<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-56/19 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CC0056</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:551">EU:C:2020:551</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>16</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>16</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Camposa Sánchez‑Bordone – Predmet C‑56/19 P</HT></P><P><HT TYPE="SC">RFA</HT> International/Komisija</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje Nezavisnog Odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Manuela Camposa Sánchez‑Bordone</HT></P><P>od <DATE ISO="20200709">9. srpnja 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: španjolski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑56/19 P</HT></P><P>RFA International, LP</P><P>protiv</P><P>Europske Komisije</P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Damping</KEYWORD><KEYWORD>Uvoz ferosilicija podrijetlom iz Rusije</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EZ) br. 1225/2009</KEYWORD><KEYWORD>Članak 11. stavci 9. i 10.</KEYWORD><KEYWORD>Odbijanje zahtjevâ za povrat plaćenih antidampinških pristojbi</KEYWORD><KEYWORD>Metodologija u ispitnom postupku</KEYWORD><KEYWORD>Promjena okolnosti u odnosu na prvotni ispitni postupak ili u odnosu na prijelazne ispitne postupke za povrat i privremenu reviziju</KEYWORD><KEYWORD>Izračunana izvozna cijena</KEYWORD><KEYWORD>Odbitak naplaćenih antidampinških pristojbi</KEYWORD><KEYWORD>Uvjerljiv dokaz</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Vijeće je 2008. donijelo Uredbu (EZ) br. 172/2008<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="20080225">25. veljače 2008.</DATE> o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz ferosilicija podrijetlom iz Narodne Republike Kine, Egipta, Kazahstana, bivše jugoslavenske republike Makedonije i Rusije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="055" PAGE.FIRST="6" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 55, str. 6</REF.DOC.OJ>.; u daljnjem tekstu: Izvorna uredba)</P></NOTE> o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz ferosilicija (legure koja se koristi u proizvodnji čelika i željeza) podrijetlom iz, među ostalim zemljama, Rusije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Postupak je pokrenut povodom zahtjeva koji je <DATE ISO="20080225">25. veljače 2008.</DATE> podnio Odbor za vezu industrije ferolegura (Euroalliages).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>U toj je uredbi utvrđena antidampinška pristojba (od 22,7 %) koja se primjenjuje na neto cijenu franko granica Unije, prije carinjenja, za proizvode koje su proizvela dva društva sa sjedištem u Rusiji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Riječ je o društvima Chelyabinsk electrometallurgical integrated plant OAO (u daljnjem tekstu: CHEMK) i Kuzneckie Ferrsplavy OAO (u daljnjem tekstu: KF).</P></NOTE>, s kojima je bilo povezano društvo RFA International, LP (u daljnjem tekstu: RFA)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>RFA ima podružnicu u Švicarskoj koja je zadužena za prodaju CHEMK‑ovih i KF‑ovih proizvoda za izvoz, osobito u Europskoj uniji.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Poduzetnici na koje su se odnosile antidampinške mjere iz Izvorne uredbe pokrenuli su uzastopne postupke kojima su tražili njihovo djelomično poništenje, reviziju ili povrat već naplaćenih antidampinških pristojbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>RFA je, među ostalim, taj povrat tražio za iznose plaćene na ime antidampinških pristojbi od <DATE ISO="20101001">1. listopada 2010.</DATE> do <DATE ISO="20121231">31. prosinca 2012.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Komisija je <DATE ISO="20141218">18. prosinca 2014.</DATE> odbila taj zahtjev za povrat Odlukama C(2014) 9805 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, C(2014) 9806 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, C(2014) 9807 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, C(2014) 9808 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, C(2014) 9811 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, C(2014) 9812 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> i C(2014) 9816 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> (u daljnjem tekstu: pobijane odluke).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>RFA je <DATE ISO="20150304">4. ožujka 2015.</DATE> Općem sudu podnio tužbu za poništenje tih odluka te je pritom tvrdio da se njima povređuju različite odredbe Uredbe (EZ) br. 1225/2009<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="20091130">30. studenoga 2009.</DATE> o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="343" PAGE.FIRST="51" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 343, str. 51</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="044" PAGE.FIRST="20" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 44, str. 20</REF.DOC.OJ>.; u daljnjem tekstu: Osnovna uredba)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Opći sud odbio je RFA‑ovu tužbu presudom od <DATE ISO="20181115">15. studenoga 2018.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Presuda RFA International/Komisija (T‑113/15, neobjavljena, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:783">EU:T:2018:783</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: pobijana presuda)</P></NOTE> protiv koje je podnesena predmetna žalba.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir. Uredba br. 1225/2009</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 11.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="011.008"><NO.PARAG>8.</NO.PARAG><ALINEA>Neovisno o stavku 2., uvoznik može zatražiti povrat naplaćenih pristojba ako se pokaže da je dampinška marža, na temelju koje su plaćene pristojbe, ukinuta ili snižena na razinu koja je ispod razine pristojbe koja je na snazi.</ALINEA><ALINEA>Uvoznik podnosi zahtjev Komisiji radi povrata antidampinške pristojbe. Zahtjev se podnosi putem države članice na teritoriju koje se proizvodi puštaju u slobodni promet, u roku od šest mjeseci od datuma kada su nadležna tijela valjano utvrdila iznos konačnih pristojba koje treba ubrati ili datuma kada je donesena konačna odluka o prikupljanju iznosa osiguranih putem privremenih pristojba. Države članice odmah šalju zahtjev Komisiji.</ALINEA><ALINEA>Zahtjev za povratom smatra se valjano potkrijepljenim dokazima samo ako sadrži točne podatke o traženom iznosu povrata antidampinških pristojba i kompletnu carinsku dokumentaciju u vezi izračuna i plaćanja tog iznosa. Također uključuje dokaze o uobičajenim vrijednostima i izvoznim cijenama u Zajednicu tijekom reprezentativnog razdoblja za izvoznik[a], odnosno proizvođač[a] na kojega se primjenjuje pristojba. U slučajevima kada uvoznik nije povezan s dotičnim izvoznikom ili proizvođačem i podaci nisu odmah raspoloživi, ili kada izvoznik ili proizvođač ne želi dati podatke uvozniku, zahtjev sadrži izjavu izvoznika ili proizvođača da je dampinška marža snižena ili ukinuta, a kako je navedeno u ovom članku, [te] da će relevantni dokazi koji to potkrepljuju biti dostavljeni Komisiji. Ako izvoznik ili proizvođač ne dostave te dokaze u razumnom roku, zahtjev se odbija.</ALINEA><ALINEA>Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Komisija odlučuje o tome hoće li odobriti i u kojoj mjeri zahtjev[…], ili može odlučiti, u bilo koje vrijeme, o pokretanju privremene revizije [pri čemu će koristiti] […] podatke i nalaze te revizije, koja se provodi u skladu s odredbama koje [s]e primjenjuju na revizije, kako bi utvrdila je li i u kojoj mjeri povrat opravdan. […]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="011.009"><NO.PARAG>9.</NO.PARAG><ALINEA>U svim ispitnim postupcima za reviziju ili povrat koji se provode prema ovom članku, Komisija, pod uvjetom da se okolnosti nisu promijenile, primjenjuje istu metodologiju koju je primijenila u ispitnom postupku koji je doveo do pristojbe, vodeći pritom računa o članku 2., a posebno o stavcima 11. i 12. tog članka, kao i o članku 17.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="011.010"><NO.PARAG>10.</NO.PARAG><ALINEA>U svim ispitnim postupcima koji se provode prema ovom članku Komisija ispituje pouzdanost izvoznih cijena u skladu s člankom 2. Međutim, ako se donese odluka o izračunu izvozne cijene u skladu s člankom 2. stavkom 9., Komisija računa cijenu bez odbijanja iznosa naplaćenih antidampinških pristojba ako je dostavljen dokaz iz kojeg se može zaključiti da je pristojba valjano uključena u preprodajne cijene i naknadne prodajne cijene u Zajednici.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="3"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Radi boljeg razumijevanja tijeka odvijanja činjenica, valja podsjetiti na postupovne poteškoće istaknute u okviru RFA‑ovih zahtjeva (ili zahtjeva poduzetnika s kojima je povezan), u vezi s tim antidampinškim pristojbama, na koje su Opći sud i Sud trebali odgovoriti.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">(Prva) tužba za poništenje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Nakon donošenja Izvorne uredbe 2008., CHEMK i KF podnijeli su Općem sudu tužbu u kojoj su tražili da je se proglasi djelomično ništavom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Opći sud odbio je tu tužbu presudom od <DATE ISO="20111025">25. listopada 2011.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>CHEMK i KF/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑190/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:618">EU:T:2011:618</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> protiv koje su društva tužitelji podnijeli žalbu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Sud je odbio žalbu presudom od <DATE ISO="20131128">28. studenoga 2013.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>CHEMK i KF/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑13/12 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:780">EU:C:2013:780</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Prvi postupak revizije i (druga) tužba za poništenje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>CHEMK i KF pokrenuli su <DATE ISO="20091130">30. studenoga 2009.</DATE> postupak privremene revizije Izvorne uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Taj je postupak završio donošenjem Provedbene uredbe (EU) br. 60/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Provedbena uredba Vijeća od <DATE ISO="20120116">16. siječnja 2012.</DATE> o prekidu parcijalne privremene revizije prema članku 11. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 antidampinških mjera koje se primjenjuju na uvoz ferosilicija podrijetlom, između ostalog, iz Rusije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="022" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 22, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 118., str. 174.)</P></NOTE> kojom je potvrđena početna antidampinška mjera.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>CHEMK i KF podnijeli su Općem sudu tužbu kojom su tražili da se Provedbena uredba br. 60/2012 proglasi djelomično ništavom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Opći sud odbio je tu tužbu presudom od <DATE ISO="20150428">28. travnja 2015.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>CHEMK i KF/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑169/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:231">EU:T:2015:231</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> protiv koje su društva tužitelji podnijeli žalbu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Sud je odbio tu žalbu rješenjem od <DATE ISO="20160609">9. lipnja 2016.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Rješenje <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>CHEMK i KF/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑345/15 P</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:433">EU:C:2016:433</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">C.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uzastopni postupci za povrat</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo i drugo razdoblje ispitnog postupka za povrat i (treća) tužba za poništenje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>CHEMK i KF su od <DATE ISO="20090730">30. srpnja 2009.</DATE> do <DATE ISO="20101210">10. prosinca 2010.</DATE> podnijeli nekoliko zahtjeva za povrat antidampinških pristojbi plaćenih između <DATE ISO="20090107">7. siječnja 2009.</DATE> i <DATE ISO="20101210">10. prosinca 2010.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Ispitni postupak za povrat odnosio se na razdoblje od <DATE ISO="20081001">1. listopada 2008.</DATE> do <DATE ISO="20100930">30. rujna 2010.</DATE>, koje je Komisija podijelila na dva podrazdoblja: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>prvo razdoblje ispitnog postupka za povrat<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> od <DATE ISO="20081001">1. listopada 2008.</DATE> do <DATE ISO="20090930">30. rujna 2009.</DATE> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>drugo razdoblje ispitnog postupka za povrat<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/> od <DATE ISO="20091001">1. listopada 2009.</DATE> do <DATE ISO="20100930">30. rujna 2010.</DATE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Komisija je <DATE ISO="20120810">10. kolovoza 2012.</DATE> donijela Odluke C(2012) 5577 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, C(2012) 5585 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, C(2012) 5588 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, C(2012) 5595 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, C(2012) 5596 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, C(2012) 5598 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> i C(2012) 5611 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, u kojima je prihvatila zahtjeve za povrat koji su se odnosili na prvo razdoblje ispitnog postupka za povrat te odbila zahtjeve koji su se odnosili na drugo razdoblje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>RFA je pobijao te odluke pred Općim sudom koji je njegovu žalbu odbio presudom od <DATE ISO="20150317">17. ožujka 2015.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>RFA International/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑466/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:151">EU:T:2015:151</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>RFA je protiv presude Općeg suda od <DATE ISO="20150317">17. ožujka 2015.</DATE> podnio žalbu. Sud je odbio žalbu presudom od <DATE ISO="20170504">4. svibnja 2017.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>RFA International/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑239/15 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:337">EU:C:2017:337</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Treće i četvrto razdoblje ispitnog postupka za povrat i (četvrta) tužba za poništenje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>RFA je od <DATE ISO="20110301">1. ožujka 2011.</DATE> do <DATE ISO="20130626">26. lipnja 2013.</DATE> podnio nekoliko novih zahtjeva za povrat antidampinških pristojbi, ovaj put za razdoblje između <DATE ISO="20101001">1. listopada 2010.</DATE> i <DATE ISO="20121231">31. prosinca 2012.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Nakon što je provela razlikovanje između dva podrazdoblja (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>treće razdoblje ispitnog postupka za povrat<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> od <DATE ISO="20101001">1. listopada 2010.</DATE> do <DATE ISO="20111231">31. prosinca 2011.</DATE> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>četvrto razdoblje ispitnog postupka za povrat<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> od <DATE ISO="20120101">1. siječnja 2012.</DATE> do <DATE ISO="20121231">31. prosinca 2012.</DATE>), Komisija je pobijanim odlukama odbila RFA‑ove zahtjeve.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>RFA je <DATE ISO="20150304">4. ožujka 2015.</DATE> Općem sudu podnio (četvrtu) tužbu za poništenje i pritom pobijao te odluke. Budući da su njegovi zahtjevi odbijeni presudom od <DATE ISO="20181115">15. studenoga 2018.</DATE>, RFA je protiv te presude podnio predmetnu žalbu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">D.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Drugi postupak revizije i (peta) tužba za poništenje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Nakon isteka antidampinških mjera uvedenih Izvornom uredbom, Komisija je pokrenula postupak <HT TYPE="ITALIC">revizije zbog predstojećeg isteka mjera</HT> koji je okončan Provedbenom uredbom (EU) br. 360/2014<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Provedbena uredba Komisije od <DATE ISO="20140409">9. travnja 2014.</DATE> o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz ferosilicija podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Rusije nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="107" PAGE.FIRST="13" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 107, str. 13</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>, kojom je zadržana antidampinška pristojba od 22,7 % određena Izvornom uredbom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>CHEMK i KF pobijali su Provedbenu uredbu br. 360/2014 pred Općim sudom, koji je njihovu tužbu odbio presudom od <DATE ISO="20181115">15. studenoga 2018.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presuda CHEMK i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>KF/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑487/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:792">EU:T:2018:792</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Ta je presuda postala pravomoćna.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Općim sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Tužba za poništenje koju je RFA protiv pobijanih odluka podnio <DATE ISO="20150304">4. ožujka 2015.</DATE> sadržavala je tri tužbena razloga, od kojih je ovdje važan samo drugi, koji se temelji na povredi stavaka 9. i 10. članka 11. Osnovne uredbe koja se pripisuje tim odlukama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Što se tiče RFA‑ovih i Komisijinih tvrdnji o tom tužbenom razlogu, upućujem na točke 58. do 68. pobijane presude, u kojima Opći sud sažima njihove argumente.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Stoga ću preuzeti samo točke 69. do 75. i 77. do 79. pobijane presude, u kojima Opći sud objašnjava zašto odbija taj tužbeni razlog za poništenje. Pojašnjava sljedeće:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>69</NO.P><TXT>U tom pogledu najprije valja istaknuti da, što se tiče primjene članka 11. stavka 10. Osnovne uredbe, opravdano je da Komisija, u slučaju znatne promjene troškova proizvodnje predmetnih proizvoda između razdoblja ispitnog postupka koje je ranije uzeto u obzir i novog razdoblja ispitnog postupka, pri određivanju jesu li antidampinške pristojbe valjano uključene u preprodajne cijene navedenih proizvoda u Uniji tijekom potonjeg razdoblja, ne uzme u obzir preprodajne cijene koje su se primjenjivale tijekom prvog od tih razdoblja, nego troškove zabilježene tijekom novog razdoblja ispitnog postupka. Ta su razmatranja valjana čak i ako se može smatrati da je došlo do promjene metodologije u odnosu na ono što je učinjeno u okviru prethodnog ispitnog postupka, kao što je to ovdje slučaj, suprotno onomu što Komisija prije svega tvrdi u pobijanim odlukama, kako se navodi u točki 22. ove presude.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>70</NO.P><TXT>Tom praksom želi se osigurati pouzdanost analize u usporedbi složenih situacija na gospodarskom planu kako bi se ne samo opravdala osnovanost mjera donesenih na temelju antidampinških propisa, nego i kako bi se osiguralo, među subjektima koji mogu biti predmet tih mjera, poštovanje općeg pravnog načela Unije, odnosno načela jednakog postupanja. Međutim, iako osiguranje pouzdanosti u ekonomskoj analizi usporedbe situacije između dvaju razdoblja načelno opravdava primjenu iste metode, to nije slučaj ako su se relevantni parametri dovoljno promijenili da bi primjena prethodno korištene metode postala neprikladna za davanje pouzdanog rezultata, u ovom slučaju kako bi se ocijenilo jesu li antidampinške pristojbe valjano uključene u preprodajne cijene i naknadne prodajne cijene u Uniji (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140918">18. rujna 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Valimar</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑374/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2231">EU:C:2014:2231</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Kao što to ističe Komisija, ako su se troškovi proizvodnje znatno povećali između dvaju razdoblja koja se uspoređuju, povećanje preprodajne cijene u Uniji, čak i značajno, nužno ne jamči da su antidampinške pristojbe valjano uključene, odnosno u potpunosti uključene u određivanje tih cijena. Troškovi proizvodnje mogu se povećati više od cijena. U tom slučaju, čak i ako su nove cijene više od prijašnjih cijena uvećanih za antidampinške pristojbe, zainteresirane stranke ne uključuju valjano antidampinške pristojbe uzimajući u obzir promjenu njihovih troškova proizvodnje.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>71</NO.P><TXT>Argumentima koje je tužitelj iznio u ovom predmetu ne dovodi se u pitanje ta analiza. Kao prvo, suprotno onomu što u biti tvrdi tužitelj, članak 11. stavak 10. Osnovne uredbe ni u kojem smislu ne podrazumijeva, u dijelu u kojem se odnosi na to je li <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>pristojba valjano uključena u preprodajne cijene<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="2019" ID="QE0007"/>, da bi samo ekvivalent antidampinške pristojbe trebalo uključiti u novu preprodajnu cijenu povrh preprodajne cijene prethodno korištene za dobivanje pozitivnog odgovora. Naime, dodatna pristojba u odnosu na normalno nastale troškove je <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>valjano uključena<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="2019" ID="QE0008"/> samo ako se doda tim ostalim troškovima. Međutim, ako se ti ostali troškovi povećavaju, ali se preprodajna cijena poveća u manjoj mjeri, zapravo je pristojba samo djelomično ili nije uopće dodana tim ostalim troškovima, čak i ako je ekvivalent pristojbe dodan preprodajnoj cijeni koja se prethodno koristila. Odlomak iz Obavijesti Komisije o povratu antidampinških pristojbi, na koji se tužitelj poziva i koji je prethodno naveden u točki 58., nije ni na koji način proturječan toj analizi. Isto vrijedi za presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151118">18. studenoga 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Einhell Germany i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑73/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:865">EU:T:2015:865</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), na koju se tužitelj pozvao. Osobito, točka 155. te presude navodi, kad se tumači u svojem kontekstu, da metoda različita od metode usporedbe između preprodajnih cijena koje su se primjenjivale u Uniji prije uvođenja antidampinških pristojbi i onih koje su se primjenjivale nakon toga može biti prikladna za utvrđivanje toga jesu li te pristojbe uključene u nove preprodajne cijene u Uniji.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>72</NO.P><TXT>Što se tiče konkretnih elemenata ovog slučaja, u pogledu četvrtog razdoblja ispitnog postupka za povrat, koje odgovara 2012., valja istaknuti da je Komisija u pobijanim odlukama, na primjer u uvodnoj izjavi 85. Odluke C(2014) 9805 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, utvrdila da je došlo do znatnog povećanja troškova proizvodnje u odnosu na početno razdoblje ispitnog postupka od 109 %, a da joj pritom tužitelj nije u tom pogledu meritorno proturječio, posebno ne u ovoj tužbi. U tim okolnostima, kako bi se odredilo je li tužitelj valjano uključio antidampinške pristojbe u korištene preprodajne cijene u<?PAGE NO="6"?> Uniji, za račun CHEMK‑a i KF‑a, tijekom četvrtog razdoblja ispitnog postupka za povrat, bilo je opravdano da Komisija nije uzela u obzir preprodajne cijene koje su se primjenjivale tijekom početnog ispitnog postupka, nego troškove proizvodnje zabilježene 2012. godine.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>73</NO.P><TXT>Međutim, u situaciji u kojoj, kao što je to navela Komisija u pobijanim odlukama, na primjer u uvodnoj izjavi 84. Odluke C(2014) 9805 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, preprodajne cijene obuhvaćaju samo u 1 % slučajeva trošak proizvoda, uključujući antidampinšku pristojbu, ne može se ni u kojem slučaju smatrati dokazanim da su te pristojbe doista valjano uključene.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>74</NO.P><TXT>Čak ni povećanje za više od 100 % preprodajnih cijena između početnog razdoblja ispitnog postupka i četvrtog razdoblja ispitnog postupka za povrat, na koje se poziva tužitelj, u tom kontekstu nije dovoljno da bi se dokazalo da su antidampinške pristojbe bile u potpunosti uključene tijekom drugog od tih razdoblja. Naime, dovoljno je, kao što je to u biti navedeno u točki 70. ove presude, da su se troškovi proizvodnje povećali više od primijenjenih cijena tako da one ne odražavaju valjano antidampinške pristojbe, s obzirom na promjenu troškova proizvodnje. To je <HT TYPE="ITALIC">a priori</HT> potvrđeno okolnošću, koju je iznijela Komisija, da u 99 % slučajeva trošak proizvoda, uključujući antidampinšku pristojbu, nije bio obuhvaćen preprodajnim cijenama u Uniji 2012. godine.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>75</NO.P><TXT>Stoga je Komisija pravilno odbila antidampinšku pristojbu od preprodajne cijene prvom nezavisnom kupcu u Uniji za određivanje izvozne cijene izračunane za četvrto razdoblje ispitnog postupka za povrat s obzirom na to da nije bilo dokazano da je antidampinška pristojba bila valjano uključena u prvu od tih cijena.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>77</NO.P><TXT>Međutim, Komisija pravilno tvrdi, kao što to navodi u pobijanim odlukama, na primjer u uvodnoj izjavi 78. Odluke C(2014) 9805 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, da analizu preprodajnih cijena u Uniji, kako bi se utvrdilo u kojoj su mjeri uključene antidampinške pristojbe, treba provesti u fazi stavljanja na tržište nakon plaćanja navedenih pristojbi, odnosno, po definiciji, u fazi stavljanja na tržište u kojoj su u cijenu uključeni dodatni troškovi u odnosu na troškove koji se uzimaju u obzir u fazi cijena <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>franko tvornica<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="2019" ID="QE0009"/> ili CIF (cijena CIF (Cost, Insurance and Freight. Cijena, osiguranje i vozarina)). U tom pogledu valja istaknuti da, kad se Osnovnom uredbom predviđa da se određene cijene prilagođavaju na razini trgovine koja se razlikuje od one u kojoj se te cijene primjenjuju, to je radi osiguranja primjerene usporedbe cijena koje nužno ne odražavaju iste usluge. Tako se člankom 2. stavkom 10. točkom (d) Osnovne uredbe (sada članak 2. stavak 10. točka (d) Uredbe (EU) 2016/1036<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20160608">8. lipnja 2016.</DATE> o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="176" PAGE.FIRST="21" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 176, str. 21</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>) predviđa da primjerena usporedba izvozne cijene i uobičajene vrijednosti može zahtijevati prilagodbe koje uzimaju u obzir različite razine trgovine na kojima su se navedene cijene primjenjivale. Međutim, to nije slučaj kad je riječ o ocjeni isključivo preprodajnih cijena u Uniji u kontekstu članka 11. stavka 10. Osnovne uredbe, kojim se ne predviđaju takve prilagodbe. S druge strane, s obzirom na to da je opravdano da, za potrebe primjene navedene odredbe, u određenim situacijama poput one o kojoj je riječ u predmetnom slučaju, Komisija analizira preprodajne cijene uzimajući u obzir sve troškove nastale prije navedene preprodaje, kao što se na to podsjeća u točki 69. ove presude, analiza cijena utvrđenih u fazi cijena <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>franko tvornica<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="2019" ID="QE0010"/> ili CIF, čak i ako se u te cijene umjetno uključe antidampinške pristojbe, kao što tužitelj tvrdi da je učinjeno, odnosno, ne uzimajući u obzir određen broj troškova nastalih prije navedene preprodaje, ne bi bila dosljedna. Osim toga, u tim situacijama nije nužno provesti usporedbu preprodajnih cijena u Uniji između dvaju uzastopnih razdoblja, odnosno usporedbu na koju, kao u ovom predmetu, može utjecati vremenska neusklađenost razina trgovine na kojima su uvoznici predmetnih proizvoda prvim nezavisnim kupcima u Uniji izdali račune. Suprotno tomu, nužno je provjeriti dokazuje li se podacima koje je dostavio dotični uvoznik da su antidampinške pristojbe valjano uključene u<?PAGE NO="7"?> cijenu koju su ti kupci stvarno platili tijekom razdoblja koje je predmet ispitivanja. U tom pogledu, u pobijanim je odlukama istaknuto, a tužitelj to nije osporio, da je on tijekom predmetnog razdoblja proizvode uglavnom prodavao na temelju cijene <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>franko, ocarinjeno<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="2019" ID="QE0011"/>, odnosno uzimajući u obzir sve troškove koji nastaju prije isporuke, čime bi se mogla olakšati prethodno navedena provjera.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>78</NO.P><TXT>Stoga se tužitelj nije mogao osloniti na promjenu cijena koje su primijenjene u fazi cijena <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>franko tvornica<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="2019" ID="QE0012"/> ili CIF, čak uvećanih za antidampinške pristojbe, kako bi opravdao da je tijekom trećeg razdoblja ispitnog postupka za povrat antidampinške pristojbe uključio u preprodajne cijene u Uniji. Tužitelj je trebao podnijeti dokaze o tome da cijene <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>franko, ocarinjeno<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="2019" ID="QE0013"/> koje je primijenio tijekom predmetnog razdoblja obuhvaćaju sve troškove koji su nastali u toj fazi i koji se odnose na predmetne proizvode, uključujući antidampinške pristojbe, ali to nije učinio. Stoga je Komisija pravilno odbila antidampinšku pristojbu od preprodajne cijene prvom nezavisnom kupcu u Uniji za određivanje izvozne cijene izračunane za treće razdoblje ispitnog postupka za povrat s obzirom na to da nije bilo dokazano da je antidampinška pristojba bila valjano uključena u prvu od tih cijena. Stoga nije nužno ispitati tvrdnje koje su stranke iznijele u pogledu pouzdanosti ili načina izračuna tih cijena <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>franko tvornica<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="2019" ID="QE0014"/> ili CIF. Što se tiče tužiteljeve tvrdnje u replici, u skladu s kojom bi čak usporedbom preprodajnih cijena u fazi <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>franko, ocarinjeno<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="2019" ID="QE0015"/> nastao rezultat koji treba dovesti do djelomičnog povrata pristojbi, treba istaknuti da ona, u svakom slučaju, nije dovoljno utemeljena da bi se mogla uzeti u obzir u okviru nadzora zakonitosti pobijanih odluka (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150317">17. ožujka 2015.</DATE>, <NAME.CASE>RFA International/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑466/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:151">EU:T:2015:151</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>79</NO.P><TXT>Iz prethodno navedenog proizlazi da je tužiteljev drugi tužbeni zahtjev, koji se temelji na povredi članka 11. stavaka 9. i 10. Osnovne uredbe u izračunu izvozne cijene, također neosnovan.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Tajništvo Suda zaprimilo je žalbu <DATE ISO="20190125">25. siječnja 2019.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>RFA od Suda zahtijeva da poništi pobijanu presudu i konačno odluči u sporu, ako stanje postupka dopušta odlučivanje. Podredno, zahtijeva da vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva da se Komisiji u svakom slučaju naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Komisija od Suda zahtijeva da odbije žalbu i RFA‑u naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Rasprava predviđena za <DATE ISO="20200325">25. ožujka 2020.</DATE> zamijenjena je pitanjima Suda na koja stranke trebaju dati pisani odgovor.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ispitivanje žalbe</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvodna razmatranja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Iz okolnosti spora proizlazi da je, od uvođenja antidampinških pristojbi Izvornom uredbom, došlo do različitih poteškoća u odnosu na te pristojbe (tužbe za poništenje, zahtjevi za povrat naplaćenih pristojbi i postupci revizije, uključujući privremene revizije i revizije zbog isteka) koje se ne mogu zanemariti pri odlučivanju o predmetnoj žalbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Zbog te ću okolnosti, prije ispitivanja žalbenih razloga, podsjetiti da je, u teoriji, nakon odobrenja antidampinških pristojbi, moguće provesti njihovu reviziju ili tražiti njihov povrat, u skladu s odredbama Osnovne uredbe.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Što se tiče <HT TYPE="ITALIC">revizije</HT>, Sud je u presudi od <DATE ISO="20140918">18. rujna 2014.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Valimar</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑374/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2231">EU:C:2014:2231</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Valimar, t. 52. i 55.). Što se tiče Komisijina nadzora u pogledu privremene revizije, Sud je dodao da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>[kako] bi ocijenila nužnost održavanja te mjere ili njene izmjene u cilju uklanjanja učinka dampinga koji je uzrok štete može […] prove[sti] ne samo retrospektivnu analizu razvoja dotične situacije, računajući od uvođenja konačne početne mjere, već i analize budućeg vjerojatnog razvoja situacije, računajući od usvajanja mjere revizije, u svrhu ocjene vjerojatnosti povlačenja ili izmjene navedene mjere<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>.</P></NOTE> iznio sljedeće ocjene: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>[…] [R]evizija mjera koje istječu, na temelju članka 11. stavka 2. osnovne uredbe u biti je ocjena vjerojatnosti hoće li prestanak početne antidampinške mjere dovesti do nastavka ili ponavljanja dampinga i štete. […] [U] pogledu privremene revizije na temelju članka 11. stavka 3. te uredbe, Komisija među ostalim može ispitati jesu li se okolnosti koje se tiču dampinga i štete značajno promijenile ili jesu li postojeće mjere proizvele željeni rezultat i uklonile prethodno ustanovljenu štetu, u cilju prijedloga za stavljanje izvan snage, izmjene ili održavanja na snazi antidampinške pristojbe uvedene kao rezultat prvotnog ispitnog postupka<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Postupak za <HT TYPE="ITALIC">povrat</HT>, iako je sličan postupku privremene revizije (naime, člankom 11. stavkom 8. četvrtim podstavkom Osnovne uredbe dopušta se njihovo spajanje), dopušta samo ispitivanje stvarne dampinške marže, a ne preispitivanje općeg pitanja štete.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Zajednički elementi postupcima revizije i povrata naplaćenih pristojbi sadržani su u stavcima 9. i 10. članka 11. Osnovne uredbe, a upravo su to stavci za koje RFA smatra da ih je Opći sud povrijedio:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Stavak 9. odnosi se na metodologiju koju treba primijeniti u ispitnim postupcima revizije i povrata. Pravilo je da se u tim ispitnim postupcima primjenjuje ista metodologija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>koj[a] je primije[njena] u ispitnom postupku koji je doveo do pristojbe <QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>, osim ako su se okolnosti promijenile.</P></ITEM><ITEM><P>Stavak 10. odnosi se na izračunanu izvoznu cijenu. Za potrebe ovog predmeta, njime se određuje da se ta cijena može odrediti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>bez odbijanja iznosa naplaćenih antidampinških pristojba<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, pod uvjetima koje ću kasnije navesti.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Žalbeni razlozi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>RFA pojašnjava da se njegovom žalbom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>samo pobijaju utvrđenja Općeg suda koja se odnose na drugi tužbeni razlog koji je tužitelj istaknuo u prvostupanjskom postupku i, konkretnije, točke 69. do 75. i 77. do 79. pobijane presude<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Žalba, t. 16.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvi žalbeni razlog: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>Opći sud pogrešno je protumačio članak 11. stavak 9. Osnovne uredbe i relevantnu sudsku praksu te je utvrdio sadržajno netočne činjenice<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Taj se žalbeni razlog dijeli na dva dijela.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvi dio: nedostatak u obrazloženju</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Žaliteljeva i Komisijina argumentacija</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>RFA‑ova tvrdnja o navodnom nedostatku u obrazloženju nedorečena je. RFA samo tvrdi da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>Opći sud nije razmotrio tužiteljev argument koji se odnosi na nepostojanje promjene okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 28.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Komisija ističe da Opći sud nije obvezan iscrpno odgovoriti na sve tužiteljeve tvrdnje, nego je dovoljno implicitno pojašnjenje u obrazloženju odluke.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>RFA‑ovu kritiku u pogledu tog pitanja nije lako razumjeti, nakon što je priznao da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>Opći sud utvrdio da su povećanja troškova proizvodnje činila promjenu okolnosti kojom je bila opravdana promjena metodologije izračuna izvozne cijene, u skladu s člankom 11. stavkom 9. Osnovne uredbe<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 22.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Naime, Opći sud u obrazloženju pobijane presude objašnjava zbog čega je, prema njegovu mišljenju, bilo dovoljno razloga kojima bi se opravdalo to što je Komisija izmijenila svoju metodologiju izračuna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Konkretno, u točki 70. te presude ističe se da se primjena iste metodologije može izbjeći <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>ako su se relevantni parametri dovoljno promijenili da bi primjena prethodno korištene metode postala neprikladna za davanje pouzdanog rezultata<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Polazeći od te pretpostavke, Opći sud ističe da su se u ovom predmetu ti parametri promijenili, i to konkretno troškovi proizvodnje. Točno je (i otuda mogu proizaći određene nejasnoće) da je ta promjena troškova proizvodnje element svojstven procjeni toga treba li zanemariti antidampinške pristojbe prilikom izračuna izvozne cijene u skladu s člankom 11. stavkom 10. Osnovne uredbe. Međutim, time se ne sprečava da se, s materijalnog gledišta, u argumentaciji Općeg suda, to povećanje troškova proizvodnje smatra, osim toga, odlučujućim čimbenikom <HT TYPE="ITALIC">promjene okolnosti</HT> kojom se opravdava <HT TYPE="ITALIC">promjena</HT> korištene <HT TYPE="ITALIC">metodologije</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>S obzirom na to, Opći sud nije iznio nedostatno obrazloženje koje bi moglo dovesti do podnošenja žalbe protiv pobijane presude. Obrazloženje koje iznosi, čak i da je pogrešno, postoji i dovoljno je da žalitelj shvati njegov sadržaj, s kojim se ne slaže u pogledu merituma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Osim toga, treba uzeti u obzir da je Komisija u pobijanim odlukama istaknula niz činjeničnih izmjena i važnih promjena do kojih je došlo tijekom tekućeg ispitnog postupka, u odnosu na prvotni ispitni postupak, kojima je bila opravdana promjena metodologije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Među tim izmjenama, Opći sud posvetio je pozornost povećanju troškova proizvodnje, što je logično s obzirom na to da je RFA također uputio na taj element u svojoj tužbi, unatoč postojanju drugih elemenata<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>U točki 19., u vezi s točkom 21., Odluke C(2014) 9805 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> (koju Opći sud u pobijanoj presudi uzima kao oglednu) navodi se da su se troškovi dvaju ruskih proizvođača izvoznika znatno povećali (otprilike za 100 %) u odnosu na prvotni ispitni postupak i da: i. struktura domaće prodaje grupe revidirana je ubrzo nakon dovršetka prvotnog ispitnog postupka; ii. trgovinski izvozni tokovi ruskih proizvođača izvoznika izmijenjeni su; iii. tijekom prvotnog ispitnog postupka, proizvođač izvoznik uglavnom je izvozio predmetni proizvod FOB (Free On Board (franko brod): prodavatelj isporučuje proizvod na brodu u luci utovara. Od tog trenutka sve rizike i troškove preuzima kupac) i DDP (Delivered Duty Paid (isporučeno plaćeno): uključuje sve troškove do isporuke robe kupcu na dogovorenom mjestu u zemlji uvoza). Nakon prvotnog ispitnog postupka, započeli su s prodajom EXW (cijena EXW (Ex Works. Franko tvornica): roba se isporučuje u prostorijama prodavatelja i kupac preuzima sve rizike (i troškove) do odredišta); iv. tijekom prvotnog ispitnog postupka, prodaja proizvoda kupcima iz Unije provodila se u režimu EXW, CIF: prenositelj snosi trošak osiguranja i tereta te kupac preuzima robu na brodu u luci iskrcaja, a od tog trenutka preuzima rizik (i troškove)) i DDP. Nakon prvotnog ispitnog postupka, preprodaja se uglavnom provodila u režimu DDP; v. podnositelj zahtjeva i društvo Am General LLC – Mishawaka, USA (u daljnjem tekstu: AMG) osnovani su nakon prvotnog ispitnog postupka. Podnositelj zahtjeva postao je jedini kupac proizvoda te ga je osobito izvozio u Europsku uniju. AMG je podnositelju zahtjeva pružao administrativne usluge poput ispunjavanja naloga za kupnju i prodaju, uključujući logistiku isporuka, upravljanje skladištem i izdavanje računa. Konkretno, podnositelj zahtjeva te mu je zadaće povjerio u okviru djelatnosti izvoza grupe i vi. tržišni uvjeti koji su prevladavali tijekom prvotnog ispitnog postupka također su se znatno promijenili.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Naposljetku, kao što je Sud već imao priliku odlučiti u svojoj presudi od <DATE ISO="20170504">4. svibnja 2017.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>RFA International/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑239/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:337">EU:C:2017:337</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, zbog slične RFA‑ove tvrdnje, dovoljno je navesti da je, u okviru žalbe, cilj nadzora Suda osobito provjeriti je li Opći sud dao dovoljan odgovor na <HT TYPE="ITALIC">skup</HT> tužiteljevih argumenata. To se dogodilo u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, trebam dodati da, iako bi tumačenje ponekog odlomka iz točaka 69. i 78. pobijane presude na prvi pogled moglo upućivati na to da je Opći sud iznio argumentaciju koja nadilazi Komisijinu, nije zbog toga zamijenio obrazloženje pobijanih odluka (nego ga je samo dopunio). Stoga RFA, opravdano, u okviru svojeg prvog žalbenog razloga, ne ističe tu očitu zamjenu žalbenih razloga.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugi dio: navodne pogreške koje se tiču prava i sadržajno netočne činjenice</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Žaliteljeva i Komisijina argumentacija</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>RFA sažima svoje argumente na sljedeći način: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>[…] Komisija svoju ocjenu toga odražavaju li se antidampinške pristojbe u preprodajnim cijenama nije provodila u pogledu preprodajne cijene utvrđene tijekom ispitnog postupka koji je doveo do Izvorne uredbe, nego s obzirom na trenutačne troškove proizvodnje u Rusiji. To čini promjenu metodologije u smislu članka 11. stavka 9. Osnovne uredbe. Komisija je navela da su se okolnosti znatno promijenile od prvotnog ispitnog postupka i, konkretnije, da su se povećali troškovi proizvodnje ruskih izvoznika za otprilike 100 %. Međutim, povećanja troškova postojala su i bila su poznata već tijekom razdoblja ispitnih postupaka za povrat provedenih od 2008. do 2010. godine.<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Komisija na temelju teksta članka 11. stavka 9. tvrdi da je Izvorna uredba jedini valjani referentni propis jer je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>dove[la] do pristojbe<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Kao što je to već navedeno, u članku 11. stavku 9. Osnovne uredbe upućuje se, s jedne strane, na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>ispitn[i] postup[ak] koji je doveo do pristojbe<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> i, s druge strane, na ispitne postupke za reviziju i povrat. Tijekom potonjih postupaka treba primijeniti istu metodologiju koja je primijenjena u prvom ispitnom postupku, osim ako su se okolnosti promijenile.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Stoga se navodno povrijeđenom odredbom samo obvezuje na kasniju primjenu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>ist[e] metodologij[e] koj[a] je primije[njena] u ispitnom postupku koji je doveo do pristojbe<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>. Budući da je, u ovom slučaju, antidampinška pristojba uvedena Izvornom uredbom, tekst pravila upućuje na primjenu, kao referentnog kriterija, metodologije koja se koristila u prvotnom ispitnom postupku, a ne metodologije koja se primjenjivala u bilo kojem drugom trenutku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Polazeći od te pretpostavke (koju, kao što to Komisija ističe u svojem odgovoru na repliku, RFA nepravodobno priznaje u točki 9. svoje replike, suprotno onomu što se činilo da proizlazi iz točke 25. njegove žalbe), ne treba prihvatiti taj drugi dio prvog žalbenog razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>RFA je u svojoj žalbi zagovarao da je Komisija trebala primijeniti istu metodologiju kao u <HT TYPE="ITALIC">drugim</HT> kasnijim ispitnim postupcima koji se razlikuju od onoga koji je doveo do uvođenja antidampinških pristojbi 2008. Konkretno, prigovorio je što Komisija (i Opći sud, time što je potvrdio njezinu tezu) nije upotrijebila metodologiju koju je već primijenila kad je odlučivala o <HT TYPE="ITALIC">povratu</HT> antidampinških pristojbi za druga prethodna razdoblja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Opći je sud u (pravomoćnoj) presudi u predmetu <REF.DOC.ECR><NO.CASE>T‑487/14</NO.CASE>, <NAME.CASE>CHEMK i KF/Komisija</NAME.CASE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:792">EU:T:2018:792</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), koja je donesena na isti dan kao i pobijana presuda, odbio sličan zahtjev koji su CHEMK i KF podnijeli protiv konačne odluke o postupku revizije zbog isteka tih antidampinških pristojbi. U skladu s točkom 61. te presude: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>U ovom slučaju tužitelji, <HT TYPE="ITALIC">međutim, ne zahtijevaju za ispitni postupak revizije mjera pred istekom, primjenu iste metode kao u početnom ispitnom postupku, nego primjenu iste metode kao u ispitnom postupku revizije koji je doveo do međuuredbe</HT>. Naime, riječ je o uključenju antidampinških pristojbi koje, po definiciji, nisu bile na snazi tijekom početnog ispitnog postupka<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> (moje isticanje).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Nije isključeno da bi RFA‑ova teza, u teoriji, mogla imati neku pravnu osnovu koja se razlikuje od pravne osnove koju je on sâm odabrao (povreda članka 11. stavka 9. Osnovne uredbe). Međutim, jedina zakonska odredba za koju u žalbi (koju Sud treba razmotriti) navodi da je povrijeđena jest navedeni članak 11. stavak 9. Osnovne uredbe, u pogledu kojeg RFA Općem sudu prigovara da ga je pogrešno protumačio.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima prvi žalbeni razlog osuđen na propast jer, ponavljam, tumačenje koje zagovara RFA, za razliku od tumačenja Općeg suda, nije u skladu s navedenom odredbom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, kao što to ističe Opći sud, uvođenje nove metodologije, koja se razlikuje od one primijenjene u prethodnim ispitnim postupcima, bilo bi opravdano kad bi se smatralo da je došlo do <HT TYPE="ITALIC">promjene okolnosti</HT>. Na tu se mogućnost odnosi točka 70. pobijane presude: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>iako osiguranje pouzdanosti u ekonomskoj analizi usporedbe situacije između dvaju razdoblja načelno opravdava primjenu iste metode, to nije slučaj ako su se relevantni parametri dovoljno promijenili da bi primjena prethodno korištene metode postala neprikladna za dobivanje pouzdanog rezultata<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>. Opći sud u tom odlomku potvrđuje ono što je Sud već potvrdio u presudi Valimar.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Međutim, utvrđivanje je li <HT TYPE="ITALIC">de facto</HT> došlo do promjene okolnosti ocjena je koja, poput ostalih navodno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>sadržajno netočnih činjenica<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> koje RFA prigovara Općem sudu, ne može biti osnova žalbe koja je ograničena na pravna, a ne činjenična pitanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, Sud nije nadležan utvrđivati činjenice ni, načelno, ispitivati dokaze koje je Opći sud prihvatio u prilog tim činjenicama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti, među ostalim, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200227">27. veljače 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Republika Litva/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑79/19 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:129">EU:C:2020:129</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>): <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>[…] iz članka 256. stavka 1. drugog podstavka UFEU‑a i članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije proizlazi da Sud nije nadležan utvrđivati činjenice ni, načelno, ispitivati dokaze koje je Opći sud prihvatio u prilog tim činjenicama. Naime, ako su ti dokazi pravilno pribavljeni i ako su poštovana opća pravna načela i postupovna pravila koja se primjenjuju na teret dokazivanja i izvođenje dokaza, samo Opći sud može odlučivati o vrijednosti koju valja pridati dokazima koji su mu podneseni. Ta ocjena stoga ne predstavlja, osim u slučaju iskrivljavanja tih dokaza, pravno pitanje koje kao takvo podliježe nadzoru Suda<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/>.</P></NOTE>. Stoga činjenične ocjene iz pobijane presude ne mogu biti predmet žalbe, osim u slučaju pozivanja na iskrivljavanje dokaza koje očito proizlazi iz sadržaja spisa, što ovdje nije slučaj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, s obzirom na to da se spor odnosi na kasniji utjecaj antidampinških pristojbi (što je, zapravo, bit spora), članak 11. stavak 9. Osnovne uredbe nije prikladna odredba za njegovo rješavanje. U prvotnom ispitnom postupku nije riječ o <HT TYPE="ITALIC">metodologiji</HT> koja je prikladna za pojašnjenje utjecaja ili nedostatka utjecaja antidampinških pristojbi: taj podatak sam po sebi nije sadržan ni u jednom prvotnom ispitnom postupku koji upravo dovodi do uvođenja antidampinške pristojbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>S obzirom na to, po definiciji ne može postojati <HT TYPE="ITALIC">ista metodologija</HT> koja je zajednička prvotnom ispitnom postupku i uzastopnim ispitnim postupcima za povrat, što se tiče utjecaja antidampinških pristojbi na preprodajnu cijenu proizvoda u Uniji. Isto tako, ne može se govoriti o <HT TYPE="ITALIC">promjeni metodologije</HT> s obzirom na to da, ponavljam, u prvotnim ispitnim postupcima ne postoji odgovarajuća metodologija za provjeru utjecaja dotad nepostojeće antidampinške pristojbe na preprodajne cijene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Kriterij nepromjenjivosti metodologije (osim promjene okolnosti) utvrđen člankom 11. stavkom 9. Osnovne uredbe stoga se ne može primijeniti u tim slučajevima.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="12"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugi žalbeni razlog</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>RFA svoj drugi žalbeni razlog sažima na sljedeći način: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>Opći sud pogrešno je protumačio članak 11. stavak 10. Osnovne uredbe time što je primijenio pogrešan pravni kriterij. Pravni kriterij koji je primijenio Opći sud zahtijeva da se uključivanje antidampinških pristojbi u izvozne cijene može dokazati samo podacima o DDP cijenama i time da su u novim cijenama bile uključene ne samo antidampinške pristojbe nego i svi nastali troškovi proizvodnje. Ni članak 11. stavak 10. Osnovne uredbe ni Obavijest Komisije o povratu antidampinških pristojbi<HT TYPE="SUP">[</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P><REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="164" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="2014">SL 2014., C 164, str. 9</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE><HT TYPE="SUP">]</HT> ne sadržavaju takav zahtjev<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvi dio: uključenje u izračun izvozne cijene ne samo antidampinških pristojbi nego i troškova proizvodnje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Žaliteljeva i Komisijina argumentacija</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>RFA kritizira sadržaj točaka 72. do 75. pobijane presude te i dalje tvrdi da se člankom 11. stavkom 10. Osnovne uredbe samo zahtijeva da proizvođač dostavi dokaze iz kojih se može zaključiti da je pristojba valjano uključena u prodajne cijene u Uniji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Prema RFA‑ovu mišljenju, dovoljno je da su se preprodajne cijene dovoljno povećale u odnosu na cijene navedene tijekom prvotnog ispitnog postupka. Ako je uzimanje u obzir troškova proizvodnje bilo relevantno u tu svrhu, Komisija je trebala primijeniti članak 4.1. točku (b) svoje Obavijesti o povratu antidampinških pristojbi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Članak 4.1. točka (b) (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>Provedba članka 11. stavka 10. Osnovne uredbe<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>) Obavijesti Komisije o povratu antidampinških pristojbi glasi kako slijedi: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>Ako je izvozna cijena izračunata na temelju članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe, Komisija je izračunava bez oduzimanja iznosa naplaćenih antidampinških pristojbi ako je dostavljen dokaz iz kojeg se može zaključiti da se pristojba odražava na preprodajne cijene i naknadne prodajne cijene u Uniji. Komisija će ispitati jesu li antidampinške pristojbe obuhvaćene porastom prodajnih cijena neovisnim kupcima Unije između originalnog razdoblja i razdoblja ispitnog postupka za povrat.<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/></P></NOTE> kako bi ih uključila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Komisija tvrdi da podnositelj zahtjeva ne treba samo opravdati to da je došlo do povećanja preprodajnih cijena, nego i to da je pristojba <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>valjano uključena<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> u navedene cijene.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 11. stavkom 8. prvim podstavkom Osnovne uredbe, postupci za povrat temelje se na dokazivanju da je dampinška marža, na temelju koje su plaćene pristojbe, ukinuta ili snižena na razinu koja je ispod razine pristojbe koja je na snazi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Člankom 11. stavkom 10. Osnovne uredbe dopušta se da se, za izračun izvozne cijene (u skladu s člankom 2. stavkom 9.), ne odbija iznos naplaćenih antidampinških pristojba. Međutim, ta mogućnost postoji samo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>ako je dostavljen dokaz iz kojeg se može zaključiti da je pristojba valjano uključena u preprodajne cijene i naknadne prodajne cijene u Zajednici<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>U žalbi se u toj točki upućuje na problem koji, zbog mogućeg utjecaja na druge slučajeve, treba analizirati na općenit način kako bi se, u nastavku, posebno uzele u obzir predmetne okolnosti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><GR.SEQ LEVEL="6"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">i)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Određivanje preprodajne cijene: može li se ispitati samo to je li bilo utjecaja antidampinških pristojbi?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Prema RFA‑ovoj tezi, koju je više puta ponovio, nakon dostave uvjerljivih dokaza i provjere toga jesu li antidampinške pristojbe uključene u preprodajne cijene (ili su u njima odražene), više ne treba ocjenjivati utjecaj drugih čimbenika, kao što to Opći sud prihvaća u skladu s Komisijinom argumentacijom. Stoga smatra da je dovoljno da su nove cijene veće od zbroja prijašnjih cijena uvećanih za antidampinšku pristojbu kako bi se ta pristojba smatrala uključenom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Ne slažem se s tom tezom. Prema mojem mišljenju, logičnije je (i bolje odgovara cjelovitom tumačenju navedenog pravila) tvrditi da povećanje preprodajnih cijena u Uniji, u odnosu na prvotne cijene, samo po sebi ne znači da su antidampinške pristojbe valjano i potpuno uključene u te konačne cijene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Naime, može se zaključiti da nove cijene, čak i ako su veće od prijašnjih, ne odražavaju valjano (odnosno ne uključuju) antidampinške pristojbe u sljedećim slučajevima: (a) u razdoblju između početnog i krajnjeg trenutka, troškovi proizvodnje znatno su se povećali i (b) to se povećanje troškova ne odražava u novim preprodajnim cijenama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Tu argumentaciju, o čijoj točnosti ne dvojim, u biti primjenjuje Opći sud: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>članak 11. stavak 10. Osnovne uredbe ni u kojem smislu ne podrazumijeva, u dijelu u kojem se odnosi na to je li <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>pristojba valjano uključena u preprodajne cijene<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="2019" ID="QE0039"/>, da bi samo ekvivalent antidampinške pristojbe trebalo ugraditi u novu preprodajnu cijenu povrh preprodajne cijene prethodno korištene za ostvarivanje pozitivnog odgovora. Dodatna pristojba u odnosu na normalno nastale troškove je <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>valjano uključena<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="2019" ID="QE0040"/> samo ako se doda tim ostalim troškovima. Međutim, ako se ti ostali troškovi povećavaju, ali se preprodajna cijena manje poveća, zapravo je pristojba samo djelomično ili nije uopće dodana tim ostalim troškovima, čak i ako je ekvivalent pristojbe dodan preprodajnoj cijeni koja se prethodno koristila<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Točka 71. pobijane presude. Ta točka istovjetna je točki 64. pravomoćne presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181115">15. studenoga 2018.</DATE> <NAME.CASE>CHEMK i KF/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑487/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:792">EU:T:2018:792</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Dodat ću da, u svakom slučaju, i kao što to tvrdi Komisija, upravna praksa koju slijedi ta institucija nije prikladna za izmjenu obvezujućih pravnih pravila koja donose institucije Unije.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="6"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">ii)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Primjena tog kriterija u pobijanoj presudi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Opći sud objasnio je zašto tužiteljevo pozivanje na to da su se preprodajne cijene povećale za više od 100 % između početnog razdoblja ispitnog postupka i četvrtog razdoblja ispitnog postupka za povrat nije bilo dovoljno kako bi se dokazalo da su antidampinške pristojbe u potpunosti uključene u te cijene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Prema mišljenju Općeg suda, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>dovoljno je […] da su se troškovi proizvodnje povećali više od primijenjenih cijena tako da one ne odražavaju valjano antidampinške pristojbe, s obzirom na promjenu troškova proizvodnje. Međutim, to je <HT TYPE="ITALIC">a priori</HT> potvrđeno okolnošću, koju je iznijela Komisija, da u 99 % slučajeva trošak proizvoda, uključujući antidampinšku pristojbu, nije bio obuhvaćen preprodajnim cijenama u Uniji za 2012.<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 74.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Opći sud odbacio je mogućnost da je RFA dostavio <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>uvjerljiv dokaz<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> o uključenju antidampinške pristojbe u preprodajnu cijenu i da stoga ne treba odbiti iznos plaćenih antidampinških pristojbi. Kao što ću kasnije dodatno pojasniti, nije sporno da je teret dokazivanja, koji je nužan kako se taj odbitak ne bi primijenio, na gospodarskom subjektu a ne na Komisiji, čija je zadaća ocijeniti razinu na kojoj se dokazi koje je podnio mogu <HT TYPE="ITALIC">pobijati</HT>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Ponovno želim istaknuti da se ocjene Općeg suda koje se odnose na dokazivanje činjenica ne mogu preispitivati u žalbi, nego u okviru ograničenih sredstava na koja sam ranije uputio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Vidjeti točku 63. i upućivanje na sudsku praksu Suda.</P></NOTE>. Osim toga, u ovom je predmetu standard dokazivanja, koji se tražio od žalitelja, bio posebno zahtjevan jer je on morao dostaviti dokaze kojima bi se <HT TYPE="ITALIC">uvjerljivo</HT> dokazala sporna činjenica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Ako, s obzirom na taj zahtjev, Opći sud razumno objašnjava zašto smatra da RFA nije uspio dokazati tu činjenicu, teško da će Sud u žalbenom postupku moći preispitati tu ocjenu. U ovom slučaju ne postoji nijedan iznimni razlog (očito iskrivljavanje činjenica, otkriveno u dokumentima iz spisa koji to potkrepljuju).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Osim toga, treba uzeti u obzir da, s obzirom na to da je elemente koje je razmatrala Komisija podvrgnuo ocjeni, Opći sud treba primijeniti kriterij u skladu s kojim, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>u području zajedničke trgovinske politike, i osobito u području trgovinskih zaštitnih mjera, institucije Unije imaju široke diskrecijske ovlasti zbog složenosti ekonomske, političke i pravne situacije koju trebaju ispitati<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Presuda Valimar, t. 51., s upućivanjem na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070927">27. rujna 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Ikea Wholesale</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑351/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:547">EU:C:2007:547</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120216">16. veljače 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Vijeće i Komisija/Interpipe Niko Tube i Interpipe NTRP</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑191/09 P i C‑200/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:78">EU:C:2012:78</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Primjena tog kriterija na predmetni slučaj ide u prilog zadržavanju Komisijinih stajališta i na žalitelja stavlja još veći teret kako bi osporio obrazloženja pobijanih odluka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>U presudi Valimar sudski nadzor ocjene koju provode institucije ograničen je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>na provjeru poštovanja postupovnih pravila, materijalnu točnost činjenica koje su uzete u obzir prilikom pobijanog izbora, nepostojanje očite pogreške prilikom ocjene tih činjenica odnosno nepostojanje zlouporabe ovlasti<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> (točka 51.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Konačno, ne može se zaboraviti da četvrto razdoblje ispitnog postupka za povrat odgovara vremenskom okviru predviđenom u ispitnom postupku revizije zbog isteka, koji je doveo do Provedbene uredbe br. 360/2014. Kao što sam to već naveo, tužba protiv te uredbe, koju su podnijeli CHEMK i KF (poduzetnici povezani s RFA‑om), odbijena je presudom Općeg suda od <DATE ISO="20181115">15. studenoga 2018.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Presuda CHEMK i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>KF/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑487/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:792">EU:T:2018:792</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> koja je pravomoćna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>U toj se tužbi također analizirala promjena metodologije u odnosu na ispitni postupak privremene revizije te se ujedno posvetila pozornost povećanju troškova proizvodnje, kao odlučujućem elementu za odbitak antidampinških pristojbi u izračunu izvozne cijene, pri čemu su doneseni isti zaključci kao i u presudi koja se ovdje pobija. Sličnost s ovim predmetom itekako je očita te su zaključak Općeg suda i moj odgovor na ovaj dio drugog žalbenog razloga isti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugi dio: isključivo prihvaćanje podataka o DDP cijenama kao dokaz o uključivanju antidampinških pristojbi u izvozne cijene</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Žaliteljeva i Komisijina argumentacija</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>RFA prigovara Općem sudu jer je u točkama 77. i 78. pobijane presude prihvatio samo mogućnost da se DDP cijene uvedu kao dokaz o uključivanju antidampinških pristojbi u preprodajne cijene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>U tom smislu, poziva se na članak 4.1. točku (b) Obavijesti Komisije o povratu antidampinških pristojbi i dodaje da se nijednom primjenjivom pravnom odredbom ne uređuje je li nužno uvesti DDP cijene ili upućivati na cijene EXW ili CIF, koje uključuju antidampinške pristojbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Komisija tom pristupu suprotstavlja činjenicu da je, u skladu s člankom 11. stavkom 10. Osnovne uredbe, odbitak pristojbe u izračunu izvozne cijene pravilo i da, kako je se ne bi odbilo, dokaz o njezinu uključivanju u preprodajne cijene mora biti uvjerljiv.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Prema Komisijinu mišljenju, Opći sud nije ograničio tužiteljeva dokazna sredstva, nego je upotrijebio elemente koje je tužitelj dostavio. Osim toga, ponavlja da nije dovoljna promjena preprodajnih cijena, nego treba dokazati da je antidampinška pristojba uključena u preprodajne cijene.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Suprotno onomu što tvrdi RFA, Opći sud u pobijanoj presudi nije ograničio dokazna sredstva koja su tužitelju bila na raspolaganju. Nasuprot tomu, primijenjen je kriterij koji je već utvrđen u presudi Einhell Germany i dr./Komisija: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>pod uvjetom da je <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>uvjerljiv<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="2019" ID="QE0046"/>, dokaz o utjecaju antidampinških pristojbi na preprodajne cijene i naknadne prodajne cijene u Uniji može se dostaviti u bilo kojem obliku<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151118">18. studenoga 2015.</DATE> (<NO.CASE>T‑73/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:865">EU:T:2015:865</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0155">155.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>U pobijanoj presudi, ponavljam, ne utvrđuje se ograničenje dokaznih sredstava koje je RFA trebao dostaviti. U njoj se jednostavno opravdava zašto dokazi koje je dostavio taj poduzetnik nisu bili prikladni, u ovom slučaju, za ispunjavanje kriterija <HT TYPE="ITALIC">uvjerljivosti</HT> dokaza o uključivanju antidampinških pristojbi u preprodajne cijene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Riječ je o činjeničnom stanju koje treba analizirati s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja. Komisija je obrazložila kako je u prethodnim ispitnim postupcima mogla donijeti zaključke o prikupljenim elementima, uključujući analizu promjene preprodajnih cijena, te je odmah detaljno pojasnila različite podatke na temelju kojih je smatrala da podnesene činjenice nisu pouzdane.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Ako se u određenom kontekstu dođe do jednog rješenja, to ne znači da će se u drugom kontekstu doći do istog zaključka. Slijedom toga, trebalo se usredotočiti, kao što je to bio slučaj, na okolnosti koje su se odnosile na nova razdoblja ispitnog postupka za povrat.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>RFA je kao dokaz dostavio tablicu koja je sadržavala promjene njegovih ponderiranih prosječnih cijena EXW i CIF, od prvotnog ispitnog postupka do četvrtog razdoblja ispitnog postupka, pomoću koje je pokušao dokazati da je antidampinška pristojba bila uključena u njegove preprodajne cijene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Pobijane odluke sadržavale su različite argumente u okviru kojih je Komisija navela da ti podaci, koje je pružio RFA, nisu pouzdani. Cilj tužbe za poništenje bilo je prihvaćanje tužiteljevih argumenata, bez veće razlike, što je Komisija odbila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Opći je sud prilikom provjere dokaza (čiju je ocjenu trebalo provesti na način koji sam ranije naveo) potvrdio Komisijinu ocjenu dokaza, te se ta argumentacija iz pobijane presude, kao što sam to također naveo, ne može pobijati u žalbenom postupku, osim u ograničenom slučaju iskrivljavanja činjenica koje se smatraju dokazanima, što ovdje nije slučaj.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Podredna ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Za razliku od tvrdnji iznesenih pred Općim sudom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Točka 94. tužbe</P></NOTE>, RFA nije uključio u žalbu prigovor da ga je Komisija, ako je smatrala da neke informacije o troškovima nisu pouzdane, o tome trebala obavijestiti tijekom posjeta radi provjere ili što je prije moguće kako bi otklonio taj nedostatak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Budući da je taj prigovor isključen iz žalbe, logično je da ga Sud ne treba razmotriti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Međutim, kako bi se u tom pogledu otklonila svaka dvojba, može biti korisno podsjetiti da, u kontekstu članka 11. stavka 10. Osnovne uredbe, Komisija nije obvezna djelovati po službenoj dužnosti, nego samo mora ocijeniti <HT TYPE="ITALIC">uvjerljive dokaze</HT> koje joj dostavi podnositelj zahtjeva za ispitni postupak za povrat<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Sud je u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120322">22. ožujka 2012.</DATE>, <NAME.CASE>GLS</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑338/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:158">EU:C:2012:158</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), presudio da je ,<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>Komisija obvezna na vlastitu inicijativu razmotriti sve dostupne informacije jer u antidampinškom ispitnom postupku ona nema ulogu suca čija je nadležnost ograničena na donošenje odluke isključivo na temelju informacija i dokaza koje su dostavile stranke ispitnog postupka<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/>. Ta je presuda donesena u drukčijem okviru jer je bila riječ o sporu koji se odnosio na određivanje uobičajene vrijednosti tijekom prvotnog ispitnog postupka.</P></NOTE>. Teret dokazivanja da je pristojba valjano uključena u preprodajne cijene na podnositelju je zahtjeva, a ne Komisiji, uz visoku razinu zahtjeva koji podrazumijeva pridjev <HT TYPE="ITALIC">uvjerljiv</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Drugi žalbeni razlog stoga nije opravdan, što, uz odbijanje prvoga, dovodi do odbijanja žalbe u cjelini.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, RFA‑u treba naložiti snošenje troškova.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Odbije žalbu.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Društvu RFA International, LP naloži snošenje troškova.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>