<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑184/12</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62012CJ0184</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:663">EU:C:2013:663</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>11</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>11</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>PRESUDA OD <DATE ISO="20131017">17. 10. 2013</DATE>. – PREDMET C‑184/12</P><P>UNAMAR</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda suda</HT> (treće vijeće)</P><P><DATE ISO="20131017">17. listopada 2013.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: nizozemski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Rimska konvencija o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze</KEYWORD><KEYWORD>Članak 3. i članak 7. stavak 2.</KEYWORD><KEYWORD>Stranačka sloboda izbora</KEYWORD><KEYWORD>Granice</KEYWORD><KEYWORD>Prisilne norme</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 86/653/EEZ</KEYWORD><KEYWORD>Samozaposleni trgovački zastupnici</KEYWORD><KEYWORD>Ugovori o prodaji ili kupnji robe</KEYWORD><KEYWORD>Nalogodavčev raskid ugovora o zastupanju</KEYWORD><KEYWORD>Nacionalni propisi o prenošenju kojima se predviđa zaštita koja premašuje minimalne zahtjeve direktive te zaštita trgovačkih zastupnika u okviru ugovora o pružanju usluga</KEYWORD></INDEX><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑184/12,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju Protokola br. 1 od <DATE ISO="19881219">19. prosinca 1988.</DATE> koji se odnosi na tumačenje Suda Europskih zajednica u pogledu Konvencije o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorene za potpisivanje u Rimu <DATE ISO="19800619">19. lipnja 1980.</DATE>, koji je uputio Hof van Cassatie (Belgija), odlukom od <DATE ISO="20120405">5. travnja 2012.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20120420">20. travnja 2012.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">United Antwerp Maritime Agencies (Unamar) NV</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Navigation Maritime Bulgare,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (treće vijeće),</P><P>u sastavu: M. Ilešič, predsjednik vijeća, C. G. Fernlund, A. Ó Caoimh, C. Toader (izvjestitelj) i E. Jarašiūnas, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: N. Wahl,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P><P>uzimajući u obzir pisani postupak,</P><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>za Navigation Maritime Bulgare, S. Van Moorleghem, <HT TYPE="ITALIC">advocaat</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za belgijsku vladu, T. Materne i C. Pochet, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, R. Troosters i M. Wilderspin, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST><P>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20130515">15. svibnja 2013.</DATE>,</P></PREAMBLE.INIT><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><?PAGE NO="2"?><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. i članka 7. stavka 2. Konvencije o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorene za potpisivanje u Rimu <DATE ISO="19800619">19. lipnja 1980.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="266" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1980">SL L 266, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 13., str. 7., u daljnjem tekstu: Rimska konvencija), u vezi s Direktivom Vijeća 86/653/EEZ od <DATE ISO="19861218">18. prosinca 1986.</DATE> o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="382" PAGE.FIRST="17" DATE.PUB="1986">SL L 382, str. 17</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 10., str. 45.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između United Antwerp Maritime Agencies (Unamar) NV (u daljnjem tekstu: Unamar), društva osnovanog u skladu s belgijskim pravom, i Navigation Maritime Bulgare (u daljnjem tekstu: NMB), društva osnovanog u skladu s bugarskim pravom, u pogledu plaćanja različitih odšteta koje NMB navodno duguje nakon raskida ugovora o trgovačkom zastupanju između dvaju društava.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Međunarodno pravo</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P>Konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Članak II. stavci 1. i 3. Konvencije o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka, potpisane u New Yorku <DATE ISO="19580610">10. lipnja 1958.</DATE> (<HT TYPE="ITALIC">Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda</HT>, svezak 330., str. 3.) glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svaka država ugovornica priznaje pismeni ugovor kojim se stranke obvezuju da stave u nadležnost arbitraži sve sporove ili neke od sporova koji nastanu ili bi mogli nastati između njih po određenom pravnom odnosu, ugovornom ili neugovornom, koji se odnosi na pitanje koje je prikladno za rješavanje arbitražom.</ALINEA></PARAG><P>[...]</P><PARAG IDENTIFIER="002.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Sud države ugovornice kojem je podnesen na rješavanje spor o nekom pitanju o kojem su stranke sklopile ugovor u smislu ovog članka uputit će stranke na arbitražu, na zahtjev jedne od njih osim ako ustanovi da je taj ugovor prestao biti valjan, da je bez učinka ili neprikladan za primjenu.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P>Rimska konvencija</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Članak 1. stavak 1. Rimske konvencije naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Područje primjene Konvencije<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Pravila ove Konvencije primjenjuju se na ugovorne obveze u svim situacijama koje uključuju izbor između prava različitih zemalja.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 3. te konvencije pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Sloboda izbora<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Na ugovor se primjenjuje pravo koje izaberu ugovorne stranke. Izbor mora biti izražen ili proizlaziti s razumnom sigurnošću iz uvjeta ugovora ili okolnosti slučaja. Stranke mogu odabrati pravo koje se primjenjuje na cijeli ugovor ili samo na neki dio ugovora.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="3"?><PARAG IDENTIFIER="003.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ugovorne stranke mogu se u bilo kojem trenutku sporazumjeti da se na ugovor primjenjuje pravo različito od prava koje se na njega prije primjenjivalo, bilo kao rezultat ranijeg izbora sukladno ovom članku ili drugih odredaba ove Konvencije. Sve izmjene stanaka prava koje se primjenjuje, donesene nakon sklapanja ugovora, ne dovode u pitanje njegovu formalnu valjanost u skladu s člankom 9. niti negativno utječu na prava trećih strana.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Činjenica da su stranke odabrale primjenu stranog prava, bez obzira je li popraćeno izborom stranog suda, u slučaju kada su svi drugi elementi važni za tu situaciju u trenutku odabira prava povezani samo s jednom državom, ne dovodi u pitanje primjenu propisa prava te države od kojih ugovor ne može odstupati, dalje u tekstu: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>prisilne norme<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Postojanje i valjanost suglasnosti stranaka u pogledu izbora prava koje se primjenjuje određuje se u skladu s odredbama članaka 8., 9. i 11.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 7. navedene konvencije pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>Prisilne norme<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="007.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Kod primjene prava određene države na temelju ove Konvencije, mogu se primjenjivati prisilne norme druge države s kojom je situacija u bliskoj vezi ako se, na temelju zakona potonje države, ti propisi moraju primijeniti neovisno o pravu koje se primjenjuje na ugovor. Kod odlučivanja o primjeni tih prisilnih normi, u obzir se uzima njihova priroda i svrha, kao i posljedice njihove primjene odnosno neprimjene.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="007.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ni jedna odredba ove Konvencije ne ograničava primjenu prava sudišta u situaciji kada je njihova primjena prinudna bez obzira na pravo koje [...] se inače primjenjuje na ugovor.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>U skladu s člankom 18. iste konvencije, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>Jedinstveno tumačenje<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>Prilikom tumačenja i primjene prethodnih jedinstvenih pravila, vodi se računa o njihovu međunarodnom značaju i poželjnosti postizanja ujednačenosti u njihovu tumačenju i primjeni.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P>Uredba (EZ) br. 593/2008</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20080617">17. lipnja 2008.</DATE> o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="177" PAGE.FIRST="6" DATE.PUB="2008">SL L 177, str. 6</REF.DOC.OJ>., u daljnjem tekstu: Uredba Rim I) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109.) zamijenila je Rimsku konvenciju. Članak 9. stavci 1. i 2. te uredbe, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>Prevladavajuće obvezne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>, glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="009.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Prevladavajuće obvezne odredbe su odredbe čije se poštovanje smatra ključnim u državi za zaštitu njezinih javnih interesa, poput političkog, socijalnog ili gospodarskog ustroja, u mjeri u kojoj ih je moguće primijeniti na bilo koju situaciju koju obuhvaćaju, bez obzira na pravo koje je inače mjerodavno za ugovor na temelju ove Uredbe.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="009.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ničime se u ovoj Uredbi ne ograničava primjena prevladavajućih obveznih odredaba prava države pred čijim se sudom vodi postupak.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P>Direktiva 86/653</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Prva do četvrte uvodne izjave Direktive 86/653 glase kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>budući da su ograničenja slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga za posredničke djelatnosti u trgovini, industriji i malom obrtništvu ukinuta Direktivom br. 64/224/EEZ [...];</P><?PAGE NO="4"?><P>budući da razlike u nacionalnim pravima, koje se odnose na trgovačko zastupanje, značajno utječu na uvjete tržišnog natjecanja i na provođenje djelatnosti zastupanja unutar Zajednice, te su štetne kako za zaštitu koja se pruža trgovačkim zastupnicima u odnosu na njihove nalogodavce, tako i za sigurnost trgovačkih poslova; budući da su, štoviše, te razlike takve da u značajnoj mjeri sprečavaju sklapanje i izvršavanje ugovora o trgovačkom zastupanju u kojima nalogodavac i trgovački zastupnici imaju poslovni nastan u različitim državama članicama;</P><P>budući da bi se trgovina robom između država članica trebala odvijati pod uvjetima sličnim onima na jedinstvenom tržištu, te da to iziskuje usklađivanje pravnih sustava država članica do one mjere koja osigurava uredno djelovanje zajedničkog tržišta; budući da u tom pogledu kolizijska pravila ne uklanjaju u području trgovačkog zastupanja prethodno opisane nedosljednosti, niti bi to bio slučaj čak i da ih se učini jednoobraznima, te je stoga predloženo neophodno usklađivanje bez obzira na postojanje tih pravila;</P><P>budući da u tom pogledu pravnom odnosu između trgovačkog zastupnika i nalogodavca treba dati prvenstvo<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>.</P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Članak 1. stavci 1. i 2. te direktive glase:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Mjere usklađivanja propisane ovom Direktivom primjenjuju se na zakone i druge propise država članica koji uređuju odnose između trgovačkih zastupnika i njihovih nalogodavaca.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Za potrebe ove Direktive <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>trgovački zastupnik<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="2019" ID="QE0015"/> znači samozaposleni posrednik koji ima stalno ovlaštenje za posredovanje pri prodaji ili kupnji robe u ime druge osobe, dalje u tekstu <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>nalogodavca<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="2019" ID="QE0016"/>, odnosno za posredovanje i sklapanje takvog posla u ime i za račun nalogodavca.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Članak 17. navedene direktive glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="017.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice poduzimaju neophodne mjere kako bi osigurale da trgovački zastupnik, nakon raskida ugovora o zastupanju, bude obeštećen sukladno stavku 2. ovog članka, odnosno da mu se nadoknadi šteta sukladno stavku 3. ovog članka.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="017.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Trgovački zastupnik ima pravo na odštetu ako i u mjeri u kojoj:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>je nalogodavcu osigurao nove stranke ili je u značajnoj mjeri povećao opseg posla s postojećim strankama te nalogodavac nastavlja ostvarivati znatnu korist od poslovanja s takvim strankama,</P><P>i</P></ITEM><ITEM><P>plaćanje odštete je pravično uzmu li se u obzir sve okolnosti, a posebno izgubljena provizija trgovačkog zastupnika od poslovanja s takvim strankama. Države članice mogu propisati da takve okolnosti također uključuju primjenu ili neprimjenu trgovinske klauzule, u smislu članka 20. ove Direktive.</P></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>Iznos odštete ne može prelaziti iznos koji odgovara odšteti za jednu godinu izračunanoj na temelju prosječne godišnje naknade za rad trgovačkog zastupnika tijekom prethodnih pet godina, a ako se ugovor izvršava manje od pet godina, odšeta se izračunava na temelju prosjeka za to razdoblje.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>Odobrenje ovakve odštete ne sprečava trgovačkog zastupnika da zahtijeva naknadu štete.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Trgovački zastupnik ima pravo na naknadu štete koju trpi, a koja je nastala zbog raskida njegovih ugovornih odnosa s nalogodavcem.</ALINEA><?PAGE NO="5"?><ALINEA><P>Smatra se da takva šteta nastaje posebno onda kada do raskida dolazi u okolnostima:</P><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>koje trgovačkom zastupniku uskraćuju proviziju koju bi stekao urednim izvršenjem ugovora o zastupanju osiguravajući tako nalogodavcu znatne koristi vezano uz svoje djelatnosti,</P></ITEM><ITEM><P>i/ili koje nisu omogućile trgovačkom zastupniku amortizaciju troškova i rashoda koje je pretrpio s ciljem izvršenja ugovora o zastupanju, a po savjetu nalogodavca.</P></ITEM></LIST></P></ALINEA></PARAG><P>[...]</P><PARAG IDENTIFIER="001.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Trgovački zastupnik gubi pravo na odštetu u slučajevima iz stavka 2. ovog članka, odnosno na naknadu štete u slučajevima iz stavka 3. ovog članka, ako u roku od jedne godine nakon raskida ugovora nije obavijestio nalogodavca da namjerava ostvariti svoje pravo.</ALINEA><ALINEA>[...]<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>U skladu s člankom 18. iste direktive:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>Obveza plaćanja odštete ili naknade štete iz članka 17. ove Direktive ne nastaje:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>ako je nalogodavac raskinuo ugovor o zastupanju zbog propusta koji se može pripisati trgovačkom zastupniku, što bi opravdalo raskid ugovora o zastupanju bez otkaznog roka prema nacionalnom zakonodavstvu;</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>[...]<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>U skladu s člankom 22. Direktive 86/653, države članice bile su dužne prenijeti tu direktivu u svoje unutarnje zakonodavstvo do <DATE ISO="19900101">1. siječnja 1990.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Nacionalna prava</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P>Belgijski zakon o ugovoru o trgovačkom zastupanju</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Članak 1. prvi stavak Zakona od <DATE ISO="19950413">13. travnja 1995.</DATE> o ugovoru o trgovačkom zastupanju (<HT TYPE="ITALIC">Moniteur belge</HT> od <DATE ISO="19950602">2. lipnja 1995.</DATE>, str. 15621., u daljnjem tekstu: Zakon o ugovoru o trgovačkom zastupanju), kojim je Direktiva 86/653 prenesena u belgijsko pravo, glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>Ugovor o trgovačkom zastupanju jest ugovor kojim jedna od stranaka, nalogodavac, drugoj stranci, trgovačkom zastupniku, daje, uz naknadu, stalno ovlaštenje za posredovanje i eventualno sklapanje posla u ime i za račun nalogodavca.<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Članak 18. stavci 1. i 3. tog zakona glase:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="018.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ako je ugovor o zastupanju sklopljen na neodređeno vrijeme ili na određeno vrijeme uz mogućnost prijevremenog raskida, svaka ga stranka može raskinuti poštujući otkazni rok.</ALINEA></PARAG><P>[...]</P><PARAG IDENTIFIER="018.002"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Stranka koja raskine ugovor, a da se pri tomu ne pozove ni na jedan od razloga predviđenih člankom 19. podstavkom 1., ili ne poštuje otkazni rok utvrđen stavkom 1. podstavkom 2., dužna je drugoj stranci platiti odštetu jednaku uobičajenoj naknadi za razdoblje otkaznog roka ili za onaj dio tog roka koji još nije istekao.<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Članak 20. prva alineja navedenog zakona glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>Nakon raskida ugovora, trgovački zastupnik ima pravo na odštetu za <HT TYPE="ITALIC">goodwill</HT> ako je nalogodavcu osigurao nove stranke ili je osjetno povećao opseg poslovanja s postojećim strankama i za nalogodavca iz toga proizlaze daljnje znatne koristi.<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>U skladu s člankom 21. istog zakona:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>Ako trgovački zastupnik ima pravo na odštetu iz članka 20., a njezin iznos ne pokriva u cijelosti stvarno pretrpljenu štetu, on uz tu odštetu, pod uvjetom da dokaže opseg štete na koju se poziva, može ostvariti naknadu štete u visini razlike između iznosa stvarno pretrpljene štete i iznosa te odštete.<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Člankom 27. Zakona o ugovoru o trgovačkom zastupanju predviđeno je sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>Ne dovodeći u pitanje primjenu međunarodnih konvencija, čija je ugovorna strana i Belgija, svaka djelatnost trgovačkog zastupnika s glavnim poslovnim nastanom u Belgiji uređena je belgijskim pravom te je pod nadležnošću belgijskih sudova.<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P>Bugarsko trgovačko pravo</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>U Bugarskoj je Direktiva 86/653 prenesena izmjenom Zakona o trgovini (DV br. 59 od <DATE ISO="20060721">21. srpnja 2006.</DATE>).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodno pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Unamar, u svojstvu trgovačkog zastupnika, i NMB, u svojstvu nalogodavca, sklopili su tijekom 2005. ugovor o trgovačkom zastupanju koji se odnosi na NMB‑ovo pružanje usluge redovnog pomorskog kontejnerskog prijevoza. U ugovoru, koji je bio sklopljen na godinu dana te se svake godine obnavljao do <DATE ISO="20081231">31. prosinca 2008.</DATE>, predviđeno je da se na njega primjenjuje bugarsko pravo i da će o svakom sporu povezanom s navedenim ugovorom odlučivati arbitražno vijeće Trgovačke i industrijske komore u Sofiji (Bugarska). Okružnicom od <DATE ISO="20081219">19. prosinca 2008.</DATE> NMB je svojim zastupnicima priopćio da je zbog gospodarskih razloga prisiljen raskinuti ugovorne odnose. U tim je okolnostima ugovor o zastupanju sklopljen s Unamarom bio produljen samo do <DATE ISO="20090331">31. ožujka 2009.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Smatrajući da je ugovor o trgovačkom zastupanju nezakonito raskinut, Unamar je <DATE ISO="20090225">25. veljače 2009.</DATE> pred rechtbankom van koophandel van Antwerpen (Trgovački sud u Antwerpenu) podnio tužbu kako bi se NMB‑u naložilo plaćanje različitih odšteta predviđenih Zakonom o ugovoru o trgovačkom zastupanju, odnosno naknade za razdoblje otkaznog roka, naknade za <HT TYPE="ITALIC">goodwill</HT> i dodatne naknade zbog otkazivanja radnog odnosa osoblju, što je ukupno iznosilo <FT TYPE="DECIMAL">849557,05</FT> eura.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>NMB je pak pred istim sudom zatražio da se Unamaru naloži plaćanje iznosa od <FT TYPE="DECIMAL">327207,87</FT> eura zbog preostalih troškova prijevoza.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>U okviru postupka koji je pokrenuo Unamar, NMB je istaknuo prigovor nedopuštenosti koji se temelji na nenadležnosti belgijskog suda za postupanje u sporu koji je pred njim pokrenut, na temelju arbitražne klauzule iz ugovora o trgovačkom zastupanju. Presudom od <DATE ISO="20090512">12. svibnja 2009.</DATE>, nakon spajanja dvaju predmeta koji su pred njim pokrenule svaka od stranaka, rechtbank van koophandel van Antwerpen smatrao je da taj prigovor nenadležnosti koji je istaknuo NMB nije osnovan. Što se tiče prava koje se primjenjuje na dva spora koji su pred njim pokrenuta, taj je sud presudio, među ostalim, da je članak 27. Zakona o ugovoru o trgovačkom zastupanju jednostrano kolizijsko pravilo koje se neposredno primjenjuje kao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>prisilna norma<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>, zbog kojeg je izbor inozemnog prava bio bespredmetan.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Presudom od <DATE ISO="20101223">23. prosinca 2010.</DATE> hof van beroep te Antwerpen (žalbeni sud u Antwerpenu) djelomično je prihvatio žalbu koju je NMB podnio protiv presude od <DATE ISO="20090512">12. svibnja 2009.</DATE>, kojom je Unamaru naloženo da plati preostale troškove prijevoza u iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">77207,87</FT> eura, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove. Osim toga, proglasio se nenadležnim za odlučivanje o zahtjevu za plaćanje odšteta koji je Unamar podnio u pogledu arbitražne klauzule iz ugovora o trgovačkom zastupanju, koju je taj sud smatrao valjanom. Naime, taj je sud smatrao da Zakon o ugovoru o trgovačkom zastupanju nije dio javnog poretka niti dio belgijskog međunarodnog javnog poretka u smislu članka 7. Rimske konvencije. Osim toga, smatrao je da bugarsko pravo, koje su odabrale stranke, Unamaru, kao pomorskom zastupniku NMB‑a, također pruža zaštitu predviđenu Direktivom 86/653, iako se njome predviđa samo minimalna zaštita. U tim okolnostima, prema mišljenju tog istog suda, načelo autonomije volje stranaka mora prevladati te se stoga mora primijeniti bugarsko pravo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Unamar je podnio žalbu u kasacijskom postupku protiv te presude koju je donio hof van beroep te Antwerpen. Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da Hof van Cassatie smatra da iz pripremnih akata Zakona o ugovoru o trgovačkom zastupanju proizlazi da se članci 18., 20. i 21. tog zakona moraju smatrati prisilnim normama zbog prisilnog karaktera Direktive 86/653 koju prenosi u unutarnji pravni poredak. Naime, iz članka 27. tog zakona proizlazi da cilj koji se njime želi postići jest trgovačkom zastupniku s glavnim poslovnim nastanom u Belgiji pružiti zaštitu prisilnim normama belgijskog prava, neovisno o pravu koje se primjenjuje na ugovor.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Hof van Cassatie odlučio prekinuti postupak i Sudu postaviti sljedeće prethodno pitanje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>Treba li, također s obzirom na to da se članci 18., 20. i 21. [Zakona o ugovoru o trgovačkom zastupanju] o kojima je riječ u ovom postupku u belgijskom pravu kvalificiraju kao prisilne norme u smislu članka 7. stavka 2. Rimske konvencije [...], članak 3. i članak 7. stavak 2. Rimske konvencije, po potrebi u vezi s Direktivom 86/653 [...], tumačiti na način da omogućuju da se na ugovor primjenjuju prisilne norme države sudišta koje pružaju širu zaštitu od minimalne zaštite propisane Direktivom [86/653], čak i ako je očito da je pravo koje se primjenjuje na ugovor pravo druge države članice Europske unije, u koju je također prenesena minimalna zaštita koja se pruža Direktivom [86/653]?<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnom pitanju</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Najprije valja pojasniti, s jedne strane, da je Sud nadležan odlučiti o ovom zahtjevu za prethodnu odluku u pogledu Rimske konvencije na temelju Protokola br. 1 te konvencije, koji je stupio na snagu <DATE ISO="20040801">1. kolovoza 2004.</DATE> Naime, na temelju članka 2. točke (a) tog Protokola, Hof van Cassatie može se obratiti Sudu radi donošenja prethodne odluke o pitanju koje se pojavilo u predmetu pred njim, a koje se odnosi na tumačenje odredbi Rimske konvencije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>S druge strane, bez obzira na činjenicu da se o pitanju nadležnosti za postupanje u glavnom postupku raspravljalo pred prvostupanjskim i žalbenim sudom, sud koji je uputio zahtjev obratio se Sudu samo s jednim pitanjem u pogledu prava koje se primjenjuje na ugovor, smatrajući se dakle nadležnim za rješavanje spora na temelju članka II. stavka 3. Konvencije o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka, potpisane u New Yorku <DATE ISO="19580610">10. lipnja 1958.</DATE> U tom pogledu valja podsjetiti da je prema ustaljenoj sudskoj praksi isključivo na nacionalnom sudu pred kojim je pokrenut postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da ocijeni, uvažavajući posebnosti predmeta, nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu (presuda od <DATE ISO="20120719">19. srpnja 2012.</DATE>, Garkalns, C‑470/11, t. 17. i navedena sudska praksa). Stoga Sud namjerava odgovoriti na postavljeno pitanje ne dovodeći u pitanje sudsku nadležnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjem u biti pita treba li članak 3. i članak 7. stavak 2. Rimske konvencije tumačiti na način da pravo države članice koje pruža minimalnu zaštitu propisanu Direktivom 86/653, a koje su izabrale stranke ugovora o trgovačkom zastupanju, sud sa sjedištem u<?PAGE NO="8"?> drugoj državi članici kod kojeg je podnesena tužba može odbiti primijeniti u korist <HT TYPE="ITALIC">lex fori</HT> u slučajevima obrazloženja prisilnim karakterom pravila koja uređuju položaj samozaposlenih trgovačkih zastupnika u pravnom poretku te države članice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da, iako se pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev ne odnosi na ugovor o prodaji ili kupnji robe, nego na ugovor o zastupanju o pružanju usluge pomorskog prijevoza, tako da se Direktivom 86/653 ne može izravno uređivati predmetna situacija iz glavnog postupka, ipak ostaje činjenica da je belgijski zakonodavac pri prijenosu odredbi te direktive u unutarnje pravo odlučio jednako postupati s tim dvjema vrstama situacija (vidjeti po analogiji presude od <DATE ISO="20060316">16. ožujka 2006.</DATE>, Poseidon Chartering, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-3/04" PAGE.ECR="I-2505" YEAR="2006">C‑3/04, Zb., str. I‑2505., t. 17.</REF.DOC.ECR>, i od <DATE ISO="20101028">28. listopada 2010.</DATE>, Volvo Car Germany, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-203/09" PAGE.ECR="I-10721" YEAR="2010">C‑203/09, Zb., str. I‑10721., t. 26.</REF.DOC.ECR>). Osim toga, kao što je navedeno u točki 24. ove presude, bugarski zakonodavac također je odlučio primijeniti pravila direktive na trgovačkog zastupnika ovlaštenog za posredovanje i sklapanje poslova, kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kada nacionalno zakonodavstvo situacije koje su u cijelosti unutarnje uređuje na jednak način kao i pravo Unije kako bi se izbjegla diskriminacija ili eventualno narušavanje tržišnog natjecanja, postoji jasan interes da se, radi izbjegavanja budućih različitih tumačenja, odredbe ili pojmovi koji su preuzeti iz prava Unije tumače na jednak način bez obzira na okolnosti u kojima se primjenjuju (vidjeti u tom smislu presudu od <DATE ISO="19970717">17. srpnja 1997.</DATE>, Leur‑Bloem, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-28/95" PAGE.ECR="I-4161" YEAR="1997">C‑28/95, Zb., str. I‑4161., t. 32.</REF.DOC.ECR>, kao i gore navedenu presudu Poseidon Chartering, t. 16. i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>U tim se okolnostima postavlja pitanje može li nacionalni sud u skladu s člankom 7. stavkom 2. Rimske konvencije odbiti primijeniti pravo države članice koje su izabrale ugovorne strane i kojim se prenose obvezujuće odredbe prava Unije, i to u korist prava druge države članice, prava države u kojoj se vodi postupak, koje se u tom pravnom poretku kvalificira kao prisilno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Prema mišljenju NMB‑a, ne može se smatrati da Zakon o ugovoru o trgovačkom zastupanju <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/>prisilno uređuje<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> glavni postupak, u smislu članka 7. stavka 2. Rimske konvencije, jer se taj spor odnosi na područje obuhvaćeno Direktivom 86/653 i jer je pravo koje su stranke izabrale upravo pravo druge države članice Unije koja je također prenijela tu direktivu u svoj unutarnji pravni poredak. Tako se, prema mišljenju NMB‑a, načelima autonomije volje stranaka i pravne sigurnosti protivi to da se, u okolnostima kao što su one u glavnom postupku, bugarsko pravo odbije primijeniti u korist belgijskog prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Belgijska vlada pak tvrdi da odredbe Zakona o ugovoru o trgovačkom zastupanju imaju prisilni karakter i da se mogu kvalificirati kao prisilne norme. U tom pogledu ta vlada ističe da je tim zakonom, iako je donesen kao mjera za prenošenje Direktive 86/653, pojmu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0027" ID="QS0027"/>trgovački zastupnik<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> dodijeljen širi doseg od onog iz te direktive jer se navedeni zakon odnosi na svakog trgovačkog zastupnika ovlaštenog za <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0028" ID="QS0028"/>posredovanje i eventualno sklapanje posla<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>. Belgijska vlada također je u svojim očitovanjima ustrajala na činjenici da su tim istim zakonom proširene mogućnosti plaćanja odštete trgovačkom zastupniku u slučaju raskida ugovora, zbog čega bi u glavnom postupku trebalo presuditi upravo s obzirom na belgijsko pravo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Europska komisija u biti tvrdi da je jednostrano pozivanje neke države na prisilna pravila u svakom slučaju protivno načelima na kojima se temelji Rimska konvencija, osobito temeljnom pravilu da prevladava pravo koje su u ugovoru izabrale stranke, ako se radi o pravu države članice koja je u svoj unutarnji pravni poredak uključila predmetne prisilne norme prava Unije. Stoga države članice ne smiju postupati protivno tom temeljnom načelu i svoja nacionalna pravila sustavno kvalificirati kao prisilna, osim ako se izričito odnose na važan interes.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Sud je već imao priliku presuditi da je cilj Direktive 86/653 uskladiti pravo država članica u pogledu pravnih odnosa između stranaka ugovora o trgovačkom zastupanju (presude od <DATE ISO="19980430">30. travnja 1998.</DATE>, Bellone, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-215/97" PAGE.ECR="I-2191" YEAR="1998">C‑215/97, Zb., str. I‑2191., t. 10.</REF.DOC.ECR>; od <DATE ISO="20060323">23. ožujka 2006.</DATE>, Honyvem Informazioni Commerciali, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-465/04" PAGE.ECR="I-2879" YEAR="2006">C‑465/04, Zb., str. I‑2879., t. 18.</REF.DOC.ECR>, i od <DATE ISO="20090326">26. ožujka 2009.</DATE>, Semen, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-348/07" PAGE.ECR="I-2341" YEAR="2009">C‑348/07, Zb., str. I‑2341., t. 14.</REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Naime, iz druge uvodne izjave te direktive proizlazi da se mjerama usklađivanja propisanima tom direktivom žele, među ostalim, ukinuti ograničenja provođenju djelatnosti trgovačkog zastupnika, ujednačiti uvjeti tržišnog natjecanja unutar Unije i povećati sigurnost trgovačkih poslova (presuda od <DATE ISO="20001109">9. studenoga 2000.</DATE>, Ingmar, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-381/98" PAGE.ECR="I-9305" YEAR="2000">C‑381/98, Zb., str. I‑9305., t. 23.</REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Iz ustaljene sudske prakse također proizlazi da, među ostalim, nacionalne odredbe kojima se valjanost ugovora o zastupanju uvjetuje upisom trgovačkog zastupnika u za to predviđen registar mogu u znatnoj mjeri spriječiti sklapanje i izvršavanje ugovora o zastupanju između stranaka u različitim državama članicama te su stoga, s tog stajališta, protivne ciljevima Direktive 86/653 (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Bellone, t. 17.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>U tom pogledu članci 17. i 18. te direktive imaju odlučujuću važnost jer definiraju razinu zaštite za koju zakonodavac Unije smatra da ju je razumno dodijeliti trgovačkim zastupnicima u okviru uspostave jedinstvenog tržišta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Kao što je Sud već presudio, sustav koji je u tu svrhu uspostavljen Direktivom 86/653 ima prisilni karakter. Naime, članak 17. te direktive obvezuje države članice da uspostave mehanizam obeštećenja trgovačkih zastupnika nakon raskida ugovora. Iako se tim člankom državama članicama nudi izbor između sustava odštete i sustava naknade štete, člancima 17. i 18. navedene direktive utvrđuje se precizni okvir unutar kojeg države članice raspolažu marginom prosudbe pri izboru načina izračuna odštete ili naknade štete koje treba dodijeliti. Osim toga, u skladu s člankom 19. iste direktive, stranke ne mogu odstupati od tih odredbi na štetu trgovačkog zastupnika prije isteka ugovora o zastupanju (gore navedena presuda Ingmar, t. 21.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Što se tiče pitanja može li nacionalni sud odbiti primjenu prava koje su izabrale stranke u korist svojeg nacionalnog prava kojim se prenose članci 17. i 18. Direktive 86/653, valja uputiti na članak 7. Rimske konvencije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Valja podsjetiti da se u članku 7. te konvencije, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0029" ID="QS0029"/>Prisilne norme<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>, u njegovu stavku 1. navode prisilne norme inozemnog prava, a u članku 2. tog istog članka prisilne norme države u kojoj se vodi postupak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Tako se člankom 7. stavkom 1. navedene konvencije državi u kojoj se vodi postupak omogućuje da umjesto prava koje se primjenjuje na ugovor primijeni prisilne norme prava druge države s kojom je situacija u bliskoj vezi. Kod odlučivanja o primjeni tih prisilnih normi, u obzir se uzima njihova priroda i svrha, kao i posljedice njihove primjene odnosno neprimjene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Članak 7. stavak 2. iste konvencije pak omogućuje primjenu prava države u kojoj se vodi postupak u situaciji kada je njihova primjena prinudna bez obzira na pravo koje se inače primjenjuje na ugovor.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Iz prethodno navedenog proizlazi da, na temelju članka 7. stavka 1. Rimske konvencije, nacionalni sud može primijeniti prisilne norme inozemnog prava samo u izričito predviđenim okolnostima, dok se člankom 7. stavkom 2. te konvencije izričito ne predviđaju posebne pretpostavke za primjenu prisilnih normi prava države u kojoj se vodi postupak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Međutim, valja istaknuti da mogućnost pozivanja na postojanje prisilnih pravila na temelju članka 7. stavka 2. Rimske konvencije ne utječe na obvezu država članica da osiguraju usklađenost tih pravila s pravom Unije. Naime, u skladu sa sudskom praksom Suda, nacionalnim normama moraju se poštovati odredbe ugovora, unatoč tomu što pripadaju kategoriji prisilnih normi, inače bi se njima povrijedile<?PAGE NO="10"?> nadređenost i ujednačena primjena prava Unije. Razlozi na kojima se temelje takva nacionalna zakonodavstva mogu se uzeti u obzir u pravu Unije samo kao iznimke od sloboda koje su izričito predviđene Ugovorom i, ako je potrebno, kao važni razlozi u općem interesu (presuda od <DATE ISO="19991123">23. studenoga 1999.</DATE>, Arblade i dr., <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-369/96+C-376/96" PAGE.ECR="I-8453" YEAR="1999">C‑369/96 i C‑376/96, Zb., str. I‑8453., t. 31.</REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti da se kvalifikacija nacionalnih odredbi kao prisilnih normi, koju vrši država članica, odnosi na odredbe čije se poštovanje smatra ključnim za zaštitu političkog, socijalnog ili gospodarskog ustroja predmetne države članice, i to u mjeri da ih treba poštovati svaka osoba koja se nalazi na državnom području navedene države članice, odnosno da se primjenjuju na svaki pravni odnos u toj državi članici (gore navedena presuda Arblade i dr., t. 30, kao i presuda od <DATE ISO="20080619">19. lipnja 2008.</DATE>, Komisija/Luksemburg, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-319/06" PAGE.ECR="I-4323" YEAR="2008">C‑319/06, Zb., str. I‑4323., t. 29.</REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>To je tumačenje također u skladu s tekstom članka 9. stavka 1. Uredbe Rim I, koja se ipak ne primjenjuje <HT TYPE="ITALIC">ratione temporis</HT> na glavni postupak. Naime, u skladu s tim člankom, prevladavajuće obvezne odredbe su odredbe čije se poštovanje smatra ključnim u državi za zaštitu njezinih javnih interesa, poput političkog, socijalnog ili gospodarskog ustroja, u mjeri u kojoj ih je moguće primijeniti na bilo koju situaciju koju obuhvaćaju, bez obzira na pravo koje je inače mjerodavno za ugovor na temelju te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>Stoga, da bi se načelu autonomije volje ugovornih strana, koje je kamen temeljac Rimske konvencije, ponovljen u Uredbi Rim I, dao puni učinak, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Rimske konvencije valja osigurati poštovanje slobodnog izbora tih stranaka u pogledu prava koje se primjenjuje u okviru njihova ugovornog odnosa, tako da iznimku u pogledu postojanja <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0030" ID="QS0030"/>prisilne norme<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> u smislu zakonodavstva predmetne države članice, navedenu u članku 7. stavku 2. te konvencije, treba usko tumačiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Također je na nacionalnom sudu da u okviru svoje ocjene o tome ima li nacionalno pravo, kojim namjerava zamijeniti pravo koje su ugovorne strane izričito izabrale, karakter <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0031" ID="QS0031"/>prisilne norme<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>, uzme u obzir ne samo točan sadržaj tog prava, nego i opću strukturu i sve okolnosti u kojima je navedeno pravo doneseno kako bi se moglo zaključiti da ima prisilni karakter, ako je očito da ga je nacionalni zakonodavac donio kako bi zaštitio interes koji predmetna država članica smatra ključnim. Kao što je istaknula Komisija, to bi mogao biti slučaj kada prenošenje u državu u kojoj se vodi postupak, proširenjem područja primjene direktive ili izborom šire upotrebe margine prosudbe koju Komisija dopušta, pruža širu zaštitu trgovačkih zastupnika na temelju posebnog interesa koji država članica priznaje toj kategoriji državljana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>Međutim, u okviru te ocjene i kako se ne bi ugrozili ni učinak usklađivanja koji se želi postići Direktivom 86/653 ni ujednačena primjena Rimske konvencije na razini Unije, valja uzeti u obzir činjenicu da, za razliku od ugovora u predmetu u kojem je donesena gore navedena presuda Ingmar, u kojem je bila odbijena primjena prava treće zemlje, u okviru glavnog postupka pravo čija bi se primjena trebala odbiti u korist prava države u kojoj se vodi postupak jest pravo druge države članice kojim je, prema mišljenju svih intervenijenata i suda koji je uputio zahtjev, Direktiva 86/653 pravilno prenesena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da članak 3. i članak 7. stavak 2. Rimske konvencije treba tumačiti na način da pravo države članice Europske unije koje pruža minimalnu zaštitu propisanu Direktivom 86/653, a koje su izabrale stranke ugovora o trgovačkom zastupanju, sud sa sjedištem u drugoj državi članici kod kojeg je podnesena tužba može odbiti primijeniti u korist <HT TYPE="ITALIC">lex fori</HT> u slučajevima obrazloženja prisilnim karakterom pravila koja uređuju položaj samozaposlenih trgovačkih zastupnika u pravnom poretku te države članice, samo ako sud kojem je tužba podnesena detaljno utvrdi da je zakonodavac države suda <HT TYPE="ITALIC">lex fori</HT> u okviru prenošenja ove direktive smatrao nužnim trgovačkom zastupniku u predmetnom pravnom poretku pružiti zaštitu koja premašuje onu koja je predviđena navedenom direktivom, uzimajući pritom u obzir narav i predmet tih prisilnih odredbi.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 3. i članak 7. stavak 2. Konvencije o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorene za potpisivanje u Rimu <DATE ISO="19800619">19. lipnja 1980.</DATE> treba tumačiti tako da pravo države članice Europske unije koje pruža minimalnu zaštitu propisanu Direktivom Vijeća 86/653/EEZ od <DATE ISO="19861218">18. prosinca 1986.</DATE> o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika, a koje su izabrale stranke ugovora o trgovačkom zastupanju, sud sa sjedištem u drugoj državi članici kod kojeg je podnesena tužba može odbiti primijeniti u korist <HT TYPE="ITALIC">lex fori</HT> u slučajevima obrazloženja prisilnim karakterom pravila koja uređuju položaj samozaposlenih trgovačkih zastupnika u pravnom poretku te države članice, samo ako sud kojem je tužba podnesena detaljno utvrdi da je zakonodavac države suda <HT TYPE="ITALIC">lex fori</HT> u okviru prenošenja ove direktive smatrao nužnim trgovačkom zastupniku u predmetnom pravnom poretku pružiti zaštitu koja premašuje onu koja je predviđena navedenom direktivom, uzimajući pritom u obzir narav i predmet tih prisilnih odredbi.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>