<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE C_Doc_Ref SYSTEM "CNC.dtd">
<C_Doc_Ref C_Langue="hr" C_Version_doc="4.0" C_Debut_ID="HR62012C0234">
   <Properties>
      <Property name="Juridiction">C</Property>
      <Property name="NumeroOrdre">0234</Property>
      <Property name="Annee">2012</Property>
      <Property name="Formation">C</Property>
      <Property name="Langue">HR</Property>
      <Property name="MessInFileNumber">L_Cnc_Mess_De.xml</Property>
      <Property name="DtFilename">TRA-DT-DE-CONCL-C-0234-2012-201303588-01_00.xml</Property>
      <Property name="TypeDoc">CNC</Property>
      <Property name="NatureAff">RP</Property>
      <Property name="CreatedFrom">Litige</Property>
      <Property name="EP_Mode">0</Property>
      <Property name="EP_ModeText">DEF</Property>
      <Property name="EP_Titre1"/>
      <Property name="EP_Titre2">VORLÄUFIGE FASSUNG VOM 25/03/2013</Property>
      <Property name="EP_Titre3">VORLÄUFIGE FASSUNG VOM 10/04/2013</Property>
      <Property name="EP_Mention">1</Property>
      <Property name="EP_Mention_Texte">Zur Veröffentlichung bestimmt</Property>
      <Property name="EP_IsMention_Texte">0</Property>
      <Property name="Version"/>
      <Property name="EP_Version">0</Property>
      <Property name="EP_FormJug_Footer"/>
      <Property name="EP_FormJug_ID">-</Property>
      <Property name="EP_FormJug_Texte"/>
      <Property name="NEW">0</Property>
      <Property name="FileDoc">Document2</Property>
      <Property name="TypeOrd"/>
      <Property name="TOC_Position_NotVademecum">0</Property>
      <Property name="LitFilePath">C:\Users\dad\AppData\Local\Temp\canevas\Litige.xml</Property>
      <Property name="Created">Canevas 3.8.8b 19/02/2013 17:35:31</Property>
      <Property name="FootNotes">False</Property>
      <Property name="EP_Titre0"/>
      <Property name="EP_DocDeTravail">0</Property>
      <Property name="SectionType1">CNC</Property>
      <Property name="SectionData1">§125;pos=34219:lng=HR</Property>
      <Property name="Filename">^CONVERSION^marinmn@TRA-DOC-HR-CONCL-C-0234-2012-201303588-06_90</Property>
      <Property name="serveur_nom">Doc2XML SUIVI2 TRAD Prod 2003</Property>
      <Property name="serveur_config_path">C:\Program Files\Doc2XML\XML\Serveur_SUIVI2_TRAD.xml</Property>
      <Property name="watch">O:\Flux\Suivi_II\conversion\doc2xml_trad\In\</Property>
      <Property name="QuotationMark_Open">"</Property>
      <Property name="QuotationMark_Close">"</Property>
      <Property name="serveur_nom">Doc2XML_2003_PC_TRAD SV2_PUB</Property>
      <Property name="serveur_config_path">C:\Documents and Settings\gti_prod\Application Data\Doc2XML\PR_Doc2XML_2003_SV2_PUB.xml</Property>
      <Property name="watch">P:\GTiWebTools\Automates\Suivi_II\conversion\doc2xml_pub\In\</Property>
   </Properties>
   <C_Header_Gauche>
      <blockquote id="A010000000">
         <para style="header" id="A150000000">MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C‑234/12</para>
      </blockquote>
   </C_Header_Gauche>
   <C_Header_Droit>
      <blockquote id="A010000001">
         <para style="header" id="A150000001">SKY ITALIA</para>
      </blockquote>
   </C_Header_Droit>
   <C_Footer_Gauche>
      <blockquote id="A010000002">
         <para style="footer" id="A150000002">I - 16<emphasis role="tab" id="A400000000"/>
         </para>
      </blockquote>
   </C_Footer_Gauche>
   <C_Footer_Droit>
      <blockquote id="A010000003">
         <para style="footer" id="A150000003">
            <emphasis role="tab" id="A400000001"/>
            <emphasis role="tab" id="A400000002"/>I - 15</para>
      </blockquote>
   </C_Footer_Droit>
   <Affaire>
      <Introduction>
         <section id="A000000000">
            <para style="36Centre" id="A150000004">MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE</para>
            <para style="36Centre" id="A150000005">JULIANE KOKOTT</para>
            <para style="36Centre" id="A150000006">od 16. svibnja 2013.<footnote role="fNote" id="A110000000">
                  <number>1</number>
                  <para style="40FootnoteLangue" id="A150000007"> –	Izvorni jezik: njemački</para>
               </footnote>
            </para>
            <para style="38Centregrasgrandespacement" id="A150000008">
               <emphasis role="bold" id="A400000003">Predmet C‑234/12</emphasis>
            </para>
            <para style="37Centregras" id="A150000009">
               <emphasis role="bold" id="A400000004">Sky Italia s.r.l.</emphasis>
            </para>
            <para style="39Centreespacement" id="A150000010">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio, Italija)</para>
            <para style="71Indicateur" id="A150000011">
               <phrase role="motcle" id="A410000000">„Direktiva 2010/13/EU </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000001">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000002"> Audiovizualne medijske usluge </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000003">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000004"> Ograničenje vremena emitiranja za televizijsko oglašavanje </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000005">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000006"> Stroža nacionalna pravila za naplatne nego za besplatne programe </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000007">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000008"> Načelo jednakog postupanja kao opće načelo prava Unije </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000009">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000010"> Temeljne slobode europskog unutarnjeg tržišta </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000011">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000012"> Sloboda i pluralizam medija”</phrase>
            </para>
         </section>
      </Introduction>
      <C_Conclusions role="page break">
         <C_Conc_Txt>
            <section id="B000000000">
               <title style="03Titre1" id="B200000000">
                  <number>I –</number>
                  <titlecontent id="B300000000">
                     <emphasis role="bold" id="B400000000">Uvod</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="B010000000">
                  <title id="B210000000">
                     <number>1.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000000">Na većini europskih televizora u više‑manje redovnim razmacima pojavi se oglas na zaslonu. To televizijsko oglašavanje, koje gledatelj uglavnom smatra dosadnim prekidom programa, odavno je postalo gospodarski čimbenik koji ne treba podcijeniti te za televizijske kuće predstavlja značajan izvor prihoda. Stoga ne čudi da ono uvijek iznova daje povoda za pravne sporove.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000001">
                  <title id="B210000001">
                     <number>2.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000001">Kako bi se interese gledatelja prikladno zaštitilo i stvorilo što jedinstvenije uvjete tržišnog natjecanja za sve televizijske kuće sa sjedištem u Europi, pravom Unije predviđeno je vremensko ograničenje televizijskog oglašavanja od 20 % po satu. To uređenje sadržano je u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama (Direktiva 2010/13/EU<footnote role="fNote" id="B110000000">
                        <number>2</number>
                        <para style="footnotetext" id="B150000002"> –	Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 7., str. 160.)</para>
                     </footnote>) kojom je zamijenjena stara direktiva „Televizija bez granica” (Direktiva 89/552/EEZ)<footnote role="fNote" id="B110000001">
                        <number>3</number>
                        <para style="footnotetext" id="B150000003"> –	Direktiva Vijeća 89/552/EEZ od 3. listopada 1989. o koordinaciji određenih odredaba predviđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama u pogledu obavljanja djelatnosti televizijskog emitiranja (SL L 298, str. 23.). Tu je direktivu s učinkom od 5. svibnja 2010. zamijenila Direktiva 2010/13.</para>
                     </footnote>.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000002">
                  <title id="B210000002">
                     <number>3.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000004">Unutar granica utvrđenih pravom Unije mogu se utvrditi stroža nacionalna pravila o televizijskom oglašavanju. Italija je iskoristila ovu mogućnost na način da je televizijskim kućama koje naplaćuju program i televizijskim kućama koje ne naplaćuju program nametnula različita vremenska ograničenja televizijskog oglašavanja. Tako je u 2011. na talijanskim naplatnim programima oglašavanje smjelo trajati najviše 14 % po satu, dok je ograničenje na besplatnim privatnim programima iznosilo 18 %.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000003">
                  <title id="B210000003">
                     <number>4.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000005">Kada je jedne večeri na naplatnom programu Sky Italia televizijsko oglašavanje trajalo više nego što je to dopušteno nacionalnim pravom, nadležno nadzorno tijelo naložilo je tom društvu plaćanje kazne. Protiv te odluke Sky Italia je pokrenula sudski postupak te osobito ističe nesukladnost talijanskih pravila s pravom Unije. U glavnom postupku sudjeluje i društvo Reti Televisive Italiane (RTI) koje pripada koncernu Mediaset i koje je u Italiji najveća privatna televizijska kuća koja ne naplaćuje program. </para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000004">
                  <title id="B210000004">
                     <number>5.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000006">Stranke u glavnom postupku spore se osobito oko toga jesu li različita vremenska ograničenja televizijskog oglašavanja u skladu s općim načelom jednakog postupanja koje proizlazi iz prava Unije i mogu li ona ograničiti slobodu i pluralizam medija.</para>
               </blockquote>
            </section>
            <section id="B000000001">
               <title style="03Titre1" id="B200000001">
                  <number>II –</number>
                  <titlecontent id="B300000001">
                     <emphasis role="bold" id="B400000001">Pravni okvir</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <section id="B000000002">
                  <title style="04Titre2" id="B200000002">
                     <number>A –</number>
                     <titlecontent id="B300000002">
                        <emphasis role="italc" id="B400000002">Pravo Unije</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000005">
                     <title id="B210000005">
                        <number>6.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000007">Okvir prava Unije u ovom slučaju određen je na razini sekundarnog prava Direktivom 2010/13 u čijem se poglavlju VII. „Televizijsko oglašavanje i teletrgovina” nalazi sljedeći članak 23. stavak 1.:</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000008">„Udio kratkih TV reklama za televizijsko oglašavanje i teletrgovinu u određenom satu ne prelazi 20 %.”</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000006">
                     <title id="B210000006">
                        <number>7.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000009">Osim toga je relevantan članak 4. stavak 1. Direktive 2010/13 koji pripada poglavlju II. „Opće odredbe”:</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000010">„Države članice mogu zahtijevati od pružatelja medijskih usluga u svojoj nadležnosti usklađenost s iscrpnijim ili strožim pravilima u područjima koja usklađuje ova Direktiva pod uvjetom da su ta pravila u skladu s pravom Unije.”</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000007">
                     <title id="B210000007">
                        <number>8.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000011">Dodatno valja ukazati i na uvodne izjave 8., 10. 41., 83. i 87. Direktive 2010/83 koje glase kako slijedi:</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000012">„[…]</para>
                     <blockquote id="B010000008">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000013">(8)<emphasis role="tab" id="B400000003"/>Od značajne je važnosti da države članice osiguraju sprečavanje bilo kakvih postupanja koja bi se mogla pokazati štetnima za slobodu kretanja televizijskih programa i trgovinu istima ili koja bi mogla promicati stvaranje dominantnih pozicija što bi dovelo do ograničavanja pluralizma i slobode televizijskih informacija i informacijskog sektora u cjelini.</para>
                     </blockquote>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000014">[…]</para>
                     <blockquote id="B010000009">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000015">(10)<emphasis role="tab" id="B400000004"/>[…] Imajući na umu važnost jednakih pravila za sve i pravo europsko tržište za audiovizualne medijske usluge, potrebno je poštovati osnovna načela unutarnjeg tržišta kao što su slobodno natjecanje i jednaki tretman, kako bi se osigurala transparentnost i predvidivost na tržištima za audiovizualne medijske usluge te da se postignu niske prepreke za ulazak.</para>
                     </blockquote>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000016">[…]</para>
                     <blockquote id="B010000010">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000017">(41)<emphasis role="tab" id="B400000005"/>Države članice trebale bi moći primijeniti detaljnija ili stroža pravila u područjima usklađenim s ovom Direktivom na pružatelje medijskih usluga pod svojom nadležnosti, osiguravajući pritom da su ta pravila dosljedna općim načelima prava Unije. […]</para>
                     </blockquote>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000018">[…]</para>
                     <blockquote id="B010000011">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000019">(83)<emphasis role="tab" id="B400000006"/>Kako bi se osiguralo da su interesi potrošača kao televizijskih gledatelja u cijelosti i ispravno zaštićeni, nužno je da televizijsko oglašavanje podliježe određenom broju minimalnih pravila i standarda i da države članice zadrže pravo na određivanje detaljnijih ili strožih pravila i u pojedinim okolnostima utvrde različite uvjete za televizijske kuće u svojoj nadležnosti.</para>
                     </blockquote>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000020">[…]</para>
                     <blockquote id="B010000012">
                        <para style="15Margeretrait0" id="B150000021">(87)<emphasis role="tab" id="B400000007"/>Trebalo bi utvrditi ograničenje od 20 % kratkih TV reklama za oglašavanje i kratkih TV reklama za teletrgovinu po satu, koje se primjenjuje i u vrijeme najveće gledanosti. […]</para>
                     </blockquote>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000022">[…]”</para>
                  </blockquote>
               </section>
               <section id="B000000003">
                  <title style="04Titre2" id="B200000003">
                     <number>B –</number>
                     <titlecontent id="B300000003">
                        <emphasis role="italc" id="B400000008">Nacionalno pravo</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000013">
                     <title id="B210000008">
                        <number>9.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000023">U talijanskom pravu mjerodavan je Decreto legislativo<footnote role="fNote" id="B110000002">
                           <number>4</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000024"> –	Zakonska uredba</para>
                        </footnote> br. 177 Predsjednika Republike od 31. srpnja 2005. (u daljnjem tekstu: Decreto legislativo 177/2005) o jedinstvenom tekstu o audiovizualnim i radijskim medijskim uslugama<footnote role="fNote" id="B110000003">
                           <number>5</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000025"> –	Redovni dodatak br. 150 za GURI br. 208, od 7. rujna 2005.</para>
                        </footnote>, čiji je članak 38. („Vremensko ograničenje”) preinačen s učinkom od 30. ožujka 2010.<footnote role="fNote" id="B110000004">
                           <number>6</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000026"> –	Preinaka je donesena u okviru članka 12. Decreto legislativo br. 44 od 15. ožujka 2010. (GURI br. 73. od 29. ožujka 2010.), koji se naziva i „Uredba Romani“.</para>
                        </footnote>, a čiji relevantni dijelovi glase kako slijede:</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000027">„1.<emphasis role="tab" id="B400000009"/>Trajanje oglasa koje emitiraju koncesionari javne usluge radiotelevizije ne može prijeći 4 % tjednog trajanja programa, ni 12 % u svakom satu; svako eventualno prekoračenje – koje, u svakom slučaju, ne može prijeći 2 % u jednom satu – mora se kompenzirati u prethodnom ili sljedećem satu.</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000028">2.<emphasis role="tab" id="B400000010"/>Trajanje kratkih TV reklama koje emitiraju televizijske kuće koje ne naplaćuju program – uključujući analogno – na nacionalnoj razini, osim koncesionara javne usluge radiotelevizije, ne može prekoračiti 15 % dnevnog trajanja programa, ni 18 % u svakom satu; a svako eventualno prekoračenje – koje, u svakom slučaju, ne može prijeći 2 % u jednom satu – mora se kompenzirati u prethodnom ili sljedećem satu. […]</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000029">[…]</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000030">5.<emphasis role="tab" id="B400000011"/>Trajanje kratkih TV reklama koje emitiraju televizijske kuće koje naplaćuju program – uključujući analogno – ne može prijeći 16 % za 2010. godinu, 14 % za 2011. godinu i od 2012. godine 12 % u svakom satu; svako eventualno prekoračenje – koje, u svakom slučaju, ne može prijeći 2 % u jednom satu – mora se kompenzirati u prethodnom ili sljedećem satu.</para>
                     <para style="02AlineaAltA" id="B150000031">[…]”</para>
                  </blockquote>
               </section>
            </section>
            <section id="B000000004">
               <title style="03Titre1" id="B200000004">
                  <number>III –</number>
                  <titlecontent id="B300000004">
                     <emphasis role="bold" id="B400000012">Činjenično stanje i glavni postupak</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="B010000014">
                  <title id="B210000009">
                     <number>10.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000032">Odlukom br. 233/11/CSP od 13. rujna 2011. talijanska Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni (AGCOM)<footnote role="fNote" id="B110000005">
                        <number>7</number>
                        <para style="footnotetext" id="B150000033"> –	Nadzorno tijelo za komunikacije</para>
                     </footnote> naložila je radiotelevizijskom poduzeću Sky Italia s.r.l. plaćanje kazne u visini od 10 329 eura<footnote role="fNote" id="B110000006">
                        <number>8</number>
                        <para style="footnotetext" id="B150000034"> –	U daljnjem tekstu također: sporna odluka</para>
                     </footnote> zbog povrede vremenskog ograničenja televizijskog oglašavanja.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000015">
                  <title id="B210000010">
                     <number>11.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000035">Prema utvrđenjima AGCOM‑a Sky Italia je 5. ožujka 2011. u razdoblju od 21 do 22 sata na svojem naplatnom televizijskom kanalu Sky Sport 1 emitirala ukupno 24 kratke TV reklame u ukupnom trajanju od 10 minuta i 4 sekunde, tj. udio u jednom satu iznosio je više od 16 %. Time je u tom vremenskom razdoblju za više od 2 % prekoračeno dopušteno vremensko ograničenje televizijskog oglašavanja koje je prema članku 38. stavku 5. Decreto legislativo 177/2005 tada iznosilo 14 % po satu.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000016">
                  <title id="B210000011">
                     <number>12.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000036">Protiv sporne odluke Sky Italia podnijela je tužbu Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio<footnote role="fNote" id="B110000007">
                        <number>9</number>
                        <para style="footnotetext" id="B150000037"> –	Upravni sud za regiju Lazio</para>
                     </footnote>. Sky Italia u bitnome ističe da je ta odluka nezakonita jer je njezina pravna osnova u vidu članka 38. stavka 5. Decreto legislativo 177/2005 u suprotnosti s pravom Unije<footnote role="fNote" id="B110000008">
                        <number>10</number>
                        <para style="footnotetext" id="B150000038"> –	Pored toga Sky Italia ističe i povrede nacionalnog prava koje, međutim, nisu bitne za odgovor na ovaj zahtjev za prethodnu odluku.</para>
                     </footnote>.</para>
               </blockquote>
            </section>
            <section id="B000000005">
               <title style="03Titre1" id="B200000005">
                  <number>IV –</number>
                  <titlecontent id="B300000005">
                     <emphasis role="bold" id="B400000013">Zahtjev za prethodnu odluku i postupak pred Sudom</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="B010000017">
                  <title id="B210000012">
                     <number>13.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000039">Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio<footnote role="fNote" id="B110000009">
                        <number>11</number>
                        <para style="footnotetext" id="B150000040"> –	U daljnjem tekstu također: sud koji je uputio zahtjev</para>
                     </footnote> dvoji o tome je li nacionalna pravna situacija u skladu s pravom Unije. Rješenjem od 7. ožujka 2012. taj sud je stoga prekinuo svoj postupak i uputio Sudu sljedeća prethodna pitanja:</para>
                  <blockquote id="B010000018">
                     <para style="15Margeretrait0" id="B150000041">1)<emphasis role="tab" id="B400000014"/>Treba li članak 3. Direktive 2010/13, opće načelo jednakog postupanja i odredbe Ugovora o funkcioniranju Europske unije o slobodi pružanja usluga, pravu poslovnog nastana i slobodi kretanja kapitala tumačiti na način da im se protivi odredba članka 38. stavka 5. Decreto legislativo br. 177/2005, koja za televizijske kuće koje naplaćuju program za vrijeme emitiranja posvećenog oglašavanju predviđa manja ograničenja po satu od onih utvrđenih za televizijske kuće koje ne naplaćuju program?</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000019">
                     <para style="15Margeretrait0" id="B150000042">2)<emphasis role="tab" id="B400000015"/>Protivi li se članku 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačenom u svjetlu članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i sudske prakse Europskog suda za ljudska prava i, posebno, načelu pluralizma informacija, odredba poput one u članku 38. stavku 5. Decreto legislativo br. 177/2005, koja predviđa manja vremenska ograničenja emitiranja posvećenog oglašavanju za televizijske kuće koje naplaćuju program od onih određenih za televizijske kuće koje ne naplaćuju program, što dovodi do poremećaja tržišnog natjecanja i potiče stvaranje ili jačanje vladajućih položaja na tržištu televizijskog oglašavanja?”</para>
                  </blockquote>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000020">
                  <title id="B210000013">
                     <number>14.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000043">U postupku pred Sudom pisana i usmena očitovanja iznijeli su Sky Italia, RTI, talijanska vlada i Europska komisija. Rasprava je održana 10. travnja 2013.</para>
               </blockquote>
            </section>
            <section id="B000000006">
               <title style="03Titre1" id="B200000006">
                  <number>V –</number>
                  <titlecontent id="B300000006">
                     <emphasis role="bold" id="B400000016">Ocjena</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="B010000021">
                  <title id="B210000014">
                     <number>15.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000044">S obama prethodnim pitanjima koje je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio želi se razjasniti zabranjuje li pravo Unije državama članicama da u svojem nacionalnom pravu predvide različita vremenska ograničenja televizijskog oglašavanja, ovisno o tome, emitira li se to oglašavanje na naplatnom programu ili besplatnom privatnom programu<footnote role="fNote" id="B110000010">
                        <number>12</number>
                        <para style="footnotetext" id="B150000045"> –	U nastavku ću zbog jednostavnosti govoriti samo o „različitim vremenskim ograničenjima televizijskog oglašavanja“.</para>
                     </footnote>. I dok se prvim pitanjem ovu problematiku analizira s aspekta jednakog postupanja s televizijskim kućama i s obzirom na temeljne slobode europskog unutarnjeg tržišta, drugo je pitanje usmjereno na aspekt slobode i pluralizma medija.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000022">
                  <title id="B210000015">
                     <number>16.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000046">U okviru obaju pitanja ograničit ću se na to da raspravim odnos između televizijskih kuća koje naplaćuju program i privatnih televizijskih kuća koje ne naplaćuju program. S druge strane, za odgovor na ovaj zahtjev za prethodnu odluku nije relevantan poseban položaj javnopravnih televizijskih kuća.</para>
               </blockquote>
               <section id="B000000007">
                  <title style="04Titre2" id="B200000007">
                     <number>A –</number>
                     <titlecontent id="B300000007">
                        <emphasis role="italc" id="B400000017">Prvo prethodno pitanje</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000023">
                     <title id="B210000016">
                        <number>17.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000047">Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi u bitnome znati jesu li različita vremenska ograničenja televizijskog oglašavanja, kao što su ona predviđena talijanskim pravom, sukladna članku 4. Direktive 2010/13, načelu jednakog postupanja i raznim temeljnim slobodama europskog unutarnjeg tržišta.</para>
                  </blockquote>
                  <section id="B000000008">
                     <title style="05Titre3" id="B200000008">
                        <number>1.</number>
                        <titlecontent id="B300000008">Dopuštenost</titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000024">
                        <title id="B210000017">
                           <number>18.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000048">U dvama pogledima RTI izražava sumnju o dopuštenosti ovog prvog prethodnog pitanja.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000025">
                        <title id="B210000018">
                           <number>19.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000049">RTI smatra, kao prvo, da problem sukladnosti talijanskog uređenja, koje je predmet spora, s člankom 4. Direktive 2010/13 i s načelom jednakog postupanja kao općim načelom prava Unije ne može <emphasis role="italc" id="B400000018">a priori</emphasis> nastati jer je s člankom 38. Decreto legislativo 177/2005 Italija samo iskoristila priliku, koja joj pripada, da donese strože nacionalne odredbe o televizijskom oglašavanju. S tim u vezi RTI govori o „margini prosudbe” unutar koje je talijanska država djelovala.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000026">
                        <title id="B210000019">
                           <number>20.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000050">Ovaj argument nije prihvatljiv. U članku 4. stavku 1. Direktive 2010/13 određen je manevarski prostor koji je pravom Unije priznat nacionalnom zakonodavcu za donošenje mogućih strožih nacionalnih pravila. Ako se nacionalni sud, kao ovdje, smatra suočenim s pitanjem zadržava li se nacionalno pravo u granicama manevarskog prostora utvrđenim u članku 4. stavku 1. Direktive 2010/13 ili prelazi te granice, tada je zahtjev za prethodnu odluku, upućen Sudu radi tumačenja upravo te odredbe Direktive, dopušten.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000027">
                        <title id="B210000020">
                           <number>21.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000051">S tim u vezi Sudu se mogu postaviti i pitanja o načelu jednakog postupanja kao općem načelu prava Unije.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000028">
                        <title id="B210000021">
                           <number>22.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000052">S jedne strane, to proizlazi već iz teksta članka 4. stavka 1. Direktive 2010/13 prema kojem je donošenje strožih nacionalnih pravila državama članicama izričito dopušteno samo „pod uvjetom da su ta pravila u skladu s pravom Unije”. Dio zahtjeva prava Unije, u skladu s kojima moraju prema članku 4. stavku 1. Direktive 2010/13 biti nacionalni propisi, jesu pored temeljnih sloboda europskog unutarnjeg tržišta<footnote role="fNote" id="B110000011">
                              <number>13</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000053"> –	Vidjeti u tom smislu uvodnu izjavu 10. Direktive 2010/13: „[…] potrebno je poštovati osnovna načela unutarnjeg tržišta kao što su slobodno natjecanje i jednaki tretman […]“; vidjeti nadalje, osobito u pogledu temeljnih sloboda, presude od 28. listopada 1999., ARD (C‑6/98, Zb., str. I‑7599., t. 49.), i od 17. srpnja 2008., Corporación Dermoestética (C‑500/06, Zb., str. I‑5785., t. 31.).</para>
                           </footnote> i opća načela prava Unije<footnote role="fNote" id="B110000012">
                              <number>14</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000054"> –	Uvodna izjava 41. Direktive 2010/13</para>
                           </footnote>, kojima osobito pripada načelo jednakog postupanja<footnote role="fNote" id="B110000013">
                              <number>15</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000055"> –	Vidjeti u tom pogledu presude od 12. prosinca 2002., Rodríguez Caballero (C‑442/00, Zb., str. I‑11915., t. 31. do 32.), od 11. srpnja 2006., Chacón Navas (C‑13/05, Zb., str. I‑6467., t. 56.), i od 7. rujna 2006., Cordero Alonso (C‑81/05, Zb., str. I‑7569., t. 35. i 41.).</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000029">
                        <title id="B210000022">
                           <number>23.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000056">S druge strane, određivanje vremenskih ograničenja za emitiranje televizijskih oglasa predstavlja provedbu prava Unije u smislu članka 51. stavka 1. Povelje o temeljnim pravima. Naime, Direktivom 2010/13 zahtijeva se od država članica da takva vremenska ograničenja propišu unutar okvira koji je određen pravom Unije i koji iznosi do 20 % u određenom satu. Ako nacionalni zakonodavac donese mjere za prenošenje te obveze, kao što se to dogodilo u talijanskom pravu s vremenskim ograničenjem televizijskog oglašavanja od 14 % na naplatnim programima (za 2011.), tada on mora poštovati temeljna prava Unije uključujući načelo jednakog postupanja kao opće načelo Unije.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000030">
                        <title id="B210000023">
                           <number>24.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000057">Kao drugo, RTI prigovara da je sud koji je uputio zahtjev nedovoljno potkrijepio svoje prvo pitanje u odnosu na moguću povredu temeljnih sloboda europskog unutarnjeg tržišta.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000031">
                        <title id="B210000024">
                           <number>25.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000058">Međutim, niti taj prigovor ne može se prihvatiti. Doduše RTI‑ju se mora priznati da su navodi o temeljnim slobodama u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje krajnje šturi. No, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje dovoljno je jasno da sud koji je uputio zahtjev smatra da su temeljna prava povrijeđena iz istih razloga kao i opće načelo jednakog postupanja. Je li to doista točno nije stvar dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku, nego se odnosi na meritornu analizu prethodnog pitanja.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000032">
                        <title id="B210000025">
                           <number>26.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000059">Sve u svemu, slijedom toga je prvo prethodno pitanje dopušteno. </para>
                     </blockquote>
                  </section>
                  <section id="B000000009">
                     <title style="05Titre3" id="B200000009">
                        <number>2.</number>
                        <titlecontent id="B300000009">Meritorna analiza</titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000033">
                        <title id="B210000026">
                           <number>27.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000060">U skladu s člankom 23. stavkom 1. Direktive 2010/13 udio televizijskog oglašavanja u određenom satu ne prelazi 20 %. U uvodnoj izjavi 87. te direktive pojašnjeno je da se ova granica primjenjuje i u vrijeme najveće gledanosti. To ima za cilj uspostavu uravnotežene zaštite, s jedne strane, financijskih interesa televizijskih kuća i oglašivača i, s druge strane, interesa imatelja prava, tj. autora i stvaratelja, kao i televizijskih gledatelja kao potrošača<footnote role="fNote" id="B110000014">
                              <number>16</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000061"> –	Presude od 23. listopada 2003., RTL Television (C‑245/01, Zb., str. I‑12489., t. 62.), i od 24. studenoga 2011., Komisija/Španjolska (C‑281/09, još neobjavljeno u Zborniku, t. 44.), donesene u vezi s člankom 18. stavkom 1. Direktive 89/552, kojem danas odgovara članak 23. stavak 1. Direktive 2010/13</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000034">
                        <title id="B210000027">
                           <number>28.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000062">Osim toga iz članka 4. stavka 1. Direktive 2010/13 proizlazi da države članice mogu smanjiti tu granicu tako da propišu da pružatelji medijskih usluga u njihovoj nadležnosti emitiraju manje od 20 % televizijskih oglasa po satu.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000035">
                        <title id="B210000028">
                           <number>29.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000063">Nasuprot stajalištu društva Sky Italia, u slučaju članka 4. stavka 1. ne radi se o odredbi o odstupanju koju treba usko tumačiti, nego o općoj odredbi koja obilježava cijelu Direktivu 2010/13 što je vidljivo već po tome što se ona nalazi u poglavlju II. te direktive („Opće odredbe”). U članku 4. stavku 1. Direktive 2010/13 dolazi naposljetku do izražaja to da pravila prava Unije o audiovizualnim medijskim uslugama predstavljaju samo minimalno usklađivanje<footnote role="fNote" id="B110000015">
                              <number>17</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000064"> –	U istom smislu vidjeti presude od 9. veljače 1995., Leclerc‑Siplec (C‑412/93, Zb., str. I‑179., t. 29. do 44.), od 5. ožujka 2009., UTECA (C‑222/07, Zb., str. I‑1407., t. 19.), i od 22. rujna 2011., Mesopotamia Broadcast (C‑244/10 i C‑245/10, još neobjavljena u Zborniku, t. 17.), koje su donesene u odnosu na Direktivu 89/552.</para>
                           </footnote>. To je, među ostalim, potvrđeno preambulom Direktive 2010/13, a osobito njezinim uvodnim izjavama 41. i 83.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000036">
                        <title id="B210000029">
                           <number>30.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000065">Za razliku od onog što Sky Italia smatra, iz Direktive 2010/13 također se ne može razaznati opća zabrana stupnjevanih pravila država članica o vremenskom ograničenju televizijskog oglašavanja u kojima se pravi razlika između raznih kategorija televizijskih kuća. Tako je člankom 4. stavkom 1. te direktive državama članicama izričito dopušteno da za pružatelje medijskih usluga u svojoj nadležnosti donose ne samo <emphasis role="italc" id="B400000019">stroža</emphasis> nego i <emphasis role="italc" id="B400000020">iscrpnija</emphasis> pravila. Još je jasnija uvodna izjava 83. te direktive, koja je mjerodavna za tumačenje članka 4. stavka 1. i prema kojoj bi posebno s obzirom na televizijsko oglašavanje državama članicama trebalo biti pridržano pravo da „u pojedinim okolnostima utvrde različite uvjete za televizijske kuće u svojoj nadležnosti”<footnote role="fNote" id="B110000016">
                              <number>18</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000066"> –	Vidjeti također presudu od 9. lipnja 2011., Eleftheri tileorasi i Giannikos (C‑52/10, još neobjavljena u Zborniku, t. 35.) koja je donesena u odnosu na Direktivu 89/552.</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000037">
                        <title id="B210000030">
                           <number>31.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000067">U tom kontekstu ne može se zaključiti da su Direktivom 2010/13 kategorički isključena različita vremenska ograničenja televizijskog oglašavanja, ovisno o vrsti televizijske kuće.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000038">
                        <title id="B210000031">
                           <number>32.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000068">Doduše, ostaje za ispitati je li pravilo kao što je ono talijansko u članku 38. Decreto legislativo 177/2005 u skladu s ostalim pravom Unije, kao što je to izričito propisano u zadnjem dijelu članka 4. stavka 1. Direktive 2010/13. Sud koji je uputio zahtjev ozbiljno dvoji o sukladnosti talijanskog pravila s načelom jednakog postupanja kao općim načelom prava Unije (vidjeti o tome u odjeljku (a)) kao i s raznim temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (vidjeti o tome u odjeljku (b)).</para>
                     </blockquote>
                     <section id="B000000010">
                        <title style="06Titre4" id="B200000010">
                           <number>a)</number>
                           <titlecontent id="B300000010">Načelo jednakog postupanja kao opće načelo prava Unije </titlecontent>
                        </title>
                        <blockquote id="B010000039">
                           <title id="B210000032">
                              <number>33.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000069">Načelo jednakog postupanja predstavlja opće pravno načelo Unije, potvrđeno člancima 20. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima<footnote role="fNote" id="B110000017">
                                 <number>19</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000070"> –	Presuda od 14. rujna 2010., Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija („Akzo Nobel“, C‑550/07 P, Zb., str. I‑8301., t. 54.); vidjeti osim toga presude od 19. listopada 1977., Ruckdeschel i dr. (117/76 i 16/77, Zb., str. 1753., t. 7.), i od 12. rujna 2006., Eman i Sevinger (C‑300/04, Zb., str. I‑8055., t. 57.).</para>
                              </footnote> i stoga ima značaj temeljnog prava Unije.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000040">
                           <title id="B210000033">
                              <number>34.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000071">Prema ustaljenoj sudskoj praksi to načelo zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano<footnote role="fNote" id="B110000018">
                                 <number>20</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000072"> –	Presude od 10. siječnja 2006., IATA i ELFAA (C‑344/04, Zb., str. I‑403., t. 95.), i od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique i Lorraine i dr. (u daljnjem tekstu „presuda Arcelor“, C‑127/07, Zb., str. I‑9895., t. 23.), i Akzo Nobel (navedena u bilješci 19., t. 55.)</para>
                              </footnote>.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000041">
                           <title id="B210000034">
                              <number>35.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000073">Elemente koji su svojstveni različitim situacijama i sukladno tome njihovu usporedivost valja utvrđivati i ocjenjivati osobito vodeći računa o predmetu i svrsi akta kojim se vrši razlikovanje u pitanju<footnote role="fNote" id="B110000019">
                                 <number>21</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000074"> –	Presude Arcelor (navedena u bilješci 20., t. 25.), i od 17. ožujka 2011., AJD Tuna (C‑221/09, Zb., str. I‑1655., t. 93.), i od 12. svibnja 2011., Luksemburg/Parlament i Vijeće (C‑176/09, Zb., str. I‑3727., t. 32.)</para>
                              </footnote>. Nadalje, načela i ciljevi područja na koje se akt odnosi moraju se također uzeti u obzir<footnote role="fNote" id="B110000020">
                                 <number>22</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000075"> –	Vidjeti u tom smislu presude Arcelor (navedena u bilješci 20., t. 26.) i Luksemburg/Parlament i Vijeće (navedena u bilješci 21., t. 32.).</para>
                              </footnote>.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000042">
                           <title id="B210000035">
                              <number>36.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000076">U ovom slučaju valja dakle uzimajući u obzir ciljeve članka 38. Decreto legislativo 177/2005 razmotriti zasniva li se nejednako postupanje, koje je talijanski zakonodavac uspostavio između televizijskih kuća koje naplaćuju program i televizijskih kuća koje ne naplaćuju program u pogledu vremenskih ograničenja televizijskog oglašavanja, na razlikama između televizijskih kuća i televizijskih programa koje emitiraju ili, ako to nije slučaj, postoji li objektivno opravdanje za to nejednako postupanje.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000043">
                           <title id="B210000036">
                              <number>37.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000077">Koliko je razvidno, u Decreto legislativo 177/2005 kao takvom ne postoje jasni navodi o ciljevima koji se nastoje ostvariti njegovim člankom 38. Ipak, o ciljevima koje se nastoje ostvariti može se zaključiti i iz konteksta donošenja određene odredbe<footnote role="fNote" id="B110000021">
                                 <number>23</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000078"> –	Vidjeti u tom smislu presude od 16. listopada 2007., Palacios de la Villa (C‑411/05, Zb., str. I‑8531., t. 56. i 57.), od 5. ožujka 2009., Age Concern England (C‑388/07, Zb., str. I‑1569., t. 44. i 45.), i od 12. siječnja 2010., Petersen (C‑341/08, Zb., str. I‑47., t. 39. i 40.).</para>
                              </footnote>.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000044">
                           <title id="B210000037">
                              <number>38.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000079">Prema navodima suda koji je uputio zahtjev, za odredbu sadržanu u članku 38. Decreto legislativo 177/2005 dolaze u obzir dva cilja: s jedne strane, zaštita potrošača (vidjeti o tome odjeljak i.), koju AGCOM posebno ističe u spornoj odluci, te, s druge strane, moguće stavljanje u povoljniji položaj privatnih televizijskih kuća koje ne naplaćuju program naspram televizijskih kuća koje naplaćuju program (vidjeti o tome odjeljak ii. dolje). U oba aspekta valja stoga ispitati nalaze li se televizijske kuće koje naplaćuju program i privatne televizijske kuće koje ne naplaćuju program u usporedivoj situaciji i predstavlja li nejednako postupanje putem odredbe kao što je talijanska povredu načela jednakog postupanja kao općeg načela prava Unije.</para>
                        </blockquote>
                        <section id="B000000011">
                           <title style="07Titre5" id="B200000011">
                              <number>i)</number>
                              <titlecontent id="B300000011">Načelo jednakog postupanja s obzirom na zaštitu potrošača</titlecontent>
                           </title>
                           <blockquote id="B010000045">
                              <title id="B210000038">
                                 <number>39.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000080">Zaštita potrošača kao televizijskih gledatelja od pretjeranog oglašavanja predstavlja bitan aspekt cilja Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, kao već i prije u Direktivi „Televizija bez granica”<footnote role="fNote" id="B110000022">
                                    <number>24</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000081"> –	Presude RTL Television (navedena u bilješci 16., t. 64. i 70.), i od 18. listopada 2007., Österreichischer Rundfunk (C‑195/06, Zb., str. I‑8817., t. 27.)</para>
                                 </footnote>. </para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000046">
                              <title id="B210000039">
                                 <number>40.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000082">Kao što su osobito talijanska vlada i RTI točno naveli, ravnoteža, koju treba uspostaviti između interesa potrošača na jednoj strani te televizijskih kuća i oglašivača na drugoj strani, jest kod naplatnih programa različita od one kod besplatnih privatnih programa. Naime, naplatni televizijski kanali nude gledatelju u pravilu posebnu ponudu programa, osobito određene filmove, zabavne emisije i prijenos športskih priredbi koji kod besplatnih privatnih programa nisu dostupni ili nisu dostupni na isti način. Za prijam tih naplatnih televizijskih kanala gledatelj je već u okviru svoje osobne pretplate kod odnosne televizijske kuće platio ugovornu naknadu. Gledatelj može stoga razumno očekivati da će se na naplatnom televizijskom kanalu suočiti sa znatno manjom količinom oglašavanja nego kod besplatnog privatnog kanala, za prijem kojeg on u pravilu ne treba platiti posebnu naknadu i čiji je oglašavanje pretežit, ako ne i jedini, izvor financiranja.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000047">
                              <title id="B210000040">
                                 <number>41.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000083">Tu objektivnu razliku između naplatnog programa i besplatnog privatnog programa može se u nacionalnom pravu legitimno uspostaviti kao polazišnu osnovu za različito uređenje vremenskih ograničenja televizijskog oglašavanja.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000048">
                              <title id="B210000041">
                                 <number>42.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000084">Sky Italia i Komisija doduše prigovaraju da takva posebna zaštita od pretjeranog oglašavanja nije potrebna za gledatelje naplatnih programa. Ako dotični gledatelji smatraju da im na naplatnom programu dosađuju reklame, tada oni mogu prema stajalištu Komisije u dovoljnoj mjeri zaštititi svoje interese, tako da se suzdrže od pretplate kod odnosne televizijske kuće koja naplaćuje programe ili da okončaju postojeći ugovorni odnos.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000049">
                              <title id="B210000042">
                                 <number>43.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000085">No, takav prigovor nije uvjerljiv u ovom kontekstu. Naime, državama članicama je prepušteno hoće li se i u kojoj pouzdati samo u odnos ponude i potražnje ili će iz razloga zaštite potrošača donijeti mjere koje nadilaze minimalno usklađivanje Direktive 2010/13. Pri tome svaka država članica mora sama odrediti razinu zaštite potrošača kojoj treba težiti na njezinu državnom području, prilikom čega se po prirodi stvari ta razina može razlikovati od jedne države članice do druge<footnote role="fNote" id="B110000023">
                                    <number>25</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000086"> –	Vidjeti u tom smislu – na području temeljnih sloboda – presude od 10. svibnja 1995., Alpine Investments (C‑384/93, Zb., str. I‑1141., t. 27. i 51.), i od 8. rujna 2009., Liga Portuguesa de Futebol Profissional i Bwin International (C‑42/07, Zb., str. I‑7633., t. 58.).</para>
                                 </footnote>.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000050">
                              <title id="B210000043">
                                 <number>44.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000087">Ako se država članica odluči za to da u skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 2010/13, a radi zaštite potrošača kao gledatelja, odredi stroža vremenska ograničenja televizijskog oglašavanja nego što su ona koja je zakonodavac Unije predvidio granicom od 20 %, ta država članica smije pri tome u potpunosti uzeti u obzir različite interese pojedinačnih skupina gledatelja.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000051">
                              <title id="B210000044">
                                 <number>45.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000088">S tim u vezi nije relevantno to što se kod gledatelja naplatnih programa možda radi samo o manjini televizijskih gledatelja. Naime, bitna je samo potreba za zaštitom odnosnih gledatelja kao potrošača, neovisno o tome predstavljaju li oni brojčano veliku ili malu skupinu odnosno manjinu ili većinu.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000052">
                              <title id="B210000045">
                                 <number>46.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000089">Sve u svemu, proizlazi da se, s aspekta zaštite potrošača, u slučaju televizijskog oglašavanja na naplatnim programima i u slučaju televizijskog oglašavanja na besplatnim privatnim programima radi o različitim situacijama. Ako su za takve različite situacije predviđena različita pravila u svrhu zaštite potrošača, to nije u suprotnosti, nego u skladu s načelom jednakog postupanja.</para>
                           </blockquote>
                        </section>
                        <section id="B000000012">
                           <title style="07Titre5" id="B200000012">
                              <number>ii)</number>
                              <titlecontent id="B300000012">Načelo jednakog postupanja s obzirom na moguće namjerno stavljanje u povoljniji položaj privatne televizijske kuće koja ne naplaćuje program</titlecontent>
                           </title>
                           <blockquote id="B010000053">
                              <title id="B210000046">
                                 <number>47.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000090">Ostaje za ispitati je li udovoljeno načelu jednakog postupanja, kao općem načelu prava Unije, također s obzirom na drugi mogući cilj talijanskog pravila. Taj cilj, koji sud koji je uputio zahtjev na nekim mjestima također označava kao „glavni cilj dotičnih nacionalnih odredbi” treba se sastojati od toga da se „televizijskim kućama koje ne naplaćuju program osiguraju viši prihodi od oglašavanja”.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000054">
                              <title id="B210000047">
                                 <number>48.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000091">S tim u vezi valja prvo primijetiti da se prodaja vremena emitiranja za televizijsko oglašavanje odvija na zasebnom tržištu. To tržište treba razlikovati od tržišta za krajnje korisnike na kojem se u konačnici emitiraju televizijske emisije. Stoga se iz same činjenice da na tržištu za krajnje korisnike mogu s motrišta gledatelja postojati objektivne razlike između televizijskih kuća<footnote role="fNote" id="B110000024">
                                    <number>26</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000092"> –	O tome vidjeti gore t. 40. i 41. ovog mišljenja.</para>
                                 </footnote> ne može automatski zaključiti da takve razlike postoje i u pogledu prethodne razine prodaje vremena emitiranja za televizijsko oglašavanje. Nasuprot tomu, u ovom slučaju za takve razlike ne postoji uporište niti s gledišta samih televizijskih kuća niti s gledišta oglašivača.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000055">
                              <title id="B210000048">
                                 <number>49.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000093">Što se tiče televizijskih kuća, kod prodaje vremena emitiranja za televizijsko oglašavanje one se međusobno nalaze u izravnom tržišnom natjecanju za oglašivače i time u konačnici za prihode za financiranje svojih televizijskih programa. To vrijedi neovisno o tome je li televizijsko oglašavanje njihov jedini izvor prihoda. Dakle, s obzirom na prodaju vremena emitiranja za televizijsko oglašavanje sve se televizijske kuće nalaze međusobno u usporedivoj situaciji.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000056">
                              <title id="B210000049">
                                 <number>50.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000094">Što se tiče oglašivača, za njih također nije izravno relevantno emitiraju li se njihovi reklamni spotovi na naplatnom programu ili na besplatnom privatnom programu. Umjesto toga je za oglašivače bitno prije svega to koju cijenu moraju platiti za dobiveno vrijeme emitiranja i mogu li svojim oglašavanjem doseći pravu ciljanu skupinu uz što veći stupanj gledanosti.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000057">
                              <title id="B210000050">
                                 <number>51.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000095">Uslijed toga je situacija televizijskih kuća u pogledu prodaje vremena emitiranja za televizijsko oglašavanje u biti usporediva i s gledišta samih televizijskih kuća i s gledišta oglašivača. Dakle, za nejednako postupanje s njima, koje je uspostavio talijanski zakonodavac utvrđivanjem vremenskih ograničenja televizijskog oglašavanja, bilo bi s tog aspekta potrebno objektivno opravdanje.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000058">
                              <title id="B210000051">
                                 <number>52.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000096">Takvo opravdanje za različita vremenska ograničenja ne može proizlaziti samo iz želje talijanskog zakonodavca da se „televizijskim kućama koje ne naplaćuju program osiguraju viši prihodi od oglašavanja”.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000059">
                              <title id="B210000052">
                                 <number>53.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000097">Doduše, mogu postojati situacije u kojima radi osiguranja raznovrsnosti u televizijskoj ponudi, osobito radi osiguranja visoke kakvoće besplatnog programa, država članica može na legitiman način donijeti mjere potpore u korist televizijskih kuća koje su u nepovoljnijem položaju.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000060">
                              <title id="B210000053">
                                 <number>54.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000098">No, takva potreba za mjerama potpore nije razvidna u ovom slučaju. Prema odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, privatne televizijske kuće koje emitiraju besplatan program u cijeloj Italiji uopće se u toj zemlji ne nalaze u nepovoljnom položaju u tržišnom natjecanju. Upravo suprotno, prema navodima suda koji je uputio zahtjev na talijanskom tržištu televizijskih oglasa već postoji vladajući položaj najvećeg privatnog davatelja besplatnih programa.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000061">
                              <title id="B210000054">
                                 <number>55.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000099">Ako nacionalni zakonodavac namjerava pod takvim okolnostima osigurati televizijskim kućama koje ne naplaćuju program više prihode od oglašavanja, tada je ta namjera u suprotnosti s temeljnim ciljevima Direktive 2010/13 kojom se želi osigurati slobodno tržišno natjecanje i jednako postupanje s televizijskim kućama i doprinijeti stvaranju jednakih pravila za televizijske kuće<footnote role="fNote" id="B110000025">
                                    <number>27</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000100"> –	Uvodna izjava 10. Direktive 2010/13</para>
                                 </footnote>. S tim ciljevima koji su postavljeni pravom Unije nije u skladu to da se određenoj kategoriji televizijskih kuća u pogledu njihova financiranja posredstvom televizijskog oglašavanja daje bez stvarnog razloga prednost pred drugim televizijskim kućama<footnote role="fNote" id="B110000026">
                                    <number>28</number>
                                    <para style="footnotetext" id="B150000101"> –	Drukčije bi moglo vrijediti samo ako zakonodavna mjera u stvarnosti nije usmjerena na davanje prednosti privatnim televizijskim kućama koje ne naplaćuju program, nego na uspostavljanje ravnoteže između postojećeg nepovoljnog položaja tih televizijskih kuća i drugih televizijskih kuća. No, u ovom slučaju za to ne postoji nikakvo uporište.</para>
                                 </footnote>.</para>
                           </blockquote>
                        </section>
                        <section id="B000000013">
                           <title style="07Titre5" id="B200000013">
                              <number>iii)</number>
                              <titlecontent id="B300000013">Privremeni zaključak</titlecontent>
                           </title>
                           <blockquote id="B010000062">
                              <title id="B210000055">
                                 <number>56.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000102">Kao što je prikazano, ispitivanje uređenja kao što je talijansko na temelju načela jednakog postupanja kao općeg načela prava Unije ima različit ishod, ovisno o tome koji se cilj nastoji njime ostvariti.</para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000063">
                              <title id="B210000056">
                                 <number>57.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000103">Ako se u središtu nalazi zaštita potrošača od pretjeranog televizijskog oglašavanja, tada su različita vremenska ograničenja televizijskog oglašavanja na naplatnim programima i na besplatnim programima u skladu s načelom jednakog postupanja. Ako je, nasuprot tome, u središtu želja da se privatnim televizijskim kućama osiguraju viši prihodi od oglašavanje i time bolje financiranje, tada je načelom jednakog postupanja zabranjeno predvidjeti u tu svrhu različita vremenska ograničenja na naplatnim programima i na besplatnim programima. </para>
                           </blockquote>
                           <blockquote id="B010000064">
                              <title id="B210000057">
                                 <number>58.</number>
                              </title>
                              <para style="01PointAltN" id="B150000104">Zadaća je suda koji je uputio zahtjev da ispita kojem je od dvaju mogućih zakonodavnih ciljeva iz članka 38. Decreto legislativo 177/2005 dana prednost te da iz toga izvede potrebne zaključke u pogledu općeg načela jednakog postupanja.</para>
                           </blockquote>
                        </section>
                     </section>
                     <section id="B000000014">
                        <title style="06Titre4" id="B200000014">
                           <number>b)</number>
                           <titlecontent id="B300000014">Temeljne slobode europskog unutarnjeg tržišta</titlecontent>
                        </title>
                        <blockquote id="B010000065">
                           <title id="B210000058">
                              <number>59.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000105">Osim načela jednakog postupanja kao općeg načela prava Unije, u okviru prvog pitanja Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio pita Sud i o raznim temeljnim slobodama europskog unutarnjeg tržišta, i to o slobodni pružanja usluga (članak 56. UFEU‑a), slobodi poslovnog nastana (članak 49. UFEU‑a) i o slobodi kretanja kapitala (članak 63. stavak 1. UFEU‑a). Prema stajalištu suda koji je uputio zahtjev, povreda načela jednakog postupanja „nužno” dovodi do ograničenja ovih temeljnih sloboda i do narušavanja tržišnog natjecanja.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000066">
                           <title id="B210000059">
                              <number>60.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000106">Načelno se navedene odredbe prava unutarnjeg tržišta protive svakoj mjeri koja je, iako primijenjena bez diskriminacije na temelju državljanstva, u mogućnosti otežati ili učiniti manje privlačnim uživanje temeljnih sloboda koje Ugovor jamči<footnote role="fNote" id="B110000027">
                                 <number>29</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000107"> –	Vidjeti osobito presude od 1. travnja 2008., Gouvernement de la Communauté française i gouvernement wallon (C‑212/06, Zb., str. I‑1683., t. 45.), i od 28. travnja 2009., Komisija/Italija (C‑518/06, Zb., str. I‑3491., t. 62.).</para>
                              </footnote>. No, takvo ograničenje ne postoji ako su učinci određene mjere previše neizvjesni i neizravni da bi se mogli smatrati preprekom ostvarivanju navedenih temeljnih sloboda<footnote role="fNote" id="B110000028">
                                 <number>30</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000108"> –	Presuda od 15. lipnja 2010., Komisija/Španjolska (C‑211/08, Zb., str. I‑5267., t. 72.)</para>
                              </footnote>.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000067">
                           <title id="B210000060">
                              <number>61.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000109">Što se, kao prvo, tiče slobode poslovnog nastana i slobode kretanja kapitala, teško se može prepoznati veza između tih temeljnih sloboda i vremenskih ograničenja televizijskog oglašavanja, kako se primjenjuju u Italiji. No, ta su vremenska ograničenja u Italiji niža za naplatne programe nego za besplatne privatne programe. Doduše, učinci takve razlike u vremenu emitiranja za oglašavanje, barem prema podacima kojima Sud raspolaže, čine se previše neizvjesnim i neizravnim da bi mogli ozbiljno utjecati na moguće investicijske odluke inozemnih televizijskih kuća ili inozemnih ulagatelja na talijanskom televizijskom tržištu. Stoga se ne može poći od postojanja ograničenja slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000068">
                           <title id="B210000061">
                              <number>62.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000110">Nasuprot tomu, državno uređenje vremenskog ograničenja televizijskog oglašavanja, kao što je ono koje se primjenjuje u Italiji, može predstavljati ograničenje slobode pružanja usluga jer za talijanske televizijske kuće općenito, a posebno za televizijske kuće koje naplaćuju program ono ograničava mogućnost da emitiraju oglase za oglašivače s poslovnim nastanom u drugim državama članicama<footnote role="fNote" id="B110000029">
                                 <number>31</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000111"> –	Presude od 9. srpnja 1997., De Agostini i TV‑Shop (C‑34/95 do C‑36/95, Zb., str. I‑3843., t. 50.), i ARD (navedena u bilješci 13., t. 49.); vidjeti također presude od 13. srpnja 2004., Bacardi France (C‑429/02, Zb., str. I‑6613., t. 35.), i Corporación Dermoestética (navedena u bilješci 13., t. 33.), u odnosu na zabranu određenih vrsta televizijskog oglašavanja.</para>
                              </footnote>. </para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000069">
                           <title id="B210000062">
                              <number>63.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000112">Prema sudskoj praksi<footnote role="fNote" id="B110000030">
                                 <number>32</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000113"> –	Vidjeti osobito presudu od 18. prosinca 2007., Laval un Partneri (C‑341/05, Zb., str. I‑11767., t. 101.); vidjeti također presudu Komisija/Italija (navedena u bilješci 29., t. 72.).</para>
                              </footnote> ograničenje temeljnih sloboda zajamčenih Ugovorima može biti dopušteno samo ako ima legitiman cilj koji je u skladu s Ugovorom i opravdano je iz važnih razloga u općem interesu. Dodatno je u takvom slučaju potrebno da to ograničenje bude prikladno za jamčenje ostvarenja postavljenog cilja i da ne nadilazi ono što je nužno za njegovo ostvarenje.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000070">
                           <title id="B210000063">
                              <number>64.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000114">S tim u vezi valja poći od istih razmatranja kao što su ona gore iznesena u vezi s općim načelom jednakog postupanja. Tako se moguću namjeru zakonodavca da se „televizijskim kućama koje ne naplaćuju program osiguraju viši prihodi od oglašavanja”, dakle isključivo gospodarsko razmatranje, u uobičajenim okolnostima ne može smatrati legitimnim ciljem koji bi bio prikladan opravdati ograničenje slobodnog pružanja usluga na području televizijskog oglašavanja<footnote role="fNote" id="B110000031">
                                 <number>33</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000115"> –	Vidjeti gore t. 51. i 52. ovog mišljenja.</para>
                              </footnote>. Nasuprot tomu, zaštita potrošača kao gledatelja od pretjeranog oglašavanja priznata je kao važan razlog u općem interesu kojim se može opravdati ograničenje slobodnog pružanja usluga<footnote role="fNote" id="B110000032">
                                 <number>34</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000116"> –	Presuda ARD (navedena u bilješci 13., t. 50.); vidjeti također presude De Agostini i TV‑Shop (navedena u bilješci 31., t. 53.) Mesopotamia Broadcast (navedena u bilješci 17., t. 48. i 49.).</para>
                              </footnote>. Kojem od ovih ciljeva talijansko uređenje teži mora ocijeniti sud koji je uputio zahtjev.</para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000071">
                           <title id="B210000064">
                              <number>65.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000117">Ako sud koji je uputio zahtjev zaključi, kao što je to već AGCOM učinio u spornoj odluci, da članak 38. Decreto legislativo 177/2005 služi zaštiti potrošača kao gledatelja od pretjeranog oglašavanja, tada će on morati ispitati je li vremensko ograničenje televizijskog oglašavanja na naplatnim programima od 14 % po satu, koje se primjenjivalo 2011., bilo prikladno i potrebno za postizanje tog cilja. </para>
                        </blockquote>
                        <blockquote id="B010000072">
                           <title id="B210000065">
                              <number>66.</number>
                           </title>
                           <para style="01PointAltN" id="B150000118">S obzirom na podatke kojima Sud raspolaže u ovom postupku, ništa se ne protivi tomu da se sporno određivanje vremenskog ograničenja televizijskog oglašavanja na naplatnom programu smatra proporcionalnim s obzirom na cilj zašite potrošača. Sâma činjenica da su vremenska ograničenja televizijskog oglašavanja različita ovisno o svojstvu naplatnosti ili besplatnosti programa televizijskih kuća ne dopušta zaključak da je propis kao onaj talijanski nedosljedan. Naime, navedena razlika počiva, kao što je već raspravljeno<footnote role="fNote" id="B110000033">
                                 <number>35</number>
                                 <para style="footnotetext" id="B150000119"> –	O tome vidjeti gore, osobito t. 40. i 41. ovog mišljenja.</para>
                              </footnote>, na objektivnim okolnostima.</para>
                        </blockquote>
                     </section>
                  </section>
               </section>
               <section id="B000000015">
                  <title style="04Titre2" id="B200000015">
                     <number>B –</number>
                     <titlecontent id="B300000015">
                        <emphasis role="italc" id="B400000021">Drugo prethodno pitanje</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000073">
                     <title id="B210000066">
                        <number>67.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000120">Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi u bitnome znati jesu li različita vremenska ograničenja televizijskog oglašavanja, kao što su ona predviđena talijanskim pravom, u skladu sa slobodom i pluralizmom medija, ako dovode do narušavanja tržišnog natjecanja i potiču stvaranje ili jačanje vladajućeg položaja na tržištu televizijskih oglasa.</para>
                  </blockquote>
                  <section id="B000000016">
                     <title style="05Titre3" id="B200000016">
                        <number>1.</number>
                        <titlecontent id="B300000016">Dopuštenost</titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000074">
                        <title id="B210000067">
                           <number>68.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000121">Komisija i RTI izražavaju sumnju o dopuštenosti ovog pitanja. Ovu sumnju smatram opravdanom.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000075">
                        <title id="B210000068">
                           <number>69.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000122">No, za razliku od stajališta RTI‑ja, drugo prethodno pitanje ne može se odbaciti uz obrazloženje da se tiče samo nacionalnog prava. Naime, sloboda i pluralizam medija također je načelo prava Unije koje je danas utvrđeno osobito u članku 11. stavku 2. Povelje o temeljnim pravima. U okviru zahtjeva za prethodnu odluku Sudu se načelno mogu postavljati pitanja radi tumačenja tog načela.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000076">
                        <title id="B210000069">
                           <number>70.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000123">Međutim, kao što Komisija ispravno navodi, svaki zahtjev za prethodnu odluku mora sadržavati minimalnu količinu podataka o činjeničnom stanju o kojem je riječ u glavnom postupku kako bi stranke koje sudjeluju u prethodnom postupku mogle smisleno zauzeti stajalište, a Sud dati koristan odgovor na prethodna pitanja<footnote role="fNote" id="B110000034">
                              <number>36</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000124"> –	Presude od 26. siječnja 1993., Telemarsicabruzzo i dr. (C‑320/90 do C‑322/90, Zb., str. I‑393., t. 6. i 7.), od 17. veljače 2005., Viacom Outdoor (C‑134/03, Zb., str. I‑1167., t. 22. i 25. do 32.), i od 31. siječnja 2008., Centro Europa 7 (C‑380/05, Zb., str. I‑349., t. 57. i 58.).</para>
                           </footnote>. To je osobito bitno kada se ključ za rješenje glavnog postupka nalazi u ocjeni uvjeta tržišnog natjecanja među poduzetnicima.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000077">
                        <title id="B210000070">
                           <number>71.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000125">U ovom slučaju zahtjev za prethodnu odluku sadržava premalo podataka o dotičnim tržištima i o uvjetima na tim tržištima da bi Sudu bilo moguće dati koristan odgovor na drugo prethodno pitanje.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000078">
                        <title id="B210000071">
                           <number>72.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000126">Stoga bi drugo prethodno pitanje Sud trebao proglasiti nedopuštenim.</para>
                     </blockquote>
                  </section>
                  <section id="B000000017">
                     <title style="05Titre3" id="B200000017">
                        <number>2.</number>
                        <titlecontent id="B300000017">Meritorna ocjena</titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000079">
                        <title id="B210000072">
                           <number>73.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000127">Podredno dopuštam sljedeća opća očitovanja o drugom prethodnom pitanju.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000080">
                        <title id="B210000073">
                           <number>74.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000128">Načelo slobode i pluralizma medija, kako je utvrđeno u članku 11. stavku 2. Povelje o temeljnim pravima, igra izvanredno važnu ulogu u demokratskom društvu<footnote role="fNote" id="B110000035">
                              <number>37</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000129"> –	U tom smislu i presuda od 22. siječnja 2013., Sky Österreich (C‑283/11, t. 52.)</para>
                           </footnote>. Također je cilj i Direktive 2010/13 da se spriječe ograničavanja pluralizma i slobode televizijskih informacija<footnote role="fNote" id="B110000036">
                              <number>38</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000130"> –	Uvodna izjava 8. Direktive 2010/13</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000081">
                        <title id="B210000074">
                           <number>75.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000131">S obzirom na značenje, koje televizijsko oglašavanje ima za financiranje televizijske djelatnosti, ne može se <emphasis role="italc" id="B400000022">a priori</emphasis> isključiti da će doći do poremećaja tržišnog natjecanja među televizijskim kućama, ako se neke od njih mogu slabije od drugih koristiti tim izvorom financiranja zbog posebnih ograničenja vremena emitiranja koja su im nametnuta.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000082">
                        <title id="B210000075">
                           <number>76.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000132">No, hoće li različita vremenska ograničenja televizijskog oglašavanja stvarno dovesti do takvog poremećaja tržišnog natjecanja među raznim vrstama televizijskih kuća ovisi o nizu čimbenika, a osobito o tome koliko se odnosne televizijske kuće snažno oslanjaju na oglašavanje kao izvor financiranja i iz kojih drugih izvora one mogu po potrebi financirati svoj televizijski program.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000083">
                        <title id="B210000076">
                           <number>77.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000133">Sama okolnost da televizijska kuća ima osobito snažan položaj prilikom prodaje vremena emitiranja za oglašavanje još ne znači da se druge televizijske kuće s njome ne mogu upustiti u učinkovito tržišno natjecanje u odnosu na gledatelje u pogledu njihovih odnosnih televizijskih programa.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000084">
                        <title id="B210000077">
                           <number>78.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000134">Osim toga, ne dovodi svaka promjena uvjeta tržišnog natjecanja među televizijskim kućama nužno do ograničenja slobode i pluralizma medija.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000085">
                        <title id="B210000078">
                           <number>79.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000135">Međutim, članku 11. stavku 2. Povelje o temeljnim pravima protivi se nacionalno uređenje televizijske djelatnosti koje može dovesti do znatnog poremećaja tržišnog natjecanja među televizijskim kućama, a time i do nastanka opasnosti od ograničenja slobode i pluralizma medija.</para>
                     </blockquote>
                  </section>
               </section>
            </section>
         </C_Conc_Txt>
         <C_Conc_Conc>
            <section id="C000000000">
               <title style="03Titre1" id="C200000000">
                  <number>VI –</number>
                  <titlecontent id="C300000000">
                     <emphasis role="bold" id="C400000000">Zaključak</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="C010000000">
                  <title id="C210000000">
                     <number>80.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="C150000000">S obzirom na iznesena razmatranja, predlažem Sudu da na zahtjev za prethodnu odluku, koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio, odgovori kako slijedi:</para>
                  <blockquote id="C010000001">
                     <para style="15Margeretrait0" id="C150000001">1.<emphasis role="tab" id="C400000001"/>Nacionalno uređenje, koje ispod vremenskog ograničenja od 20 % u određenom satu utvrđenog u članku 23. stavku 1. Direktive 2010/13/EU predviđa za televizijsko oglašavanje kraće vrijeme emitiranja na naplatnim programima, nego na besplatnim privatnim programima,</para>
                     <itemizedlist id="C030000000">
                        <listitem id="C060000000">
                           <blockquote id="C010000002">
                              <title id="C210000001">
                                 <number>–</number>
                              </title>
                              <para style="11Tiretlong2" id="C150000002">nije u skladu s člankom 4. stavkom 1. te direktive u vezi s načelom jednakog postupanja, kao općim načelom prava Unije, i s člankom 56. UFEU‑a, ako se njime nastoji postići cilj da se televizijskim kućama koje ne naplaćuju program osiguraju viši prihodi od oglašavanja, iako se one očito ne nalaze u nepovoljnom položaju u tržišnom natjecanju,</para>
                           </blockquote>
                        </listitem>
                        <listitem id="C060000001">
                           <blockquote id="C010000003">
                              <title id="C210000002">
                                 <number>–</number>
                              </title>
                              <para style="11Tiretlong2" id="C150000003">u skladu je s člankom 4. stavkom 1. te direktive u vezi s načelom jednakog postupanja, kao općim načelom prava Unije, i s člankom 56. UFEU‑a, ako se njime nastoji na proporcionalan način postići cilj zaštite potrošača kao gledatelja od prekomjernog opterećivanja televizijskim oglašavanjem.</para>
                           </blockquote>
                        </listitem>
                     </itemizedlist>
                     <blockquote id="C010000004">
                        <para style="19Marge1" id="C150000004">Na nacionalnom je sudu da ispita koji se od tih dvaju ciljeva nastoji postići tim nacionalnim uređenjem, a ako se oba cilja nastoje postići, koji od njih ima prednost.</para>
                     </blockquote>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="C010000005">
                     <para style="15Margeretrait0" id="C150000005">2.<emphasis role="tab" id="C400000002"/>Članku 49. i članku 63. stavku 1. UFEU‑a ne protivi se takvo uređenje.</para>
                  </blockquote>
               </blockquote>
            </section>
         </C_Conc_Conc>
      </C_Conclusions>
   </Affaire>
</C_Doc_Ref>