">EU:C:2018:157</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda SEGRO i Horváth, t. 127. i 128.)</P></NOTE> kada je odlučivao u predmetu u kojem je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>između prava na vlasništvo i slobodnog kretanja kapitala postoj[alo] <HT TYPE="ITALIC">potpuno preklapanje</HT><QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Mišljenje u predmetu Komisija/Mađarska (Plodouživanje na poljoprivrednim zemljištima, t. 117.) Isticanje u izvorniku. U tom slučaju, nastavio je nezavisni odvjetnik H. Saugmandsgaard Øe, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>analize koje valja provesti kako bi se dokazalo miješanje u prava zajamčena člankom 63. UFEU‑a i člankom 17. Povelje, kao i nemogućnost opravdanja tog miješanja <HT TYPE="ITALIC">temelji se na istim elementima koji vode do ishoda koji je u biti isti</HT><QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> (<HT TYPE="ITALIC">loc. cit</HT>., t. 120.; isticanje u izvorniku). Tako, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>zasebn[o] ispitivanj[e] spornog propisa s obzirom na članak 17. Povelje uz ispitivanje koje je prethodno provedeno na temelju članka 63. UFEU‑a<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> bilo bi očito <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>umjetn[e] narav[i]<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> (<HT TYPE="ITALIC">ibidem</HT>, t. 121.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Međutim, Sud je u svojoj presudi od <DATE ISO="20190521">21. svibnja 2019.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Komisija/Mađarska (Plodouživanje na poljoprivrednim zemljištima)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑235/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:432">EU:C:2019:432</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Komisija/Mađarska (Plodouživanje na poljoprivrednim zemljištima))</P></NOTE> odlučio radije zasebno ispitati povredu članka 63. UFEU‑a i povredu članka 17. Povelje:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>U pogledu članka 63. UFEU‑a, presudio je da nacionalni propis ograničava pravo zainteresiranih osoba na slobodno kretanje kapitala<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Presuda Komisija/Mađarska (Plodouživanje na poljoprivrednim zemljištima, t. 58.). Ograničenje je proizlazio iz uskraćivanja osobama na koje se to odnosi mogućnosti nastavka uživanja njihova prava plodouživanja na poljoprivrednim zemljištima i mogućnosti prijenosa tog prava.</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Sud se zatim usredotočio na to je li navedeno ograničenje opravdano, važnim razlozima u općem interesu ili razlozima spomenutima u članku 65. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 59. i 60.</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>S tog gledišta, smatrao je da nacionalni propis koji se poziva na oba razloga mora poštovati prava zajamčena Poveljom. Posljedično, usklađenost tog propisa s pravom Unije trebalo je ispitati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>i s obzirom na izuzeća koja su tako previđena Ugovorom i sudskom praksom […] i s obzirom na temeljna prava zajamčena Poveljom<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 66.</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Valjalo je stoga utvrditi povređuje li nacionalni propis i temeljno pravo na koje se tada pozivalo (pravo na vlasništvo zajamčeno člankom 17. Povelje)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 86.</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Nakon što su utvrđene obje povrede, odnosno povreda članka 63. UFEU‑a i povreda članka 17. Povelje, Sud je želio razjasniti jesu li obje bile opravdane.</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Što se tiče povrede članka 63. UFEU‑a, Sud je redom odbio opravdanja koja su se temeljila na određenim ciljevima u općem interesu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 90. do 101.</P></NOTE>, na povredi nacionalnog propisa o deviznim kontrolama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 102. do 109.</P></NOTE> i na zaštiti javnog poretka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 110. do 122.</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Što se tiče članka 17. Povelje, Sud je smatrao da nema razloga u javnom interesu kojima bi se opravdalo oduzimanje prava na vlasništvo ako nacionalnim pravilom nije predviđeno plaćanje pravične naknade<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 123. do 129.</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Sud nedvojbeno pokušava uskladiti temeljne slobode zajamčene Ugovorima i temeljna prava iz Povelje, ali u njegovoj analizi postoji određen rizik preklapanja, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik H. Saugmandsgaard Øe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Upućujem na citat naveden u bilješci 28. ovog mišljenja. Na utvrđivanje odnosnih povreda i na njihovo moguće opravdanje zapravo se primjenjuje u biti jednaka pravna analiza. Naime, u presudi Komisija/Mađarska (Plodouživanje na poljoprivrednim zemljištima), u točki 124., Sud potkrepljuje nepostojanje razloga u javnom interesu kojima se opravdava povreda članka 17. Povelje upućivanjem na razloge zbog kojih je ranije odbacio njihovo postojanje u odnosu na povredu članka 63. UFEU‑a.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Iako to preklapanje vjerojatno ne bi imalo prevelike posljedice u praksi, čini mi se da je moguće uskladiti slobode iz Ugovora i prava iz Povelje na način koji podrazumijeva njihovo <HT TYPE="ITALIC">uključivanje</HT> u mjerilo jedinstvenog nadzora.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Potraga za mjerilom integriranog nadzora</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>U skladu s tradicionalnim pristupom Suda, pri ocjeni postojanja povrede sloboda zaštićenih Ugovorima, temeljna prava mogu se uzeti u obzir samo ako države članice sprečavaju ili ograničavaju te slobode na temelju razloga koji su dopušteni pravom Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Kada se država članica poziva na Ugovore <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>kako bi opravdala propis koji može sprečavati ostvarenje [temeljne slobode], to opravdanje koje je predviđeno pravom [Unije] treba tumačiti s obzirom na opća načela prava, a osobito temeljna prava<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>, prema tome, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>na taj se propis mogu primijeniti iznimke predviđene [Ugovorima] samo ako je on u skladu s temeljnim pravima čije poštovanje osigurava Sud<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19910618">18. lipnja 1991.</DATE>, <NAME.CASE>ERT</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑260/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1991:254">EU:C:1991:254</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Stoga, pravilo je da Sud <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>ne može u odnosu na Povelju ocjenjivati nacionalni propis koji ne ulazi u okvir prava Unije<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130226">26. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Åkerberg Fransson</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑617/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:105">EU:C:2013:105</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. To je preduvjet da se prava iz Povelje mogu primijeniti na navedeni propis.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Možda se taj tradicionalni pristup može zamijeniti drugim koji je više usredotočen na primjenjivost Povelje kada Sud tumači slobode iz Ugovora čiji su nužno dio temeljna prava zajamčena samom Poveljom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Kao što sam to upravo naveo, Sud <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>ne može u odnosu na Povelju ocjenjivati nacionalni propis koji ne ulazi u okvir prava Unije<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Presuda Åkerberg Fransson, t. 19.</P></NOTE>. Naime, pri tumačenju prava Unije (u ovom slučaju članka 63. UFEU‑a), nedvojbeno treba uzeti u obzir posljedice koje Povelja podrazumijeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Cijelo pravo Unije, primarno i sekundarno, prožeto je sadržajem temeljnih prava utvrđenih u Povelji čija je pravna vrijednost jednaka pravnoj vrijednosti Ugovora (članak 6. stavak 1. UEU‑a). To je radikalno učinjeno, kao što je to svojstveno Uniji koja se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode i ljudskih prava (članak 2. UEU‑a) i koja pojedinca postavlja u središte svojeg djelovanja (preambula Povelje).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Stupanje na snagu Povelje značilo je konačni prelazak s prethodnog regulatornog sustava na drugi sustav koji je usredotočen na građanina, odnosno dionika koji je nositelj prava koja mu osigurava pravni okvir u kojem živi samostalno i slobodno postiže svoje ciljeve.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Zato se, konkretno, <HT TYPE="ITALIC">klasične</HT> slobode zaštićene Ugovorima više ne mogu tumačiti neovisno o Povelji za čija prava treba smatrati da su dio biti tih sloboda. U tom smislu, Unija jamči te slobode u regulatornom kontekstu koji je definiran temeljnim pravima iz Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Stoga, ako se dvoji o usklađenosti nacionalnog propisa s nekom od tih <HT TYPE="ITALIC">klasičnih</HT> sloboda, Povelja se primjenjuje kada se države članice žele pozvati na neke iznimke koje se u tom pogledu predviđaju Ugovorom te u bilo kojem drugom slučaju u kojem se utječe na temeljna prava. Drugim riječima, potonja prava ne proizlaze iz članka 65. UFEU‑a nego izravno i primarno iz članka 63. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Može se činiti da taj pristup ne odstupa puno od onog koji se zauzima kada se primjenjivost Povelje povezuje s primjenom opravdanja koje je izričito dopušteno Ugovorima. Međutim, smatram da je riječ o pristupima koji se razlikuju u konceptualnoj osnovi i posljedicama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Uključivanje temeljnih prava u sadržaj sloboda zajamčenih Ugovorima (koja je obvezna, kao što je to navedeno, od stupanja na snagu Povelje) podrazumijeva da prava iz Povelje ne moraju poštovati samo nacionalni propisi koji se nastoje pozvati na pravo Unije radi ograničavanja tih sloboda, nego i propisi koji se ne nastoje obuhvatiti pravom Unije, ali povređuju ili ograničavaju navedene slobode. U suprotnom, došlo bi do paradoksa jer bi države članice morale poštovati temeljna prava samo kada bi željele opravdati ograničenje zaštićenih sloboda, ali ne i kada bi ih ograničile bez ikakva opravdanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Na temelju te pretpostavke, sadržaj bilo koje od sloboda zaštićenih Ugovorima treba smatrati <HT TYPE="ITALIC">redefiniranim</HT> uključivanjem prava iz Povelje u njihov koncept.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Ako je, kao što je to ovdje slučaj, riječ o slobodnom kretanju kapitala, transakcije kojima se ostvaruje ta sloboda nisu samo transakcije na koje se može primijeniti ograničenje u skladu s člancima 64. i 65. UFEU‑a, nego i one na koje se može primijeniti bilo koje ograničenje čija analiza zahtijeva provjeru, na temelju Ugovora, poštuju li se temeljna prava o kojima je riječ. Među potonjim pravima mogu, naravno, biti pravo na stjecanje vlasništva, ostvarivanje prava na rad ili sloboda udruživanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Ograničenja temeljnih sloboda koja su bila dopuštena u skladu s Ugovorima prije stupanja na snagu Povelje morala su ispunjavati zahtjeve nužnosti, prikladnosti i proporcionalnosti o kojima postoji bogata sudska praksa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Sada kada je Povelja na snazi, treba razjasniti kada navodnu povredu slobodnog kretanja kapitala treba ispitati u skladu s tom tradicionalnom tehnikom (prosudba o nužnosti, prikladnosti i proporcionalnosti) i kada to treba učiniti s obzirom na temeljna prava, odnosno primjenom strožeg mjerila nadzora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, ako se nacionalni propis dovodi u pitanje zbog povrede članka 63. UFEU‑a a da se izričito ne upućuje na moguću povredu Povelje (odnosno, ako se osporava puko ograničenje slobodnog kretanja kapitala kao takvo, a da se ono ne povezuje s povredom konkretnog temeljnog prava), mjerilo ocjene treba biti ono kojim se Sud oduvijek koristi u tu svrhu, to jest klasično mjerilo ocjene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, ako je ograničenje te slobode glavni ili neposredni razlog povrede temeljnog prava (odnosno, ako nacionalni koji ograničava slobodno kretanje kapitala sam po sebi ograničava pravo ili neizbježno dovodi do tog ishoda), mjerilo ocjene treba biti ono koje se primjenjuje na sve povrede temeljnih prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Stoga bi trebalo izbjeći udvostručavanje, s jedne strane, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>povreda članka 63. UFEU‑a<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> i, s druge strane, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>povreda temeljnih prava zbog ograničenja članka 63. UFEU‑a koje je dopušteno Ugovorima<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Sloboda iz članka 63. UFEU‑a samo je jedna. Njezin je sadržaj također jedan i odnosi se na slobodno kretanje kapitala, na njega se ne primjenjuju ograničenja osim onih dopuštenih Ugovorima, što uključuje poštovanje temeljnih prava, kada se njihovo ostvarivanje može omogućiti uživanjem te slobode i kada se može ugroziti njezinim ograničenjem.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Stoga u svakom slučaju treba utvrditi je li povreda članka 63. UFEU‑a uzrokovana ograničenjem slobodnog kretanja kapitala koje se odražava u pukom i jednostavnom ograničenju tog kretanja kao takvog ili se tim ograničenjem zapravo instrumentalizira povreda temeljnog prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Teško da ograničenje slobodnog kretanja kapitala može biti neutralno s obzirom na temeljna prava. Na primjer, pravo na nediskriminaciju, kao i općenito sva prava čije se ostvarivanje omogućuje kapitalom čije se kretanje ograničava, potpunosti se ugrožava mjerom selektivnog ograničenja. Osim tog strukturnog ili načelnog utjecaja, postoji utjecaj koji je svojstven ograničenjima koja se posebno provode na štetu prava, kod kojih ta šteta nije samo kolateralna šteta, nego glavna posljedica.</P></NOTE>. Mjerilo nadzora u oba slučaja uključuje klasične kriterije (prosudbu o nužnosti, prikladnosti i proporcionalnosti) koji se, međutim, kvalificiraju prema strogoći kada bit pitanja proizlazi iz povrede temeljnog prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Na temelju tih pretpostavki, sada ću ispitati Komisijinu tužbu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">D.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Ograničenje slobodnog kretanja kapitala</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Bit Komisijine tužbe proizlazi iz postupanja prema organizacijama civilnog društva koje primaju inozemnu pomoć, predviđenog Zakonom br. LXXVI iz 2017. Zbog svojih značajki i posljedica, to postupanje podrazumijeva povredu slobode udruživanja (članak 12. Povelje), kao i, kolateralno, povredu prava na privatni život i zaštitu osobnih podataka (redom članci 7. i 8. Povelje).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Podnošenjem tužbe u tom smislu, zakonodavstvo protiv kojeg je podnesena može, na prvi pogled, predstavljati povredu članka 63. UFEU‑a. Ako njegova pravila neopravdano ograničavaju kretanje kapitala, ona nisu u skladu s potonjom odredbom i istodobno povređuju prava priznata Poveljom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>Stoga treba utvrditi:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Je li predmet tog zakonodavstva kretanje kapitala i, ako jest, koji se uvjeti primjenjuju na njega.</P></ITEM><ITEM><P>Ako se utvrdi da zakonodavstvo stvarno uvjetuje kretanje kapitala, povređuju li propisani uvjeti temeljna prava na koja se poziva Komisija, jer ako da, onda predstavljaju ograničenje slobode zajamčene člankom 63. UFEU‑a.</P></ITEM><ITEM><P>Može li se, u konačnici, to ograničenje opravdati u skladu s pravom Unije jer se tada ono ne bi moglo kvalificirati kao neopravdano te bi stoga isključivalo povredu koju navodi Komisija.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Postojanje kretanja kapitala i njegova uvjetovanost nacionalnim zakonom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Zakon br. LXXVI iz 2017. nalaže udruženjima ili zakladama koje primaju inozemnu pomoć, uz određene iznimke, obvezu prijavljivanja tijelima svojeg <HT TYPE="ITALIC">statusa</HT> <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>organizacije koja prima inozemnu pomoć<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> kada iznos primljene pomoći dosegne utvrđeni prag.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Te organizacije ili zaklade moraju, osim toga, dostaviti niz podataka koji se odnose na iznos i prirodu primljene pomoći, kao i na identitet pružatelja pomoći. Propisana prijava unosi se u registar u kojem se naznačuje da je riječ o organizaciji koja prima inozemnu pomoć. Svi se ti podaci objavljuju u tom službenom registru koji je dostupan bez naknade. Organizacija koja prima inozemnu pomoć mora navesti to svojstvo na svojim pristupnim stranicama i u svojim publikacijama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Čak ni mađarska vlada ne osporava da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>pomoć<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> koja je uređena Zakonom br. LXXVI iz 2017., u čijem je članku 1. stavku 2. ona definirana kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>svi unosi novca ili druge imovine […] neovisno o pravnoj osnovi<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>, odnosno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>kretanje kapitala<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Naime, ta vrsta transakcije može se bez poteškoća uključiti u kategoriju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>kretanja kapitala<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/>, kao što to proizlazi iz nomenklature iz Priloga I. Direktivi 88/361/EEZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="19880624">24. lipnja 1988.</DATE> za provedbu članka 67. Ugovora [članak koji je stavljen izvan snage Ugovorom iz Amsterdama] (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="178" PAGE.FIRST="5" DATE.PUB="1988">SL 1988., L 178, str. 5</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 10., svezak 3., str. 7.)</P></NOTE> koja, u skladu sa sudskom praksom, i dalje ima indikativnu vrijednost za definiranje tog pojma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Budući da u Ugovorima nema definicije pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>kretanja kapitala<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/>, Sud je priznao indikativnu vrijednost nomenklature priložene Direktivi 88/361, pri čemu se podrazumijeva da, u skladu s njezinim uvodom, popis koji ona sadržava nije taksativan. Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090127">27. siječnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Persche</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑318/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:33">EU:C:2009:33</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Naime, u rubrici XI. navedenog priloga, pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>Kretanja osobnog kapitala<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/>, u točki B navode se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>Pokloni i potpore<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Na temelju zakonodavstva koje je predmet tužbe, kretanja kapitala u obliku pomoći određenim udruženjima i zakladama sa sjedištem u Mađarskoj nisu, naime, potpuno slobodna, nego se na njih primjenjuju određeni uvjeti. Konkretno, uvjeti koji su već navedeni (primatelji pomoći moraju prijaviti pomoć nacionalnim tijelima za potrebe registracije i objave)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Mađarska vlada se na raspravi pozvala na članak 65. UFEU‑a, neovisno o tome što se njegovim stavkom 1. točkom (b) dopušta <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>utvrđ[ivanje] postup[aka] za prijavu kretanja kapitala radi pribavljanja administrativnih ili statističkih podataka<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/>, ali ne i radi objave u smislu spornog propisa.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>Ti se uvjeti primjenjuju prema sjedištu ili domicilu pružatelja pomoći jer je odlučujući kriterij da, u skladu s člankom 1. stavkom 2. Zakona br. LXXVI iz 2017., unos potječe <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>izravno ili neizravno […] iz inozemstva<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Međutim, vjerojatnije je da se uvjet <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>podrijetl[a] iz inozemstva<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> odnosi na državljane drugih država članica, ne na mađarske državljane, premda i oni mogu boraviti izvan Mađarske i zbog toga biti obuhvaćeni spornim mjerama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>Podsjetit ću, u tom kontekstu, da prema mišljenju Suda, nacionalni propis koji po svojoj prirodi može više utjecati na državljane drugih država članica nego na svoje državljane, treba smatrati neizravno diskriminirajućim<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080911">11. rujna 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Petersen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑228/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:494">EU:C:2008:494</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, Komisijini prigovori nisu puke <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>pretpostavke<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/>, kao što to tvrdi mađarska vlada. Komisija u svojoj tužbi ne dovodi u pitanje usklađenost s pravom Unije puke upravne prakse, nego zakonodavstva čija primjena može proizvesti učinke koje objašnjava u tužbi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121219">19. prosinca 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Belgija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑577/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:814">EU:C:2012:814</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>Osim što se, prije svega, odnose na strance i, konkretno, na državljane drugih država članica, uvjeti utvrđeni Zakonom br. LXXVI iz 2017. za donacije određenim udruženjima i zakladama odražavaju se, prema mojem mišljenju, u <HT TYPE="ITALIC">ograničenju</HT> navedenih kretanja kapitala.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>Ti uvjeti, ponavljam, mogu ograničiti slobodno kretanje kapitala, od trenutka kada:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Mogu negativno utjecati na financiranje udruženja i zaklada sa sjedištem u Mađarskoj koji primaju sredstva iz inozemstva. Jednako tako, mogu negativno utjecati na ostvarivanje slobode udruživanja koja je zajamčena člankom 12. Povelje.</P></ITEM><ITEM><P>Mogu također negativno utjecati na pravo na privatni život i pravo na zaštitu osobnih podataka (članci 7. i 8. Povelje) onih koji navedenim civilnim organizacijama uplaćuju pomoć iz inozemstva.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>Ograničenje kretanja kapitala nije samo sebi svrha, nego služi, kao što ću to iznijeti u nastavku, kao sredstvo za povredu određenih temeljnih prava. Stoga, kao što sam to već naveo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Gornja točka 113.</P></NOTE>, mjerilo nadzora mora biti karakteristično za ta prava, a ne tipično za klasične slobode zaštićene Ugovorima. Stoga to mora biti mjerilo koje se kvalificira ili pojačava ovisno o intenzitetu i nužnosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="17"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Zadiranje u temeljna prava zajamčena člancima 7., 8. i 12. Povelje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Sloboda udruživanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT>Članak 12. Povelje svakom priznaje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>slobodu udruživanja na svim razinama, osobito kad je riječ o političkim, sindikalnim i građanskim pitanjima<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>Ta sloboda, osim strogo individualne dimenzije, nudi objektivnu dimenziju koja je čini jednim od temelja pluralističkih društava jer se ostvarivanjem te slobode omogućuje stvaranje bitnih subjekata u demokratskom sustavu. Među tim subjektima nalaze se, naravno, političke stranke, ali i svi oni koji pomažu pri stvaranju i izražavanju kulturnog, vjerskog, društvenog i gospodarskog pluralizma društva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>Subjekti na koje se odnosi Zakon br. LXXVI iz 2017. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>organizacije civilnog društva<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/>) pripadaju drugoj od dviju prethodno navedenih skupina, što podrazumijeva izuzimanje političkih stranaka i sindikata čije se posebnosti ne mogu usporediti s tim subjektima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Političke stranke pomažu pri stvaranju i izražavanju volje naroda kao sredstvo za utvrđivanje volje države. Iako nisu državna tijela, pridonose odabiru nositelja javne vlasti te su u tom smislu subjekti koji su osobito važni za stabilnost same države. Time se opravdava to što neki ustavni sustavi utvrđuju uvjete i jamstva koji se ne mogu primijeniti (niti bi bili opravdani) u pogledu drugih udruženja. Iako sudjeluju u javnom životu, potonjim udruženjima nije toliko cilj <HT TYPE="ITALIC">biti</HT> na vlasti koliko slobodno obavljati svoje djelatnosti na temelju javnih ovlasti ili, štoviše, utjecati na njihovo izvršavanje. Zbog toga se članak 12. Povelje zasebno odnosi na udruženja koja se bave <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>političkim, sindikalnim i građanskim pitanjima<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/>. U skladu s tekstom iz preambule Zakona br. LXXVI iz 2017., organizacije civilnog društva pridonose <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>demokratskom nadzoru i javnoj raspravi o javnim pitanjima<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/>, ali cilj im nije preuzeti vlast. Isto vrijedi za sindikate čije ih djelovanje u okviru radnopravnih odnosa čini zaslužnima za posebni regulatorni sustav.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>Navedeni zakon, iako ne sprečava osnivanje tih subjekata niti ograničava njihove ovlasti samoorganizacije, negativno utječe na njihove mogućnosti financiranja, što podrazumijeva utjecaj na njihovu održivost i opstanak, čime se ugrožava ostvarivanje njihovih društvenih ciljeva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Prema mišljenju ESLJP‑a, utjecaj određenih mjera tijela javne vlasti na financijsku sposobnost udruženja da obavljaju svoje djelatnosti može značiti zadiranje u ostvarivanje slobode udruživanja koja je zajamčena člankom 11. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP). Vidjeti ESLJP, presuda od <DATE ISO="20070607">7. lipnja 2007.</DATE>, Parti Nationaliste Basque – Organisation Régionale d’Iparralde protiv Francuske (CE:ECHR:2007:0607JUD007125101, t. 37. i 38.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>Zahtjevi objave koji se primjenjuju na donacije primljene iz inozemstva mogu imati odvraćajući učinak na potencijalne donatore i dovesti do toga da oni smanje svoje priloge udruženjima. Koliko god neznatan taj učinak bio, on može biti značajan za financije organizacija civilnog društva koje se obično uzdržavaju zahvaljujući prilozima svojih članova i simpatizera (kako bi očuvale svoju neovisnost, neke od tih organizacija čak smatraju da je odricanje od bilo kakvog javnog financiranja pitanje principa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0122"><NO.P>122.</NO.P><TXT>Konkretno, donacije iz inozemstva, neovisno o njihovoj gospodarskoj važnosti, za donatore koji su rezidenti u inozemstvu predstavljaju najneposredniji, ako ne i jedini, način sudjelovanja u radu udruženja koja podržavaju svojim financiranjem. Otežavanje financijskog doprinosa tih osoba znači spriječiti ih <HT TYPE="ITALIC">de facto</HT> u ostvarivanju oslobode udruživanja <HT TYPE="ITALIC">tout court</HT>: financijskom potporom udruzi te se osobe udružuju s drugim osobama radi kolektivnog postizanja određenih ciljeva, što je, u konačnici, predmet slobode udruživanja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="18"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0123"><NO.P>123.</NO.P><TXT>Komisija se poziva na <HT TYPE="ITALIC">stigmatizirajući učinak</HT> uzrokovan obvezom u skladu s kojom se udruženja koja primaju donacije iz inozemstva moraju <HT TYPE="ITALIC">etiketirati</HT> kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>organizacije koje primaju inozemnu pomoć<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Tako smatra i Venecijanska komisija u svojem mišljenju o nacrtu zakona (Mišljenje 889/2017 od <DATE ISO="20170620">20. lipnja 2017.</DATE> o nacrtu zakona o transparentnosti organizacija koje primaju inozemnu pomoć (CDL‑AD(2017)015); u daljnjem tekstu: Mišljenje Venecijanske komisije, t. 54. do 56.). Unatoč relativno neutralnoj prirodi tog <HT TYPE="ITALIC">etiketiranja</HT>, Venecijanska komisija ističe njegovu stigmatizirajuću prirodu u mađarskom kontekstu koji odlikuju jasna politička stajališta protiv udruženja koja primaju sredstva iz inozemstva (<HT TYPE="ITALIC">loc. cit</HT>., t. 65.).</P></NOTE>. Taj se učinak upravo postiže samim Zakonom br. LXXVI iz 2017. kada se u njegovoj preambuli izričito ističu moguće negativne konotacije tih donacija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>[…] pomoć koju iz nepoznatih inozemnih izvora primaju organizacije osnovane na temelju slobode udruživanja mogu iskoristiti inozemne interesne skupine radi promicanja, društvenim utjecajem tih organizacija, vlastitih interesa umjesto zajedničkih ciljeva društvenog i političkog života Mađarske i […] ugroziti političke i gospodarske interese zemlje, kao i funkcioniranje bez miješanja zakonskih institucija.<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/></P></QUOT.S></NOTE> koje bi mogle ugroziti političke i gospodarske interese zemlje. Tako se proširuje barem dio raširene sumnje o donatorima, koja je dovoljna da se neke, ili puno njih, odvrati od sudjelovanja u financiranju organizacija civilnog društva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0124"><NO.P>124.</NO.P><TXT>Usto valja naglasiti da, kao što je to mađarska vlada priznala na raspravi, građani Unije imaju kvalificiran interes da sudjeluju u gospodarskom, društvenom i kulturnom životu svih država članica i da stoga ideal <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>sve tješnje povezane unije<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/> pretvore u stvarnost. Njihovo pravo glasovati i biti biran na lokalnim izborima (koje ne ovisi o njihovu statusu državljana u državi u kojoj imaju boravište) i pravo glasovati i biti biran na izborima za Europski parlament u svim nacionalnim izbornim jedinicama, institucionalna su posljedica zajedničkog interesa za javni život svih država članica. Sloboda udruživanja i time sudjelovanja u javnoj raspravi u njihovim odnosnim društvima često se svodi na mogućnost sudjelovanja u financiranju udruženja po njihovu izboru u bilo kojoj od tih država članica. To je još jedan razlog zašto se taj način kolektivnog sudjelovanja u građanskim pitanjima ne može ograničiti niti narušavati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0125"><NO.P>125.</NO.P><TXT>Osim toga, Zakon br. LXXVI iz 2017. predviđa mogućnost prisilnog raspuštanja udruženja i zaklada koji ne poštuju obveze priopćavanja i objave primljenih donacija, što pretpostavlja najveći stupanj zadiranja u njihov život<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>ESLJP, presuda od <DATE ISO="20111011">11. listopada 2011.</DATE>, Asociación Rhino i dr. protiv Švicarske (CE:ECHR:2011:1011JUD004884807, t. 54.)</P></NOTE>. Koliko god njegova primjena bila postupna i koliko god podliježe sudskoj odluci, on ne prestaje zadirati u slobodu zajamčenu člankom 12. Povelje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Pravo na privatni život i pravo na zaštitu osobnih podataka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0126"><NO.P>126.</NO.P><TXT>Zakon br. LXXVI iz 2017. obvezuje subjekte o kojima je riječ da sudu nadležnom za registraciju priopće iznos donacije iz inozemstva, kao i ime, grad i zemlju donatora, neovisno o tome je li riječ o fizičkoj ili pravnoj osobi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Mađarska vlada zagovara da su velika većina donatora pravne osobe, što isključuje bilo kakvo moguće zadiranje u prava čiji su nositelji fizičke osobe. Slažem se s Komisijom da se, osim u praksi, spornom obvezom ne razlikuju pravne od fizičkih osoba; potonje osobe jasno su obuhvaćene tom obvezom.</P></NOTE>. Registru u koji se upisuju ti podaci može se slobodno pristupiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0127"><NO.P>127.</NO.P><TXT>Poštovanje prava na privatni život u smislu obrade osobnih podataka odnosi se na svaku informaciju o fizičkoj osobi čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Mišljenje 1/15 (Sporazum o PNR‑u između EU‑a i Kanade) od <DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE>, t. 122.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0128"><NO.P>128.</NO.P><TXT>Uredba (EU) 2016/679<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20160427">27. travnja 2016.</DATE> o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka, u daljnjem tekstu: Opća uredba) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="119" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 119, str. 1</REF.DOC.OJ>. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="127" PAGE.FIRST="2" DATE.PUB="2018">SL 2018., L 127, str. 2</REF.DOC.OJ>.). Moje isticanje</P></NOTE> u članku 4. stavku 1. propisuje da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su <HT TYPE="ITALIC">ime</HT>, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="19"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0129"><NO.P>129.</NO.P><TXT>Ime je stoga samo po sebi dovoljno kako bi se utvrdio identitet, zbog čega se može odbiti argument mađarske vlade u skladu s kojim puko priopćavanje imena donatora, njegova grada i zemlje boravišta nije dovoljno da bi ga se identificiralo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0130"><NO.P>130.</NO.P><TXT>Mađarska vlada nastoji argumentirati da ti podaci nisu osobni (pa stoga nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 8 Povelje) tako što se poziva na dvije presude Suda:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Presudu od <DATE ISO="20031106">6. studenoga 2003.</DATE>, Lindqvist<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑101/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:596">EU:C:2003:596</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Lindqvist</P></NOTE>, iz koje proizlazi da se identitet osobe ne može utvrditi samo na temelju imena te da su za to potrebni drugi dodatni podaci, kao što su broj telefona ili informacije o njezinim uvjetima rada ili hobijima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Točka 155. odgovora na tužbu mađarske vlade</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Presudu od <DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, Volker und Markus Schecke i Eifert<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Predmeti <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑92/09 i C‑93/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:66">EU:C:2010:66</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Volker und Markus Schecke i Eifert</P></NOTE>, iz koje proizlazi da, ako adresa donatora nije objavljena, njegovo ime, grad i zemlja nisu dovoljni kako bi se utvrdio njegov identitet<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Točka 154. odgovora na tužbu mađarske vlade</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0131"><NO.P>131.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, te presude Suda upravo su u suprotnosti sa stajalištem mađarske vlade. Što se tiče presude Lindqvist, u njoj je utvrđeno da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>svaka informacija o fizičkoj osobi čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/> uključuje, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>bez dvojbe, ime osobe zajedno s njezinim telefonskim brojem ili informacijama o njezinim uvjetima rada ili hobijima<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Presuda Lindqvist, t. 24.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0132"><NO.P>132.</NO.P><TXT>Obveza propisana Zakonom br. LXXVI iz 2017. podrazumijeva da ime donatora (koje je, ponavljam, dovoljno da ga se identificira)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Prema definiciji, ime <HT TYPE="ITALIC">identificira</HT> osobu, iako je, kao što to tvrdi mađarska vlada u točki 156. svojeg odgovora na tužbu, moguće da postoje mnoge osobe istog imena u istom gradu.</P></NOTE> mora biti neodvojivo povezano s podacima o donaciji u korist određenog udruženja. Ta povezanost sama po sebi otkriva vezu s potonjim udruženjem koje može pridonijeti definiranju ideološkog <HT TYPE="ITALIC">profila</HT> donatora u najširem smislu tog pojma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>U skladu s člankom 4. stavkom 4. Opće uredbe, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>izrada profila<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/> znači <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>svaki oblik automatizirane obrade osobnih podataka koji se sastoji od uporabe osobnih podataka za ocjenu određenih osobnih aspekata povezanih s pojedincem, posebno za analizu ili predviđanje aspekata u vezi s radnim učinkom, ekonomskim stanjem, zdravljem, osobnim sklonostima, interesima, pouzdanošću, ponašanjem, lokacijom ili kretanjem tog pojedinca<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0133"><NO.P>133.</NO.P><TXT>U presudi Volker und Markus Schecke i Eifert navedeno je da objava imena i općina boravišta korisnika određenih javnih potpora, kao i njihovih iznosa na internetskoj stranici, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>predstavlja zadiranje u njihov privatni život u smislu članka 7. Povelje jer su ti podaci tako dostupni trećim osobama<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Presuda Volker und Markus Schecke i Eifert, t. 58., s upućivanjem na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030520">20. svibnja 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Österreichischer Rundfunk i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑465/00, C‑138/01 i C‑139/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:294">EU:C:2003:294</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), u čijoj se točki 74. tvrdi da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>priopćavanjem podataka o imenima koji se odnose na plaće isplaćene osoblju […] povređuje pravo dotičnih osoba na privatni život […] i predstavlja zadiranje u smislu članka 8. EKLJP‑a<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/>.</P></NOTE>. Ono što vrijedi za potpore koje prima jedna osoba mora vrijediti, prema mojem mišljenju, i za pomoć kojom ta osoba pridonosi održivosti udruženja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0134"><NO.P>134.</NO.P><TXT>Stoga, objava u javno dostupnom registru, imena fizičkih osoba koje uplaćuju donacije iz inozemstva određenim udruženjima sa sjedištem u Mađarskoj i iznosa tih donacija, podrazumijeva zadiranje u privatni život tih osoba u pogledu obrade njihovih osobnih podataka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0135"><NO.P>135.</NO.P><TXT>Osim toga, s obzirom na to da, kao što sam to upravo objasnio, objavljeni podaci (ime i donacija) omogućuju izradu <HT TYPE="ITALIC">ideološkog</HT> profila donatorâ, to bi donatore moglo odvratiti ili ih, u najmanju ruku, obeshrabriti da pridonesu održivosti građanske organizacije s kojom žele surađivati u izvršavanju svoje slobode udruživanja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="20"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0136"><NO.P>136.</NO.P><TXT>Objava tih podataka nije samo zadiranje u prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje, nego i u slobodu udruživanja jer njezin odvraćajući učinak može utjecati na financijsku situaciju organizacija civilnog društva i time na njihovu sposobnost da obavljaju svoje djelatnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Vidjeti gornje točke 140. i 141.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Opravdanje navedenih zadiranja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0137"><NO.P>137.</NO.P><TXT>Mogu li se zadiranja koja sam upravo analizirao opravdati na temelju članka 52. stavka 1. Povelje? Podsjetit ću da u skladu s tom odredbom, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>[s]vako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih ovom Poveljom mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda. Podložno načelu proporcionalnosti, ograničenja su moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0138"><NO.P>138.</NO.P><TXT>Mjere koje su predmet spora nedvojbeno ispunjavaju zahtjev da se uvedu zakonom. Osim toga, smatram da ne utječu na <HT TYPE="ITALIC">bit</HT> prava o kojima je riječ, iako je točno da ih narušavaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0139"><NO.P>139.</NO.P><TXT>Drukčije je pitanje jesu li ta zadiranja nužna za potrebe legitimnog općeg interesa i omogućuju li ona da se to učini proporcionalno, nakon što se utvrdi da ne postoje manje ograničavajuće mjere ili rješenja.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">i)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Nužnost i učinkovitost spornih mjera</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0140"><NO.P>140.</NO.P><TXT>Mađarska se vlada poziva na transparentnost financiranja udruženja koja primaju pomoć iz inozemstva kao na razlog u javnom interesu. Taj interes, dodaje, usko je povezan sa zaštitom javnog poretka i borbom protiv pranja novca i financiranja terorizma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0141"><NO.P>141.</NO.P><TXT>Prema Komisijinu mišljenju, ti ciljevi načelno odgovaraju ciljevima kojima se opravdava zadiranje u prava o kojima je riječ. Slažem se s tom ocjenom koja je u skladu i sa sudskom praksom ESLJP‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>ESLJP, presuda od <DATE ISO="20040217">17. veljače 2004.</DATE>, Gorzelik i dr. protiv Poljske (CE:ECHR:2004:0217JUD004415898, t. 94. i 95.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0142"><NO.P>142.</NO.P><TXT>Također priznajem da države članice imaju određenu marginu prosudbe pri utvrđivanju ciljeva u općem interesu koje žele promicati<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110616">16. lipnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Austrija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑10/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:399">EU:C:2011:399</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0143"><NO.P>143.</NO.P><TXT>Međutim, sudska praksa Suda u području pozivanja na javni poredak kao razloga kojima se opravdava ograničenje sloboda iz Ugovora primjenjiva je na ograničenja temeljnih prava. Stoga <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>zahtjevi javne sigurnosti moraju se […] usko tumačiti tako da njihov doseg ne može jednostrano odrediti svaka država članica bez nadzora institucija Europske unije<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>na javnu sigurnost može se pozivati isključivo ako postoji stvarna i dovoljno ozbiljna prijetnja koja utječe na neki od temeljnih interesa društva<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100708">8. srpnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Portugal</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑171/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:412">EU:C:2010:412</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0144"><NO.P>144.</NO.P><TXT>Na temelju te pretpostavke, odredba o javnom poretku mogla bi opravdati mjere propisane udruženjima i zakladama za koje se sumnja da bi ga mogli povrijediti (odnosno, koje predstavljaju stvarnu i ozbiljnu prijetnju javnom poretku), ali ne i opći propis koji svim tim udruženjima i zakladama, neovisno o njihovu cilju i djelatnostima, propisuje <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> obveze objave donacija iz inozemstva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>Mađarska vlada također se pozvala na zaštitu javne sigurnosti u strogom smislu i, konkretno, na nužnost uklanjanja utjecaja organiziranog kriminala na određene humanitarne organizacije čiji se ciljevi mogu podudarati s interesima međunarodnih mreža trgovine ljudima (točke 84. i 85. odgovora na tužbu mađarske vlade). Ponavljam, tim bi se interesom moglo opravdati donošenje posebnih mjera protiv tih određenih subjekata, ali ne i mjera opće primjene, poput spornih mjera, protiv svih organizacija civilnog društva.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="21"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0145"><NO.P>145.</NO.P><TXT>Što se tiče borbe protiv pranja novca i, osobito, financiranja terorizma, slažem se s mađarskom vladom da bi se time mogle opravdati mjere transparentnosti i nadzora financiranja svih fizičkih ili pravnih osoba<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0071"><P>Prema Komisijinu mišljenju (t. 62. do 64. tužbe), Mađarska nije dokazala da sigurno postoji rizik u tom smislu. Čak i da je tako, taj se rizik može smatrati zajedničkim svim državama članicama. Preporuke Financial Action Task Force (Stručna skupina za financijsko djelovanje (FATF)) u području borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma utvrđuju neprofitne organizacije kao moguće instrumente za počinjenje tih protupravnih aktivnosti [FATF (2012.‑2017.), <HT TYPE="ITALIC">Recommandations du GAFI – Normes internationales sur la lutte contre le blanchiment de capitaux et le financement du terrorisme et de la proliferation</HT>, mise à jour noviembre 2017 (u daljnjem tekstu: Preporuke FATF‑a, t. 8.). Razlika je u tome što moguća nedovoljna procjena rizika koji se žele spriječiti opravdava, s obzirom na njihovu nužnost, prikladnost i učinkovitost, bilo koju mjeru koju donese nacionalni zakonodavac.</P></NOTE>. Konkretno, zahtijevati od pravnih osoba sa sjedištem u državi članici da tijelima prijave svoje izvore financiranja koji su objektivno <HT TYPE="ITALIC">sumnjivi</HT> čini se, u načelu, primjerenim za sprečavanje i progon pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0072"><P>Nije potrebno sve donacije iz bilo koje države članice ili treće zemlje implicitno kvalificirati kao sumnjive.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0146"><NO.P>146.</NO.P><TXT>Smatram da se ništa od navedenog ne može razumno dovesti u pitanje. Međutim, na raspravi mađarska vlada nije uspjela zadovoljavajuće objasniti zašto su zajedničke zakonske odredbe u području borbe protiv pranja novca nedovoljne<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0073"><P>Komisija u tom smislu upućuje na mogućnost država članica da na organizacije civilnog društva prošire područje primjene Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20150520">20. svibnja 2015.</DATE> o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="141" PAGE.FIRST="73" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 141, str. 73</REF.DOC.OJ>.). Taj se propis temelji na strogoj procjeni postojećih rizika.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0147"><NO.P>147.</NO.P><TXT>Čak i da se dokazala (<HT TYPE="ITALIC">quod non</HT>) povezanost između spornih mjera i borbe protiv pranja novca, općenita i neselektivna obveza objave te informacije, uključujući prije nego što je ispitaju tijela nadležna za provjeru postojanja indicija o pranju novca, ona bi nadilazila, prema mojem mišljenju, ono što je strogo nužno za opravdanje tog zadiranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0148"><NO.P>148.</NO.P><TXT>Na temelju te pretpostavke treba razjasniti jesu li mjere mađarskog zakonodavca <HT TYPE="ITALIC">dorasle</HT> drugom od navedenih ciljeva, odnosno transparentnosti financiranja organizacija civilnog društva. Prema onom što ću u nastavku iznijeti, smatram da nisu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0149"><NO.P>149.</NO.P><TXT>Tri su čimbenika u tim mjerama koji se ističu:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Kao prvo, ne utječu na sva udruženja i zaklade sa sjedištem u Mađarskoj. Ne obuhvaćaju trgovačka društva, iako neka od njih (na primjer, vlasnici medija) također <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>imaju odlučujuću ulogu u stvaranju javnog mnijenja<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0074"><P>Na taj se čimbenik upućuje u preambuli Zakona br. LXXVI kako bi se okarakterizirale organizacije civilnog društva.</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Kao drugo, ne dokazuje se kako prikupljene informacije doista služe postizanju ciljeva koji ih opravdavaju.</P></ITEM><ITEM><P>Kao treće, osim što su mjere nedovoljne sa stajališta subjekata koji su obvezni pružiti informacije i s aspekta njihove funkcionalnosti, posljedice tih mjera su neproporcionalne.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0150"><NO.P>150.</NO.P><TXT>Što se tiče organizacija o kojima je riječ, Zakon br. LXXVI iz 2017. isključuje one koje se financiraju iz unutarnjih izvora te utječe samo na one koje primaju financijsku pomoć iz inozemstva. Osim toga, u pogledu potonjih organizacija, izuzima one koje se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>ne smatraju organizacijama civilnog društva<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0075"><P>Tako se navodi u članku 1. stavku 4. točki (a) Zakona br. LXXVI iz 2017. Kako bi se utvrdilo koje se organizacije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>ne smatraju organizacijama civilnog društva<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/>, treba primijeniti, kao što je to mađarska vlada istaknula na raspravi, Zakon br. CLXXV iz 2011. o pravu na udruživanje, statutu neprofitnih udruženja i financiranju organizacija civilnog društva. Iz njegova članka 2. stavka 6. proizlazi da se udruženja registrirana u Mađarskoj smatraju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>nevladinim organizacijama<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/>, osim stranaka, zaklada i, u određene svrhe, fondova i sindikata. Čini mi se da navedena definicija nije od velike pomoći za precizno određivanje subjekata na koje se odnosi Zakon br. LXXVI iz 2017. Ta neodređenost područja primjene <HT TYPE="ITALIC">ratione personae</HT> nije u skladu s objektivnosti koja se zahtijeva od propisa koji tako izravno utječe na ostvarivanje nekoliko temeljnih prava.</P></NOTE>, odnosno sportske organizacije, one koje obavljaju vjersku djelatnost i one koje su povezane s nacionalnim manjinama.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="22"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0151"><NO.P>151.</NO.P><TXT>Slažem se s Komisijom da nije jasno zašto se zakon usredotočuje na unose iz inozemstva, osim ako se temelji na općoj pretpostavci prijevare (zapravo, sumnji na prijevaru) čiji su počinitelji osobe s poslovnim nastanom u inozemstvu ili drugim državama članicama, što nije u skladu s pravom Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0076"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20091006">6. listopada 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Portugal</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑153/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:618">EU:C:2009:618</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0152"><NO.P>152.</NO.P><TXT>Argument koji je istaknula mađarska vlada u pogledu najveće poteškoće pri nadzoru inozemne pomoći nije u skladu s činjenicom, koju je istaknula i Komisija, da je prethodni regulatorni okvir za udruženja već predvidio obvezu pružanja detaljnih informacija o njihovim izvorima financiranja, uključujući ona iz inozemstva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0077"><P>Točke 75. do 77. Komisijine tužbe i točke 74. do 76. njezina odgovora na repliku</P></NOTE>. U svakom slučaju, tu je poteškoću bilo moguće prevladati manje ograničavajućim mjerama, kao što će to biti objašnjeno u nastavku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0153"><NO.P>153.</NO.P><TXT>Ako je stvarno riječ o nadzoru financiranja iz inozemstva, nije posve dosljedno izuzeti sportske i vjerske organizacije te organizacije povezane s nacionalnim manjinama jer se, kako je navedeno u preambuli Zakona br. LXXVI iz 2017., bilo kojom od njih može koristiti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>[iz inozemstva] radi promicanja, društvenim utjecajem tih organizacija, vlastitih interesa umjesto zajedničkih ciljeva društvenog i političkog života Mađarske<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0154"><NO.P>154.</NO.P><TXT>Nijedno se obilježje tih izuzetih udruženja ne odnosi na posebnosti njihova financiranja na temelju kojih bi se ona mogla osigurati od rizika do kojih, u odnosu na bilo koje od udruženja na koja se primjenjuju sporne mjere, može dovesti primitak sredstava iz inozemstva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0078"><P>Tako smatra i švedska vlada (t. 39. njezina intervencijskog podneska).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0155"><NO.P>155.</NO.P><TXT>Osim toga, Komisija ozbiljno dvoji o korisnosti prikupljenih informacija jer ništa ne upućuje na to da se one stavljaju na raspolaganje osobama odgovornim za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0079"><P>Točka 66. Komisijine tužbe</P></NOTE>. Mogu se samo složiti s tim dvojbama koje mađarska vlada nije uspjela otkloniti na raspravi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0156"><NO.P>156.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, pozivanje na transparentnost udruživanja nije posve u skladu s uspostavljenim pravnim sustavom. Štoviše, ne opravdava objavljivanje osobnih podataka osoba koje svojim donacijama sudjeluju u financiranju odnosnih subjekata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0157"><NO.P>157.</NO.P><TXT>Osim što su nedovoljne i što je njihova učinkovitost upitna, sporne su mjere i neproporcionalne.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">ii)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Proporcionalnost mjera</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0158"><NO.P>158.</NO.P><TXT>Kao prvo, smatram da je neproporcionalno to što se prag za obvezu prijave pomoći primljene iz inozemstva utvrdio na iznos od <FT TYPE="NUMBER">500000</FT> mađarskih forinti. To je pretjerano nizak prag za obvezu koja, iz navedenih razloga, ozbiljno ugrožava ostvarivanje slobode udruživanja i prava na privatni život te zaštitu osobnih podataka, s obzirom na to da pružene informacije treba objaviti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0159"><NO.P>159.</NO.P><TXT>Kao drugo, neproporcionalna je i jednakost postupanja prema <HT TYPE="ITALIC">svim</HT> inozemnim unosima, uključujući one iz ostalih država članica, kada, ponavljam<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0080"><P>Vidjeti gornju točku 144.</P></NOTE>, građani Unije mogu imati interes za sudjelovanje u javnom životu bilo koje od tih država.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0160"><NO.P>160.</NO.P><TXT>Kao treće, obveza objave statusa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>organizacije koja prima inozemnu pomoć<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/> na pristupnoj stranici i u publikacijama organizacije podrazumijeva, prema mojem mišljenju, također prekomjerni zahtjev. Ne toliko zbog materijalnog opterećenja koje objava tog podatka može podrazumijevati, koliko zbog pratećeg stigmatizirajućeg učinka, na koji sam već uputio.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="23"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0161"><NO.P>161.</NO.P><TXT>Kao četvrto, smatram da je neproporcionalno to što povreda spornih obveza može u konačnici dovesti do raspuštanja udruženja koje je počinilo povredu. Točno je da je riječ o krajnjem rješenju koje je, prema mišljenju mađarske vlade, dio odgovora <HT TYPE="ITALIC">po fazama</HT> na povredu zakona<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0081"><P>Točka 122. odgovora na tužbu mađarske vlade</P></NOTE>. Te se <HT TYPE="ITALIC">faze</HT> sastoje od prve povrede (nakon koje slijedi upozorenje državnog odvjetnika), eventualnog nepoštovanja tog upozorenja (uz moguće izricanje novčane kazne) i nepoštovanja drugog upozorenja, koje dovodi do mogućeg izricanja drugih sankcija, među kojima je i raspuštanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0162"><NO.P>162.</NO.P><TXT>Mađarska vlada tvrdi da svjesno nepoštovanje uzastopnih upozorenja nije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>manji upravni prekršaj<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/> i da opravdava raspuštanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0082"><P><HT TYPE="ITALIC">Loc. ult. cit.</HT></P></NOTE>. Prema mojem mišljenju, suprotno tomu, tako drastična sankcija zahtijeva puno više od odbijanja, pa i ponovljenog, pružanja informacija poput onih koje propisuje Zakon br. LXXVI iz 2017.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0083"><P>Treba ustrajati na činjenici da je, prema mišljenju ESLJP‑a, raspuštanje mjera koja se može donijeti samo u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>najtežim slučajevima<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/>. ESLJP, presuda od <DATE ISO="20030213">13. veljače 2003.</DATE>, Refah Partisi (Stranka blagostanja) i dr. protiv Turske (CE:ECHR:2003:0213JUD004134098, t. 100.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">iii)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Mogućnost proporcionalnijih ograničavajućih mjera</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0163"><NO.P>163.</NO.P><TXT>Priroda i opseg spornih mjera ne ostavljaju puno prostora za predviđanje drugih istovrsnih rješenja, odnosno mjera usmjerenih na informacije koje se žele učiniti javno dostupnim.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0164"><NO.P>164.</NO.P><TXT>Ta rješenja podrazumijevaju drukčiji pristup postizanju ciljeva iz Zakona br. LXXVI iz 2017. Prije bi trebalo uzeti u obzir strogu i pojedinačnu procjenu rizika instrumentalizacije udruženja, kojom bi se omogućilo utvrđivanje onih udruženja koja predstavljaju opasnost za te ciljeve<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0084"><P>Na to upućuju preporuke FATF‑a (t. 8.). U nedostatku takve procjene, spornim zakonodavstvom potpuno su pomiješane sve organizacije civilnog društva (osim tri vrste subjekata prema kojima se, kao što je to već navedeno, bez opravdanog razloga drukčije postupa s obzirom na svrhu samog zakonodavstva).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0165"><NO.P>165.</NO.P><TXT>Ako je riječ o nadzoru izvora nepravilnog financiranja, Komisija upućuje, na primjer, na provedbu obveza prijave i nadzora sumnjivih transakcija iz visokorizičnih zemalja. Smatram da na tom području treba očekivati najbolje rezultate učinkovitog djelovanja tijela javne vlasti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0166"><NO.P>166.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, čini mi se da je obvezu registracije i objave imena fizičkih osoba koje uplaćuju donacije udruženjima po vlastitom izboru nemoguće zamijeniti alternativnom mjerom, s obzirom na radikalno invazivnu prirodu te obveze u odnosu na područje privatnosti zajamčene Poveljom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0167"><NO.P>167.</NO.P><TXT>Što se tiče obveze udruženja da na svojoj pristupnoj stranici i u svojim publikacijama priopće svoj status primatelja inozemnih sredstava, smatram da je i ona neprimjerena jer može dovesti do otežanog ostvarivanja slobode udruživanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0085"><P>Tako je utvrđeno i u točki 67. alineji 4. Mišljenja Venecijanske komisije.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0168"><NO.P>168.</NO.P><TXT>U konačnici, nenavođenjem država članica i navođenjem samo trećih zemalja smanjilo bi se zadiranje u pravo građana Unije da udruživanjem sudjeluju u javnom životu svih država članica. Međutim, tim se geografskim ograničenjem ne bi u potpunosti isključila stigmatizirajuća konotacija koja bi nastavila ugrožavati predmetna udruženja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0169"><NO.P>169.</NO.P><TXT>Ako se obveze registracije i objave same po sebi ne mogu zamijeniti drugim istovjetnim obvezama, uspostavljeni sustav sankcija nije u skladu s Poveljom. Stoga, isključenje sankcije raspuštanja nije dovoljno da bi se ispravio sustav koji se sam po sebi ne može ispraviti jer dopušta sankcioniranje povrede uvjeta koji nisu u skladu s Poveljom.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="24"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0170"><NO.P>170.</NO.P><TXT>U konačnici, smatram da Zakon br. LXXVI iz 2017. neopravdano ograničava slobodno kretanje kapitala koje je zajamčeno člankom 63. UFEU‑a jer sadržava odredbe koje podrazumijevaju neopravdano zadiranje u temeljna prava zaštićena člancima 7., 8. i 12. Povelje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0171"><NO.P>171.</NO.P><TXT>Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. U ovoj su tužbi ispunjena oba zahtjeva.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0172"><NO.P>172.</NO.P><TXT>Zbog navedenih razloga, predlažem Sudu da prihvati Komisijinu tužbu i da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Utvrdi da je Mađarska povrijedila obveze koje za nju proizlaze iz članka 63. UFEU‑a zbog povrede članaka 7., 8. i 12. Povelje jer se na temelju a külföldről támogatott szervezetek átláthatóságáról szóló 2017. évi LXXVI. törvény (Zakon br. LXXVI iz 2017. o transparentnosti organizacija koje primaju pomoć iz inozemstva) uvode neopravdana ograničenja u pogledu inozemnih donacija čiji su korisnici određena udruženja i zaklade sa sjedištem u Mađarskoj.</P></ITEM><ITEM><P>Mađarskoj naloži snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>