<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE C_Doc_Ref SYSTEM "CNC.dtd">
<C_Doc_Ref C_Langue="hr" C_Version_doc="4.0" C_Debut_ID="HR62014-0598">
   <Properties>
      <Property name="Gendoc_User">tmil</Property>
      <Property name="Gendoc_GenerationDate">03/11/2016 15:36:06</Property>
      <Property name="Created">GenDoc 03/11/2016 13:36:06</Property>
      <Property name="Gendoc_GendocTemplateType">CNC_C</Property>
      <Property name="TypeDoc">CNC</Property>
      <Property name="Gendoc_Juridiction">C</Property>
      <Property name="Juridiction">C</Property>
      <Property name="Gendoc_CaseNumber">0598</Property>
      <Property name="NumeroOrdre">0598</Property>
      <Property name="Gendoc_CaseYear">2014</Property>
      <Property name="Annee">2014</Property>
      <Property name="Gendoc_CaseNature">PV</Property>
      <Property name="NatureAff">PV</Property>
      <Property name="Gendoc_CaseNumberSuite">0001</Property>
      <Property name="NumSuite">0001</Property>
      <Property name="Gendoc_ProcedureType">P</Property>
      <Property name="TypeProc">P</Property>
      <Property name="Gendoc_ProcedureNumber">1</Property>
      <Property name="NumProc">1</Property>
      <Property name="Gendoc_EditionType">Final</Property>
      <Property name="Gendoc_LastVerificationDate">5/04/2017 10:26:58</Property>
      <Property name="Gendoc_LastVerificationStatus">COMPLETE_document_go_green</Property>
      <Property name="Gendoc_Vademecum">0</Property>
      <Property name="EP_Version">0</Property>
      <Property name="EP_Mode">1</Property>
      <Property name="DocumentIdentifier">7ee2ec04177d454c96c5547da5481cf7</Property>
      <Property name="Canevas3_Vademecum">0</Property>
      <Property name="Vademecum">0</Property>
      <Property name="IsFlattened">True</Property>
      <Property name="Gendoc_DGTGenerated">True</Property>
      <Property name="Gendoc_DGTGeneratedDate">04/11/2016 12:33:53</Property>
      <Property name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
      <Property name="Gendoc_Lang">hr-HR</Property>
      <Property name="Gendoc_LangCode">hr</Property>
      <Property name="Langue">HR</Property>
      <Property name="CreateCustomParts">False</Property>
      <Property name="Mention">Publication intégrale au Rec ou RecFP, mention Rec</Property>
      <Property name="Version">Normal</Property>
      <Property name="ReadyToPublish">OK</Property>
      <Property name="GenDocUID">gEEmIyCpCgbmzlYbTAWZsIAd+S5DIH7dVRvIL0ZvsRzdc/MAplTfPO3dy/IR48YkQG1dgFFhyRmYrGLQnFFR05lIz7XZSyAvGcvxYikcm2AjB33MHV4+FVY0HtsaUnAPIszdNTPkX358Nm8fEe3YGDu8vNjhYvVVkbzF8VxndeM=</Property>
      <Property name="SectionType1">CNC</Property>
      <Property name="SectionData1">§138;pos=41015:lng=HR</Property>
      <Property name="Filename">TRA-DOC-HR-CONCL-C-0598-2014-201609875-07_00</Property>
      <Property name="QuotationMark_Open">"</Property>
      <Property name="QuotationMark_Close">"</Property>
      <Property name="serveur_nom">Doc2XML retours Gendoc</Property>
      <Property name="serveur_config_path">C:\Documents and Settings\gti_prod\Application Data\Doc2XML\PR_Doc2XML_2003_UPPD.xml</Property>
      <Property name="watch">R:\flux_Publication\conversion\Canevas\in\</Property>
   </Properties>
   <C_Header_Gauche>
      <blockquote id="A010000000">
         <para style="header" id="A150000000">MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C‑598/14 P</para>
      </blockquote>
   </C_Header_Gauche>
   <C_Header_Droit>
      <blockquote id="A010000001">
         <para style="header" id="A150000001">EUIPO/SZAJNER</para>
      </blockquote>
   </C_Header_Droit>
   <C_Footer_Gauche>
      <blockquote id="A010000002">
         <para style="footer" id="A150000002">18<emphasis role="tab" id="A400000000"/>
         </para>
      </blockquote>
   </C_Footer_Gauche>
   <C_Footer_Droit>
      <blockquote id="A010000003">
         <para style="footer" id="A150000003">19</para>
      </blockquote>
   </C_Footer_Droit>
   <Affaire>
      <Introduction>
         <section id="A000000000">
            <para style="36Centre" id="A150000004">MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE</para>
            <para style="36Centre" id="A150000005">JULIANE KOKOTT</para>
            <para style="36Centre" id="A150000006">od 1. prosinca 2016.<footnote role="fNote" id="A110000000">
                  <number>1</number>
                  <para style="40FootnoteLangue" id="A150000007"> –	Izvorni jezik: njemački</para>
               </footnote>
            </para>
            <para style="38Centregrasgrandespacement" id="A150000008">
               <emphasis role="bold" id="A400000001">Predmet C‑598/14 P</emphasis>
            </para>
            <para style="37Centregras" id="A150000009">
               <emphasis role="bold" id="A400000002">Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)</emphasis>
            </para>
            <para style="37Centregras" id="A150000010">
               <emphasis role="bold" id="A400000003">protiv</emphasis>
            </para>
            <para style="37Centregras" id="A150000011">
               <emphasis role="bold" id="A400000004">Gilberta Szajnera</emphasis>
            </para>
            <para style="71Indicateur" id="A150000012">
               <phrase role="motcle" id="A410000000">„Žalba </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000001">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000002"> Žig Europske unije </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000003">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000004"> Verbalni žig ‚LAGUIOLE’ </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000005">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000006"> Zahtjev za proglašavanje žiga ništavim na temelju prava na raniji poslovni naziv ‚Forge de Laguiole’ </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000007">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000008"> Djelomično proglašenje žiga ništavim od strane žalbenog vijeća EUIPO‑a </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000009">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000010"> Djelomično poništenje odluke žalbenog vijeća od strane Općeg suda </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000011">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000012"> Članak 8. stavak 4., članak 53. stavak 1. točka (c) i članak 65. stavci 1. i 2. Uredbe br. 207/2009 </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000013">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000014"> Određivanje opsega zaštite koju znaku daju odredbe mjerodavnog nacionalnog prava </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000015">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000016"> Nacionalna presuda donesena nakon odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000017">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000018"> Kontrola odluke žalbenog vijeća od strane Općeg suda </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000019">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000020"> Članak 58. stavak 1. Statuta Suda </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000021">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000022"> Kontrola odluke Općeg suda od strane Suda u žalbenom postupku”</phrase>
            </para>
         </section>
      </Introduction>
      <C_Conclusions role="page break">
         <C_Conc_Txt>
            <section id="B000000000">
               <para style="02AlineaAltA" id="B150000000"/>
               <section id="B000000001">
                  <title style="03Titre1" id="B200000000">
                     <number>I –</number>
                     <titlecontent id="B300000000">
                        <emphasis role="bold" id="B400000000">Uvod</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000000">
                     <title id="B210000000">
                        <number>1.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000001">U ovom žalbenom postupku u suštini se radi o pitanju u kojoj mjeri sudovi Unije mogu u sustavu pravne zaštite žiga Europske unije provjeravati nacionalno pravo.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000001">
                     <title id="B210000001">
                        <number>2.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000002">To se pitanje postavlja povodom spora u kojem se pojavljuje pojam „Laguiole”, koji se u Francuskoj dovodi u vezu ne samo s noževima, nego i s brojnim sporovima. Potonji se posebice odnose na upotrebu naziva sela Laguiole, koje se danas učestalo koristi kao sinonim za poznate preklopne noževe koji se tamo tradicionalno proizvode. Pitanje u kojoj je mjeri dozvoljeno korištenje tog imena za stavljanje proizvoda na tržište koji nemaju nikakve veze s mjestom Laguiole, u nacionalnom pravu još nije konačno razjašnjeno<footnote role="fNote" id="B110000000">
                           <number>2</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000003"> –	Posljednja etapa spora o upotrebi imena „Laguiole”, koji traje već više od 20 godina, jest odluka francuskog Cour de cassation od 4. listopada 2016.; vidjeti o tome, kao i općenito o povijesti spora Tymen, E., „Une nouvelle manche dans la guerre autour des couteaux Laguiole”, <emphasis role="italc" id="B400000001">Le Figaro</emphasis> od 11. 10. 2016., dostupno pod http://www.lefigaro.fr/conjoncture/2016/10/11/20002‑20161011ARTFIG00196-une‑nouvelle‑manche‑dans‑la‑guerre‑autour‑des‑couteaux‑laguiole.php.</para>
                        </footnote>.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000002">
                     <title id="B210000002">
                        <number>3.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000004">U ovom se slučaju međutim radi samo o prvotno nevezanom pitanju dosega zaštite <emphasis role="italc" id="B400000002">poslovnog naziva</emphasis> „Forge de Laguiole” u okviru članka 8. stavka 4. točke (b) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom L. 711‑4 točkom (b) francuskog Zakona o intelektualnom vlasništvu.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000003">
                     <title id="B210000003">
                        <number>4.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000005">Žalbeno vijeće Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: EUIPO) u tom je pogledu zastupalo stajalište da je poslovni naziv prema francuskoj sudskoj praksi načelno zaštićen za sve djelatnosti koje su obuhvaćene predmetom poslovanja društva. Prema stajalištu Općeg suda poslovni je naziv, naprotiv, zaštićen samo za one djelatnosti kojima se društvo stvarno i bavi. Navedeno stajalište Opći sud temelji na presudi francuskog Cour de cassation od 10. srpnja 2012. u predmetu Cœur de Princesse (u daljnjem tekstu: presuda Cœur de princesse)<footnote role="fNote" id="B110000001">
                           <number>3</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000006"> –	Prilog 4. odgovoru na žalbu G. Szajnera.</para>
                        </footnote>, koja je donesena tek <emphasis role="italc" id="B400000003">nakon</emphasis> odluke žalbenog vijeća.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000004">
                     <title id="B210000004">
                        <number>5.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000007">Prema stajalištu EUIPO‑a tu se radi o pogrešci Općeg suda koja se tiče prava. Opći sud naime može poništiti odluku žalbenog vijeća samo ako je ona u trenutku donošenja sadržavala pogreške koje se tiču prava. Time što je uzeo u obzir presudu Cœur de princesse, Opći sud stoga nije utvrdio pogrešku žalbenog vijeća, već je njihovo utvrđenje zamijenio svojim vlastitim. Nasuprot tomu prema mišljenju Općeg suda predmetna je presuda ograničena na odlučivanje o francuskom pravu, na način kako ga je trebalo primijeniti žalbeno vijeće<footnote role="fNote" id="B110000002">
                           <number>4</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000008"> –	Vidjeti točku 51. presude Općeg suda od 21. listopada 2014., Szajner/OHIM – Forge de Laguiole (LAGUIOLE) (T‑453/11, EU:T:2014:901) (u daljnjem tekstu i: pobijana presuda).</para>
                        </footnote>.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000005">
                     <title id="B210000005">
                        <number>6.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000009"> Navedena kontroverza dovodi do izražaja da upućivanje na nacionalno pravo u sustavu žiga Europske unije stoji u određenom odnosu suprotnosti naspram načela koja uobičajeno reguliraju kontrolu Općeg suda u odnosu na odluke žalbenih vijeća EUIPO‑a. Naime, prema njima se Opći sud u načelu mora ograničiti na to da na temelju podataka koji su doveli do odluke žalbenog vijeća pronađe odluku koju je žalbeno vijeće trebalo donijeti. Iz dosadašnje sudske prakse Suda već proizlazi da navedena načela nisu neizmijenjeno primjenjiva kada se radi o tumačenju nacionalnog prava od strane Općeg suda. Predmetna žalba daje Sudu mogućnost preciziranja i daljnjeg razvijanja navedene sudske prakse<footnote role="fNote" id="B110000003">
                           <number>5</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000010"> –	Presude od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM (C‑263/09 P, EU:C:2011:452), i od 27. ožujka 2014., OHIM/National Lottery Commission (C‑530/12 P, EU:C:2014:186)</para>
                        </footnote>.</para>
                  </blockquote>
               </section>
               <section id="B000000002">
                  <title style="03Titre1" id="B200000001">
                     <number>II –</number>
                     <titlecontent id="B300000001">
                        <emphasis role="bold" id="B400000004">Pravni okvir</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <section id="B000000003">
                     <title style="04Titre2" id="B200000002">
                        <number>A –</number>
                        <titlecontent id="B300000002">
                           <emphasis role="italc" id="B400000005">Pravo Unije</emphasis>
                        </titlecontent>
                     </title>
                     <section id="B000000004">
                        <title style="05Titre3" id="B200000003">
                           <number>1.</number>
                           <titlecontent id="B300000003">Statut Suda</titlecontent>
                        </title>
                        <blockquote id="B010000006">
                           <title id="B210000006">
                              <number>7.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000011">Članak 58. stavak 1. Statuta Suda glasi:</para>
                           <para style="02AlineaAltA" id="B150000012">„Žalba podnesena Sudu ograničena je na pitanja prava. Može se podnijeti zbog nenadležnosti Općeg suda, zbog povrede postupka kojom se povređuju interesi podnositelja žalbe te zbog povrede prava Unije od strane Općeg suda.”</para>
                        </blockquote>
                     </section>
                     <section id="B000000005">
                        <title style="05Titre3" id="B200000004">
                           <number>2.</number>
                           <titlecontent id="B300000004">Uredba br. 207/2009</titlecontent>
                        </title>
                        <blockquote id="B010000007">
                           <title id="B210000007">
                              <number>8.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000013">Uredba Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice<footnote role="fNote" id="B110000004">
                                 <number>6</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000014"> –	SL 1994., L 11, str. 1.</para>
                              </footnote> zamijenjena je Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije<footnote role="fNote" id="B110000005">
                                 <number>7</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000015"> –	SL 2009., L 78, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)</para>
                              </footnote>. Pri tome su članci 8., 52. i 63. Uredbe br. 40/94 bez značajnijih izmjena postali članci 8., 53. i 65. Uredbe br. 207/2009.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000008">
                           <title id="B210000008">
                              <number>9.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000016">Članak 8. stavak 4. Uredbe br. 207/2009 određuje:</para>
                           <para style="02AlineaAltA" id="B150000017">„(4) Na temelju prigovora nositelja neregistriranog žiga ili nekog drugog znaka koji se rabi u trgovačkom prometu i čija važnost nije samo lokalnog karaktera, žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati kad i u opsegu u kojem, sukladno zakonodavstvu Unije ili pravnom propisu države članice koji se primjenjuje na taj znak: </para>
                           <blockquote id="B010000009">
                              <para style="15Margeretrait0" id="B150000018">(a) <emphasis role="tab" id="B400000006"/>prava na taj znak bila su stečena prije datuma prijave za registraciju žiga Europske unije ili prije datuma prava prvenstva zatraženog u prijavi za registraciju žiga Europske unije;</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000010">
                              <para style="15Margeretrait0" id="B150000019">(b) <emphasis role="tab" id="B400000007"/>taj znak daje svojemu nositelju pravo zabraniti uporabu kasnijeg žiga.”</para>
                           </blockquote>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000011">
                           <title id="B210000009">
                              <number>10.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000020">Članak 53. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 predviđa sljedeće:</para>
                           <para style="02AlineaAltA" id="B150000021">„(1) Žig Europske unije proglašava se ništavim na zahtjev podnesen Uredu ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede,</para>
                           <para style="02AlineaAltA" id="B150000022">[…]</para>
                           <blockquote id="B010000012">
                              <para style="15Margeretrait0" id="B150000023">(c) <emphasis role="tab" id="B400000008"/>kad postoji ranije pravo iz članka 8. stavka 4., te kad su ispunjeni uvjeti navedeni u tom stavku.”</para>
                           </blockquote>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000013">
                           <title id="B210000010">
                              <number>11.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000024">Članak 65. stavci 1. i 2. Uredbe br. 207/2009 glasi kako slijedi:</para>
                           <para style="02AlineaAltA" id="B150000025">„(1) Protiv odluka žalbenih vijeća po žalbama mogu se podnositi tužbe Općem sudu.</para>
                           <para style="02AlineaAltA" id="B150000026">(2) Tužba se može podnijeti zbog nenadležnosti, bitnih povreda pravila postupka, povrede Ugovora, povrede ove Uredbe ili bilo kojeg pravnog pravila koje se odnosi na njihovu primjenu ili zlouporabu ovlasti.”</para>
                        </blockquote>
                     </section>
                  </section>
                  <section id="B000000006">
                     <title style="04Titre2" id="B200000005">
                        <number>B –</number>
                        <titlecontent id="B300000005">
                           <emphasis role="italc" id="B400000009">Francusko pravo</emphasis>
                        </titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000014">
                        <title id="B210000011">
                           <number>12.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000027">U člancima L. 711‑4 točki (b) i L. 714‑3 francuskog Code de la propriété intellectuelle (Zakon o intelektualnom vlasništvu) (u daljnjem tekstu: CPI) utvrđeno je sljedeće:</para>
                        <para style="02AlineaAltA" id="B150000028">L. 711-4</para>
                        <para style="02AlineaAltA" id="B150000029">„Ne može se prihvatiti kao žig znak koji šteti ranijim pravima, a osobito</para>
                        <para style="02AlineaAltA" id="B150000030">[…]</para>
                        <blockquote id="B010000015">
                           <para style="15Margeretrait0" id="B150000031">b)<emphasis role="tab" id="B400000010"/>poslovnom nazivu ili tvrtci, ako postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu;</para>
                        </blockquote>
                        <para style="02AlineaAltA" id="B150000032">[…]”</para>
                        <para style="02AlineaAltA" id="B150000033">L. 714-3</para>
                        <para style="02AlineaAltA" id="B150000034">„Sudskom odlukom proglasit će se ništavom registracija žiga koja nije u skladu s odredbama članaka L. 711‑1 do L. 711‑4.”</para>
                     </blockquote>
                  </section>
               </section>
               <section id="B000000007">
                  <title style="03Titre1" id="B200000006">
                     <number>III –</number>
                     <titlecontent id="B300000006">
                        <emphasis role="bold" id="B400000011">Okolnosti spora i tijek postupka pred EUIPO‑om i Općim sudom</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000016">
                     <title id="B210000012">
                        <number>13.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000035">G. Szajner je nositelj verbalnog žiga Europske unije LAGUIOLE, prijavljenog za registraciju 20. studenoga 2001., koji je 17. siječnja 2005. EUIPO registrirao sukladno Uredbi br. 40/94 (koja je zamijenjena Uredbom br. 207/2009).</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000017">
                     <title id="B210000013">
                        <number>14.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000036">Žig LAGUIOLE je između ostalog registriran za različite proizvode i usluge u razredima 8., 14., 16., 18., 20., 21., 28., 34. i 38. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., u revidiranom i izmijenjenom izdanju. Pri tome se radi o širokoj paleti različitih proizvoda i usluga, koje se protežu od ručnih alata i sprava s ručnim pokretanjem, preko draguljarskih proizvoda i nakita, satova, posuđa, pisaćeg pribora, kožnih proizvoda, umjetničkih predmeta, kao i sportskog i pribora za pušenje, sve do telekomunikacijskih usluga<footnote role="fNote" id="B110000006">
                           <number>8</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000037"> –	T. 1. i 2. pobijane presude</para>
                        </footnote>, međutim, nakon djelomičnog odricanja, do kojeg je došlo tijekom postupka pred EUIPO‑om, paleta više ne sadržava noževe, vilice i škare<footnote role="fNote" id="B110000007">
                           <number>9</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000038"> –	Vidjeti t. 2. pobijane presude, kao i t. 5. i 6. odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a od 1. lipnja 2011. (prilog 1. tužbi u prvom stupnju) (u daljnjem tekstu i: pobijana odluka).</para>
                        </footnote>.</para>
                  </blockquote>
                  <section id="B000000008">
                     <title style="04Titre2" id="B200000007">
                        <number>A –</number>
                        <titlecontent id="B300000007">
                           <emphasis role="italc" id="B400000012">Postupak pred EUIPO‑om i odluka žalbenog vijeća</emphasis>
                        </titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000018">
                        <title id="B210000014">
                           <number>15.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000039">Forge de Laguiole je dana 22. srpnja 2005. prema članku 52. stavku 1. točki (c) u vezi s člankom 8. stavkom 4. Uredbe br. 40/94 (sada članak 53. stavak 1. točka (c) i članak 8. stavak 4. Uredbe br. 207/2009) podnio zahtjev za djelomično proglašenje žiga LAGUIOLE ništavim.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000019">
                        <title id="B210000015">
                           <number>16.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000040">Zahtjev za proglašenje žiga ništavim temeljio se na poslovnom nazivu Forge de Laguiole, koji je Forge de Laguiole koristio za „proizvodnju i prodaju svih proizvoda poput noževa, škara, darovnih predmeta i suvenira – svih proizvoda povezanih s umijećem postavljanja stola”. Forge de Laguiole tvrdi da mu taj poslovni naziv sukladno članku L. 711‑4 točki (b) u vezi s člankom L. 714‑3 CPI‑ja daje pravo zabraniti korištenja žiga LAGUIOLE.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000020">
                        <title id="B210000016">
                           <number>17.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000041">Odjel za poništaje odbio je odlukom od 27. studenoga 2006. zahtjev za proglašavanje žiga ništavim.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000021">
                        <title id="B210000017">
                           <number>18.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000042"> Forge de Laguiole protiv odluke odjela za poništaje 25. siječnja 2007. podnio je žalbu EUIPO‑u.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000022">
                        <title id="B210000018">
                           <number>19.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000043"> Prvo žalbeno vijeće EUIPO‑a djelomično je usvojilo žalbu odlukom od 1. lipnja 2011. i žig LAGUIOLE proglasilo ništavim za proizvode iz razreda 8., 14., 16., 18., 20., 21., 28. i 34. U odnosu na usluge iz razreda 38. (telekomunikacijske usluge) žalba je odbijena<footnote role="fNote" id="B110000008">
                              <number>10</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000044"> –	T. 3. do 8. pobijane presude</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000023">
                        <title id="B210000019">
                           <number>20.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000045">Žalbeno vijeće svoju je odluku temeljilo na dvjema osnovama, od kojih je za svaku zasebno smatralo da je dostatna za njegov zaključak prema kojem je poslovni naziv Forge de Laguiole bio zaštićen za sve djelatnosti navedene u njegovu predmetu poslovanja<footnote role="fNote" id="B110000009">
                              <number>11</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000046"> –	T. 9. i 33. pobijane presude</para>
                           </footnote>. Kao prvo, žalbeno vijeće smatralo je da je sukladno članku L. 711‑4 točki (b) CPI‑ja poslovni naziv prema francuskom pravu načelno zaštićen za sve djelatnosti koje su navedene u predmetu poslovanja, ako je isti – kao u ovom slučaju – dovoljno određen<footnote role="fNote" id="B110000010">
                              <number>12</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000047"> –	T. 34. i 41. pobijane presude; t. 87. do 90. pobijane odluke (prilog 1. odgovoru na tužbu u prvom stupnju)</para>
                           </footnote>. S druge je strane žalbeno vijeće smatralo da je, čak i ako bi se priznalo da predmet poslovanja („proizvodnja i prodaja […] svih darovnih predmeta i suvenira – svih proizvoda povezanih s umijećem postavljanja stola”) nije dovoljno određen, Forge de Laguiole dokazao da je i prije prijave spornog žiga Unije proširio svoje djelatnosti na te sektore djelatnosti<footnote role="fNote" id="B110000011">
                              <number>13</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000048"> –	T. 34. pobijane presude; t. 91. do 94. pobijane odluke (prilog 1. odgovoru na tužbu u prvom stupnju)</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                  </section>
                  <section id="B000000009">
                     <title style="04Titre2" id="B200000008">
                        <number>B –</number>
                        <titlecontent id="B300000008">
                           <emphasis role="italc" id="B400000013">Presuda Općeg suda</emphasis>
                        </titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000024">
                        <title id="B210000020">
                           <number>21.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000049">G. Szajner je 8. kolovoza 2011. pred Općim sudom podnio tužbu za poništenje pobijane odluke. Njegova se tužba temeljila na povredi članka 53. stavka 1. točke (c) u vezi s člankom 8. stavkom 4. Uredbe br. 207/2009 te je posebno istaknuo da sukladno članku L. 711‑4 CPI‑ja zaštita poslovnog naziva obuhvaća samo djelatnosti koje društvo stvarno obavlja, što je u suprotnosti s mišljenjem žalbenog vijeća<footnote role="fNote" id="B110000012">
                              <number>14</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000050"> –	T. 38. pobijane presude</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000025">
                        <title id="B210000021">
                           <number>22.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000051">U svojoj presudi od 21. listopada 2014. Opći je sud najprije utvrdio da je žalbeno vijeće temeljilo svoje tumačenje francuskog prava na sudskoj praksi koja je postojala na dan donošenja pobijane odluke 1. lipnja 2011. Ta sudska praksa međutim nije bila ujednačena i dovela je do kontroverze u stručnim krugovima<footnote role="fNote" id="B110000013">
                              <number>15</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000052"> –	T. 42. pobijane presude</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000026">
                        <title id="B210000022">
                           <number>23.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000053">Tu kontroverzu je prema mišljenju Općeg suda francuski Cour de cassation riješio u presudi Cœur de princesse na način da „poslovni naziv uživa zaštitu samo za djelatnosti koje društvo stvarno obavlja, a ne za djelatnosti navedene u njegovu statutu”<footnote role="fNote" id="B110000014">
                              <number>16</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000054"> –	T. 43. pobijane presude</para>
                           </footnote>. Iako je dotična presuda donesena nakon pobijane odluke, Opći sud je smatrao da istu prilikom ispitivanja zakonitosti pobijane odluke može uzeti u obzir<footnote role="fNote" id="B110000015">
                              <number>17</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000055"> –	T. 45. pobijane presude</para>
                           </footnote>. </para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000027">
                        <title id="B210000023">
                           <number>24.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000056">Tako je Opći sud došao do zaključka da prva osnova obrazloženja žalbenog vijeća, koja se temelji na djelatnostima navedenima u predmetu poslovanja Forge de Laguiolea, nije mogla poslužiti kao temelj za pobijanu odluku<footnote role="fNote" id="B110000016">
                              <number>18</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000057"> –	T. 51. i 52. pobijane presude</para>
                           </footnote>. U okviru svoje provjere osnovanosti druge osnove te odluke Opći je sud nadalje utvrdio da je Forge de Laguiole suprotno shvaćanju žalbenog vijeća samo dokazao da je obavljao djelatnosti izrade i prodaje svih proizvoda iz sektora noževa ili jedaćeg pribora, kao i poklona i suvenira, ako se radi o proizvodima iz navedenih sektora. Stoga je Opći sud poništio pobijanu odluku u toj mjeri u kojoj je glede drugih proizvoda utvrdio postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka L. 711‑4 CPI‑ja te je svoju provjeru postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu te odredbe ograničio na djelatnosti koje je Forge de Laguiole prema njegovu mišljenju u predmetnom razdoblju stvarno obavljao<footnote role="fNote" id="B110000017">
                              <number>19</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000058"> –	T. 53., 73. i 74. pobijane presude</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000028">
                        <title id="B210000024">
                           <number>25.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000059">U nastavku na tu provjeru<footnote role="fNote" id="B110000018">
                              <number>20</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000060"> –	T. 161. do 165. pobijane presude</para>
                           </footnote> Opći je sud potvrdio pobijanu odluku samo u pogledu određenog broja proizvoda koji spadaju u djelatnosti koje je Forge de Laguiole stvarno obavljao i za koje je Opći sud utvrdio postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu između poslovnog naziva Forge de Laguiole i žiga LAGUIOLE. U preostalom dijelu Opći je sud usvojio tužbu te je poništio pobijanu odluku u dijelu u kojem je žalbeno vijeće žig LAGUIOLE proglasilo ništavim i za druge proizvode<footnote role="fNote" id="B110000019">
                              <number>21</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000061"> –	T. 166. i t. 1. izreke pobijane presude</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                  </section>
               </section>
               <section id="B000000010">
                  <title style="03Titre1" id="B200000009">
                     <number>IV –</number>
                     <titlecontent id="B300000009">
                        <emphasis role="bold" id="B400000014">Žalbeni postupak i zahtjevi stranaka</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000029">
                     <title id="B210000025">
                        <number>26.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000062">Podneskom od 22. prosinca 2014. EUIPO je uložio predmetnu žalbu protiv presude Općeg suda. Forge de Laguiole je 23. ožujka 2015. podnio odgovor na žalbu. EUIPO i Forge de Laguiole zahtijevaju ukidanje pobijane presude te nalaganje G. Szajneru snošenje troškova.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000030">
                     <title id="B210000026">
                        <number>27.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000063">Zbog početnih problema s dostavom G. Szajner svoj je odgovor na žalbu mogao podnijeti tek u prosincu 2015. Zahtijeva proglašenje svih zahtjeva i tužbenih razloga EUIPO‑a i Forge de Laguiolea nedopuštenima, te podredno, proglašenje navedenih zahtjeva i tužbenih razloga neutemeljenima, odbijanje žalbe, proglašenje ukidanja pobijane presude nepotrebnim te nalaganje EUIPO‑u snošenje troškova.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000031">
                     <title id="B210000027">
                        <number>28.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000064">O žalbi se pred Sudom vodio pisani postupak.</para>
                  </blockquote>
               </section>
               <section id="B000000011">
                  <title style="03Titre1" id="B200000010">
                     <number>V –</number>
                     <titlecontent id="B300000010">
                        <emphasis role="bold" id="B400000015">Ocjena</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <section id="B000000012">
                     <title style="04Titre2" id="B200000011">
                        <number>A –</number>
                        <titlecontent id="B300000011">
                           <emphasis role="italc" id="B400000016">Dopuštenost</emphasis>
                        </titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000032">
                        <title id="B210000028">
                           <number>29.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000065">G. Szajner osporava dopuštenost žalbe koju je podnio EUIPO (o tome u nastavku pod 1), kao i dopuštenost zahtjeva Forge de Laguiolea (o tome u nastavku pod 2).</para>
                     </blockquote>
                     <section id="B000000013">
                        <title style="05Titre3" id="B200000012">
                           <number>1.</number>
                           <titlecontent id="B300000012">Dopuštenost žalbe EUIPO‑a</titlecontent>
                        </title>
                        <blockquote id="B010000033">
                           <title id="B210000029">
                              <number>30.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000066">G. Szajner ističe da EUIPO nije ovlašten podnijeti žalbu protiv presude Općeg suda, predmet koje je bila odluka žalbenog vijeća, s obzirom na to da EUIPO nije ovlašten podnijeti žalbu niti ima pravni interes za njezino podnošenje. Osim toga su žalbeni razlozi EUIPO‑a nedopušteni, s obzirom na to da mijenjaju predmet spora između stranaka pred EUIPO‑om.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000034">
                           <title id="B210000030">
                              <number>31.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000067">Navedeni prigovori su neosnovani.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000035">
                           <title id="B210000031">
                              <number>32.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000068">Kao prvo, sukladno članku 172. Poslovnika Općeg suda od 4. ožujka 2015.<footnote role="fNote" id="B110000020">
                                 <number>22</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000069"> –	Vidjeti prethodno članak 133. stavak 2. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991.</para>
                              </footnote>, tužba pred Općim sudom protiv odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a podnosi se protiv EUIPO‑a kao tuženika. Nadalje, prema članku 56. stavku 2. Statuta Suda stranka koja nije uspjela sa svojim zahtjevom u cijelosti ili djelomično može Sudu podnijeti žalbu protiv odluke Općeg suda. Budući da je EUIPO u ovom predmetu u prvostupanjskom postupku djelomično izgubio spor, time je nesporna njegova aktivna procesna legitimacija kao i njegov pravni interes u žalbenom postupku, što je uostalom potvrđeno ustaljenom sudskom praksom Suda<footnote role="fNote" id="B110000021">
                                 <number>23</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000070"> –	Vidjeti primjerice presude od 21. srpnja 2016., EUIPO/Grau Ferrer (C‑597/14 P, EU:C:2016:579), i od 11. prosinca 2014., OHIM/Kessel (C‑31/14 P, nije objavljeno, EU:C:2014:2436) kao i odluku od 8. svibnja 2014., OHIM/Sanco (C‑411/13 P, nije objavljeno, EU:C:2014:315).</para>
                              </footnote>.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000036">
                           <title id="B210000032">
                              <number>33.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000071">Osim toga nije u suprotnosti s načelima sudačke neovisnosti, nepristranosti i neutralnosti, kao niti protiv načela zaštite legitimnih očekivanja i poštenog postupka, da EUIPO kao tuženik odnosno žalitelj nastupa u postupcima pred sudovima Unije u kojima se radi o odlukama njegovih vlastitih žalbenih vijeća. Tužbama protiv odluka EUIPO‑a pred Općim sudom doduše prethodi žalbeni postupak pred žalbenim vijećem EUIPO‑a. Nesporno je da navedeni postupak ima sličnost sa sudskim postupkom. Osim toga odluke se žalbenih vijeća EUIPO‑a njemu na neki način pripisuju. Naime, on iste ne može osporavati pred Općim sudom i njegova su prava ograničena nasuprot pravima drugih tuženika odnosno intervenijenata<footnote role="fNote" id="B110000022">
                                 <number>24</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000072"> –	Vidjeti posebice članak 65. stavak 4. Uredbe br. 207/2009, kao i presudu koju je naveo G. Szajner od 12. listopada 2004., Vedial/OHIM (C‑106/03 P, EU:C:2004:611, t. 26. i dalje).</para>
                              </footnote>. EUIPO međutim nije, nasuprot mišljenju G. Szajnera, u postupku pred sudovima Unije „i sudac i stranka”, s obzirom na to da u ovom postupku o zakonitosti odluka žalbenog vijeća ne odlučuje EUIPO, nego Sud. Stoga nije potrebno odgovoriti na pitanje koje je postavio G. Szajner o sudskim svojstvima žalbenih vijeća u smislu članka 6. stavka 1. EKLJP‑a odnosno članka 47. Povelje o temeljnim pravima.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000037">
                           <title id="B210000033">
                              <number>34.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000073">Nadalje je pogrešno i shvaćanje da EUIPO u prvostupanjskom postupku zapravo nije bio tuženik, nego intervenijent, zbog čega u žalbenom postupku mora dokazati svoj pravni interes. Predmet postupka pred Općim sudom doista je bila odluka žalbenog vijeća EUIPO‑a o sporu između nositelja kasnijeg žiga i nositelja ranijeg znaka. Ipak iz gore<footnote role="fNote" id="B110000023">
                                 <number>25</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000074"> –	T. 32. ovog mišljenja</para>
                              </footnote> citiranog Poslovnika Općeg suda jasno proizlazi da EUIPO u takvom postupku ipak preuzima ulogu tuženika<footnote role="fNote" id="B110000024">
                                 <number>26</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000075"> –	Vidjeti i presudu od 12. listopada 2004., Vedial/OHIM (C‑106/03 P, EU:C:2004:611, t. 27.).</para>
                              </footnote>.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000038">
                           <title id="B210000034">
                              <number>35.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000076">Naposljetku G. Szajner navodi da su žalbeni razlozi EUIPO‑a u vezi s presudom Cœur de princesse nedopušteni. Navodi da je EUIPO u tom pogledu pred Općim sudom izmijenio predmet spora, kako je proizlazilo iz zahtjeva stranaka u postupku pred EUIPO‑om.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000039">
                           <title id="B210000035">
                              <number>36.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000077">I taj je prigovor međutim neutemeljen. Naime, kao što EUIPO ispravno navodi, tumačenje francuskog prava već je u postupku pred žalbenim vijećem bilo predmet spora među strankama. Pri tome se posebice radilo o opsegu zaštite poslovnog naziva, pri čemu je pred Općim sudom istaknuta presuda Cœur de princesse – uostalom od samog G. Szajnera<footnote role="fNote" id="B110000025">
                                 <number>27</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000078"> –	Vidjeti t. 25. pobijane presude.</para>
                              </footnote>. Stoga argumenti EUIPO‑a o dopuštenosti te prvostupanjske presude nikako nisu predstavljali proširenje predmeta spora među strankama postupka pred EUIPO‑om.</para>
                        </blockquote>
                     </section>
                     <section id="B000000014">
                        <title style="05Titre3" id="B200000013">
                           <number>2.</number>
                           <titlecontent id="B300000013">Dopuštenost zahtjeva Forge de Laguiolea</titlecontent>
                        </title>
                        <blockquote id="B010000040">
                           <title id="B210000036">
                              <number>37.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000079">G. Szajner nadalje osporava dopuštenost zahtjeva Forge de Laguiolea. Iako isti nije žalitelj, zahtijeva naime ukidanje pobijane presude. Prema članku 174. Poslovnika Suda njegovi zahtjevi moraju biti usmjereni na potpuno ili djelomično usvajanje ili odbijanje žalbe EUIPO‑a. Stoga se pri njihovu podnesku zapravo radi o protužalbi, koju je sukladno članku 176. Poslovnika Suda trebalo podnijeti kao zaseban akt.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000041">
                           <title id="B210000037">
                              <number>38.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000080">Taj čisto formalistički argument valja odbaciti. Forge de Laguiole međutim u svojim zahtjevima na kraju svojih očitovanja doista ne zahtijeva usvajanje žalbe EUIPO‑a, nego ukidanje pobijane presude. Ipak iz njegova odgovora na žalbu u njegovoj cijelosti jasno proizlazi da Forge de Laguiole sveobuhvatno podržava argumente i žalbene razloge EUIPO‑a. Stoga je jasno da zahtijeva usvajanje žalbe. Osim toga ne ističe zasebne žalbene razloge i argumente, kao što bi to bilo potrebno prema članku 178. stavku 3. Poslovnika za protužalbu.</para>
                        </blockquote>
                     </section>
                     <section id="B000000015">
                        <title style="05Titre3" id="B200000014">
                           <number>3.</number>
                           <titlecontent id="B300000014">Međuzaključak</titlecontent>
                        </title>
                        <blockquote id="B010000042">
                           <title id="B210000038">
                              <number>39.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000081">Stoga su žalba EUIPO‑a, kao i zahtjevi Forge de Laguiolea dopušteni.</para>
                        </blockquote>
                     </section>
                  </section>
                  <section id="B000000016">
                     <title style="04Titre2" id="B200000015">
                        <number>B –</number>
                        <titlecontent id="B300000015">
                           <emphasis role="italc" id="B400000017">Osnovanost</emphasis>
                        </titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000043">
                        <title id="B210000039">
                           <number>40.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000082">Kao što je već navedeno, žalbeno vijeće svoje je opravdanje opsega zaštite poslovnog naziva Forge de Laguiole temeljilo na djelatnostima koje su obuhvaćene predmetom poslovanja, kao i na djelatnostima koje društvo stvarno obavlja<footnote role="fNote" id="B110000026">
                              <number>28</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000083"> –	Vidjeti t. 20. ovog mišljenja.</para>
                           </footnote>. U pobijanoj presudi Opći sud prvu je osnovu obrazloženja proglasio u cijelosti pogrešnom, s obzirom na to da je poslovni naziv u francuskom pravu zaštićen samo za djelatnosti koje se stvarno obavljaju. Drugu osnovu obrazloženja Opći je sud proglasio djelomično pogrešnom jer je samo za jedan dio djelatnosti koje čine predmet poslovanja Forge de Laguiolea dokazano njihovo stvarno obavljanje<footnote role="fNote" id="B110000027">
                              <number>29</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000084"> –	Vidjeti t. 24. ovog mišljenja.</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000044">
                        <title id="B210000040">
                           <number>41.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000085">U okviru svoje žalbe EUIPO prigovara zaključcima Općeg suda, kako u pogledu zaštite djelatnosti navedenih u predmetu poslovanja Forge de Laguiolea (o tome u nastavku pod 1) tako i u odnosu na djelatnosti koje je društvo stvarno obavljalo (o tome u nastavku pod 2).</para>
                     </blockquote>
                     <section id="B000000017">
                        <title style="05Titre3" id="B200000016">
                           <number>1.</number>
                           <titlecontent id="B300000016">Zaštita djelatnosti navedenih u predmetu poslovanja Forge de Laguiolea (prvi žalbeni razlog i prvi dio drugog žalbenog razloga)</titlecontent>
                        </title>
                        <blockquote id="B010000045">
                           <title id="B210000041">
                              <number>42.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000086">EUIPO ističe da Opći sud nije smio uzeti u obzir presudu Cœur de princesse, donesenu nakon odluke žalbenog vijeća (prvi žalbeni razlog, o tome u nastavku pod a). Osim toga smatra da je Opći sud iskrivio navedenu presudu (prvi dio drugog žalbenog razloga, o tome u nastavku pod b).</para>
                        </blockquote>
                        <section id="B000000018">
                           <title style="06Titre4" id="B200000017">
                              <number>a)</number>
                              <titlecontent id="B300000017">Uzimanje u obzir presude Cœur de princesse od strane Općeg suda</titlecontent>
                           </title>
                           <blockquote id="B010000046">
                              <title id="B210000042">
                                 <number>43.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000087">Prema stajalištu EUIPO‑a provjera koju Opći sud provodi u odnosu na primjenu nacionalnog prava od strane žalbenog vijeća, ograničena je <emphasis role="italc" id="B400000018">ratione temporis</emphasis>. Tako se Opći sud u skladu s presudom OHIM/National Lottery Commission<footnote role="fNote" id="B110000028">
                                    <number>30</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000088"> –	Presuda od 27. ožujka 2014., OHIM/National Lottery Commission (C‑530/12 P, EU:C:2014:186, t. 44. i 46.)</para>
                                 </footnote> doduše može oslanjati na nacionalne presude, koje su već bile donesene u trenutku donošenja odluke žalbenog vijeća, ali koje međutim žalbeno vijeće nije uzelo u obzir. Naprotiv, proširivanje te mogućnosti na nacionalne presude donesene<emphasis role="italc" id="B400000019"> nakon </emphasis>donošenja odluke žalbenog vijeća prelazi ovlasti provjere Općeg suda.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000047">
                              <title id="B210000043">
                                 <number>44.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000089">Uredba br. 207/2009 sadržava mnogobrojne reference na nacionalno pravo. Navedeno se odnosi posebice na slučajeve u kojima su kao u ovom slučaju sukobljena ranija prava sa žigom Europske unije. U takvom slučaju zaštita koja pripada žigu Unije ovisna je o pravu države članice. Dotično nacionalno pravo time postaje primjenjivo pravno pravilo pri provedbi Uredbe br. 207/2009.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000048">
                              <title id="B210000044">
                                 <number>45.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000090">Time članak 65. stavak 2. Uredbe br. 207/2009, prema kojem je tužba protiv odluka žalbenih vijeća EUIPO‑a pred Općim sudom dopuštena posebice zbog „povrede […] <emphasis role="italc" id="B400000020">bilo kojeg pravnog pravila koje se odnosi na primjenu [ove Uredbe]</emphasis>”<footnote role="fNote" id="B110000029">
                                    <number>31</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000091"> –	Isticanje samo ovdje</para>
                                 </footnote>, valja tumačiti na način da povreda odredbe nacionalnog prava koja je primjenjiva na temelju reference iz Uredbe br. 207/2009 može biti pobijana pred Općim sudom<footnote role="fNote" id="B110000030">
                                    <number>32</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000092"> –	Vidjeti o tome detaljnije moje mišljenje u predmetu Edwin/OHIM (C‑263/09 P, EU:C:2011:30, t. 61. i dalje).</para>
                                 </footnote>.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000049">
                              <title id="B210000045">
                                 <number>46.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000093">Pri toj provjeri Općeg suda radi se, kako je Sud već utvrdio, o potpunoj provjeri zakonitosti. Time Opći sud nije ograničen ni na elemente koje su stranke iznijele, niti na one koje je žalbeno vijeće uzelo u obzir. Nasuprot tomu, ovlašten je informirati se po službenoj dužnosti kako bi provjerio sadržaj, činjenične pretpostavke i doseg istaknutih nacionalnih pravnih propisa<footnote role="fNote" id="B110000031">
                                    <number>33</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000094"> –	Presude od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM (C‑263/09 P, EU:C:2011:452, t. 52.), i od 27. ožujka 2014., OHIM/National Lottery Commission (C‑530/12 P, EU:C:2014:186, t. 44. i 46.)</para>
                                 </footnote>.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000050">
                              <title id="B210000046">
                                 <number>47.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000095">Nasuprot navodima EUIPO‑a, ovlast Općeg suda za provjeravanje stoga se ne ograničava samo na kontrolu pravilne primjene nacionalnog prava od strane žalbenog vijeća. Naprotiv, Opći sud ima obvezu provjere daje li nositelju ranijeg znaka, i u kojoj mjeri, nacionalni propis na koji se isti poziva pravo zabraniti korištenje žiga Europske unije.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000051">
                              <title id="B210000047">
                                 <number>48.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000096">Iz navedenog proizlazi da Opći sud za ocjenjivanje zaštite koju osigurava nacionalno pravo ima primijeniti nacionalni propis na način kako isti tumače nacionalni sudovi u trenutku donošenja odluke. Stoga Opći sud mora biti u mogućnosti uzeti u obzir i presude nacionalnih sudova donesene nakon odluke žalbenog vijeća, nakon što su stranke – kao u ovom slučaju<footnote role="fNote" id="B110000032">
                                    <number>34</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000097"> –	Vidjeti t. 25. pobijane presude.</para>
                                 </footnote> – imale mogućnost očitovanja o toj presudi<footnote role="fNote" id="B110000033">
                                    <number>35</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000098"> –	Vidjeti u pogledu tog uvjeta presudu od 27. ožujka 2014., OHIM/National Lottery Commission (C‑530/12 P, EU:C:2014:186, t. 55. do 59.).</para>
                                 </footnote>.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000052">
                              <title id="B210000048">
                                 <number>49.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000099">Takvo tumačenje ovlasti Općeg suda za provjeravanje potvrđeno je činjenicom da bi bilo u suprotnosti s osiguravanjem korisnog učinka Uredbe br. 207/2009 kada bi se Opći sud morao ograničiti na primjenu nacionalnog prava na način na koji je isto tumačeno od strane nacionalnih sudova u trenutku donošenja odluke žalbenog vijeća<footnote role="fNote" id="B110000034">
                                    <number>36</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000100"> –	Vidjeti u tom kontekstu mišljenje nezavisnog odvjetnika Y. Bota u predmetu OHIM/National Lottery Commission (C‑530/12 P, EU:C:2013:782, t. 91. i 92.), kao i presudu od 27. ožujka 2014., OHIM/National Lottery Commission (C‑530/12 P, EU:C:2014:186, t. 40. i 44.).</para>
                                 </footnote>. Navedeno bi naime moglo dovesti do odbijanja registracije odnosno do proglašenja ništavim žiga Europske unije, iako relevantni nacionalni propis za to (više) ne pruža osnovu. Takva situacija bila bi ne samo u suprotnosti sa zahtjevom djelotvorne sudske zaštite, nego bi istu trebalo odbiti i iz razloga ekonomičnosti postupka. Ista bi naime mogla prisiliti podnositelja prijave, odnosno nositelja žiga Europske unije, na pokretanje novog postupka prijave pri EUIPO‑u, kako bi ostvario svoje nepravedno uskraćeno pravo na dotični žig Europske unije.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000053">
                              <title id="B210000049">
                                 <number>50.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000101">U tom smislu ovu situaciju treba razlikovati od situacije u kojoj bi nacionalni propis koji se primjenjuje na temelju upućivanja u Uredbi br. 207/2009 bio izmijenjen nakon odluke žalbenog vijeća. U slučaju upućivanja poput onoga u članku 8. stavku 4. Uredbe br. 207/2009 zbog nepostojanja ograničenja s tim u vezi riječ je o dinamičnom upućivanju koje se odnosi na nacionalno pravo koje je trenutačno na snazi. Izmjena nacionalnog propisa koja se ističe u okviru članka 8. stavka 4. Uredbe br. 207/2009 značila bi novo činjenično stanje i više ne bi bila predmet već pokrenutog spora o postojanju žiga Europske unije. Stoga bi se u takvom slučaju morao pokrenuti novi postupak o proglašavanju predmetnog žiga Europske unije ništavim.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000054">
                              <title id="B210000050">
                                 <number>51.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000102">Primjena, kao u ovom slučaju, neizmijenjenog nacionalnog propisa na način na koji je on tumačen u trenutku donošenja odluke Općeg suda od strane nacionalnih sudova u skladu je, nasuprot tomu, s načelom prema kojem je sudsko tumačenje pravnog propisa načelno – tj. ako se od toga iznimno izričito ne odstupa – primjenjivo retroaktivno. Ono je naime ograničeno na razjašnjavanje okolnosti kako jedan takav propis „od njegova stupanja na snagu treba ili ga je trebalo shvatiti i primjenjivati”<footnote role="fNote" id="B110000035">
                                    <number>37</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000103"> –	Tako glasi formulacija Suda o retroaktivnoj primjeni njegova tumačenja prava Unije u prethodnom postupku (vidjeti primjerice presudu od 22. rujna 2016., Microsoft Mobile Sales International i. dr. [C‑110/15, EU:C:2016:717, t. 59.]). Vidjeti u tom kontekstu i t. 48. pobijane presude.</para>
                                 </footnote>. Pitanje općeg važenja tog pravnog načela – koje je EUIPO osporio – u ovom slučaju nije potrebno dalje razjašnjavati. Naime, ne postoje nikakve uporišne točke na temelju kojih navedeno načelo ne bi bilo primjenjivo u ovdje važećem francuskom pravu. Naprotiv, podaci koje je G. Szajner naveo svjedoče upravo o njegovoj primjenjivosti u pogledu sudske prakse francuskog Cour de cassation<footnote role="fNote" id="B110000036">
                                    <number>38</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000104"> –	Vidjeti t. 25. i 27., kao i priloge 5. (str. 1.), 5.a (str. 2.) i 7 (str. 1.) odgovora na žalbu G. Szajnera.</para>
                                 </footnote>. Kako je Opći sud ispravno utvrdio, presuda Cœur de princesse uostalom ne sadržava nikakve naznake da je Cour de cassation želio ograničiti vremensku primjenu tumačenja u navedenoj presudi<footnote role="fNote" id="B110000037">
                                    <number>39</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000105"> –	T. 48. pobijane presude</para>
                                 </footnote>.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000055">
                              <title id="B210000051">
                                 <number>52.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000106">U tom kontekstu valja u svrhu potpunosti napomenuti da sadržajno ocjenjivanje nacionalne presude i posebice pitanje radi li se o izmjeni ili potvrđivanju dosadašnje sudske prakse ne može biti mjerodavno za to može li Opći sud nacionalnu presudu donesenu nakon odluke žalbenog vijeća uzeti u obzir ili ne<footnote role="fNote" id="B110000038">
                                    <number>40</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000107"> –	Time argumentacija Općeg suda u t. 46. pobijane presude – iako je navedena samo podredno – pada u vodu.</para>
                                 </footnote>. Stoga nije potrebno odgovoriti na pitanje predstavlja li presuda Cœur de princesse izmjenu ili potvrdu dosadašnje francuske sudske prakse.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000056">
                              <title id="B210000052">
                                 <number>53.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000108"> Uzimanje u obzir nacionalne presude donesene nakon odluke žalbenog vijeća može međutim imati za posljedicu da Opći sud nacionalni propis isključivo na temelju te presude različito tumači u odnosu na žalbeno vijeće. Time nije isključeno da Opći sud, kao što je i EUIPO naveo, odluku žalbenog vijeća poništi ili izmijeni na temelju „pogreške bez krivnje”. Ipak, pri sudskoj kontroli ocjenjivanja nacionalnog prava od strane žalbenog vijeća, upravo na temelju ovlasti Općeg suda za provjeravanje, ne radi se o „krivnji” nego o opsežnoj kontroli zakonitosti. Ako bi se tek kasnije pokazalo da se odluka žalbenog vijeća zasniva na netočnom tumačenju nacionalnog prava, to ne može biti zapreka ispravljanju takve pogreške.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000057">
                              <title id="B210000053">
                                 <number>54.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000109">Tomu nije u suprotnosti da se Opći sud, kako je EUIPO to napomenuo, u načelu mora ograničiti na to da na temelju podataka na temelju kojih je žalbeno vijeće donijelo odluku pronađe odluku koju je žalbeno vijeće trebalo donijeti<footnote role="fNote" id="B110000039">
                                    <number>41</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000110"> –	Vidjeti posebice t. 71. i 72. presude od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM (C‑263/09 P, EU:C:2011:452) koje je istaknuo EUIPO, kao i ondje navedenu sudsku praksu; vidjeti i presudu od 26. listopada 2016., Westermann Lernspielverlage/EUIPO (C‑482/15 P, EU:C:2016:805, t. 27., i ondje navedenu sudsku praksu).</para>
                                 </footnote>. Navedeno načelo naime važi za činjenice na kojima se temelji odluka žalbenog vijeća i za predmet spora kako ga je definirao EUIPO. S jedne strane, tumačenjem nacionalnog propisa, koji je već bio razmatran pred žalbenim vijećem, ne mijenja se predmet spora. S druge strane, nacionalno pravo primjenjivo kod provedbe Uredbe br. 207/2009 nema status puke činjenice<footnote role="fNote" id="B110000040">
                                    <number>42</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000111"> –	Presuda od 27. ožujka 2014., OHIM/National Lottery Commission (C‑530/12 P, EU:C:2014:186, t. 37.)</para>
                                 </footnote>, već sukladno članku 65. stavku 2. navedene uredbe podliježe punoj provjeri zakonitosti od strane Općeg suda. Upravo stoga Opći sud i ima mogućnost, nasuprot načelima koja se uobičajeno primjenjuju u kontroli tržišnog natjecanja, prema potrebi po službenoj dužnosti istražiti sadržaj i činjenične pretpostavke nacionalnog prava<footnote role="fNote" id="B110000041">
                                    <number>43</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000112"> –	Vidjeti t. 46. ovog mišljenja.</para>
                                 </footnote>.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000058">
                              <title id="B210000054">
                                 <number>55.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000113">Predostrožnosti radi u ovom kontekstu valja uputiti na to da navedena mogućnost provođenja provjere po službenoj dužnosti na određeni način opterećuje Opći sud obvezom informiranja o nacionalnom pravu i razvoju istog. Pri tome međutim treba obratiti pažnju na to da tumačenje nacionalnog prava na temelju podjele zadaća između sudova Unije i nacionalnih sudova spada u djelokrug nacionalnih sudova i da sudovi Unije ne raspolažu specifičnim instrumentom za razjašnjavanje pitanja vezanih uz tumačenje nacionalnog prava<footnote role="fNote" id="B110000042">
                                    <number>44</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000114"> –	Vidjeti o tome detaljnije moje mišljenje u predmetu Edwin/OHIM (C‑263/09 P, EU:C:2011:30, t. 49. i dalje).</para>
                                 </footnote>. Stoga onog tko se poziva na to pravo mogućnost Općeg suda da se po službenoj dužnosti raspita o nacionalnom pravu ni u kojem slučaju ne oslobađa obveze iznošenja podataka iz kojih proizlazi tumačenje na koji se isti poziva<footnote role="fNote" id="B110000043">
                                    <number>45</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000115"> –	Vidjeti presudu od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM (C‑263/09 P, EU:C:2011:452, t. 50.).</para>
                                 </footnote>. Stoga nije moguće Općem sudu u žalbenom postupku staviti na teret da nije uzeo u obzir novi element u nacionalnom pravu o kojem je osoba koja se na isti poziva bila obvezna obavijestiti Opći sud.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000059">
                              <title id="B210000055">
                                 <number>56.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000116">U skladu s prethodnim razmatranjima valja zaključno utvrditi da uzimanje u obzir presude Cœur de princesse od strane Općeg suda ne predstavlja kršenje članka 65. stavka 2. Uredbe br. 207/2009. Prvi žalbeni razlog stoga valja odbiti.</para>
                           </blockquote>
                        </section>
                        <section id="B000000019">
                           <title style="06Titre4" id="B200000018">
                              <number>b)</number>
                              <titlecontent id="B300000018">Doseg presude Cœur de princesse</titlecontent>
                           </title>
                           <blockquote id="B010000060">
                              <title id="B210000056">
                                 <number>57.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000117">U okviru prvog dijela drugog žalbenog razloga EUIPO navodi da je Opći sud presudu Cœur de princesse iskrivio i time povrijedio članak 8. stavak 4. Uredbe br. 207/2009. Prije nego što se posvetim navedenoj argumentaciji, kratko ću se osvrnuti na doseg provjere nacionalnog prava od strane Suda u žalbenom postupku.</para>
                           </blockquote>
                           <section id="B000000020">
                              <title style="07Titre5" id="B200000019">
                                 <number>i)</number>
                                 <titlecontent id="B300000019">Provjera utvrđenja Općeg suda u žalbenom postupku u odnosu na nacionalne propise </titlecontent>
                              </title>
                              <section id="B000000021">
                                 <title style="08Titre6" id="B200000020">
                                    <number>–</number>
                                    <titlecontent id="B300000020">Općenite uvodne napomene</titlecontent>
                                 </title>
                                 <blockquote id="B010000061">
                                    <title id="B210000057">
                                       <number>58.</number>
                                    </title>
                                    <para style="01PointAltN" id="B150000118">Kako je naprijed obrazloženo, primjena nacionalnog prava od strane žalbenog vijeća EUIPO‑a u kontekstu Uredbe br. 207/2009 podliježe posebno opsežnoj kontroli od strane Općeg suda. Nasuprot tomu je kontrola koju Sud nastavno provodi u žalbenom postupku u pogledu primjene nacionalnog prava od strane Općeg suda znatno više ograničena.</para>
                                 </blockquote>
                                 <blockquote id="B010000062">
                                    <title id="B210000058">
                                       <number>59.</number>
                                    </title>
                                    <para style="01PointAltN" id="B150000119">Suprotno članku 65. stavku 2. Uredbe br. 207/2009, koji dozvoljava podnošenje prvostupanjske tužbe na temelju „povrede pravnog pravila koje se odnosi na primjenu [ove Uredbe]”, članak 58. Statuta ograničava ovlast Suda za provjeru u žalbenom postupku na „povredu prava Unije od strane Općeg suda”. Tako upućivanje na nacionalno pravo u Uredbi br. 207/2009 tom pravu daje određeni „status prava”<footnote role="fNote" id="B110000044">
                                          <number>46</number>
                                          <para style="footnotetext" id="B150000120"> –	Tako nezavisni odvjetnik Y. Bot u svojem mišljenju u predmetu OHIM/National Lottery Commission (C‑530/12 P, EU:C:2013:782, t. 86.).</para>
                                       </footnote>. Iz toga međutim proizlazi samo da nacionalno pravo <emphasis role="italc" id="B400000021">pred Općim sudom</emphasis> podliježe potpunoj kontroli zakonitosti. Ni na koji način ono time ne postaje pravo <emphasis role="italc" id="B400000022">Unije</emphasis>, povreda kojega se može isticati u žalbenom postupku<footnote role="fNote" id="B110000045">
                                          <number>47</number>
                                          <para style="footnotetext" id="B150000121"> –	Vidjeti o tome detaljnije moje mišljenje u predmetu Edwin/OHIM (C‑263/09 P, EU:C:2011:30, t. 42. i dalje); u pogledu različitih stajališta nacionalnog prava u odnosu na odnosni procesni odnosno postupovni kontekst prava Unije vidjeti i Kokott, J., „Le droit de l’Union et son champ d’application”, <emphasis role="italc" id="B400000023">La Cour de justice de l’Union européenne sous la présidence de Vassilios Skouris</emphasis>, Bruylant, Brisel, 2015., str. 349. do 366. (str. 350. i dalje).</para>
                                       </footnote>.</para>
                                 </blockquote>
                                 <blockquote id="B010000063">
                                    <title id="B210000059">
                                       <number>60.</number>
                                    </title>
                                    <para style="01PointAltN" id="B150000122">U skladu s navedenim Sud je u presudi Edwin/OHIM utvrdio da se njegova provjera primjene nacionalnog prava od strane Općeg suda u kontekstu Uredbe br. 207/2009 ograničava na provjeru je li Opći sud iskrivio tekst dotičnog nacionalnog propisa kao i sudsku praksu i literaturu koji se na njega odnose. Osim toga Sud samo provjerava je li Opći sud došao do zaključaka očito suprotnih sadržaju tih dokumenata te je li doseg raznih podataka u međusobnom odnosu očigledno pogrešno ocijenio<footnote role="fNote" id="B110000046">
                                          <number>48</number>
                                          <para style="footnotetext" id="B150000123"> –	Usporediti t. 53. presude od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM (C‑263/09 P, EU:C:2011:452); vidjeti također rješenje od 29. studenoga 2011., Tresplain Investments/OHIM (C‑76/11 P, nije objavljeno, EU:C:2011:790, t. 66.).</para>
                                       </footnote>.</para>
                                 </blockquote>
                                 <blockquote id="B010000064">
                                    <title id="B210000060">
                                       <number>61.</number>
                                    </title>
                                    <para style="01PointAltN" id="B150000124">Time se uloga Suda doduše ne ograničava kao kod pukih činjenica samo na provjeru iskrivljavanja podatka koje je Opći sud uzeo u obzir, nego uključuje i kontrolu „očite pogreške u ocjeni”<footnote role="fNote" id="B110000047">
                                          <number>49</number>
                                          <para style="footnotetext" id="B150000125"> –	Mišljenje nezavisnog odvjetnika Y. Bota u predmetu OHIM/National Lottery Commission (C‑530/12 P, EU:C:2013:782, t. 84.)</para>
                                       </footnote>. Navedena kontrola ipak ostaje ograničena na provjeru je li Opći sud elemente koji su <emphasis role="italc" id="B400000024">mu na raspolaganju očito</emphasis> pogrešno ocijenio. Za razliku od Općeg suda, Sud time više ne provodi opsežno ocjenjivanje nacionalnog prava, nego se ograničava na kontrolu ocjene Općeg suda na temelju elemenata kojima su stranke prigovarale i očitih pogrešaka. Stoga nikako nije zadaća Suda po službenoj dužnosti istraživati sadržaj nacionalnog prava. </para>
                                 </blockquote>
                                 <blockquote id="B010000065">
                                    <title id="B210000061">
                                       <number>62.</number>
                                    </title>
                                    <para style="01PointAltN" id="B150000126">Navedeno ograničenje opravdano je ulogom Suda kao žalbenom instancom, kao i položajem nacionalnog prava u kontekstu Uredbe br. 207/2009. Naime, nacionalno pravo međutim nije samo „puka činjenica” i Opći sud ga opsežno provjerava. Ono ipak ostaje dijelom – iako i pravnih – okolnosti spora. Navedene okolnosti trebaju istražiti i ocijeniti EUIPO i Opći sud, ali ih Sud u žalbenom postupku provjerava samo u pogledu postojanja očitih grešaka. Naime, Sud kao žalbena instanca upravo ne služi jamčenju ujednačene primjene nacionalnog prava, za što su zaduženi najviši sudovi, nego je njegova zadaća osiguravanje ujednačenog tumačenja i primjene prava Unije.</para>
                                 </blockquote>
                                 <blockquote id="B010000066">
                                    <title id="B210000062">
                                       <number>63.</number>
                                    </title>
                                    <para style="01PointAltN" id="B150000127">Doduše navedeno ograničenje kontrole nacionalnog prava od strane Suda u žalbenom postupku stoji u određenom odnosu suprotnosti prema svrsi dotične ovlasti za provjeru Općeg suda. Ista se naime sastoji u jamčenju toga da pitanje daje li i u kojoj mjeri nacionalni propis imatelju znaka pravo zabraniti korištenje kasnijeg žiga bude odgovoreno <emphasis role="italc" id="B400000025">u trenutku donošenja odluke Općeg suda</emphasis>. Navedeni odnos suprotnosti međutim nije moguće izbjeći na temelju razlike u zadaćama Općeg suda i Suda, kao ni na temelju uloge Suda u žalbenom postupku. Stoga nije moguće isključiti da Sud odobri ocjenu nacionalnog prava od strane Općeg suda koja zbog tumačenja koje je u međuvremenu dala nacionalna sudska praksa više ne odgovara nacionalnoj pravnoj stvarnosti. Ako bi iz toga proizašla značajna promjena u pogledu zaštite nacionalnog znaka koja ima utjecaj na valjanost žiga Europske unije, tada bi sukladno okolnostima bilo potrebno provesti ponovljeni postupak pred Općim sudom ili novi postupak za proglašenje žiga ništavim pred EUIPO‑om.</para>
                                 </blockquote>
                              </section>
                              <section id="B000000022">
                                 <title style="08Titre6" id="B200000021">
                                    <number>–</number>
                                    <titlecontent id="B300000021">Primjena u predmetnom slučaju</titlecontent>
                                 </title>
                                 <blockquote id="B010000067">
                                    <title id="B210000063">
                                       <number>64.</number>
                                    </title>
                                    <para style="01PointAltN" id="B150000128">U ovom slučaju valja u odnosu na podatke o francuskom pravu koje je Opći sud uzeo u obzir utvrditi da se Opći sud pri svojem ocjenjivanju presude Cœur de princesse oslanjao isključivo na njezin tekst<footnote role="fNote" id="B110000048">
                                          <number>50</number>
                                          <para style="footnotetext" id="B150000129"> –	T. 44. pobijane presude</para>
                                       </footnote>.</para>
                                 </blockquote>
                                 <blockquote id="B010000068">
                                    <title id="B210000064">
                                       <number>65.</number>
                                    </title>
                                    <para style="01PointAltN" id="B150000130">Opći je sud uostalom utvrdio, da je – iako neujednačena – starija sudska praksa francuskih sudova niže instance već prije presude Cœur de princesse dozvoljavala donošenje zaključka da je zaštita poslovnog naziva ograničena na djelatnosti koje je predmetno društvo stvarno obavljalo<footnote role="fNote" id="B110000049">
                                          <number>51</number>
                                          <para style="footnotetext" id="B150000131"> –	T. 46. pobijane presude</para>
                                       </footnote>. Opći sud međutim svoje utvrđenje o dosegu presude Cœur de princesse nije temeljio na navedenom zaključku, koji je naveden samo podredno. Stoga ostaje otvoreno pitanje je li Opći sud udovoljio svojoj obvezi obrazlaganja time što se pozivao na „brojne prijašnje presude francuskih sudova koje su stranke podnijele [EUIPO‑u] i Općem sudu”, bez navođenja tih presuda.</para>
                                 </blockquote>
                                 <blockquote id="B010000069">
                                    <title id="B210000065">
                                       <number>66.</number>
                                    </title>
                                    <para style="01PointAltN" id="B150000132">U okviru ove žalbe provjera Suda stoga se ograničava na provjeru je li Opći sud iskrivio tekst presude Cœur de princesse te došao do zaključaka koji su očito suprotni navodima u toj presudi. Budući da se Opći sud nije pozivao na druge informacije o nacionalnom pravu, ne može mu se predbaciti iskrivljavanje ili očito pogrešno ocjenjivanje takvih navoda. Ovlast Suda za provjeravanje je međutim moguće tumačiti i na način da je potrebno provjeriti je li presuda Cœur de princesse u vezi s tekstom članka L. 711‑4 točke (b) CPI‑ja prikladna za utemeljenje ocjene Općeg suda i je li u ovom slučaju očito bilo potrebno pribaviti i druge informacije o francuskom pravu.</para>
                                 </blockquote>
                                 <blockquote id="B010000070">
                                    <title id="B210000066">
                                       <number>67.</number>
                                    </title>
                                    <para style="01PointAltN" id="B150000133">Nasuprot tome, moguća je tek podredna argumentacija pomoću stajališta francuske pravne literature, koju je G. Szajner istaknuo u korist tumačenja presude Cœur de princesse od strane Općeg suda. Stoga se može zanemariti činjenica da nije dokazano je li Opći sud raspolagao tim podacima i je li Opći sud iste uzeo u obzir.</para>
                                 </blockquote>
                              </section>
                           </section>
                           <section id="B000000023">
                              <title style="07Titre5" id="B200000022">
                                 <number>ii)</number>
                                 <titlecontent id="B300000022">Navodno iskrivljenje presude Cœur de princesse</titlecontent>
                              </title>
                              <blockquote id="B010000071">
                                 <title id="B210000067">
                                    <number>68.</number>
                                 </title>
                                 <para style="01PointAltN" id="B150000134">EUIPO i Forge de Laguiole ističu da je Opći sud iskrivio presudu time što je utvrdio da izjava sadržana u toj presudi o području zaštite poslovnog naziva nije ni u najmanjoj mjeri dvosmislena i da je ista primjenjiva općenito.</para>
                              </blockquote>
                              <blockquote id="B010000072">
                                 <title id="B210000068">
                                    <number>69.</number>
                                 </title>
                                 <para style="01PointAltN" id="B150000135">U presudi Cœur de princesse se naime nije radilo o tome da se definira doseg zaštite poslovnog naziva u odnosu na žig koji je registrirala treća osoba. Naprotiv, predmet navedene presude bio je utvrđivanje prijevarnog karaktera prijave žiga od strane samog imatelja poslovnog naziva. Tako je u navedenom predmetu društvo Cœur de princesse prijavilo istoimeni žig samo kako bi nanijelo štetu trećoj osobi. Prijava je osim toga podnesena za djelatnosti kojima se društvo Cœur de princesse nije bavilo i koje nisu bile obuhvaćene njegovim prvobitnim predmetom poslovanja.</para>
                              </blockquote>
                              <blockquote id="B010000073">
                                 <title id="B210000069">
                                    <number>70.</number>
                                 </title>
                                 <para style="01PointAltN" id="B150000136">Navedeno je međutim točno i Opći je sud to priznao. Tako je Opći sud posebice utvrdio da se presuda Cœur de princesse nije temeljila na tužbi sukladno članku L. 711‑4 CPI‑ja, nego na tužbi za proglašenje žiga ništavim zbog prijevarne prijave i na zahtjevu u vezi s nepoštenim tržišnim natjecanjem.</para>
                              </blockquote>
                              <blockquote id="B010000074">
                                 <title id="B210000070">
                                    <number>71.</number>
                                 </title>
                                 <para style="01PointAltN" id="B150000137">Međutim, kako je Opći sud također ispravno utvrdio, u presudi Cœur de princesse ne postoji nikakvo uporište za to da je Cour de cassation želio ograničiti važenje svoje izjave vezane uz područje zaštite poslovnog naziva na posebne okolnosti na kojima se temeljila ta presuda. Upravo suprotno, Cour de cassation spornu je izjavu dao u kontekstu odbijanja prvog žalbenog razloga, koji se posebice temeljio na navodnoj povredi članka L. 711‑4 točke (b) CPI‑ja. Stoga nije uvjerljiv argument EUIPO‑a da izjava Cour de cassation u kontekstu članka L. 711‑4 točke (b) CPI‑ja nije relevantna. Upravo se u kontekstu navedene odredbe uostalom čini ispravnim ograničiti se na te djelatnosti koje je imatelj poslovnog naziva stvarno obavljao. Naime, članak L. 711‑4 točka (b) CPI‑ja mogućnost suprotstavljanja ranijeg poslovnog naziva kasnijem žigu čini ovisnom o postojanju opasnosti dovođenja javnosti u zabludu. Takva opasnost dovođenja u zabludu teško će biti dokaziva za djelatnosti koje se ne obavljaju.</para>
                              </blockquote>
                              <blockquote id="B010000075">
                                 <title id="B210000071">
                                    <number>72.</number>
                                 </title>
                                 <para style="01PointAltN" id="B150000138">Tome se ne može suprotstaviti ni neutemeljeni prigovor Forge de Laguiolea da je presuda Cœur de princesse potvrdila prethodnu odluku te da se stoga ne može raditi o oglednoj odluci. U ovom slučaju naime ne treba razjasniti predstavlja li presuda Cœur de princesse „oglednu odluku”. Dovoljno je utvrditi da na temelju odgovora na prvi žalbeni razlog kao i na temelju izjave u vezi s područjem zaštite poslovnog naziva jasno proizlazi da se ovdje radi o jednom općenitom i načelnom zaključku.</para>
                              </blockquote>
                              <blockquote id="B010000076">
                                 <title id="B210000072">
                                    <number>73.</number>
                                 </title>
                                 <para style="01PointAltN" id="B150000139">Naposljetku EUIPO ističe da je Cour de cassation uzeo u obzir djelatnosti koje imatelj poslovnog naziva stvarno obavlja, sa svrhom provjere drugog žalbenog razloga, koji je također pred njime istaknut. Ovdje se naime radilo o području nepoštenog tržišnog natjecanja, koje pretpostavlja postojanje stvarne konkurentske situacije među sudjelujućim društvima. Ta je argumentacija međutim pogrešna. Naime, izjava o kojoj se u ovom slučaju radi nije uslijedila u kontekstu odgovora Cour de cassation na drugi žalbeni razlog, koji se odnosio na nepošteno tržišno natjecanje. Stoga u ovom slučaju nije potrebno razmatranje spora stranaka u pogledu potrebe postojanja stvarne konkurentske situacije u području nepoštenog tržišnog natjecanja.</para>
                              </blockquote>
                              <blockquote id="B010000077">
                                 <title id="B210000073">
                                    <number>74.</number>
                                 </title>
                                 <para style="01PointAltN" id="B150000140">S obzirom na navedena razmatranja, nije razvidno da je Opći sud iskrivio presudu Cœur de princesse ili da je za potvrđivanje izjave iz navedene presude očito bilo potrebno proučiti daljnje elemente u vezi s nacionalnim pravom. Uostalom je i stajalištem francuske pravne literature, koje je istaknuo G. Szajner, potvrđeno tumačenje presude Cœur de princesse od strane Općeg suda<footnote role="fNote" id="B110000050">
                                       <number>52</number>
                                       <para style="footnotetext" id="B150000141"> –	Vidjeti posebice prilog 16. odgovora na žalbu G. Szajnera.</para>
                                    </footnote>.</para>
                              </blockquote>
                              <blockquote id="B010000078">
                                 <title id="B210000074">
                                    <number>75.</number>
                                 </title>
                                 <para style="01PointAltN" id="B150000142">Stoga valja odbiti prvi dio drugog žalbenog razloga.</para>
                              </blockquote>
                           </section>
                        </section>
                     </section>
                     <section id="B000000024">
                        <title style="05Titre3" id="B200000023">
                           <number>2.</number>
                           <titlecontent id="B300000023">Djelatnosti koje je Forge de Laguiole stvarno obavljao (drugi dio drugog žalbenog razloga)</titlecontent>
                        </title>
                        <blockquote id="B010000079">
                           <title id="B210000075">
                              <number>76.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000143">U okviru drugog dijela svojeg drugog žalbenog razloga EUIPO stavlja na teret Općem sudu, u čemu ga podržava Forge de Laguiole, da nije pravilno odredio djelatnosti koje je Forge de Laguiole stvarno obavljao. Tako navodi da je Opći sud doduše točno utvrdio da područje zaštite poslovnog naziva Forge de Laguiole ovisi isključivo o francuskom pravu. No, u okviru svoje provjere djelatnosti koje obavlja Forge de Laguiole Opći se sud oslanjao samo na prirodu dotičnih proizvoda, a ne i na njihovu namjenu i uporabu, kako to zahtijeva francuska sudska praksa. Pri tome se Opći sud osim toga pozivao na svoju vlastitu sudsku praksu u vezi sa stvarnom uporabom žiga Europske unije, bez obzira na to što je Sud isključio analognu primjenu te sudske prakse u pogledu članka 8. stavka 4. Uredbe br. 207/2009.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000080">
                           <title id="B210000076">
                              <number>77.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000144">Tu argumentaciju valja odbaciti kao očito neutemeljenu a da u ovom slučaju ne postoji potreba za daljnjim tumačenjem analogne primjene sudske prakse vezane uz članak 42. stavke 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 u području članka 8. stavka 4. te uredbe<footnote role="fNote" id="B110000051">
                                 <number>53</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000145"> –	Vidjeti o tome presudu koju je naveo EUIPO, od 29. ožujka 2011., Anheuser‑Busch/Budějovický Budvar (C‑96/09 P, EU:C:2011:189, t. 142. do 146.) kao i mišljene nezavisnog odvjetnika P. Cruza Villalóna u predmetu Anheuser‑Busch/Budějovický Budvar (C‑96/09 P, EU:C:2010:518, t. 69. i 70.).</para>
                              </footnote>.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000081">
                           <title id="B210000077">
                              <number>78.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000146">Najprije naime treba utvrditi da Opći sud u okviru svoje provjere djelatnosti koje je Forge de Laguiole obavljao nikako nije općenito analogno primijenio svoju sudsku praksu u vezi sa stvarnom uporabom žiga Europske unije. Tako je Opći sud samo u točki 63. pobijane presude citirao svoju sudsku praksu u pogledu koncepta kategorija odnosno potkategorija proizvoda. To je učinio kako bi se razjasnio zaključak prema kojem se stavljanje vilica na tržište ne može smatrati dokazom za obavljanje djelatnosti u sektoru umijeća postavljanja stola, nego je samo prikladno za jednu djelatnost u području jedaćeg pribora. Kritike koje su u pogledu navedenog zaključka istaknuli EUIPO i Forge de Laguiole su stoga pogrešne.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000082">
                           <title id="B210000078">
                              <number>79.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000147">Nadalje, kritika EUIPO‑a i Forge de Laguiolea očito je neutemeljena i u dijelu u kojem počiva na netočnom razumijevanju pobijane presude. Opći sud doduše prilikom svoje provjere djelatnosti koje je Forge de Laguiole stvarno obavljao nije izričito uspostavio kriterije pomoću kojih je trebalo odrediti predmetne djelatnosti. Tako je Opći sud francusku sudsku praksu na koju se stranke u ovom slučaju pozivaju citirao samo u okviru svoje provjere opasnosti dovođenja u zabludu<footnote role="fNote" id="B110000052">
                                 <number>54</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000148"> 	Usp. t. 81. pobijane presude.</para>
                              </footnote>. To međutim nije dovoljno kako bi se utvrdio nedostatak u obrazloženju. Naime, iz te presude očito proizlazi da je Opći sud kriterije koje je uspostavila predmetna sudska praksa, za koje su se stranke složile da su relevantni, primijenio i radi utvrđivanja djelatnosti koje je Forge de Laguiole stvarno obavljao.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000083">
                           <title id="B210000079">
                              <number>80.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000149">Pri provjeri tih djelatnosti Opći sud svoju odluku naime izričito nije temeljio samo na prirodi dotičnih proizvoda, nego i na njihovoj namjeni, uporabi kao i njihovoj klijenteli i distribucijskim kanalima<footnote role="fNote" id="B110000053">
                                 <number>55</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000150"> –	Vidjeti t. 61., 62., kao i 67. do 69. pobijane presude u odnosu na djelatnosti koje stvarno obavlja Forge de Laguiole. U kontekstu provjere vjerojatnosti dovođenja u zabludu vidjeti nadalje t. 85., 99., 101., 104., 106., kao i 110. pobijane presude.</para>
                              </footnote>.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000084">
                           <title id="B210000080">
                              <number>81.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000151">Nakon što je Opći sud s dužnom pažnjom razmotrio te različite faktore, njihova ocjena spada u područje ocjenjivanja činjenica. Navedeno je, uz izuzetak mogućeg iskrivljenja, koje u ovom slučaju nije ni isticano niti je očito, stoga izuzeto od kontrole Suda<footnote role="fNote" id="B110000054">
                                 <number>56</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000152"> –	Vidjeti odgovarajuće odluke od 30. siječnja 2014., Industrias Alen/The Clorox Company (C‑422/12 P, EU:C:2014:57, t. 38.), kao i od 20. siječnja 2015., Longevity Health Products/OHIM (C‑311/14 P, nije objavljeno, EU:C:2015:23, t. 39.).</para>
                              </footnote>. EUIPO i Forge de Laguiole žele osporiti činjenična utvrđenja Općeg suda o djelatnostima koje je Forge de Laguiole obavljao, a do kojih je Opći sud došao na temelju prirode, namjene i uporabe dotičnih proizvoda. To međutim nije dovoljno kako bi se dokazalo da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u pobijanoj presudi.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000085">
                           <title id="B210000081">
                              <number>82.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000153">Stoga se ni drugi dio drugog žalbenog razloga ne može prihvatiti.</para>
                        </blockquote>
                     </section>
                     <section id="B000000025">
                        <title style="05Titre3" id="B200000024">
                           <number>3.</number>
                           <titlecontent id="B300000024">Sažetak</titlecontent>
                        </title>
                        <blockquote id="B010000086">
                           <title id="B210000082">
                              <number>83.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000154">Budući da ni jedan žalbeni razlog koji je EUIPO istaknuo nije polučio uspjehom, žalbu treba odbiti u potpunosti.</para>
                        </blockquote>
                     </section>
                  </section>
               </section>
               <section id="B000000026">
                  <title style="03Titre1" id="B200000025">
                     <number>VI –</number>
                     <titlecontent id="B300000025">
                        <emphasis role="bold" id="B400000026">Troškovi</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000087">
                     <title id="B210000083">
                        <number>84.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000155">Sukladno članku 184. stavku 2. Poslovnika, Sud odlučuje o troškovima kada odbije žalbu.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000088">
                     <title id="B210000084">
                        <number>85.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000156">Iz članka 138. stavka 1. u vezi s člankom 184. stavkom 1. Poslovnika slijedi da je stranka koja ne uspije u postupku dužna na zahtjev snositi troškove. Budući da je G. Szajner postavio odgovarajući zahtjev i da EUIPO nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova. </para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000089">
                     <title id="B210000085">
                        <number>86.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000157">Nadalje iz članka 184. stavku 4. Poslovnika proizlazi da se intervenijentu u prvostupanjskom postupku, koji nije sam podnio žalbu, može naložiti snošenje vlastitih troškova, ako je sudjelovao u pisanom ili usmenom dijelu postupka pred Sudom. Sukladno navedenom Forge de Laguiole SARL‑u, koji je u ovom slučaju sudjelovao u pisanom dijelu postupka, valja naložiti snošenje vlastitih troškova.</para>
                  </blockquote>
               </section>
            </section>
         </C_Conc_Txt>
         <C_Conc_Conc>
            <section id="C000000000">
               <title style="03Titre1" id="C200000000">
                  <number>VII –</number>
                  <titlecontent id="C300000000">
                     <emphasis role="bold" id="C400000000">Zaključak</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="C010000000">
                  <title id="C210000000">
                     <number>87.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="C150000000">S obzirom na prethodna razmatranja predlažem Sudu da odluči na sljedeći način:</para>
                  <blockquote id="C010000001">
                     <para style="15Margeretrait0" id="C150000001">1.<emphasis role="tab" id="C400000001"/>Žalba se odbija.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="C010000002">
                     <para style="15Margeretrait0" id="C150000002">2.<emphasis role="tab" id="C400000002"/>EUIPO snosi vlastite troškove, kao i troškove Gilberta Szajnera.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="C010000003">
                     <para style="15Margeretrait0" id="C150000003">3.<emphasis role="tab" id="C400000003"/>Forge de Laguiole SARL snosi vlastite troškove. </para>
                  </blockquote>
               </blockquote>
            </section>
         </C_Conc_Conc>
      </C_Conclusions>
   </Affaire>
</C_Doc_Ref>